Transcript
Page 1: Javno privatna partnerstva

Proteklih nekoliko godina opštine u Srbiji načinile su prve korake ka uvođenju javno-privatnog partnerstva u oblast komunalnih delatnosti. Potreba za novim investicijama u zapostavljanim sektorima, kao što su javni prevoz, daljinsko grejanje, snabdevanje prirodnim gasom i upravljanje čvrstim otpadom, dovela je do toga da opštinske vlasti u Srbiji uspostavljaju javno-privatna partnerstva i otvore svoja vrata i za neke drugačije oblike pružanja komunalnih usluga. Broj uspešnih javno-privatnih projekata u Srbiji, još uvek je prilično mali, imajući u vidu neophodnost revitalizacije komunalne infrastrukture i poboljšanje kvaliteta usluga.

Lokalne vlasti su motivisane da sklapaju ovakva partnerstva zbog uočenih koristi od dopune skromnih opštinskih budžeta privatnim finansijskim sredstvima, želje da se dobije know-how od privatnog sektora i pomeranja uloge javne uprave koja od neposrednog pružaoca usluga sve više postaje organizator, regulator i kontrolor.

Ima se utisak da se lokalne samouprave u Srbiji nalaze tek u početnoj fazi procesa uspostavljanja političkog, pravnog i administrativnog okvira koji će omogućiti i olakšati razvoj privatnog sektora i zasnivanje javno-privatnih partnerstava. U ovom trenutku, ono što koči snažniji zamah investicija privatnog sektora u delatnost komunalnih usluga jesu zamršeno i nejasno pravno okruženje i rizično tržište za investicije, kao posledica slabih ili nepotpunih institucionalnih struktura, nedostatka celovite strategije reforme komunalnih preduzeća i administrativne kontrole cena komunalnih usluga itd. Opštine su, pored toga, nedovoljno pripremljene za efikasno upravljanje različitim aspektima i fazama aranžmana JPP. Početna iskustva s uključenjem privatnog sektora kao investitora u javni sektor Srbije pokazala su da opštinskim vlastima u Srbiji nedostaje pravo iskustvo u finansiranju, strukturiranju i realizaciji projekata. Stoga im je potrebna neposredna podrška ako se želi da one preduzmu sve one zadatke i snose sve one rizike skopčane s traženjem potencijalnih partnera, pregovaranjem i pripremom ugovora i održavanjem bilo kakvog partnerskog odnosa. To se odnosi na finansijsku, pravnu, administrativnu i druge oblasti javne uprave.

Definicija javno-privatnog partnerstva

Javno-privatno partnerstvo često se pominje kao novi model obezbeđivanja javne infrastrukture i usluga iako ono datira još iz starih vremena. Prvi put se pojavljuje u Rimskom carstvu, kada su mnogi javni objekti (npr. luke, pijace i javna kupatila) izgrađeni dodelom koncesije privatnom partneru. Ono se ponovo javlja u 16. i 17. veku, a naročito u 19. veku kroz javne radove i pružanje komunalnih usluga. Od 1990. godine zemlje Evropske unije koriste javno-privatno za podsticanje bržeg razvoja privrede, infrastrukture i javnih usluga. Francuska je prva primenila i pravno regulisala javno-privatno partnerstvo. Po broju sprovedenih projekata, njihovoj vrednosti i broju sektora u kojima je javno-privatno partnerstvo primenjeno danas vodeću ulogu ima Velika Britanija.

Javno-privatno partnerstvo je oblik saradnje između privatnih i javnih partnera koji zajedno rade na sprovođenju investicionih projekata i pružanju javnih usluga. Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama Republike Srbije definiše kao: “Javno-privatno partnerstvo jeste dugoročna saradnja između javnog i privatnog partnera radi obezbeđivanja finansiranja, izgradnje, rekonstrukcije, upravljanja ili održavanja infrastrukturnih i drugih objekata od javnog

Page 2: Javno privatna partnerstva

značaja i pružanja usluga od javnog značaja, koje može biti ugovorno ili institucionalno.”1 To mogu biti svi infrastrukturni projekti iz nadležnosti lokalne vlasti: izgradnja lokalnih puteva, mostova, tunela, ulica, komunalne infrastrukture, škola, predškolskih, sportskih i socijalnih objekata itd.

U projektima javno-privatnog partnerstva javni i privatni sektor zadržavaju sopstveni identitet, a saradnja se zasniva na jasnoj podeli odgovornosti, prava i rizika. Svrha saradnje je stvaranje dodatne vrednosti kroz: investiranje, podsticanje inovacija i povećanje efikasnosti u pružanju javnih usluga. Privatni sektor dobija nove mogućnosti razvoja svoje delatnosti na rastućem tržištu javnih usluga. Lokalna vlast dobija mogućnost pružanja višeg kvaliteta usluga po istoj ili istog kvaliteta usluga po nižoj ceni.

Načela javno-privatnog partnerstva

Osnovna načela sprovođenja infrastrukturnih projekata sklapanjem ugovora o javno-privatnim partnerstvima su sledeća:2

Načelo zaštite javnog interesa je obaveza lokalne vlasti da obezbedi ostvarivanje prava privatnog partnera koja nisu u suprotnosti sa zakonom definisanim javnim interesom.

Načelo efikasnosti je obaveza sprovođenja postupka zaključenja javnog ugovora i izbora privatnog partnera saglasno zakonu, a uz što manje troškove sprovođenja tog postupka.

Načelo transparentnosti obuhvata obavezu oglašavanja namere zaključenja javnog ugovora sa elementima koncesije ili bez njih, mogućnost ponuđača da izvrši uvid u podatke o sprovedenom postupku dodele javnog ugovora i sl.

Načelo jednakog i pravičnog tretmana, bez mogućnosti diskriminacije, svih učesnika u postupku dodele javnih ugovora i izbora privatnog partnera, uz obavezu da učesnici imaju potpune i tačne informacije o postupku, standardima i kriterijumima za izbor privatnog partnera.

Načelo slobodne tržišne utakmice obuhvata zabranu ograničavanja učešća u postupku nabavke ili izbora partnera i obavezu prihvatanja svih učesnika s odgovarajućim tehničkim, finansijskim i drugim stručnim kvalifikacijama.

Načelo proporcionalnosti znači da svaka mera lokalne vlasti mora biti minimalno potrebna i u srazmeri s javnim interesom koji se takvom merom želi zaštititi.

Načelo zaštite životne sredine uređeno je zakonom o zaštiti životne sredine, a obuhvata obavezu: integralnosti, prevencije i predostrožnosti, očuvanja prirodnih vrednosti, održivog razvoja, odgovornosti zagađivača i dr.

Načelo autonomije volje obuhvata slobodu ugovornih strana da u skladu sa zakonima i propisima i dobrim poslovnim običajima urede međusobna prava i obaveze po svojoj volji.

Načelo ravnopravnosti ugovornih strana označava da se uzajamni odnosi subjekata u javnom ugovoru zasnivaju na njihovoj jednakosti i ravnopravnosti njihovih volja.

Razlozi za uspostavljanje javno-privatnog partnerstva

1 http://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_javno_privatnom_partnerstvu_i_koncesijama.html2 http://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_javno_privatnom_partnerstvu_i_koncesijama.html

Page 3: Javno privatna partnerstva

Uključivanjem privatnog sektora u finansiranje, izgradnju i upravljanje infrastrukturnim projektima lokalna vlast može da postigne:

optimizaciju kapitalnih investicionih rashoda ocenom finansijske isplativosti projekta, na osnovu obračuna ukupnih rashoda tokom veka trajanja projekta,

procenu koristi od sprovođenja projekta javno-privatnog partnerstva u odnosu na klasičnu javnu nabavku radova i usluga prilikom izbora partnera i ugovaranja javno-privatnog partnersva

prenošenje dela rizika realizacije projekta na privatni sektor u skladu s načelima transparentnosti i proporcionalnosti.

Lokalna samouprava može da očekuje ostvarivanje niza koristi od projekata javno-privatnog partnerstva:

bržu implementaciju projekata koja se postiže poveravanjem više faza realizacije projekta (finansiranje, projektovanje, izgradnje, korišćenje) jednom privatnom partneru

uštede u troškovima izgradnje putem brže realizacije, brže nabavke i smanjenja rizika prekoračenja vremena i troškova,

uštede u troškovima poslovanja primenom savremenih tehnologija, kvalifikovane radne snage, centralizacijom administrativnog osoblja i višenamenskim korišćenjem objekata,

inovacije u obezbeđivanju infrastrukture i usluga kroz konkurenciju koja podstiče privatne partnere da pronađu efikasnije načine za realizaciju projekata od svojih konkurenata i opštine,

veće mogućnosti finansiranja infrastukturnih projekata bez angažovanja ograničenih budžetskih sredstava i zaduživanja na finansijskom tržištu,

bolje merenje performansi pružanja usluga, uvođenjem tržišnih standarda za ocenu kvaliteta i

povećanje lokalnih javnih prihoda: poreza na imovinu i zarade, zakupnine, koncesione naknade ili prihoda od projekta/usluge.

Učesnici u javno-privatnom parnerstvu

Glavni učesnici u projektima javno-privatnog partnerstva za izgradnju lokalne infrastrukture najčešće su sledeći:

Lokalna vlast donosi odluku o uspostavljanju javno-privatnog parnerstva, bira privatnog partnera, definiše rezultate javno-privatnog partnerstva i omogućuje plaćanje privatnog partnera.

Privatno preduzeće ima za cilj sprovođenje projekta javno-privatnog partnerstva na efikasan način. Ono može da formira konzorcijum s drugim kvalifikovanim pravnim licima: izvođačima radova, preduzećima za održavanje, privatnim investitorima, konsultantima itd.

Privatni finansijeri obezbeđuju kapital ili kredit radi ostvarivanja prinosa iz naplate javnog objekta i usluga od korisnika ili lokalne samouprave. Oni zahtevaju sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu koji obezbeđuje visok kvalitet usluga i naplatu troškova projekta.

Page 4: Javno privatna partnerstva

Savetnike za realizaciju javno-privatnog partnerstva može da angažuje javni i privatni partner tokom strukturiranja i realizacije tehničkih, finansijskih i pravnih aspekata projekta javno-privatnog partnerstva. Oni mogu da ukažu na najbolju praksu i potencijalne probleme i rizike projekta javno-privatnog partnerstva.

Finansiranje javno-privatnog partnerstva

Kod tradicionalne javne nabavke lokalna samouprava finansira izgradnju infrastrukture iz budžetskih sredstava ili duga, koju po završetku izgradnje poseduje i koristi. Privatni sektor je odgovoran za projekat samo tokom gradnje. Lokalna vlast preuzima rizik mogućeg prekoračenja troškova projekta i odgovornost tokom korišćenja projekta.

Finansiranje projekta javno-privatnog partnerstva je drugačije. Privatni sektor je odgovoran za početno finansiranje projekta, njegovo održavanje i isporuku povezanih usluga tokom trajanja ugovora. Lokalna vlast može obezbediti javne objekte i/ili usluge bez obaveze početnog finansiranja koje preuzima privatni partner kao svoju obavezu. Investirana sredstva privatni partner naplaćuje iz naknade (od korisnika usluga ili opštine), definisane za ceo period trajanja ugovora. Privatni partner nema pravo da povećava naknade radi pokrivanja rizika koje je sam preuzeo, s obzirom na to da on treba da predvidi rizik izgradnje, finansiranja, raspoloživosti i tražnje. Naplata naknade počinje tek kada se projekat stavi u funkciju i ako privatni partner pruži uslugu saglasno ugovorenim standardima kvaliteta. Loš kvalitet pruženih usluga smanjuje iznos ugovorene naknade.

Modeli javno-privatnog partnerstva

Modeli uključivanja privatnog partnera u razvoj lokalne infrastrukture mogu se podeliti u dve osnovne grupe i to su ugovorno i institucionalno javno-privatno partnerstvo. Ugovorno javno-privatno partnerstvo je takav model u kojem se međusobni odnos prava i obaveza lokalne vlasti i privatnog partnera uređuje javnim ugovorom koji se sklapa na određeno vreme. Institucionalno javno-privatno partnerstvo je model koji podrazumeva zajedničko ulaganje lokalne vlasti i privatnog partnera u zajedničko privredno društvo radi realizacije projekta i pružanja javnih usluga.

Danas je uglavnom zastupljen model ugovornog javno-privatog partnerstva kada se govori o realizaciji različitih infrastrukturnih projekata (gradnja bolnica, škola, mostova, puteva). Ugovorna javno-privatna partnerstva su najprikladnija za izgradnju infrastrukture i javnih objekata zato što:

mogu da se ugovore na rok do 50 godina, definišu nadležnosti partnera tokom svih faza realizacije projekta: projektovanja,

finansiranja, izgradnje, održavanja, korišćenja i zatvaranja projekta, definišu krajnje rezultate projekta i usluga i

Page 5: Javno privatna partnerstva

prenose većinu rizika projekta na privatnog partnera, osim onih kojima on ne može kvalitetno da upravlja i koje preuzima javni sektor.

Koncesija, u smislu ovog zakona, jeste ugovorno JPP sa elementima koncesije u kome je javnim ugovorom uređeno komercijalno korišćenje prirodnog bogatstva, odnosno dobra u opštoj upotrebi koja su u javnoj svojini ili obavljanja delatnosti od opšteg interesa, koje nadležno javno telo ustupa domaćem ili stranom licu, na određeno vreme, pod posebno propisanim uslovima, uz plaćanje koncesione naknade od strane privatnog, odnosno javnog partnera, pri čemu privatni partner snosi rizik vezan za komercijalno korišćenje predmeta koncesije.

Koncesija za javne radove, u smislu ovog zakona je ugovorni odnos istovetan ugovoru o javnoj nabavci kojim se vrši nabavka radova u skladu sa zakonom kojim se uređuju javne nabavke, osim činjenice da se naknada za javne radove sastoji ili od samog prava na komercijalno korišćenje izvedenih radova ili od tog prava zajedno sa plaćanjem.

Koncesija za usluge, u smislu ovog zakona je ugovorni odnos istovetan ugovoru o javnoj nabavci usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuju javne nabavke, ako se naknada za pružene usluge sastoji ili od samog prava na komercijalno korišćenje, odnosno pružanje usluga ili od tog prava zajedno sa plaćanjem.

Koncesija se može dati radi komercijalnog korišćenja prirodnog bogatstva, odnosno dobra u opštoj upotrebi koja su u javnoj svojini ili obavljanja delatnosti od opšteg interesa, a naročito:

1) za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina i drugih geoloških resursa;

2) za pojedine delatnosti unutar zaštićenih područja prirode, kao i za korišćenje drugih zaštićenih prirodnih bogatstava;

3) u oblasti energetike;

4) za luke;

5) za javne puteve;

6) za javni prevoz;

7) za aerodrome;

8) u oblasti sporta i obrazovanja;

9) na kulturnim dobrima;

10) za komunalne delatnosti;

11) u oblasti železnica;

Page 6: Javno privatna partnerstva

12) za komercijalno korišćenje žičara;

13) u oblasti zdravstva;

14) u oblasti turizma;

15) i drugim oblastima.

Javno-privatno partnerstvo kao finansijski instrument za izgradnju infrastrukture i pružanje usluga može imati različite modele, zavisno od raspodele rizika i vlasništva nad imovinom i sredstvima. Tri glavna modela javno-privatnog partnerstva su:

projekti javno-privatnog partnerstva u kojima krajnji korisnici plaćaju naknade privatnom partneru,

projekti javno-privatnog partnerstva u kojima lokalna samouprava plaća naknade privatnom partneru i

projekti javno-privatnog partnerstva sa delimičnim komercijalnim korišćenjem.

Za realizaciju ovih modela javno-privatnog partnerstva privatni partner osniva društvo posebne namene koje je zaduženo isključivo za realizaciju javnog ugovora o javno-privatnom partnerstvu (finansiranje, izgradnju, održavanje i upravljanje ugovornim objektom). Radi izvršavanja ugovornih obaveza privatni partner može formirati konzorcijum s drugim pravnim licima (građevinska i preduzeća za upravljanje i održavanje, dobavljači tehničke opreme i druge institucije). Za sve članove konzorcijuma mora da bude dokazana kvalifikacija tokom izbora privatnog partnera. U funkcionisanje društva posebne namene mogu biti uključeni investitori i finansijske institucije koji obezbeđuju sredstava za finansiranje projekata javno-privatnog partnerstva.

Projekti javno-privatnog partnerstva koji se naplaćuju od krajnjih korisnika

Ovo je model javno-privatnog partnerstva gde privatni partner preuzima obavezu projektovanja, izgradnje, održavanja i upravljanja ugovorenim objektom uz pružanje i naplatu usluge krajnjim korisnicima. Ukupna investicija privatnog partnera se vraća iz naknade za korištenje infrastrukture ili cene usluge, koju krajnji korisnici plaćaju direktno društvu za posebne namene. Visina, način naplate i korekcije naknade/cene usluge definisani su u ugovoru o projektu javno-privatnog partnerstva. Privatni partner pored rizika finansiranja i izgradnje preuzima i rizik tražnje, povezan s korišćenjem projekta kako bi imao predvidive prihode. Izgrađena infrastruktura se prenosi u vlasništvo lokalnoj samoupravi, obično na kraju ugovora o javno-privatnom partnerstvu. Ukoliko naknade koje plaćaju krajnji korisnici nisu dovoljne za pokriće ukupnih troškova projekta, lokalna samouprava može podržati realizaciju projekta javno-privatnog partnerstva plaćanjem kapitalne subvencije tokom izgradnje ili plaćanjem naknade za dostupnost objekta ili subvencionisanjem korisnika usluga.

Primeri ovog modela javno-privatnog partnerstva odnose se na projekte saobraćaja (putevi, aerodromi, železnica, javni parking), projekte zaštite životne sredine (vodosnabdevanje, kanalizacija, upravljanje otpadom), projekte u energetici. Zbog većeg rizika koje preuzima

Page 7: Javno privatna partnerstva

privatni sektor ovakvi projekti zahtevaju posebnu pripremu i uređivanje niza pitanja povezanih sa mogućnostima finansiranja.

Finansiranje Dividenda Glavnica i kamata

Rashodi održavanja

JPP UGOVOR

Naplata usluga

Plaćanje izvođača

Projekti javno-privatnog partnerstva koji se naplaćuju od lokalne samouprave

U okviru ovog modela javno-privatnog partnerstva privatni partner preuzima obavezu projektovanja, izgradnje i održavanja, bez obaveze korišćenja ugovorenog objekta. Lokalna samouprava preuzima obavezu korišćenja objekta i otplate ukupnih investicionih rashoda privatnom partneru, plaćanjem redovnih iznosa za raspoloživost, saglasno izlaznoj specifikaciji. Novoizgrađena infrastruktura/objekat prenosi se u vlasništvo lokalne samouprave, saglasno ugovoru, na kraju izgradnje ili na kraju ugovornog perioda. Privatni partner preuzima rizik raspoloživosti, odnosno izgradnje i održavanja kako bi projekat bio raspoloživ u skladu s kriterijima kvaliteta definisanim u ugovoru (u izlaznoj specifikaciji) tokom celog trajanja javno-privatnog partnerstva. Lokalna samouprava tokom korišćenja objekta plaća privatnom partneru naknadu za raspoloživost. Ona se plaća direktno društvu za posebne namene u punom iznosu samo ako privatni partner efikasno održava infrastrukturu ili pruža usluge. Ako su usluge privatnog partnera ispod ugovorenog kvaliteta, naknada se smanjuje ili se čak ukida dok on ne ispuni svoje ugovorne obveze. Ovaj model javno-privatnog partnerstva uglavnom se primjenjuje na objekte

INVESTITORI KREDITORI

LOKALNASAMOUPRAVA DRUŠTVO ZA POSEBNE

NAMENE

KRAJNJIKORISNICI

Izvođači građevinskih radova

Izvođači održavanja Izvođači upravljanja

IZGRADNJA

Page 8: Javno privatna partnerstva

socijalnog karaktera koji su besplatni za korisnike (škole, bolnice, smeštajni objekti) i za infrastrukturne projekte s niskim prihodima (lokalni putevi, javni prevoz, sportski objekti).

FinansiranjeDividenda Glavnica i kamata

Projekti javno-privatnog partnerstva s delimičnim komercijalnim korišćenjem

U okviru ovog modela javno-privatnog partnerstva privatni partner ima obavezu projektovanja, izgradnje i održavanja ugovorenog objekta uz pravo njegovog delimičnog komercijalnog korišćenja. Lokalna samouprava ima obavezu plaćanja naknade za raspoloživost javnog dela objekta. Naknada koju plaća lokalna samouprava je znatno umanjena za iznos nakanade koju naplaćuje privatni partner (tj. društvo za posebne namene) od komercijalnih korisnika objekta.

Uvrđivanje visine i način naplate naknade za raspoloživost objekta od lokalne vlasti i komercijalnih korisnika regulisani su ugovorom o projektu javno-privatnog partnerstva. Način prenosa vlasništva nad novoizgrađenim objektom na lokalnu samoupravu takođe je predmet ugovora o javno-privatnom partnerstvu.

INVESTITORI KREDITORI

IZGRADNJA

LOKALNASAMOUPRAVA DRUŠTVO ZA POSEBNE

NAMENE

KRAJNJIKORISNICI

Izvođači građevinskih radova

Izvođači održavanja Izvođači upravljanja

Page 9: Javno privatna partnerstva

Ovaj model javno-privatnog partnerstva može se primenjivati za izgradnju infrastrukturnih objekata s nedovoljnim prihodima, a koji se mogu upotpuniti komercijalnim sadržajima kao što su pijace, javna parkirališta, sportski objekti itd.

Sprovođenje javno-privatnog partnerstva u razvoju lokalne infrastructure

Sprovođenje projekta javno-privatnog partnerstva u cilju razvoja lokalne infrastrukture predstavlja proces koji se razlikuje od tradicionalne nabavke radova i usluga za izgradnju infrastrukturnih i drugih javnih objekata. Ovaj proces počinje identifikacijom projekta i modela javno-privatnog partnerstva s aspekta finansijske izvodljivosti i podele odgovornosti, rizika i prihoda. On se nastavlja sprovođenjem javne procedure izbora privatnog partnera i zaključivanjem ugovora o javno-privatnom partnerstvu. Završava se praćenjem i utvrđivanjem postignutih rezultata projekta javno-privatnog partnerstva.

Page 10: Javno privatna partnerstva
Page 11: Javno privatna partnerstva

Ocena projekta

Na samom početku potrebno je da lokalna samouprava samostalno proceni da li je projekat pogodan za finansiranje i/ili upravljanje od strane privatnog sektora na osnovu komercijalnih i investicionih potencijala, finansijske isplativosti i mogućnosti ispunjavanja zahteva privatnog sektora.

Početna ocena projekta omogućuje lokalnoj samoupravi da eliminiše neodgovarajuće projekte za javno-privatno partnerstvo, da pripremi odgovarajuće projekte za sprovođenje javno-privatnog partnerstva i da oceni ponude potencijalnih privatnih partnera tokom nabavke.

Nakon početne procene lokalna vlast ocenjuje izvodljivost sprovođenja projekta putem javno-privatnog partnerstva u dve faze. Prva faza je izrada prethodne studije izvodljivosti projekta javno-privatnog partnerstva koja se sprovodi pre javne nabavke/tendera. Druga faza je izrada studije izvodljivosti projekta kroz javno-privatno partnerstvo pre finansiranja projekta.

Prethodna studija izvodljivosti definiše tehničke i finansijske aspekte projekta i služi kao osnovni dokument za proces uspostavljanja javno-privatnog partnerstva jer sadrži:

opis projekta, izbor mogućih opcija tehničkih rešenja, utvrđivanje rizika projekta, predstavljanje projekta privatnom sektoru radi podsticanja interesovanja, struktuiranje procesa javne nabavke/tendera saglasno zakonu i uputstvo ponuđačima za sprovođenje prethodne ocene i studija izvodljivosti projekta.

Studija izvodljivosti definiše izabrano tehničko rešenje i način finansiranja projekta javno-privatnog partnerstva. Ona sadrži studiju tehničke, finansijske, ekonomske i pravne izvodljivosti projekta i analizu tražnje za uslugama. Studija omogućuje definisanje strukture odnosa u okviru javno-privatnog partnerstva.

Planiranje projekta javno-privatnog partnerstva

Kada je ocenjeno da se projekat može realizovati uključivanjem privatnog sektora, pristupa se planiranju njegovog sprovođenja kroz izbor privatnog partnera na principima konkurencije i transparentnosti. Ključni momenti u toku planiranja su: definisanje načina finansiranja projekta javno-privatnog partnerstva, ispitivanje tržišta i kreiranje izlazne specifikacije projekta javno-privatnog partnerstva i konkursne dokumentacije.

Finansiranje projekta javno-privatnog partnerstva

Osnovni princip finansiranja projekta javno-privatnog partnerstva jeste da se investirana sredstva otplaćuju iz prihoda projekta, nezavisno od kreditne sposobnosti svakog partnera i investitora. Iz tog razloga projekat javno-privatnog partnerstva sprovodi društvo posebne namene, koje obično ima manju kapitalnu osnovu nego partneri koji su ga osnovali. Ocena kreditne sposobnosti društva posebne namene zasniva se na oceni visine i sigurnosti prihoda projekta javno-privatnog partnerstva.

Page 12: Javno privatna partnerstva

Glavni izvori finansiranja projekata javno-privatnog partnerstva mogu biti:

kapital (akcijski kapital ili podređeni dug) koji snosi najveći operativni i finansijski rizik projekta, pa je njegov očekivani prinos najviši,

krediti komercijalnih banaka i međunarodnih finansijskih institucija koje samostalno procenjuju rizik plasmana u projekat javno-privatnog partnerstva,

obveznice, dužničke hartije od vrednosti, koje su alternativa kreditima u slučaju sprovođenja velikih projekata javno-privatnih partnerstava,

sredstva iz budžeta lokalne vlasti, u cilju povećanja finansijske isplativosti projekta javno-privatnog partnerstva ili povećanja učešća grada/opštine u budućim prihodima projekta,

inostrane donacije koje se mogu pojaviti na strani učešća grada/opštine u finansiranju projekta javno-privatnog partnerstva radi podsticanja sprovođenja projekata koji imaju regionalni značaj.

Komunikacija s tržištem

Druga faza planiranja javno-privatnog partnerstva je marketing projekta, odnosno „prodaja“ projekta potencijalnim privatnim partnerima i investitorima. Ona je izuzetno važna jer će uspeh javno-privatnog partnerstva zavisiti od sposobnosti lokalne vlasti da privuče što veći broj ponuđača da učestvuju u nabavci/tenderu. Za uspeh velikih projekata važno je privući investitore na regionalnom i međunarodnom nivou.

Prilikom obraćanja investitorima važno je da lokalna vlast bude svesna ograničenosti resursa koje traži (novac i stručnost) i da će samo najbolje pripremljeni projekti zainteresovati privatni sektor. Značajno je i da prepozna potencijalne investitore u pogledu finansijskih kapaciteta, kvalifikacija i iskustva za sprovođenje projekta javno-privatnog partnerstva.

Tokom marketinga projekta lokalna vlast analizira reakcije potencijalnih investitora na zahteve samog projekta i planiranog postupka nabavke. Predmet analize mogu biti:

budžet projekta, tehnička, finansijska i pravna priprema projekta i profil i kvalifikacije privatnih partnera koji će biti pozvani da učestvuju u nabavci.

Lokalna vlast ima potpunu slobodu u izboru načina ispitivanja tržišta. Jedan od načina je posećivanje sajmova, izložbi i sličnih okupljanja investitora i dobavljača. Tokom ove faze neophodno je takođe ispitati podršku javnosti za sprovođenje projekta javno-privatnog partnerstva, koja obuhvata krajnje korisnike objekta i usluga i one koji mogu imati indirektne efekte od projekta (i pozitivne, i negativne).

Kreiranje izlaznih specifikacija projekta javno-privatnog partnerstva

Izlazna specifikacija je deo konkursne dokumentcija za nabavku projekta javno-privatnog partnerstva i služi kao uputstvo privatnim partnerima za sastavljanje ponude. Ona je, takođe, deo

Page 13: Javno privatna partnerstva

ugovora o javno-privatnom partnerstvu i služi lokalnoj samouparvi da prati izvršenje ugovornih obaveza privatnog partnera.

Kreiranjem izlazne specifikacije lokalna samouprava definiše konačan rezultat sprovođenja projekta javno-privatnog partnerstva, bez navođenja načina na koji će se on postići. Jasna izlazna specifikacija, s detaljnim opisom objekta i usluge koje treba isporučiti, odlučujuća je za uspeh nabavke javno-privatnog partnerstva. Ona ne sme da sadrži ulazne elemente projekta.

Glavni sadržaj izlazne specifikacije za projekte javno-privatnog partnerstva obično čine:

I. strateški ciljevi lokalne samouprave: uloga projekta u ostvarivanju lokalne strategije,

II. potrebe koje ima objekt: opis potreba objekta tokom korišćenja (eksterna i interna struktura objekta, spoljna površine, mehaničke, električne i IT potrebe),

III. specifikacija usluga i ključni pokazatelji kvaliteta usluge

opis, ciljevi i obim usluga, zahtevi u pogledu kvaliteta usluga, propusti i rokovi za popravke i ključni pokazatelji nivoa pružene usluge i uspešnosti pružanja usluga;

IV. kriterijumi raspoloživosti i mehanizam plaćanja

kriterijumi raspoloživosti objekata i usluga, razlozi za neraspoloživost, propusti u radu i rok za ispravke, način obračuna naknade, način obračuna odbitaka zbog neraspoloživosti i prekida u radu i mehanizam plaćanja.

Prilikom ocene ponuda lokalna samouprava mora da proveri da li je privatni partner kreirao tehničku ponudu (objekat, način izgradnje, pružanje usluga, upravljanje objektom itd.) u skladu s izlaznom specifikacijom i važećim zakonskim okvirom.

Kreiranje konkursne dokumentacije

Da bi se postiglo uspešno nadmetanje i izbor privatnog partnera, lokalna vlast mora da obezbedi kvalitetne informacije u konkursnoj dokumentaciji, koja može da varira u zavisnosti od procedure izbora privatnog partnera (tender za koncesiju ili javna nabavka) i od toga da li je namenjena samo lokalnim ili i inostranim ponuđačima.

Konkursna dokumentacija (nakon utvrđivanja kvalifikacije ponuđača) mora da sadrži najmanje sledeće elemente:

poziv za ponuđače da dostave ponude, informacije i uputstva u vezi s procedurom nabavke i načinom sastavljanja ponuda, izlazne specifikacije objekta i/ili usluge (tehnička specifikacija),

Page 14: Javno privatna partnerstva

kriterijume za ocenjivanje ponuda, obrasce za sastavljanje ponuda (tehničke i finansijske ponude), model ugovora o projektu javno-privatnog partnerstva s aneksima, model garantnog pisma za učešće u nabavci i dobro izvršenje posla, informacije o projektu važne za sastavljanje ponuda–izvod iz studija izvodljivosti

(finansijski modeli, unakrsne tabele, slajd–prezentacije, fotografije itd.) i informacije o pravnom okviru (republičkom i lokalnom) za sprovođenje projekta javno-

privatnog partnerstva.

Sastav tenderske dokumentacije za dodelu ugovora o koncesiji propisan je Zakonom o javno-privatnom partnerstvu, dok je sastav konkursne dokumentacije za dodelu javnih ugovora bez elemenata koncesije regulisan Zakonom o javnim nabavkama u Republici Srbiji.

Postupak izbora privatnog partnera

Privatni partner za sprovođenje projekta JPP može se birati kroz:

postupak izbora koncesionara saglasno Zakonu o javno-privatnom partnerstvu (tender),

postupak javne nabavke, saglasno Zakonu o javnim nabavkama.

Javni ugovor o javno-privatnom partnerstvu zaključuje se kao ugovor o koncesiji ili kao ugovor o nabavci projekta javno-privatnog partnerstva.

Bez obzira na primenjeni postupak (javna nabavka ili tender) izbor privatnog partnera za sprovođenje projekta JPP trebalo bi da obuhvati dve faze.

I. Utvđivanje kvalifikacije zainteresovanih ponuđača je javni poziv svim pravnim licima da dostave zahtev za utvrđivanje kvalifikacije za sprovođenje projekta JPP, i to na osnovu analize pravnog statusa i finansijskih, poslovnih, tehničkih i kadrovskih kapaciteta. Svrha ove faze je:

potvrda postojanja kvalifikovanih ponuđača koji žele da sprovedu projekat JPP, prijem ponuda samo od ponuđača koji imaju prethodno iskustvo, tehničke, finansijske i

menadžerske kapacitete za preuzimanje odgovornosti u okviru JPP i ušteda vremena i novca za naručioca i za ponuđača koji ne bi uspeli da se kvalifikuju za

sprovođenje projekta JPP.

II. Otvaranje i ocenjivanje ponuda za sprovođenje projekta JPP dobijenih od kvalifikovanih ponuđača obavlja se javno ili u prisustvu predstavnika ponuđača.

Ocenjivanje ponuda za projekat JPP razlikuje se od ocene ponuda kod klasične javne nabavke. Ovde se ocenjuje rešenje koje je ponudio privatni partner da bi ostvario krajnje performanse objekta i/ili usluge, a koje su sadržane u izlaznoj specifikaciji projekta JPP u konkursnoj dokumentaciji. Prvo treba otvoriti tehničke ponude. Finansijske ponude ne treba da se otvaraju sve dok se ne oceni svaka tehnička ponuda kako bi se proverilo da li zadovoljava sve zahteve iz tenderske dokumentacije.

Page 15: Javno privatna partnerstva

Tehnička ponuda nudi način ostvarivanja cilja projekta JPP i trebalo bi da sadrži: obaveze ponuđača, nacrt plana rada, plan kadrova, opis opreme koja će se koristiti, rezime jakih strana tehničke ponude i svih inovativnih pri-stupa u sprovođenju projekata itd. Kriterijumi za ocenjivanje tehničkog dela ponude moraju biti jasno definisani u konkursnoj dokumentaciji. Mora biti objašnjen način vrednovanja različitih kriterijuma, i to dodeljivanjem pondera na osnovu njihovog značaja.

Finansijska ponuda treba da sadrži: biznis plan spovođenja projekta, sa novčanim tokom, bilansom uspeha, cenom usluga i korekcijom cene tokom JPP. Kriterijumi za ocenjivanje finansijskog dela ponude moraju biti jasno definisani u konkursnoj dokumentaciji, sa prikazom načina vrednovanja. Dva osnova kriterijuma su:

najniža cena iskazana kroz neto sadašnju vrednost ukupnih troškova projekta u ugovornom periodu i

ekonomski najpovoljnija ponuda koja pored definisane cene uključuje i druge elemente ponude: cenu usluga, koncesionu naknadu, podelu prihoda.

Ugovaranje projekta javno-privatnog partnerstva

U okviru tradicionalne javne nabavke naručilac može da odbaci ponudu izabranog ponuđača iz opravdanih razloga, što nije slučaj s nabavkom projekata JPP. Lokalna samouprava mora da počne ugovaranje realizacije projekta JPP s izabranim privatnim partnerom zato što je on dao najbolju tehničku i finansijsku ponudu. Pregovaranje treba da omogući uspostavljanje najboljeg rešenja za oba partnera. Tom prilikom treba imati u vidu ulogu privatnog partnera: finansiranje projekta, primena novih znanja i tehnologija i preuzimanje velikog dela rizika u sprovođenju projekta.U toku pregovaranja može doće do razjašnjenja i manjih korekcija ali ne i do bitne izmene modela ugovora o JPP koji je bio sastavni deo konkursne dokumentacije.

Tom prilikom bi trebalo voditi računa o sledećem: ugovor o JPP mora istovremeno da štiti javne interese (korisnike usluga i lokalnu

samoupravu) i omogući privatnom partneru da ostvari razuman profit na osnovu izvršenja ugovornih obaveza (investiranja i unapređenja usluge),

lokalna vlast ne sme da prihvati rizike kojima treba i može da upravlja privatni partner (npr. rizik izgradnje, rizk tražnje itd.) jer bi se u suprotnom postavilo pitanje opravdanosti uspostavljanja JPP,

lokalna vlast mora da garantuje izvršenje svojih obaveza da bi omogućila neometan rad privatnog partnera, i to u skladu sa ugovorom (raspoloživost imovine, zemljišta, dozvola, subvencija, donacija itd.),

moraju se definisati pokazatelji izvršenja i kazne za neizvršenje ugovora a, radi osiguranja adekvatnog korišćenja i održavanja imovine i

lokalna vlast mora da na kraju ugovora osigura preuzimanje imovine, koja mora da se vrati u operativnom stanju i pre isteka garancije po ugovoru.

Upravljanje ugovorom o projektu javno-privatnog partnerstva

Cilj upravljanja ugovorom o JPP jeste isporuka javnog objekta i/ili usluge specificiranih u izlaznoj specifikaciji uz osiguranje dostupnosti, vrednosti za novac i adekvatne podele rizika. Upravljanje ugovorom o JPP za izgradnju lokalne infrastrukture ima dve faze.

Page 16: Javno privatna partnerstva

Upravljanje ugovorom tokom izgradnje ili rekonstrukcije objekata je najkritičnija faza sprovođenja ugovora o JPP jer je završetak radova preduslov za pružanje usluge i početak plaćanja privatnog partnera. U ovoj fazi oba partnera moraju da planiraju i sprovode svoje ugovorne obaveze i vode računa o rizicima da ne bi došlo do kašnjenja. Tokom ove faze lokalna samouprava nadzire izvođenje radova koristeći svoje tehničke službe ili angažovanjem eksternih stručnjaka.

Upravljanje ugovorom tokom korišćenja objekata i/ili isporuke usluge je faza sprovođenja projekta JPP u kojoj lokalna samouprava koristi objekat ili vrši nadzor nad kvalitetom usluga pruženih krajnjim korisnicima. Preduslov za to su odredbe ugovora kojima se definšu:

standardi pružanja ugovorenih usluga (izlazne specifikacije), organizacija i procedure vršenja nadzora kvaliteta usluga i ostvarenih prihoda od naplate

usluga od korisnika, način plaćanja naknade za pružene usluge i kazne za neizvršenje ili lošiji standard

usluga (umanjenje naknade, pokrivanje štete, raskida ugovora itd.) i obaveza privatnog partnera da lokalnoj samoupravi omogući pristup lokaciji pružanja

usluga, proveru postupaka i uvid u odgovarajuću dokumentaciju, uvid u finansijske dokumente (posebno kada je ugovorena raspodelaprihoda) i sl.

Radi uspešnog upravljanja ugovorom o JPP lokalna vlast mora da imenuje tim za praćenje projekta JPP, sastavljen od ljudi s odgovarajućim znanjem, iskustvom, sposobnostima i ovlašćenjima. Uloge i odgovornosti svih članova tima moraju biti jasno definisane da bi se osigurao kontinuitet upravljanja ugovorom, uzimajući u obzir njegov dugoročan karakter i mogućnost promene članova tima tokom trajanja ugovora.

Naročito važan deo upravljanja ugovorom je upravljanje rizicima kako tokom sprovođenja projekta JPP ne bi došlo do nesvesnog preuzimanja rizika, a time i potencijalnih troškova koji su ugovorna obaveza druge ugovorne strane. Kada lokalna samouprava ima obavezu plaćanja naknade na teret budžeta, uz pravo njenog umanjenja za neodgovarajući obim i kvalitet pruženih usluga, onda važan deo upravljanja ugovorom predstavlja obračun finansijskih obaveza po ugovoru o JPP (mesečne, kvartalne ili godišnje) prema privatnom pertneru. Ovde je posredi primena složenih formula obračuna na osnovu podataka dobijenih sprovođenjem ugovorenih procedura izveštavanja i kontrole obima i kvaliteta pruženih usluga od oba partnera. Ovaj segment upravljanja može zahtevati korišćenje informacionih sistema.

Argumenti „za” JPP i „protiv” njega na opštinskom veću

Glavni argument za uspostavljanje JPP je mogućnost ostvarivanja koristi za korisnike usluga i lokalnu vlast, kao rezultat učešća privatnog partnera u investiranju u infrastrukturu, pružanju javnih usluga i upravljanju javnim uslugama. Uobičajene koristi od uspostavljanja JPP koje prepoznaje skupština opštine su:

- povećanje efikasnosti zahvaljujući uvođenju tržišnih principa u rad komunalnog sistema - povećanje nivoa i kvaliteta komunalnih usluga

Page 17: Javno privatna partnerstva

- obezbeđivanje dugoročne finansijske, tehničke i ekološke održivosti komunalnog sistema, uz prihvatljive cene za krajnje korisnike - uvođenje visokofunkcionalnog sistema plaćanja i kontrole komunalnih delatnosti - razvoj novih komunalnih usluga uvođenjem tehničkih veština i iskustva privatnog partnera - povećanje naplate prihoda budžeta.

Glavni argumenti protiv uspostavljanja JPP, koji se mogu pojaviti tokom diskusije u skupštini opštine su: - korišćenje finansijskih i ekonomskih podataka generisanih od strane neefikasnih komunalnih sistema kao polazne osnove za utvrđivanje kriterijuma ugovornih obaveza za novi aranžman JPP - ugovaranje JPP bez prethodne analize finansijskih i ekonomskih efekata odabranog modela JPP u odnosu na druge opcije - nedostatak kvalifikovanih i iskusnih predstavnika opština, koji bi učestvovali u pregovorima sa kompetentnim i stručnim partnerima iz privatnog sektora - gubljenje kontrole nad javnom imovinom i resursima - strah od nepredvidljivih efekata primene načela punog pokrića troškova prilikom utvrđivanja cena komunalnih usluga.

Primeri javno-privatnog partnerstva

Kako je došlo do JPPPoslove javnog prevoza u Beogradu obavljaju GSP „Beograd” (autobuski, trolejbuski, tramvajski prevoz), privatni autobuski prevoznici, taksi prevoznici, SP „Lasta” (prigradski i lokalni autobuski saobraćaj), Beovoz gradska železnica i ekspres minibus. Privatni autobuski prevoznici

Page 18: Javno privatna partnerstva

pojavili su se na beogradskim ulicama 1997. godine pošto GSP nije bilo u stanju da samostalno pruža usluge javnog prevoza usled finansijskog deficita. Privatni prevoznici su zahtevali naplatu pojedinačnih karata u svojim vozilima, mimo tarifnog sistema koji je važio za GSP.Tokom 2005. godine gradska vlada je prepoznala mogućnost za uvođenje integrisanog tarifnog sistema u gradski javni prevoz. Integrisani tarifni sistem objedinio bi GSP i privatne prevoznike i građani bi mogli da se sa pojedinačnim kartama ili povlasticama voze i vozilima GSP-a i vozilima privatnih prevoznika. Stoga je grad zaključio ugovore sa kvalifkovanim privatnim prevoznicima koji su dali najpovoljnije ponude za obavljanje usluga javnog prevoza. Tako je zasnovano JPP između grada Beograda i privatnih prevoznika, korišćenjem najboljih iskustava iz prakse razvijenih tržišnih ekonomija.

5.1.2. Glavna načela na kojima se zasniva ovo JPP � Mogućnost ostvarivanja koristi i za grad i za privatnog partnera. Grad bi trebalo da

unapredi infrastrukturu javnog gradskog prevoza bez trošenja budžetskih sredstava i prihoda JKP za nabavku novih vozila. Povrh toga, grad je uveo konkurenciju JKP GSP, što je trebalo da dovede do veće efikasnosti i profitabilnosti. Privatni javni prevoznik stupanjem u ugovorni odnos obezbeđuje sebi dugoročne prihode za narednih sedam godina, koji zavise od obavljanja usluga javnog prevoza. Ispunjenjem ugovornih obaveza privatni prevoznik ostvaruje profit, koji ne mora da zavisi od broja prevezenih putnika.

Privatni partneri se biraju putem javnog konkursa. Sadržina i forma konkursne dokumentacije pripremljene su u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Republike Srbije. Svaki privatni prevoznik koji je učestvovao na konkursu, morao je da dokaže kvalifikovanost za obavljanje usluga javnog prevoza i sposobnost da obezbedi vozni park predviđen tehničkim specifikacijama.

Privatni partner obavezuje se da investira u vozni park, shodno uslovima definisanim u konkursnoj dokumentaciji (određen broj i kvalitet vozila). Dokaz o finansijskoj sposobnosti za nabavku voznog parka bio je presudan kriterijum za priznavanje kvalifikacije privatnog partnera u postupku javnog konkursa.

Privatnom parneru se garantuje ostvarivanje prihoda koji se obračunava na osnovu ostvarene kilometraže i ugovorene cene obavljenog prevoza. Prihod se ostvaruje iz sledećih izvora: 1) integrisanog tarifnog sistema naplate 2) prodaje pojedinačnih karata u vozilima i 3) gradskog budžeta, subvencija do garantovanog nivoa prihoda.

Podela rizika tokom trajanja ugovora. Rizik tražnje je preuzeo grad zbog cene karata, koja je subvencionisana iz budžeta. Finansijski rizici usled kretanja na tržištu (cene na malo, cene nafte, kurs dinara i prosečna bruto plata) uključeni su u obračun i korekciju cene javnog prevoza. Tu cenu utvrđuje gradska vlada, na predlog Sekretarijata za saobraćaj, u skladu sa metodologijom definisanom u ugovoru. Rizik od štete pokriven je polisom osiguranja. Rizik neizvršenja ugovornih obaveza privatnog partnera pokriven je bankarskom garancijom.

Ugovorne obaveze privatnog partnera su: finansiranje nabavke određenog broja vozila, određenog kvaliteta i obavljanje usluge gradskog prevoza.

Obavljanje usluga javnog prevoza uređeno je ugovorom. Direkcija za javni prevoz ima obavezu da vrši stalnu kontrolu kvaliteta usluga, koje pružaju privatni prevoznici. Ona to može da vrši sama ili posredstvom trećeg pravnog lica. Prilikom kontrole uzimaju se u obzir sledeći kriterijumi kvaliteta javnog prevoza: ugovoreni nivo usluga, učestalost pružanja usluga, oprema, održavanje higijene vozila i obaveštavanje građana.

Page 19: Javno privatna partnerstva

Raskid ugovora zbog nezadovoljavajućeg rada. Privatni partner može raskinuti ugovor, ali ne pre roka definisanog ugovorom. Direkcija za javni prevoz može da raskine ugovor u bilo kom trenutku ako utvrdi da privatni partner ne ispunjava svoje ugovorne obaveze.

Pružanje kvalitetnih usluga građanima garantuje se ugovorom koji uređuje sledeće: broj vozila za javni prevoz na dodeljenim linijama, broj rezervnih vozila, red vožnje, obeležavanje vozila, prodaju karata u vozilima, pravila oblačenja i identifikacije zaposlenih, mere u slučaju nezgoda i nepredviđenih događaja, održavanje voznog parka i podnošenje mesečnih i godišnjih izveštaja o obavljanju usluga javnog prevoza.

Građani imaju aktivnu ulogu u oceni kvaliteta javnog prevoza. Oni mogu da upućuju žalbe o funkcionisanju javnog prevoza Direkciji za javni prevoz. Propisana identifikacija vozila i zaposlenih omogućuju građanima da podnose žalbe na uočene nepravilnosti u funkcionisanju sistema javnog gradskog prevoza.

Tretman I odlaganje čvrstog otpada u Gradu Beogradu

Kako je došlo do JPPDeponijom u Vinči već 25 godina upravlja JKP „Gradska čistoća” (JKP GC), koja obavlja usluge prikupljanja i odlaganja otpada na teritoriji Beograda. Količina smeća koje je odloženo na deponiju 2002. godine iznosila je oko 400.000 tona, da bi u 2005. godini ona narasla na 530.000

Page 20: Javno privatna partnerstva

tona. Broj stanovnika obuhvaćenih uslugom odnošenja smeća JKP GC je oko 1,45 miliona, koji, mereno po jedinici, proizvedu oko 320 kg po glavi stanovnika godišnje. Proizvodnja smeća će u budućnosti verovatno nastaviti da raste u skladu s ekonomskim rastom, za koji se predviđa da će narednih godina u Srbiji biti visok, kako se zemlja bude približavala ulasku u EU.Grad Beograd i Republika Srbija nemaju dovoljno sredstava u budžetu za rehabilitaciju deponije u Vinči kako bi ona mogla da se upodobi postojećim propisima i standardima zaštite životne sredine i upravljanja čvrstim otpadom.

Zbog toga je Vlada Republike Srbije tokom 2006. godine usvojila predlog Grada Beograda o davanju koncesije za izgradnju, održavanje i korišćenje objekata za prihvatanje, obradu i odlaganje čvrstog otpada na deponiji Vinča radi obavljanja komunalne delatnosti u tim objektima.IFC (Međunarodna finansijska korporacija), član organizacije World Bank Group, odabrana je kao savetnik Grada Beograda za strukturiranje i realizaciju JPP.Zbog promena u vladajućoj strukturi Grada Beograda i korekcije tehničkih elemenata za upravljanje čvrstim otpadom, grad je odlučio da ne daje koncesiju. Bez obzira na to, mi ćemo predstaviti ključne elemente koncesije, koja je trebalo da se realizuje.

Glavna načela na kojima se zasniva ovo JPP

Mogućnost ostvarenja koristi za grad I za koncesionara. Grad Beograd je trebalo da (a) poboljša kvalitet gradskih usluga, (b) rehabilituje deponiju u Vinči i upodobi je važećim propisima i standrardima u oblasti zaštite životne sredine i upravljanja čvrstim otpadom i (c) poveća efikasnost i smanji troškove uvođenjem tržišnih principa poslovanja. Privatni partner je trebalo da stekne pravo da obavlja komunalne usluge korišćenjem postojećih objekata na deponiji, uz plaćanje simbolične koncesione naknade i dugoročno ostvarivanje stabilnog prihoda sa niskim rizikom naplate.

Koncesija se dodeljuje na osnovu javnog tendera u skladu sa Zakonom o koncesijama, donošenjem koncesi-onog akta u okviru projekta JPP (koji je odobrila Vlada Srbije u decembru 2006. godine). Tenderska dokumentacija sadrži sve potrebne elemente i uputstva za pripremu ponuda učesnika u tenderskom postupku, kao što su:

uputstvo za sačinajavanje ponude i obrazac ponude izjava ponuđača o prihvatanju uslova javnog tendera priroda i obim građevinskih radova rok za završetak izgradnje tehnička dokumentacija uputstva o garanciji za kontrolu kvaliteta i izvođenje radova definisanje vrste garancije za ispunjavanje finansijskih i drugih obaveza ponuđača vrsta i sadržina dokumentacije za dokazivanje ispunjenosti uslova za pristupanje

javnom tenderu ostali elementi značajni za predmet koncesije.

Zainteresovani kandidati moraju da prođu postupak kvalifikacije i podnesu tehničke i finansijske ponude, sa bankarskom garancijom za učešće na tenderu.Tenderski postupak sprovodi se kroz dve faze: prva faza je ocena tehničkih ponuda, a druga faza je ocena finansijskih ponuda onih kandidata za čiju tehničku ponudu se utvrdi da ispunjava minimalne tehničke zahteve.Uspešan ponuđač mora da ispuni sledeće tehničke, finansijske i zahteve u pogledu relevantnog iskustva:

Page 21: Javno privatna partnerstva

najmanje pet godina aktivnog obavljanja poslova u sektoru upravljanja otpadom, od kojih najmanje dve kao uspešan direktni operater EU ili EPA Klase II deponije kapaciteta najmanje 500 tona dnevno ili većeg;

iskustvo u radu sa sistemima za sakupljanje i preradu procednih i ocednih voda, kao i iskustvo u projektovanju novih deponija i iskustvo sa uspešno sprovedenim planovima zatvaranja napuštenih smetlišta na kojima je odlagan čvrst otpad;

minimum finansijskog iskustva u izradi faznog plana projekta za postojeće ili planirane deponije.

Tokom faze detaljnog ispitivanja ponuđači su bili pozvani da daju svoje komentare na nacrt ugovora o koncesiji. Konačna verzija ugovora morala je da se sačini pre dostavljanja ponuda.Koncesionar je obavezan da investira u svim fazama koncesije. Predviđena vrednost investicionog programa je oko 40 miliona evra, koji bi obuhvatao: (a) remedijaciju postojećeg smetlišta u najvećoj mogućoj meri, (b) izgradnju dodatnih ćelija oko prvobitne lokacije u skladu sa relevantnim propisima i standardima (c) zatvaranje postojeće deponije nakon što ona ispuni svoj kapacitet i naknadno staranje. Ugovor o koncesiji predviđa dve faze: aktivnu fazu, u očekivanom trajanju od 12 do 14 godina, i posteksploatacionu fazu, u fiksnom trajanju 10 godina. Po isticanju koncesionog ugovora vlasništvo nad svim novoizgrađenim objektima biće preneto sa privatnog koncesionara na grad.

Grad bi plaćao koncesionaru dogovorenu naknadu, tipping fee, po toni komunalnog otpada koju JKP GC ispruči na deponiju za odlaganje. Koncesionar bi naplaćivao naknadu tipping fee direktno od onih tržišnih i industrijskih predzeća koja bi neposredno odlagala otpad na deponiju (ne koristeći usluge naplate JKP GC).Koncesionar bi plaćao koncesionu naknadu za korišćenje dobara i obavljanje delatnosti, koja bi bila simbolična jer je njegova investicija veća od vrednosti postojećih objekata na deponiji.Podelarizika je regulisana tokom trajanja koncesije. Rizik smanjenja obima tražnje prenet je na koncesionara. Grad bi, prilikom korekcije naknade tipping fee na zahtev koncesionara, upravljao finansijskim tržišnim rizikom. Rizik od štete (gubitka) pokriven je polisom osiguranja. Privatni koncesionar je po ugovoru dužan da obezbedi polisu osiguranja.Zaštita zaposlenih u gradskom JKP regulisana je tenderskom dokumentacijom, koja sadrži smernice o potrebnom broju radnika i kvalifikacionoj strukturi angažovanih radnika za realizaciju koncesije.Koncesionar će dati garancije za ispunjavanje ugovornih obaveza: za period izgradnje (10 posto planirane vrednosti investicije, maksimalno milion evra) i za period obavljanja usluga i održavanja (5 posto planirane vrednosti investicije za period obavljanja usluga i održavanja, maksimalno milion evra.). Koncesionar je dužan da obezbedi i održava na snazi sledeće polise osiguranja: građevinsko osiguranje, osiguranje od odgovornosti za zagađivanje okoline, osiguranje od štete prema trećim licima, svi rizici, osiguranje od profesionalne odgovornosti, osiguranje radnika i imovine.Koncesionar je dužan da vodi evidenciju i priprema izveštaje tokom perioda trajanja koncesije i podnosi ih Gradu Beogradu. Izveštaji moraju da sadrže podatke o: količini, vrsti i poreklu (opština) čvrstog otpada I svim eventualnim žalbama građana. Grad, kao koncedent, mora imati slobodan i otvoren pristup deponiji i svim objektima radi vršenja inspekcije.Pravo na otkaz ugovora o koncesiji omogućava Gradu Beogradu da garantuje kvalitetno obavljanje komunalnih usluga, što je regulisano ugovorom.

Page 22: Javno privatna partnerstva

Parking usluge u opštini Kikinda

Kako je došlo do JPPOpština Kikinda zasnovala je partnerstvo sa privatnom kompanijom „Parking sistem i garaže” Beograd. Podatke o modelu JPP za potrebe ove analize dobili smo od date privatne kompanije.Ugovor o poveravanju obavljanja komunalnih usluga zaključen je u skladu sa Zakonom o komunalnim uslugama RS, Zakonom o javnim nabavkama RS i odlukom Skupštine opštine Kikinda o zaključivanju ugovora o obavljanju parking usluga u gradu.

Glavna načela na kojima se zasniva ovo JPPMogućnost da se ostvari korist za opštinu I za privatnu kompaniju. Opština bi trebalo da dobije (bez ulaganja javnih sredstava): (a) kvalitetne parking usluge putem uvođenja tržišnih principa u ovu nedovoljno razvijenu komunalnu uslugu (b) visokofunkcionalan sistem za naplatu i kontrolu parkiranja i (c) povećanje prihoda u budžetu opštine. Kompanija bi trebalo da stekne pravo ostvarivanja dugoročnog stabilnog prihoda, kao nadoknadu za uložena sredstava u parking usluge i preuzete komercijalne rizike.Ugovor o poveravanju vršenja usluga u oblasti parkiranja zaključen je na osnovu javnog konkursa. Najbolji ponuđač izabran je na osnovu kriterijuma ekonomski najpovojnije ponude, na

Page 23: Javno privatna partnerstva

osnovu sledećih potkriterijuma: tehničkog rešenja parking servisa, vrednosti investicije i cene parkiranja.Privatni parner će uložiti milion evra u parkirališta (otvoreni parking prostor i montažne garaže), opremu (za naplatu i kontrolu naplate parking servisa) i održavanje parking prostora i opreme.Rizik ostvarenja prihoda usled promene tražnje u potpunosti preuzima privatni partner, koji samostalno vrši naplatu parking servisa od građana i pravnih lica Prihodostvaren po osnovu naplate parking servisa deli se između opštine i privatnog partnera. Opštini pripada 10 %, a privatnom partneru 90 % ostvarenog prihoda na rok do 22 godine. Ugovoreni deo prihoda pripada opštini kao naknada za korišćenje građevinskog zemljišta.Rizici su tokom trajanja ugovora podeljeni. Rizik promene tražnje preuzima privatni partner, koji vrši naplatu parking servisa od korisnika. Opština će uzeti u obzir rizik tržišnih kretanja prilikom korekcije cene parking karata. Cena karte bi trebalo da se koriguje u odnosu na prosečnu cenu parkiranja u tri velika grada u regionu. O ceni parkiranja odlučuje Skupština opštine. Privatni partner je dužan da se osigura od rizika štete (gubitka), što može učiniti polisom osiguranja.Ugovorne obaveze privatnog partnera su: (a) razvoj parking usluga, ulaganjem 1 miliona evra, (b) obavljanje parking usluga po tržišnim principima i (c) uvođenje visokofunkcionalnog sistema naplate i kontrole parkiranja.Privatni partner bio je dužan da dostavi bankarsku garanciju da bi mogao da učestvuje u konkursu. Prilikom zaključivanja ugovora od privatnog partnera je traženo da podnese garanciju za isplatu svih finansijskih obaveza prema opštini do kraja trajanja ugovora.Privatni partner je dužan da vodi evidenciju I podnosi opštini izveštaje o radu svake godine.Opštinski sekretarijat za saobraćajnadležan je za nadzor obavljanja parking usluga. Glavni cilj nadzora je praćenje ostvarenih prihoda od naplate parking usluga jer taj prihod dele opština i privatna kompanija. Ovaj nadzor je moguć zahvaljujući modernom softverskom paketu za on-line upravljanje uslugama parkiranja, ASW PARKING SYSTEM, koji je izradila data kompanija. Naplata parkiranja putem SMS-a i kontrola plaćanja putem PDA uređaja samo su deo integralnog informacionog sistema za praćenje rada kompanije i toka svih segmenata delatnosti.Opština ima puno pravo da otkaže ugovor u slučaju da privatni partner ne ispunjava svoje ugovorne obaveze. Na osnovu ovog prava opština može svojim građanima da jemči kvalitetne parking usluge. U slučaju raskida ugovora, opština ima pravo preče kupovine do tada instalirane opreme i izgrađenih garaža. Ako privatni partner raskine ugovor, dužan je da pokrije sve troškove opštine nastale usled raskida ugovora.

Održavanje čistoće I deponija u opštini Smederevska Palanka

Page 24: Javno privatna partnerstva

Kako je došlo do JPPUgovor između opštine Smederevska Palanka i srpsko-nemačkog komunalnog preduzeća Trojon & Fischer EKO (T&F) o poveravanju vršenja komunalnih deatnosti potpisan je u avgustu 2006. godine, na osnovu Zakona o komunalnim delatnostima RS i odluke Skuštine opštine o zaključivanju ugovora o poveravanju komunalnih usluga održavanja čistoće i deponija.Opština je dužna da se stara o poštovanju odluke o komunalnim uslugama i da pruži pomoć kompaniji T&F u početnoj fazi.Početkom 2006. godine T&F Co. i projekat GTZ-a „Modernizacija komunalnih usluga” otpočeli su zajednički projekat JPP u cilju unapređenja upravljanja čvrstim otpadom. Projekat je obuhvatao medijsku kampanju za upoznavanje građana širom Srbije, kao i u samoj opštini, sa ekološkim i ekonomskim aspektima upravljanja otpadom. Sprovedene su intezivne aktivnosti informisanja i edukacije građana Smederevske Palanke putem kampanje u medijima, aktivnosti po školama, seminara, štampanja informativnih materijala itd., sve u saradnji s opštinskom upravom.

Glavna načela na kojima se zasniva ovo JPP

Mogućnost ostvarenja koristi za opštinu i za kompaniju T&F. Opština bi trebalo da, bez ulaganja budžetskih sredstava: (a) razvije i unapredi komunalne usluge (b) održava deponije i ukloni „divlje” deponije i (c) poboljša organizaciju i efikasnost uvođenja tržišnih principa poslovanja u komunalne delatnosti. Ugovorom o poveravanju obavljanja komunalnih usluga kompanija T&F se obavezuje da koristi i održava komunalne objekte i finansira razvoj komunalnih usluga. Zauzvrat ona dobija pravo da ubira prihode tokom trajanja ugovonog perioda od 15 godina, koji se može produžiti na 25 godina.

Page 25: Javno privatna partnerstva

Ugovor o poveravanju usluga zaključen je na osnovu javnog konkursa. Zainteresovani kandidati morali su da dokažu kvalifikovanost za obavljanje poslova održavanja čistoće i deponija i dostave tehničku i finansijsku ponudu i bankarsku garanciju za učešće na javnom konkursu. Glavni kriterijum za ocenu finansijskih ponuda kandidata kojima je priznata kvalifikacija bio je predloženi cenovnik usluga sakupljanja i odvoženja smeća i održavanja čistoće.Privatni partner će investirati 600.000 evra u opremu koja je neophodna za pružanje komunalnih usluga u početnoj fazi projekta i dalji razvoj usluga tokom 15 godina trajanja ugovora. Produžetak ugovora za još 10 godina zavisi od ukupnog iznosa koji je kompanija uložila u razvoj komunalnih usluga tokom osnovnog perioda trajanja ugovora od 15 godina.Ukupni prihodi od naplate usluga idu kompaniji za pokrivanje početne investicije, troškova održavanja i rada, kao i ostvarenja projektovanog profita tokom trajanja ugovora.Rizik tražnje preuzima privatni partner, koji ostvaruje prihod naplatom usluga od domaćinstava i pravnih lica. Procenjeno je da je taj rizik visok zbog velikog broja seoskih naselja koja nisu koristila ovu komunalnu uslugu. Naplata naknada od ovih korisnika uticaće na prihod privatnog partnera, pogotovo na početku posla. Finansijski rizik usled tržišnih kretanja nije jasno definisan ugovorom. Skupština opštine bi mogla da ga uzme u obzir prilikom utvrđivanja cene usluga u budućnosti. Rizik od štete (gubitka) ide na teret privatnog partnera, koji se može obezbediti polisom osiguranja.T&F je preuzeo više od 72 zaposlenih iz JKP „Mikulja”, koje je do tada obavljalo poslove odnošenja smeća u opštini.Ugovorne obaveze privatnog partnera su: ulaganje u razvoj i unapređenje komunalnih usluga, održavanje deponija i uklanjanje „divljih” deponija, kao i unapređenje organizacije i efikasnosti uvođenjem tržišnih principa poslovanja u komunalne delatnosti.Garancije od strane privatne kompanije. Ugovor o poveravanju delatnosti ne definiše kako će se obezbediti izvršenje ugovornih obaveza. Ugovorom se definiše odgovornost partnera da obezbedi stalnu funkcionalnost komunalnih objekata, opreme i instalacija.Privatna kompanija je dužna da vodi evidenciju I priprema izveštaje tokom trajanja ugovora i podnosi ih opštini jedanput godišnje. Svi odbornici Skupštine opštine imaju pravo da, na svoj zahtev, budu obaveštavani i dobijaju izveštaje o radu kompanije.Opština ima puno pravo da otkaže ugovor o poveravanju obavljanja delatnostiukoliko privatni partner ne izvršava svoje ugovorne obaveze. I privatna kompanija ima pravo da otkaže ugovor, uz otkazni rok od šest meseci. Ovaj period je potreban opštini da bi regulisala dalje obavljanje komunalnih delatnosti u slučaju otkazivanja ugovora.Garantovanje visokog standarda usluga korisnicima. Zahvaljujući savremenoj mehanizaciji i kvalifikovanom personalu, T&F nastoji da zadovolji potrebe građana i lokalne vlasti za zaštitom životne sredine, zdravijim životom i lepšim okruženjem.

Page 26: Javno privatna partnerstva

Top Related