endokrinologija - pbf · Štitnja ča metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i...
TRANSCRIPT
Endokrinologija
izv. prof. dr. sc. Reno Hraš ćan
Anatomski smještaj glavnih endokrinih žlijezda u orga nizmu
Uvod u endokrinologiju
� komunikacijski sustav me đu stanicama, tkivima i organima : 1. živčani – u kojemu se
kemijske tvari, neurotransmiteri, otpuštaju u sinaptičko spoju i djeluju lokalno kako bi nadgledali
staničnu funkciju; 2. endokrini – u kojemu žlijezde ili specijalizirane stanice otpuštaju u krv
kemijske tvari, hormone koji utječu na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 3.
neuroendokrini – u kojemu neuroni izlučuju tvari, neurohormone koji dospjevaju u krv i utječu
na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 4. parakrini – u kojemu stanice izlučuju
tvari koje difundiraju u izvanstaničnu tekućinu i djeluju na okolne stanice; 5. autokrini – u
kojemu stanica izlučuje tvari koje djeluju na istu stanicu vezanjem za receptore na staničnoj
površini
� kemijska gra đa hormona : 1. proteini i peptidi , među kojima su hormoni što ih izlučuju prednji
i stražnji režanj hipofize, gušterača, paratireoidna žlijezda; 2. steroidi , koje luči kora
nadbubrežnih žlijezda, jajnici, sjemenici; 3. derivati aminokiseline tirozina , koje luči štitasta
žlijezda, srž nadbubrežnih žlijezda
� koncentracija hormona koja je potrebna za kontrolu većine metaboličkih i endokrinih funkcija
nevjerojatno je mala; njihova koncentracija u krvi iznosi od samo jednog pikograma do najviše
nekoliko mikrograma po mililitru krvi
Uvod u endokrinologiju
� kontrola izlu čivanja hormona povratnom spregom : 1. negativna povratna sprega –
povratna poruka žlijezdi s unutarnjim lučenjem postaje dovoljno snažna da smanji daljnje
izlučivanje hormona samo onda kada ciljno tkivo postigne primjerenu aktivnost; 2. pozitivna
povratna sprega – biološki učinak hormona uzrokuje dodatno otpuštanje hormona; 3. cikli čke
promjene pri lu čenju hormona – periodične promjene izlučivanja hormona
� mehanizmi djelovanja hormona : 1. hormonski receptori i njihova aktivacija – kada se
hormon veže sa svojim receptorom, obično započne niz kaskadnih reakcija u stanici, pri čemu
je svaki sljedeći korak aktiviran jače, tako da male koncentracije hormona mogu imati snažne
učinke; 2. unutarstani čno signaliziranje nakon aktivacije receptora hormon om – a) neki
hormoni vezanjem s membranskim receptorima mijenjaju propusnost stanične membrane; b)
neki hormoni vezanjem s membranskim receptorima aktiviraju unutarstanične enzime; c) neki
hormoni vezanjem za unutarstanične receptore aktiviraju gene
Žlijezde s unutarnjim lu čenjem, hormoni i njihova funkcija
žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni u činci
hipotalamus
hipotalamus ineurohipofiza
adenohipofiza
hormoni oslobađanjahormoni koji koče
oslobađanjeantidiuretski hormon
(vazopresin)oksitocin
tireotropin
adrenokortikotropin
hormon rasta(somatotropin)
hormon koji potičemelanociteprolaktin
hormon koji potiče razvoj folikula
hormon luteinizacije
adenohipofiza
bubrezi
mliječne žlijezde i maternica
štitna žlijezda
kora nadbubrežne žlijezde
kosti i mišići
koža
mliječne žlijezdejajnik
sjemenikjajnik, sjemenik
potiče ili koči izlučivanjehormona adenohipofize
povećava reapsorpcijuvode
istiskivanje mlijeka istezanje maternice
izlučivanje tiroksina itrijodtironina
izlučivanje steroidnihhormona
potiče rast koštanih imišićnih stanica
pigmentacija kože
stvaranje mlijekastvaranje jajne stanice
stvaranje spermijaizlučivanje spolnih
hormona
Žlijezde s unutarnjim lu čenjem, hormoni i njihova funkcija
žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni u činci
epifiza
štitna žlijezda
nuzštitne žlijezde
kora nadbubrežne žlijezde
srž nadbubrežnežlijezde
melatonin
tiroksin i trijodtironinkalcitonin
paratireoidni hormon
glukokortikoidi(kortizol)
mineralokortikoidi(aldosteron)
gonadokortikoidiadrenalin (epinefrin)
noradrenalin (norepinefrin)
sva tkiva
sva tkivakostikosti
probavni sustavsva tkiva
bubrezi
spolne žlijezdesrce, krvne žile, jetra,glatki i skeletni mišići
krvne žile
nadzor dnevnog i godišnjeg ciklusa
potiče metabolizamodlaganje kalcija u kostima
otpuštanje kalcija u krvapsorpcija kalcija u crijevima
povećanje koncentracijeglukoze u krvi
nadzor lučenja natrija i kalija
izlučivanje spolnih hormona pojačava rad srca, stezanjemišića i disanje, širi ili sužava krvne žile, povisuje krvni tlak,
povećava koncentracijuglukoze u krvi
sužava krvne žile
Žlijezde s unutarnjim lu čenjem, hormoni i njihova funkcija
žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni u činci
gušterača
jajnici
sjemenici
inzulin
glukagon
somatostatin
estrogeni (estradiol)
estrogen i progesteron
androgeni hormoni(testosteron)
mišići, jetra i masno tkivo
mišići, jetra i masno tkivo
gušterača
spolni sustav žene,koža, mišići i kosti
maternica
spolni sustav muškarca,koža, mišići i kosti
snizuje koncentracijuglukoze u krvi
povisuje koncentracijuglukoze u krvi
koči izlučivanje inzulina iglukagona
razvoj spolnih karakteristika istvaranje jajne stanice
nadzor mjesečnog ciklusa itrudnoće
razvoj spolnih karakteristika istvaranje spermija
Hipofiza
Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom
� hipofiza ili pituitarna žlijezda – smještena je u koštanom udubljenju u području moždane
baze, a s hipotalamusom je povezana hipofiznim ili pituitarnim drškom; fiziološki je možemo
podijeliti u dva različita dijela: prednji hipofizni režanj ili adenohipofizu i stražnji hipofizni
režanj ili neurohipofizu ; adenohipofiza potječe od embrionalne invaginacije epitela ždrijela, a
neurohipofiza nastaje kao izdanak živčanog tkiva iz hipotalamusa
� za svaki glavni hormon koji se stvara u adenohipofizi obično postoji jedna vrsta stanica: 1.
somatotropne stanice – ljudski hormon rasta (hGH); 2. kortikotropne stanice –
adrenokortikotropni hormon (ACTH); 3. tireotropne stanice – hormon koji stimulira štitnjaču
(TSH); 4. gonadotropne stanice – gonadotropni hormoni, tj. luteinizacijski hormon (LH) i
folikulostimulacijski hormon (FSH); 5. laktotropne stanice – prolaktin (PRL)
� tijela magnocelularnih neurona smještenih u supraoptičkoj i paraventrikularnoj jezgri
hipotalamusa luče dva hormona stražnjeg režnja hipofize; hormoni se zatim prenose iz
hipotalamusa kroz hipofizni držak aksoplazmom neuronskih živčanih vlakana (hipotalamično-
hipofizni trakt) u stražnji režanj hipofize gdje se iz živčanih završetaka luče hormoni
Hipofiza
Stani čna građa prednjega hipofiznog režnjaHipotalami čni nadzor nad neurohipofizom
Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom
� hormoni prednjega hipofiznog režnja : 1. hormon rasta ili somatotropni hormon ili
somatotropin (hGH) ; – pospješuje rast cijeloga tijela svojim djelovanjem na stvaranje
bjelančevina te na staničnu diobu i diferencijaciju; 2. adrenokortikotropni hormon ili
adrenokortikotropin ili kortikotropin (ACTH) – nadzire lučenje nekih hormona nadbubrežnih
žlijezda koji utječu na metabolizam glukoze, bjelančevina i masti; 3. hormon koji stimulira
štitnja ču ili tireotropni hormon ili tireotropin (TSH) – nadzire lučenje tiroksina i trijodtironina
iz štitnjače, a ti hormoni nadziru intenzitet većine staničnih kemijskih reakcija u cijelome tijelu; 4.
prolaktin (PRL) – pospješuje razvoj mliječnih žlijezda i proizvodnju mlijeka; 5.
folikulostimulacijski hormon (FSH) i luteinizacijski hormon (LH) – nadziru rast jajnika i
testisa te njihovu hormonsku i reprodukcijsku djelatnost
� hormoni stražnjega hipofiznog režnja : 1. antidiuretski hormon ili vazopresin (ADH) –
nadzire izlučivanje vode mokraćom i tako pomaže u nadzoru nad koncentracijom vode u
tjelesnim tekućinama; 2. oksitocin – pomaže naviranju mlijeka iz žlijezda u dojci do bradavice u
toku sisanja i djelomice pomaže pri rođenju djeteta jer snažno podražuje kontrakcije maternice,
osobito potkraj trudnoće
Metaboli čke funkcije adenohipofiznih hormona
Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom
� lučenje iz prednjega hipofiznog režnja nadziru hormoni koje nazivamo hipotalami čnim
osloba đajućim ili hipotalami čnim inhibicijskim hormonima (ili čimbenicima) : 1. hormon
koji osloba đa tireotropin (TRH) – uzrokuje oslobađanje hormona koji potiče štitnjaču; 2.
hormon koji osloba đa kortikotropin (CRH) – uzrokuje oslobađanje adrenokortikotropina; 3.
hormon koji osloba đa hormon rasta (GHRH) – uzrokuje oslobađanje hormona rasta, a
hormon koji inhibira hormon rasta (GHIH) – koči oslobađanje hormona rasta; 4. hormon
koji osloba đa gonadotropine (GnRH) – uzrokuje oslobađanje dvaju gonadotropnih hormona:
luteinizacijskog i folikulostimulacijskog hormona; 5. hormon koji inhibira prolaktin (PIH) – koči
lučenje prolaktina
� ti se hormoni luče u samom hipotalamusu, a zatim se prenose u prednji hipofizni režanj
hipotalamično-hipofiznim portalnim sustavom, gdje djeluju na žljezdane stanice i nadziru njihovo
lučenje
Fiziološke funkcije hormona rasta
� metaboli čki učinci hormona rasta : 1. pospješuje odlaganje bjelan čevina u tkivima –
pospješenje prijenosa aminokiselina kroz stanične membrane; pospješenje translacije RNA;
poticanje transkripcije DNA; smanjenje razgradnje staničnih bjelančevina i aminokiselina; 2.
povećava energijsko iskorištavanje masti ; 3. smanjuje iskorištavanje ugljikohidrata –
inzulin i ugljikohidrati nužni su za učinak kojim hormon rasta potiče rast
Štitnja ča
Metaboli čki hormoni štitnja če – tiroksin i trijodtironin
� štitnja ča ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana, s obiju strana dušnika i
ispred njega; štitnjača se sastoji od velikog broja zatvorenih folikula , koji su ispunjeni
izlučenom tvari, nazvanom koloid , a obloženi epitelnim stanicama koje luče u unutrašnjost
folikula; glavni je sastojak koloida tireoglobulin , glikoprotein koji u svojoj molekuli sadrži
hormone štitnjače
� hormoni štitnja če: 1. tiroksin ili T4 ; 2. trijodtironin ili T3 ; 3. kalcitonin ; tiroksin i trijodtironin
snažno potiču metaboličke procese u tijelu; kalcitonin je važan u metabolizmu kalcija
� od ukupne količine metabolički aktivnih hormona štitnjače 93% čini tiroksin, a 7% trijodtironin;
glavnina se tiroksina izlučenog iz štitnjače pretvara u trijodtironin; funkcija tih dvaju hormona
kvalitativno je jednaka, ali se hormoni razlikuju brzinom i intenzitetom djelovanja; djelovanje
trijodtironina četiri je puta jače od djelovanja tiroksina, ali je u krvi nazočan u mnogo manjim
količinama i zadržava se mnogo kraće od tiroksina
� za stvaranje normalnih količina tiroksina potrebno je u obliku jodida hranom unijeti otprilike 1mg
tjedno; kako bi se spriječio manjak joda, kuhinjska se sol jodira
Mikroskopski izgled štitnja če Fiziološke funkcije tiroksina i trijodtironina
� receptori za hormone štitnjače imaju visoki afinitet za trijodtironin; zbog toga 90% ukupne
količine hormona štitnjače vezanih za receptore čini trijodtironin, a samo 10% tiroksin; vezanjem
s hormonima štitnjače jezgrini se receptori aktiviraju i započinju procesi transkripcije i
translacije; većina učinaka hormona štitnjače nastaju zbog enzimskih i drugih djelatnosti
novonastalih bjelančevina
� kad se luče velike količine hormona, bazalni se metabolizam može povećati i 60-100% iznad
normalne vrijednosti; znatno se povećava iskorištavanje hranjivih tvari za dobivanje energije
(pospješenje metabolizma ugljikohidrata, pospješenje metabolizma masti); iako se povećava
sinteza bjelančevina, istodobno se potiče i njihova razgradnja; u mladih ljudi uvelike se
pospješuje rast; potaknuti su umni procesi, a pojačava se i djelatnost većine drugih endokrinih
žlijezda
Regulacija lu čenja hormona štitnja če
� kako bi se održala normalna metabolička aktivnost u tijelu, u svakom se trenutku mora lučiti
točno određena količina hormona štitnjače; to omogućuju posebni mehanizmi povratne sprege
koji djeluju preko hipotalamusa i adenohipofize te nadziru veličinu lučenja štitnjače
� lučenje hormona štitnjače nadzire ponajprije tireotropin (TSH) koji luči adenohipofiza; pri
povećanju koncentracije hormona štitnjače u tjelesnim tekućinama smanjuje se lučenje TSH iz
adenohipofize; poveća li se lučenje hormona štitnjače na vrijednost koja je oko 1,75 puta veća
od normale, lučenje TSH smanjit će se gotovo na ništicu
Regulacija lu čenja štitnja če
Nadbubrežne žlijezde
Hormoni nadbubrežnih žlijezda
� dvije nadbubrežne žlijezde – smještene su na gornjim polovima obaju bubrega; svaka se
žlijezda sastoji od dvaju različitih dijelova, srži nadbubrežne žlijezde i kore nadbubrežne
žlijezde
� srž nadbubrežne žlijezde – tvori središnjih 20% žlijezde, a funkcijski je povezana sa
simpatičkim živčanim sustavom; kad je podraži simpatikus, luči hormone adrenalin ili epinefrin
i noradrenalin ili norepinefrin ; u svim dijelovima tijela ti hormoni stvaraju učinke gotovo
jednake učincima izravnog podraživanja simpatičkih živaca
� kora nadbubrežne žlijezde – luči skupinu hormona, koji se nazivaju kortikosteroidima ; naime
kora luči dvije glavne vrste hormona: mineralokortikoide (dobili su ime po tome što djeluju
osobito na elektrolite u izvanstaničnoj tekućini, posebice na natrij i kalij) i glukokortikoide
(nazvani su tako zato što im je važan učinak povećanje koncentracije glukoze u krvi); osim
toga, luči i male količine spolnih hormona (gonadokortikoida), osobito androgenih hormona ,
koji u tijelu imaju približno iste učinke kao i muški spolni hormon testosteron
� iz kore nadbubrežnih žlijezda izolirano je više od 30 različitih steroida, ali su samo dva osobito
važna za normalnu endokrinu funkciju organizma: aldosteron , koji je glavni mineralokortikoid, i
kortizol , glavni glukokortikoid
Hormoni kore nadbubrežnih žlijezda
� kora nadbubrežne žlijezde sadrži tri različita sloja: 1. glomerulozna zona – tanak sloj stanica
koji leži tik ispod kapsule; te stanice luče veću količinu aldosterona ; lučenje tih stanica
uglavnom nadziru koncentracije angiotenzina II i kalija u izvanstaničnoj tekućini; 2. fascikulatna
zona – srednji i najširi sloj i luči glukokortikoide kortizol i kortikosteron te male količine
adrenalnih androgena i estrogena ; lučenje tih stanica velikim dijelom nadzire hipotalamično-
hipofizna os pomoću adrenokortikotropnog hormona (ACTH) ; 3. retikularna zona –
unutarnji sloj kore, luči adrenalne androgene dehidroepiandrosteron (DHEA) i androstendion
te male količine estrogena i poneke glukokortikoide; ACTH također nadzire lučenje tih stanica,
no pritom mogu sudjelovati i drugi čimbenici koji se oslobađaju iz hipofize, poput hormona koji
potiče androgene kore
Lučenje hormona kore nadbubrežnih žlijezda iz pojedinih zon a kore
Funkcije mineralokortikoida – aldosteron
� bubrežni i cirkulacijski u činci aldosterona – aldosteron povećava reapsorpciju natrija i
sekreciju kalija u bubrežnim kanalićima; pri suvišku aldosterona poveća se volumen
izvanstanične tekućine i povisuje se arterijski tlak; suvišak aldosterona izaziva hipokalijemiju i
mišićnu slabost; manjak aldosterona izaziva hiperkalijemiju i toksično djelovanje na srce
� drugi u činci aldosterona – aldosteron potiče prijenos natrija i kalija u žlijezdama znojnicama i
slinovnicama te u epitelnim stanicama crijeva
Funkcije glukokortikoida
� najmanje 95% glukokortikoidne aktivnosti hormona kore nadbubrežnih žlijezda pripada
kortizolu ili hidrokortizonu ; za manji dio aktivnosti odgovoran je kortikosteron
� učinci kortizola : 1. metabolizam ugljikohidrata – potiče glukoneogenezu (stvaranje
ugljikohidrata iz bjelančevina u jetri) i smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama; 2.
metabolizam bjelan čevina – povećava koncentracije aminokiselina u krvi, smanjuje prijenos
aminokiselina u ekstrahepatične stanice i povećava njihov prijenos u jetrene stanice; 3.
metabolizam masti – pospješuje mobilizaciju masnih kiselina iz masnog tkiva i oksidaciju
masnih kiselina u stanicama; 4. obrana od stresa i upale
Adrenokortikotropni hormon iz hipofize regulira lu čenje kortizola
� lučenje kortizola gotovo potpuno nadzire adrenokortikotropni hormon (ACTH) što ga izlučuje
adenohipofiza; hipotalamus nadzire lučenje ACTH pomoću oslobađajućeg hormona, hormona
koji osloba đa kortikotropin (CRH) ; kortizol negativnom povratnom spregom izravno djeluje 1.
na hipotalamus, gdje smanjuje stvaranje CRH i 2. na adenohipofizu, gdje smanjuje stvaranje
ACTH
Mehanizam nadzora nad lu čenjem glukokortikoida
Guštera ča
Guštera ča ili pankreas
� osim što sudjeluje u probavi, gušterača luči i dva važna hormona, inzulin i glukagon , koji su od
kjučne važnosti u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina; gušterača luči i
druge hormone, kao što su amilin , somatostatin i pankreasni polipeptid
� gušterača je građena od dvije glavne vrste tkiva: 1. acinusa , koji izlučuju probavni sok u
dvanaesnik i 2. Langerhansovih oto čića, koji inzulin i glukagon luče izravno u krv; otočići
sadrže tri glavne vrste stanica: alfa , beta i delta ; beta-stanice , koje čine oko 60% svih stanica,
smještene su uglavnom u sredini svakog otočića i luče inzulin i amilin , hormon koji se često
luči zajedno s inzulinom, iako njegova funkcija nije jasna; alfa-stanice čine 25% ukupnih
stanica i luče glukagon , a delta-stanice čine oko 10% svih stanica i luče somatostatin ; postoji
i vrsta stanica nazvanih PP-stanice , kojih je u otočiću malo, a luče pankreasni polipeptid , čija
uloga nije poznata
� izravna kontrola lu čenja jednog hormona drugim hormonima – inzulin inhibira lučenje
glukagona, amilin inhibira lučenje inzulina, a somatostatin inhibira lučenje inzulina i glukagona
Funkcionalna gra đa Langerhansova oto čića u guštera čiAktivacija inzulinskog receptora ciljnih stanica in zulinom i posljedi čni stani čni učinci
Inzulin
� djelovanje inzulina na metabolizam ugljikohidrata – odmah poslije obroka koji obiluje
ugljikohidratima glukoza koja se apsorbirala u krv uzrokuje brzo lučenje inzulina; inzulin zatim
potiče brzo uzimanje, pohranu i iskorištavanje glukoze gotovo u svim tkivima organizma, a
osobito u mišićima, masnome tkivu i u jetri
� 1. inzulin pospješuje ulaženje glukoze i njezin met abolizam u miši ćima – pri umjerenom ili
teškom mišićnom radu mišići iskorištavaju velike količine glukoze, a inzulin uzrokuje brzi
prijenos glukoze kroz membranu mišićnih stanica
� 2. inzulin pospješuje unos, pohranu i iskorištavanj e glukoze u jetri – u razdoblju između
obroka lučenje inzulina naglo se smanji, a jetreni se glikogen razgrađuje u glukozu koja se
otpušta natrag u krv
� 3. inzulin pospješuje prijenos i iskorištavanje glu koze u ve ćini drugih stanica organizma
– slično kao što utječe na prijenos i iskorištavanje glukoze u mišićnim stanicama
� 4. inzulin ne djeluje na unos i iskorištavanje gluk oze u mozgu – moždane su stanice
propusne za glukozu i mogu je iskorištavati bez posredovanja inzulina
Inzulin
� djelovanje inzulina na metabolizam masti : 1. inzulin pove ćava iskorištavanje glukoze u
većini tkiva u organizmu što smanjuje iskorištavanje masti; 2. inzulin pospješuje sintezu
masnih kiselina
� djelovanje inzulina na metabolizam bjelan čevina i na rast : 1. inzulin poti če prijenos
mnogih aminokiselina u stanice ; 2. inzulin pove ćava translaciju ; 3. inzulin pove ćava
transkripciju ; 4. inzulin inhibira katabolizam bjelan čevina ; 5. u jetri inzulin inhibira
glukoneogenezu (pretvaranje aminokiselina u glukozu)
� inzulin i hormon rasta djeluju sinergistički na rast
� nadzor nad lu čenjem inzulina : 1. povratna sprega izme đu koncentracije glukoze u krvi i
lučenja inzulina – kad je koncentracija glukoze u krvi mala, sekrecija se inzulina obustavlja,
pa se za namicanje energije gotovo isključivo upotrebljava mast posvuda u tijelu osim u mozgu;
pri velikoj koncentraciji glukoze u krvi potaknuto je lučenje inzulina pa se umjesto masti
iskorištavaju ugljikohidrati, a suvišak glukoze u krvi pohranjuje se u obliku glikogena i masti u
jetri te glikogena u mišićima; 2. drugi čimbeni koji poti ču lučenje inzulina – aminokiseline
(najsnažnije djeluju arginin i lizin), probavni hormoni (gastrin, sekretin, kolecistokinin, želučani
inhibicijski peptid), ostali hormoni (glukagon, hormon rasta, kortizol)
Glukagon ili hiperglikemijski hormon
� učinci glukagona na metabolizam glukoze : 1. uzrokuje glikogenolizu (razgradnja jetrenoga
glikogena) – povećanje koncentracije glukoze u krvi; 2. pojačava glukoneogenezu
(pretvaranje aminokiselina u glukozu) u jetri – pojačava ulazak aminokiselina u jetru
� regulacija lu čenja glukagona : 1. povećana koncentracija glukoze u krvi ko či lučenje
glukagona – koncentracija glukoze u krvi djeluje na lučenje glukagona upravo na suprotan
način nego na lučenje inzulina; 2. povećana koncentracija aminokiselina (pogotovo alanin i
arginin) u krvi poti če lučenje glukagona – u ovom slučaju reakcije glukagona i inzulina nisu
međusobno suprotne; 3. miši ćni rad poti če lučenje glukagona – jedan od uzroka povećanog
lučenja glukagona u toku mišićnoga rada moglo bi biti povećanje koncentracije aminokiselina u
cirkulacijskom sustavu
Somatostatin
� lučenje somatostatina pobu đuju : 1. povećanje koncentracije glukoze u krvi; 2. povećanje
koncentracije aminokiselina; 3. povećanje koncentracije masnih kiselina; 4. povećanje
koncentracije nekih probavnih hormona
� inhibicijski u činci somatostatina : 1. smanjuje lučenje inzulina i glukagona; 2. smanjuje
motilitet želuca, dvanaesnika i žučnog mjehura; 3. smanjuje sekreciju i apsorpciju u probavnom
sustavu
Paratireoidne žlijezde
Paratireoidne žlijezde
� u čovjeka postoje četiri paratireoidne žlijezde; smještene su neposredno iza štitnjače
� paratireoidna žlijezda sadrži poglavito glavne stanice te mali do umjereni dio oksifilnih
stanica , ali oksifilnih stanica nema u mladih ljudi; glavne stanice luče paratireoidni hormon
(PTH); smatra se da su oksifilne stanice preinačene ili iscrpljene glavne stanice koje više ne
luče hormon
Histološka gra đa paratireoidne žlijezde Paratireoidni hormon
� smanjena koncentracija kalcijevih iona u plazmi potiče lučenje paratireoidnog hormona
� paratireoidni hormon : 1. povećava apsorpciju kalcija i fosfata iz kosti – prvi je učinak brz:
nastaje zbog aktivacije već postojećih koštanih stanica, poglavito osteocita, što pospješuje
apsorpciju kalcija i fosfata (osteoliza); drugi je učinak sporiji: nastaje zbog proliferacije
osteoklasta, praćene uvelike povećanom osteoklastičnom apsorpcijom same kosti, a ne zbog
apsorpcije samo kalcijevih i fosfatnih soli iz kosti; 2. smanjuje izlu čivanje kalcija i pove ćava
izlučivanje fosfata bubrezima – smanjena reapsorpcija fosfatnih iona u proksimalnim
kanalićima bubrega; povećana reapsorpcija kalcija u završnim distalnim kanalićima i početnim
sabirnim cijevima; 3. povećava apsorpciju kalcija i fosfata u crijevima
Kalcitonin
� sinteza i sekrecija kalcitonina događa se u parafolikularnim stanicama ili C-stanicama koje
se nalaze u međustaničnoj tekućini između folikula štitnjače
� povećana plazmatska koncentracija kalcija potiče lučenje kalcitonina
� kalcitonin smanjuje koncentraciju kalcija u plazmi – neposredni je učinak smanjenje
apsorpcijske djelatnosti osteoklasta; dugotrajniji je učinak smanjenje stvaranja novih
osteoklasta
� kalcitonin djeluje suprotno od paratireoidnog hormona, no učinak kalcitonina na regulaciju
koncentracije kalcijevih iona mnogo je manji od učinka paratireoidnog hormona
Predavanje je prire đeno prema izvorniku:
Arthur C. Guyton, John E. Hall:
Medicinska fiziologija
deseto izdanje
Urednici hrvatskog izdanja: Sun čana Kukolja Taradi, Igor Andreis
Medicinska naklada
Zagreb, 2003.