Došlo vrijeme za povratakU

centru Kayara smo. Tipičan senegalski pri-morski grad, s plažom punom svega, točni-je, štandovima, barakama, postrojenjima i naravno, neizostavnim smećem. Za Lac Rose nitko nije čuo. Koristimo se Markusovim

GPS-om, ali uređaj za ovaj dio Afrike nije baš pre-cizan. Pretpostavljamo da moramo krenuti uz obalu prema zapadu. Lošim putovima vozimo u tom smjeru, a u sljedećem selu kažu nam da smo na pravom putu. Skrećemo u još veće bespuće, na pješčanu «pistu» kojom se teško probijamo. Za desetak kilometara smo na jezeru Lac Rose, ili Ružičastom jezeru, na legendarnom cilju još legendarnijeg rallyja Paris-Dakar. Voda jezera je doi-sta lagano ružičaste boje, a na obali su brda soli koja se eksploatira iz jezera. Ni po čemu se ne vidi da je ovdje cilj najpoznatijeg relija na svijetu. Evo nas ovdje, moja Yamaha i dva BMW-a, na jednom od najznamenitijih mjesta svjetskog moto sporta. Kada ću za tri mjeseca kod kuće na Eurosportu gledati dolazak motociklista na cilj Dakara, biti ću ponosan što sam i ja svojim motociklom osvojio Dakar i Lac Rose! Nakon uspješno prevaljenog puta do našeg cilja, red je da mislimo i na povratak. Za 16 dana prevalili smo 8300 km, djelomično kroz nepro-hodnu džunglu, kroz pijesak i blato. Motori nas služe

besprijekorno. Jedino primjećujem da je Yamahi počelo proklizavati kvačilo. Posljedica je to gambijskog blata i mauritanijskog i senegalskog pijeska. Odsada ću morati pažljivije voziti, tj. laganije ubrzavati i paziti da se više ne zakopavam u pijesak.

Ramazan nam i nadalje pravi probleme. Nemamo gdje jesti jer je sve zatvoreno, pa i trgovine. Imali smo sreću da smo izvan grada našli kafić u kojem smo mogli barem popiti sok ili kavu. Šalice za kavu bile su toliko prljave da sam se radije odlučio za sok. Tako sve do gradića Rao, pored kojeg se nalazi turistički kom-pleks s restoranom u funkciji. Osvježavamo se nama-kanjem kose pod tušem, a za ručak dobivamo ukusne račiće i pomfrit. Sada više niti Zebra-bar nije daleko. Počeo je naš povratak, koji će nas sve do Agadira u Maroku voditi cestom kojom smo došli, jer druge nema. Zapravo ima, ali ta bi nas vodila «pistama» kroz srce Sahare. Moja Yamaha to ne bi mogla proći, a vje-rujem niti teško natovareni BMW-i mojih prijatelja. Kroz deltu rijeke Senegal stižemo u kamp Zebra-bar, a naše mjesto nas čeka prazno. Nakon postavljanja šatora vješamo između palmi sve stvari, mokre još od nevremena u Gambiji. Nakon toga slijedi kupa-nje, kupanje i samo kupanje u toploj vodi Senegala. Užasno je vruće i sparno, bilo bi nepodnošljivo da nije rijeke pored kampa.

Saint Louis, drugi putMarkus opet podešava ventile, sada na desnom cilin-

dru. Ja samo moram zategnuti lanac, prvi puta od kako sam krenuo od kuće. Današnji dan predviđen je za kupa-nje, šetnju plažom, igranje s mačkama i rakovima. Plažom nas u stopu prate crnačka djeca koja za nas love rakove i za to žele biti nagrađena. Dajemo im kemijske olovke koje sam za tu priliku ponio od kuće. To ovdje mnogo vrijedi. Poslijepodne Georg, Helga i ja odlazimo u 20-tak kilometara udaljeni Saint Louis. Markus radije ostaje ležati na plaži. Ponovno razgledamo zanimljiv grad, i sada sa sigurnošću mogu tvrditi da je najljepši u Senegalu. Još malo kružimo motorima gradom koji se smjestio na ušću Senegala u Atlantik. Po povratku u kamp divimo se zala-sku sunca nad rijekom i morem, a sve je naročito lijepo nakon što smo se popeli na toranj. Današnja večera sastoji se od ribe i pirjanog povrća. Zaključili smo da je jeftinije jesti kod Martina, kod kojeg se priprema lokalna hrana, ali na vrhunski način i u europskim higijenskim uvjetima, nego u nekoj straćari pored ceste. Dok nam je zbrojio dva noćenja, dvije večere i dva doručka, uz mnogo piva, sokova i kava, ispalo je 40 eura po osobi.

Kroz bespuće MauritanijePo drugi put teška srca napuštamo Zebra-bar. Samo

da osušimo stvari od sinoćnje rose, platimo račun i

Dosad smo prošli pola planiranoga putovanja i stekli mnoga lijepa, ali i neka ne tako lijepa iskustva. Najviše problema predstavljali su nam neugodni pojedinci, nestašica goriva na jednom dijelu puta i praznik Ramazan, koji nam otežava potragu za hranom. Sada još sve to moramo odraditi i u suprotnom smjeru

VOZI, PIŠE I SNIMA: DARKO LABAŠ

Rao, konačno prilika za ručak St. Louis St. Louis

> > > pu t o p i s

138 MOTO PULS br. 80/8./2007.

3. DIO - Od Dakara do Europe

Rally Varaždin - Dakar

oprostimo se od naših švicarskih domaćina. Posljednji pogled na plažu rijeke, u danas posebno lijepoj plavoj boji. U Saint-Louisu punimo rezervoare, jer pred nama je Mauritanija, zemlja u kojoj nema benzina, što dobro znamo! Iza Saint-Louisa skrećemo s glavne ceste ulijevo jer ne želimo na onu istu granicu gdje su nam oteli goto-vo 500 eura. Osim toga, Markusu su zaprijetili smrću, pa zaista ne bi bilo zgodno da se tamo pojavimo. Znali smo što nas ovdje čeka, ali što se može. Dobar asfalt vodio nas je do Diame, a na kraju mjesta je nestao i pred nama se pojavila «pista». Brana preko rijeke Senegal ujedno je i granica između dviju država. Na senegalskoj strani brzo smo gotovi, plaćamo mito 10 eura po osobi, te naknadu za prelazak preko brane. Na mauritanijskoj strani tako-đer sve ide relativno brzo, isto plaćamo mito oko 20 eura, ali sve je to mnogo jeftinije nego što je bilo na onoj opa-snoj granici. Prilikom ulaska u zgradu, tj. baraku carine, morali smo prekoračiti preko dvojice carinika koji su bezbrižno spavali na podu.

Krećemo s granice. Iz tvrdog makadama po kojem smo sasvim solidno vozili cesta se pretvara u skoro nepro-hodni blatnjav put, s dubokim rupama i opasnim puko-tinama. Teško mi je voziti, isto kao u Gambiji. Vrućina je isto strašna kao u Gambiji. Osim toga, ovdje je i mno-go opasnije, jer su pukotine duboke i po metar-dva, a ne vide se izdaleka jer su uske. Tlo je očito ispucalo od vrućine. S naše desne strane nisko je raslinje iza kojeg bi trebala biti rijeka Senegal, koja nas prati sve do Rossa. Rijeku ne vidimo, ali je lijevo od nas lijepo močvarno područje prepuno ptica. Ploča nas obavještava da ula-zimo u područje nacionalnog parka, a predio ovu titulu nosi punim pravom. Od granice do Rossa je 101 km. Na toj dionici sreli smo samo dva automobila. Zadnji dio «piste» do grada Rossa izuzetno sam teško prošao. Dva, tri puta sam se jedva zaustavio pola metra do duboke pukotine, a Yamahu sam po onoj vrućini morao gurati unatrag, da opet ulovim pravi put. Dalje su pukotine bile toliko gusto nanizane da sam balansirao između njih, a u

slučaju potrebe nogu ne bih mogao spustiti, jer je desno i lijevo od mene bila praznina. U daljini vidimo kuće Rossa, do kojeg nikako da stignemo. Znam da su nam to posljednji kilometri «piste», jer nadalje, sve do kuće, ima-mo odličnu cestu. Konačno smo ušli u Rosso, sve «piste» su ostale iza nas. Desno od nas je granični pojas i trajekt preko rijeke Senegal, tj. ona granica kojom smo prošli u suprotnom smjeru prije desetak dana. U Rossu odmah odlazimo na benzinsku, jer sljedeće neće biti sve do glav-nog grada Nouakchotta. U toku je molitva, pa moramo čekati. Ispijamo velike količine sokova koje smo kupili u obližnjoj trgovini. Dehidrirali smo, jer na relaciji od granice do Rossa nije bilo prilike za osvježenje. Za 100 km nam je trebalo četiri sata, i to po paklenoj vrućini. No, nije nam žao, uspomene na takvo nešto ne blijede cijeli život. Radio sam takvo što i prijašnjih godina, radit ću i ubuduće, dokle će biti zdravlja.

Molitva je završila, radnik na benzinskoj želi Georgu natočiti benzin. Prišao je prilično agresivno, što je

Kroz Senegal

Zebra bar, rijeka Senegal

St. Louis, Venecija Senegala St. Louis St. Louis

Pista jugom Mauritanije

Mauritanija

Kroz južnu Mauritaniju

v jernim putopiscima

poklanja par guma

>>>

139 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

Georga zasmetalo. Nastala je svađa, skoro je došlo do fizičkog obračuna. Tjeraju nas s benzinske, ne stignemo niti staviti kacige. Situacija nije bila nimalo ugodna. To je taj Rosso, najopasnija granica u Africi, o kojoj smo dosta čitali. Znači, ovdje na mauritanijskoj strani nije nimalo bolje nego na senegalskoj. Na izlazu iz grada našli

smo benzinsku i u miru natankali. Odlazimo iz Rossa, kaotičnog i opasnog grada. Na cijelom našem putovanju neugoda je vladala samo ovdje, te prije desetak dana pre-ko, na senegalskoj strani.

Zelenilo Sahel-zone, područja južno od Sahare, prati-lo nas je još neko vrijeme, a krajolik nakon toga postaje

pustinjski. Slijedi povratak kroz Saharu. Sve nam je već poznato, svjesni smo da nas čekaju poteškoće s benzi-nom. Iako imamo pune rezervoare i kanistre, znamo da to neće biti dovoljno. No, snaći ćemo se, kao što smo se snašli i prije dva tjedna. Pojavljuju se i prve veće dine. Spušta se mrak. U sljedećem selu kupujemo kruh, ali

Mauritanija, Tiguent

Noćenje u Mauritaniji Kroz Mauritaniju

Bez benzina u Sahari

> > > pu t o p i s Ra l l y Va ražd i n - Da k a r I I I d i o

140 MOTO PULS br. 80/8./2007.

Cap Blance Najduži vlak na svijetu Pustinja na rubu Novakchotta

htjeli bismo još nešto pojesti. Spavat ćemo negdje u pijesku, jer hotela nema sljedećih 200 km. Nude nam dvije vrste konzervi: sardine ili povrće. Ja se odlučujem za povrće. Oko nas se skupilo pola sela, ali bježe kada vadi-mo fotoaparate. Kad ih spremimo, vraćaju se. Georgu je to zabavno, pa se na taj način igra s njima. U selu su samo dvije-tri kućice od čvrstog materijala. Ostatak su beduinski šatori. U jednom takvom su nam ponudili da prenoćimo. Oduševljeno prihvaćamo, jer je već pao mrak. Nakon pola sata razgovora s domaćinom osta-li smo sami. Vrijeme je za večeru. Ona moja konzerva povrća sadržavala je samo grašak, te sam tako večerao kruh s graškom. Totalno iscrpljeni od današnjeg napor-nog dana, ubrzo smo legli.

U pustinji bez vode i benzina!Ljubičasto je nebo iznad Sahare, sviće. Šećemo nase-

ljem kojeg jučer nismo u potpunosti upoznali radi mra-ka. Sastoji se od 20-tak šatora, a kamile, koze i magarci slobodno šeću. Djeci dijelimo kemijske olovke, te usko-ro odlazimo. Markusa nema iza nas, čekamo ga. Stiže totalno izvan sebe. Na 140 km/h pred njega je istrčao magarac. Završio je na lijevoj bankini, ali izvukao se. Jedino naselje do glavnoga grada je Tiguent. Iako je na

karti označen kao grad, ustvari je to selo od nekoliko niskih kućica bez krova. Restoranu ovdje nema niti tra-ga. Daljnjih 100 km do Nouakchotta prava je pustoš. Glavni grad već poznajemo: gust promet prastarih, hrđavih automobila, a pored ceste, u pijesku, malene barake. Zanimljivo je da se i ovdje vozi vrlo discipli-nirano. Po nekim ulicama grada jedva smo prošli radi pijeska na asfaltu. Restorani su još uvijek zatvoreni zbog Ramazana. Gladni smo, ali pomoći nema. Zatvorene su i sve trgovine. Ovdje se Ramazan strogo poštuje. Srećom, otvorene su benzinske, a na jednoj čak ima i benzina! Na rubu grada prekrasne su visoke dine. Neke su prošetale do ceste i do polovice je zatrpale. To tako stoji i nikoga ne brine. Prolazimo pored zgrade koju za prvog posjeta nismo opazili. Sigurno je predsjednička palača. Odudara iz mauritanijske svakodnevice. Na izlazu iz grada nalazi-mo otvorenu trgovinu; kruha naravno nema, pa za ručak kupujem čokoladice i nekoliko sokova. Kupujem i dvi-je boce vode, jer do sljedećeg grada je više od 500 km. Između je samo Sahara, a tek ponegdje beduinski šator i pokoja policijska kontrola.

Pijesak i vrućina - to je Sahara kakvu sam i zamišljao. Prije dva tjedna nije bilo vruće, vozio sam u kombinezo-nu. Sada je drukčije, potoci znoja teku s nas, iako vozi-

mo u kratkim rukavima. Yamaha troši užasno puno, ne odgovara joj pijesak i klima, pa nakon 200 km nastaje problem. Zaustavljamo se kod beduina, ali oni benzina nemaju, no imaju hladne sokove! One dvije boce vode već sam popio. Stižemo do jedinog putokaza na cijelih 500 km, na kojem stoji da je Nouadhibou udaljen 234 km. Ubrzo nakon toga Yamaha je stala. Ulijevam ben-zin iz kanistera, a to je svega pet litara. Izračunao sam da za 80 km trebamo stići do mjesta gdje smo uspjeli kupiti benzin kada smo vozili prema dolje. Ne prela-zimo 100 km/h radi štednje goriva i pokazalo se da je moja računica bila točna. Puni nade skrećemo na ostatke nekadašnje benzinske, a radnik nam govori da benzina nema. Kako nema, ulazimo u prostoriju punu kanistera, a on nam ih ljutito otvara, pa neka se sami uvjerimo da je to dizel. Kupujemo barem sokove i računamo. Svako od nas ima po dvije, tri litre, a do Nouadhiboua je još preko 150 km. Pažljivo pretačemo iz Markusovog 10-litarskog kanistera, te dijelimo da svaki dobije jednak dio. Govore nam da je sljedeća benzinska udaljena 70 km. Benzinska je doista na ulazu u Bou Lanouar, ali toče samo dizel. Skrećemo u mjesto u potrazi za gorivom. Kilometar dalje vidimo nekoliko kuća, ali do njih ne možemo radi dubokog pijeska. Krećemo dalje i za 10-

>>>

141 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

ak km zaustavljamo se u pustinji. Svaki od nas ima još malo benzina i neizmjerno smo žedni. Vode nemamo ni kapi. Do Nouadhiboua je više od 80 km. Jedina logična stvar je vratiti se u Bou Lanouar, tamo barem ima ljudi. Benzina je bilo dovoljno do tamo, ali rezervoari su sada doista prazni. Zaustavljamo se kod beduinskih šatora, jer dalje radi pijeska ne možemo motorima. Prilazi nam bosi desetogodišnjak, govori dobro engleski i pitamo ga za benzin. Iz džepa vadi najmoderniji mobitel i nekoga zove. Pita nas koliko bismo benzina trebali. Odgovaramo 60 l. Kaže da može, ali ćemo platiti 600 ouguiya za litru, dvostruko od regularne cijene. Pa naravno da ćemo pla-titi! Sjedamo i čekamo, hladovine ni trgovine nigdje. Neopisivo smo žedni.

Nakon sat vremena stiže terensko vozilo s tri kani-stra po 20 l. Pažljivo provjeravamo sadržaj, biti će da je ipak benzin. Spašeni smo! Sada samo moramo što prije nabaviti nešto za piće. Do Nouadhiboua nije bilo ničega osim pustinje. U tom gradu prije nismo bili jer se on nalazi na poluotoku, pa je potrebno skrenuti sa glavne ceste. Ušavši u prašnjavi grad zaustavljamo se pored prve trgovine i ulijevamo u sebe velike količine sokova. Pristupa nam mlađi čovjek i kaže da nas je prije dvije sedmice vidio u Zapadnoj Sahari. On trguje auto-mobilima i vozio je jedan iz Maroka. Posjeduje pansion u gradu i nudi nam smještaj. Auberge Sahara, pansion, itekako nam je trebao, a prije toga smo popili pivo u kafiću. Pomalo čudno, jer toga u Mauritaniji nema nig-dje, a pogotovo sada, za Ramazana. Smjestili smo se u jednostavne, ali čiste sobe, a najviše od svega je godio tuš. Nakon čaja s domaćinom, krenuli smo na zaslužen odmor. Današnjih 700 km ne bi bilo nimalo naporno, obzirom na odlične ceste, samo da nije bilo onih igara sa benzinom i vodom.

Kroz pješčanu olujuDanašnji dan počeo je baš kako je jučerašnji završio,

na terasi s pogledom na ravne krovove Nouadhiboua. Ti su krovovi ispunjeni satelitskim antenama i smećem! Servirali su nam doručak, pogledali smo fotke u hodniku koje šalju avanturisti koji su noćili ovdje, te se spustili u garažu do motora. Pitamo vlasnike pansiona kakav je to motocikl pokriven dekom i prašinom, naslonjen na zid garaže. Pokazuje nam Yamahu Teeneere britanske tablice, lagano karamboliranu. Stoji ovdje od proljeća. Vlasnik, Englez, naletio je u noći na dinu koja je prešla cestu i teško se ozlijedio. Shvatili smo da je to ona ista dina pred kojom smo mi onda u sumrak onako panično kočili. Zamalo smo završili kao on. Njegovu Teeneere dopremili su u Nouadhibou, u Auberge Sahara, a njega svi doktori Mauritanije nisu mogli pokrpati. Na kraju je platio 15.000 eura za helikopter koji je samo po njega stigao s Kanarskih otoka. Povremeno zove telefonom i kaže da će uskoro doći po svoju Yamahu.

Spustili smo se do rta Cap Blance, do samog juga 40-tak km dugog, uskog poluotoka na kojem leži Nouadhibou. Poluotokom u sredini prolazi granica Mauritanije i Zapadne Sahare, ali graničnog prijelaza ovdje nema. Stigli smo do groblja brodova, poznatog nam iz mnogih putopisa. Nekoliko desetaka potpuno zahrđalih grdosija leži ovdje, u plićaku, na samom rubu Sahare. Njihovi su dani odbrojeni, a da ne bi bili i naši, zaustavljamo se još jednom u Nouadhibou, pred trgovi-nom. Kupujemo vodu, benzin i pokoju konzervu, jer pred nama je pustinja Zapadne Sahare. Povratak kroz poluotok fascinantan je. Vozimo pored stijena koje je priroda neobično oblikovala kroz tisuće godina. Te neo-bične stijene spuštaju se sve do mora, a sve to bez ikakvog raslinja. Pustoš da veća ne može biti. Onda smo ga spazili

- nismo vjerovali da ćemo biti te sreće, jer vozi samo dva puta dnevno. Čak je i stajao! Mnogo smo čitali o njemu. Pitate se što je to? To je najteži i najdulji vlak na svijetu. Natovaren je rudačom i vozi je iz unutrašnjost Mauritanije u luku Nouadhibou. Dug je više od dva i pol kilometra, a koliko je težak nisam uspio doznati.

Uskoro smo blizu granice, a ona famozna dina, fatalna za Engleza, a skoro i za nas, još je uvijek ovdje preko ceste. Opasna je samo noću ili u sumrak, za dana se vidi izda-leka. Granica je doživljaj za sebe, jer su i policija i carina smješteni u barakama koje samo što se ne sruše. Sve ide relativno brzo, obzirom da službenici trebaju ispuniti podosta formulara. Iza sebe ostavljamo Mauritaniju, zemlju prelijepih saharskih krajolika i prljavih grado-va. Prostranstva bez naselja i benzina ogromna su, a ceste (one glavne) europskog standarda, ako izuzmemo putujuće dine. Slijedi nam onih 4 km ničije zemlje do zapadno-saharske granice. Procedura traje manje od sat vremena, koliko je potrebno za ispuniti nekoliko formu-lara, a simpatični marokanski policajci pomažu nam u tome. Do sljedećeg naselja El Argouba više je od 300 km, ali znamo da je između jedna benzinska. Znam što nas ovdje čeka, ali na tako jaku pješčanu oluju nismo računali. Tako smo puni pijeska stigli do benzinske uz koju je i zgodan restoran. Pečeni pilići u glinenoj posudi preliveni ukusnim sosom itekako su prijali. U Yamahu je stalo čak 18,60 l benzina, nakon prijeđenih samo 130 km od Nouadhiboua. Astronomska potrošnja posljedi-ca je pješčane oluje koja se tek sada pojačala. Prekidači, mjenjač i kočnica ne rade kako treba, opet ćemo ih morati čistiti i podmazivati. Kaciga, majica, hlače - sve je puno pijeska. Ponekad po ravnoj cesti vozimo samo 60 km/h, nagnuti kao da smo na Grobniku, a i vidljivost je minimalna. Nije nam previše ugodno, a do sljedećeg

Ulazak u Zapadnu Saharu

Zapadna Sahara, susret s NjemcimaZapadna Sahara, dina koja je mogla biti kobna za nas

Naselje u izgradnji Ovako izgledaju policijski punktovi u Sahari Dine kod Laayouna

> > > pu t o p i s Ra l l y Va ražd i n - Da k a r I I I d i o

142 MOTO PULS br. 80/8./2007.

grada je skoro 200 km. Nedugo zatim vjetar se smirio, pa smo ugodnije vozili dalje. Slijedilo je iznenađenje: na cesti na kojoj gotovo nikoga ne srećemo, ususret nam dolaze dva motocikla! Njemački je to par na dva BMW-a R80 G/S, opremljeni velikim rezervoarima i ostalim sitnicama prikladnim za velika putovanja. To im i tre-ba, obzirom da putuju na sam jug afričkog kontinenta, a odatle se kane prebaciti u Australiju i nikada se više ne vratiti u Njemačku. Očito su razočarani Europom. Pitaju nas za stanje putova, a mi im možemo dati opis samo do Gambije jer dalje nismo bili.

Predvečer uživamo u pogledu na obalu Atlantika, koja je doista fantastična. Mjesečev krajolik spaja se s plavetnilom mora, a sve to začinjeno je scenom zalaska sunca. Skrećemo na dugi, uski poluotok na kraju kojeg se nalazi Dakhla, drugi po veličini grad Zapadne Sahare. Temperatura je naglo pala, pa promrzli u majicama krat-kih rukava ulazimo u grad. Našli smo otvoren restoran, što nije bilo nimalo jednostavno. Čim smo sjeli, konobar nam je bez riječi i ikakvog pitanja servirao njihovu tipičnu večeru, a sastojala se od guste juhe s rezancima i mno-go graha, slatkastog peciva, suhih smokava, vrlo slatkog deserta smeđe boje (nalik baklavi) i kave. Sve to platili smo po osobi 18 dirhama ili 11 kuna. Krenuli smo na spavanje u pustinju, izvan grada. Vjetar je bio toliko jak da nisam ni pokušavao postaviti šator, za razliku od mojih prijatelja, koji su imali kvalitetnije šatore, tj. lakše za postavljanje. Zamotao sam se u vreću preko glave i bilo mi je super.

Gladni kroz SaharuDakhla je lijep grad širokih ulica i pun zelenila.

Pločice glavnog trga se svijetle, kao da ih je netko ispoli-rao. Uredno odjevena djeca kreću u školu. Navukli smo kombinezone jer je vjetar još uvijek jak. Izuzetno teško nam je voziti, a često nailazimo na policijske kontrole na kojima se gubi dosta vremena. Echtoucan je gradić malenih, novih, žućkastih kućica. To je jedno od onih naselja u koje se želi dovesti marokansko stanovništvo. Građen je geometrijskom preciznošću, a na ulicama nismo vidjeli nijednog čovjeka. Potrošnja goriva još je uvijek ekstremno visoka, ali ovdje u Zapadnoj Sahari to je lakše podnijeti radi jeftinog benzina. Dolazimo do putokaza koji nas podsjeća da do Agadira imamo još «samo» 1000 km. Prevrnuti kamioni sa rasutim teretom u pijesku ponovno nisu rijetkost. U Boujdour ulazimo s nadom u dobar ručak, međutim, restoran u kojem smo bili prije dva tjedna je zatvoren. Barem benzinske nisu zatvorene. Svakih 150 do 200 km nalazi se po jedna, pa bezbrižno možemo dalje. Lanac mažem danas već ne znam po koji puta, pijesak ga za kratko vrijeme osuši. Od Boujdoura do glavnoga grada još je 190 km. Pred Laayouneom su jedne od najljepših dina zapadnog dijela Afrike. Ostavljamo motore na cesti i lutamo pješčanim brdima. U glavnome gradu nema otvorenog kafića, prva kava danas bila nam je dostupna tek u luksuznom hotelu u centru. No, samo kava i sokovi, hrana se ni ovdje ne može dobiti danju. Kroz oaze prepune palmi napuštamo

grad, a na benzinskoj ponovno iznenađenje: za 200 km Yamaha je potrošila skoro 23 litre goriva!!

U Tahu kroz otvorenu granicu ulazimo u Maroko. Sumrak je i teško je voziti, jer se sivilo ceste spaja s pusti-njom, a sol nam se lijepi za vizire kaciga. Već je davno pao mrak kad smo ušli u Tarfayu, te pritom skoro pali neko-liko puta radi ceste pokrivene pijeskom, što se u mraku nije vidjelo. Tarfaya, najjužniji grad Maroka, ustvari je uspavano ribarsko naselje. Osvijetljena je samo glavna ulica, a otvoren je samo jedan kafić, ujedno i restoran. Tražili smo nešto za jelo, jer cijeli dan nismo jeli. Čovjek je shvatio da želimo jesti, ali nam nije mogao objasniti što se nudi, jer osim arapskog, ne govori nijedan drugi jezik. Mi smo htjeli bilo što, pa smo mu objasnili da nam to i donese. Svaki od nas dobio je dvije velike i ukusne ribe, što nas je itekako usrećilo. Budući da u gradiću nije bilo mogućnosti za noćenje, otišli smo izvan grada, u pustinju…

Magla u SahariBuđenje kao iz priče: pijesak, Atlantik, olupina broda

u plićaku i pogled na rt Cape Juby. Cesta nas vodi uz more, uskoro uz obalu još jedna brodska olupina sabla-sno strši iz pijeska. Slijedi magla i to gusta kao kod nas! Magla i hladnoća ovdje u Maroku, uz Atlantik? Cesta se uskoro odvojila od mora, a mi vozimo između najljep-ših dina ovog dijela Sahare, ali gotovo ništa ne vidimo! Srećom, sve smo to vidjeli prije 20 dana, za krasnog vre-mena. Mokri smo od magle, i tako skoro 200 km. Iza jednog zavoja cesta je blokirana pijeskom, još jedna dina je prošetala preko ceste. No, bili smo dovoljno opre-zni da nas takvo što više nije moglo iznenaditi. Magla se razrijedila, a u daljini se bijele isušena slana jezera. Konačno se pojavilo sunce i opet vidimo Atlantik. Zaustavljamo se na stijeni iznad mora s pogledom na Tan-Tan-Plage. Grijemo se na suncu. Ali još uvijek nije pretoplo. U mjestu uzaludno tražimo otvoren restoran. Još uvijek smo optimisti, kao da ne želimo shvatiti da postoji taj Ramazan. Gradić smo ranije razgledali, pa nastavljamo prema obližnjem Tan-Tanu, koji nije uz more. Cesta se penje u brda i dogodilo se nešto gotovo nestvarno: u samo jedan kilometar temperatura se podi-gla za 20 stupnjeva. U Tan-Tanu panično skidamo sve sa sebe. Hotel je zatvoren, ali otvoren je dućan. Nema nam druge, pa kupujemo kruh, salamu, rajčicu, jogurt i sok. Sve sam to poslagao na rezervoar Yamahe i gozba je mogla početi. U Guelmimu tankamo, te nam prilazi Marokanac. Radio je u Njemačkoj i naravno da smo uskoro u njegovoj kući. Nakon čaja od mente serviran nam je cus-cus, a sjedili smo po njihovom običaju, na podu i bosi, oko niskog stolića. Ipak, dobili smo pri-bor za jelo (inače se jede rukama). Domaćini su jeli s nama, a na naše čuđenje odgovorili su da Alah ne vidi unutra! Predložili su nam da do Tiznita ne vozimo glavnom cestom, nego uz obalu, kroz Sidi Ifni, bivšu portugalsku koloniju. Prihvatili smo i nije nam bilo

Obala Atlantika

Maroko, kroz polja kaktusa Laayoune

>>>

143 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

žao. Najzapadnijim obroncima gorja Anti Atlas vijugali smo uskim putem. Prometa nema, kao ni naselja, osim pokojeg zaseoka. Lijevo i desno od nas, po obroncima planina, šume su kaktusa. Jesen je, pa su puni plodova. Nekoliko kilometara prije mora cesta se strmo obrušava u Sidi Ifni. Zaustavljamo se na dugoj pješčanoj plaži, do nas su oronuli hoteli u portugalsko-marokanskom stilu, obojeni u bijelo, s plavim prozorima i vratima. U daljini vidimo uzvisinu iznad mora, a na njenom je vrhu por-tugalska tvrđava. Još malo vozimo pitoresknim gradom plavo-bijelih boja, pa uz obalu nastavljamo prema sjeve-ru. Nalazimo pješčanu plažu u mjestu S-Mohamed-ou-Abdallah. Okolo nas su stijene, a jedini kupač uz nas je Marokanac. Upozorava nas da ne zaplivamo, jer valovi odvlače plivače na pučinu i ne mogu se više vratiti. Malo smo se namočili u plićoj vodi i prošetali pijeskom. Još jednom prelazimo obronke Anti Atlasa, te se spuštamo

u pustinju i grad Tiznit. Ovdje negdje smo noćili pri-je 20 dana, a sada grad možemo vidjeti danju. Medina je okružena visokim, dugim zidinama smeđih boja. Dolazimo u Agadir, turistički grad, nalik na europske. Hoteli do hotela, restorani do restorana i suvenirnica do suvenirnice. Razlog takvog izgleda jednog marokanskog grada je taj što je bio potpuno srušen potresom 60-tih godina prošlog stoljeća. Na ruševinama je sagrađen ova-kav kakav je danas, a posljedica je preplavljenost europ-skim turistima. Dugačke, prelijepe pješčane plaže mame turiste na kupanje, a mi takva komercijalizirana mjesta ne volimo. No, prejake su emocije od prije deset godina da Agadir jednostavno zaobiđemo. Naš kamp iz onih vremena još postoji, ostao je isti. Još je uvijek smiješno jeftin, samo 20 dirhama po osobi i motoru. Rado bismo ostali dvije noći, no nemamo toliko vremena, a još nešto od Maroka treba vidjeti.

Na trgu ObezglavljenihCesta od Agadira prema našem današnjem cilju,

Marrakechu, u duljini od 330 km, nije nešto posebno. Do grada Imi-n-Tanoute dosadna je ravnica, a prolazi-mo i kroz jednolična sela. Na toj smo dionici našli otvo-ren restoran, iako je dan. Probali smo nešto posebno, marokanski specijalitet tajin: zapečeno jelo u glinenoj posudi, a sastoji se od krumpira, povrća, maslina i ovčjeg mesa. Svi smo bili oduševljeni, a jedemo ovo prvi put. Cesta skreće na obronke gorja Veliki Atlas, a zalijana je dizel-gorivom kojeg ispuštaju zastarjeli kamioni. Radi toga vozimo vrlo oprezno, jer je baš iz tog razloga prije deset godina Umažanin Gogo pao i to nedaleko odavde. Nakon dobrog ručka i vrućine smo žedni, pa se u Oudayi zaustavljamo pred trgovinom. U obližnjoj mesnici ovčje meso visi na suncu. Pločnici su ispunjeni voćem koje se prodaje s poda. Gradić je i inače vrlo prljav. U tom sam

Maroko, Sidi Ifni Maroko, Agadir

> > > pu t o p i s Ra l l y Va ražd i n - Da k a r I I I d i o

144 MOTO PULS br. 80/8./2007.

Maroko, Tarfaya Kamp u Agadiru Noćni Agadir

Agadir Marrakech, trg Djemaa el Fna Marrakech, trg Djemaa el Fna

kaosu uspio kupiti žarulje stop-svjetla za Yamahu. Pola sata kasnije smo u Marrakechu ili u prijevodu: Perli ori-jenta. Okružen je četiritisućnjacima gorja Visoki Atlas, pun je palminih parkova i umjetnički ukrašenih džamija. Medina, stari dio grada, labirint je uskih i tamnih ulica s bezbrojnim dućanima. Najprije je trebalo naći smještaj, Austrijanci su našli sobu koja se meni nije svidjela, pa sam radije otišao u kamp, 15 km od grada. Vrativši se u centar, uspio sam se motorom, usprkos policiji koja me

vraćala, probiti u sam centar, na legendarni, najpoznatiji trg sjeverne Afrike. Ime trga je Djemaa-El-Fna ili u prije-vodu: Sastajalište mrtvih, ili još potpunije: Trg obezglav-ljenih. Nekada su ovdje bila izlagana obezglavljena tijela pobijeđenih protivnika, a danas slovi kao najživlja arena Orijenta. Tradicionalni plesači njišu se u ritmu raznih bubnjeva, kobre i ostale zmije na znak svojih vlasnika lagano se izdižu iz košare, artisti pokazuju svoje vještine, a govornici pričaju priče i najnovije vijesti. Dvije žene

boksaju do iznemoglosti, dok publika navija. Ovdje nas je Maroko dočekao svojim šarenilom egzotičnih doj-mova. Bezbrojni štandovi nude orijentalna jela, svježe sokove iz voća istisnu pred vama, opsjedaju vas prodavači svega i svačega. Yamahu sam parkirao u sredini trga, a prodavač do mene odmah se ponudio za čuvanje. Dao sam mu 20 dirhama i znao da je ostatak večeri moj motor na sigurnom. Krenuo sam u obilazak trga i okolnih ulica. Svako pokazivanje fotoaparata rezultira pokazivanjem

>>>

145 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

okrenute kape: sve treba platiti, baš sve. Plesači, govorni-ci, svirači, artisti, krotitelji zmija; svi žele pokoji dirham. Na kraju sam ostao bez sitnih dirhama, dijelio sam kova-nice eura, švicarskih franaka, mauritanijskih ouguiya, pa čak i naših kuna, sve što sam izvadio iz džepa. Pojeo sam i juhu koju su svi jeli, prošetao medinom i labirintom sokaka, kupio suvenire, sprijateljio se s prodavačima. Jedan omanji, plavi tepih, ručno rađen, danas krasi pod moje sobe. Popeo sam se na terasu jednog kafića i divio noćnom pogledu na Djemaa-El-Fna. Zvukovi Orijenta, bubnjeva, magarećih zaprega, urlici mujezina, vika pro-davača, kaos konja i zujanje mopeda, sve to daje utisak nečeg nestvarnog, nekog drugog vremena. Srećom, sve je ovo istina, ovakvo nešto još uvijek postoji. Na trgu i oko trga proveo sam sate i sate, tek iza ponoći sjeo sam na motor i lagano kroz toplu noć krenuo prema kampu. Marrakech je, iako sam već jednom bio u njemu, ostavio možda najdublji utisak sa cijelog putovanja…

Kaotični fesIzlazim iz šatora, okolo šeću paunovi. Prelijepe plave

ptice ne mare za mene, navikle su na ljude. Malo poslića oko motora, ulje i lanac, pakiranje, pa kroz jutarnju gužvu Marrakecha prema Djemaa-El-Fna. Prolazim pored Koutobie, najljepše džamije s najljepšim minaretom gra-da. To je ujedno i orijentir za trg. Tko ne zna Marrakech, nije mu se lako snalaziti u tom gradu. Moja sjećanja od prije deset godina nisu izblijedjela, pa je sve išlo prilično glatko. Ujutro me policija nije sprečavala da motorom vozim po trgu, na kojem su uglavnom čistači. Sjedam u jedan od mnogobrojnih kafića, te uz kavu i pecivo čekam ostatak ekipe. Opet smo svi na okupu i nastavljamo put. Cesta nas vodi kroz El-Kelaa-des-Sraghna, Beni-Mellal i

Kasba Tadlu. Sa mnom nešto nije u redu, vrti mi se u glavi i spava mi se - sve jače i jače. Razmišljam što bi to moglo biti. Pretpostavljam da bi moglo biti od tableta protiv malarije koje još uvijek trošim ili povišeni krvni tlak. Zaustavljamo se na obroncima Srednjeg Atlasa s pogledom na krasno jezero, vjerojatno akumulacijsko. Ja oprezno nastavljam dalje, u polunesvijesti. Opasno je to, ali nekako ide. Sjećam se kao u magli zavojite ceste Srednjeg Atlasa. Više nismo u polupustinji, ima i drveća. Više ne mogu, zaustavljamo se u Tiouririnu pokraj neke trgovine. Pijemo sokove i jedemo masline - to je jedino normalno što se dalo kupiti. Nakon toga bilo mi je nešto bolje, ali ne i dobro.

Azrou je grad na visini od 1250 m, okružen šumom. U centru je lijepa džamija. Cesta nas vodi još više, pada lagana kišica, a ja radi svojeg stanja vozim polako, kočim cijelu grupu. Svjestan sam toga, ali što mogu. Stižemo u Ifrane, grad na visini od 1650 m. Putokazi nam govore da se oko nas nalaze uređena skijališta. Krajolik je potpuno isti, kao da smo kod kuće. Čak su i kuće građene sa visokim i strmim krovovima, a sve to je okruženo gustim šumama. To su poznate šume cedra. Serpentinama se spuštamo sa Srednjeg Atlasa. Bez problema smo se dokopali Fesa, nakon Rabata i Marrakecha trećeg od četiri kraljevska marokanska grada. Na ulazu u Fes našli smo velik kamp, skoro prazan. Ulaz nam je komplicirao napastan recepcio-nar i bili smo sretni kada nas je napokon ostavio na miru. Postavili smo šatore i krenuli u grad, da barem nešto vidimo po danu, jer će uskoro mrak. Centar gra-da je u dolini, te nam se sa ceste pruža divan pogled na grad. Stižemo pred nadaleko poznatu medinu. Nasilni vodiči bacaju nam se pred motore. Parkiramo

pred ulazom, a četvorica samo da se ne potuku tko će nas voditi. Znamo da je strancu nemoguće ući u stari Fes bez vodiča, jer cijelo vrijeme ne bismo imali mira. Odabrali smo jednog koji nam se učinio najsimpatični-jim, a obećao je da će nas voditi za manje od deset eura. Ostala trojica udaljili su se uz viku, psovke i prijetnje. U takvoj ludnici ostaviti motore na ulici nekoliko sati? Vodič Ahmed tvrdi da nema problema. Ostavili smo motore čak preko noći u Senegalu, pa ćemo i ovdje ovih nekoliko sati. Krenuli smo u mračne, uske ulice. Drugačije je nego u Marrakechu, ovdje je primitivnije i prljavije. Kuće su u derutnom stanju. Ahmed nas vodi po kvartovima. U kvartu tepiha nam demonstriraju kako se izrađuju tepisi i naravno, žele nam prodati koji. No, ja sam već kupio, a Austrijanci nisu zainteresirani. Slijedi kvart lončarstva, pa kvart u kojem se izrađuju stvari od bakra. Najzanimljiviji je svakako kvart pre-rade kože, pa nas je Ahmed odveo na poznatu terasu s pogledom na bazene za bojanje kože. Već je noć, pa smrad nije tako jak, kako sam to već davno prije osje-tio, a i fotografiranje je otežano. U centru starog dijela Fesa otvoreni je kanal kanalizacije, a iz njega užasno zaudara. Kod Ahmedove rodbine pozvani smo na čaj, a do stana se probijamo kroz pola metra usku ulicu, a u kuću penjemo po još užem stubištu. Sobe nemaju prozore, a to je da se izbjegne vrućina.

Nakon nekoliko sati šetnje, vraćamo se do motora i doista je sve u redu. Budući da u starom dijelu nema nijednog restorana, vozimo u noviji dio grada. Izgleda prilično moderno, s nekoliko restorana. Pečeni pilići nisu mi prijali, sve sam ostavio. Tako je završio moj najteži dan putovanja. Na kraju dana bilo mi je mnogo bolje, ali nikada neću doznati što mi je naškodilo. Skoro

Oudaya, središnji Maroko

Marrakech

Marrakech Tetovan, Maroko Tetovan, Maroko

Chefchaouen

> > > pu t o p i s Ra l l y Va ražd i n - Da k a r I I I d i o

146 MOTO PULS br. 80/8./2007.

sam zaboravio, Ahmeda smo platili 30 eura!

Natrag u EuropuMarokanski polupustinjski pejzaži prate nas prema

sjeveru. Prolazimo kroz vrlo lijepo mjesto Ouazzane, već smo na obroncima gorja Rif. Meni je dobro, tako da danas nemam problema sa savladavanjem zavoja. Zanimljivom cestom vozimo kanjonom rijeke, a oko nas ponovno šume. Chefchaouen je grad bijelih kuća smje-šten u dolini, između planina s vrhovima višim od 2000 metara. Pri spuštanju u dolinu pružao nam se krasan pogled na mjesto. Ni ovdje, na sjeveru Maroka, nema otvorenog restorana, pa krećemo prema Tetouanu. U velikom gradu nema ništa za jelo. Centar je prekrasan, s uređenim bijelim zgradama ispred kojih su visoke, njegovane palme. Turista nema, sve je istinski afričko. Upijamo egzotične mirise, pasemo oči šarenilom boja, slušamo glasno vikanje trgovaca. Zadnji trenuci Afrike su stigli, zadnja medina na našem putu. Medina je opa-sana visokim zidom, a pred njom nas čekaju naši motori, sa svim našim stvarima. Koliko puta smo u Africi ova-ko ostavili motore! Nitko nam nikada nije dirao ništa. Vozimo prema izlazu iz grada, Georg prvi, kao i uvijek. Promašio je put, okrećemo se i to preko pune linije! Vidio nas je policajac. Uskače u auto, pali plava svjetla i juri za nama. Georg se probija između automobila kroz gužvu, Markus i ja ga slijedimo. Nakon nekoliko raskr-šća, policijski auto izgubio sam iz retrovizora. Izašli smo iz grada i stigli na obalu Sredozemnog mora. Vozimo pored novoizgrađenih hotela visoke kategorije koji su nastali radi blizine Europe. Zaustavljamo se u Riffienu, pruža nam se pogled na Monte Hacho u španjolskoj Ceuti. Spominjem policiju u Tetouanu, a Markus i

Georg nemaju pojma da su nas slijedili. Pobjegli su im nesvjesno, za razliku od mene! Na granici nema proble-ma. Maroko je, uz Tunis, najliberalnija zemlja Sjeverne Afrike. U Španjolskoj smo, otvorenog restorana nema, osim Mc Donaldsa, pa jedemo tamo. U Ceuti još nismo vidjeli vrh Monte Hacho s utvrdom na vrhu, a sada je prilika za to. Još tankamo jeftin benzin, pa u red za tra-jekt. S palube broda nostalgično promatramo Afriku, prisjećamo se događaja proteklih 22 dana i prijeđenih više od 9000 km zemljama sjeverne i zapadne Afrike. Naravno da ćemo se vratiti, prije ili poslije.

Brz trajekt za pola sata nas je prebacio u Europu, u grad Algeciras. Usput nam se pružio pogled na noćni Gibraltar. Iskrcavši se s trajekta, krenuli smo uz obalu tražeći prenoćište. Kamp nismo uspjeli naći, pa smo u luksuznom mjestu Alcaidesa završili na špagetima i pivu. Počinak smo našli u šumarku…

Među majmunimaBudimo se u vegetaciji obojenoj u žuto. Grmlje sa

žutim cvjetovima posvuda je oko nas. Pakiramo se i jurimo prema Gibraltaru. Začas smo na granici, te pro-lazimo kroz britanski grad prepun utvrda. Sve je kao u Britaniji, ali vozi se desnom stranom. Penjemo se prema parku prirode The Upper Rock, baš tamo kamo smo zakasnili prije više od tri tjedna. To je područje pune prirodne ljepote flore i faune, kao i povijesnih zname-nitosti Gibraltara. Najpoznatiji su zasigurno majmuni koje su Englezi dovukli ne znam kada iz jedne od svojih tadašnjih kolonija u Africi. Priča se da dok ima majmuna na Gibraltaru, biti će i Engleza. Danas ih ima oko 80, pitomi su i rado se druže s ljudima. Nije ih preporučljivo dirati jer se ponekad naljute, pa mogu i ogrepsti, a sitne

stvari, poput mobitela i fotića, moraju se dobro čuvati, jer bi ih majmuni mogli zgrabiti i odjuriti na drvo. Posjetili smo pećinu St. Michael sa prekrasnim stalagmitima i sta-laktitima, s jezerom u sredini i s velikom dvoranom. Kraj ulaza u pećinu je kafić s pogledom na cijeli Gibraltar. Naručili smo piće kada je dotrčao majmun i skočio na šank. Pogledao je lijevo i desno, šankerice nije bilo, podi-gao je poklopac velike kutije sa slatkišima, jednu čokola-du ugurao je u njušku, drugu uzeo i odjurio van. Georg je taj trenutak uspio ovjekovječiti svojim fotoaparatom. Vratila se šankerica, a mi smo joj kroz smijeh objasnili što je bilo. Samo se nasmijala i odmahnula rukom.

Motorima odlazimo na zapadnu stranu gibraltar-ske stijene gdje su postavljeni topovi, upereni prema Španjolskoj. Danas služe samo za ukras. Puca nam pogled prema granici i zaljevu Algeciras, a odlično se vidi aerodromska pista i cesta koja vodi preko nje, kojom smo ušli u Gibraltar. Fotkamo avion koji polijeće, rampa preko ceste je zatvorena. Negdje ovdje je i ulaz u Great Siege Tunnels, izgrađen u 18. stoljeću, a služio je u vojne svrhe, za obranu Gibraltara. Pretvoren je u muzej i sada su tu lutke vojnika, radnika; tu je izloženo oružje iz tog doba, inscenirani su povijesni događaji. Npr. prikazan je događaj posjeta američkog generala Granta, kao i prikazi ratnih događanja. Sve to je lijepo objašnjeno na panoima uz zid tunela, a povijest se ovdje zbivala sve do završetka II. svjetskog rata. Umjetno napravljen tunel dugačak je gotovo 2 km. Na izlazu su nas dočekali majmuni. Čini nam se da ih ima mnogo više od 80-tak.

Nakon piva u centru odlazimo iz Gibraltara. Uz Costa del Sol vozimo brzom cestom sve do Estepone, te skreće-mo u planine Sierra Bermaja, te Sierra de Ronda. Vrijeme je prelijepo, a takva su i brda, ceste i zavoji. Vozimo kroz

Gibraltar

Gibraltar

Gibraltar

Centa, trajekt za Europu Gibraltar, pećina St. Michael Gibraltar, tunel

>>>

147 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

šumovite predjele, sve do Ronde, grada kojeg je itekako vrijedno vidjeti. Smješten je na visokim liticama koje dijeli Rio Guadiaro. Parkirali smo na mostu s kojeg pro-matramo duboki klanac rijeke. Pruža nam se pogled na bijele kuće grada i na beskonačnost Andaluzijske visorav-ni, obojene u smeđe. Negdje daleko naziru se planine.

Prošetali smo centrom koji odiše pravim španjolskim šarmom. No bliži se mrak, a i daljine zovu. Još nekoli-ko desetaka kilometara vozimo zavojitom cestom, a kod Campillosa stižemo na poluautocestu kojom stižemo u Granadu. Na samom ulazu u grad je lijep kamp, a nakon smještaja, u centru se gostimo odličnom paellom.

Kroz AndaluzijuU Granadi smo htjeli pogledati svjetski poznatu

Alhambru. Tolika je bila navala turista, da smo mogli kupiti ulaznice tek za 3 sata popodne. Nismo mogli čeka-ti, a ionako smo je već vidjeli. Međutim, dosad nismo posjetili stanove izdubljene u stijene u gradu Guadixu.

Španjolska, Ronda

Ronda Ronda Kroz južnu Španjolsku

Guadix Guadix

> > > pu t o p i s Ra l l y Va ražd i n - Da k a r I I I d i o

148 MOTO PULS br. 80/8./2007.

pomalo. Tako sam ispred sebe imao deset tanjura, jer se svako jelo servira na posebnom. Odlično je pri-jalo, ali jeftino nije bilo!

Još nam predstoji uli-ca Rambla, žila kucavica Barcelone. Doima se kao da je cijeli grad ovdje, tolika je gužva. Motorima se jedva probijamo, za dva kilometra potrebno nam je pola sata. Parkiramo i šećemo pješačkom zonom do trga ispunjenog palma-ma. Kada nam je bilo dosta Barcelone i gužve, uz obalu smo krenuli prema sjeveru, te prenoćili u kampu, u Mataru.

Nica - biser azurne obaleLloret del Mar znači turizam na visokoj razini.

Htio sam i to vidjeti, iako je Markus bio protiv. No, ipak smo skrenuli i nije mi bilo žao. Sve je pre-puno bezlično napravljenih hotela, ali su pješčane plaže veoma lijepe. Zgodni su i kafići na plažama. Popili smo piće u jednom i krenuli put francuske granice. Kroz Francusku smo vozili samo autoce-stama, cijelom obalom Sredozemnog mora. Sve tako do večeri, kada smo skrenuli u Nicu. Prepuna palmi, razvučena uz obalu pješčanih plaža, raskoš-na, luksuzna, ne znam kako bih je još mogao opi-sati. Promenade des Anglais je šetalište uz obalu i jedno od skupljih mjesta u Europi. To smo znali, ali glad je glad, pa smo tako sjeli u restoran Le Cocodile. Između ludo skupih jela, izabrali smo meni za samo 20 eura. U pješačkoj zoni Nice razni

Barcelona Barcelona

Barcelona

Izgledaju vrlo lijepo i zanimljivo. Pročelja su im obo-jena u bijelo, zaštitnu andaluzijsku boju. Unutrašnjost im je također bijela i udobni su za stanovanje, jer u nji-ma nikad nije prevruće. To je važno u ovom užarenom podneblju. Imali smo ih prilike razgledati iznutra, jer je vlasnik jednog takvog turističkog kompleksa Nijemac koji se obradovao kada smo se zaustavili pokraj njegovog posjeda. Andaluzija je prekrasna, a autocesta nas vodi baš kroz najljepše predjele. Vodi nas pored Lorce, Murcie, Elcha do Alicantea, koji je na obali Sredozemnog mora. Tu silazimo na cestu uz obalu. Obzirom da se bliži mrak, vrijeme je da nađemo mjesto za spavanje. Benidorm nas nimalo ne privlači, to je grad visokih nebodera, podsjeća na američke. Više nas se dojmila Altea, u kojoj smo se kraće zadržali. Unatoč turizmu zadržala je svoj medite-ranski šarm. Odlučili smo naći kamp, a to nam je uspjelo na obali, uz grad Olivu.

Prelijepa BarcelonaUstajem rano. Ostavljam šator i prijatelje, te odla-

zim u centar Olive u potrazi za vulkanizerom. Moram promijeniti zadnju gumu koju već gotovo 14.000 km vučem za sobom. Međutim, Honda-servis otvara tek u 9 sati. Skinuo sam kotač, a mehaničar je samo na stro-

ju zamijenio gumu. Pritom je puknuo dio na zadnjoj vilici gdje se učvrsti poluga koja drži kočiona kliješta. Tako ću sada morati voziti do kuće bez upotrebe zadnje kočnice. Ako tome pridodam da kvačilo proklizava sve jače, neće to biti posve bezbrižna vožnja. Zbog toga moramo češće koristiti autoceste. Sa španjolske Piste del Mediterrano pruža se pogled na svaki grad pored kojeg prolazimo, te na plavetnilo Sredozemnog mora. Redaju se Valencia, Castellon de la Plana, Tarragona, te stižemo u Barcelonu. Markus, koji je ovdje studirao, žarko je želio pokazati nam grad, barem toliko koliko će uspjeti u nekoliko sati. Odveo nas je na proplanak s kojeg se pruža panorama na Barcelonu, sve do mora. Odmah ispod nas su majstorski izvedene građevine poznatog graditelja Gaudia. Gužva je, jedva se probijamo do zida s kojeg se sve može najbolje vidjeti. Ovdje ima turista iz cijeloga svijeta. Spuštamo se motorima, te se zaustavlja-mo pored crkve Sagrada-Familia, vjerojatno najpoznati-je barcelonske znamenitosti. Crkva se gradi gotovo već 150 godina i još nema naznaka kada će biti završena. Markus nam želi pokazati i gastronomsku znamenitost grada. To je Tapa Tapa restoran. U njemu se nude tapa-si, specijalitet sjevernog dijela Španjolske. To znači da od ponuđenih nekoliko desetaka jela, od svakog odaberete

>>>

149 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

su žongleri i glazbenici, a i ljudi je mnogo. Odmah do Nice nalazi se gradić Villefranche-sur-Mer, a s ceste nam se pruža pogled na noćnu Azurnu oba-lu. Zastajemo radi fotkanja, te se uskim cesticama penjemo visoko u brdo iznad mora u potrazi za prenoćištem.

Kroz AlpeBudimo se rano, u šumi, visoko iznad mora. Spuštamo

se na obalu, na jutarnju kavicu. Manje od 20 km, pa smo u kneževini Monaco i u gradu Monte Carlu. Parkirali smo uz obalu, na samoj stazi kojom u svibnju jure bolidi Formule 1. U Monte Carlu se mogu načiniti lijepe foto-

grafije, pa smo se odvezli u luku luksuznih jahti i pri-hvatili se fotića. U pozadini, na brdu, nalazi se Monaco i dvorac kneževe obitelji. Kroz poznati tunel začas smo kod kasina, a kao i uvijek do sada, ljutiti portir ne dozvo-ljava nam da se previše približimo s fotoaparatima. Imaju malo previsoko mišljenje o sebi. Rollsevi, Bentleyi,

Lloret de Mar, Costa Brava

Mataro Na obroncima Pirineja

Monte Carlo Monte Carlo

Monte Carlo

> > > pu t o p i s Ra l l y Va ražd i n - Da k a r I I I d i o

150 MOTO PULS br. 80/8./2007.

Harley Bar, Innsbruck

Harley Bar Povratak kroz sunčanu Austriju

Kod kuće nakon 16.153 km

Ferrariji i slične nemani kruže, a nas tjeraju s mjesta gdje parkiramo, od kasina. To je samo za VIP-goste. Mičemo motore stotinjak metara dalje i sjedamo na terasu kafića. Naručujemo kapučino, a cijene su prava sitnica, samo pet eura (za jedan, naravno). Šećemo i razgledavamo obnovljenu zgradu opere. Monte Carlo je sav u zeleni-lu, te pored svih tih nebodera djeluje zaista lijepo. No, nikako se mi ne sviđaju ti njihovi zakoni i pravila po koji-ma mi, mali, obični ljudi, nemamo nikakvih prava. Ne smiješ pogledati kasino iznutra, ne smiješ fotografirati da se vidi predvorje, motorom ne smiješ blizu… Stavljamo kacige na glave i odlazimo. Ne pripadamo mi ovamo.

Odmah iznad državice je autocesta, pa par kilometara Francuske i evo nas u Italiji. Vozimo visoko iznad oba-le, iznad Riviere di Ponente. Kraj je gusto naseljen, a na gotovo svaki grad pruža nam se pogled. Tu su i pozna-

tija mjesta kao San Remo, Imperia, Albenga i Savona. Prije Genove skrećemo s obale prema Alpama. Što smo više, to je hladnije, a spušta se i magla. Autocesta zahti-jeva mnogo vozačkog umijeća, jer je prepuna zavoja. Bezbrojni su tuneli, a na vijaduktima nas očekuju snažni bočni udari vjetra. Brzinu smanjujemo na svega 80 km/h. Alpe su ovdje uske, pa ih ubrzo prelazimo, a u nizini rijeke Po vrijeme je lijepo i bez vjetra, pa opet može-mo voziti normalno. Pored Piacenze, Brescie i Lago di Garde stižemo na autocestu prema Brenneru, pa se opet dižemo u Alpe. Trento i Bolzano ostaju pored nas, te preko prijevoja Brenner ulazimo u Austriju. Još je samo 30 km do Innsbrucka i Harley-bara, gdje je sve i počelo. Promrzli smo od noćne vožnje hladnim Alpama i prija nam piće u toplom baru. Tu su i Markusovi i Georgovi prijatelji, pa imamo razloga za slavlje. Daleko i uzbud-

ljivo putovanje završilo je besprijekorno, svi smo živi i zdravi, kao i naši motori.

PovratakMeni je još samo preostao put prema kući. Maglu i

hladnoću u Njemačkoj zamijenilo je sunce i plavetnilo neba u Austriji. Vrhovi okruženi snježnim pokrivačem kao da pozdravljaju moj povratak. Evo me u 15 sati u Varaždinu, nakon putovanja dugog 16.153 km, nakon brojnih doživljaja, prelijepih trenutaka, ponekad i teških, bez zadnje kočnice, s lamelama kvačila koje će sutradan završiti u smeću. No, dovezle su me do kuće, izdržale su, isto kao i sve drugo na Yamahi.

Na kraju uvijek volim malo statistike. Prošao sam 16 zemalja, od toga 5 afričkih, granicu sam prolazio 31 put, kroz granicu smo često samo prošli, ali i čekali sate i sate. Tankirao sam 50 puta, potrošio 1.299 litara benzina. Prosječna potrošnja iznosila je 7,80 l/100 km, astronomski mnogo za moju Yamahu. Uključujući pro-mjenu ulja, potrošeno je 6 litara, točno onoliko koliko sam ponio od kuće.

Uglavnom, to je putovanje za sjećanje i ako me netko pita, još bih jednom proputovao tim krajevima. n

>>>p u t op i s

151 MOTO PULSbr. 80/8./2007.

***