TRAVNIK U POLITIKOJ POVIJESTI BIH OD 1878. DO 1918.SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA SUVREMENA POLITIKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKEBoris LovrinoviLidija SabeljaU Mostaru, sijeanj 2015.SADRAJ

31. UVOD

32. STANOVNITVO TRAVNIKA

63. FUNKCIJE TRAVNIKA

104. PROPAST MONARHIJE I KRAJ OKUPACIJE

115. ZAKLJUAK

12LITERATURA

1. UVOD Travniki kraj, naseljen jo u mlaem kamenom dobu, odnosno prije pet tisua godina, jedno je od najstarijih ljudskih naselja u Bosni i Hercegovini. U plodnim dolinama Bile i Lave nastala su naselja koja su ostavila mnogobrojne arheloke tragove koji ukazuju na vanost i znaenje cijelog ovoga kraja. U sreditu ovoga prostora u srednjem vijeku nastala je upa Lava. Sredinom 15. stoljea nastaje obrambena tvrava (katel) oko koje e se razviti grad Travnik. Postanku i razvoju grada, odnosno njegovoj stratekoj i prometnoj funkciji presudan utjecaj imao je njegov povoljan zemljopisni poloaj i smjetaj. To ga je uinilo upravnim, politikim i ekonomskim sreditem ireg podruja. Osobiti znaaj grad dobiva kad vezir 1669. iz Sarajeva u Travnik prenosi vezirsku rezidenciju, koji ostaje vezirska rezidencija, s manjim prekidima do 1851 gotovo 143 godine. Tada Travnik postaje administrativno-upravno sredite za cijelu BiH tj. glavni grad pokrajine. Nesreene prilike u BiH koje su se dogodile nakon ustanaka bosansko-hercegovake raje, bile su Austro-ugarskoj povod da se umijea u odnose raje i turske vlasti. To e, pored prodora na Istok, biti glavni motiv njezine okupacije Bosne i Hercegovine. Bosansko-hercegovaki prostor se nakon viestoljetne turske vlasti, ponovo naao u sastavu jedne velike i mone dravne zajednice. Austrougarska ja 1878. godine najprije okupirala, a potom 1908. godine i slubeno proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine. Austro-Ugarska Monarhija (Habsburka dvojna monarhija) dobila je okupacijom BiH pod svoju kontrolu 51 027km povrine s 1 142 147 stanovnika. Iako je Austro-ugarska vlast u BiH potrajala samo etiri decenije, to kratko vrijeme bilo je dovoljno da se izvre duboke ekonomske, socijalne, politike i druge promjene. Za kratko vrijeme se u BiH organizira nova uprava, sudstvo, vojska; modernizira se promet; unapreuje prosvjeta, zdravstvo i komunalna sluba te se razvija industrija, a sve to prati imigracija strunog kadra i priliv austro-ugarskog i drugog europskog kapitala uz uvoenje kapitalistikih drutvenih odnosa. Moe se zakljuiti da su promjene bile takve da je austro-ugarskom okupacijom jedno doba (feudalno) zavrilo i poelo sasvim novo (kapitalistiko) doba. Ali se jedno nije bitno izmjenilo, a to je, da su o sudbini ovih pokrajina, odluke od ivotnog znaaja doneene izvan BiH i mimo volje i interesa njihovog stanovnitva, pa su sasvim razumljivi sukobi s novom vlasti i otpori od poetka i kroz itavo vrijeme austro-ugarske okupacije.

2. STANOVNITVO TRAVNIKAAustro-ugarska je nastojala da to prije uspostavi novu vlast u zemlji, a da pri tome izbjegne konflikte, osobito s muslimanskim stanovnitvom. Zato najavljuje slobode cjelokupnom stanovnitvu, garanciju imovine i ravnopravnost svih pred zakonom. Dolazi do relativnog opadanja porasta stanovnitva u BiH. Uzroci ovoj pojavi su manje useljavanje, a vee iseljavanje domaeg muslimanskog stanovnitva iz domovine u Tursku i zemlje koje su jo bile pod turskom vlau. Iz Travnika nije bilo znatnijeg iseljavanja muslimanskih obitelji, jer se vei broj iselio nakon prijenosa vezirske stolice u Sarajevo. Prema prikupljenim podacima do 1885. je odselilo 12, a 1904. jo dvije obitelji. Austrougarski izvjetaj navodi da je 1906. godine iz travnikog okruja iselilo 10 obitelji. Osim iseljavanja muslimanskog, iseljavalo je i katoliko i pravoslavno stanovnitvo. Prema vjerskoj pripadnosti u travnikom kotaru bio je najvei broj katolika, po brojnosti na drugom mjestu su muslimani, a na treem pravoslavci. Veliki broj katolikog (hrvatskog) stanovnitva od ostalih na podruju travnikog kotara uvjetovan je migracijskim kretanjima koja su poela koncem 14. stoljea, a nastavljena za vrijeme turske uprave i produena za austorugarske okupacije. Za pravoslavno stanovnitvo se moe pretpostaviti da se doselilo u vrijeme, ili neto kasnije, turskog osvajanja Bosne. Brojno muslimansko stanovnitvo u travnikoj okolici nastaje u 17. i 18. stoljeu ubrzanim procesom islamiziranja, kao i dolaskom muhadira iz krajeva koje su Turci izgubili u ratovima s Austrijom. Naseljavanje grada muslimanskim obiteljima bilo je vrlo intezivno u 18.st., u vrijeme gospodarskog napretka za period vezirstva. U usporedbi sa susjednom Zenicom, Travnik je u ovom periodu u stalnom relativnom zaostajanju. Dok je jo 1879. godine Travnik imao gotovo tri puta vie stanovnika od Zenice, u 1910. godini je u Zenici ve preko pet stotina, a do kraja austro-ugarske vlasti oko tisuu stanovnika vie nego u Travniku. Nasuprot slabom porastu stanovnitva, u strukturi stanovnitva Travnika promjene su bile znaajne. To se, prvenstveno, odnosi na promjene doseljavanjem novog stanovnitva i iseljavanjem ve spomenutog dijela domaeg stanovnitva, te na izmjene vjersko-etnike i socijalno-ekonomske strukture stanovnitva grada. U prve tri decenije austo-ugarske vlasti muslimansko stanovnitvo se u gradu smanjilo za 21% pa je time i udio ovog stanovnitva u ukupnom smanjen sa tri na dvije petine. Zbog konstantnog smanjivanja muslimanskog stanovnitva u ovom periodu, ukupno stanovnitvo grada bi bilo u stagniranju ili ak u opadanju da istovremeno nije bilo doseljavanja novog stanovnitva iz raznih krajeva Austro-Ugarske. To se moe vidjeti i po tome, to je 1885. godine u Travniku bilo 440 pripadnika Austro-Ugarske i drugih europskih zemalja, a upravo toliko je bilo manje muslimanskog stanovnitva u odnosu na 1879. godinu. Podaci o doseljenom stanovnitvu za 1910. godinu se odnose samo na tadanji kotar Travnik. Tad je u kotaru bilo 1.652 doseljenika (iz Austro-Ugarske 1.564 i 88 ostalih) od kojih je veina, bar oko 1.500, ivjela i radila u Travniku, a to bi onda znailo da su doseljenici ve mogli predstavljati oko jednu petinu stanovnitva grada. Od ukupnog broja dosljenih, preko 55% otpada na one iz srpsko-hrvatskog i slovenskog jezinog podruja tadanje Austro-Ugarske tj. na Hrvate, Srbe i Slovence. Meu aktivnim stanovnitvom najvie je bilo radnika i sluga, ali meu tih 30% aktivnih stanovnika jo nije bilo industrijskih radnika, jer je prva tvornica u gradu izgraena tek osam godina kasnije. Podatak koji najvie odraava gospodarsku strukturu Travnika jest onaj koji pokazuje da je na trgovce i obrtnike otpadala jedna etvrtina aktivnog stanovnitva, to je odraz ranije razvijene trgovako-obrtne funkcije Travnika. Neto bri porast stanovnitva u gradu poeo je s industrijskim razvojem. U toj industriji kao nekvalificirana radna snaga bio je uposleno uglavnom domae puanstvo, pa je prestalo naputanje grada i broj stanovnika e se ustaliti sa malim porastom za sve vrijeme austorugarske okupacije.

3. FUNKCIJE TRAVNIKA

Travnik je u periodu Austro-Ugarske okupacije imao veoma vane upravne, gospodarske i druge funkcije znaajne kako za sam grad, tako i za njegovu uu ili iru okolinu. Relativno zaostajanje u pogledu ukupnog broja stanovnika nije bilo prepreka da Travnik i dalje obavlja funkciju jednog od est regionalnih upravnih centara BiH.

Upravne funkcije. U vrijeme austro-ugarske uprave Travnik je kao sjedite opine, kotara i okruja bio znaajan politiko-upravni centar BiH. Utjecaj na upravu su imale podjednako obje vlade, austrijska i ugarska, ime je istaknuto da Bosna i Hercegovina ne pripadaju ni jednom dijelu Monarhije. Uskoro po okupaciji formirana je u Sarajevu Zemaljska vlada na elu koje je bio zapovjedajui general, koji je imao titulu poglavara zemlje. Aneksijom BiH 1908. i proglaenjem oktoriranog ustava od 17.2.1910. bila je reorganizirana uprava. Zavoenje novog sustava uprave naiao je na otpor narodnih masa koji se esto pretvarao u bune i ustanke. Da bi to uspjenije organizirale upravu, okupacijske vlasti su zemlju podjelile na 6 okrunih oblasti (okruga) i to: Banja Luka, Biha, Mostar, Sarajevo, Tuzla i Travnik. Okruja su podijeljena na kotare (srezove). Travniki okrug nije uvijek obuhvaao isti broj kotara, a 1910. broj je u ustaljen na 10 kotara i to su: Bugojno, Glamo, Jajce, Livno, Prozor, Travnik, Varcar Vakuf, epe, Zenica i Duvno. Na elu kotara stajao je kotarski upravitelj pod ijom mjerodavnou je bila kotarska administracija. Travnik je jo u turskom periodu bio sjedite vie upravne jedinice: najprije kadiluka, pa muselimluka i kaze. U ovom periodu postao je sjedite kotara kojem je u poetku pripadao i kraj oko Zenice kao politike ispostave u travnikom kotaru. Kasnije je travniki kotar obuhvaao samo travniki kraj s 27, odnosno u 1910. godini 29 opina. Te je godine travniki kotar zauzimao prostor od 899 km s ukupno 37.268 stanovnika. S upravnim funkcijama usko je povezana i vojna funkcija Travnika u kojem je kao i ranije bila smjetena vojarna vojske, ali sada austrijska. Vojnika vojarna u gradu je brojala vie stotina vojnika i oficira: u 1895. godini 365, a u 1910. godini 408 vojnika, odnosno 5-6% ukupnog stanovnitva grada. Gospodarske funkcije. Nakon razdoblja gospodarske stagnacije poslijednjih decenija turske vlasti u Travniku, dolazi do oivljavanja gospodarstva u sasvim novim politikim i drutveno-ekonomskim uvjetima stvorenim nakon okupacije. Na osnovi raspoloive radne snage, prirodnih izvora, priliva stranog kapitala i strune radne snage, te nakon izgradnje eljeznice i ceste, dolazi do osnivanja prvih industrijskih poduzea u Travniku i njegovoj okolini. Pojavljuju se nove poslovne institucije, banke odnosno njihove filijale iz veih centara. Travnik, iako manji grad u BiH, postaje sa svojom okolinom znaajan industrijski centar u Sredinjoj Bosni, iako je njegov industrijski razvoj zapoeo neto kasnije, tek petnaest godina poslije okupacije. Prvo izgraeno industrijsko poduzee u gradu je bila Tvornica duhana koja je poela sa radom 1893. godine, iste godine kada je putena u promet i eljeznika pruga Lava Travnik. Bila je to etvrta novopodignuta tvornica dugana u BiH, poslije tvornice u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci. Po kapacitetu proizvodnje bila je najmanja. U 1904. godini zapoljavala je 288 radnika, jednog vie od tvornice u Banja Luci, a proizvela je 10, 000.000 cigareta i preradila 6.400 t duhana. Osim Tvornice duhana, u Travniku je za vrijeme austrougarske uprave izgraena gradska centrala i osnovano je jo nekoliko manjih zanatsko-industrijskih poduzea. Zanatstvo je kao stara gospodarska djelatnost i u ovom razdoblju imala vanu ulogu u gospodarstvu grada. Pojavom nekih novih obrta dolazi do diferenciranja na stare, koji su maksimalni razvoj imali u turskom periodu, i na nove obrte (kao to su cepelarski, krojaki, stolarski, najderi itd.) iji razvoj je tek otpoeo. Tako se zna da su od 1895-1914. godine svoje radnje otvorili: po jedan pekar, suknar, tabak, urar i stolar te po dvojica pecara rakije, opanara i obuara. Prema podacima, da je travniki kotar 1906. godine imao 1.196 samostalnih obrtnika, moe se zakljuiti da je obrt bio veoma razvijen i da je podmirivao sve potrebe domaeg stanovnitva, a jedan dio proizvoda odlazio je i na trite izvan kotara. Trgovina je, uz zanatsvo, bila najvanija gospodarska djelatnost u Travniku. Odmah s austro-ugarskom okupacijom poinje bri razvoj trgovine, poveava se broj trgovaca i trgovakih radnji. Jaanju robno-novanog gospodarstva pridonio je i industrijski razvoj BiH. Promet se ubrzava s izgradnjom prvih prometnica koje povezuju trita na kojem se javljaju raznovrsni manufakturni proizvodi Zapada, a koje trgovci dobavljaju u sve veim koliinama. Poto je kupovna mo domaeg stanovnitva jo bila nedovoljna, njihovi kupci su preteno stranci, ali kako se gospodarskim razvojem bogatio domai graanski sloj, to i on postaje potroa ovih proizvoda u sve veem broju. Podaci iz trgovakog registra pokazuju da je od 1878-1912. godine u Travniku poelo s radom ukupno 96 trgovina razliitom robom. Uporedno s jaanjem trgovake funkcije Travnika poinje se razvijati i ugostiteljska djelatnost. Od ranije su iz turskog razdoblja naslijeeni stari hanovi i kavane. Odmah nakon okupacije jedna stara zgrada na Komandi preureena je u hotel. Poslije dolazi do izgradnje novog hotela i otvaranja vie gostionica, kojima treba prikljuiti i jedan broj starih ainica, osobito u starijem dijelu grada.

Prosvjetna funkcija. Okupiravi BiH nova vlast je zatekla u zemlji iskljuivo konfesionalne kole. Najbrojniji su bili mektebi za muslimansku djecu, dok je broj kola za kransku djecu neznatan. Dravnih, narodnih osnovnih, ni drugih kola, za ovu djecu bez obzira na konfesiju nije bilo, ili gotovo da nije bilo. Nastava na postojeim kolama bila je na dosta niskom nivou, a kolske zgrade zaputene. Odmah po okupaciji, provodi se organizacija kola po novim principima na kojima poiva austro-ugarski kolski sustav. Konfesionalne kole se nisu dirale, nisu se ni pomagale, ve se nastojalo da prestanu sa radom (odumru), pa da se tako otvori put novom, dravnom kolstvu. Ve slijedee godine po okupaciji, otvorene su prve dravne kole, o emu izriito govori Izvjetaj o upravi BiH. Osnivanje novih kola ilo je sporo, jer nisu dostajala financijska sredstva za izgradnju objekata, kao ni potrebni nastavni kadrovi. Kulturna zaostalost stanovnitva i nepismenost (1878. godine skoro 97%) bilo je nasljee na kojem e okupacijske vlasti poeti svoju obrazovno-kulturnu misiju, pa je irenje pismenosti i otvaranje kola predstavljalo progres bez obzira s kojim je ciljem sprovoen. Takoer je za vrijeme Austro-Ugarske vlasti, prije ili kasnije, bilo osnovano tridesetak razliitih drutava, podrunica, klubova i itaonica.

Uz istaknutu ulogu kola, njima takoer pripada znaajan udio u razvijanju i jaanju prosvjetno-kulturne funkcije Travnika koji je u tom pogledu spadao u razvijenije centre Bosne i Hercegovine. Zdravstvena funkcija. Zdravstvene prilike u BiH su prije austro-ugarske okupacije bile vrlo nepovoljne jer su zemljom koja je bila u opoj zaostalosti harale razne bolesti i epidemije. Krajem 18. st. ovim krajevima osobito su bile rairene pojave sifilis i tuberkuloza, dok su se povremeno javljale kuga i lepra koje su gotovo bile nepoznate u Zapadnoj Europi. Sredinom 18. st. otvorena je u Travniku manja vojna bolnica, ali su u nju, po potrebi, primani i graani. Poslije okupacije 1878. godine u ovu kuu je smjeteno vojno zapovjednitvo austro-ugarske vojske, pa se ovaj lokalitet od tada do danas naziva komanda. Odmah po okupaciji, u Travniku je formirana austorugarska vojna bolnica, poto je u gradu bilo smjeteno vojno zapovjeditvo andarmerijskog krila. Ova bolnica je djelomino podmirivala i hitne civilne potrebe, sve dok nije osnovana opinska bolnica. Travnika opinska bolnica izgraena je 1889., a izgradnja pomonih zgrada zavrena je 1899. godine. Trokovi izgradnje iznostili su 54.672 Krune. U poetku je imala 52 leajna mjesta, a po nudi 56 postelja. Izgraena je na prostoru izmeu ranije podignute eljeznike postaje i zgrade vojarne. Bolnica je ubrzo postala pretijesna jer je sluila ne samo za potrebe stanovnika Travnika i travnike okoline, nego i ire. Bila je to jedina vea bolnika ustanova u Sredinjoj Bosni. Jedino je u Livnu, zbog velike udaljenosti od Travnika, podignuta manja kotarska bolnica sa 12 kreveta. U ostalim kotarskim mjestima travnikog okruja postojale su samo ambulante. Takoer, prva ljekarna otvorena je 1910. godine, koja je bila privatna institucija, iji vlasnik je bio Slavko upan. Otvaranje Travnike bolnice je veliki napredak za zdravstvo u ovom kraju jer e prvi put u povijesti ovoga naroda biti primjenjene znanstvene metode u lijeenju mnogih bolesti. 4. PROPAST MONARHIJE I KRAJ OKUPACIJEKrajem 19. st. i poetkom 20. st. dolo je do zaotravanja meunarodnih odnosa i stvaranja imperijalistikih blokova velikih sila, to se odrazilo i na politike prilike Bosne i Hercegovine. Zaotravanju odnosa na Balkanu pridonijela je i aneksija BiH koju je Austro-Ugarska provela 7.10.1908. godine, protivno odredbama Berlinskog ugovora. Gavrilo Princip, pripadnik omladinskog pokreta Mlada Bosna, 28.6.1914. poinio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. To je Austro-Ugarskoj posluilo kao povod za dugo pripremani obraun sa Srbijom. Na to ju je potaknula Njemaka, zbog svojih interesa. Ovaj sukob je imao mnogo dublje uzroke. Ti uzroci leali su u ekonomskoj, politikoj i vojnoj ekspanziji velikih sila koje su se meusobno borile za prevlast i presti u svijetu. S druge strane, prvi svjetski rat, voen od 1914.-1918. godine, pruio je priliku potlaenim narodinma, posebno narodima Austro-Ugarske Monarhije, da ostvare svoje nacionalno osloboenje. Ratne prilike i u Travniku su bile sline prilikama u ostalim krajevima BiH. Sposobno muko stanovnitvo je mobilizirano u austrougarsku vojsku i upueno na razne fronte. U poetku rata upuivani su na srpsko bojite, a zatim na ruski front (u Galiciju), gdje je znatan broj dospio u rusko zarobljenitvo, pa su kasnije uestvovali kao dragovoljci na Solunskom frontu, a pred kraj rata vei broj ljudi naao se na talijanskom frontu. Posljedice rata nisu potedjele ni Travnik. Razne bolesti (epidemije), svakovrsna nestaica i bijeda, a osobito glad bile su svakodnevne pojave. Drava je od seljaka vrila prinudno oduzimanje ita, stoke i drugih prehrambenih proizvoda za potrebe vojske. To je dovodilo do nemilih scena i sukoba s vlastima, uhienja, pa ak i ubijanja. Za raspad Monarhije i rasulo njezine vojske u Travniku se saznalo ve u listopadu 1918. Te vijesti donijeli su vojni bjegunci koji su masovno bjeali iz vojske i zvani su zeleni kadar te su se okupljali po selima ili krili u gradu. Pregovori o stvaranju junoslovenske drave okonani su u studenom, pa je ujedinjenje proglaeno 1.prosinca 1918. godine u Beogradu, a drava nazvana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Meutim, ubrzo su se doivjela razoarenja jer su se ograniavale demokratske slobode, a velikosrpska politika sprijeavala je izgradnju jednakopravne zajednice junoslavenskih naroda. Tako e stvaranje zajednike drave zapravo biti poetak stalnih sukoba i politikih previranja to e na kraju dovesti do raspada te drave 1990-tih godina. 5. ZAKLJUAK

Pored razdoblja turske vlasti koje je trajalo vie od etiri stoljea, razdoblje austro-ugarske okupacije predstavlja drugo znaajno razdoblje u razvitku Travnika u prolosti. Iako je trajalo etrdesetak godina, imalo je za razvitak grada dalekosene posljedice. Unato to su ciljevi i namjere nove okupacione vlasti bili eksploatacija domaih sirovina, jeftine radne snage, odnosno stanovnitva, novi odnosi znaili su napredak do kojeg je bez sumnje dolo. U tom periodu dolazi do laganog porasta stanovnitva, do razvitka novih gradskih funkcija i daljnjeg prostornog irenja grada. Travnik je u ovom razdoblju zadrao poziciju jednog od est regionalnih sredita Bosne i Hercegovine. Pored ve razvijenih gradskih funkcija upravne, obrtnike i trgovake, u ovom razdoblju se pridruuju industrijska i prometna, te osobito do izraaja dolaze dvije funkcije Travnika: prosvjetno-kulturna i zdravstvena. Izgradnjom nove ceste i eljeznice, zatim bolnice, vojarne i tvornice duhana, gradski prostor Travnika je uvean jo dalje prema zapadu i dolinom Lave uzvodno. Meutim, suprotno oekivanju, porast gradskog stanovnita je u austro-ugarskom razdoblju bio izrazito slab (6.647 stanovnika 1910. godine) te je, u odnosu na razvitak drugih znaajnih bosansko-hercegovakih gradova, Travnik uao u razdoblje relativnog zaostajanja. Njegov zemljopisni poloaj i prometna funkcija vie nisu bile od prioritetnog znaaja jer je dolina Bosne sa velikim novoizgraenim industrijskim poduzeima stekla neusporedivo veu vrijednost od doline Lave i Vrbasa. U prolosti je bilo obrnuto. Izmeu dva rata Travnik se slabo razvijao, pa se moe rei da je ponovo stagnirao. Industrijalizacija zapoeta za vrijeme austrougarske uprave nije nastavljena. Za 23 godine postojanja predratne Jugoslavije, u gradu kao ni u njegovoj okolici, nije osnovano ni jedno vanije industrijsko poduzee, to upravo ukazuje na znaaj ovoga austro-ugarskog razdoblja za Travnik.

LITERATURA 1. Papi, Kreimir. (1975). Travnik grad i regija. Travnik: Zaviajni muzej. 2. Udovii, Martin. (1981). Travnik u vrijeme Austro-ugarske 1878-1918. Travnik: Zaviajni muzej. Udovii, M. (1981). Travnik u vrijeme Austro-ugarske 1878-1918. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 36.

Papi, K. (1975). Travnik grad i regija. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 150.

Papi, K. (1975). Travnik grad i regija. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 152.

Udovii, M. (1981). Travnik u vrijeme Austro-ugarske 1878-1918. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 26.

Papi, K. (1975). Travnik grad i regija. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 157.

Papi, K. (1975). Travnik grad i regija. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 157.

Izvjetaj o upravi BiH 1906. god., n. dj. str. 407-411

Bosansko-hercegovaki kompas..., op.cit., str 499-501; Adresar trgovakih i industrijskih poduzea u BiH, Sarajevo, 1920, str. 146-158.

Izvjetaj o upravi BiH, 1906. god., n. dj. str. 437.

Udovii, M. (1981). Travnik u vrijeme Austro-ugarske 1878-1918. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 87.

Papi, K. (1975). Travnik grad i regija. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 162.

Udovii, M. (1981). Travnik u vrijeme Austro-ugarske 1878-1918. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 148.

H. Kreevljakovi i D.M. Korkut, n. dj. str. 82

Izvjetaj o upravi BiH 1906. god., n. dj. str. 84

Udovii, M. (1981). Travnik u vrijeme Austro-ugarske 1878-1918. Travnik: Zaviajni muzej. Str. 220.

2Politika akademija HDZ BiH znanje pobjeuje