Colum McCann

IzdavačbuybookRadićeva 4, SarajevoTel: + 387 33 550-495Fax: + 387 33 550-496fabrikaknjiga@buybook.ba www.buybook.ba

za Izdavača Goran Samardžić Damir Uzunović

Naslov IzvorNIka Let the Great World Spin, Colum McCann Copyright © Colum McCann 2009 All rights reserved

PrIJEvod s ENGlEskoG Danko Ješić

IzvrŠNa UrEdNICa Vesna Bičić

UrEdNICa Lana Krstić

lEkTUra Vlasta Brajković

korEkTUra Buybook

dIzaJN NaslovNICE Aleksandra Nina Knežević

dTP Amir Hadžić

ŠTamPa Budućnost, Novi Sad

Sarajevo, 2011.

Colum McCann

Neka se veliki svijet vrtiS engleskog preveo Danko Ješić

Za Johna, Franka, i Jima.I, naravno, Allison.

“Svi životi koje bih mogao živjeti, svi ljudi koje nikad neću znati, nikad neću biti, oni su posvuda. To je sve što ovaj svijet jeste.”

Aleksandar Hemon, Projekat Lazarus

Oni koji su ga vidjeli, ušutjeli su. U ulici Church. Liberty. Cortlandt. West. Fulton. Vesey. Bila je to tišina koja se mogla čuti, užasna i predivna. Neki su u prvi mah pomislili da je to optička varka, nešto što ima veze s vremenom, igra sjenki. Drugi su pretpostavljali da je to savršena urbana šala – neko stoji i pokazuje uvis, sve dok se ljudi ne okupe, podignu glave, kimaju, odobrava-ju, dok svi ne počnu da zure ni u šta, kao kada čekaju na poentu neke šale Lennyja Brucea1. Što su duže gledali, bili su sigurniji. Stajao je na samom rubu zgrade, tamna sjenka nasuprot sivilu jutra. Perač prozora, možda. Ili građevinski radnik. Ili skakač.

Stoji gore, na visini od sto deset spratova, posve mi-ran, tek tamna igračka naspram oblačnog neba.

Moguće ga je vidjeti samo iz određenog ugla, tako da posmatrači moraju da zastaju na uglovima ulica, pro-nalaze prostor između nebodera ili se izvijaju iz sjenki da im pogled ne bi zaklanjali reljefi, gargojli, balustrade,

1 Lenny Bruce (1925–1966) – popularni američki komičar (prim. prev.)

Neka se veliki svijet vrti / Colum McCann10

ivice krovova. Niko od njih još uvijek nije primijetio za-tegnuti kabl ispod njegovih nogu. Privlačio ih je oblik ljudskog tijela, i stajali su tamo, istegnutih vratova, rastr-zani između najave propasti i razočaranosti običnošću.

Posmatrači su bili u dilemi: nisu željeli da čekaju uza-lud, gledajući nekog idiota kako stoji na rubu zgrade, ali nisu željeli ni da propuste trenutak pada, hapšenja ili skoka raširenih ruku.

Svud oko posmatrača, čula se svakodnevna gradska buka. Automobilske sirene. Kamioni za odnošenje smeća. Sirene feribota. Monotoni zvuk metroa. Autobus broj 22 je pristao uz ivičnjak, zakočio i potonuo u rupu na kolo-vozu. Omot čokoladice je, nošen vjetrom, očešao hidrant. Vrata taksija su se zalupila. Ostaci smeća su se skupljali u najmračnijim dijelovima uličica. Čuli su se koraci u pa-tikama. Trljanje kožne aktentašne o nogavice. Nekoliko vršaka kišobrana je udarilo o pločnik. Obrtna vrata su iz-bacivala na ulicu četvrtine razgovora.

Posmatrači su mogli da prikupe sve zvukove i pretvo-re ih u jedan, a ni tada ne bi čuli mnogo toga: čak i kada bi psovali, radili bi to tiho, s poštovanjem.

Stajali su u grupicama pored semafora na uglu ulica Church i Dey; okupljali su se ispod tende Samove bri-jačnice; u ulazu ispred Charliejeve prodavnice audio opreme; zgusnuta gomila ljudi naslonjena na ogradu ka-pele St. Paul; ljudi koji se laktaju da bi obezbijedili pro-stor na prozorima zgrade Woolworth. Advokati. Liftboji. Doktori. Čistači. Kuhinjsko osoblje. Trgovci dijamantima. Prodavači ribe. Ofucane prostitutke. Svi pronalaze utjehu u prisustvu drugih. Stenografi. Mešetari. Dostavljači. Ljudi koji nose ulične reklame. Kockari. Elektrodistribucija. Telefonska kompanija. Wall Street. Bravar u kombiju na

Colum McCann / Neka se veliki svijet vrti 11

uglu ulica Dey i Broadway. Dostavljač na biciklu naslo-njen na stub ulične rasvjete u ulici West. Pijanac crvenog lica u potrazi za jutarnjom čašicom.

Primijetili su ga i s feribota koji dolazi sa Staten Islanda. Iz skladišta mesa na West Sideu. S novih nebodera u Bat- tery Parku. Pored kolica s hranom na Broadwayu. S trga ispod. Sa zgrada na kojima se nalazio.

Bilo je i onih koji su ignorisali gužvu, koji nisu želje-li da budu uznemireni. Bilo je sedam i četrdeset sedam ujutro i nije ih interesovalo ništa osim stola, olovke i te-lefona. Došli su iz podzemnih stanica metroa, limuzina, gradskih autobusa, prelazili su ulice brzim korakom, ne želeći da glupavo bulje. Novi dan, nova patnja. Kada bi prošli pored uznemirene gomile, polako su usporavali. Neki su se zaustavili, slegnuli ramenima, ponašali nonša-lantno, otišli iza ugla, približili se posmatračima, šunjali se na vrhovima prstiju, gledali iznad gomile, a onda bi oglasili svoje prisustvo uzvikom Opa ili Boga mu ili Isuse.

Čovjek iznad njih je bio ukočen, a ipak, njegova tajna je bila pokretna. Stajao je iza ograde vidikovca na južnoj kuli – svakog trena je mogao da jednostavno poleti.

Ispod njega, golub je poletio s krova vladine zgra-de, kao da predviđa skori pad. Ovaj pokret je privukao pažnju nekih posmatrača, i oni su pratili kretanje sive sjenke koja je letjela ispred muškarca koji je stajao. Ptica je letjela od krova do krova, i tada su posmatrači pri-mijetili da su im se pridružili drugi koji su stajali pored prozora kancelarija, s podignutim roletnama i staklenim pločama okrenutim nagore. Vidjeli su se samo laktovi ili rukavi, a onda i glave ili šake čudnog izgleda, koje otva-raju prozore. Odrazi ovih figura vidjeli su se u prozori-ma obližnjih nebodera – muškarci u košuljama i žene u

Neka se veliki svijet vrti / Colum McCann12

bluzama jarkih boja, prilike koje lelujaju na staklu poput aveti iz zabavnog parka.

Još više, meteorološki helikopter je zaokrenuo iznad Hudsona – zahvaljujući činjenici da će ljetni dan biti oblačan i prohladan – a rotori su ritmično odzvanjali iznad skladišta na West Sideu. U prvi mah, helikopter je izgledao nagnuto prema naprijed, a mali prozor sa strane bio je otvoren kao da mašina pokušava da dođe do vazduha. U otvorenom prozoru se pojavio objektiv. Uslijedio je kratak blijesak. Trenutak kasnije, helikopter se predivno ispravio i odjezdio preko neba.

Neki policajci na West Sideu su uključili rotaciona svjetla i brzo se isključili s autoputa, čineći jutro još pri-vlačnijim.

Vazduh je bio nabijen energijom svuda oko posma-trača – sada kada je sve bilo ozvaničeno sirenama – čulo se ćaskanje, strpljenje im je bilo na ivici, mirnoća je nestala, okrenuli su se jedni drugima i počeli da izno-se pretpostavke, da li će skočiti, da li će pasti, da li će hodati duž ograde, da li tamo radi, da li je usamljen, da li je to prevara, da li nosi uniformu, da li iko ima dvo-gled? Potpuni stranci su se dodirivali laktovima. Psovke su kružile među njima, a oni su šaputali da je u pita-nju neuspješna pljačka, da je on lopov, da drži taoce, da je Arapin, Jevrejin, Kipranin, pripadnik IRA-e, da je to samo marketinška caka, korporativna prevara, Pijte više Coca-Cole, Jedite više Fritosa, Pušite više Parliamentsa, Koristite više Lysola, Volite Isusa. Neki su tvrdili da pro-testuje i da će istaći neku parolu, da će je spustiti niz zgradu i ostaviti je da leprša na vjetru, kao neki ogro-man komad nebeskog rublja – DOLJE NIXON! SJETI SE VIJETNAMA! NEZAVISNOST ZA INDOKINU! –

Colum McCann / Neka se veliki svijet vrti 13

onda je neko rekao da je on možda padobranac, a svi su se nasmijali, ali su bili zbunjeni kablom kod njegovih nogu, a glasine su ponovo krenule, mješavina psovki i šapata, pojačane glasnim sirenama, zbog čega su njihova srca još glasnije lupala, a helikopter je pronašao ravnote-žu blizu zapadne strane nebodera, dok su dolje u foajeu Svjetskog trgovinskog centra policajci trčali preko mra-mornog poda, policajci u civilu su vadili svoje značke ispod košulja, vatrogasni kamioni su se približavali trgu, prozori su se obojili u crveno i plavo, došao je kamion s dizalicom, njegovi veliki točkovi su poskakivali preko ivičnjaka, neko se nasmijao kada se dizalica nakrivila, vozač je pogledao uvis, kao da bi korpa mogla da do-segne sve do vrha, zaštitari su vikali u svoje voki-tokije, cijelo augustovsko jutro je eksplodiralo, posmatrači su stajali kao ukopani, niko se nije pomjerao, glasovi su se pojačavali, čule su se sve vrste akcenata, babilonska zbr-ka, sve dok niski crvenokosi muškarac iz prodavnice u ulici Church nije otvorio prozor, stavio laktove na okvir, duboko udahnuo, i dreknuo u daljinu: Uradi to, šupčino!

Sve se smirilo prije nego što je počeo smijeh, sekund prije nego što se utopio u gomili, znak poštovanja prema ljudskom nepoštovanju, jer je to bilo ono što su mnogi od njih potajno osjećali – Uradi to, za ime boga! Uradi to! – onda je sve preplavio žamor, spontani razgovor, i izgledalo je da je val smijeha krenuo od prozorskog okvira do ulice i duž napuklog pločnika do ugla ulice Fulton, blok dalje duž Broadwaya, gdje je krenuo cik- -cak niz ulicu John, skrenuo u Nassau, i nastavio, kao niz domina, uz primjese žudnje, divljenja, i mnogi od posmatrača su shvatili uz nelagodu, da bez obzira šta re-kli, oni ustvari žele da prisustvuju veličanstvenom padu,

Neka se veliki svijet vrti / Colum McCann14

da vide nekoga kako se strmoglavljuje, nestaje s vidika, udara o tlo, i unosi naboj u ovaj dan, značenje, sve što im je bilo potrebno da se zbliže bio je jedan milisekund pada, dok su se ostali – oni koji su željeli da on ostane na krovu, da izdrži, da ode do ivice, ali ne dalje – zgražali nad onima koji su vikali: oni su željeli da se muškarac spasi, da zakorači unazad u zagrljaj policajaca, umjesto zagrljaja neba.

Bili su oduševljeni.Puni adrenalina.Tabori su određeni.Uradi to, šupčino!Nemoj to da radiš!Gore se nešto pokrenulo. Svaki pokret je bio vidljiv

zbog njegove tamne odjeće. Presavio se, tačno po polo-vini, kao da proučava svoje cipele, izgledajući kao polu-obrisani trag olovke. Zauzeo je položaj za skok u vodu. Onda su vidjeli. Posmatrači su stajali u tišini. Čak i oni koji su željeli da on skoči, osjećali su se kao da im je neko izbio vazduh iz pluća. Povukli su se i uzdahnuli.

Tijelo je lebdjelo kroz vazduh.Nestao je. Uradio je to. Neki su se pomolili. Zatvorili

oči. Čekali da čuju udarac. Tijelo se uvrtalo i prevrtalo, dok ga je vjetar bacao tamo-amo.

Onda se iz gomile začuo ženski glas: O, bože, to je košulja, to je samo košulja.

Padala je i padala, i padala, da, potkošulja koja lebdi, a onda su njihove oči napustile prizor lebdećeg komada odjeće, jer se gore muškarac uspravio, novi talas šutnje prelio se preko policajaca i posmatrača, emocije su na-valile poput talasa, jer je muškarac ustao držeći u ruka-ma dugu tanku šipku, prevrtao je u rukama, odmjeravao

Colum McCann / Neka se veliki svijet vrti 15

njenu težinu, mahao njome; bila je to duga crna šipka, tako elastična da su joj se krajevi ljuljali, a njegov pogled je bio prikovan za susjedni neboder, još uvijek okružen skelama, poput ranjenog stvora koji čeka da ga neko do-dirne, a sada je kabl ispod njegovih nogu svima bio jasan, i nisu željeli da to propuste ni za šta na svijetu, nema ju-tarnje kafe, nema cigareta u sali za sastanke, nema non-šalantnog šetanja; čekanje se pretvorilo u magiju, i gledali su ga kako podiže nogu u tamnoj obući, kao čovjek koji se sprema da uđe u toplu sivu vodu.

Posmatrači su udahnuli u isti mah. Izgledalo je kao da dijele vazduh. Muškarac iznad njih je bio kao poznata riječ, mada je nikada ranije nisu čuli.

Krenuo je.