eshil okovani prometej

Eshil

Okovani Prometej

Preveo i komentare napisao:

Koloman Rac

Eshil: Okovani Prometej

2

SADRAJ

IN PRVI ________________________________________ 4

IN DRUGI _____________________________________ 13

IN TREI ______________________________________ 23

IN ETVRTI ___________________________________ 27

IN PETI _______________________________________ 42

RJENIK ________________________________________ 50


3

LICA: PROMETEJ, Titan, sin Japetov. HEFESTO, sin Zeusov, kova. SNAGA,SILA, sluge Hefestove. OKEAN, Titan, bog morski. OKEANIDE, keri Okeanove, zbor. HERMO, sin Zeusov, glasnik. IJA, ki argivskoga kralja Inaha.


4

IN PRVI

Pust gorski kraj do Okeana. Snaga i Sila vuku Prometeja. Hefesto nosi okove i kovako orue.

Snaga

U daleki smo evo stigli svijeta kraj, U skitsku zemlju; pusto pustu bez stvora. Hefesto, tebi mislit je na zapovijed, to otac ti je dade, i zloinca tog Sad verigama krutim, sponam' gvozdenim, Prikovat na hrid ovu, vrlet visoku, Jer diku tvoju, svemogue vatre sjaj, On ukrade, smrtniku da; za takav grijeh Pretprjet kazan od bogova mora on, Vlast Zeusovu potivat da se naui I ljubavi se proe prema ovjeku.

Hefesto

Vi, - Snago, Silo, nalog Zeusov svriste, I evo nita vie sad ne dri vas, A ja gle srca nemam boga roaka Na klisuru da burnu silom prikujem. Al' na to se odvait moram svakako, Jer oevom se rijeju titrat kobno je. (Prometeju) Oj umni sine ive pravde - Temide, Sam tuan tuna u te vrstim okovim' Na stijenu pribit ovu, - stvora ljudskoga Tu nema, ut tu glasa, lika ovjejeg Zret nee; pren sunca arom arkijem Sjaj koe gubit e, te arom haljom e No tebi na veselje svjetlost zastirat I opet sunce mraz rastapat ujutru.1 I vazda e te ovog sada jada bol

1 Obdan ga mori ega, obno ubija studen.


5

Izjedat, - jer se tebi spas jo ne rodi. To plaa je za ljubav tebi k ovjeku, Ko bog jer boje dare krasne smrtnima Ti preko reda poda, gnjeva se ne plae. I zato tu e stijenu uvat nemilu Stojeke, bez sna, ukoena koljena, A mnogim krikom, jaukom e uzalud Jauknut, - Zeusu srce neumolno je. Kom vlast je mlada - svakom kruta jeste ud.2

Snaga

Pa neka! to se krati, ali uzalud? to boga bozim' najmrega ne mrzi, A tvoj dar poasni smrtniku izda on?

Hefesto

Krv jedna, prijateljstvo silna veza je.

Snaga

Da, priznajem. Al' oev nalog ne sluat Zar smije? Kako to te nije vema strah?

Hefesto

Sve bez srca si ti, - pun puncat drskosti!

Snaga

Tom suze nijesu od pomoi, uzalud Ne trudi se, korist ako nije nikakva!

Hefesto

O stoput - stoput proklet bio zanat taj!

2 Nedavno je Zeus s prijestola nebeskoga zbacio oca svoga Krona i s asti skinuo stare bogove - Titane.


6

Snaga

to proklinje ga? Ovim sada mukama - Da kratko kaem - nita nije zanat kriv.

Hefesto

Al' opet da je drugog koga dopao!

Snaga

Sve teret ti je doli vladat bozima. Ta nitko slobodan ti nije doli Zeus.

Hefesto

Po ovom znadem, - prigovora nema tu.

Snaga

Pa nee bre bolje okovima ga Okovat, nekanja da otac ne spazi?

Hefesto

Ta tu su lisiine ve pri ruci, gle!

Snaga

Pa na ruke ih stavi, snanom snagom daj Sad maljem udaraj, na stijenu pribijaj!

Hefesto

(mee verige na ruku Prometeju.) Pa vrim, poslom ovim ve ne oteem.

Snaga

De jae udri, stei, nemoj sustajat! Ta on i iz kripa e sebi nai put.


7

Hefesto

Ta ruka pripeta je, rijeit nee je!

Snaga

I onu vrsto sad privrsti, mudrac taj Nek zna, da Zeusu nije umom premac on!

Hefesto

(pribija drugu ruku.) Lje s pravom nee nitko no taj grdit me!

Snaga

Otrice grozno klina gvozdenoga daj Sad kroz prsi mu naskroz krepko zabijaj!

Hefesto

Jao! A muka tvojih alim te, Prometeju!

Snaga

Ti opet krzma, ali Zeusa dumane? Ej pazi, jednom sebe da ne poali!

Hefesto

Na, prizor vidi, - oima gledat ne da se!

Snaga

Ta vidim. Kazan zasluena stie ga. Al' preko bokova prebaci gvoe - pas!

Hefesto

To init moram, - odve ne zapovijedaj!


8

Snaga

Da, zapovijedat i jo jae vikat u. Ded slazi, silom sputaj noge negvama!

Hefesto

(pripne noge.) Pa s nevelikim trudom poso gotov je.

Snaga

Po probuenim negvama'3 krepko tuci sad, Jer onaj, tono kazni djela, straan je!

Hefesto

Tvog oblija je jezik slika, prilika.

Snaga

Ti njei se, al' moga srca kamenog, estine, nagle udi nemoj korit mi!

Hefesto

Hajdemo! Ruke, noge dre veze mu. (Ide.)

Snaga

(Prometju.) Tu koi se, dare bogovima grabi sad I davaj ljudma - tome cvijetu vodenom!4 to? Mogu li muke te smrtnici skinut ti? Eh, krivo tebe zovu bozi oprezom -

3 Udaraj po avlima, koji su u rupe okova utaknuti i svini ih, da ne ispadnu! 4 Ljudi su kratka vijeka, ivu regbi dan-dva kao opnokrilac "vodeni cvijet".


9

Prometejem;5 ta samom treba opreza, Izmotat kako e se iz tih okova. (Za Hermom otiu Snaga i Sila.)

Prometej

(sam.) Boanski zrae, vjetrovi lakokrili, Oj rijeka izvori i morskih talasa Ti igro beskrajna, oj zemljo, majko sveg, - Vas zovem pa i sunca, to sve vidi, krug: Ded gle'te, kako od bogova pati bog! Ta gledajte, kakvim li mukama Ja kidan u trpjeti tisue Sad godina! Takove nae mi Taj mladi gospodar blaenih Gle verige grdne! Oh uzdiem s ove sad nevolje I budue, hoe li ikada Osvanuti mukama ovim kraj. Al' to to govorim? Unaprijed na vlas znam Sve, to e biti, - preko nade nee me Ni jedan stii jad. A udes sueni to lake treba snosit, kad ve znade, mo Sudbine krute da je neodoljiva. Al' niti mogu utjet nit ne utjet ja O ovoj nesrei. Smrtniku podah dar Pa bijedom zato ovom jadan sapet sam. U narteku6 ja kradom iskru ugrabih Te vatre, ljudma tono uiteljicom Vjetine svake svanu - pomo velika. Za takve grijehe moram kazan trpjet sad Pod vedrim nebom okovima prikovan! (uje se um.) Ah, ah! um kakav, kakav miris7 doprije neznan mi? Zar bog je ili ovjek ili oboje?8 Zar klisuri na kraju svijeta stie sad, Da muku moju vidi? Hoe li drugo to?

5 Ime Prometej znai onoga, koji se brine. 6 Nartek, devesilje; jezgra je debela, te se da lako izvaditi. Od narteka se u Grka grade tapovi. 7 Miris kose i odijela vila. 8 Polubog, heroj.


10

Ded gled'te sunja - mene boga zlosretnog I Zeusu dumana i bozima svijem, to boga Zeusa pohaaju, dvore, Oh omraena, a samo rad silne I presilne ljubavi prema smrtniku! Jao, jao! A kakav opeta blizu um ptiiji ujem? Da, uzduhom lepet Od udara krila lakijeh stoji! Al' bilo to bilo, sve strano je meni! (Osvane zbor Okeanida na krilatim kolima, koja se spravom s desne strane po-miu. Vide ih gledaoci prije nego Prometej.)

Zbor

Ti nita se ne boj! Prijateljska svanu druba Na hridi evo ovoj, A hitrim takmi se krilma, - s mukom Svog oca si srce skloni. Vjetra dah donese burni mene, Jer udaraca - gvoa jek u spilju, zabit Do mene prodrije, Njeni mi stidak pogna. Te na kolim' krilatijem boga sunuh.

Prometej

Ao, ao! Oj porode Tetije, rodilje divne, Vi kerke Okeana oca, to strujom Bez poinka oko cijeloga svijeta Sve uokrug struji,9 Ded zirnite, glednite, okovma kakvim Ja pripet na vrhu litica ovdje U prodoru ovom Gle morat u jadnu straiti strau!

Zbor

Prometeju, da - vidim! Oblaina tmasta Sva suza puna pade Na moje oi, lik dok tvoj ti Na klisuri kidan gledam

9 Po Homeru je zemlja okrugla ploa, koju optjee golema rijeka Okean.


11

U mukam', vezama gvozdenijem. Na krmi su gospoda nova, Olimp dre. Po novom zakonu Zeus - bog nezakonito Sad vlada i silne stare rui vlasti.10

Prometej

Ej pod zemlju dolje Hadu u krilo,11 Mrtvace to prima, U Tartar da beskrajni vrgo je mene, U okove nelomne sapeo kruto, Ni bog da se tome, a ni tko drugi Veselio ne bi! Al' sada ti jadan ko ljuljaka zrana12 Gle trpim, to radost dumanma je mojim!

Zbor

Koj' bog je srcem tako tvrd, Te radost bi mu bilo to? Kom doli Zeusu nijesu slast Ti jadi tvoji? Samo on u gajevo svom Duom nesmiljenom vijek Urana porod13 tlai; Prestat nee, dok sebi ne utoli srca strast, Ili mu lukavstvom tkogod nedohitnu ne otme vlast.

Prometej

(napola za se) Jest, zaista mene e, premda se meni U stranijem verigam' raspinju udi, Jo jednom gospodar blaenih trebat, Da pletivo otkrijem ono mu novo, S kog ezlo je i ast gubiti njemu. I nee me svojim medenim rijema Premamit, opinit, i nikada neu

10 Titane. 11 U Had je Zeus bacio one Titane, koji su se protiv njega pobunili. 12 Noge mu se ne tiu zemlje. 13 Titani, djeca Urana (Neba) i Zemlje.


12

Ja strahom se prestrait ljutijeh prijetnja I ono mu odat, dok krutijeh veza On ne skine meni i muke ove Ne ushtjedne platom meni naplatit!

Zbor

Ti ljut si, gorkoj nevolji Poputat ne zna, usta su I odve tebi slobodna. A srce meni darnu, do dna proe strah; Za tvoj udes strepim ja, Gdje li je jednom tebi Pristat, luku uoiti - jadima tijem kraj. U sina Kronova srce bez suze i tvrda je ud.

Prometej

Znam, srca je kamena i sam za sebe On pravicu uva, al' opet ti, sudim, Jedanput e biti jo mekane udi, Onako kad tresne; Ljutinu e svoju estoku stiat, U ljubavi, prijateljstvu e onda On eljan jedanput meni do eljnu!


13

IN DRUGI

PROMETEJ, ZBOR.

Zborovoa

Daj otkrij, kai nama jasno sada sve, Rad krivnje kakve Zeus - bog tebe popade I tako grdno, ljuto mee na muke! De reci nama, ako re ne boli te!

Prometej

Da, boli dato mene i kazivat to, A boli utjet, - sve je za me teka kob. Kad ono bozi gnjevom se razgnjevie I svau jedni zametnue s drugima - Ta ovi Krona htjeli svrgnut s prijestola, Da kralj im bude Zeus, a oni upni se, Da bogovima nikad Zeus ne zavlada, - Tad najboljim vam svjetom svojim sklonit ja Titane, Urana i Zemlje djecu tu, Ne mogoh, nego lukavtine prezree Vjetinu, u obijesti svojoj nadutoj Bez truda silom gospodovat mislie, A ne jedanput samo mati Temida I Zemlja - jedno lice, a dva imena - Proree mi budunost, kako e se zbit, Da snaga, sila nee slavit pobjede. Ve oni, to e lukavstvom istaknut se. Al' rijema dok ja tako njima razlagah, Ni svrnut na me se ne udostojie! U prilikama onda onim najbolje Bar meni uini se majku posluat, Pomagat Zeusu rado - njemu na radost. Po mome svjetu crni bezdan Tartarov Starodrevnoga Krona onog proguta I drugove mu s njime. Kralju bogova Onako ja koristih, a on meni sad Ovakvom platom grdnom evo naplati! Ta bit e ovo bolest vlasti silnike, U prijatelje svoje da se ne uzda.


14

A to me pitate, rad krivnje kakove On mene mui, to u jasno kazat vam. im sjede jednom on na prijesto oinski, Tad odmah uzme dare dijelit bozima - ast ovu ovom, onom onu; sredi vlast, A nita ba se na bijednika ovjeka On ne obazre, ve rod cijeli cjelcati Istrijebit htjede, drugi novi stvoriti. I tomu nitko doli ja se ne oprije. A ja se drznuh i smrtnika izbavih, Da satrt u Had tamo se ne preseli. Ovakva stoga mene kida nevolja, to trpjet jeste muka, tuga pogledat! Jer samilost me spram smrtnika obuze. Sam nai ne zavrijedih je, ve nemilo Priredie me, - Zeusu prizor nedian!

Zborovoa

Od gvoa, od kamena srce onog je, Prometeju, u koga jeda ne jare Te muke tvoje! To ne eljeh vidjet ja, Al' kada vidjeh, srce meni para bol.

Prometej

Da, prijatelja raalit e pogled moj.

Zborovoa

Da nijesi moda dublje kud zabrazdio?

Prometej

Smrtniku ne dah, da unaprijed vidi smrt.

Zborovoa

A kakav li mu nae lijek za bolju tu?

Prometej

U njemu nadu slijepu ti udomih ja.


15

Zborovoa

Blagodat silnu na dar dade ovjeku.

Prometej

Pa osim toga vatru njemu podah ja.

Zborovoa

Pa vatru, plamen ima sad kratkovjek, stvor?

Prometej

Vjetine mnoge po njoj e nauit on.

Zborovoa

Pa zar za takve grijehe tebe ovo Zeus -

Prometej

Jest, mui, nee - nee da me rijei zla.

Zborovoa

A nije li ti muci tvojoj suen kraj?

Prometej

Ne drugi, nego kad se onom prohtije.

Zborovoa

A kako e se prohtjet? Otkud nada ti? Posrnu, - ne vidi? Posrnu, - meni to Kazivat nije slast, a tebi budi bol. Al' pust'mo to, i trai mukam' kakav spas!


16

Prometej

U jadu tko ne ogrezne, tom lako je Bijednika pusta svjetovat i putit ga. A ja sa znanjem sve to radih. S voljom ti, Da - s voljom ja posrnuh, tajit neu to. Smrtniku pomo nosih, naoh jada sam. Ne, - ne pade mi na um, s kazne takove Na stijeni da u evo ginuti visokoj. Tu na kamenu pustu, u samoi toj. I nemojte mi alit jada sadanjih, Ve sa'te, ujte udes, to se primie, Da dokraja saznate sve! Pokor'te se, Pokor'te mi se i pomoz'te meni sad U bijedi! Huda srea luta, jednako Sad ovom, sada onom se prikrpi.

Zborovoa

(sa zborom silazi s kola.) to ree, Prometeju, mi emo rado To initi tebi. I sada ti laka ostavih skoka To sjedalo svoje, strelohitra kola, I presveti uzduh, ptiju stazu, Te na zemlju ovu krevitu stupam, A muke ti elim dokraja uti. (Dolazi Okean na krilatu konju.14)

PROMETEJ, OKEAN, ZBOR.

Okean

Prometeju, evo me k tebi! Gle kraju Tog dugog i predugog stigoh ja puta; Brzokrilog ovog krilaa je moga Bez uzde mi misao ravnala moja.15 A s tvoje sudbine, znaj, i ja ti trpim. Ta jedna me krv - to ini se meni - Ovako sve sili, al' da i roda

14 Na spravi, to na konopima lebdi; lica se mogu pomicati, sputati i dizati. 15 On je znao, kuda hou.


17

Tog nije, iskazao nikome ne bih ast veu no tebi! A vidjet e, da je istina ovo; Ta jezikom ne znam laskat zaludu. De kazuj mi, kako da pomognem tebi, Jer nikada kazati nee, da boljeg Od Okeana druga, prijaka ima.

Prometej

O! to je? Pa zar i ti doe jade mi Da gleda? Kako usudi se rjeinu, to tvojim krsti se imenom, i peinu, Svod hridi ive, pustit, doi u zemlju, Tu mater gvoa?16 Ili stie, udes mi Da vidi, sa mnom bijedu moju da ali? Daj gledaj prizor - prijatelja Zeusova, Na prijesto tono njega die kraljevski, U kakvim mukam' od njeg savijam se ja!

Okean

Ta vidim, moj Prometeju, i makar si Sam mudar, najbolje te elim svjetovat. Oh razaberi se i kou novu daj Navuci, - nov je i gospodar bogova! Ovako ljute, otre rijei bude li Ti sipao, eh brzo e te uti Zeus, Pa stolovao i daleko gore on, Te jed e, muke te sad ala init se. Al' gnjeva svog se proi sada, patnie, I trai ovim jadma svojim kakav spas! to zborim, moda ti se staro ini to, Al' tako to za jezik odve oholit, Prometeju, zna vazda biti nagrada. A ti jo nijesi skuen, bijedi se ne klanja. Ve pored te sad eli druge dostat se. Al' mene li za uitelja uzme svog, O ostan nogom lupat ne',17 kad razbere, Da otar vladar vlada i samosilan. I sada evo idem ja i kuat u, Tih muka ne bih li te rijeit mogao.

16 U zemlju halipsku. Halibljani, narod skitski, prvi su kovali gvoe. 17 iljkom ostana podbadaju se konji, tj. nee glavom o zid!


18

A ti mi miruj, nemoj hulit odvie! Il' ne zna ti - a nad mudracim' mudrac si, - Da jeziinu pustu kazan stii zna?

Prometej

Bud' sretan, to te prijekor ne zadesi jo, A usudi se samilost iskazat mi! Al' sad se kani, ne brin' se! Zacijelo ga Ti sklonit nee, - nije lako sklonit ga. Al' pazi, sam da s puta svog ne nastrada!

Okean

Da, - bolje blinjeg nego sebe putit zna. Po djelma ne po rijeima to ti sudim ja. Al' skrenut ne' od nauma me nikako! Ta diim - diim se, to milost meni e Iskazat Zeus, te jada tih u rijeit te.

Prometej

Pa to te hvalim, hvalit neu prestat ja. Ta dobre volje tebi ne ponestaje. Al' nemoj mi se trudit, zalud tebi trud, Pomoi nee meni ma i trudit se Ti htio! Nego miran budi, mani se! Jer titi li bijeda mene, zato ne bih rad, Da njih to vie s mene snae nesrea. Ne, nipoto! Ta mene tare udes ve Mog brata Atlanta, to stoji onamo U kraju na zapadu, a na leima Stup neba, zemlje dri18 - teret nemalen. I Zemlje sina, peina kilikijskih Stanara vidjeh, poalih - da - bijesnoga Tifona19, udo grozno s glava stotinu. Al' sila svlada ga; svim bozim' oprije se, Iz drijela grdnog strave dahom disae, Iz oiju mu divlja vatra sijevae,

18 Stup se opire jednim krajem o zemlju, drugim o nebo. Zapravo Atlant dri nebo na pleima svojim. 19 Tifon, slika para i plinova, koji se kupe u unutranjosti zemlje, a uzrok su vulkanskim provalama.


19

Ko Zeusa vladu da e silom sruit on. No doe njemu budna strijela Zeusova, Na nj plamom pale obori se grom I hvastavijem hvalam' uini mu kraj. U samo srce pogodi ga, saee, Te oinuv ga snagu smrska njegovu. I bez koristi, protegnuto tijelo mu Sad lei ondje blizu tijesna morskoga, A tiskom titi njega Etne gore dno, A navrh vrha sjedi, gvoe kuje bog Hefesto; tu e jednom vatre potoci Provalit, gladnim drijelom ravna polja e Tad Sicilije krasne, rodne prodirat Bujicom arkom strane bure ognjene. Da, takvim jedom Tifon e uskipjet sav, Grom Zeusov makar ga u ugalj saee A nevjet nijesi ti, za uitelja me I ne treba. De spasi sebe, kako zna! A ja u trpjet ovaj sada udes svoj. Dogod se Zeusu dua gnjeva ne proe.

Okean

Prometeju, zar uistinu ne zna ti, Da bolnoj dui naoj rijei ljekar su?

Prometej

Jest, ako u as dobar srce blai tko I srdbu, kada plamti, silom ne tui.

Okean

Kad dobru volju, srce smjelo ima tko, E kakvu u tom tetu vidi?20 Kazuj mi!

Prometej

Trud izlian je, dobro srce glupost je.

20 to bi ti kodilo, da idem moliti Zeusa?


20

Okean

Tu bol bolovat pusti me, kad pametnu, Ne initi se pametnim, je najbolje.

Prometej

To moja jeste - vidjet e se - pogrjeka.21

Okean

Rije tvoja oevidno kui vraa me.

Prometej

Jest, saaljenjem da se tim ne omrazi.

Okean

Zar tom, na prijestolju to silnom sjedi sad?

Prometej

Ej pazi, srce da mu jednom ne plane!

Okean

Kob tvoja uitelj mi, moj Prometeju!

Prometej

Daj kren' se, hajde, zadr' pamet tu si sad!

Okean

Tu rije mi ree, kad onako polazim. (Odlazi.)

21 Mudar sam, ali se ini, da sam luak.


21

Ta ravnim putem - zrakom evo krilma se Konj krila krili i odmorit koljeno U domu, staji svojoj on bi rado ve.

PROMETEJ, ZBOR.

Zbor

Prometeju, s hude te sree tvoje plaem, Sva rasplakana biser-kaplje Gle ronim, suza vrelom Svoj obraz kvasim, topim. Po zakonima svojim Gle Zeus-bog strano vlada, Nad bozim' starim kopljem On oholito mae. Sva savcata zemlja ve lelekom se ori, Vlast uzvienu, staru, dinu, Da - tvoju i tvog roda Sav zapad eno plae, Sav svijet, kom sijelo, dom je Ta Azija gle sveta, Rad silnih, prebolnijeh Tih jada tvojih ali. Djeve, jakote u boju,22 Kralja kolanskoga keri, Pa i narod skitski plae, to do jezera Meotskog23 - ivi na kraju svijeta Plae Arije cvijet bojni24 Grad mu na visoku visu Kavkazu nadomak, stoji,25 - Strana vojska, otrorto Koplje joj zvekom zvei! A prije samo vidjeh ja mukam' groznim srvana Titana boga Atlanta, kog zemlja Silnom, neizmjernom snagom i neba svod

22 Amazonke. 23 Meotsko more, danas Azovsko more 24 Momad Arije, tj. Perzije. 25 Valjda Egbatana.


22

dovijek titi,26 a on stenje. Val morski bui, uzdie s njime;27 morsko jei dno, I hui zemlja, Hada bezdan crni, Izvori svetih tekuica rijeka rad jadna bola njeg'va stenju.

26 Zemlju silom die voda, na kojoj pliva, te je Atlant nogama pritite, da se ne digne; na pleima dri nebo, koje ga svom teinom pritee zemlji. 27 S Atlantom.


23

IN TREI

Prometej

Ne sud'te, od slaboe ili prkosa Da utjeh ja, ve tuga srce para mi, Kad sebe vidim gle ovako zgaena. Pa opet tko li drugi no ja zapravo Tim bogovima novim asti podijeli? Al' o tom utim. Ta vi znate, - ne marim Kazivat vam. No ljudske ujte nevolje, Smrtnika kako, gdjeno prije bjee glup, Obdarih umom, dijelak dadoh razbora! Al' kazat neu, grdnjom da ga pogrdim, Ve darom svojim da dobrotu dokaem. On, gledajui prije, zalud gledae I sluae, al' ne u, ve ko slika sna On dugo, dugo vremena sve mijeae Bez glave. Nit je znao, to je zidan dom I suncem obasjan nit to je drvodjelja. Prebivao pod zemljom, kao brzac mrav, Po zakucima tamnih, mranih peina. Pa stalna nije znaka znao nikakva Nit zimi niti premaljeu cvjetnome Nit rodnom ljetu, ve je bez pameti on Sve radio, dogod mu zvijezda izlaza I zalaza ne kazah - tajnu veliku. Pa onda broj mu otkrih, izum najvei, I pisma sastav; dadoh pamet - majku tu Duhovitu i svega stvoriteljicu. I prvi ja u jaram bika uhvatih, A on se igu poda; uzdi pokorna Zapregoh konja pod kola, smrtniku nek U poslu teku tijelom bude zamjena, Da - konja, ures, gizdu sjajnog bogatstva. I nitko drugi nego ja moroplovku Mornaru stvorih lau s krilma prtenim. Iznaoh jadan iznaaa takova Smrtniku, a sam nemam misli, kojom bi Sad nevolje se ove oslobodio.


24

Zborovoa

Zlo grdno stie tebe, um te ostavi, Koleba se, te klonu kao lijenik slab, Kad bolest njega srva; za se ne moe Prona lijeka, kojim da se izlijei.

Prometej

Kad drugo uje, jo e vema udit se Vjetinam', sredstvim', kakvim sve se dosjetih. Najznatnije je: kada se razbolje tko, Nit jesti to nit mazat ni pit nemae Za svoje zdravlje, nego je bez l'jeka on Sve venuo, dogod mu ne pokazah ja To mijeanje ljekarija spasonosnih; A tim se od svake on brani bolesti. I prorotvo udesih, mnogo naina. Razabrah prvi iz sna, to se doista Dogodit mora; glase mu tajnovite I znake, to ih putem sreta, objasnih. I pomno ja ti pticam' krivih pana let Rasudih, da li sreu ili nesreu Po svojoj nose prirodi, i kakav je U koje ivot, kakva li meu njima Nenavist, ljubav, ivot tee zadruan; Pa kako glatka treba da je utroba I koje boje u, da bude bozima Veselje: koja l' arim da je jetrima Ljepota. Pa i ude salom zavite, Dugako spalih bedro, - k znanju sakritu Dovedoh ovjeka i znake ognjene Pokazah slijepcu, to ih prije ne vidje, Da, tako je. Pa onda tko e kazat jo, Blagodat da je onu, to se ljudima Pod zemljom dolje krije: bakar, eljezo Pa srebro, zlato, - prije mene naao? Znam stalno: nitko doli luda hvastava. S rijei malo ukratko sve skupa uj: Sve umjee su ljudma od Prometeja!

Zborovoa

Za ovjeka se preko reda ne brini I odnemarit nemoj sebe nesretna, Jer nadu dobru gajim, da e jednom jo Tih okova se rijeit, biti jak ko Zeus.


25

Prometej

Da tako bude, - usud stalni jo ti to Ne ree, nego jadma, bolma bezbrojnim Ovako kinjen otet u se verigam'. Od sudbe je vjetina mnogo slabija.

Zborovoa

Pa tko nam to sudbine ravna kormilom?

Prometej

Tri Suenice, usto Srde pamtilje. 28

Zborovoa

Pa od njih dakle Zeus-bog jeste slabiji?

Prometej

Ne - nee on ti izbje sudbi suenoj!

Zborovoa

A to je Zeusu sueno do vjena vlast?

Prometej

To saznat nee nikad, - pa i ne pitaj!

Zborovoa

Da, svetinja je neka, to je krije ti.

28 Srde (Erinije) pamte zloin i progone zloinca.


26

Prometej

Ded sjetite se drugog ega, o tome Govorit nije - nije as, ve krit je, to vie se moe; budem li to uvao, Tih veza grdnih, boli rijeit u se ja.

Zbor

Zeus-bog, gospodar svega, Pamet tu mi ne dao, na nj da se dignem Ni da se prii bozima kratim i klati goveda, gozbu svetu,29 Ondje uz Okeana, oca si svoga, valove vijekom vjene! Rijeju ne grijeila ja! U srce mi se ukopalo, nikad izbrisalo: Slatko je ia svoga Dane duge u punoj trajati nadi, U radosti vedroj sve srce si krijepit. Ali me groza hvata, Tebe kada gledam, gdje mukam' se nebrojenijem tako mui. Odve, Prometeju moj, Duom svom smrtnika ljubi, - Zeusa strah te nije. Oh, tune li ljubavi, dragi! Gdje branik kakav? Kai! Gdje pomo od bia, to dan - dva ivi?30 Zar ne vidje slabost slabu, Sliku sna - rod ljudski, slijepi, to nemoi svojom ko tekijem putom je sputan? Zeusova reda Ije snovi ljudski poruit nee! Prometeju, to ti razabrah, kad zlu kob vidjeh tvoju. A druga mi pjesma na um sada doe No ona, uz kupelj, krevet Na dan svadbe to ti pjevah, Kad vjenanim darma Hesionu, oca mi porod, Pridobi, odvede, ljubav, druga braku da ti bude. (Naglo bane Ija raskutrane kose s rogovima na glavi.)

29 rtva je ujedno gozba. 30 Misli ljude.


27

IN ETVRTI

PROMETEJ, IJA, ZBOR.

Ija

Kraj kakav to? Kakav li narod? Koga - Da kaem - na stijeni, na udar buri Gle pripeta vidim? Rad kakova grijeha trpi i gine? Daj reci mi, kamo, U koju li kukava zemlju dolutah! Ah, ah! I opet jadnu prolaze me trnci! Sjen Arga, Zemlje sina - pomoz', boe! - Pastira sa tisuu oi vidim; Ide - ide, a oima lukavim Sve zvjera on, - ni mrtva31 ne krije ga Zemlja, ve jadnu mene, Iz donjeg svijeta diu se, gladnu gle Goni, morskijem vere se alom tud. Voskom sloena svirala glasna se Glasi, san svirka mi nosi sad.32 Ao, ao! Kud lutanje me vodi - Lutanje daleko? Kronov sine, u kakvu me - Kakvu zatee grijehu? Zato mene Jadima ovim - uh! - Ti sape? Bijesnim strailom - mukama Zato s uma 'vako goni Munjom spali me, zemljom potrpaj il' morskoj daj Progutat nemani! Ne oglui mi se elji, gospode! Ta skitnja skitna dosta me Ve satre, dogledat ne mogu, kako u Bijedi ja se otet. uje - uje li djeve rogate glas?

31 Ubio ga je bog Hermo. 32 Pjesmu Ijinu prati svira sviralom. Voskom su dvije svirale u jednu sastavljene.


28

Prometej

Pa djevu bijesom gnanu ja da ne ujem - Ker Inahovu, s koje Zeusu ljubavlju Usplamtje srce, a sad Heri mrska sva Goleme, teke pute silom putuje?

Ija

Otkud za ime oca mi dozna ti? Reci mi kukavoj, tko si ti! Tko si, oj jadni, kad bijednoj meni Istinu zbori svu? Bolest boiju kaza mi, Glazba ljulja u san umornu Iju. alcem bijesa to - ao! - bode, niti, Svijetom me goni - uh! A s muka skokom glasnim, hitrinom svom Gle hrle amo stigoh; Here volja i ljutost svlada me. Koji li Zlosretnik isto - uh! - 'Vako, ko ja, trpi? Nego jasno mi Oglasi, patnja kakva me Jo eka! Ima l' pomo, ima l' boli lijek? Kai, ako znade! Priaj, oituj djevi lutalici!

Prometej

Sve, to znat eli, jasno, bez zagonetke, Prostodunom u rijeju, kako prijanu Govorit lii, re ti: gleda onoga, to stvoru ljudskom vatru da, - Prometeja.

Ija

O spase opi, koji svanu ljudima! Prometeju bijedni, zato kazan trpi tu?

Prometej

Ba ovas jade svoje plakat prestah ja.


29

Ija

Zakratit valj'da milost ovu nee mi?

Prometej

De kakvu trai! Sve od mene saznat e.

Ija

Daj reci, tko te ovo na kr prikova?

Prometej

Ma volja Zeusova, Hefesta desnica.

Ija

Za kakve grijehe patnjom tom se pati ti?

Prometej

Eh, samo toliko tebi otkrit mogu ja.

Ija

Pa k tomu jo svretak mom potucanju Daj kai, kad e jadnoj onaj kucnut as.

Prometej

Al' bolje ti je ne znat nego znati to.

Ija

Ne - nemoj krit mi, to pretrpjet mi je jo!

Prometej

Ma ne kratim ja tebi ove milosti.


30

Ija

Pa to se onda nea i ne oda sve?

Prometej

Ta rad sam, al' u, strah me, srce zbunit ti.

Ija

Ne vodi brige vie, no mi drago je!

Prometej

Kad eli, ono kazat treba. Dakle uj!

Zborovoa

Ne, jo ne! Za volju i meni mrvu daj Uini! ujmo prije bolju njezinu, - Nek sama pria svoju sudbu zlokobnu, Od tebe tad nek muke sazna ostale!

Prometej

Do tebe, Ija, stoji, da im ljubav tu Sad iskae, - ta sestre su ti ocu tvom.33 Sudbinu svoju oplakat, proalit Jest u as onaj truda vrijedno, iz oka Sluau kada suzu smamit moe tko.

Ija

Ja ne znam, kako ne bih posluala vas. togod elite, iz rijei mi jasne vi Sve doznat ete, ali i kazivat me Ve boli o oluji bojoj, propasti Mog lika, otkle na me jadnu srui se.

33 Tetija je Okeanu rodila i rijeke, dakle i kralja Inaha, koji je zapravo bog argivske rijeke Inaha.


31

Sve u snu obno dolazile prikaze U odaje mi djevojake, zborile Ba rijema slatkim: "Djevo sretna, presretna, to djevuje mi dugo, a najsjajnije Dokopat udaje se moe? Za tobom Zeus plamom enje plamti i u ljubavi Sjedinit on se eli. Dijete, zagrljaj Ne odbij Zeusov, k Lerni - bujnoj livadi Izai, k oca svoga stadu, oboru, eznue da se Zeusa oku smiri ve!" Sni takvi svaku nocu mene nesretnu Sve muili, dogod se ne usudih ja Svom ocu kazat ona nona straila. Glasnika u Pit i Dodonu34 silu svu On slae, ne bi l' doznao, to mu radit je, to zborit, bozima da bude po volji. Al' vratie se s prorotvima nejasnim I zagonetnim, tamom rijei zastrtim. Glas napokon ti jasan doe Inahu Sa zapovijeu, porukom, nek od kue, Iz domaje goni mene, svijeta krajnijem Da granicam' se odvrgnuta potucam, Od Zeusa ako nee on da gruhne grom I cijelo pleme ne zatre mu dokraja. To proroanstvo Loksijino skloni ga, Iz dvora tuan tunu mene otjera I progna, - al' ga Zeusa sila prisili, Te preko srca svoga 'nako uradi. I odmah oblik, pamet mi se prevrne, Pa rogatu me, kako sad me vidite, - trk ljuti bosti stane; skokom bijesnijem Ja urno Kerhni35, vodi pitkoj, odskaem I vrutku Lerni36, a govedar, Zemlje sin, Arg nagle udi uze pratit, vrebat me, I gustim37 oma pazit svaki korak moj. Al' iznenada najedanput ivot mu Kob uze, - mene bijesom evo goni sad Bi boji od nemila do nedraga svud. Sad u mi, to se zbilo. Zna li kazat mi Ostatak jada. - kazuj! Od milosra

34 U Pitu (Delfima) bijae proroite Apolonovo, u Dodoni u Epiru Zeusovo. 35 Kerhna, vrelo putem iz Arga u Tegeju. 36 Vrela ine movarno jezero, koje se takoe zove Lerna. 37 Bio je stook, a poslala ga je Hera, da pazi na nju i na Zeusa.


32

Ti mene nemoj rijema tjeit lanijem! Zlo najgre je, velim, ishitrena rije.

Zbor

Ah, ah! Stan'de! Uh! Nikada - nikad ne nadah se, Do uha da e mi glas doi neuven, Ni da e napast, propast, prepast - Gledat grozota je, tegoba snosit vijek! - Duu mi dvoreznim parat rtom. Ao, sudbo, sudbo! Ije bijedu vidjeh, - sva potrnuh!

Prometej

(zboru.) Ve prije reda trui, straha puna si, - De stani, dok i drugo ne razabere.

Zborovoa

Daj kazuj, priaj! Bolnom godi zaista Unaprijed bol kad dobro znade buduu.

Prometej

Da, prvu elju onu vama ispunih Ja lako. Prije svega nju38 ut eljeste, Da sama muku svoju ispripovijeda. A drugo sada ujte, kakve patnje jo Od Here treba mlada ta da prepati! (Iji.) Ti, Inahovo edo, daj na moju rije Svom duom pazi, kraj da sazna putu svom! Odavde najprije se suncu na istok Ti kreni, neoranim hodi poljima! I skitniku e Skitu do, - pod krovom mu Pletenim na kolima lijepih tokova U zraku stan je, ima luk strjelometni;

38 Iju.


33

Ne prii mu, ve alom, to ga bije val, Sve uz kraj krokom kroi, putuj svijetom tim! A nalijevo Halibljani nastavaju - Kovai gvoa; njih se treba da uva, - Divljaci su, tuinac pri im ne smije; Na rijeku Hibrist39 tad e doi, - ime joj Ba lii; prijei nemoj - nije lako prije, - Dogod do samog ne stigne mi Kavkaza, Do gore ponajvie, gdjeno s glavica Svom snagom rijeka navire. Vrhunce sve, to do neba se diu, prijei, na jug se Ti putem kreni! K eti e amazonskoj, Mukarca to ne trpi, doi; jednom e U Temiskiri40 oko Termodonta se Naselit sve do Salmidesa41 na moru, Do ala krnog, to mornaru mrzak je Domain, laam' ouh. One kazat e42 Put od srca ti rado. Predbi kimerskoj,43 Do tijesnih vrata do e morskih, smiona Nju srca pusti, prijei tijesno meotsko.44 U ljudi dovijek irit e se velik glas O putu tvome, Bospor45 ime dobit e. Europe zemlju ostaviv na azijsko Ti kopno stupit e. Ne ini li vam se Kralj bogova da siledija jednak je U svemu? To stvorenje ljudsko htjede bog Obljubit, a tumarat 'vako nagna je. Na grozna, djevo, prosca namjeri se ti Pred svadbu svoju! Rijei, to ih sada u, Jo mukama ti ni poetka ne kau!

Ija

Ajme, ajme meni! Uh!

39 Hibrist, Objesnik, danas Terek. 40 Grad na Termodontu, dananjem Termehu u Maloj Aziji na Crnom moru. 41 al traki na Crnom moru. 42 Amazonke. 43 Ker u Azovskom moru. 44 Kerka vrata. 45 T.j. kravlji put. Zapravo potjee ime od boice Hekate Fosfore (Svjetlonoe), koja se u narjeju zvala "Bosporos".


34

Prometej

Ti zajauka, zastenja! A to e ti Tek onda, kada druge uje nevolje?

Zborovoa

Pa zar e njoj jo jada kazat drugijeh?

Prometej

Da, burno more bijede ljute, preljute!

Ija

Pa koja korist meni od ivota mog? Sa stijene tvrde brzo to ne bacih se, Do na dno da se sruim, rijeim muka svih? Ta bolje bi mi bilo samo jednom mrijet, No od dana do dan dovijek jadno patit se!

Prometej

E, teko bi ti muke moje snosila, Gdje mrijet nikad meni nije sueno! Ta smrt bi meni - jadim' ovim bila spas. Al' 'vako ti mi nema kraja nevoljam', Dogod se s vlasti kraljevske Zeus ne srui.

Ija

Pa zar je Zeusu ikad past s prijestola?

Prometej

S veseljem, mislim, gledala bi zgodu tu!

Ija

A kako ne bih, kad od Zeusa trpim zlo?


35

Prometej

Ta da je tako, prosto ti je eto znat.

Ija

A tko e njemu ezlo otet kraljevsko?

Prometej

Sam sebi, - tatog srca svoga snovima.

Ija

A kako? Kai, ako nema tete ti!

Prometej

Pirovat pir e, s kog e jednom kajat se.

Ija

Sa biem bojim, ljudskim? Kai, smije li?

Prometej

to pita, s kakvim? To se kazat ne smije.

Ija

A hoe li ga ena svrgnut s prijestola?

Prometej

Jest! Sina boljeg, no je otac, rodit e.

Ija

A nema li mu lijeka od te kobi zle?


36

Prometej

Ne, - ako ovih ne rijeim se okova!

Ija

Pa tko e preko Zeusa volje rijeit zla?

Prometej

Od potomaka tvojih bit e jedan to.

Ija

to ree? Zar e sin moj tebe rijeit te?

Prometej

Da, trei porod za desetim koljenom.46

Ija

To prorotvo dokuit nije lako mi.

Prometej

Pa i ne trai, jade svoje da uje!

Ija

Al' nemoj dobro nuat, onda kratit mi!

Prometej

Od dva u glasa jednijem obdarit te.

46 Ija rodi Epafa, Epaf Libiju, Libija Bela, Bel Danaja, Danaj Hipermnestru, Hipermnestra Abanta, Abant Preta, Pret Akrisija, Akrisije Danaju, Danaja Perseja, Persej Elektriona, Elektrion Alke-menu, Alkmena Herakla, koji oslobodi Prometeja.


37

Ija

A kakvim? Kai oba, birat meni daj!

Prometej

Dam. Biraj, hoe li da jade druge ti Jo reem jasno ili, - tko e mene spast!

Zborovoa

Ti jedno njoj, a meni drugo za volju Uini, te kazivat nemoj kratit se! I reci ovoj, kud e jo potucat se, A meni, tko e tebe spast! To elim ut.

Prometej

Kad traite, protivit vam se neu ja, Ve sve u kazat, to elite. Najprije Ja tebi, Ijo, munu klatnju priat u, Ko pismom vjerno u srce zapii si! Kad prijee vodu,47 od dva kopna granicu. Ti istoku se arkom sunca stazi kren'! I pjenom morskom48 plivaj, polju Gorgonskom, Kisteni dok ne prispije, gdje Forkide,49 Tri djeve sijede - likom labudice su - Prebivaju, a jedno oko, jedan zub Imadu, niti sunce na njih zrakama, Nit mjesec svijetlom nonim sine ikada. A blizu njih tri sestre ivu krilate, Gorgone, - zmije kosa su im, ljudski im Stvor mrzak je, smrtniku, kad ih spazi on, Dah stane. To ti velim, da se uvat zna. Jo za drugi mi pogled grozni evo uj! Ti pasa Zeusovih se uvaj, arslana50 Otrokljunih, estokih, i jednooke Na konju vojske - Arimaspa; vrelu su

47 Kerka vrata. 48 Kaspijskim morem. 49 Zovu se i Graje, one su boanstva bijelih oblaka zato imadu oblije labue - dok su im sestre Gorgone, crni burni oblaci. Tko spazi Gorgonu, skameni se. 50 Lavovi s krilima i kljunom mjesto gubice.


38

Plutona, vode zlatne, svuda susjedi. Ne prii njima! U daleku zemlju e Tad doi k crnu puku, tono stanuje Na izlazu sunanom, gdeno rijeka je Etiopska.51 Uz njemu idi obalu, Dok slapu52 ne stigne, gdje s gora Biblovih53 Ve ko Nil svetom vodom slatkom rui se. U trouglati on e tebe vodit kraj - U Nilsku zemlju, gdje daleko sijelo je Osnovat, Ijo, tebi, djeci sueno. No ako ti je od tog neto nejasno I tamno, daj jo jednom pitaj, jasno uj! Ta vie imam vremena, no elim ba.

Zborovoa

Imade li o lutanju joj zlokobnom Jo kazat to il' dosad kazat propusti, Ti kazuj! Ree l' sve, iskai ljubav nam, to traismo te, - valjada se sjea jo.

Prometej

Kraj svemu putu ona u. A da mi zna, Da sluala me zalud nije, kazat u, to s' napatila, ovamo dok ne stie; Nek mojim to mi rijema bude potvrda! (Iji) Veinu toga - dosadno je - pustit u, Te samog kraja lutanja se maem tvog. U moloku kad ono stie krajinu - Dodoni na vrleti strmoj, sjedite I proroite gdje je Zeusa Tesprotskog, Tad - ud nevieno - hrasti proroci54 Ko dinu tebe Zeusa enu buduu - Zar to ti laska? - jasno, bez zagonetke Ba ikakove pozdravie pozdravom, Odande bijesom obuzeta nae ti

51 Vie maloga desetog katarakta (od juga prema sjeveru) zvao se Nil Crnom rijekom (Nigris), a nie Nilom. 52 Pomenuti mali katarakt, danas ellal. 53 Uz Nil raste biblos (papir). 54 Iz utanja se lia hrastova proricalo.


39

Du ala putem k silnoj drazi Rejinoj,55 A otud trkom natrag bura goni te;56 A s vremenom e jednom onaj morski kut - To stalno znadi! - Jonskijem57 se prozvati, Da rodu ljudskom spomen bude puta tvog. Te rijei su svjedokom tebi uma mog, Da neto vie vidi, no je oito. A drugo vama i njoj skupa kazat u I tragu u se rijei vratit prvijeh. Na kraju kraja onog ima Kanob grad Na samom uu nilskom, glibu snesenom. Tu Zeus ti pamet vraa, neustraivom On rukom dira tebe, edo raa on. I crnog Epafa e rodit - ime mu Od raanja58 je Zeusova; uivat e On zemlju, iroki to natapa je Nil. A s pedesetoro e djece koljeno Od njega peto,59 s kerma samim u grad Arg On doi, svadbe roenih se bratovih Sinova klone. Al' e planut srca strast, I jastrijebi daleko za golubicam' Zaostat nee; kobni lov e lovit - brak, Al' slasti uit bog ti njima nee dat. Pelazgija60 e enskom rukom krvavom Njih primit, svladat obno budnom smjelou; I ena svaka muu ivot otet e. Dumane moje stigla takva Kipranka!61 Ker jednu enja e premamit, druga si Svog branog ubit nee, nego srce e Umekat svoje, od dvog jedno voljet e; Zvat kukavicom se no grjenom krvnicom. A ta e Argu rod poroditi kraljevski. Ispriat pomno sve - tom treba govor dug. Jest, iz sjemena onog hrabar niknut e Potomak, lukom slavan;62 mene muka e On rijeit. Takvo mati mi starodrevna,

55 Reja, ena oca Zeusova Krona. Misli more Jonsko. 56 Od mora Jonskoga u kopno, te dolazi evo k nama. 57 Izvoenje je krivo, jer ime mora nije u savezu s imenom Ijinim. 58 Epaf, gr. epafe=dotik. 59 Misli na Danaja, koji je s 50 keri pobjegao iz Egipta u Arg. 60 Pelopones. Danajeve keri osim jedine Hipermestre ubile su poslije svadbe obno mueve. Egiptove sinove. 61 Afrodita, Ljubav. 62 Heraklo.


40

Titanka Temida, proree prorotvo; A kako, kada, - o tom duljit moro bih, Al' da i uje, korist ne bi bila ti.

Ija

(stane mahnitati.) Ha, naprijed, naprijed! Gr hvata me opet, ludilo mozak Ve ree i ee, bijesa me alac Sve bez vatre pali! I srce mi od strave o grudi bije, A igraju oi, vrte se meni! Gle silazim s puta, bjesnila bijesna Hak progoni mene, bez uzde je jezik, I mutne mi rijei bez ikakva reda O valovlje crne nevolje biju! (Odjuri.)

PROMETEJ, ZBOR

Zbor

Mudrac, da - mudrac bjee,63 Tko nam prvi svojijem dokui umom, jezikom ovo izree: Prema sebi druicu birat je izbor najbolji; Siromah nek se za brakom oholica Bogatijeh ne jagmi, a ni onih, Rodom tono svojim die, koe se. Nikad - nikad, asne Suenice, mene ko nevu vi ne vidjele uz Zeusa na logu, Niti sa nebesa mladoenju kakvog grlila! Sa zebnjom Iju djevicu gledam stidnu - Proscu otimala se, a mukama Here progon, kobna skitnja niti je. Brak jednak i bez strepnje - to je uzor moj. Ljubav jaih bogova Neizbjenim ne zapela okom o me! Boj takav crn je boj, tu spasa nema. Ne znam, to bi sa mnom bilo.

63 Pitak. Jednom ga je netko pitao, da li bi se enio bogatom djevojkom ili siromanom, ali prema staleu svojem. Djeca su se ba igrala zvrkom, i uo se poklik: "Tjeraj ono prema sebi!"


41

Zeusa volji ne vidim Kako bih otela se.


42

IN PETI

Prometej

Da, Zeus e, bio on i srca ohola, Jo malen biti, - takvu svadbu sprema se On slavit; s vlasti, s prijestola e bez traga Otpuhnut njega. Krona oca dokraja Izvrit tad e kletva se, kojom kleo se, Kad s davnog svoga ruio se prijestola. A od tih jada lijeka bog mu nijedan Pokazat jasno osim mene nee mo! A ja to znam, znam nain. Stog nek sjedi sad, Nek junai se, u grom uzda nebeski, Nek ruka njemu trese strijelom ognjenom! Ta od koristi nee bit mu nikakve, Ve grdnim padom - spasa nema - past e on. Sam protiv sebe takva protivnika sad On die - udo snage neodoljive. Od munje on e nai jai ognja plam I tutanj strani, - sam e grom zanijemit s njeg. I trozub morski, s kog se trese zemlji dno, - To koplje Posidonovo e slomit on. Tom nesreom e poraen razabrat tad, Od ropstva koliko se razlikuje vlast.

Zborovoa

Tom eljom svojom sve se Zeusu grozi ti.

Prometej

I zbit e se! to elim, to i zborim ja.

Zborovoa

Zar nadat nam se, da e Zeusa svladat tko?

Prometej

I jade tee trpjet e, no moji su.


43

Zborovoa

A kako strah te nije izre takvu rije?

Prometej

to da me strah, kad mrijet mi nije sueno?

Zborovoa

Al' bol jo od te bolniju e zadat ti!

Prometej

Pa neka! Na sve ja sam evo pripravan.

Zborovoa

Adrastiji64 tko klanja se, mudra glava je.

Prometej

tuj, moli, laskaj gospodaru svakomu! A ja Zeusa manje marim od nita. Nek radi, vlada ovo kratko vrijeme jo Po volji, - dugo nee vladat bozima. Al' evo vidim Zeusova skoroteu, Tog naeg novog gospodara slugana, - Zacijelo doe neto novo javit nam. (Hermo s krilacima na nogama i s glasnikim tapom u ruci sputa se na stije-nu)

PROMETEJ, HERMO, ZBOR.

Hermo

Mudracu tebi, dui ljutoj, preljutoj, to bozim' zgrijei, biu to kratkovjeku

64 Temidi. Da bi se zamjeri bojoj oteli, govorili bi Grci: "Klanjam se Temidi".


44

ast poda, - tebi tatu vatre zborim ja. Moj otac nalae ti, brak da kae mu, S kog on e - to se hvali - svoju gubit vlast. I nemoj nita zagonetat meni sad, Ve po istini kazuj sve i naprtit, Prometeju, ti nemoj meni dvostruk put! Ta vidi, Zeus sa takvim ne zna alit se.

Prometej

Dostojanstvena i oholosti puna je Rije tvoja, kako lii sluzi bojemu. Sad novi vladate, u dvoru visokom Bez tuge mislite stolovat. Kralja dva65 Zar bijegom iz njeg bjeat ja ve ne vidjeh? A treeg u vladara vidjet sadanjeg, - Najgrdnije i najbre e pasti on. Pa ini l' ti se, da ja strepim i drem Od novih bogova? Ne, - ama ni zere! Pour' se natrag putem, kojim dojuri! Ta doznat nee nita, to me pita ti.

Hermo

Al' takvim prkosom i prije doista U bijedu tu ti eto sebe dovede.

Prometej

Za tvoju slubu ja se svojom nevoljom - To znaj mi dobro! - ne bih io mijenjat sad.

Hermo

Ta bolje je robovat, drim, stijeni toj, No ocu Zeusu vjeran bit glasonoa!

Prometej

Nek naprice tako nadimaju se!

65 Urana zbaci Krono, Krona Zeus.


45

Hermo

U dobru, ini se, pliva u tim prilikam'.

Prometej

U dobru? U ovakvu dobru dumane Ja svoje gledo! Tu i tebe mislim ja.

Hermo

Pa zar i mene s bijede svoje krivi to?

Prometej

Ta jednom rijeju mrzim na sve bogove, Za dobro moje to mi krivdom ine zlo.

Hermo

Iz rijei vidim bijes ti, bolest nemalu.

Prometej

Jest, bjesnim, ako bijes je mrzit dumane.

Hermo

Al' teko s tobom, kad bi sretan bio ti!

Prometej

Ao meni!

Hermo

"Ao meni!"- takve rijei Zeus ne poznaje.66

66 Ne diraju ga.


46

Prometej

Al' dugo vrijeme svakog to ti naui.

Hermo

Pa opet jo se ne naui pameti!

Prometej

Ta da, - jer ne bih ja sa slugom zborio.

Hermo

Ti, ini se, nee re, to trai otac moj.

Prometej

Ta da, - zahvalnost duan, dug bih smirio!67

Hermo

Ti dugo mene grdi ko djearca ba.

Prometej

Zar nijesi dijete, nijesi l' od njeg gluplji jo, Od mene ako ita doznat nada se? Ne, nema muke, nema sredstva, kojim e Zeus mene nagnat, njemu da to otkrijem, Dok okova, sramote te mi ne skine! Pa stoga neka arke munje baca plam, Bjelokrilim nek snijegom, gromom svojijem Do na dno zemlje uzmuti i trese sve, Al' nita od tog mene nee sklonit ba, Da kaem, tko e njega skinut s prijestola!

67 Za muke mu dato moram biti zahvalan; a tu bih mu zahvalnost pokazao, da mu kaem tajnu.


47

Hermo

Gle', ini l' to se, od pomoi da je to.

Prometej

Ve davno ti promotrih i odluih to.

Hermo

De preni, ludo, preni se jedamput ve I misli prema svojoj bijedi sadanjoj!

Prometej

Dosauje, - ko valu zalud govori. Ne dolo tebi, nikad na um, da u se Ja Zeusa volje prepast, enska postat jo I poput babe ruke da u pruati, I na kog mrzim iz dna due, molit tog, Da veza ovih rijei me! Ne, nipoto!

Hermo

E mnogo zborih pa u zalud, ini se, I drugo zborit, - molbe srca ne blae Nit mekaju ti. Kao drijebe prvi put U jarmu, vale grize, juri, uzdi se Ti otima. estinu raa razbor slab U tebe. Prkos bezumnikov vee sam Po sebi svemu ba na svijetu podlegne. Al' vidi, moju ako rije ne poslua, Kolika se oluja, vali nevolje Neizbjene na tebe diu! Guduru - Tu vrlet gromom e i munjom ognjenom Moj otac svu rasprskat, tvoj e sakrit trup, - U zagrljaju kamenom e nestat te! Dug - dug e godinica niz navrit se, I opet e na svijetlo do. Pas krilati, Krvoedna e Zeusova orluina, S tvog tijela krpe mesa trgat poudno; Dan na dan gost e nezvan tebi dolazit I jetra, od kljuna sva crna, buiti. A kraju tih se muka nemoj nadati, Dok bog se jedan zamjenikom ne javi


48

Tim jadma tvojim, drage volje ne sae U mrani Had, u bezdan crni Tartarov.68 Stog razmiljaj! Jer nije hvala, pusta la, to rekoh, nego prava, iva istina. Ta Zeusu usta zborit la ne umiju, Ve svaka rije se njegova ispunjuje. A ti daj gledaj, pazi, nemoj pomislit, Od razbora da prkos ikad bolji je!

Zborovoa

Jest, Hermova se rije i nama uini Ba zgodna. Kae, prkosa da proe se I tragom poe zdrava, trijezna razbora. De posluaj! Sramota mudru grijeit je.

Prometej

Te glase, koje mi ovaj sad kaza. Ja zaista znadem, a nije sramota, Od dumana kad duman zlo nekakvo trpi. Pa zato na mene nek otra se strijela - Ta ognjena zmija rui, i uzduh Nek gromom se, virom vjetrova divljih Sav trese! I s temelja vihor nek zemlju U najdubljoj onoj drma dubini, A valovlje morsko nek groznijem umom Sve putove zvijezda na nebu gore Zatrpa, i crnom Tartaru na dno Nek strovali Zeus-bog moje mi tijelo U vrtlogu krute, grozne sudbine, Al' dokraja mene ubiti nee!

Hermo

Al' takove misli i besjede samo Od bijesna luaka mogu se uti. A kol'ko jo treba, te nadutost neg'va Njeg s uma e mai? to poputa bijesu? (Zboru.) Al' vi, to zajedno trpite s njime Te nevolje njegove, s mjesta se ovog

68 Heraklo je to nagovorio kentaura Hirona.


49

Ded nekamo sada maknite brzo, Da svijesti vam vae ne pomuti za as Strahovita rika gromova gromkih!

Zborovoa

De drugo mi neto govori i svjetuj, Da - to u i sluat! Jer valjada nijesi Sad iznio rijei, to snosit se mogu. A zato me trai, da zloom se kaem? to podnijeti moram, s ovim u podnijet; Na izdajicu ja mrzit nauih. I bolesti nema, to vema od izdajstva gadi se meni.

Hermo

Al' sjeajte tog se, unaprijed to rekoh! I ako vas nevolja ljuta zatee, Sudbine ne grdite niti kad rec'te, U nesluenu da nesreu vas je, Zeus vrgao! Ne, to nije vam tako, Ve vi ete same unitit sebe! Sa znanjem - ne preko nade, bez slutnje - U beskrajnu mreu nevolje ete Vi zaplest se, sve rad bezumlja svoga. (Hermo odilazi, oluja se die, oblaci se sputaju na stijenu, zemlja se trese.)

Prometej

Sad uistinu se, ne tek po rijei, Sav svijet gle koleba, Pod zemljom jeka gromova tutnji, I sijevaju trzaji prearke munje, A vihori vitlaju praine oblak; Dah svihkolikijeh vjetrova eto Sve od jednog drugome dijelu ve hrli, I mete u borbi izbija divljoj, - Izmijeo se uzduh s puinom morskom! Od Zeusa to oito udarac takav Na mene vam pada, podie stravu. O majko mi moja, svetosti sveta, O zrae, ti izvore svijetla svemiru, Zar vidi me, kako po nepravdi trpim! (Stijena propada s Prometejem i sa zborom.)

50


RJENIK

Arg - grad u Grkoj, na Peloponezu

Had - podzemni svijet mrtvih; bog podzemnog svijeta Hefesto Hefest, bog kova, zatitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre Hermo - Hermes, glasnik bogova, zatitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletiara i trgovaca; Zeusov i Majin sin (rimski merkur) Hesiona - kerka Laomedonta, trojan-skog kralja; otac ju je htio rtvovati da spasi Troju od morske nemani i umilosti-vi Posejdona i Apolona kojima se zamje-rio. Od smrti u raljama morske nemani spasio ju je Heraklo. Laomedont je i Herakla izigrao, pa ga je ovaj ubio, zauzeo troju, a zarobljena Hesiona udala se za junaka Telamona, Heraklovog druga, kralja Salamine, jednog od Jasonovih Argonauta

Kilikija - zemlje na jugoistoku Male Azije, Cilicija kolanski pridjev prema Kolhida, zemlja na istonoj obali Crnog mora, tj. na Kavkazu, gdje su ivjele Amazonke, odredite Argonauta Kron - najmlai od Titana, sin Geje i Urana, svrgnuo svog oca i postao vrhov-ni bog; bog zemljoradnje, vremena, godinjih doba; sin Kronov Zeus, koji je s prijestolja bogova svrgnuo samog Krona

Lerna plodno podruje bogato izvorima juno od grada Arga

nartek vrsta sredozemne biljke, velesti-ka, od ije su se suhe stabljike u antikoj grkoj radile kutije, ormarii i slino; ovdje dakle tap u kojemu je Posejdon bogovima ukrao vatru i dao je ljudima negve (ma.) - okovi, lanci nenavist zavist

Okeanide - morske nimfe, tri tisue keri Okeana i Tetije, pripadaju skupini enskih boanstva prirode (uz najade, nereide, oreade i drijade). Kao boice dalekoga vanjskog mora razlikuju se od nereida, boica unutranjih mora. Naj-ee se u mitologiji spominju kao ene i majke bogova, kraljeva i heroja

Posidon Posejdon, bog mora

Skiti - narod iranskoga podrijetla koji je nastavao nizine nad Crnim morem i Kaspijskim jezerom svjet savjet

Tartar podzemni svijet mrtvih, pakao; takoer i bog podzemnog svijeta Temida (gr. Thmis) boica praved-nosti; Titanida, ki Geje i Urana Tetija Tetis, ki Geje i Urana, Titanka; pramajka svih boanstava; sestra i ena boga Okeana, s kojim je imala tri tisue keri zvane Okeanide; porod Tetije Okeanide tuiti - guiti

uzduh zrak

vri baciti; vrgo bacio

5B IN PRVIIN DRUGIIN TREIIN ETVRTIIN PETIRJENIK

eshil okovani prometej

Documents