endokrinologija - pbf · Štitnja ča metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i...

11
Endokrinologija izv. prof. dr. sc. Reno Hrašćan Anatomski smještaj glavnih endokrinih žlijezda u organizmu Uvod u endokrinologiju komunikacijski sustav među stanicama, tkivima i organima: 1. živčani – u kojemu se kemijske tvari, neurotransmiteri, otpuštaju u sinaptičko spoju i djeluju lokalno kako bi nadgledali staničnu funkciju; 2. endokrini – u kojemu žlijezde ili specijalizirane stanice otpuštaju u krv kemijske tvari, hormone koji utječu na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 3. neuroendokrini – u kojemu neuroni izlučuju tvari, neurohormone koji dospjevaju u krv i utječu na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 4. parakrini – u kojemu stanice izlučuju tvari koje difundiraju u izvanstaničnu tekućinu i djeluju na okolne stanice; 5. autokrini –u kojemu stanica izlučuje tvari koje djeluju na istu stanicu vezanjem za receptore na staničnoj površini kemijska građa hormona: 1. proteini i peptidi, među kojima su hormoni što ih izlučuju prednji i stražnji režanj hipofize, gušterača, paratireoidna žlijezda; 2. steroidi, koje luči kora nadbubrežnih žlijezda, jajnici, sjemenici; 3. derivati aminokiseline tirozina, koje luči štitasta žlijezda, srž nadbubrežnih žlijezda koncentracija hormona koja je potrebna za kontrolu većine metaboličkih i endokrinih funkcija nevjerojatno je mala; njihova koncentracija u krvi iznosi od samo jednog pikograma do najviše nekoliko mikrograma po mililitru krvi Uvod u endokrinologiju kontrola izlučivanja hormona povratnom spregom: 1. negativna povratna sprega povratna poruka žlijezdi s unutarnjim lučenjem postaje dovoljno snažna da smanji daljnje izlučivanje hormona samo onda kada ciljno tkivo postigne primjerenu aktivnost; 2. pozitivna povratna sprega – biološki učinak hormona uzrokuje dodatno otpuštanje hormona; 3. cikličke promjene pri lučenju hormona – periodične promjene izlučivanja hormona mehanizmi djelovanja hormona: 1. hormonski receptori i njihova aktivacija – kada se hormon veže sa svojim receptorom, obično započne niz kaskadnih reakcija u stanici, pri čemu je svaki sljedeći korak aktiviran jače, tako da male koncentracije hormona mogu imati snažne učinke; 2. unutarstanično signaliziranje nakon aktivacije receptora hormonom – a) neki hormoni vezanjem s membranskim receptorima mijenjaju propusnost stanične membrane; b) neki hormoni vezanjem s membranskim receptorima aktiviraju unutarstanične enzime; c) neki hormoni vezanjem za unutarstanične receptore aktiviraju gene

Upload: builien

Post on 29-Aug-2019

268 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Endokrinologija

izv. prof. dr. sc. Reno Hraš ćan

Anatomski smještaj glavnih endokrinih žlijezda u orga nizmu

Uvod u endokrinologiju

� komunikacijski sustav me đu stanicama, tkivima i organima : 1. živčani – u kojemu se

kemijske tvari, neurotransmiteri, otpuštaju u sinaptičko spoju i djeluju lokalno kako bi nadgledali

staničnu funkciju; 2. endokrini – u kojemu žlijezde ili specijalizirane stanice otpuštaju u krv

kemijske tvari, hormone koji utječu na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 3.

neuroendokrini – u kojemu neuroni izlučuju tvari, neurohormone koji dospjevaju u krv i utječu

na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 4. parakrini – u kojemu stanice izlučuju

tvari koje difundiraju u izvanstaničnu tekućinu i djeluju na okolne stanice; 5. autokrini – u

kojemu stanica izlučuje tvari koje djeluju na istu stanicu vezanjem za receptore na staničnoj

površini

� kemijska gra đa hormona : 1. proteini i peptidi , među kojima su hormoni što ih izlučuju prednji

i stražnji režanj hipofize, gušterača, paratireoidna žlijezda; 2. steroidi , koje luči kora

nadbubrežnih žlijezda, jajnici, sjemenici; 3. derivati aminokiseline tirozina , koje luči štitasta

žlijezda, srž nadbubrežnih žlijezda

� koncentracija hormona koja je potrebna za kontrolu većine metaboličkih i endokrinih funkcija

nevjerojatno je mala; njihova koncentracija u krvi iznosi od samo jednog pikograma do najviše

nekoliko mikrograma po mililitru krvi

Uvod u endokrinologiju

� kontrola izlu čivanja hormona povratnom spregom : 1. negativna povratna sprega –

povratna poruka žlijezdi s unutarnjim lučenjem postaje dovoljno snažna da smanji daljnje

izlučivanje hormona samo onda kada ciljno tkivo postigne primjerenu aktivnost; 2. pozitivna

povratna sprega – biološki učinak hormona uzrokuje dodatno otpuštanje hormona; 3. cikli čke

promjene pri lu čenju hormona – periodične promjene izlučivanja hormona

� mehanizmi djelovanja hormona : 1. hormonski receptori i njihova aktivacija – kada se

hormon veže sa svojim receptorom, obično započne niz kaskadnih reakcija u stanici, pri čemu

je svaki sljedeći korak aktiviran jače, tako da male koncentracije hormona mogu imati snažne

učinke; 2. unutarstani čno signaliziranje nakon aktivacije receptora hormon om – a) neki

hormoni vezanjem s membranskim receptorima mijenjaju propusnost stanične membrane; b)

neki hormoni vezanjem s membranskim receptorima aktiviraju unutarstanične enzime; c) neki

hormoni vezanjem za unutarstanične receptore aktiviraju gene

Page 2: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Žlijezde s unutarnjim lu čenjem, hormoni i njihova funkcija

žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni u činci

hipotalamus

hipotalamus ineurohipofiza

adenohipofiza

hormoni oslobađanjahormoni koji koče

oslobađanjeantidiuretski hormon

(vazopresin)oksitocin

tireotropin

adrenokortikotropin

hormon rasta(somatotropin)

hormon koji potičemelanociteprolaktin

hormon koji potiče razvoj folikula

hormon luteinizacije

adenohipofiza

bubrezi

mliječne žlijezde i maternica

štitna žlijezda

kora nadbubrežne žlijezde

kosti i mišići

koža

mliječne žlijezdejajnik

sjemenikjajnik, sjemenik

potiče ili koči izlučivanjehormona adenohipofize

povećava reapsorpcijuvode

istiskivanje mlijeka istezanje maternice

izlučivanje tiroksina itrijodtironina

izlučivanje steroidnihhormona

potiče rast koštanih imišićnih stanica

pigmentacija kože

stvaranje mlijekastvaranje jajne stanice

stvaranje spermijaizlučivanje spolnih

hormona

Žlijezde s unutarnjim lu čenjem, hormoni i njihova funkcija

žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni u činci

epifiza

štitna žlijezda

nuzštitne žlijezde

kora nadbubrežne žlijezde

srž nadbubrežnežlijezde

melatonin

tiroksin i trijodtironinkalcitonin

paratireoidni hormon

glukokortikoidi(kortizol)

mineralokortikoidi(aldosteron)

gonadokortikoidiadrenalin (epinefrin)

noradrenalin (norepinefrin)

sva tkiva

sva tkivakostikosti

probavni sustavsva tkiva

bubrezi

spolne žlijezdesrce, krvne žile, jetra,glatki i skeletni mišići

krvne žile

nadzor dnevnog i godišnjeg ciklusa

potiče metabolizamodlaganje kalcija u kostima

otpuštanje kalcija u krvapsorpcija kalcija u crijevima

povećanje koncentracijeglukoze u krvi

nadzor lučenja natrija i kalija

izlučivanje spolnih hormona pojačava rad srca, stezanjemišića i disanje, širi ili sužava krvne žile, povisuje krvni tlak,

povećava koncentracijuglukoze u krvi

sužava krvne žile

Žlijezde s unutarnjim lu čenjem, hormoni i njihova funkcija

žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni u činci

gušterača

jajnici

sjemenici

inzulin

glukagon

somatostatin

estrogeni (estradiol)

estrogen i progesteron

androgeni hormoni(testosteron)

mišići, jetra i masno tkivo

mišići, jetra i masno tkivo

gušterača

spolni sustav žene,koža, mišići i kosti

maternica

spolni sustav muškarca,koža, mišići i kosti

snizuje koncentracijuglukoze u krvi

povisuje koncentracijuglukoze u krvi

koči izlučivanje inzulina iglukagona

razvoj spolnih karakteristika istvaranje jajne stanice

nadzor mjesečnog ciklusa itrudnoće

razvoj spolnih karakteristika istvaranje spermija

Hipofiza

Page 3: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom

� hipofiza ili pituitarna žlijezda – smještena je u koštanom udubljenju u području moždane

baze, a s hipotalamusom je povezana hipofiznim ili pituitarnim drškom; fiziološki je možemo

podijeliti u dva različita dijela: prednji hipofizni režanj ili adenohipofizu i stražnji hipofizni

režanj ili neurohipofizu ; adenohipofiza potječe od embrionalne invaginacije epitela ždrijela, a

neurohipofiza nastaje kao izdanak živčanog tkiva iz hipotalamusa

� za svaki glavni hormon koji se stvara u adenohipofizi obično postoji jedna vrsta stanica: 1.

somatotropne stanice – ljudski hormon rasta (hGH); 2. kortikotropne stanice –

adrenokortikotropni hormon (ACTH); 3. tireotropne stanice – hormon koji stimulira štitnjaču

(TSH); 4. gonadotropne stanice – gonadotropni hormoni, tj. luteinizacijski hormon (LH) i

folikulostimulacijski hormon (FSH); 5. laktotropne stanice – prolaktin (PRL)

� tijela magnocelularnih neurona smještenih u supraoptičkoj i paraventrikularnoj jezgri

hipotalamusa luče dva hormona stražnjeg režnja hipofize; hormoni se zatim prenose iz

hipotalamusa kroz hipofizni držak aksoplazmom neuronskih živčanih vlakana (hipotalamično-

hipofizni trakt) u stražnji režanj hipofize gdje se iz živčanih završetaka luče hormoni

Hipofiza

Stani čna građa prednjega hipofiznog režnjaHipotalami čni nadzor nad neurohipofizom

Page 4: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom

� hormoni prednjega hipofiznog režnja : 1. hormon rasta ili somatotropni hormon ili

somatotropin (hGH) ; – pospješuje rast cijeloga tijela svojim djelovanjem na stvaranje

bjelančevina te na staničnu diobu i diferencijaciju; 2. adrenokortikotropni hormon ili

adrenokortikotropin ili kortikotropin (ACTH) – nadzire lučenje nekih hormona nadbubrežnih

žlijezda koji utječu na metabolizam glukoze, bjelančevina i masti; 3. hormon koji stimulira

štitnja ču ili tireotropni hormon ili tireotropin (TSH) – nadzire lučenje tiroksina i trijodtironina

iz štitnjače, a ti hormoni nadziru intenzitet većine staničnih kemijskih reakcija u cijelome tijelu; 4.

prolaktin (PRL) – pospješuje razvoj mliječnih žlijezda i proizvodnju mlijeka; 5.

folikulostimulacijski hormon (FSH) i luteinizacijski hormon (LH) – nadziru rast jajnika i

testisa te njihovu hormonsku i reprodukcijsku djelatnost

� hormoni stražnjega hipofiznog režnja : 1. antidiuretski hormon ili vazopresin (ADH) –

nadzire izlučivanje vode mokraćom i tako pomaže u nadzoru nad koncentracijom vode u

tjelesnim tekućinama; 2. oksitocin – pomaže naviranju mlijeka iz žlijezda u dojci do bradavice u

toku sisanja i djelomice pomaže pri rođenju djeteta jer snažno podražuje kontrakcije maternice,

osobito potkraj trudnoće

Metaboli čke funkcije adenohipofiznih hormona

Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom

� lučenje iz prednjega hipofiznog režnja nadziru hormoni koje nazivamo hipotalami čnim

osloba đajućim ili hipotalami čnim inhibicijskim hormonima (ili čimbenicima) : 1. hormon

koji osloba đa tireotropin (TRH) – uzrokuje oslobađanje hormona koji potiče štitnjaču; 2.

hormon koji osloba đa kortikotropin (CRH) – uzrokuje oslobađanje adrenokortikotropina; 3.

hormon koji osloba đa hormon rasta (GHRH) – uzrokuje oslobađanje hormona rasta, a

hormon koji inhibira hormon rasta (GHIH) – koči oslobađanje hormona rasta; 4. hormon

koji osloba đa gonadotropine (GnRH) – uzrokuje oslobađanje dvaju gonadotropnih hormona:

luteinizacijskog i folikulostimulacijskog hormona; 5. hormon koji inhibira prolaktin (PIH) – koči

lučenje prolaktina

� ti se hormoni luče u samom hipotalamusu, a zatim se prenose u prednji hipofizni režanj

hipotalamično-hipofiznim portalnim sustavom, gdje djeluju na žljezdane stanice i nadziru njihovo

lučenje

Fiziološke funkcije hormona rasta

� metaboli čki učinci hormona rasta : 1. pospješuje odlaganje bjelan čevina u tkivima –

pospješenje prijenosa aminokiselina kroz stanične membrane; pospješenje translacije RNA;

poticanje transkripcije DNA; smanjenje razgradnje staničnih bjelančevina i aminokiselina; 2.

povećava energijsko iskorištavanje masti ; 3. smanjuje iskorištavanje ugljikohidrata –

inzulin i ugljikohidrati nužni su za učinak kojim hormon rasta potiče rast

Page 5: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Štitnja ča

Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin

� štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana, s obiju strana dušnika i

ispred njega; štitnjača se sastoji od velikog broja zatvorenih folikula , koji su ispunjeni

izlučenom tvari, nazvanom koloid , a obloženi epitelnim stanicama koje luče u unutrašnjost

folikula; glavni je sastojak koloida tireoglobulin , glikoprotein koji u svojoj molekuli sadrži

hormone štitnjače

� hormoni štitnja če: 1. tiroksin ili T4 ; 2. trijodtironin ili T3 ; 3. kalcitonin ; tiroksin i trijodtironin

snažno potiču metaboličke procese u tijelu; kalcitonin je važan u metabolizmu kalcija

� od ukupne količine metabolički aktivnih hormona štitnjače 93% čini tiroksin, a 7% trijodtironin;

glavnina se tiroksina izlučenog iz štitnjače pretvara u trijodtironin; funkcija tih dvaju hormona

kvalitativno je jednaka, ali se hormoni razlikuju brzinom i intenzitetom djelovanja; djelovanje

trijodtironina četiri je puta jače od djelovanja tiroksina, ali je u krvi nazočan u mnogo manjim

količinama i zadržava se mnogo kraće od tiroksina

� za stvaranje normalnih količina tiroksina potrebno je u obliku jodida hranom unijeti otprilike 1mg

tjedno; kako bi se spriječio manjak joda, kuhinjska se sol jodira

Mikroskopski izgled štitnja če Fiziološke funkcije tiroksina i trijodtironina

� receptori za hormone štitnjače imaju visoki afinitet za trijodtironin; zbog toga 90% ukupne

količine hormona štitnjače vezanih za receptore čini trijodtironin, a samo 10% tiroksin; vezanjem

s hormonima štitnjače jezgrini se receptori aktiviraju i započinju procesi transkripcije i

translacije; većina učinaka hormona štitnjače nastaju zbog enzimskih i drugih djelatnosti

novonastalih bjelančevina

� kad se luče velike količine hormona, bazalni se metabolizam može povećati i 60-100% iznad

normalne vrijednosti; znatno se povećava iskorištavanje hranjivih tvari za dobivanje energije

(pospješenje metabolizma ugljikohidrata, pospješenje metabolizma masti); iako se povećava

sinteza bjelančevina, istodobno se potiče i njihova razgradnja; u mladih ljudi uvelike se

pospješuje rast; potaknuti su umni procesi, a pojačava se i djelatnost većine drugih endokrinih

žlijezda

Page 6: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Regulacija lu čenja hormona štitnja če

� kako bi se održala normalna metabolička aktivnost u tijelu, u svakom se trenutku mora lučiti

točno određena količina hormona štitnjače; to omogućuju posebni mehanizmi povratne sprege

koji djeluju preko hipotalamusa i adenohipofize te nadziru veličinu lučenja štitnjače

� lučenje hormona štitnjače nadzire ponajprije tireotropin (TSH) koji luči adenohipofiza; pri

povećanju koncentracije hormona štitnjače u tjelesnim tekućinama smanjuje se lučenje TSH iz

adenohipofize; poveća li se lučenje hormona štitnjače na vrijednost koja je oko 1,75 puta veća

od normale, lučenje TSH smanjit će se gotovo na ništicu

Regulacija lu čenja štitnja če

Nadbubrežne žlijezde

Hormoni nadbubrežnih žlijezda

� dvije nadbubrežne žlijezde – smještene su na gornjim polovima obaju bubrega; svaka se

žlijezda sastoji od dvaju različitih dijelova, srži nadbubrežne žlijezde i kore nadbubrežne

žlijezde

� srž nadbubrežne žlijezde – tvori središnjih 20% žlijezde, a funkcijski je povezana sa

simpatičkim živčanim sustavom; kad je podraži simpatikus, luči hormone adrenalin ili epinefrin

i noradrenalin ili norepinefrin ; u svim dijelovima tijela ti hormoni stvaraju učinke gotovo

jednake učincima izravnog podraživanja simpatičkih živaca

� kora nadbubrežne žlijezde – luči skupinu hormona, koji se nazivaju kortikosteroidima ; naime

kora luči dvije glavne vrste hormona: mineralokortikoide (dobili su ime po tome što djeluju

osobito na elektrolite u izvanstaničnoj tekućini, posebice na natrij i kalij) i glukokortikoide

(nazvani su tako zato što im je važan učinak povećanje koncentracije glukoze u krvi); osim

toga, luči i male količine spolnih hormona (gonadokortikoida), osobito androgenih hormona ,

koji u tijelu imaju približno iste učinke kao i muški spolni hormon testosteron

� iz kore nadbubrežnih žlijezda izolirano je više od 30 različitih steroida, ali su samo dva osobito

važna za normalnu endokrinu funkciju organizma: aldosteron , koji je glavni mineralokortikoid, i

kortizol , glavni glukokortikoid

Page 7: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Hormoni kore nadbubrežnih žlijezda

� kora nadbubrežne žlijezde sadrži tri različita sloja: 1. glomerulozna zona – tanak sloj stanica

koji leži tik ispod kapsule; te stanice luče veću količinu aldosterona ; lučenje tih stanica

uglavnom nadziru koncentracije angiotenzina II i kalija u izvanstaničnoj tekućini; 2. fascikulatna

zona – srednji i najširi sloj i luči glukokortikoide kortizol i kortikosteron te male količine

adrenalnih androgena i estrogena ; lučenje tih stanica velikim dijelom nadzire hipotalamično-

hipofizna os pomoću adrenokortikotropnog hormona (ACTH) ; 3. retikularna zona –

unutarnji sloj kore, luči adrenalne androgene dehidroepiandrosteron (DHEA) i androstendion

te male količine estrogena i poneke glukokortikoide; ACTH također nadzire lučenje tih stanica,

no pritom mogu sudjelovati i drugi čimbenici koji se oslobađaju iz hipofize, poput hormona koji

potiče androgene kore

Lučenje hormona kore nadbubrežnih žlijezda iz pojedinih zon a kore

Funkcije mineralokortikoida – aldosteron

� bubrežni i cirkulacijski u činci aldosterona – aldosteron povećava reapsorpciju natrija i

sekreciju kalija u bubrežnim kanalićima; pri suvišku aldosterona poveća se volumen

izvanstanične tekućine i povisuje se arterijski tlak; suvišak aldosterona izaziva hipokalijemiju i

mišićnu slabost; manjak aldosterona izaziva hiperkalijemiju i toksično djelovanje na srce

� drugi u činci aldosterona – aldosteron potiče prijenos natrija i kalija u žlijezdama znojnicama i

slinovnicama te u epitelnim stanicama crijeva

Funkcije glukokortikoida

� najmanje 95% glukokortikoidne aktivnosti hormona kore nadbubrežnih žlijezda pripada

kortizolu ili hidrokortizonu ; za manji dio aktivnosti odgovoran je kortikosteron

� učinci kortizola : 1. metabolizam ugljikohidrata – potiče glukoneogenezu (stvaranje

ugljikohidrata iz bjelančevina u jetri) i smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama; 2.

metabolizam bjelan čevina – povećava koncentracije aminokiselina u krvi, smanjuje prijenos

aminokiselina u ekstrahepatične stanice i povećava njihov prijenos u jetrene stanice; 3.

metabolizam masti – pospješuje mobilizaciju masnih kiselina iz masnog tkiva i oksidaciju

masnih kiselina u stanicama; 4. obrana od stresa i upale

Page 8: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Adrenokortikotropni hormon iz hipofize regulira lu čenje kortizola

� lučenje kortizola gotovo potpuno nadzire adrenokortikotropni hormon (ACTH) što ga izlučuje

adenohipofiza; hipotalamus nadzire lučenje ACTH pomoću oslobađajućeg hormona, hormona

koji osloba đa kortikotropin (CRH) ; kortizol negativnom povratnom spregom izravno djeluje 1.

na hipotalamus, gdje smanjuje stvaranje CRH i 2. na adenohipofizu, gdje smanjuje stvaranje

ACTH

Mehanizam nadzora nad lu čenjem glukokortikoida

Guštera ča

Guštera ča ili pankreas

� osim što sudjeluje u probavi, gušterača luči i dva važna hormona, inzulin i glukagon , koji su od

kjučne važnosti u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina; gušterača luči i

druge hormone, kao što su amilin , somatostatin i pankreasni polipeptid

� gušterača je građena od dvije glavne vrste tkiva: 1. acinusa , koji izlučuju probavni sok u

dvanaesnik i 2. Langerhansovih oto čića, koji inzulin i glukagon luče izravno u krv; otočići

sadrže tri glavne vrste stanica: alfa , beta i delta ; beta-stanice , koje čine oko 60% svih stanica,

smještene su uglavnom u sredini svakog otočića i luče inzulin i amilin , hormon koji se često

luči zajedno s inzulinom, iako njegova funkcija nije jasna; alfa-stanice čine 25% ukupnih

stanica i luče glukagon , a delta-stanice čine oko 10% svih stanica i luče somatostatin ; postoji

i vrsta stanica nazvanih PP-stanice , kojih je u otočiću malo, a luče pankreasni polipeptid , čija

uloga nije poznata

� izravna kontrola lu čenja jednog hormona drugim hormonima – inzulin inhibira lučenje

glukagona, amilin inhibira lučenje inzulina, a somatostatin inhibira lučenje inzulina i glukagona

Page 9: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Funkcionalna gra đa Langerhansova oto čića u guštera čiAktivacija inzulinskog receptora ciljnih stanica in zulinom i posljedi čni stani čni učinci

Inzulin

� djelovanje inzulina na metabolizam ugljikohidrata – odmah poslije obroka koji obiluje

ugljikohidratima glukoza koja se apsorbirala u krv uzrokuje brzo lučenje inzulina; inzulin zatim

potiče brzo uzimanje, pohranu i iskorištavanje glukoze gotovo u svim tkivima organizma, a

osobito u mišićima, masnome tkivu i u jetri

� 1. inzulin pospješuje ulaženje glukoze i njezin met abolizam u miši ćima – pri umjerenom ili

teškom mišićnom radu mišići iskorištavaju velike količine glukoze, a inzulin uzrokuje brzi

prijenos glukoze kroz membranu mišićnih stanica

� 2. inzulin pospješuje unos, pohranu i iskorištavanj e glukoze u jetri – u razdoblju između

obroka lučenje inzulina naglo se smanji, a jetreni se glikogen razgrađuje u glukozu koja se

otpušta natrag u krv

� 3. inzulin pospješuje prijenos i iskorištavanje glu koze u ve ćini drugih stanica organizma

– slično kao što utječe na prijenos i iskorištavanje glukoze u mišićnim stanicama

� 4. inzulin ne djeluje na unos i iskorištavanje gluk oze u mozgu – moždane su stanice

propusne za glukozu i mogu je iskorištavati bez posredovanja inzulina

Inzulin

� djelovanje inzulina na metabolizam masti : 1. inzulin pove ćava iskorištavanje glukoze u

većini tkiva u organizmu što smanjuje iskorištavanje masti; 2. inzulin pospješuje sintezu

masnih kiselina

� djelovanje inzulina na metabolizam bjelan čevina i na rast : 1. inzulin poti če prijenos

mnogih aminokiselina u stanice ; 2. inzulin pove ćava translaciju ; 3. inzulin pove ćava

transkripciju ; 4. inzulin inhibira katabolizam bjelan čevina ; 5. u jetri inzulin inhibira

glukoneogenezu (pretvaranje aminokiselina u glukozu)

� inzulin i hormon rasta djeluju sinergistički na rast

� nadzor nad lu čenjem inzulina : 1. povratna sprega izme đu koncentracije glukoze u krvi i

lučenja inzulina – kad je koncentracija glukoze u krvi mala, sekrecija se inzulina obustavlja,

pa se za namicanje energije gotovo isključivo upotrebljava mast posvuda u tijelu osim u mozgu;

pri velikoj koncentraciji glukoze u krvi potaknuto je lučenje inzulina pa se umjesto masti

iskorištavaju ugljikohidrati, a suvišak glukoze u krvi pohranjuje se u obliku glikogena i masti u

jetri te glikogena u mišićima; 2. drugi čimbeni koji poti ču lučenje inzulina – aminokiseline

(najsnažnije djeluju arginin i lizin), probavni hormoni (gastrin, sekretin, kolecistokinin, želučani

inhibicijski peptid), ostali hormoni (glukagon, hormon rasta, kortizol)

Page 10: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Glukagon ili hiperglikemijski hormon

� učinci glukagona na metabolizam glukoze : 1. uzrokuje glikogenolizu (razgradnja jetrenoga

glikogena) – povećanje koncentracije glukoze u krvi; 2. pojačava glukoneogenezu

(pretvaranje aminokiselina u glukozu) u jetri – pojačava ulazak aminokiselina u jetru

� regulacija lu čenja glukagona : 1. povećana koncentracija glukoze u krvi ko či lučenje

glukagona – koncentracija glukoze u krvi djeluje na lučenje glukagona upravo na suprotan

način nego na lučenje inzulina; 2. povećana koncentracija aminokiselina (pogotovo alanin i

arginin) u krvi poti če lučenje glukagona – u ovom slučaju reakcije glukagona i inzulina nisu

međusobno suprotne; 3. miši ćni rad poti če lučenje glukagona – jedan od uzroka povećanog

lučenja glukagona u toku mišićnoga rada moglo bi biti povećanje koncentracije aminokiselina u

cirkulacijskom sustavu

Somatostatin

� lučenje somatostatina pobu đuju : 1. povećanje koncentracije glukoze u krvi; 2. povećanje

koncentracije aminokiselina; 3. povećanje koncentracije masnih kiselina; 4. povećanje

koncentracije nekih probavnih hormona

� inhibicijski u činci somatostatina : 1. smanjuje lučenje inzulina i glukagona; 2. smanjuje

motilitet želuca, dvanaesnika i žučnog mjehura; 3. smanjuje sekreciju i apsorpciju u probavnom

sustavu

Paratireoidne žlijezde

Paratireoidne žlijezde

� u čovjeka postoje četiri paratireoidne žlijezde; smještene su neposredno iza štitnjače

� paratireoidna žlijezda sadrži poglavito glavne stanice te mali do umjereni dio oksifilnih

stanica , ali oksifilnih stanica nema u mladih ljudi; glavne stanice luče paratireoidni hormon

(PTH); smatra se da su oksifilne stanice preinačene ili iscrpljene glavne stanice koje više ne

luče hormon

Page 11: Endokrinologija - PBF · Štitnja ča Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana,

Histološka gra đa paratireoidne žlijezde Paratireoidni hormon

� smanjena koncentracija kalcijevih iona u plazmi potiče lučenje paratireoidnog hormona

� paratireoidni hormon : 1. povećava apsorpciju kalcija i fosfata iz kosti – prvi je učinak brz:

nastaje zbog aktivacije već postojećih koštanih stanica, poglavito osteocita, što pospješuje

apsorpciju kalcija i fosfata (osteoliza); drugi je učinak sporiji: nastaje zbog proliferacije

osteoklasta, praćene uvelike povećanom osteoklastičnom apsorpcijom same kosti, a ne zbog

apsorpcije samo kalcijevih i fosfatnih soli iz kosti; 2. smanjuje izlu čivanje kalcija i pove ćava

izlučivanje fosfata bubrezima – smanjena reapsorpcija fosfatnih iona u proksimalnim

kanalićima bubrega; povećana reapsorpcija kalcija u završnim distalnim kanalićima i početnim

sabirnim cijevima; 3. povećava apsorpciju kalcija i fosfata u crijevima

Kalcitonin

� sinteza i sekrecija kalcitonina događa se u parafolikularnim stanicama ili C-stanicama koje

se nalaze u međustaničnoj tekućini između folikula štitnjače

� povećana plazmatska koncentracija kalcija potiče lučenje kalcitonina

� kalcitonin smanjuje koncentraciju kalcija u plazmi – neposredni je učinak smanjenje

apsorpcijske djelatnosti osteoklasta; dugotrajniji je učinak smanjenje stvaranja novih

osteoklasta

� kalcitonin djeluje suprotno od paratireoidnog hormona, no učinak kalcitonina na regulaciju

koncentracije kalcijevih iona mnogo je manji od učinka paratireoidnog hormona

Predavanje je prire đeno prema izvorniku:

Arthur C. Guyton, John E. Hall:

Medicinska fiziologija

deseto izdanje

Urednici hrvatskog izdanja: Sun čana Kukolja Taradi, Igor Andreis

Medicinska naklada

Zagreb, 2003.