1

Ellen G. White

DJELA APOSTOLSKA

2 Djela apostolska

Ellen G. White

DJELA APOSTOLSKA

Naslov izvornika:

THE ACTS OF THE APOSTLES

IzdavaËi:

ZNACI VREMENA, Maruπevec

VARTEKS TISKARA, Varaædin

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili

u cijelosti, samo uz pismeno dopuπtenje izdavaËa

Copyright by Ellen G. White Publications

Glavni i odgovorni urednik: mr. Drago ObradoviÊ

Prijevod: Hinko Pleπko

Lektura: Marijan MalaπiÊ, prof.

Korektura: Snjeæana GigiÊ MikulËiÊ i Ljiljana –idara

Kazala: Ivan –idara

Oblikovanje: GENESIS, Zagreb

Tisak: Varteks tiskara, Varaædin

3

Ellen G. White

DJELAAPOSTOLSKA

u objavljivanju Radosne vijestio Isusu Kristu

Drugo izdanje

Maruπevec • 2003.

4 Djela apostolska

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Ellen G. White

DJELA APOSTOLSKA

ISBN 953-183-108-4 (Znaci vremena)

ISBN 953-6964-09-0 (Varteks tiskara)

5

Predgovor

Peta knjiga Novog zavjeta od starine je poznata kao Djelaapostolska, premda ovaj naslov ne nalazimo u samoj knjizi. Je-

dan od najranijih rukopisa, Sinajski kodeks, knjigu jednostav-

no naslovljuje Djela ne spominjuÊi apostole. Za to postoji ra-

zlog. Djela su trebala biti viπe od kratke povijesti sluæbe dvanae-

storice apostola, mnogo viπe od nabrajanja glavnih dogaaja u

æivotnom djelu njezinih Ëetiriju vodeÊih liËnosti: Petra, Jakova,

Ivana i Pavla.

Knjigu Djela napisao je “ljubljeni lijeËnik” Luka, obraÊenik

iz poganstva, za cijelu Crkvu, Æidove i pogane podjednako. Prem-

da obuhvaÊa razdoblje tek neπto duæe od tri desetljeÊa, ona je

ispunjena vaænim poukama za Crkvu u svakom dobu. U Djeli-ma Bog jasno pokazuje da Êe krπÊanska Crkva danas doæivjeti

istu prisutnost Duha kakvu je sa silom oËitovao na Pedesetni-

cu i uËinio da se evaneoska vijest pretvori u oganj. Djela πto

ih je Sveti Duh poËinio preko Petra i Pavla, Ivana i Jakova te

drugih, mogu se ponoviti kod suvremenog uËenika.

Nenadanost kojom zavrπava knjiga Djela nije sluËajna; ona

namjerno nagovijeπta da je uzbudljiv izvjeπtaj nedovrπen i da

se Boæja djela po Duhu trebaju nastaviti u krπÊanskoj eri — svaki

bi sljedeÊi naraπtaj trebao dodati poglavlje puno ljepote i snage

onom prethodnom. Djela zapisana u ovoj znaËajnoj knjizi u naj-

istinitijem su smislu djela Duha, jer se u apostolsko vrijeme Sveti

Duh javljao kao savjetnik i pomagaË krπÊanskim voama. UËe-

nici su se na Pedesetnicu tijekom molitve ispunili Duhom i sa

silom poËeli navijeπtati Evanelje. Sedmorica ljudi izabranih za

akone bili su “puni Duha i mudrosti” (Djela 6,3). Sveti Duh

vodio je polaganje ruku na Savla (9,17), vodio je u prihvaÊanju

neznaboæaca u crkvenu zajednicu (10,44-47), vodio je u odvajanju

Barnabe i Savla za misionarski rad (13,2-4), vodio je sabor u

Jeruzalemu (15,28) i Pavla na misijskim putovanjima (16,6.7).

(5)

6 Djela apostolska

U vrijeme kad je Crkva mnogo trpjela od ruku rimskih i æidov-

skih progonitelja, Duh je krijepio vjernike i Ëuvao ih od zablu-

de.

Djela apostolska posljednja je knjiga koju je napisala Ellen

G. White. Izdana je nekoliko godina nakon njezine smrti. To

je jedno od najljepπih djela koja su potekla iz njezina neumor-

na pera. ProsjeËni Êe Ëitatelj u njoj naÊi poticaj za krπÊansko

svjedoËenje. Poruka je knjige suvremena, a u njoj je vidljivo

nastojanje njezina pisca da pokaæe kako Êe dvadeset prvo stoljeÊe

biti svjedok izlijevanja duhovne sile koja Êe nadmaπiti Pedeset-

nicu. Djelo Evanelja neÊe se zavrπiti manjim oËitovanjem sile

Svetog Duha od one koja se oËitovala na njegovom poËetku.

Molitva i iskrena æelja izdavaËa jest da Ëitatelj sudjeluje u

ponavljanju slavnih prizora prve Crkve i istodobno bude saËu-

van od lukavih prijevara neprijatelja duπa.

IzdavaËi

7

1Boæja namjera za Njegovu Crkvu

Crkva je orue koje je Bog odredio za spaπavanje ljudi. Ona

je ustrojena za sluæbu i njezina je zadaÊa da svijetu navijesti

Evanelje. Od samog poËetka Bog je namjeravao da Crkva pri-

kaæe svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni

koje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati

Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po

njoj Êe se u konaËnici Ëak i “poglavarstvima i vlastima na nebe-

sima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Boæje ljubavi (Efeæani-

ma 3,10).

U Svetom pismu zapisana su o Crkvi mnoga i Ëudesna obe-

Êanja. “Jer Êe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.”

(Izaija 56,7) “Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blagoslovom,

i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” “I uËinit

Êu da im probuja slavni nasad, i glad ih viπe neÊe zatirati, u

zemlji viπe neÊe podnositi rug naroda. I znat Êe da sam ja, Jahve,

Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj — rijeË

je Jahve Gospoda. Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja

sam Bog vaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 34,26.29-31)

“Jer vi ste mi svjedoci, rijeË je Jahvina, i moje sluge koje

sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja.

Prije mene nijedan bog nije bio naËinjen i neÊe poslije mene

biti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao,

spasio i navijestio, i nema meu vama tuinca! Vi ste mi svje-

doci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, Ëvrsto te za ruku uzeh;

oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

da otvoriπ oËi slijepima, da izvedeπ suænje iz zatvora, iz tamni-

ce one πto æive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7)

(7)

9

10

8 Djela apostolska

“Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, u

dan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez

narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opu-

stoπenu, da kaæeπ zasuænjenima: ‘Iziite!’ a onima koji su u tami:

‘Doite na svjetlo!’ Oni Êe pasti uzduæ svih putova, i paπa Êe

im biti po svim goletima. NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih

muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje,

dovest Êe ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit Êe u puto-

ve, i ceste Êe se moje povisiti…

KliËite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od

veselja; jer Jahve tjeπi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

Sion reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li æena

zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje?

Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dla-

nove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.”

(Izaija 49,8-16)

Crkva je Boæja utvrda, Njegov grad utoËiπta koji dræi u po-

bunjenom svijetu. Svaka izdaja Crkve izdaja je Onoga koji je

ljudski rod kupio krvlju svojeg jedinoroenog Sina. Crkvu na

Zemlji od poËetka su Ëinile vjerne duπe. Gospodin je u svakom

razdoblju imao svoje straæare koji su vjerno svjedoËili naraπtaju

u kojem su æivjeli. Ovi su straæari objavljivali vijest opomene;

a kad su bili pozvani da odloæe oruæje, drugi su preuzeli njihov

posao. Bog je ove svjedoke povezao Savezom sa sobom i tako

ujedinio Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svoje

anele da sluæe Njegovoj Crkvi pa vrata paklena nisu mogla

nadvladati Njegov narod.

Bog je svoju Crkvu podupirao u stoljeÊima progonstava,

sukoba i tame. Na nju nije pala ni sjena oblaka a da je On nije

za to pripremio, nijedna se sila nije podigla protiv Njegovog

djela a da je On nije predvidio. Sve se dogodilo onako kako je

prorekao. Nije zaboravio svoju Crkvu, veÊ je u svojim proroËkim

objavama naznaËio πto Êe se dogoditi, a ono πto su objavili pro-

roci nadahnuti Njegovim Duhom, ostvarilo se. Njegov je Zakon

povezan s Njegovim prijestoljem i nema sile zla koja bi ga mogla

uniπtiti. Istinu nadahnjuje i Ëuva Bog; ona Êe trijumfirati una-

toË svem protivljenju.

Tijekom stoljeÊa duhovne tame Boæja Crkva je bila grad koji

leæi na gori. Iz stoljeÊa u stoljeÊe, iz naraπtaja u naraπtaj u nje-

zinim su se granicama razvijale Ëiste nebeske istine. Premda

11

12

9

izgleda slaba i pogrjeπiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog

na poseban naËin obraÊa svoju punu pozornost. Ona je pozor-

nica Njegove milosti na kojoj s uæivanjem otkriva svoju moÊ

da preobrazi srca.

“S Ëime Êemo usporediti kraljevstvo Boæje?” upitao je Krist.

“Kojom li ga usporedbom prikazati?” (Marko 4,30) Za usporedbu

nije mogao uzeti zemaljska kraljevstva. U druπtvu nije naπao

niπta Ëime bi ga mogao usporediti. Zemaljska kraljevstva vlada-

ju primjenom fiziËke sile, ali iz Kristova kraljevstva prognano

je svako tjelesno oruæje, svako orue prisile. Njegovo kraljev-

stvo uzdiæe i oplemenjuje ljudski rod. Boæja je Crkva dvor sve-

tog æivota, ispunjena razliËitim darovima i obdarena Svetim Du-

hom. Vjernici trebaju naÊi svoju sreÊu u sreÊi onih kojima po-

maæu i koje blagoslivljaju.

Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti preko

svoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. Slika ovog djela

prikazana je u Ezekielovom vienju rijeke koja ozdravlja: “Ova

voda teËe u istoËni kraj, spuπta se u Arabu i teËe u more; a

kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protjeËe,

sve æivo πto se miËe oæivi; i bit Êe vrlo mnogo riba, jer kamo

god doe ova voda, sve ozdravi i oæivi — kuda god protjeËe

ovaj potok… Duæ potoka na obje strane rast Êe svakovrsne voÊke:

liπÊe im neÊe otpadati i s njih neÊe nestajati ploda; svakog Êe

mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotjeËe iz Svetiπta.

Plod Êe njihov biti za jelo, a liπÊe za lijek.” (Ezekiel 47,8-12)

Bog je od poËetka djelovao preko svojeg naroda da donese

blagoslov svijetu. Drevnom egipatskom narodu Bog je Josipa

uËinio izvorom æivota. ZahvaljujuÊi njegovoj vjernosti, saËuvan

je æivot cijelog naroda. Preko Daniela Bog je saËuvao æivot svih

babilonskih mudraca. Sva su ova izbavljenja pouke; one oslika-

vaju duhovne blagoslove ponuene svijetu zahvaljujuÊi vezi s

Bogom kojega su Josip i Daniel πtovali. Svatko u Ëijem srcu na-

stava Krist, svatko tko Njegovu ljubav prikazuje svijetu, surad-

nik je Boæji na blagoslov ljudskom rodu. PrimajuÊi od Spasite-

lja milost koju prenosi drugima, iz cijelog njegovog biÊa teku

vode duhovnog æivota.

Bog je izabrao Izraela da objavi svoj karakter ljudima. Æelio

je da bude kao izvor spasenja u svijetu. Njemu su bila povjere-

na nebeska obeÊanja, objavljena Boæja volja. U rane dane Izraela

narodi svijeta su zbog izopaËenog æivota izgubili spoznaju o Bogu.

Boæja namjera za Njegovu Crkvu

14

13

10 Djela apostolska

Prije su Ga poznavali, ali zato πto Mu nisu “iskazali ni slavu ni

zahvalnost kao Bogu… postali su isprazni u mislima svojim i

njihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rimljanima 1,21). Ali

Bog ih u svojoj milosti nije uniπtio. OdluËio im je dati priliku

da se preko Njegova izabranog naroda ponovo upoznaju s Njim.

Naukom o ærtvenoj sluæbi Krist je trebao biti uzdignut pred

narodima, da æive svi koji u Njega pogledaju. Krist je bio te-

melj æidovskog sustava. Cijeli sustav slika i simbola bio je zgu-

snuto evaneosko proroËanstvo, prikaz onoga πto je bilo veza-

no uz obeÊanja o otkupljenju.

Ali izraelski narod izgubio je iz vida svoju uzviπenu pred-

nost Boæjih predstavnika. Zaboravili su na Boga i propustili iz-

vrπiti svoju svetu zadaÊu. Blagoslovi koje su primili nisu doni-

jeli blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti prisvojili su za vlastito

proslavljanje. Odvojili su se od svijeta da bi izbjegli kuπnju. Ogra-

niËenja koja im je Bog postavio u druæenju s idolopoklonici-

ma, da bi ih sprijeËio u prihvaÊanju poganskih obiËaja, oni su

upotrijebili da podignu zid odvajanja izmeu sebe i svih dru-

gih naroda. Liπili su Boga sluæbe koju je od njih oËekivao, a

liπili su i svoje bliænje vjerskog vodstva i svetog primjera.

SveÊenici i knezovi utonuli su u koloteËinu ceremonijaliz-

ma. Bili su zadovoljni legalistiËkom religijom pa drugima nisu

ni mogli dati æive nebeske istine. Smatrali su vlastitu pravdu

dostatnom i nisu æeljeli da se u njihovu vjeru unosi neki novi

element. Dobru Boæju volju prema ljudima nisu prihvatili kao

neπto odvojeno od njih samih, veÊ vezanu uz svoje zasluge po-

tekle iz dobrih djela. Vjera djelotvorna po ljubavi koja Ëisti du-

πu nije se mogla sjediniti s religijom farizeja, sazdanom od obiËaja

i ljudskih propisa.

Bog je o Izraelu rekao: “A ja te zasadih kao lozu izabranu,

ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov

izrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova,

ostavlja rod za se.” (Hoπea 10,1 — DK) “Sad, æitelji jeruzalemski

i ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mojega. ©to

joπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio? Nadah

se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izrodi?

No, sad Êu vam reÊi πto Êu uËiniti od svog vinograda: plot

Êu mu soriti da ga opustoπe, zidinu razvaliti da ga izgaze. U

pustoπ Êu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u draË i

trnje sav zaraste; zabranit Êu oblacima da daæde nad njime. Vi-

15

16

11

nograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov

ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pra-

viËnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7) “NemoÊnih ne krijepite,

bolesnih ne lijeËite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne

dovodite, izgubljenih ne traæite, nego nasilno i okrutno njima

gospodarite.” (Ezekiel 34,4)

Æidovski su se voe smatrali previπe mudrima da bi im

trebale upute, previπe pravednima da bi im trebalo spasenje,

previπe poËaπÊenima da bi im trebala Ëast koja dolazi od Kri-

sta. Spasitelj se okrenuo od njih da drugima povjeri prednosti

koje su zlorabili i djelo koje su omalovaæavali. Boæja se slava

mora objaviti, Njegova rijeË utvrditi. Kristovo se kraljevstvo mora

uspostaviti u ovome svijetu. Boæje spasenje mora biti objavlje-

no gradovima u pustinji i uËenici su bili pozvani da izvrπe dje-

lo koje su æidovski voe zanemarili.

Boæja namjera za Njegovu Crkvu

12 Djela apostolska

2Osposobljavanje Dvanaestorice

Za ostvarenje svojeg djela Krist se nije posluæio uËenoπÊu

ili rjeËitoπÊu æidovskog Velikog vijeÊa kao ni rimskom silom.

ZaobilazeÊi samopravedne æidovske uËitelje, veliki je UËitelj iza-

brao skromne, neuke ljude da objave istine koje Êe pokrenuti

svijet. Ove je ljude namjeravao osposobiti i obrazovati za voe

svoje Crkve. Oni su, opet, trebali obrazovati druge i poslati ih

da navjeπÊuju Evanelje. Da bi u svojem radu mogli uspjeti,

trebali su dobiti silu Svetog Duha. Evanelje se nije trebalo ob-

javljivati ljudskom snagom ili mudroπÊu, veÊ silom Boæjom.

NajveÊi od svih UËitelja koje je svijet ikada poznavao, tri i

pol godine je poduËavao uËenike. Krist ih je u osobnom kon-

taktu i druæenju osposobljavao za svoju sluæbu. Dan za danom

hodali su i razgovarali s Njim, sluπali rijeËi koje je upuÊivao

umornima i optereÊenima i gledali oËitovanje Njegove sile na

bolesnima i nevoljnima. Katkad ih je poduËavao dok su s Njim

sjedili na padini brda; katkad im je pokraj jezera ili dok su ho-

dali putom otkrivao tajne Boæjeg kraljevstva. Kad god su srca

bila otvorena da prime boæansku vijest, iznosio je istine puta

spasenja. UËenicima nije zapovijedao da uËine ovo ili ono, veÊ

je rekao: “Poite za mnom.” Poveo ih je na putovanja po selima

i gradovima da bi mogli vidjeti kako poduËava narod. Iπli su s

Njim od mjesta do mjesta. Dijelili su s Njim skromne obroke i

kao On katkad bili gladni, a Ëesto i umorni. Bili su uz Njega

na pretrpanim ulicama, kraj jezera, u pustoπi. Vidjeli su Ga u

svakoj æivotnoj prilici.

Prvi korak u organizaciji Crkve koja Êe nakon Kristova od-

laska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. O ovom

17

18

(12)

13

Ëinu izvjeπtaj glasi: “Zatim se uspne na goru te pozva k sebi

one koje odabra. Oni dooπe k njemu. I on postavi Dvanaesto-

ricu da ga prate, da ih πalje da propovijedaju.” (Marko 3,13.14)

Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo VeliËanstvo Neba

okruæeno Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio za

posebno djelo. Preko ovih slabih orua, preko svoje RijeËi i

Duha, odluËio je staviti spasenje nadohvat ruke svim ljudima.

Bog i aneli s radoπÊu su promatrali ovaj prizor. Otac je

znao da Êe od ovih ljudi zraËiti nebesko svjetlo, da Êe njihove

rijeËi svjedoËenja o Njegovom Sinu odjekivati od naraπtaja do

naraπtaja do svrπetka vremena.

UËenici su trebali poÊi kao Kristovi svjedoci da objave svijetu

πto su od Njega vidjeli i Ëuli. Njihova je sluæba bila najvaænija

sluæba u koju su ljudska biÊa ikad bila pozvana; mogla se us-

porediti samo sa sluæbom samoga Krista. Trebali su biti Boæji

suradnici u spaπavanju ljudi. Kao πto su u Starom zavjetu dva-

naestorica patrijarha bili predstavnici Izraela, tako dvanaesto-

rica apostola stoje kao predstavnici evaneoske Crkve.

Tijekom svoje sluæbe na Zemlji Krist je poËeo ruπiti zid

koji je razdvajao Æidove i neznaboπce, i propovijedati spasenje

svim ljudima. Premda je bio Æidov, bez ustezanja se mijeπao sa

Samarijancima omalovaæavajuÊi farizejske obiËaje Æidova prema

ovom prezrenom narodu. Spavao je pod njihovim krovom, jeo

za njihovim stolom i poduËavao na njihovim ulicama.

Spasitelj je teæio da svojim uËenicima objavi istinu o ruπe-

nju pregrade “koja… je rastavljala” Izraelce od drugih naroda

— istinu da su “pogani baπtinici iste baπtine” sa Æidovima i “dio-

nici istog obeÊanja u Kristu Isusu Radosnom vijeπÊu” (Efeæani-

ma 2,14; 3,6). Ovu je istinu djelomice otkrio u vrijeme kad je

nagradio vjeru stotnika u Kafarnaumu, kao i kad je propovije-

dao Evanelje stanovnicima Sihara. Ali joπ ju je jasnije otkrio

za svojeg posjeta Feniciji, kad je izlijeËio kÊer æene Kanaanejke.

Ovaj dogaaj pomogao je uËenicima da razumiju kako meu

onima za koje su mnogi smatrali da ne zavrjeuju spasenje, ima

duπa koje Ëeznu za svjetlom istine.

Tako je Krist nastojao uËenike nauËiti istini da u Boæjem

kraljevstvu nema teritorijalnih granica, ni kasta, ni aristokracije;

da moraju iÊi svim narodima i ponijeti im vijest o Spasiteljevoj

ljubavi. No oni su tek poslije u potpunosti shvatili da je Bog

“izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanio ga po svoj

Osposobljavanje Dvanaestorice

19

20

14 Djela apostolska

povrπini zemaljskoj, poπto je ljudima odredio ustaljena godiπ-

nja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga,

ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od

jednog od nas” (Djela 17,26.27).

Kod ovih prvih uËenika vidjela se velika raznolikost. Tre-

bali su postati uËitelji svijeta, a tvorili su πiroku lepezu karak-

tera. Da bi mogli uspjeπno vrπiti posao na koji su bili pozvani,

ovi ljudi, razliËitih osobina i æivotnih navika, morali su doÊi

do jedinstva osjeÊaja, misli i postupaka. Krist je namjeravao po-

stiÊi ovo jedinstvo. Zbog toga ih je nastojao ujediniti sa sobom.

Breme svojeg rada s njima izrazio je u molitvi Ocu: “Da svi

budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka

i oni u nama budu jedno… da svijet upozna da si me ti poslao

i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan 17,21.23) Njegova

je stalna molitva bila da budu posveÊeni istinom; i On je mo-

lio s uvjerenjem znajuÊi za proglas SvemoguÊega prije postan-

ka svijeta. Znao je da Êe se Evanelje o kraljevstvu propovije-

dati svim narodima za svjedoËanstvo; znao je da Êe istina nao-

ruæana svemoÊi Svetog Duha pobijediti u borbi sa zlom i da Êe

okrvavljeni barjak jednog dana pobjedonosno zavijoriti nad Nje-

govim sljedbenicima.

Kako je Kristova zemaljska sluæba iπla kraju i On shvatio

da uskoro mora ostaviti svoje uËenike da nastave djelo bez Nje-

gova osobnog nadzora, nastojao ih je ohrabriti i pripremiti za

buduÊnost. Nije ih zavaravao laænim nadama. »itao je kao ot-

vorenu knjigu ono πto se trebalo dogoditi. Znao je da Êe se od

njih rastati, da Êe ih ostaviti kao ovce meu vukovima. Znao

je da Êe trpjeti progonstvo, da Êe biti izbacivani iz sinagoga i

bacani u tamnice. Znao je da Êe za svjedoËenje o Njemu kao

Mesiji neki od njih podnijeti smrt. Neπto od toga im je rekao.

GovoreÊi o njihovoj buduÊnosti, jasno je i odreeno rekao da

se u buduÊim kuπnjama trebaju sjetiti Njegovih rijeËi i ojaËati

svoju vjeru u Njega kao Otkupitelja.

UpuÊivao im je i rijeËi nade i odvaænosti. “Neka se ne uz-

nemiruje vaπe srce”, rekao je. “Vjerujte u Boga i u me vjerujte!

U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar

bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te

vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da

vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem veÊ znate put.” (Ivan

14,1-4) Zbog vas sam doπao na svijet; zbog vas sam radio. Kad

21

15

odem, i dalje Êu ozbiljno raditi za vas. Doπao sam na ovaj svijet

objaviti sebe da biste mogli vjerovati. Idem k svojem i vaπem

Ocu da s Njim suraujem za vaπe dobro.

“Zaista, zaista, kaæem vam, tko vjeruje u me, i on Êe Ëiniti

djela koja ja Ëinim. »init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.”

(redak 12) Krist ovim rijeËima nije æelio reÊi da Êe uËenici Ëi-

niti uzviπenija djela od Njega, nego da Êe njihov rad biti veÊih

razmjera. Nije mislio samo na Ëinjenje Ëuda, veÊ na sve πto Êe

se dogoditi djelovanjem Svetog Duha. “Kada doe Branitelj,”

rekao je, “kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi

od Oca, svjedoËit Êe za me. I vi Êete svjedoËiti, jer ste od poËetka

sa mnom.” (Ivan 15,26.27)

Ove su se rijeËi Ëudesno ispunile. Nakon silaska Svetog Duha

uËenici su bili toliko ispunjeni ljubavlju prema Njemu i onima

za koje je umro da su rijeËi koje su izgovarali i molitve koje

su iznosili topile srca. Govorili su u snazi Duha i pod utjecajem

te sile tisuÊe su se obraÊale.

Kao Kristovi predstavnici apostoli su trebali ostaviti sna-

æan dojam na svijet. »injenica da su skromni ljudi, neÊe uma-

njiti, veÊ poveÊati njihov utjecaj jer Êe misli njihovih sluπatelja

biti usmjerene na Spasitelja koji je, premda nevidljiv, i dalje ra-

dio s njima. Predivno nauËavanje apostola, njihove rijeËi ohrab-

renja i pouzdanja, uvjerit Êe sve da oni ne rade svojom vlastitom

snagom, veÊ Kristovom. Onako ponizni objavit Êe da je onaj

koga su Æidovi razapeli bio Knez æivota, Sin æivoga Boga, i da

u Njegovo ime Ëine djela koja je On Ëinio.

U oproπtajnom razgovoru s uËenicima veËer uoËi raspeÊa,

Spasitelj nije spomenuo patnje koje je podnio i koje joπ mora

podnijeti. Nije govorio o poniæenju koje Ga oËekuje, veÊ je u

njihove misli nastojao unijeti ono πto Êe ojaËati njihovu vjeru,

navesti ih da gledaju radost koja Ëeka pobjednika u buduÊnosti.

Radovao se spoznaji πto Êe za svoje sljedbenike moÊi uËiniti

viπe nego πto je obeÊao; da Êe iz Njega poteÊi ljubav i samilost,

oËiπÊenje hrama duπe, i da Êe ih po karakteru uËiniti sliËnima

sebi; da Êe istina, naoruæana snagom Duha, pobijediti i dalje

pobjeivati.

“Ovo vam rekoh,” kazao je, “da u meni imate mir. U svijetu

Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!”

(Ivan 16,33) Krist nije doæivio neuspjeh niti se obeshrabrio, a

uËenici su trebali pokazati istu ustrajnu vjeru. Trebali su raditi

Osposobljavanje Dvanaestorice

22

23

16 Djela apostolska

kao πto je On radio oslanjajuÊi se na Njega kao svoju snagu.

Premda Êe im se na putu isprijeËiti prividno nesavladive pre-

preke, oni su Njegovom miloπÊu trebali iÊi naprijed ne oËajavajuÊi

i svemu se nadajuÊi.

Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. Okupio je

one koji su trebali nastaviti Njegov rad meu ljudima. Zato je

rekao: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A

oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svo-

me imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” “Ne

molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi

vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni,

i ja u tebi, tako neka i oni… postanu potpuno jedno, da svijet

upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene

ljubio.” (Ivan 17,10.11.20-23)

24

17

3Veliki nalog

Nakon Kristove smrti uËenici su bili svladani obeshrabre-

njem. Njihov je UËitelj bio odbaËen, osuen i razapet. SveÊenici

i starjeπine prezrivo su objavili: “Druge je spasio, a sam sebe

ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa

Êemo vjerovati u njega!” (Matej 27,42) Sunce nade za uËenike

je zaπlo i na njihova se srca spustila noÊ. »esto su ponavljali

rijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Iz-

raela.” (Luka 24,21) Usamljeni i nesretna srca, sjeÊali su se Nje-

govih rijeËi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, πto

Êe biti sa suhim?” (Luka 23,31)

Isus je nekoliko puta pokuπavao svojim uËenicima otvoriti

oËi za buduÊnost, ali oni nisu marili za ono πto je rekao. Zato

ih je Njegova smrt iznenadila; a nakon nje, kad su razmiπljali

o proπlosti i vidjeli posljedice svoje nevjere, bili su shrvani tu-

gom. Kad je Krist bio razapet, oni nisu vjerovali da Êe uskrs-

nuti. A jasno im je rekao da Êe treÊi dan uskrsnuti, no bili su

previπe zbunjeni da bi znali πto je time mislio reÊi. Zbog ovog

nedostatka shvaÊanja ostali su u vrijeme Njegove smrti potpuno

bez nade. Bili su gorko razoËarani. Njihova vjera nije prodrla

kroz sjenu koju je Sotona bacio na njihov obzor. Sve im je izgle-

dalo maglovito i tajanstveno. Da su vjerovali Spasiteljevim rije-

Ëima, kolike bi æalosti bili poπteeni!

Shrvani neraspoloæenjem, tugom i oËajem, uËenici su se

okupili u gornjoj sobi, zatvorili i zakraËunali vrata bojeÊi se

da bi ih mogla snaÊi sudbina njihovog voljenog UËitelja. Upra-

vo tu im se, nakon uskrsnuÊa, Spasitelj ukazao.

25

26

(17)

18 Djela apostolska

Krist je joπ Ëetrdeset dana ostao na Zemlji pripremajuÊi

uËenike za posao koji ih je oËekivao i objaπnjavajuÊi im ono

πto dotad nisu mogli razumjeti. Govorio je o proroËanstvima

koja su najavila Njegov dolazak, da Êe Ga Æidovi odbaciti i da

Êe umrijeti, pokazujuÊi da se svaka pojedinost ovih proroËan-

stava ispunila. Govorio im je kako ispunjenje ovih proroËan-

stava trebaju smatrati jamstvom sile koja Êe pratiti njihov bu-

duÊi rad. “Tada im prosvijetli razum”, Ëitamo, “da razumiju Pisma,

te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treÊi dan

uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora pro-

povijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha svim narodima, po-

Ëevπi od Jeruzalema.’” Zatim je dodao: “Vi ste svjedoci toga.”

(Luka 24,45-48)

Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim uËenici-

ma, oni su stekli novo iskustvo. Dok su svojega voljenog UËi-

telja sluπali kako objaπnjava Pisma u svjetlu svega πto se zbilo,

njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila. Dosegnuli su trenu-

tak kad su mogli reÊi: “Znam komu sam vjerovao.” (2. Timo-

teju 1,12) PoËeli su shvaÊati narav i domet svojeg rada; vidjeli

su da svijetu trebaju objaviti istine koje su im bile povjerene.

Dogaaji iz Kristova æivota, Njegova smrt i uskrsnuÊe, proro-

Ëanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isu-

sova moÊ da opraπta grijehe — svemu su tome bili svjedoci i

to su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evanelje mira

i spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom.

Prije nego πto je uzaπao na Nebo, Krist je svojim uËenici-

ma dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvrπitelji Njegove

oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vjeËnog æivota. Vi ste

bili svjedoci mojeg poærtvovnog æivota za dobro svijeta, rekao

im je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narod

nije htio doÊi k meni da imaju æivot, premda su sveÊenici i

starjeπine uËinili sa mnom πto su htjeli, oni joπ uvijek trebaju

dobiti priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da primam

sve koji dolaze k meni priznajuÊi svoje grijehe. Onoga koji do-

lazi k meni, neÊu izbaciti. Vama, svojim uËenicima, povjeravam

ovu vijest milosti. Trebate je objaviti Æidovima i poganima pod-

jednako — prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima.

Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu.

Evaneoski nalog velika je misionarska povelja Kristovog

kraljevstva. UËenici su trebali marljivo raditi za duπe upuÊujuÊi

27

28

19

svima poziv milosti. Oni nisu smjeli Ëekati da narod doe k

njima; svojom vijeπÊu trebali su iÊi k ljudima.

UËenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svaka

njihova rijeË i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Nje-

govo ime, ime sa æivotodavnom snagom kojom se grjeπnici mogu

spasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotoËena na Njega, iz-

vor milosra i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svoje

molbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krπtavati u ime Oca,

Sina i Svetoga Duha. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozin-

ka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Nje-

govom kraljevstvu ne priznaje se niπta πto ne nosi Njegovo ime

i oznaku.

Kad je Krist rekao uËenicima: Idite u moje ime i okupite

u Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na potrebu oËuvanja

jednostavnosti. ©to bude manje razmetanja i sjaja, to Êe veÊi

biti njihov utjecaj na dobro. UËenici su trebali govoriti isto tako

jednostavno kao πto je Krist govorio. Trebali su svoje sluπatelje

dojmiti poukama koje ih je On nauËio.

Krist svojim uËenicima nije rekao da Êe im posao biti lak.

Pokazao im je veliki savez zla koji se svrstao protiv njih. Mo-

rat Êe se boriti “protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vr-

hovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave

u nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12). Ali neÊe biti ostav-

ljeni da se bore sami. Uvjeravao ih je da Êe biti s njima; a ako

pou s vjerom, stavljaju se pod zaklon SvemoguÊega. Rekao

im je da budu odvaæni i jaki jer Êe u njihovim redovima biti

netko moÊniji od anela — Vojskovoa nebeske vojske. Pobri-

nuo se za sve πto Êe im biti potrebno u radu i preuzeo na se-

be odgovornost za uspjeh. Dokle god budu sluπali Njegovu ri-

jeË i radili oslanjajuÊi se na Njega, ne mogu doæivjeti neuspjeh.

Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite u najudaljenije

krajeve svijeta i budite sigurni da Êu i tamo biti s vama. Radite

s vjerom i pouzdanjem jer vas nikad neÊu zaboraviti. Uvijek

Êu biti s vama, pomagati vam da izvrπite svoju duænost; vodit

Êu vas, tjeπiti, posveÊivati, podupirati i dati vam uspjeh u izno-

πenju rijeËi koje Êe pozornost drugih privuÊi prema Nebu.

Kristova ærtva za Ëovjeka bila je potpuna i dovrπena. Uvjet

za pomirenje bio je ispunjen. Djelo zbog kojeg je doπao na ovaj

svijet bilo je ostvareno. On je zadobio kraljevstvo. Oteo ga je

Sotoni i postao baπtinikom svega. Bio je na putu prema Boæjem

Veliki nalog

29

30

20 Djela apostolska

prijestolju, da Mu nebeske vojske ukaæu Ëast. ObuËen u bez-

graniËnu vlast, dao je svojim uËenicima nalog: “Zato idite i uËinite

sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Du-

ha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja

sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20)

Neposredno prije nego πto Êe napustiti svoje uËenike, Krist

je joπ jednom jasno prikazao narav svojega kraljevstva. Podsje-

tio ih je na ono πto im je prije govorio o njemu. Objasnio je

kako Njegova namjera nije bila da u ovome svijetu uspostavi

zemaljsko kraljevstvo. Nije bio postavljen da vlada kao zemaljski

vladar na Davidovu prijestolju. Kad su Ga uËenici pitali: “Gos-

podine, hoÊeπ li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?” odgovo-

rio je: “Ne spada na vas… da znate vrijeme i priliku koje je

Otac odredio svojom vlasti.” (Djela 1,6.7) Nije bilo potrebno

da vide dalje u buduÊnost nego πto su im to omoguÊila Njego-

va otkrivenja. Njihov je posao bio da navijeste Evanelje.

Krist se svojom vidljivom nazoËnoπÊu trebao povuÊi od

uËenika, ali su zato oni trebali dobiti novi izvor snage. Trebali

su dobiti Svetoga Duha u punini, da ih potvrdi za posao koji

ih je oËekivao. “Evo,” rekao je Spasitelj, “ja Êu poslati na vas

ono πto je Otac moj obeÊao. A vi ostanite u gradu dok se ne

obuËete u silu odozgo!” (Luka 24,49) “Ivan je krstio vodom, a

vi Êete domalo biti krπteni Duhom Svetim.” “Ali, primit Êete

snagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci u

Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela

1,5.8)

Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to koliko

bio logiËan, neÊe omekπati srca i prodrijeti kroz koru svjetov-

nosti i sebiËnosti. Znao je da Njegovi uËenici moraju primiti

nebesku snagu, da Êe Evanelje biti djelotvorno samo ako ga

budu navijeπtala zagrijana srca i rjeËite usne zahvaljujuÊi æivoj

spoznaji Njega koji je put, istina i æivot. Djelo povjereno uËe-

nicima zahtijevat Êe veliki trud jer Êe se plima zla duboko i

snaæno podiÊi protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i od-

luËan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moÊi Êe se boriti za

ono πto je pravo samo uz pomoÊ koju Êe im Bog dati svojim

Duhom.

Krist je svojim uËenicima rekao da rad trebaju otpoËeti u

Jeruzalemu. Ovaj je grad bio popriπte Njegove zaËudne ærtve

za ljudski rod. Ovim je gradom, odjeven u ljudsku narav, prolazio

31

21

i razgovarao s ljudima; a malo je njih prozrelo koliko se Nebo

pribliæilo Zemlji. U njemu je bio osuen i razapet. U Jeruzale-

mu su mnogi potajno vjerovali da je Isus iz Nazareta Mesija, a

bilo je mnogo onih koje su sveÊenici i starjeπine prevarili. Nji-

ma trebaju objaviti Radosnu vijest. Njih je trebalo pozvati na

pokajanje. Trebali su objaviti predivnu istinu da se samo po

Kristu moæe dobiti oprost grijeha. I upravo zato πto je Jeruza-

lem bio uznemiren uzbudljivim dogaajima koji su se zbili u

proteklih nekoliko tjedana, propovijedanje uËenika ostavit Êe

najdublji dojam.

Krist je tijekom svoje sluæbe stalno predoËavao uËenicima

Ëinjenicu da u radu za oslobaanje svijeta od robovanja grije-

hu moraju biti jedno s Njim. Kad je poslao Dvanaestoricu, a

malo poslije Sedamdesetoricu, da navijeπtaju kraljevstvo Boæje,

uËio ih je da je njihova duænost prenijeti drugima ono πto je

On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao

ih je za individualni rad, koji se trebao πiriti kako se njihov

broj bude poveÊavao, da bi u konaËnici doprli do najudaljeni-

jih krajeva Zemlje. Posljednja uputa koju je dao svojim sljedbe-

nicima bila je da svijetu odnesu Radosnu vijest o spasenju.

Kad je doπao trenutak da se uznese k svojem Ocu, Krist

je poveo uËenike do Betanije. Tamo je zastao okupivπi ih oko

sebe. Rukama ispruæenim na blagoslov, kao da im æeli reÊi da

Êe biti pod Njegovom zaπtitniËkom skrbi, poËeo se polako uzdi-

zati. “I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bî uznesen

na nebo.” (Luka 24,51)

Dok su uËenici gledali u nebo ne bi li posljednji put pogle-

dom uhvatili lik svojega Gospodina koji se uzdizao, On je bio

primljen u redove nebeskih anela koji su klicali od radosti.

Dok su Ga pratili u gornje dvorove, aneli su pjevali pobjedniËku

pjesmu: “Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,

koji se vozi po nebu… Priznajte silu Boæju! Nad Izraelom veli-

Ëanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!” (Psalam 68,33-35)

UËenici su joπ uvijek gledali oËiju uprtih u nebo, kad “naje-

danput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ‘Ga-

lilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uzne-

sen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste

ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11)

ObeÊanje o Kristovom drugom dolasku trebalo je ostati za-

uvijek svjeæe u mislima Njegovih uËenika. Isti Isus kojeg su vi-

Veliki nalog

32

33

22 Djela apostolska

djeli da se uznosi na Nebo, ponovo Êe doÊi da uzme one koji

su se ovdje posvetili Njegovoj sluæbi. Isti glas koji im je govo-

rio: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta”, doËekat

Êe ih dobrodoπlicom u nebeskom kraljevstvu.

Kao πto je veliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi odloæio svo-

ju sveÊeniËku odjeÊu i kao obiËni sveÊenik sluæio u bijeloj plat-

nenoj odjeÊi, tako je Krist odloæio svoju kraljevsku odjeÊu i

odjenuo se ljudskom naravi i prinio ærtvu, sâm sveÊenik i sâm

ærtva. Kao πto je veliki sveÊenik, nakon dovrπetka sluæbe u Sve-

tiπtu, pred vjerniπtvo koje je Ëekalo iziπao odjeven u sveÊeniË-

ku odjeÊu, tako Êe i Krist, kad doe po drugi put, biti obuËen

u najbjelje haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac

na zemlji” (Marko 9,3). On Êe doÊi u slavi svojoj i u slavi OËe-

voj i na tom putu pratit Êe Ga svi sveti aneli.

Tako Êe se ispuniti obeÊanje πto ga je Krist dao svojim

uËenicima: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete

gdje sam ja.” (Ivan 14,3) One koji su Ga ljubili i Ëekali, okrunit

Êe slavom, ËaπÊu i besmrtnoπÊu. Umrli pravednici ustat Êe iz

svojih grobova, a oni koji Êe biti æivi, bit Êe skupa s njima od-

neseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. »ut Êe Isusov

glas, slai od ikoje glazbe koja je dotakla uπi smrtnog Ëovjeka,

kako im govori: Vaπa je borba zavrπena. “Doite, blagoslovljeni

Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je priprav-

ljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)

Tako su se uËenici trebali radovati nadi u povratak svoje-

ga Gospodina.

34

23

4Pedesetnica

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 2,1-39.

Kad su se uËenici s Maslinske gore vratili u Jeruzalem, ljudi

su oËekivali da Êe na njihovim licima vidjeti odraz tuge, zbu-

njenosti i poraza; ali na licu su im vidjeli radost i trijumf. UËe-

nici sada nisu æalili zbog neispunjenih nada. Vidjeli su uskrs-

log Spasitelja i rijeËi Njegovog oproπtajnog obeÊanja joπ su od-

zvanjale u njihovim uπima.

Posluπni Kristovoj zapovijedi, Ëekali su u Jeruzalemu na

OËevo obeÊanje — izlijevanje Duha. Nisu Ëekali besposleni. Iz-

vjeπtaj kaæe da su “sve vrijeme bili u hramu hvaleÊi Boga” (Lu-

ka 24,53). Takoer su se sastajali da svoje molbe iznesu Ocu u

Isusovo ime. Znali su da imaju Predstavnika na Nebu, Zastup-

nika pred Boæjim prijestoljem. U sveËanom divljenju priklonili

su glave u molitvi ponavljajuÊi s uvjerenjem: “Ako πto zamolite

od Oca u moje ime, dat Êe vam. Do sada niste niπta u moje

ime molili. Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!”

(Ivan 16,23.24) Sve viπe su pruæali ruku vjere uz snaæni dokaz:

“Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji je

s desne strane Bogu i koji posreduje za nas.” (Rimljanima 8,34)

Dok su Ëekali ispunjenje obeÊanja, uËenici su ponizili srca

u iskrenom kajanju i priznali svoju nevjeru. Kad su se podsje-

tili rijeËi koje im je Krist uputio prije svoje smrti, bolje su razu-

mjeli njihovo znaËenje. Istine koje su zaboravili sad su im opet

dolazile na um pa su ih jedan drugome ponavljali. Prekoravali

su sebe zbog pogrjeπnog shvaÊanja Spasitelja. Pred njihovim oËi-

ma prolazili su kao u procesiji prizor za prizorom iz Njegovog

35

36

(23)

24 Djela apostolska

Ëudesnog æivota. Dok su razmiπljali o Njegovom Ëistom, sve-

tom æivotu, osjeÊali su da nijedan napor neÊe biti preteæak, ni-

jedna ærtva prevelika, samo ako u svojem æivotu budu mogli

prikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi joπ jednom mogli

proæivjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukËije po-

stupili! Kad bi ponovo mogli vidjeti UËitelja, kako bi se trudili

da Mu pokaæu koliko Ga silno vole; i kako su iskreno æalili πto

su Ga znali oæalostiti bilo rijeËju ili djelom nevjere! Ali tjeπila

ih je pomisao da im je oproπteno. Sad su odluËili da Êe, koli-

ko to bude moguÊe, okajati svoje nevjere tako πto Êe Ga od-

vaæno priznati pred svijetom.

UËenici su se s najveÊom ozbiljnoπÊu molili za sposobnost

da se pribliæe ljudima i da u svakidaπnjim susretima izgovaraju

rijeËi koje Êe grjeπnike dovesti Kristu. Ostavivπi po strani sva

neslaganja, sve æelje za prvim mjestom, zbliæili su se u krπÊan-

skom zajedniπtvu. Prilazili su sve bliæe Bogu, a to im je pomo-

glo da shvate kakvu su prednost imali πto su se tako prisno

druæili s Kristom. Tuga je ispunjala njihova srca kad su pomi-

slili koliko su Ga puta oæalostili svojom sporoπÊu razumijeva-

nja, svojim nerazumijevanjem pouka koje ih je, za njihovo do-

bro, pokuπavao nauËiti.

Ovi dani pripreme bili su dani dubokog ispitivanja srca.

UËenici su osjeÊali duhovnu potrebu pa su molili Gospodina

za posveÊenje koje bi ih osposobilo za djelo spaπavanja duπa.

Nisu traæili blagoslov samo za sebe. OsjeÊali su teret spaπava-

nja duπa. Shvatili su da se Evanelje treba objaviti svijetu i zazivali

su silu koju je Krist obeÊao.

U doba patrijarhâ utjecaj Svetog Duha Ëesto se oËitovao

na neki osobit naËin, ali nikad u punini. Sada su uËenici, po-

sluπni Spasiteljevim rijeËima, iznosili molbe za ovaj dar, a Krist

je na Nebu za njih posredovao. Traæio je dar Duha da bi ga

mogao izliti na svoj narod.

“Kad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na

istom mjestu. Tad iznenada doe neka huka s neba, kao kad

puπe silan vjetar, pa ispuni svu kuÊu u kojoj su boravili.”

Na uËenike koji su Ëekali i molili Duh je siπao u punini

koja je doprla do svakog srca. BeskonaËni se u sili objavio svo-

joj Crkvi. »inilo se kao da je ovaj utjecaj bio vjekovima zadræavan

i sada se Nebo raduje πto na Crkvu moæe izliti bogatstvo milo-

sti Duha. A pod utjecajem Duha, rijeËi pokajanja i priznanja

37

38

25

mijeπale su se s pjesmama hvale za oproπtene grijehe. »ule su

se rijeËi zahvaljivanja i proricanja. Cijelo se Nebo priklonilo da

promatra i oboæava mudrost neusporedive, neshvatljive ljubavi.

OpËinjeni divljenjem, apostoli su uskliknuli: “U ovome se sa-

stoji ljubav!” Prihvatili su dani poklon. I πto je slijedilo? MaË

Duha, naoπtren snagom i okupan nebeskim munjama, prosje-

kao je kroz nevjeru. TisuÊe duπa obratilo se u jedan dan.

“Vama je bolje da ja odem,” rekao je Krist svojim uËenici-

ma, “jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li,

poslat Êu ga k vama.” “A kad doe on, Duh Istine, uvest Êe

vas u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govo-

riti πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe.” (Ivan 16,7.13)

Kristovo uzaπaπÊe na Nebo bilo je znak da Êe Njegovi sljed-

benici primiti obeÊani blagoslov. Njega su trebali Ëekati prije

nego πto krenu na rad. Kad je Krist proπao kroz nebeska vra-

ta, bio je ustoliËen uz oboæavanje anela. »im je ovaj obred

bio zavrπen, Sveti Duh je siπao na uËenike kao snaæna struja i

Krist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca.

Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da je

Otkupiteljevo ustoliËenje zavrπeno. U skladu sa svojim obeÊa-

njem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike kao

jamstvo da je kao sveÊenik i kralj primio svaku vlast na Nebu

i na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda.

“I ukazaπe im se jezici kao od plamena, i razdijeliπe se te

nad svakog od njih sie po jedan. Svi se oni napuniπe Duha

Svetoga te poËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih je veÊ Duh

nadahnjivao da govore.” U obliku plamena Sveti Duh se spu-

stio na sve okupljene. Bio je to znamen dara koji su uËenici

dobili a koji ih je osposobio da teËno govore jezicima koje do-

tad nisu poznavali. Pojava plamena oznaËavala je veliku gorlji-

vost kojom Êe apostoli raditi i silu koja Êe pratiti njihov rad.

“Tada su boravili u Jeruzalemu poboæni Æidovi koji su do-

πli od svih naroda pod nebom.” Æidovi su bili rasprπeni u gotovo

svaki kraj nastanjenog svijeta i u progonstvu su nauËili govo-

riti razliËitim jezicima. Mnogi od ovih Æidova bili su ovom pri-

godom u Jeruzalemu prisustvujuÊi vjerskim sveËanostima koje

su bile u tijeku. Okupljeni su predstavljali sve poznate jezike.

Ova raznolikost jezika bila je velika prepreka navijeπtanju Evan-

elja. Stoga je Bog na Ëudesan naËin nadoknadio ovaj nedosta-

tak apostola. Sveti Duh je za njih uËinio ono πto oni za Ëita-

Pedesetnica

39

26 Djela apostolska

vog æivota ne bi mogli postiÊi. Sad su mogli istinu navijeπtati i

preko granica; govorili su jezikom onih za koje Êe raditi. Ovaj

Ëudesan dar bio je dokaz svijetu da njihova zadaÊa nosi peËat

Neba. Od tog vremena nadalje jezik apostola bio je Ëist, jedno-

stavan i pravilan, bilo da su govorili na svojem materinskom

ili na stranom jeziku.

“Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbu-

njen, jer ih je svaki pojedini Ëuo gdje govore njegovim jezi-

kom. ZaËueni i zadivljeni pitali su: ‘Zar nisu svi ovi πto go-

vore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas Ëuje gdje govore

njegovim materinskim jezikom?’”

Ovo Ëudesno oËitovanje silno je rasrdilo sveÊenike i star-

jeπine, ali se nisu usudili pokazati svoju zloÊu zbog straha da

se ne izloæe srdæbi naroda. Oni su ubili NazareÊanina, a ovdje

su bili Njegovi sluge, neuki Galilejci, iznoseÊi na svim jezici-

ma onog vremena izvjeπtaj o Njegovom æivotu i sluæbi. ÆeleÊi

na neki prirodni naËin objasniti Ëudesnu moÊ uËenika, sveÊe-

nici su objavili da su se opili novim vinom pripremljenim za

ovu sveËanost. Neki neuki sluπatelji prihvatili su ovu tvrdnju

kao istinu, ali razumniji su znali da je laæ; a oni koji su razum-

jeli razne jezike, svjedoËili su da se uËenici pravilno sluæe tim

jezicima.

Kao odgovor na optuæbe sveÊenika, Petar je pokazao da

je ovaj dogaaj izravno ispunjenje Joelovog proroËanstva u ko-

jem je prorekao pojavu ovakve sile koja Êe ljude osposobiti za

osobito djelo. “Æidovi i vi svi πto boravite u Jeruzalemu!” rekao

je. “Ovo primite do znanja i paæljivo posluπajte πto Êu reÊi! Ovi

ljudi nisu pijani, kako to vi zamiπljate — ta istom je treÊi sat dana

— veÊ se ovim ostvaruje proroËanstvo proroka Joela: ‘U posljednje

Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako

ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sinovi i vaπe kÊeri; vaπi Êe

mladiÊi imati vienja, a vaπi starci sne. Takoer Êu u ono vrijeme

izliti od svoga Duha na svoje sluge i sluπkinje, te Êe proricati.’”

S jasnoÊom i silom Petar je posvjedoËio o Kristovoj smrti

i uskrsnuÊu: “Izraelci, Ëujte ove rijeËi: Bog je pred vama potvrdio

Isusa NazareÊanina moÊnim djelima i Ëudesnim znacima koje,

kako i sami znate, Bog uËini po njemu meu vama. Njega…

koga ste vi bezboæniËkom rukom razapeli i ubili, Bog je uskri-

sio, oslobodivπi ga od lanaca smrti, poradi toga πto nije bilo

moguÊe da ga smrt zadræi u svojoj vlasti.”

40

41

27

Da dokaæe svoje stajaliπte, Petar nije spomenuo Kristovo

nauËavanje jer je znao da su predrasude sluπatelja toliko velike

da njegove rijeËi o ovom predmetu ne bi imale utjecaja. Zato

im je govorio o Davidu kojeg su Æidovi smatrali jednim od otaca

svojeg naroda. “Jer David”, rekao je, “za nj veli: ‘Ja postojano

imam Gospodina pred oËima. On mi stoji s desne strane da se

ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliËe od veselja.

»ak Êe mi i tijelo poËivati u sigurnosti da me neÊeπ ostaviti u

boraviπtu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istrune…’

BraÊo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno reËem

za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi

meu nama do danaπnjega dana.” “Ali je on… rekao u proroË-

kom predvianju o uskrsnuÊu Mesije: ‘Niti je on ostavljen u

boraviπtu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo.’ Njega je, to jest Isusa,

Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci.”

Ovaj je prizor posebno zanimljiv. Gledamo ljude koji dola-

ze iz svih krajeva da Ëuju uËenike kako svjedoËe istinu kakva

je u Isusu. Guraju se, ispunjavaju hram. Tu su sveÊenici i star-

jeπine, joπ uvijek mraËnih crta zloÊe na licima, srca ispunjenih

trajnom mrænjom prema Kristu, ruku neopranih od prolivene

krvi kad su razapeli Otkupitelja svijeta. Mislili su da Êe se apostoli

skriti od straha pred snaænom rukom tlaËenja i ubojstva, a sad

ih vide bez ikakvog straha i ispunjene Duhom, kako sa silom

navijeπtaju boæansku narav Isusa iz Nazareta. »uju ih kako od-

vaæno objavljuju da je Onaj koga su nedavno poniæavali, ismi-

javali, okrutno udarali rukama i razapeli, Knez æivota, sada uz-

dignut s desne strane Bogu.

Neki od onih koji su sluπali apostole aktivno su sudjelo-

vali u Kristovoj osudi i smrti. Njihovi su se glasovi mijeπali s

glasovima svjetine traæeÊi Njegovo raspeÊe. Kad su Isus i Bara-

ba stajali pred njima ispred sudnice i kad je Pilat upitao: “Koga

hoÊete da vam pustim?” vikali su: “Ne njega, nego Barabu!”

(Matej 27,17; Ivan 18,40) Kad im je Pilat predao Krista uz rijeËi

“Uzmite ga vi… i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje” i

“Nevin sam od krvi ovog pravednika”, povikali su: “Krv njego-

va neka padne na nas i na naπu djecu!” (Ivan 19,6; Matej

27,24.25)

Sada su Ëuli da uËenici tvrde kako su razapeli Sina Boæ-

jeg. SveÊenici i starjeπine su drhtali. Narod je bio osvjedoËen i

obuzeo ga je strah: “Duboko se u srcu potresoπe te rekoπe Pe-

Pedesetnica

42

43

28 Djela apostolska

tru i ostalim apostolima: ‘BraÊo, πto da Ëinimo?’” Meu onima

koji su sluπali uËenike bilo je poboænih Æidova, iskrenih u svo-

jem vjerovanju. Sila koja je pratila govornikove rijeËi osvjedo-

Ëila ih je da je Isus bio Mesija.

“Obratite se — reËe im Petar. — Neka se svaki od vas krsti

u ime Isusa Krista za oproπtenje grijeha; tako Êete primiti dar

— Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obeÊani dar namijenjen,

vaπoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi

Gospodin, naπ Bog.”

Petar je osvjedoËenim sluπateljima obznanio Ëinjenicu da

su odbacili Krista zato πto su ih sveÊenici i starjeπine prevarili;

ako i dalje budu od tih ljudi oËekivali savjet i Ëekali da oni

prvi priznaju Krista, nikad Ga neÊe primiti. Ovi moÊni ljudi,

premda su tvrdili da su poboæni, teæili su za zemaljskim bo-

gatstvom i slavom. Nisu bili spremni doÊi Kristu da prime svje-

tlo.

Pod utjecajem nebeskog prosvjetljenja, tekstovi koje je Krist

uËenicima objasnio stajali su pred njima u sjaju savrπene isti-

ne. Koprena koja je sprjeËavala da vide kraj onoga πto je uki-

nuto sada je bila uklonjena i oni su savrπeno jasno shvatili cilj

Kristovog poslanja i narav Njegova kraljevstva. Mogli su o Spa-

sitelju govoriti sa silom; i dok su svojim sluπateljima objaπnja-

vali plan spasenja, mnogi su bili osvjedoËeni. Predaje i pra-

znovjerje koje su im sveÊenici ucijepili nestalo je iz njihova uma

i oni su prihvatili Spasiteljev nauk.

“Oni, dakle, prihvatiπe njegovu rijeË i krstiπe se. Tako se

onoga dana pridruæi Crkvi oko tri tisuÊe duπa.”

Æidovski su voe pretpostavljali da Êe Kristovo djelo zavr-

πiti Njegovom smrÊu; umjesto toga, sad su bili svjedoci Ëudes-

nih prizora na Pedesetnicu. »uli su uËenike, obdarene dotad

nepoznatom snagom i energijom, kako propovijedaju Krista, dok

su znakovi i Ëuda potvrivali njihove rijeËi. U Jeruzalemu, toj

utvrdi judaizma, tisuÊe ljudi otvoreno su izrazile svoju vjeru da

je Isus iz Nazareta Mesija.

UËenici su bili zapanjeni i obradovani velikom æetvom du-

πa. Ovo Ëudesno obraÊenje nisu smatrali rezultatom vlastitih na-

pora; shvatili su da su uπli u posao drugih. Od samog Adamo-

va pada Krist je izabranim slugama povjeravao sjeme svoje rijeËi

da ga posiju u ljudska srca. Tijekom svojeg æivota na Zemlji

On je sijao sjeme istine i natopio ga vlastitom krvlju. ObraÊe-

44

45

29

nje na Pedesetnicu bilo je rezultat tog sijanja, æetva je bila Kri-

stovo djelo otkrivajuÊi snagu Njegovog nauka.

Dokazi samih apostola, premda jasni i uvjerljivi, ne bi mo-

gli ukloniti predrasude koje su se oduprle tolikim dokazima.

Ali Sveti Duh je ove dokaze boæanskom snagom utisnuo u sr-

ca. RijeËi apostola bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega i osvje-

doËavale su ljude o njihovoj strahovitoj krivnji kad su odbacili

i razapeli Gospodina slave.

ZahvaljujuÊi Kristovoj poduci, uËenici su shvatili da im je

potreban Sveti Duh. ZahvaljujuÊi pouËavanju Duha, oni su ko-

naËno bili osposobljeni i poπli su ostvariti svoje æivotno djelo.

Viπe nisu bili neuljudni i neuki. Viπe nisu bili skup nezavisnih

jedinki ili neskladni, sukobljeni elementi. Njihov cilj nije viπe

bila svjetovna veliËina. Bili su “jednoduπni”, “jedno srce i jedna

duπa”. (Djela 2,46 — DF; 4,32) Njihove je misli ispunjavao Krist;

njihov je cilj bio napredak Njegova kraljevstva. Umom i karak-

terom postali su sliËni svojem UËitelju i ljudi su znali “da bija-

hu s Isusom” (Djela 4,13 — DF).

Pedesetnica im je donijela nebesko prosvjetljenje. Istine koje

nisu mogli razumjeti dok je Krist bio s njima, sad su im bile

jasne. S vjerom i sigurnoπÊu koju nikad prije nisu poznavali,

prihvatili su nauk Svete rijeËi. Za njih viπe nije bila stvar vjere

da je Krist Sin Boæji. Znali su da je, premda je bio obuËen u

ljudsku narav, Mesija, i svoje su iskustvo iznosili svijetu s pouz-

danjem koje je pratilo osvjedoËenje da je s njima bio Bog.

Mogli su s pouzdanjem izgovarati Isusovo ime; nije li On

bio sada njihov Prijatelj i stariji Brat? Dovedeni u tako usku za-

jednicu s Kristom veÊ su sada sjedili s Njim na nebesima. Ka-

ko su æarkim rijeËima odjenuli svoje misli dok su svjedoËili za

Njega! Njihova su srca bila ispunjena tako velikom, dubokom i

dalekoseænom dobrotom da ih je ona poticala da idu u najuda-

ljenije krajeve Zemlje svjedoËeÊi o Kristovoj snazi. Bili su ispu-

njeni silnom æeljom da nastave djelo koje je On otpoËeo. Bili

su svjesni veliËine svojeg duga prema Nebu i odgovornosti svo-

jega djela. OjaËani snagom Svetog Duha i ispunjeni gorljivoπ-

Êu, krenuli su s namjerom da proπire pobjedu kriæa. Duh ih je

poticao i govorio preko njih. Njihova su lica zraËila Kristovim

mirom. Posvetili su svoj æivot za sluæbu Njemu pa su i crte nji-

hova lica svjedoËile o izvrπenoj predaji.

Pedesetnica

46

30 Djela apostolska

5Dar Duha

Kad je uËenicima obeÊao Svetog Duha, Krist se pribliæa-

vao svrπetku svoje zemaljske sluæbe. Stajao je u sjeni kriæa, pot-

puno svjestan tereta krivnje koji Êe poËinuti na Njemu kao No-

sitelju grijeha. Prije nego πto Êe se ærtvovati, svojim je uËeni-

cima dao upute o najbitnijem i najpotpunijem od svih darova

koje Êe dati svojim sljedbenicima — daru kojim Êe im nado-

hvat ruke staviti bezgraniËne izvore svoje milosti. “Ja Êu moliti

Oca,” rekao je, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s

vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer

niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama

i jer Êe biti u vama.” (Ivan 14,16.17) Spasitelj je ukazivao na

vrijeme kad Êe Sveti Duh doÊi izvrπiti silno djelo kao Njegov

predstavnik. Boæanskom snagom Svetog Duha valjalo se odu-

prijeti zlu koje se stoljeÊima gomilalo.

Koja je bila posljedica izlijevanja Duha na Pedesetnicu?

Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnesena je u najudalje-

nije krajeve nastanjenog svijeta. Kad su uËenici objavili vijest

o otkupiteljskoj milosti, srca su se pokorila snazi te vijesti. Cr-

kva je vidjela kako joj obraÊenici prilaze sa svih strana. Zablu-

djeli su se ponovo obraÊali. Grjeπnici su se sjedinili s vjernici-

ma u traæenju mnogocjenog bisera. Neki od najogorËenijih

protivnika Evanelja postali su njegovi zagovornici. Ispunilo se

proroËanstvo: “Najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kao

David, a dom Davidov bit Êe kao… Aneo Jahvin pred njima.”

(Zaharija 12,8) Svaki je krπÊanin u svojem bratu vidio objavu

boæanske ljubavi i dobrote. Prevladao je zajedniËki interes; po-

stojao je samo jedan uzor. Vjernici su teæili da otkriju sliËnost

47

48

(30)

31

s Kristovim karakterom i da rade na πirenju Njegova kraljev-

stva.

“Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospo-

dina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,33)

ZahvaljujuÊi njihovom radu, Crkvi su prilazili izabrani ljudi koji

su, primajuÊi rijeË istine, svoj æivot posvetili noπenju nade dru-

gima πto je njihova srca punilo mirom i radoπÊu. Prijetnje ih

nisu mogle zaustaviti ni zastraπiti. Gospodin je govorio preko

njih i, dok su iπli od mjesta do mjesta, propovijedali su Evan-

elje siromaπnima i vrπili Ëuda boæanske milosti.

Bog moæe raditi tako silno kad se ljudi prepuste nadzoru

Svetog Duha.

ObeÊanje Svetog Duha nije ograniËeno ni na jednu dob ni

rasu. Krist je objavio da Êe boæanski utjecaj Njegovog Duha

biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pedeset-

nice do danaπnjeg dana pomaæe svakome tko se potpuno po-

kori Gospodinu i posveti Njegovoj sluæbi. Svima koji prihvate

Krista kao svojeg osobnog Spasitelja Sveti Duh dolazi kao sa-

vjetnik, posvetitelj, vodiË i svjedok. ©to tjeπnje æive s Bogom,

vjernici jasnije i snaænije svjedoËe o ljubavi svojeg Otkupitelja

i Njegovoj spasiteljskoj milosti. Muπkarci i æene, koji su tijekom

dugih stoljeÊa progonstava i nevolja uæivali veliku mjeru pri-

sutnosti Duha u svojem æivotu, stajali su kao znaci i Ëudo pred

svijetom. Pred anelima i ljudima otkrili su preobraæavajuÊu

snagu otkupiteljske ljubavi.

Oni koji su na Pedesetnicu bili obdareni silom odozgo, nisu

time bili osloboeni od daljnjih kuπnji i nevolja. Dok su svje-

doËili za istinu i pravednost, neprijatelj istine Ëesto ih je napa-

dao nastojeÊi im oteti steËeno krπÊansko iskustvo. Bili su poti-

cani da svim svojim snagama dobivenim od Boga nastoje do-

stiÊi mjeru rasta visine muπkaraca i æena u Kristu Isusu. Svako-

dnevno su se molili za novu zalihu milosti da bi se mogli sve

viπe uzdizati prema savrπenstvu. Pod djelovanjem Svetog Duha

Ëak su i najslabiji, oslanjajuÊi se na vjeru u Boga, nauËili kako

poboljπati povjerene im snage i postati posveÊeni, proËiπÊeni i

oplemenjeni. Kad su se u poniznosti pokorili preobraæavajuÊem

djelovanju Svetog Duha, primili su puninu Boæanstva i bili ob-

likovani u boæansku sliku.

Vrijeme nije promijenilo Kristovo obeÊanje da Êe, kad ode,

poslati Svetog Duha kao svojeg predstavnika. Razlog πto bogat-

Dar Duha

49

50

32 Djela apostolska

stva Njegove milosti ne teku prema ljudima na Zemlji nisu ogra-

niËenja s Boæje strane. Ako se ispunjenje obeÊanja ne ostva-

ruje kao πto bi moglo, onda je to zato πto se obeÊanje ne cijeni

kako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Du-

hom. Gdje god se potrebi za Svetim Duhom obraÊa mala po-

zornost, tamo je uoËljiva duhovna suπa, duhovna tama, duhov-

no opadanje i smrt. Kad god manje vaæne stvari zaokupljaju

pozornost, nedostaje boæanska snaga potrebna za rast i napre-

dak Crkve — a koja sa sobom donosi sve ostale blagoslove —

premda je ponuena u neograniËenom obilju.

BuduÊi da je to naËin na koji primamo snagu, zaπto ne

gladujemo i ne æeamo za darom Duha? Zaπto ne govorimo o

njemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? Gospodin je

spremniji dati Svetog Duha onima koji Mu sluæe nego πto su

roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki bi ra-

dnik trebao Bogu upuÊivati molbe za svakidaπnje krπtenje

Duhom. Skupine krπÊanskih radnika trebaju moliti za osobitu

pomoÊ, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i os-

tvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabrane

izaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojeg

Duha. Prisutnost Duha u Boæjim radnicima dat Êe objavljiva-

nju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva Ëast i slava svi-

jeta.

U posveÊenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, na-

stava Sveti Duh. RijeËi izgovorene uËenicima, upuÊene su i na-

ma. Sveti Duh pribavlja snagu koja Êe u svakoj situaciji podu-

prijeti duπe koje se usred mrænje ovog svijeta trude i bore, i

otvara oËi za njihove promaπaje i pogrjeπke. U tuzi i nevolji,

kad su izgledi mraËni i buduÊnost zbunjujuÊa, kad se osjeÊa-

mo bespomoÊni i osamljeni — u takvim trenucima, kao odgo-

vor na molitvu vjere, Sveti Duh donosi srcu utjehu.

Nije poseban dokaz da je netko krπÊanin zato πto u izuzet-

nim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije za-

nesenost, veÊ æivot u skladu sa svakom rijeËi koja dolazi iz Boæjih

usta; to je vrπenje volje naπeg nebeskog Oca; to je pouzdanje

u Boga u kuπnji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, a

ne po gledanju; to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjere-

njem i poËivanje u Njegovoj ljubavi.

Za nas nije bitno da znamo definirati πto je Sveti Duh. Krist

nam kaæe da je Duh Branitelj, “Duh istine koji izlazi od Oca”.

51

33

O Svetom Duhu jasno je reËeno da dok bude uvodio ljude u

svu istinu “neÊe govoriti sam od sebe” (Ivan 15,26; 16,13).

Narav Svetog Duha je tajna. »ovjek je ne moæe objasniti

jer mu je Gospodin nije objavio. Maπtoviti ljudi mogu povezati

biblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali pri-

hvaÊanje takvih glediπta neÊe ojaËati Crkvu. Kad se radi o taj-

nama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, πutnja je zlato.

Sluæba Svetog Duha jasno je opisana u Kristovim rijeËima.

“On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na gri-

jeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Upravo Sveti Duh osvje-

doËuje o grijehu. Ako odgovori na oæivljujuÊi utjecaj Duha,

grjeπnik Êe se pokajati i razumjeti vaænost posluπnosti boæan-

skim zahtjevima.

Pokajanom grjeπniku, koji gladuje i æea za pravednoπÊu,

Sveti Duh Êe otkriti Boæje Janje koje uzima grijehe svijeta. On

Êe “uzeti od onoga πto je moje i to objaviti vama”, rekao je

Krist. “NauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan

16,14; 14,26)

Duh se daje kao sredstvo obnove, da ostvari spasenje osi-

gurano smrÊu naπeg Otkupitelja. Duh stalno nastoji pozornost

ljudi usmjeriti na veliku ærtvu prinesenu na golgotskom kriæu,

objaviti svijetu Boæju ljubav i osvjedoËenoj duπi otvoriti drago-

cjenosti Svetog pisma.

Kad dovede do osvjedoËenja o grijehu i kad pred um iznese

naËelo pravednosti, Sveti Duh uklanja ljubav prema ovozemalj-

skim stvarima i duπu ispunjava æeljom za svetoπÊu. “Uvest Êe

vas u svu istinu” (Ivan 16,13), objavio je Spasitelj. Ako ljudi

æele biti oblikovani, doÊi Êe do posveÊenja cijelog biÊa. Duh

Êe uzeti Boæje stvari i utisnuti ih u duπu. Njegovom snagom

put æivota postat Êe tako oËit da nitko ne mora zalutati.

Bog svojim Svetim Duhom od poËetka djeluje preko ljud-

skih orua da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To se

oËitovalo u æivotu patrijarhâ. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, u

Mojsijevo doba, dao “svoga Duha dobrog” (Nehemija 9,20). A

u dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilog

svojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebu

i Joπui dala vjeru i odvaænost i koja je uËinila djelotvornom sluæbu

apostolske Crkve, krijepila je Boæju vjernu djecu u sva vreme-

na. ZahvaljujuÊi snazi Svetog Duha, krπÊani valdenzi tijekom mraË-

nog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona

Dar Duha

52

53

34 Djela apostolska

ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih muπkara-

ca i æena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvreme-

nog misionarskog rada i za prevoenje Biblije na jezike i govore

svakog naroda i puka.

Bog se i danas koristi svojom Crkvom da Zemlji obznani

svoje nakane. Danas vjesnici kriæa idu od grada do grada i od

zemlje do zemlje pripremajuÊi put za Kristov drugi dolazak.

Oni uzdiæu mjerilo Boæjeg zakona. Duh SvemoguÊega djeluje

na ljudska srca, a oni koji odgovaraju na Njegov utjecaj postaju

svjedoci za Boga i Njegovu istinu. Na mnogim se mjestima mogu

vidjeti posveÊeni muπkarci i æene kako drugima prenose svjet-

lo koje je njima osvijetlilo put spasenja po Kristu. I πto dulje

svijetle, kao πto su svijetlili oni koji su na Pedesetnicu bili krπ-

teni Svetim Duhom, primaju sve viπe sile Duha. Tako Zemlja

treba biti rasvijetljena Boæjom slavom.

S druge strane, umjesto da mudro koriste sadaπnje prilike,

neki besposleno Ëekaju posebno duhovno osvjeæenje, koje bi

im jako poveÊalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zane-

maruju sadaπnje duænosti i prednosti i dopuπtaju da njihovo svjet-

lo bude nejasno dok oËekuju vrijeme kad Êe, bez truda sa svo-

je strane, primiti posebne blagoslove koji Êe ih preobraziti i

osposobiti za sluæbu.

U posljednje vrijeme, kako se Boæje djelo na Zemlji bude

pribliæavalo kraju, ozbiljni napori πto Êe ih uloæiti posveÊeni

vjernici pod vodstvom Svetog Duha bit Êe popraÊeni poseb-

nim znacima boæanske naklonosti. Slikom rane i kasne kiπe, koja

u istoËnim zemljama pada u vrijeme sjetve i æetve, hebrejski

su proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjeri

na Boæju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je poËetak te

rane kiπe, a rezultati su bili slavni. Duh Êe ostati s pravom Cr-

kvom do svrπetka vremena.

Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izlije-

vanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina »o-

vjeËjega. Ovo je izlijevanje Duha usporeeno s kasnom kiπom,

i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu dodatnu si-

lu “u vrijeme kasnoga daæda”. A kao odgovor “Gospod tvori

oblake i daje im daæd”. On Êe dati “daæd u pravoj mjeri… daæd

rani i kasni”. (Zaharija 10,1; Joel 2,23 — ©A)

No ako vjernici Boæje crkve danas nemaju æivu vezu s Iz-

vorom svakog duhovnog rasta, oni neÊe biti spremni za vrije-

54

55

35

me æetve. Ako svoje svjetiljke ne dræe opremljene i upaljene,

neÊe primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe.

Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat Êe

snagu koja odgovara njihovim svakidaπnjim potrebama i spo-

sobnost da je uporabe. Umjesto da oËekuju neko buduÊe vrije-

me kad Êe posebnim izlijevanjem duhovne snage biti Ëudom

osposobljeni za zadobivanje duπa, oni se svakodnevno pokora-

vaju Bogu da od njih naËini posude za svoju uporabu. Oni sva-

kodnevno koriste prigode za sluæbu koja im je nadohvat ruke.

Svakodnevno svjedoËe za UËitelja gdje god se nalazili, bilo ne-

kim skromnim radom kod kuÊe, bilo na poslu.

Za posveÊenog radnika predivna je utjeha spoznaja da je

Ëak i Krist tijekom svojeg æivota na Zemlji svakodnevno molio

Oca za svjeæu zalihu milosti i da je iz te zajednice s Bogom

odlazio jaËati i blagoslivljati druge. Promatrajmo Boæjeg Sina

pognutog dok se moli svojem Ocu! Premda je Sin Boæji, On

svoju vjeru jaËa molitvom i vezom s Nebom prikuplja snagu

da se odupre zlu i sluæi potrebama ljudi. Kao stariji Brat naπeg

roda, On zna potrebe onih koji Mu, sputani slaboπÊu i æiveÊi u

svijetu grijeha i kuπnji, joπ uvijek æele sluæiti. On zna da su vjes-

nici koje smatra sposobnima da ih poπalje slabi, pogrjeπivi lju-

di; ali svima koji se potpuno predaju sluæbi Njemu, On obeÊa-

va boæansku pomoÊ. Njegov vlastiti primjer dokaz je da Êe oz-

biljne, ustrajne molbe Bogu u vjeri — vjeri koja vodi do potpune

ovisnosti o Bogu i bezrezervnog posveÊenja Njegovom djelu —

donijeti ljudima pomoÊ Svetog Duha u borbi protiv grijeha.

Svaki radnik koji slijedi Kristov primjer bit Êe pripravljen

da primi i uporabi snagu koju je Bog obeÊao svojoj Crkvi za

sazrijevanje zemaljske æetve. Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evan-

elja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posveÊe-

nja, On Êe im jamËiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oæiv-

ljujuÊe i posveÊujuÊe snage. I kad krenu u obavljanje svakidaπ-

njih duænosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila Svetog

Duha osposobljava da budu “Boæji suradnici”.

Dar Duha

56

36 Djela apostolska

6Na vratima hrama

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 3; 4,1-31.

Kristovi uËenici bili su duboko svjesni svoje nesposobno-

sti pa su svoju slabost u poniznosti i molitvi sjedinili s Njego-

vom snagom, svoje neznanje s Njegovom mudroπÊu, svoju nedo-

stojnost s Njegovom pravednoπÊu, svoje siromaπtvo s Njegovim

neiscrpnim bogatstvom. Tako ojaËani i opremljeni, bez oklije-

vanja su krenuli u sluæbu za svojeg UËitelja.

Ubrzo nakon silaska Svetog Duha, i neposredno nakon oz-

biljne molitve, Petar i Ivan, na putu u hram na bogosluæje, ugle-

dali su pred hramskim vratima, nazvanim Krasna, bogalja, Ëetr-

deset godina starog, Ëiji je æivot od roenja bio ispunjen pat-

njom i boleπÊu. Ovaj se nesretni Ëovjek odavno æelio sresti s

Isusom da ga izlijeËi, ali je bio gotovo bespomoÊan i daleko

od mjesta djelovanja velikog LijeËnika. Svojim je molbama ko-

naËno uspio nagovoriti neke prijatelje da ga odnesu pred hramska

vrata, ali kad je tamo stigao, ustanovio je da je Onaj u koga je

polagao svu svoju nadu, pogubljen okrutnom smrÊu.

Njegovo razoËaranje izazvalo je suÊut onih koji su znali kako

se dugo æarko nadao da Êe ga Isus izlijeËiti pa su ga svakodnevno

odnosili pred hram ne bi li mu se prolaznici smilovali i dali

neki sitniπ da zadovolji svoje potrebe. Dok su prolazili Petar i

Ivan, zamolio ih je da mu dadnu milostinju. UËenici su ga sa-

æaljivo pogledali, a Petar je rekao: “‘Pogledaj u nas!’ I on ih

pomnjivo promatraπe u iπËekivanju da Êe od njih neπto dobiti.

Tada mu reËe Petar: ‘Ja nemam ni srebra ni zlata.’” Kad je Petar

tako potvrdio svoje siromaπtvo, bogalju se lice izduæilo; no on-

57

58

(36)

37

da se rasvijetlilo nadom kad je apostol nastavio: “‘Ali πto imam,

to ti dajem: u ime Isusa Krista NazareÊanina ustani i hodaj!’

Ujedno ga uhvati za desnu ruku te ga podigne, a njemu

odmah oËvrsnu stopala i gleænji, pa skoËi, stane i poËne ho-

dati. Zatim s njima ue u hram, hodajuÊi, poskakujuÊi i hva-

leÊi Boga. Tako ga je sav narod vidio kako hoda i hvali Boga.

Ljudi prepoznaπe da je to onaj koji je zbog milostinje sjedio

pred Krasnim vratima hrama, te bijahu preneraæeni i izvan se-

be od Ëuenja zbog onoga πto mu se dogodilo.

Kako ozdravljenik nije ostavljao Petra i Ivana, sav se narod,

preneraæen, strËa k njima u trijem zvani Salomonov.” Bili su

zapanjeni da su uËenici mogli Ëiniti Ëuda sliËna onima koja je

Isus Ëinio. Ali tu je bio ovaj Ëovjek koji je Ëetrdeset godina

bio bespomoÊni bogalj, a sada se radovao πto se moæe sluæiti

svojim udovima, osloboen boli i sretan πto vjeruje u Isusa.

Kad su uËenici vidjeli Ëuenje naroda, Petar je upitao: “Zaπto

se Ëudite ovomu? Zaπto ste uprli pogled u nas kao da smo mi

svojom snagom ili poboænosti uËinili da ovaj moæe hodati?”

Uvjeravao ih je da je ozdravljenje uËinjeno u ime i po zasluga-

ma Isusa iz Nazareta kojega je Bog uskrisio od mrtvih. “Zbog

vjere u njegovo ime,” objavio je apostol, “upravo je njegovo

ime oËvrsnulo Ëovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja

dolazi od njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoËigled vas

sviju.”

Apostoli su otvoreno govorili o velikom grijehu Æidova kad

su odbacili i na smrt osudili Kneza æivota, ali su pazili da kod

svojih sluπatelja ne izazovu oËaj. “Vi ste se odrekli Sveca i Pra-

vednika”, rekao je Petar. “Traæili ste da vam se kao milosni dar

dadne jedan ubojica, a zaËetnika æivota ubiste, koga je Bog

uskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci.” “Ali, braÊo, ja znam

da ste vi kao i vaπi Ëlanovi Velikog vijeÊa to uËinili iz neznanja.

Ali Bog je tako ispunio πto bijaπe unaprijed navijestio preko

svih proroka, da Êe njegov Mesija trpjeti.” Rekao im je da ih

Sveti Duh poziva na pokajanje i obraÊenje te ih uvjeravao da

nema nade u spasenje osim po milosru Onoga koga su raza-

peli. Samo vjerom u Njega mogu dobiti oprost grijeha.

“Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi,

tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doÊi vremena utjehe.”

“Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji Bog sklopi s vaπim ocima

kad Abrahamu reËe: ‘U tvom Êe potomstvu biti blagoslovljena

Na vratima hrama

59

60

38 Djela apostolska

sva plemena na zemlji.’ Najprije je vama Bog podigao i poslao

Slugu svoga da vas blagoslovi — da se svaki pojedini od vas

obrati od svoje zloÊe.”

Tako su uËenici navijeπtali Kristovo uskrsnuÊe. Mnogi od

onih koji su sluπali Ëekali su ovo svjedoËanstvo i kad su ga Ëuli,

uzvjerovali su. Ono ih je podsjetilo na rijeËi koje je izgovorio

Krist pa su zauzeli mjesto u redovima onih koji su prihvatili

Evanelje. Sjeme πto ga je Spasitelj posijao niknulo je i donije-

lo plod.

Dok su uËenici govorili narodu, “pristupiπe k njima sveÊe-

nici, starjeπine hrama i saduceji, ogorËeni πto su uËili narod i

na primjeru Isusovu navjeπÊivali uskrsnuÊe od mrtvih”.

Nakon Kristova uskrsnuÊa sveÊenici su nadaleko i naπiro-

ko proπirili laæno izvjeπÊe da su uËenici ukrali Njegovo tijelo

dok je rimska straæa spavala. Ne treba se Ëuditi da ih je ogor-

Ëilo kad su Petar i Ivan propovijedali uskrsnuÊe Onoga koga

su ubili. Posebno su se uznemirili saduceji. Smatrali su da je

njihov najomiljeniji nauk u opasnosti, a njihova vjerodostojnost

na kocki.

ObraÊenici na novu vjeru brzo su se mnoæili pa su se fari-

zeji i saduceji sloæili da Êe, ako nekako ne sprijeËe ove nove

uËitelje, njihov utjecaj biti u veÊoj opasnosti nego dok je Isus

bio na Zemlji. Zbog toga je starjeπina hrama, uz pomoÊ neko-

liko saduceja, uhitio Petra i Ivana i bacio ih u tamnicu buduÊi

da je tog dana bilo previπe kasno da ih ispitaju.

Neprijatelji uËenika jednostavno su morali priznati da je

Krist uskrsnuo od mrtvih. Dokaz je bio toliko jasan da nije bilo

sumnje. Ali ipak su otvrdnuli svoje srce odbijajuÊi se pokajati

za straπno djelo koje su poËinili kad su umorili Isusa. Æidovski

starjeπine dobili su obilje dokaza da apostoli govore i postu-

paju pod boæanskim nadahnuÊem, ali su uporno odbijali vijest

istine. Krist nije doπao onako kako su oËekivali i, premda su u

nekim trenucima bili osvjedoËeni da je On Sin Boæji, uguπili

su to osvjedoËenje i razapeli Ga. Bog im je milostivo dao i druge

dokaze, a sada im je pruæio joπ jednu priliku da Mu se obrate.

Poslao je uËenike da im kaæu kako su ubili Kneza æivota i ovom

straπnom optuæbom uputio im je joπ jedan poziv na pokajanje.

Meutim, osjeÊajuÊi se sigurnima u vlastitoj pravednosti, æidovski

su uËitelji odbili priznati da ljudi koji ih optuæuju za Kristovo

raspeÊe govore po uputi Svetoga Duha.

61

39

BuduÊi da su se opredijelili za protivljenje Kristu, svaki Ëin

odupiranja postao je sveÊenicima dodatni poticaj da nastave svo-

jim putem. Postajali su sve odluËniji u svojoj tvrdoglavosti. Nije

da se nisu mogli pokoriti; mogli su, ali nisu htjeli. Oni nisu

izgubili spasenje samo zato πto su bili krivi i zasluæili smrt, niti

samo zato πto su dali ubiti Boæjeg Sina, veÊ zato πto su se nao-

ruæali protivljenjem prema Bogu. Uporno su odbacivali svjetlo

i guπili osvjedoËenje Duha. U njima je djelovao utjecaj koji vlada

sinovima neposluπnosti i navodio ih da zlostavljaju ljude preko

kojih je djelovao Bog. ZloÊa njihove pobune jaËala je svakim

sljedeÊim Ëinom odupiranja Bogu i vijesti koju je dao svojim

slugama da je objave. Svakog dana, odbijajuÊi pokajanje, æidov-

ski voe iznova su se opredjeljivali za pobunu pripremajuÊi se

da æanju ono πto su sijali.

Boæji gnjev protiv nepokajanih grjeπnika nije se oËitovao

samo zbog grijeha koje su poËinili, veÊ zato πto su se i nakon

poziva da se pokaju odluËili i dalje opirati, ponavljajuÊi proπle

grijehe unatoË danom svjetlu. Da su se æidovski voe pokorili

uvjeravanju Svetoga Duha, dobili bi oprost, ali oni su odluËili

da se ne pokore. Na isti naËin i grjeπnik svojim stalnim odu-

piranjem sebe stavlja u poloæaj u kojem Sveti Duh ne moæe

utjecati na njega.

SljedeÊeg dana nakon ozdravljenja uzetoga, Ana i Kaifa su

se s ostalim velikodostojnicima hrama okupili na sud i pred

sebe izveli zatvorenike. U toj istoj prostoriji i pred ovim istim

ljudima Petar je sramotno zanijekao svoga Gospodina. Kad se

sada naπao na sudu, jasno se toga sjetio. Sad je imao priliku

otkupiti se za svoj kukaviËluk.

Oni koji su se sjeÊali uloge koju je Petar odigrao na sue-

nju svojem UËitelju, laskali su si da ga i sada mogu uplaπiti

prijetnjom utamniËenja i smrti. Ali Petar, kad je zanijekao Kri-

sta u najteæem trenutku, bio je nagao i samouvjeren, potpuno

razliËit od ovog Petra kojeg su doveli pred Veliko vijeÊe na

ispitivanje. On se nakon svojeg pada obratio. Viπe nije bio ohol

i hvalisav, veÊ skroman i nepovjerljiv prema sebi. Bio je ispu-

njen Svetim Duhom i uz pomoÊ ove sile odluËio je ukloniti

mrlju svojeg otpada odajuÊi Ëast imenu kojega se nekad odre-

kao.

Dosad su sveÊenici izbjegavali spomenuti Isusovo raspeÊe

ili uskrsnuÊe. Ali sada, da bi ostvarili svoju namjeru, bili su

Na vratima hrama

62

63

40 Djela apostolska

prisiljeni pitati optuæene kako je doπlo do ozdravljenja bogalja.

“Kakvom vlasti ili u Ëije ste ime to uËinili?” pitali su.

Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha Petar je neustraπivo

odgovorio: “Dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu

Isusa Krista NazareÊanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog

uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj Ëovjek pred va-

ma. Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je

postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom dru-

gom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem

nam se treba spasiti.”

Ova hrabra obrana zgranula je æidovske voe. Vjerovali su

da Êe uËenici biti svladani strahom i zbunjeni kad ih dovedu

pred Veliko vijeÊe. Ali umjesto toga, ovi svjedoci govorili su

kao πto je Krist govorio, s uvjerljivom snagom koja je uπutkala

njihove protivnike. U Petrovom glasu nije bilo ni traga strahu

kad je o Kristu objavio: “Isus je onaj kamen koji ste vi, gradi-

telji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom.”

Petar se posluæio slikom poznatom sveÊenicima. Proroci su

govorili o odbaËenom kamenu, a sam je Krist, govoreÊi jed-

nom prigodom sveÊenicima i starjeπinama, rekao: “Zar nikada

niste Ëitali u Pismima: ‘Kamen πto ga odbaciπe graditelji posta-

de kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo Ëudo u oËi-

ma naπim.’ Zato Êe se — kaæem vam — oduzeti od vas kraljevstvo

Boæje i dat Êe se narodu koji donosi njegove plodove. I tko padne

na taj kamen, smrskat Êe se, a na koga on padne, satrt Êe ga.”

(Matej 21,42-44 — DF)

Dok su sveÊenici sluπali neustraπive rijeËi apostolâ, “znali

su ih, da bijahu s Isusom” (DF).

O uËenicima je nakon Kristova preobraæenja napisano da

po svrπetku ovog Ëudesnog prizora “ne vidjeπe nikoga, osim

Isusa sama” (Matej 17,8). “Isus sâm” — ove rijeËi sadræe tajnu

æivota i silu koja je obiljeæila povijest prve Crkve. Kad su uËenici

prvi put Ëuli Kristove rijeËi, osjeÊali su potrebu za Njim. Traæili

su Ga, naπli su Ga i slijedili. Bili su s Njim u hramu, za stolom,

na padini brda, u polju. Bili su kao uËenici s uËiteljem, svako-

dnevno primajuÊi od Njega pouke vjeËne istine.

Nakon Spasiteljeva uzaπaπÊa, u njima je i dalje ostao osje-

Êaj boæanske prisutnosti, pune ljubavi i svjetla. Bila je to osob-

na prisutnost. Isus, Spasitelj, Onaj koji je s njima hodio, govorio

i molio, koji je njihovom srcu dao rijeËi nade i utjehe, bio je

64

65

41

od njih uzet na Nebo dok je vijest o miru joπ bila na Njegovim

usnama. Dok su Ga primala aneoska kola, do njih su doprle

Njegove rijeËi: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svije-

ta.” (Matej 28,20) On je na Nebo uzaπao u ljudskom liku. Zna-

li su da se nalazi pred Boæjim prijestoljem, joπ uvijek njihov

Prijatelj i Spasitelj; da se Njegovi osjeÊaji nisu promijenili, da

se zauvijek poistovjetio s napaÊenim ljudskim rodom. Znali su

da pred Boga izlazi sa zaslugama svoje krvi pokazujuÊi ranjene

ruke i noge kao podsjeÊanje na cijenu koju je platio za svoje

otkupljenike — i ova misao ojaËala ih je da pretrpe sramotu

radi Njega. Njihova zajednica s Njim bila je sada jaËa nego kad

je osobno bio uz njih. Iz njih je zraËilo svjetlo, ljubav i snaga

Krista koji je prebivao u njima tako da su se promatraËi Ëu-

dili.

Krist je stavio svoj peËat na rijeËi πto ih je Petar izgovorio

u Njegovu obranu. Pokraj uËenika, kao svjedok, stajao je Ëu-

dom ozdravljeni Ëovjek. Pojava ovog Ëovjeka koji je prije ne-

koliko sati bio bespomoÊni bogalj, a sada obnovljenog zdrav-

lja, dala je teæinu Petrovim rijeËima. SveÊenici i starjeπine su

πutjeli. Nisu mogli opovrgnuti Petrovu tvrdnju, ali su i dalje bili

odluËni da sprijeËe nauËavanje uËenika.

Kristovo krunsko Ëudo — uskriπenje Lazara — zapeËatilo je

odluËnost sveÊenika da svijet oslobode Isusa i Njegovih Ëudo-

tvornih djela koja su brzo razarala njihov utjecaj meu ljudi-

ma. Njega su razapeli, ali ovdje je bio uvjerljiv dokaz da nisu

zaustavili vrπenje Ëuda u Njegovo ime niti objavu istine koju

je nauËavao. Ozdravljenje uzetoga i propovijedanje apostola veÊ

je napunilo Jeruzalem uzbuenjem.

Da bi prikrili svoju zbunjenost, sveÊenici i starjeπine za-

povjedili su da apostole izvedu kako bi se mogli nasamo posa-

vjetovati. Svi su se sloæili da bi bilo beskorisno nijekati da je

Ëovjek ozdravio. Sa zadovoljstvom bi laæima prikrili Ëudo, ali

to je bilo nemoguÊe jer se dogodilo u pol bijela dana, pred

mnoπtvom naroda i za nj su veÊ doËule tisuÊe ljudi. OsjeÊali

su da se djelo uËenika mora zaustaviti ili Êe Isus zadobiti mno-

πtvo sljedbenika. Tome Êe uslijediti njihovo sramoÊenje jer Êe

biti smatrani krivima za ubojstvo Boæjeg Sina.

Ali bez obzira na to πto su æeljeli uniπtiti uËenike, sveÊe-

nici su im se usudili samo zaprijetiti oπtrom kaznom ako nastave

govoriti i djelovati u Isusovo ime. Nakon πto su ih ponovo po-

Na vratima hrama

66

42 Djela apostolska

zvali pred Veliko vijeÊe, zapovjedili su im da ne govore ni na-

uËavaju u Isusovo ime. No Petar i Ivan su odgovorili: “Sami

prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama

nego Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti

πto smo vidjeli i Ëuli.”

SveÊenici bi i te kako rado kaznili ove ljude zbog nepo-

kolebljive odanosti njihovom svetom pozivu, ali su se bojali na-

roda “jer su svi slavili Boga zbog onoga πto se dogodilo”. Zato

su uz ponovljene prijetnje i zabrane oslobodili apostole.

Dok su Petar i Ivan bili utamniËeni, ostali uËenici, pozna-

vajuÊi zloÊu Æidova, neumorno su molili za svoju braÊu bojeÊi

se da se ne ponovi okrutnost koju su pokazali na Kristu. »im

su apostoli bili puπteni na slobodu, potraæili su ostale uËenike

da ih izvijeste o rezultatu ispitivanja. Velika je bila radost vjer-

nika. “Jednoduπno podignu glas k Bogu: ‘Gospodaru, Stvorite-

lju neba i zemlje, mora i svega πto je u njima, ti si po Duhu

Svetomu rekao na usta naπega oca Davida, sluge svoga: Zaπto

se bune pogani, a plemena snuju isprazne snove? Zemaljski se

kraljevi digli, a knezovi udruæili protiv Gospodina i protiv nje-

gova Pomazanika. Da, uistinu se udruæiπe u ovom gradu Herod

i Poncije Pilat zajedno s poganima i plemenima izraelskim protiv

tvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao, da ostvare sve πto

je tvoja snaga i mudrost unaprijed odredila da bude.

A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa sluga-

ma svojim daj da posve neustraπivo navjeπÊuju rijeË tvoju. Pru-

æi ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa dogaaju oz-

dravljenja i Ëudesni znaci!’”

UËenici su molili da im se udijeli veÊa snaga u djelu sluæ-

be jer su vidjeli da Êe se suoËiti s istim odluËnim protivlje-

njem s kojim se i Krist suoËio dok je boravio na Zemlji. Dok

su se njihove ujedinjene molitve vjerom uzdizale k Nebu, do-

πao je odgovor. Potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i

bili su iznova obdareni Svetim Duhom. Srca punih odvaænosti

ponosno su iziπli da navjeπÊuju Boæju rijeË u Jeruzalemu. “Apostoli

su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa” i Bog

je Ëudesno blagoslovio njihov trud.

NaËelo za koje su se uËenici tako neustraπivo zalagali kad

su, kao odgovor na zapovijed da viπe ne govore u Isusovo ime,

izjavili: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe poko-

ravamo vama nego Bogu”, isto je ono naËelo kojeg su se sljed-

67

68

43

benici Evanelja nastojali dræati u vrijeme Reformacije. Kad su

se njemaËki knezovi 1529. okupili na dræavnom Saboru u

Speyeru, proËitan je carski proglas kojim se ograniËava vjer-

ska sloboda i zabranjuje daljnje πirenje reformiranih doktrina.

Izgledalo je da Êe se ugasiti nada svijeta. HoÊe li knezovi pri-

hvatiti proglas? Treba li se mnoπtvu koje je joπ uvijek u mraku

oduzeti svjetlo Evanelja? Oni koji su prihvatili reformiranu vjeru

sastali su se i njihova jednoglasna odluka je bila: “Odbacimo

proglas. U pitanjima savjesti veÊina nema moÊi.” (Merle d’Au-

bigné, History of the Reformation, knj. 13, pogl. 5)

Ovo naËelo i mi Ëvrsto zastupamo u naπe vrijeme. Barjak

istine i vjerske slobode πto su ga visoko uzdizali utemeljitelji

evaneoske Crkve i Boæji svjedoci u proπlim stoljeÊima, u ovom

je posljednjem sukobu povjeren naπim rukama. Odgovornost

za ovaj veliki dar poËiva na onima koje je Bog blagoslovio

spoznajom svoje RijeËi. Tu RijeË moramo prihvatiti kao vrhov-

ni autoritet. Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao boæanski od-

reeno ureenje i posluπnost njoj uËiti kao svetu duænost, unutar

njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe

s Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude. Boæju

rijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva. A “tako

kaæe Gospodin” ne moæe se zamijeniti rijeËima “tako kaæe Crkva”

ili “tako kaæe dræava”. Kristovu krunu treba uzdiÊi iznad kruna

zemaljskih vladara.

Od nas se ne traæi da prkosimo vlastima. Svoje rijeËi, bilo

izgovorene, bilo napisane, trebamo pozorno razmotriti kako se

o nama ne bi moglo reÊi da smo izgovorili neπto πto se protivi

zakonu i redu. Ne smijemo izgovoriti ni uËiniti niπta πto bi nam

nepotrebno zatvorilo put. Trebamo iÊi naprijed u Boæje ime

zastupajuÊi povjerene nam istine. Ako nam ljudi budu branili

obavljati ovo djelo, onda, kao apostoli, moæemo reÊi: “Sami pro-

sudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama nego

Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti

πto smo vidjeli i Ëuli.”

Na vratima hrama

69

44 Djela apostolska

7Opomena protiv licemjerja

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 4,32 do 5,11.

Dok su uËenici navijeπtali evaneoske istine u Jeruzalemu,

Bog je posvjedoËio njihove rijeËi i mnoπtvo je uzvjerovalo. Mnogi

od ovih prvih vjernika odmah su zbog gorljive zadrtosti Æido-

va bili odsjeËeni od svojih obitelji i prijatelja pa im je bilo po-

trebno osigurati hranu i krov nad glavom.

Izvjeπtaj glasi: “Meu njima, dakako, nitko nije oskudijevao”,

i objaπnjava kako je ova potreba bila zadovoljena. Oni vjernici

koji su imali novca ili imetak, radosno su ga ærtvovali da zadovolje

ovu hitnu potrebu. ProdavajuÊi kuÊe ili zemljiπta, donosili su

novac i stavljali ga pred noge apostolima; “tada se to dijelilo

svakom pojedincu prema njegovim potrebama”.

Ova dragovoljnost vjernika bila je posljedica izlijevanja Duha.

ObraÊenici na Evanelje bili su “jedno srce i jedna duπa”. Imali

su zajedniËki cilj — uspjeh zadaÊe koja im je bila povjerena; a

u njihovom æivotu nije bilo mjesta pohlepi. Ljubav prema braÊi

i djelu koje su prihvatili bila je veÊa od ljubavi prema novcu i

imetku. Njihova su djela svjedoËila da ljudske duπe smatraju vred-

nijima od zemaljskog blaga.

Tako Êe uvijek biti kad Boæji Duh zagospodari æivotom. Oni

Ëija su srca ispunjena ljubavlju prema Kristu, slijedit Êe primjer

Onoga koji je radi nas postao siromaπan da se mi Njegovim

siromaπtvom obogatimo. Novac, vrijeme, utjecaj — sve ove darove

πto su ih primili iz Boæje ruke, cijenit Êe samo kao sredstvo za

napredovanje Evanelja. Tako je bilo u prvoj Crkvi; i kad se u

danaπnjoj Crkvi bude vidjelo da su vjernici snagom Duha prestali

70

71

(44)

45

voljeti ovozemaljsko i da su se spremni ærtvovati kako bi njiho-

vi bliænji mogli Ëuti Radosnu vijest, navijeπtena Êe istina silno

djelovati na sluπatelje.

U oπtroj suprotnosti primjeru dareæljivosti koju su pokazi-

vali vjernici bilo je ponaπanje Ananije i Safire. Njihovo je iskustvo,

zapisano perom NadahnuÊa, ostavilo tamnu mrlju na povijesti

prve Crkve. Ovi su uËenici, zajedno s drugima, dijelili prednost

da Ëuju Evanelje koje su apostoli propovijedali. Bili su s osta-

lim vjernicima kad se potreslo “mjesto na kojemu bijahu skup-

ljeni. Svi se napuniπe Duha Svetoga.” (Djela 4,31) Duboko osvje-

doËenje poËivalo je na svima prisutnima, i pod izravnim utje-

cajem Boæjeg Duha Ananija i Safira obeÊali su Gospodinu pri-

hod od prodaje odreenog imanja.

Nakon toga su Ananija i Safira oæalostili Svetoga Duha po-

puπtanjem osjeÊaju pohlepe. PoËeli su æaliti zbog danog obe-

Êanja i ubrzo izgubili sladak utjecaj blagoslova koji je zagrija-

vao njihovo srce æeljom da uËine velike stvari za Kristovo djelo.

Smatrali su da su prenaglili, da trebaju ponovo razmotriti svoju

odluku. Meutim, primijetili su da su oni koji su dali svoj imetak

da bi zadovoljili potrebe svoje siromaπnije braÊe vrlo poπtovani

meu vjernicima; srameÊi se da njihova braÊa saznaju koliko

njihova sebiËna duπa æali za onim πto su sveËano obeÊali Bogu,

oni su svojom voljom odluËili prodati imanje i prikazati kao

da sav prihod stavljaju u zajedniËki fond, a zapravo su veliki

dio odluËili zadræati za sebe. Tako Êe sebi osigurati æivot iz

zajedniËkih sredstava, a istodobno steÊi veliki ugled meu bra-

Êom.

Ali Bog mrzi licemjerje i laæ. Ananija i Safira u svojem su

postupanju prema Bogu pribjegli prijevari; lagali su Svetom Duhu

i njihov je grijeh bio kaænjen brzom i straπnom kaznom. Kad

je Ananija doπao sa svojim darom, Petar mu je rekao: “Ananija,

zaπto je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slaæeπ Duhu Svetomu

i da zadræiπ za se neπto novca od svoga zemljiπta? Zar ne bi, da

je ostalo neprodano, tvoje ostalo? I poπto je prodano, zar nisi

mogao raspolagati novcem? Zaπto si u svom srcu odluËio to uËi-

niti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”

“»im Ananija Ëu te rijeËi, pade te izdahnu. I ue velik strah

u sve koji su to Ëuli.”

“Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo?” upitao

je Petar. Nitko niËim nije utjecao na Ananiju da ærtvuje svoj

Opomena protiv licemjerja

73

72

46 Djela apostolska

imetak za opÊe dobro. Postupio je po vlastitom izboru. Ali po-

kuπavajuÊi prevariti uËenike, lagao je SvemoguÊemu.

“Poslije koja tri sata ue i njegova æena, ne znajuÊi πto se

dogodilo. I Petar je upita: ‘Kaæi mi, jeste li za toliko prodali

zemljiπte?’ ‘Da, za toliko’, odgovori ona. ‘Zaπto ste se — reËe

joj Petar — dogovorili da kuπate Duha Gospodnjega? Gle! VeÊ

na vratima stoje noge onih koji ukopaπe tvoga muæa, da i tebe

iznesu!’ Ona odmah pade njemu do nogu te izdahnu. A kad

mladiÊi uoπe, naoπe je mrtvu; iznesoπe je i pokopaπe do njezina

muæa. Velik strah spopade svu Crkvu i sve koji su to Ëuli.”

BeskonaËna je Mudrost vidjela da je ovaj jasni izraz Boæje

srdæbe bio potreban da saËuva mladu Crkvu od razoËaranja.

Broj vjernika naglo je rastao. Crkva bi se naπla u opasnosti da

su naglim poveÊanjem obraÊenika u nju doπli muπkarci i æene

koji bi, tvrdeÊi da sluæe Bogu, oboæavali boga novca. Ova kaz-

na svjedoËi o tome da ljudi ne mogu prevariti Boga, da On ot-

kriva skriveni grijeh u srcu i da se Njega ne moæe prevariti.

Bila je to opomena Crkvi, upozorenje vjernicima da izbjegava-

ju glumu i licemjerje i da se Ëuvaju da ne varaju Boga.

Ovaj znak opasnosti nije dan samo prvoj Crkvi, veÊ svim

buduÊim naraπtajima kao dokaz koliko Bog mrzi lakomost, pri-

jevaru i licemjerje. U poËetku su Ananija i Safira njegovali po-

hlepu. Æelja da za sebe zadræe dio onoga πto su obeÊali Gos-

podinu navela ih je na prijevaru i licemjerje.

Bog je navijeπtanje Evanelja uËinio ovisnim o radu i da-

rovima svojeg naroda. Dragovoljni darovi i desetina jesu doho-

dak Gospodnjeg djela. Od sredstava πto ih je povjerio Ëovjeku,

Bog zahtijeva odreeni dio — desetinu. On prepuπta svima da

odluËe hoÊe li ili neÊe dati viπe od toga. Ali kad je srce taknuto

Svetim Duhom i kad obeÊamo odreenu svotu, onaj koji je obe-

Êao viπe nema nikakvog prava na posveÊeni dio. Ovakva obeÊanja

dana Ëovjeku smatrala bi se obvezom; nisu li obvezatnija ona

koja su dana Bogu? Jesu li obeÊanja kojima se sudi na sudu

savjesti manje obvezatna od pisanih sporazuma meu ljudima?

Kad u srcu neobiËnom oπtrinom i snagom zasvijetli boæansko

svjetlo, uobiËajena sebiËnost popuπta; tada se javlja odluka da

damo za Boæje djelo. Ali neka nitko ne misli da Êe mu biti do-

puπteno ispuniti dana obeÊanja bez protivljenja sa Sotonine stra-

ne. Njemu nije drago vidjeti da se na Zemlji izgrauje Otku-

piteljevo kraljevstvo. On Ëovjeku πapÊe da je previπe obeÊao,

74

47

da ga to moæe sprijeËiti u nastojanju da stekne imetak ili zadovolji

æelje svoje obitelji.

Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to Ëini da

bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On πalje sunce i

kiπu. On Ëini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da

privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potjeËu iz Njegove dareæ-

ljive ruke. Zauzvrat æeli da ljudi pokaæu svoju zahvalnost vra-

Êanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti,

dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla

sredstva u skladu s boæanskim planom — desetina svih priho-

da i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanje

Gospodnjeg djela.

No srca ljudi sebiËnoπÊu otvrdnu i, kao Ananija i Safira,

nau se u kuπnji da zadræe dio vrijednosti pretvarajuÊi se da

ispunjavaju Boæje zahtjeve. Mnogi su rastroπni u zadovoljava-

nju svojih æelja. Muπkarci i æene misle na svoja zadovoljstva i

zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose

zakinuti dar. Zaboravljaju da Êe Bog jednog dana zahtijevati toËan

raËun kako su upotrijebili Njegova dobra, i da viπe neÊe primiti

ono malo πto daju u riznicu kao πto nije primio ni dar Ananije

i Safire.

Iz stroge kazne kojom su kaænjeni ovi krivokletnici, Bog

æeli da shvatimo koliko duboko mrzi i prezire svako licemjerje

i prijevaru. PrikazujuÊi kao da su dali sve, Ananija i Safira lagali

su Svetom Duhu i izgubili ovaj i buduÊi æivot. Isti Bog koji je

njih kaznio, danas osuuje svaku prijevaru. Odvratne su Mu

laæljive usne. On objavljuje da u sveti grad “neÊe uniÊi niπta

neËisto i nijedan tko Ëini gadost i laæ” (Otkrivenje 21,27 — DF).

Ne uzimajmo istinu olako. Neka ona postane dijelom æivota.

Igrati se njome i prikazivati je onako kako to odgovara vlastitim

sebiËnim planovima znaËi brodolom vjere. “Dakle, stojte Ëvrsto!

Opaπite svoje bokove istinom.” (Efeæanima 6,14) Tko govori neis-

tinu, jeftino prodaje duπu. Njegove laæi mogu naizgled korisno

posluæiti u sluËajevima nuæde; moæe izgledati da Êe uspjeti u

poslu koji ne bi mogao ostvariti na poπten naËin; ali na kraju

dolazi do stanja u kojem viπe nikome ne moæe vjerovati. BuduÊi

da je sam krivotvoritelj, ne vjeruje rijeËima drugih.

U sluËaju Ananije i Safire, grijeh prijevare poËinjen protiv

Boga stigla je brza kazna. Isti grijeh bio je mnogo puta ponov-

ljen poslije u povijesti Crkve i vrπi se mnogo puta u naπe vrijeme.

Opomena protiv licemjerja

75

76

48 Djela apostolska

Ali iako nije popraÊen vidljivim oËitovanjem Boæjeg nezado-

voljstva, u Njegovim oËima nije manje gnusan nego πto je bio

u apostolsko vrijeme. Opomena je dana; Bog je jasno oËitovao

svoju odvratnost prema ovom grijehu i svi koji se prepuπtaju

licemjerju i pohlepi mogu biti sigurni da upropaπÊuju svoju duπu.

49

8Pred Velikim vijeÊem

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 5,12-42.

Upravo je kriæ, taj predmet sramote i muËenja, donio svijetu

nadu i spasenje. UËenici su bili skromni ljudi bez imetka i bez

ikakvog oruæja osim Boæje rijeËi, ali u Kristovoj su snazi krenuli

objaviti predivnu priËu o jaslama i kriæu i tako su svladali sva-

ko protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemaljske Ëasti ili

priznanja. S njihovih su usana tekle boæanske rijeËi koje su po-

tresle svijet.

U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude, i gdje

su prevladavale zbunjujuÊe zamisli o Kristu, da je bio razapet

kao zloËinac, uËenici su odvaæno govorili rijeËi æivota iznoseÊi

Æidovima Njegovo djelo i zadaÊu, Njegovo raspeÊe, uskrsnuÊe

i uzaπaπÊe. SveÊenici i knezovi s iznenaenjem su sluπali jasno

i smjelo svjedoËenje apostola. Snaga uskrslog Spasitelja siπla je

na uËenike i njihov je rad bio popraÊen znacima i Ëudima ta-

ko da je broj vjernika svakodnevno rastao. Na ulice kojima su

uËenici trebali proÊi ljudi su “iznosili bolesnike te ih postavljali

na postelje i nosila, da barem sjena Petrova, dok je on prolazio,

padne na nekoga od njih”. Dovodili su i one koje su muËili

neËisti duhovi. Mnoπtvo se okupljalo oko njih i oni koji su oz-

dravljali klicali su hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime.

SveÊenici i knezovi vidjeli su da se Krista uzdiæe iznad njih.

Kad su saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuÊe, Ëuli da apo-

stoli objavljuju kako je Krist uskrsnuo od mrtvih, rasrdili su

se, svjesni da Êe, ako se apostolima dopusti da propovijedaju

uskrslog Spasitelja i Ëine Ëuda u Njegovo ime, svi odbaciti na-

77

78

(49)

50 Djela apostolska

uËavanje da nema uskrsnuÊa pa Êe sljedba saduceja uskoro

nestati. Farizeji su se gnjevili jer su smatrali da je namjera uËenika

potkopati æidovske obrede i ukinuti prinaπanje ærtava.

Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisne

ovaj novi nauk; sad su saduceji i farizeji zakljuËili da rad uËe-

nika treba zaustaviti jer se njime dokazivalo da su krivi za Isusovu

smrt. Ispunjeni zaviπÊu, sveÊenici su uhvatili Petra i Ivana i bacili

ih u javnu tamnicu.

Voe æidovskog naroda u potpunosti su propustili ostva-

riti Boæju namjeru za Njegov izabrani narod. Oni koje je Gospodin

postavio Ëuvarima istine, iznevjerili su ukazano povjerenje i Bog

je izabrao druge da obave Njegovo djelo. U svojem sljepilu ovi

su voe sada dali oduπka onome πto su nazivali pravednim gnje-

vom protiv onih koji odbacuju njihov omiljeni nauk. Nisu htje-

li priznati moguÊnost da sami nisu ispravno razumjeli RijeË ili

da pogrjeπno tumaËe i primjenjuju Sveta pisma. Ponaπali su se

kao ljudi koji su izgubili razum. Kakvo pravo imaju ovi uËite-

lji, govorili su, od kojih su neki ribari, da iznose zamisli koje

su suprotne nauku kojem oni uËe narod? OdluËni da potisnu

nauËavanje ovih zamisli, utamniËili su one koji su ih iznosili.

UËenike ovaj postupak nije ni zastraπio ni obeshrabrio. Sveti

Duh podsjetio ih je na Kristove rijeËi: “Nije sluga veÊi od svoga

gospodara! Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su

moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vas

Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.”

“IzopÊavat Êe vas iz sinagoga. Joπ viπe! DoÊi Êe Ëas kada Êe

svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluæi.” “Rekoh vam ovo, da

se, kada doe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao.” (Ivan

15,20.21; 16,2.4)

Nebeski Bog, moÊni Vladar svemira, uzeo je utamniËenje

uËenika u svoje ruke jer su ljudi ratovali protiv Njegova djela.

Aneo Gospodnji noÊu je otvorio tamniËka vrata i rekao uËe-

nicima: “Idite i navjeπÊujte u hramu narodu sve πto se tiËe ovoga

Æivota!” Ovaj je nalog bio izravno suprotan nalogu æidovskih

starjeπina, no apostoli nisu rekli: Ne moæemo to uËiniti dok

ne obavijestimo gradsku upravu i od nje dobijemo dopuπtenje.

Bog je rekao: “Idite”, i oni su posluπali. Oni “uoπe u hram u

svanuÊe i poËeπe pouËavati”.

Kad su se Petar i Ivan pojavili meu vjernicima i ispriËali

kako ih je aneo izveo pokraj vojnika koji su Ëuvali tamnicu i

79

80

51

zahtijevao da nastave prekinuto djelo, braÊa su se ispunila Ëu-

enjem i radoπÊu.

U meuvremenu su veliki sveÊenik i oni uz njega sazvali

“Veliko vijeÊe, to jest starjeπinstvo sinova Izraelovih”. SveÊeni-

ci i starjeπine odluËili su optuæiti uËenike za pobunu, za uboj-

stvo Ananije i Safire i za urotu da sveÊenike liπe vlasti. Nadali

su se da Êe svjetinu tako uzbuditi da stvar uzme u svoje ruke

i s uËenicima postupi kao πto je postupila s Isusom. Bili su

svjesni da su mnogi koji nisu prihvatili Kristov nauk umorni

od samovolje æidovskih vlasti i da su æeljni promjene. SveÊe-

nici su se bojali da Êe se, ako ovi nezadovoljnici prihvate isti-

nu koju su apostoli navijeπtali i priznaju Isusa Mesijom, gnjev

Ëitavog naroda podiÊi protiv vjerskih voa i zahtijevati da poloæe

raËun za Kristovo umorstvo. OdluËili su to sprijeËiti strogim

mjerama.

Kad su poslali straæare u tamnicu da dovedu apostole, sil-

no su se zaËudili kad su Ëuli da su tamniËka vrata dobro za-

kljuËana i straæari dræe straæu pred vratima, ali zatvorenika ne-

ma.

Ubrzo je stigao zbunjujuÊi izvjeπtaj: “‘Eno, oni ljudi πto ste

ih bacili u tamnicu stoje u hramu i pouËavaju narod.’ Nato ode

starjeπina hrama sa straæarima te ih dovede, ali ne na silu, jer

su se bojali naroda da ih ne bi kamenovao.”

Premda su apostoli bili Ëudom izbavljeni iz tamnice, nisu

bili poπteeni ispitivanja i kazne. Dok je bio s njima, Krist im

je rekao: “A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat Êe vas su-

dovima.” (Marko 13,9) Time πto je poslao svojeg anela da ih

izbavi, Bog im je dao zalog svoje ljubavi i jamstvo svoje pri-

sutnosti. Sad je bilo na njima da stradaju radi Onoga Ëije su

Evanelje propovijedali.

U povijesti proroka i apostola nalazimo mnoge plemenite

primjere odanosti Bogu. Kristovi svjedoci radije su podnosili

utamniËenje, muËenje i samu smrt, nego da prekrπe Boæje za-

povijedi. Izvjeπtaj πto su ga ostavili Petar i Ivan pokazuje juna-

πtvo koje se oËitovalo u evaneosko doba. Dok su po drugi put

stajali pred ljudima koji su ih naumili uniπtiti, u njihovim rijeËima

i ponaπanju nije se mogao primijetiti ni strah ni oklijevanje. A

kad je veliki sveÊenik rekao: “Zar vam nismo oπtro zabranili

da uËite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom

naukom, i hoÊete da bacite na nas krv toga Ëovjeka”, Petar je

Pred Velikim vijeÊem

81

82

52 Djela apostolska

odgovorio: “Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.” Ne-

beski aneo oslobodio ih je iz tamnice i zapovjedio im da pou-

Ëavaju u hramu. SlijedeÊi ovaj nalog, bili su posluπni boæanskoj

zapovijedi i tako moraju i dalje Ëiniti bez obzira koliko Êe ih

to koπtati.

A onda je Duh nadahnuo uËenike; optuæeni su postali tu-

æitelji optuæujuÊi za Kristovo ubojstvo one koji su tvorili ovo

VijeÊe. “Bog otaca naπih uskrisio je Isusa, koga ste vi, vjeπajuÊi

na kriæ, ubili. Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vou

i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha. Za

ovo svjedoËimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji

mu se pokoravaju.”

Æidovi su se na ove rijeËi toliko rasrdili da su naumili uzeti

zakon u svoje ruke i bez ikakvog daljnjeg suenja i odobrenja

rimskih duænosnika usmrtiti zatvorenike. Premda veÊ bili krivi

za Kristovu krv, sada su bili spremni uprljati ruke krvlju Njegovih

uËenika.

Ali u VijeÊu je bio Ëovjek koji je u rijeËima apostola pre-

poznao Boæji glas. Bio je to Gamaliel, farizej poπtovan od naroda,

uËen Ëovjek i na visokom poloæaju. Bistrim umom vidio je da

Êe nasilni korak o kojem su sveÊenici razmiπljali izazvati straπ-

ne posljedice. Prije nego πto se obratio prisutnima, zatraæio je

da izvedu zatvorenike. Dobro je poznavao ljude s kojima ima

posla; znao je da Kristovi ubojice neÊe prezati ni od Ëega da

ostvare svoju nakanu.

A onda je promiπljeno i mirno progovorio: “Izraelci! Pro-

mislite dobro πto kanite uËiniti s tim ljudima! Prije ovog vre-

mena diæe se Teuda, izdajuÊi se za neπto osobito, i uza nj pristade

oko Ëetiri stotine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristaπe

bile su rasprπene i uniπtene. Poslije njega, u doba popisa pu-

Ëanstva, diæe se Juda Galilejac i povuËe dosta naroda za sobom.

I on poginu, a sve njegove pristaπe biπe rasprπene. A za ovo

sada, kaæem vam: proite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov

pothvat, ili njihovo djelo, potjeËe od ljudi, propast Êe, a ako

potjeËe zbilja od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti. Pustite ih, da

ne doete u sukob s Bogom!”

SveÊenici su vidjeli razumnost ovih dokaza pa su se mora-

li sloæiti s Gamalielom. Ali njihove predrasude i mrænju nije

bilo moguÊe obuzdati. Teπka srca pustili su uËenike nakon πto

su ih iπibali i ponovo im zaprijetili da Êe izgubiti æivot ako i

83

53

dalje budu propovijedali u Isusovo ime. “A oni ostaviπe Veliko

vijeÊe vrlo veseli πto im je udijeljena Ëast da podnesu zlostav-

ljanje za ime Isusovo. Svaki dan su neprestano i u hramu i po

kuÊama navjeπÊivali Isusa kao Mesiju.”

Ubrzo nakon raspeÊa Krist je uËenicima u baπtinu ostavio

mir. “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga

ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi

vaπe srce!” (Ivan 14,27) Ovaj mir ne dolazi od prilagoivanja

svijetu. Krist do mira nije nikad dolazio popuπtanjem zlu. Mir

koji je Krist ostavio uËenicima viπe je unutarnji nego vanjski, i

trebao je u sukobima i svai zauvijek ostati s Njegovim svjedo-

cima.

Krist je o sebi rekao: “Nemojte misliti da sam doπao donijeti

na zemlju mir! Nisam doπao da donesem mir, nego maË.” (Ma-

tej 10,34) Premda Knez mira, sad je trebao prouzroËiti podje-

lu. On, koji je doπao navijestiti Radosnu vijest i srcima ljudske

djece donijeti nadu i radost, izazvao je sukob koji gori duboko

u ljudskom srcu i izaziva snaæne strasti. On upozorava svoje

sljedbenike: “U svijetu Êete imati patnju.” “Ali prije toga svega

stavit Êe ruke na vas te vas progoniti; predavat Êe vas u sinagoge

i tamnice; vodit Êe vas pred kraljeve i upravitelje zbog moga

imena.” “Predavat Êe vas Ëak i roditelji, braÊa, roaci i prijatelji,

i neke Êe od vas poubijati.” (Ivan 16,33; Luka 21,12.16)

Ovo se proroËanstvo doslovce ostvarilo. Isusovi sljedbeni-

ci bili su izloæeni svakom poniæenju, sramoÊenju i okrutnosti

na koje je Sotona mogao potaknuti ljudska srca da ih izmisle.

I ono Êe se ponovo doslovce ispuniti, jer je tjelesno srce joπ

uvijek u neprijateljstvu s Boæjim zakonom i neÊe se pokoriti

njegovim zapovijedima. Danaπnji svijet nije niπta usklaeniji s

Kristovim naËelima nego πto je bio u vrijeme apostola. Ista mrænja

koja je izazvala povik: “Raspni ga! Raspni ga!” — ista mrænja

koja je dovela do progonstva uËenika, joπ uvijek djeluje u sino-

vima neposluπnosti. Isti duh koji je u mraËnom srednjem vije-

ku osuivao muπkarce i æene na tamnicu, progonstvo i smrt,

koji je smislio strahovita muËenja Inkvizicije koja je planirala i

izvrπila pokolj na Dan sv. Bartolomeja i koji je zapalio vatre Smith-

fielda, joπ uvijek djeluje zloËinaËkom energijom u neobraÊenim

srcima. Povijest istine uvijek je bila izvjeπÊe o borbi izmeu

dobra i zla. Navijeπtanje Evanelja u ovom je svijetu uvijek vrπeno

uz protivljenje, opasnost, gubitak i patnju.

Pred Velikim vijeÊem

84

85

54 Djela apostolska

Odakle snaga onima koji su u proπlosti podnosili progon-

stvo radi Krista? Ona je dolazila iz zajednice s Bogom, zajednice

sa Svetim Duhom, zajednice s Kristom. SramoÊenje i progon-

stvo odvojili su mnoge od zemaljskih prijatelja, ali nikad od

Kristove ljubavi. Duπu koja je izloæena stradanju naπ Spasitelj

nikad ne voli viπe nego kad podnosi sramotu radi istine. “Ja

Êu ga ljubiti”, rekao je Krist, “i objaviti mu samog sebe.” (Ivan

14,21) Kad vjernik zbog istine stane pred zemaljske sudove,

Krist stoji uz njega. Kad je zatvoren meu zatvorske zidove,

Krist mu se sam javlja i svojom ljubavlju jaËa njegovo srce. Kad

pretrpi smrt radi Krista, Spasitelj mu kaæe: Oni mogu ubiti ti-

jelo, ali ne mogu nauditi duπi. “Ohrabrite se: ja sam pobijedio

svijet!” “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer

ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem te

pobjedniËkom desnicom.” (Ivan 16,33, Izaija 41,10)

“Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiËe se,

ostaje dovijeka. Bregovi okruæuju Jeruzalem: Jahve okruæuje narod

svoj odsada i dovijeka.” “Oslobodit Êe ih nepravde i nasilja, jer

je dragocjena u njegovim oËima krv njihova.” (Psalam 125,1.2;

72,14)

“Jahve nad Vojskama zakrilit Êe ih… Jahve Bog njihov spa-

sit Êe ih u dan onaj; kao stado on Êe pasti narod svoj; kao

drago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj.” (Zaha-

rija 9,15.16)

86

55

9Sedmorica akona

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,1-7.

“U ono vrijeme, kako je rastao broj uËenika, poËeπe mrm-

ljati Helenisti na Hebreje da se njihove udovice zapostavljaju u

svakidaπnjoj pomoÊi.”

Prva Crkva bila je sastavljena od mnogih staleæa i ljudi raz-

liËitih nacionalnosti. U vrijeme izlijevanja Svetog Duha na Pe-

desetnicu, u Jeruzalemu su boravili “poboæni Æidovi koji su doπli

iz svih naroda pod nebom” (Djela 2,5). Meu Æidovima hebrej-

ske vjere koji su se okupili u Jeruzalemu bili su neki opÊenito

poznati kao Helenisti, a izmeu njih i palestinskih Æidova du-

go je vladalo nepovjerenje i Ëak neprijateljstvo.

Srca onih koji su se obratili zahvaljujuÊi radu apostola

omekπala su i sjedinila se u Kristovoj ljubavi. UnatoË prijaπnjim

predrasudama, svi su bili u meusobnom skladu. Sotona je znao

da napredovanje evaneoske istine neÊe moÊi zaustaviti dokle

god bude vladalo ovo zajedniπtvo, zato je nastojao iskoristiti pri-

jaπnje navike razmiπljanja u nadi da bi time mogao u Crkvu unijeti

elemente nejedinstva.

Tako se dogodilo da je neprijatelj, kako se broj uËenika

poveÊao, uspio izazvati sumnjiËavost nekih koji su prije navik-

li zavidno gledati na svoju braÊu u vjeri i nalaziti pogrjeπke kod

svojih duhovnih voa pa “Æidovi grËkog jezika stadoπe mrmlja-

ti protiv domaÊih Æidova” (DF). Uzrok mrmljanju bilo je navodno

zanemarivanje grËkih udovica u pruæanju svakidaπnje pomoÊi.

Svaka nejednakost bila bi suprotna duhu Evanelja, ali je Soto-

na uspio pobuditi sumnju. Sad su se morale poduzeti hitne mjere

88

87

(55)

56 Djela apostolska

da se uklone svi razlozi za nezadovoljstvo, inaËe Êe neprijatelj

uspjeti u nastojanju da izazove podjelu meu vjernicima.

Isusovi uËenici naπli su se u kriznom stanju. Pod mudrim

vodstvom apostola koji su ujedinjeno radili u sili Svetoga Du-

ha, djelo koje je bilo povjereno evaneoskim vjesnicima naglo

se πirilo. Crkva se stalno poveÊavala i ovaj rast vjerniπtva pove-

Êavao je teπke terete odgovornih. Nijedan Ëovjek, pa ni skupi-

na ljudi, nije mogla nastaviti sama nositi ove terete a da ne ugrozi

buduÊi napredak Crkve. Bilo je potrebno podijeliti odgovorno-

sti koje je nekolicina tako vjerno nosila u prvim danima Crkve.

Apostoli su sada morali uËiniti vaæan korak u usavrπavanju

evaneoskog reda u Crkvi prenoπenjem nekih tereta, koje su

dosad sami nosili, na druge vjernike.

Na sastanku koji su sazvali, apostoli su, voeni Svetim Du-

hom, iznijeli plan za bolju organizaciju svih djelatnih snaga u

Crkvi. Doπlo je vrijeme, rekli su, kad duhovni voe koji nad-

gledaju Crkvu trebaju biti osloboeni obveze dijeljenja potreba

siromaπnima i sliËnih tereta, kako bi nastavili slobodno propo-

vijedati Evanelje. “Radije pronaite, braÊo,” rekli su, “meu

sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa

Êemo njih postaviti nad tim poslom, a mi Êemo se potpuno

posvetiti molitvi i sluæbi propovijedanja.” Prijedlog je bio pri-

hvaÊen, i uz molitvu i polaganje ruku, sedam izabranih ljudi

sveËano je odvojeno za duænost akona.

Imenovanje sedmorice da preuzmu nadzor nad odreenim

granama djela pokazalo se velikim blagoslovom za Crkvu. Ovi

duænosnici pozorno su razmotrili pojedinaËne potrebe kao i opÊe

financijske interese Crkve, i svojim su mudrim upravljanjem i

poboænim primjerom bili vaæna pomoÊ drugim sluæbenicima

u povezivanju razliËitih potreba Crkve u jedinstvenu cjelinu.

Da je ovaj korak bio po Boæjem nalogu, vidljivo je iz nepo-

srednih rezultata koji su slijedili. “RijeË se Boæja πirila bez pre-

stanka, a broj je uËenika u Jeruzalemu silno rastao. I mnogi su

sveÊenici prihvaÊali vjeru.” Ovo prikupljanje duπa treba zahva-

liti veÊoj slobodi koju su apostoli omoguÊili te gorljivosti i sili

koju su pokazala sedmorica akona. »injenica da su ova braÊa

bila odreena za posebno djelo voenja brige o siromasima,

nije ih iskljuËila iz pouËavanja vjere. Naprotiv, bili su potpuno

osposobljeni poduËavati druge istinu pa su se s velikom ozbilj-

noπÊu i uspjehom dali na posao.

89

90

57

Prvoj Crkvi bilo je povjereno djelo koje se neprekidno πi-

rilo — djelo osnivanja centara svjetla i blagoslova gdje god su

iskrene duπe bile spremne uÊi u Kristovu sluæbu. Navijeπtanje

Evanelja trebalo je obuhvatiti cijeli svijet i vjesnici kriæa se

nisu mogli nadati da Êe ovu vaænu zadaÊu ostvariti ako ne ostanu

sjedinjeni vezama krπÊanskog jedinstva i tako pokaæu svijetu da

su jedno s Kristom u Bogu. Zar se njihov boæanski Voa nije

molio Ocu: “»uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu

jedno kao mi”? Nije li rekao svojim uËenicima: “I svijet ih zamrzi,

jer viπe ne pripadaju svijetu”? Nije li molio Oca da “postanu

potpuno jedno”, “da svijet vjeruje da si me ti poslao”? (Ivan

17,11.14.23.21) Njihov duhovni æivot i sila ovisili su o tijesnoj

vezi s Onim koji im je naloæio da propovijedaju Evanelje.

UËenici su se samo ujedinjeni s Kristom mogli nadati sna-

zi Svetoga Duha i suradnji nebeskih anela. Uz pomoÊ ovih ne-

beskih sredstava oni Êe pred svijetom pokazati da su jedin-

stveni i bit Êe pobjednici u sukobu koji su bili prisiljeni stalno

voditi protiv sila tame. Kako budu ujedinjeni nastavili raditi,

nebeski Êe vjesnici poÊi pred njima otvarajuÊi put; srca Êe biti

pripravljena za prihvaÊanje istine i mnogi Êe biti zadobiveni

za Krista. Dokle god ostanu ujedinjeni, Crkva Êe napredovati

“lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, straπna kao vojska pod

zastavama” (Pjesma 6,10). Niπta se neÊe moÊi usprotiviti njezi-

nu napredovanju. Crkva Êe iÊi iz pobjede u pobjedu, slavno os-

tvarujuÊi svoju boæansku zadaÊu navijeπtanja Evanelja svijetu.

Organizacija Crkve u Jeruzalemu trebala je sluæiti kao mo-

del za organizaciju crkava u svakom drugom mjestu gdje Êe

vjernici istine zadobiti obraÊenike na Evanelje. Oni koji su dobili

odgovornost opÊeg nadzora nad Crkvom nisu smjeli gospoda-

riti nad Gospodnjom baπtinom, veÊ su kao mudri pastiri trebali

pasti “stado Boæje” i nastojati biti “uzorom stadu” (1. Petrova

5,2.3), a akoni su trebali biti “ljudi na dobru glasu, puni Du-

ha i mudrosti”. Ovi su ljudi trebali zajedniËki zauzeti poloæaj

na pravoj strani i zadræati ga Ëvrsto i odluËno. Tako Êe na cijelo

stado vrπiti ujedinjujuÊi utjecaj.

Poslije u povijesti prve Crkve, kad su u razliËitim dijelovi-

ma svijeta osnovane mnoge skupine vjernika, organizacija Crkve

je usavrπavana kako bi se saËuvao red i usklaenost djelovanja.

Svaki je vjernik bio pozivan da dobro obavi svoj dio posla. Svatko

je trebao mudro uporabiti talente koji su mu bili povjereni. Neke

Sedmorica akona

91

92

58 Djela apostolska

je Sveti Duh obdario posebnim darovima i postavio — “prvo

za apostole, drugo za proroke, treÊe za uËitelje; zatim je dao

dar Ëudesa, onda dar ozdravljanja, dar pruæanja pomoÊi, dar

upravljanja, dar razliËitih jezika” (1. KorinÊanima 12,28). Ali

svi su trebali skladno raditi.

“Milosni su darovi razliËiti, ali je isti Duh. RazliËite su i

sluæbe, ali je isti Gospodin. RazliËiti su i uËinci, ali je isti Bog

koji Ëini sve u svima. Svakomu se daje objava Duha na opÊu

korist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje —

po istom Duhu; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugo-

mu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu moÊ Ëu-

desa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikova-

nja duhova, drugomu razliËiti jezici, a treÊemu dar tumaËenja

jezika. A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svako-

mu kako hoÊe. Kao πto je, naime, tijelo jedno, iako ima mno-

go udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo,

tako je i Krist.” (1. KorinÊanima 12,4-12)

SveËane odgovornosti poËivaju na onima koji su pozvani

da budu voe Boæje crkve na Zemlji. U doba teokracije, kad je

Mojsije nastojao sam nositi terete tako teπke da bi ga brzo iscr-

pili, Jitro mu je savjetovao da mudro raspodijeli odgovornosti.

“Ti zastupaj narod pred Bogom”, rekao mu je. “Podastiri Bogu

njihove razmirice.” Zatim mu je savjetovao da postavi “tisuÊnike,

stotnike, pedesetnike i desetnike” za glavare puku. Trebao je

izabrati “ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze

mito”. Oni su trebali suditi “narodu u svako doba” i tako oslobo-

diti Mojsija od zamornih odgovornosti bavljenja mnogim ma-

njim predmetima koje su posveÊeni pomoÊnici mogli mudro

rijeπiti.

Vrijeme i snaga onih kojima su po Boæjoj providnosti dodi-

jeljeni vodeÊi odgovorni poloæaji u Crkvi trebaju biti posveÊeni

rjeπavanju teæih pitanja koja zahtijevaju posebnu mudrost i πirinu

srca. Nije u skladu s Boæjim nalogom da se takve ljude poziva

na rjeπavanje manjih stvari koje su drugi sposobni rijeπiti. “Sve

veÊe sluËajeve neka preda te iznose,” predloæio je Jitro Mojsiju,

“a u manjima neka sami rasuuju. Olakπaj sebi breme: neka ga

oni s tobom nose. Ako tako uradiπ, i Bog ti to odobri, moÊi

Êeπ izdræati, i sav ovaj narod odlazit Êe kuÊi u miru.”

Sukladno ovom prijedlogu “probere Mojsije sposobnih ljudi

od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuÊnike,

93

59

stotnike, pedesetnike i desetnike. Oni su sudili narodu u svako

doba. Teæe sluËajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje sami rjeπa-

vali.” (Izlazak 18,19-26)

Poslije, kad je birao sedamdeset starjeπina da s njim pone-

su odgovornosti upravljanja, Mojsije je pazio da kao pomoÊni-

ke izabere ljude koji su se odlikovali dostojanstvom, zdravim

prosuivanjem i iskustvom. U govoru upuÊenom ovim starjeπi-

nama u vrijeme njihova rukopolaganja, on je spomenuo neke

odlike koje Ëovjeka Ëine sposobnim da bude mudar voa u Cr-

kvi. “Sasluπajte svoju braÊu; sudite pravedno izmeu Ëovjeka i

njegova brata ili pridoπlice. U suenju nemojte biti pristrani;

sasluπavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud

je Boæji!” (Ponovljeni zakon 1,16.17)

Pri kraju svoje vladavine kralj David je uputio sveËani po-

ziv onima koji su u njegovo vrijeme nosili breme Boæjeg djela.

Kad je skupio “u Jeruzalem sve izraelske knezove i poglavare

od redova koji su sluæili kralja, tisuÊnike, stotnike i nadstojn-

ike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih

sinova, zajedno s dvoranima i junacima, i svim hrabrim vojni-

cima”, ostarjeli kralj ih je sveËano pozvao da “pred oËima sveg

Izraela, Jahvina zbora i pred svojim Bogom…” dræe i traæe “sve

zapovijedi Jahve, svoga Boga” (1. Ljetopisa 28,1.8).

Salomonu, kao onome koji je bio pozvan da preuzme vo-

deÊi odgovoran poloæaj, David je uputio poseban poziv: “A ti,

sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i sluæi mu Ëitavim

srcem i spremnom duπom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve

misli i namjere; ako ga budeπ traæio, dat Êe ti da ga naeπ; ako

li ga ostaviπ, odbacit Êe te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve iza-

brao… budi junak.” (redci 9.10)

Ovo isto naËelo poboænosti i pravednosti koje je u vrijeme

Mojsija i Davida trebalo rukovoditi voe u Boæjem narodu, tre-

bali su slijediti oni kojima je bio povjeren nadzor nad organi-

ziranom Boæjom crkvom u krπÊansko doba. U sreivanju stanja

u svim crkvama i odreivanju prikladnih ljudi za sluæbenike,

apostoli su se dræali visokih mjerila rukovoenja iznesenih u

spisima Starog zavjeta. Oni su nastojali da onaj tko je pozvan

na vodeÊi poloæaj u Crkvi bude “besprijekoran: ne samodopadan,

ne sklon srdæbi, ne goropadan, ne svadljivac, ne odan prljavim

dobicima, veÊ gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, pobo-

æan, gospodar sebe, posve privræen sigurnom propovijedanju

Sedmorica akona

94

95

60 Djela apostolska

nauke, da moæe i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protiv-

nike” (Titu 1,7-9).

Red koji se odræavao u prvoj krπÊanskoj Crkvi omoguÊio

je da ona napreduje kao dobro uvjeæbana vojska naoruæana Boæ-

jim oruæjem. Skupine vjernika, premda rasprπene na velikom

podruËju, bile su udovi jednog tijela; sve su se kretale zajedno

i u meusobnom skladu. Kad se u mjesnoj crkvi pojavila ne-

sloga, kao πto se poslije pojavila u Antiohiji i na drugim mjestima,

a vjernici se nisu mogli sloæiti, takvim sluËajevima nije bilo do-

puπteno da izazovu podjelu u Crkvi, veÊ su bili preneseni op-

Êem saboru svih vjernika sastavljenom od imenovanih zastup-

nika iz svih mjesnih crkava, s apostolima i starjeπinama na vode-

Êim poloæajima. Tako se nastojanju Sotone da napadne Crkvu

u zabaËenim mjestima oduprlo zajedniËko djelovanje svih pa

su planovi neprijatelja da izazove poremeÊaj i upropasti je bili

osujeÊeni.

“Jer Bog nije Bog nereda, nego reda. Kao i u svim crkvama

svetih.” (1. KorinÊanima 14,33) On zahtijeva da se danas u vo-

enju crkvenih poslova poπtuje red i sustav jednako kao u pro-

πlosti. On æeli da se Njegovo djelo obavlja temeljito i savjesno

kako bi na njega mogao staviti peËat svojeg odobravanja. Krπ-

Êanin se treba ujediniti s krπÊaninom, crkva s crkvom, ljudska

orua trebaju suraivati s boæanskim, svi pokorni Svetom Du-

hu i svi zajedno navijeπtajuÊi svijetu Radosnu vijest o Boæjoj

milosti.

96

61

10Prvi krπÊanski muËenik

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,5-15; 7.

PrednjaËeÊi meu sedmoricom akona, Stjepan je bio Ëo-

vjek duboke poboænosti i snaæne vjere. Premda po roenju Æi-

dov, govorio je grËki i poznavao obiËaje i navike Grka. Zato je

naπao priliku da propovijeda Evanelje u sinagogama grËkih

Æidova. Bio je vrlo aktivan u radu za Krista i svoju je vjeru ne-

ustraπivo navijeπtao. UËeni rabini i zakonici upustili su se u javne

rasprave s njim, uvjereni u laku pobjedu. No “ne mogoπe odo-

ljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”. Ne samo πto je govorio

u sili Svetoga Duha, veÊ je bilo jasno da je dobro prouËio pro-

roËanstva i da je bio pouËen u svemu πto je bilo vezano uz

Zakon. Bio je vjeπt u obrani istina koje je zastupao tako da je

svoje protivnike potpuno porazio. Na njemu se ispunilo obeÊanje:

“Zapamtite da vam ne treba unaprijed pripremati obrane, jer

Êu vam ja dati rjeËitost i mudrost kojoj se neÊe moÊi suprot-

staviti i oduprijeti svi vaπi neprijatelji.” (Luka 21,14.15)

Kad su sveÊenici i starjeπine vidjeli silu koja je pratila Stje-

panovo propovijedanje, ispunili su se ogorËenom mrænjom.

Umjesto da prihvate dokaze koje je iznosio, odluËili su uπutkati

njegov glas tako πto Êe ga ubiti. Viπeput su potkupili rimske

vlasti da prijeu preko sluËajeva kad su Æidovi uzeli zakon u

svoje ruke, osudili i smaknuli zatvorenike u skladu sa svojim

narodnim obiËajem. Stjepanovi neprijatelji nisu sumnjali da to

mogu ponovo uËiniti bez ikakve opasnosti. OdluËili su preuzeti

rizik i zato su uhvatili Stjepana i izveli ga na sud pred Veliko

vijeÊe.

97

98

(61)

62 Djela apostolska

Iz okolnih zemalja pozvani su uËeni Æidovi da pobiju argu-

mente zatvorenika. Tu je bio i Savao iz Tarza koji je preuzeo

vodeÊu ulogu protiv Stjepana. Posluæio se rjeËitoπÊu i logikom

rabina ne bi li uvjerio narod da Stjepan propovijeda laæni i opasni

nauk; ali je u Stjepanu sreo Ëovjeka koji je odliËno razumio

Boæju nakanu πirenja Evanelja meu druge narode.

BuduÊi da sveÊenici i starjeπine nisu mogli odoljeti Stjepa-

novoj jasnoj, smirenoj mudrosti, odluËili su od njega uËiniti pri-

mjer drugima. Tako Êe zadovoljavajuÊi svoju osvetoljubivu mræ-

nju sprijeËiti druge da iz straha ne prihvate njegovo vjerova-

nje. Pozvani su laæni svjedoci koji su tvrdili da su Ëuli kako

izgovara bogohulne rijeËi protiv hrama i Zakona. “Mi smo ga

Ëuli gdje govori”, tvrdili su ovi svjedoci, “da Êe Isus, onaj Nazare-

Êanin, razoriti ovo mjesto i promijeniti bogosluæje koje nam je

predao Mojsije.”

Kad je Stjepan stao licem u lice sa svojim sucima da odgovori

na optuæbu bogohuljenja, sveta je svjetlost zraËila s njegovog

lica i “svi koji su sjedili u Velikom vijeÊu upru pogled u Stje-

pana i opaze da mu je lice poput lica aneoskoga”. Mnogi koji

su vidjeli to svjetlo zadrhtali su i zaklonili svoje lice, ali se tvr-

doglava nevjera i predrasude starjeπina nisu pokolebale.

Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optuæbi protiv njega,

poËeo je svoju obranu jasnim, prodornim glasom koji je odjekivao

u vijeÊniËkoj dvorani. RijeËima koje su opËarale skup, poËeo

je ponavljati povijest Boæjeg izabranog naroda. Pokazao je te-

meljito poznavanje æidovskog sustava i iznio duhovno tumaËe-

nje koje se sada oËitovalo u Kristu. Ponovio je Mojsijeve rijeËi

kojima je prorekao Mesiju: “Proroka Êe vam podignuti Bog iz

vaπe braÊe, kao mene njega sluπajte.” (©A) Jasno je objavio svoju

odanost Bogu i æidovskoj vjeri dok je dokazivao kako Zakon u

koji su se Æidovi uzdali za spasenje nije mogao Izraela spasiti

od idolopoklonstva. Povezao je Isusa Krista s cjelokupnom æi-

dovskom povijeπÊu. Spomenuo je izgradnju Salomonova hrama

i rijeËi Salomona i Izaije: “A Previπnji ne prebiva u zgradama

napravljenim ljudskom rukom, kako to veÊ prorok veli: ‘Nebo

je moje prijestolje, a zemlja je podnoæje nogama mojim. Kakvu

Êete mi kuÊu sagraditi — pita Gospodin — ili kakvo Êe biti mjesto

gdje bih prebivao? Zar moja ruka nije sve ovo naËinila?’”

Kad je Stjepan doπao do ove toËke, narod se poËeo kome-

πati. Kad je Krista povezao s proroËanstvima i govorio o hra-

99

100

63

mu, sveÊenik, glumeÊi da je uæasnut, razderao je svoju odjeÊu.

Za Stjepana je to bio jasan znak da Êe njegov glas ubrzo zauvi-

jek utihnuti. Vidio je protivljenje koje su izazvale njegove rijeËi

i znao je da daje svoje posljednje svjedoËanstvo. Premda je bio

usred propovijedi, naglo ju je zakljuËio.

Iznenada, prekidajuÊi tijek povijesti koju je iznosio, okre-

nuo se svojim razbjeπnjelim sucima i povikao: “Ljudi tvrde πije,

neobrezanih srdaca i uπiju! Vi se uvijek opirete Duhu Sveto-

me! Kako oËevi vaπi tako i vi! Koga od proroka nisu progonili

oËevi vaπi? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dola-

zak Pravednika, koga vi sad veÊ izdadoste i ubiste, vi baπ koji

ste primili Zakon preko anela, ali ga niste vrπili.”

Na ovo su sveÊenici i starjeπine doπli izvan sebe od bijesa.

PonaπajuÊi se sliËnije zvijerima negoli ljudskim biÊima, jurnuli

su na Stjepana πkripajuÊi zubima. Na okrutnim licima oko se-

be zatvorenik je vidio svoj usud, ali se nije pokolebao. U njemu

nije bilo straha od smrti. Razbjeπnjeli sveÊenici i uspaljeno mno-

πtvo nisu ga mogli uplaπiti. Prizor pred njim ustupio je mjesto

vienju. Vidio je pred sobom πirom otvorena nebeska vrata i

gledajuÊi kroz njih vidio je slavu Boæjeg dvora i Krista, kao da

je upravo ustao s prijestolja, spreman da brani svojeg slugu.

Trijumfalnim rijeËima Stjepan je uskliknuo: “Evo, gledam otvo-

rena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.”

Dok je opisivao slavni prizor πto su ga promatrale njegove

oËi, bilo je to viπe nego πto su njegovi progonitelji mogli pod-

nijeti. ZatiskujuÊi uπi da ne Ëuju njegove rijeËi i silno viËuÊi,

jurnuli su na njega kao jedan i “izguraπe ga izvan grada”. “Dok

su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: ‘Gospodine Isuse,

primi moj duh!’ Zatim kleËe i viknu jakim glasom: ‘Gospodi-

ne, ne uzmi im ovo za grijeh!’ Kad to reËe, usnu.”

Nad Stjepanom nije bila izreËena presuda, ali su rimske

vlasti bile potkupljene velikom svotom novca da ne istraæuju

ovaj sluËaj.

Stjepanova muËeniËka smrt duboko se dojmila svih koji su

je promatrali. SjeÊanje na Boæji peËat na njegovom licu i rijeËi

koje su ganule duπe svih koji su ih Ëuli, ostale su u mislima

promatraËa i svjedoËile o istini koju je navijeπtao. Njegova je

smrt bila teπka kuπnja za Crkvu, ali je rezultirala osvjedoËenjem

Savla koji iz svojeg sjeÊanja nije mogao izbrisati vjeru i oda-

nost muËenika te sjaj koji je poËivao na njegovom licu.

Prvi krπÊanski muËenik

101

64 Djela apostolska

Savao je prigodom Stjepanova suenja i smrti bio prepun

grozniËave gorljivosti. Nakon toga se srdio na svoje vlastito po-

tajno osvjedoËenje da je Bog odlikovao Stjepana upravo u tre-

nutku kad su ga ljudi sramotili. Savao je nastavio proganjati Boæju

crkvu; lovio je krπÊane, hvatao ih u njihovim kuÊama i predavao

sveÊenicima i starjeπinama u Jeruzalemu da ih zatvaraju u tam-

nice i ubijaju. Njegova gorljivost u provoenju progonstva uni-

jela je strah meu krπÊane u Jeruzalemu. Rimske vlasti uopÊe

se nisu trudile da zaustave ovo okrutno djelo; potajno su poma-

gale Æidovima da bi se s njima pomirile i zadobile njihovu na-

klonost.

Nakon Stjepanove smrti, s obzirom na svoju ulogu u tom

dogaaju, Savao je bio izabran u Veliko vijeÊe. Neko je vrijeme

bio snaæno sredstvo u Sotoninim rukama da provede pobunu

protiv Boæjeg Sina. Ali uskoro Êe ovaj bezobzirni progonitelj

biti zaposlen u izgradnji Crkve koju je sada ruπio. Netko moÊ-

niji od Sotone izabrao je Savla da zauzme mjesto muËenika Stje-

pana, da propovijeda i strada u Njegovo ime i da nadaleko ob-

javljuje vijest spasenja po Njegovoj krvi.

102

65

11Radosna vijest u Samariji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 8.

Nakon Stjepanove smrti nastalo je protiv vjernika u Jeru-

zalemu tako bezobzirno progonstvo da se “svi krπÊani, osim apo-

stola, rasprπiπe po krajevima judejskim i samarijskim”. Savao

je pak “pustoπio Crkvu; iduÊi iz kuÊe u kuÊu izvlaËio je iz njih

ljude i æene te ih predavao u tamnicu”. O svojoj gorljivosti u

ovom okrutnom radu poslije Êe reÊi: “Ja sam doista nekoÊ mislio

da sam duæan æestoko se suprotstaviti djelom imenu Isusa

NazareÊanina. To sam i Ëinio u Jeruzalemu. Kao πto sam osob-

no mnoge svete zatvarao u tamnice… Po svim sinagogama pri-

siljavao sam ih, viπe puta kaænjavanjem, da izgovaraju grdnje

protiv Boga i u svome prekomjernom bijesu na njih progonio

sam ih Ëak u tue gradove.” Da Stjepan nije bio jedini koji je

izgubio æivot, vidljivo je iz Savlovih vlastitih rijeËi: “Tako sam,

kad su bili osuivani na smrt, to odobravao.” (Djela 26,9-11)

U tim trenucima opasnosti Nikodem je neustraπivo priznao

svoju vjeru u razapetog Spasitelja. Nikodem je bio Ëlan Velikog

vijeÊa i s drugima je bio ganut Isusovim naukom. Dok je pro-

matrao Kristova Ëudesna djela, u njemu je raslo uvjerenje da

je On Izaslanik Boæji. Suviπe ohol da bi otvoreno priznao sim-

patiju za galilejskog UËitelja, traæio je tajni razgovor s Njim. U

tom razgovoru Isus mu je predoËio plan spasenja i svoju zadaÊu

u svijetu, ali Nikodem je joπ uvijek oklijevao. Skrio je istinu u

svoje srce i tri godine se Ëinilo da nema ploda. Ali iako javno

nije priznao Krista, Nikodem je u Velikom vijeÊu viπeput one-

moguÊio planove sveÊenika da Ga ubiju. Kad je na kraju Krist

103

104

(65)

66 Djela apostolska

bio podignut na kriæ, Nikodem se sjetio Njegovih rijeËi koje

mu je uputio u onom noÊnom razgovoru na Maslinskoj gori:

“Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti

podignut Sin »ovjeËji” (Ivan 3,14); sad je u Isusu vidio Otkupitelja

svijeta.

S Josipom iz Arimateje Nikodem je snosio troπkove Isuso-

va pogreba. UËenici su se bojali u javnosti pokazati kao Kri-

stovi pristaπe, ali Nikodem i Josip odvaæno su im pritekli u po-

moÊ. PomoÊ ovih bogatih i Ëasnih ljudi bila je i te kako potrebna

u ovom mraËnom trenutku. Oni su za svoga mrtvog UËitelja

mogli uËiniti ono πto bi siromaπnim uËenicima bilo nemogu-

Êe, i njihovo bogatstvo i utjecaj u velikoj su ih mjeri zaπtitili

od zloÊe sveÊenika i starjeπina.

Sada, kad su Æidovi pokuπavali uniπtiti tek roenu Crkvu,

Nikodem je istupio u njezinu obranu. Viπe nije bio oprezan i

sumnjiËav; poticao je vjeru uËenika i uporabio svoje bogatstvo

da podupre Crkvu u Jeruzalemu i πirenje Evanelja. Oni koji

su mu prije ukazivali poπtovanje, sad su ga prezirali i progo-

nili; tako je postao siromaπan u zemaljskim dobrima, ali nije

klonuo u obrani svoje vjere.

Progonstvo koje je doπlo na jeruzalemsku crkvu dalo je veliki

poticaj πirenju Evanelja. U tom je gradu sluæba RijeËi bila us-

pjeπna pa je postojala opasnost da se uËenici predugo zadræe

na jednom mjestu, zanemarujuÊi Spasiteljev nalog da idu u ci-

jeli svijet. ZaboravljajuÊi da se snaga za odupiranje zlu najbo-

lje stjeËe energiËnom sluæbom, poËeli su misliti da niπta nije

toliko vaæno koliko braniti crkvu u Jeruzalemu od neprijatelj-

skih napada. Umjesto da nove vjernike uËe da ponesu Radosnu

vijest onima koji je nisu Ëuli, bili su u opasnosti poÊi putem

koji bi sve njih naveo da se zadovolje onim πto je ostvareno.

Kako bi rasprπio svoje predstavnike tamo gdje Êe moÊi raditi

za druge, Bog je dopustio da na njih doe progonstvo. Istjerani

iz Jeruzalema, vjernici su prolazili “iz jednog kraja u drugi pro-

povijedajuÊi Evanelje RijeËi”.

Meu onima kojima je Spasitelj dao nalog: “Idite i uËinite

sve narode uËenicima mojim” (Matej 28,19), bilo je mnogo onih

koji su pripadali niæim druπtvenim slojevima — muπkaraca i æena

koji su zavoljeli svojega Gospodina i odluËno slijedili Njegov

primjer nesebiËne sluæbe. Ovim je skromnim ljudima, kao i uËe-

nicima koji su bili sa Spasiteljem tijekom Njegove zemaljske

105

106

67

sluæbe, povjerena ova dragocjena sluæba. Trebali su ponijeti

svijetu Radosnu vijest o spasenju po Kristu.

Kad su se zbog progonstva rasprπili, poπli su ispunjeni mi-

sionarskom gorljivoπÊu. Shvatili su odgovornost svoje zadaÊe.

Znali su da u rukama dræe kruh æivota za svijet koji umire od

gladi, i bili su nagnani Kristovom ljubavlju da ga daju svima

potrebitima. Gospodin je djelovao preko njih. Kamo god su poπli,

bolesni su ozdravljali i siromaπnima je navijeπtano Evanelje.

Filip, jedan od sedmorice akona, bio je meu onima koji

su bili istjerani iz Jeruzalema. On “sie u glavni grad Samarije

i tu propovijedaπe Krista. Narod je jednoduπno poklanjao paæ-

nju Filipovim rijeËima, kad ga je sluπao i gledao Ëudesa koja je

Ëinio. NeËisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih

opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviπe. I nastade velika

radost u onome gradu.”

Vijest koju je Krist uputio Samarijanki s kojom je razgova-

rao na Jakovljevu zdencu donijela je plod. Nakon πto je Ëula

Njegove rijeËi, ova je æena otiπla ljudima u gradu i rekla: “Do-

ite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve πto sam uËinila! Da on

nije Mesija?” Oni su poπli s njom, Ëuli Isusa i povjerovali u Njega.

Æeljni da Ëuju viπe, molili su Ga da ostane kod njih. On je ostao

kod njih dva dana i “mnogo ih viπe poËe vjerovati u nj zbog

njegove nauke”. (Ivan 4,29.41)

Kad su Kristovi uËenici bili istjerani iz Jeruzalema, neki

su naπli siguran zaklon u Samariji. Samarijanci su dobrodoπli-

com doËekali ove vjesnike Evanelja i æidovski su obraÊenici

poæeli dragocjenu æetvu meu onima koji su nekoÊ bili njihovi

najogorËeniji neprijatelji.

Filip je u Samariji doæivio veliki uspjeh pa je, time ohrab-

ren, poslao u Jeruzalem po pomoÊ. Sad su apostoli potpunije

shvatili znaËenje Kristovih rijeËi: “Bit Êete mi svjedoci u Jeru-

zalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela

1,8)

Dok se joπ nalazio u Samariji, nebeski vjesnik je Filipa uputio

da poe “prema jugu, na put koji se spuπta iz Jeruzalema u

Gazu… Filip ustade i ode.” On nije pitao za razlog niti je oklijevao

posluπati jer je nauËio lekciju o pokoravanju Boæjoj volji.

“I najedanput naie neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dosto-

janstvenik kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezi-

ne riznice. HodoËastio je u Jeruzalem te se vraÊao kuÊi, sjedeÊi

Radosna vijest u Samariji

107

68 Djela apostolska

u svojim kolima i ËitajuÊi proroka Izaiju.” Ovaj je Etiopljanin

bio poπtovan i vrlo utjecajan Ëovjek. Bog je vidio da Êe, kad

se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo i izvrπiti snaæan

utjecaj u prilog Evanelju. Boæji aneli okruæili su ovog traæitelja

istine i on se osjetio privuËenim Spasitelju. Djelovanjem Sveto-

ga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onim koji ga je mo-

gao povesti do svjetla.

Filip je dobio uputu da prie Etiopljaninu i da mu objasni

proroËanstvo koje je Ëitao. “Hajde”, rekao je Duh, “i primakni

se tim kolima!” Kad se pribliæio, Filip je upitao dvoranina: “‘Razu-

mijeπ li baπ to πto Ëitaπ?’ ‘Pa kako bih mogao razumjeti ako

me tko ne uputi?’ odvrati on i pozva Filipa da se uspne i sjedne

uza nj.” Pismo πto ga je Ëitao bilo je Izaijino proroËanstvo o

Kristu: “Vodili ga na klanje kao ovcu; kao πto je janje nijemo

pred onim koji ga striæe, tako on ne otvara usta svojih. Zbog

njegova poniæenja dignuta mu je (smrtna) osuda. Tko Êe opisati

sudbinu njegovu? Jer se æivot njegov sa zemlje podiæe.”

“Molim te, o kome prorok ovo veli?” pitao je Etiopljanin.

“O sebi ili o kome drugom?” Filip mu je nato objasnio veliku

istinu o otkupljenju. PolazeÊi od tog mjesta iz Pisma, “poËe

navjeπÊivati Radosnu vijest o Isusu”.

»ovjeku je srce gorjelo od zanimanja dok je sluπao objaπ-

njenje Pisma, i kad je uËenik zavrπio, bio je spreman prihvatiti

ponueno svjetlo. Nije svoj svjetovni poloæaj iskoristio kao iz-

govor da odbije Evanelje. “Kad su iπli tako putem, dooπe do

neke vode, reËe dvoranin: ‘Gle, evo vode! ©to mi brani da bu-

dem krπten?’ Filip reËe: ‘Ako vjerujeπ od svega srca, moæe to

biti.’ On reËe: ‘Vjerujem da je Isus Krist Sin Boæji.’ I zapovjedi

da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, sioπe na vodu, i on ga

pokrsti.

A kad izioπe iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa. Dvoranin

ga viπe ne vidje i pun radosti otide svojim putem. A Filip se

nae u Azotu. I prolazeÊi propovijedao je Radosnu vijest u svim

gradovima dok ne doe u Cezareju.” (©A)

Ovaj je Etiopljanin predstavnik brojnog staleæa koji treba-

ju poduËiti misionari kao πto je bio Filip — ljudi koji Êe Ëuti

Boæji glas i poÊi tamo kamo ih On πalje. Ima mnogo onih koji

Ëitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaËe-

nje. Po svemu svijetu muπkarci i æene s Ëeænjom gledaju pre-

ma Nebu. Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa koje Ëeznu

108

109

69

za svjetlom, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kra-

ljevstva; samo Ëekaju da budu prigrljeni.

Aneo je vodio Filipa onomu tko je traæio svjetlo i bio spre-

man prihvatiti Evanelje; aneli Êe i danas voditi korake onih

radnika koji Êe Svetom Duhu dopustiti da posveti njihov jezik,

a njihovo srce oËisti i oplemeni. Aneo poslan Filipu mogao

je sam obaviti ovo djelo za Etiopljanina, ali to nije naËin na

koji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje bliæ-

nje.

U zadaÊi povjerenoj prvim uËenicima sudjelovali su vjer-

nici u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evanelje bila

je povjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Boæji

vjerni ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snage

posvetili proslavljanju Njegovog imena i mudrom koriπtenju ta-

lenata u sluæbi Njemu.

NesebiËni rad krπÊana u proπlosti trebao bi nam biti uzor

i nadahnuÊe. »lanovi Boæje crkve bili su gorljivi u djelima lju-

bavi, odvojeni od svjetovnih teænji i hodili su stopama Onoga

koji je prolazio ËineÊi dobro. Srcima ispunjenim ljubavlju i

saæaljenjem, oni trebaju sluæiti onima kojima je potrebna pomoÊ

upoznavajuÊi ih sa Spasiteljevom ljubavlju. Takav rad zahtijeva

poseban napor, ali donosi bogatu nagradu. Oni koji se u njega

ukljuËe s iskrenom namjerom, vidjet Êe duπe zadobivene za Spa-

sitelja jer je utjecaj koji prati praktiËno provoenje boæanskog

naloga neodoljiv.

Za ispunjenje ovog naloga odgovornost ne poËiva samo na

rukopoloæenom propovjedniku. Svatko tko je primio Krista po-

zvan je da radi na spaπavanju svojih bliænjih. “Duh i zaruËnica

vele: ‘Doi!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Doi!’” (Otkrivenje 22,17)

Nalog za upuÊivanje ovog poziva odnosi se na cijelu Crkvu. Tko

god Ëuje ovaj poziv, treba ga objaviti tako da odjekuje preko

bregova i dolina: “Doi!”

Kobna je pogrjeπka pretpostaviti da djelo spaπavanja duπa

ovisi samo o propovjednicima. Poniznog, posveÊenog vjernika

na kojeg je Gospodar vinograda stavio teret za duπe, trebaju

ohrabriti ljudi kojima je Gospodin povjerio veÊe odgovornosti.

Oni koji u Boæjoj crkvi stoje kao voe, trebaju shvatiti da je

Spasiteljev nalog upuÊen svima koji vjeruju u Njegovo ime. Bog

Êe u svoj vinograd poslati mnoge koji polaganjem ruku nisu

posveÊeni za sluæbu.

Radosna vijest u Samariji

110

70 Djela apostolska

Stotine, da, tisuÊe onih koji su Ëuli vijest spasenja joπ uvi-

jek stoje besposleni na trgu, a mogli bi raditi u nekoj grani

djela. Njima Krist govori: “©to stojite ovdje vazdan besposleni?”

i dodaje: “Idite i vi u moj vinograd.” (Matej 20,6.7) Zaπto veÊi

broj njih ne odgovara na poziv? Je li to zato πto misle da imaju

izgovor jer ne stoje za propovjedaonicom? Neka shvate da iz-

van propovjedaonice postoji veliko djelo koje trebaju obaviti

tisuÊe posveÊenih vjernika.

Dugo je Bog Ëekao da duh sluæbe obuzme cijelu Crkvu i

da svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjernici

Boæje crkve obave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvu

povjeren u ispunjavanju evaneoskog naloga, cijeli svijet Êe

uskoro biti opomenut i Gospodin Isus Êe se sa silom i velikom

slavom vratiti na Zemlju. “Ova Radosna vijest o kraljevstvu pro-

povijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-

stvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14)

111

71

12Progonitelj postaje uËenik

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,1-18.

Savao iz Tarza bio je istaknut meu æidovskim voama koji

su bili silno uznemireni uspjehom πto ga je pratilo navijeπta-

nje Evanelja. Po roenju rimski graanin, Savao je inaËe bio

æidovskog podrijetla, a u Jeruzalemu se πkolovao kod najistak-

nutijih rabina. “Iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova” Sa-

vao je bio “Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti,

progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, bes-

prijekoran” (Filipljanima 3,5.6). Rabini su u njemu vidjeli mla-

dog Ëovjeka koji mnogo obeÊava i gajili velike nade da Êe biti

sposoban i gorljiv branitelj drevne vjere. Primanje u Ëlanstvo

Velikog vijeÊa osiguralo mu je poloæaj moÊi.

Savao je imao istaknutu ulogu u suenju i osudi Stjepana,

a jasni dokazi Boæjeg prebivanja u muËeniku naveli su Savla da

posumnja u ispravnost stava koji je zastupao u odnosu na Isu-

sove sljedbenike. Um mu je bio duboko uznemiren. U svojoj

zbunjenosti obratio se onima u Ëiju je mudrost i prosudbu imao

puno povjerenje. Argumenti sveÊenika i starjeπina konaËno su

ga potpuno osvjedoËili da je Stjepan bio bogohulnik, da je Krist,

kojeg je smaknuti uËenik propovijedao, bio varalica i da oni

koji vrπe svetu sluæbu moraju biti u pravu.

Savao do ovog zakljuËka nije doπao bez ozbiljnog ispitiva-

nja. Na kraju su ga njegovo obrazovanje i predrasude, poπtovanje

bivπih uËitelja i oholost zbog popularnosti potaknuli da se po-

buni protiv glasa savjesti i Boæje milosti. Kad je konaËno zakljuËio

da su sveÊenici i knjiæevnici u pravu, Savao je postao vrlo ogor-

112

113

(71)

72 Djela apostolska

Ëeni protivnik nauka koji su iznosili Isusovi uËenici. Njegovo

djelovanje, koje je dovelo do toga da su svete muπkarce i æene

samo zbog vjere u Isusa odvlaËili pred sudove gdje su neki bili

osuivani na tamnicu a neki Ëak i na smrt, izazvalo je tugu i

potiπtenost u tek organiziranoj Crkvi, i potaknulo mnoge da u

bijegu potraæe sigurnost.

Oni koji su ovim progonstvom bili istjerani iz Jeruzalema

“prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajuÊi Evanelje

RijeËi” (Djela 8,4). Meu gradovima u koje su otiπli bio je i

Damask gdje je nova vjera zadobila mnogo obraÊenika.

SveÊenici i starjeπine nadali su se da Êe ozbiljnim napo-

rom i okrutnim progonstvom uspjeti potisnuti krivovjerje. Sad

su smatrali da i u drugim mjestima moraju poduzeti odluËne

mjere sliËne onima koje su protiv novog nauka poduzeli u Je-

ruzalemu. Za posebno djelo koje su namjeravali obaviti u Da-

masku Savao je ponudio svoje usluge. “Sveudilj zadahnut pri-

jetnjom i pokoljem prema uËenicima Gospodnjim”, Savao “poe

k velikom sveÊeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Da-

masku, da sve koje nae od ovoga Puta, muæeve i æene, okova-

ne dovede u Jeruzalem” (DF). Tako je Savao iz Tarza “iπao u

Damask s ovlaπÊu i nalogom velikih sveÊenika” (Djela 26,12), i

u snazi svoje muπkosti, zapaljen pogrjeπnom gorljivoπÊu, otiπao

na ovo nezaboravno putovanje na kojem Êe neobiËni dogaaji

promijeniti tijek njegova æivota.

Posljednjeg dana puta, “u po dana”, kad su se umorni putnici

pribliæili Damasku, pred sobom su ugledali plodne njive, pre-

krasne vrtove i plodne voÊnjake, navodnjavane hladnim poto-

cima s okolnog gorja. Nakon dugog putovanja preko pustoπi,

takvi su prizori svakako djelovali osvjeæavajuÊe. Dok je Savao

zajedno sa svojim pratiocima s divljenjem promatrao plodnu

ravnicu i lijepi grad u nizini, “iznenada” ga, kako je poslije re-

kao, “obasja svjetlost s neba”, “svjetlo jasnije od sunca… obasja

mene i moje suputnike” (Djela 26,13), toliko jako da ga ne mogu

podnijeti smrtne oËi. Zaslijepljen i zbunjen, Savao je pao na

zemlju.

Dok ih je svjetlo i dalje obasjavalo, Savao je Ëuo “glas πto

mi govori hebrejskim jezikom” (Djela 26,14): “‘Savle, Savle, zaπto

me progoniπ?’ A ja rekoh: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin odgo-

vori: ‘Ja sam Isus koga ti progoniπ. Teπko ti se protiv ostana

praÊati.’”

114

73

Ispunjeni strahom i gotovo slijepi od jarkog svjetla, Savlo-

vi su pratioci Ëuli glas, ali nisu vidjeli tko govori. Ali Savao je

razumio izgovorene rijeËi i njemu je bilo jasno da je Onaj koji

govori Sin Boæji. U sjajnom BiÊu koje je stajalo pred njim vidio

je Razapetoga. Lik Spasiteljeva lica ostao je zauvijek utisnut u

duπu zapanjenog Æidova. Izgovorene rijeËi prodrle su u njego-

vo srce zastraπujuÊom snagom. U zamraËene prostorije njego-

va uma prodrla je rijeka svjetla otkrivajuÊi neznanje i zabludu

njegova prijaπnjeg æivota i sadaπnju potrebu za prosvjetljenjem

Svetoga Duha.

Savao je sad vidio da je progonstvom Isusovih sljedbenika

zapravo vrπio Sotonino djelo. Vidio je da su njegova uvjerenja

o pravu i duænosti bila u velikoj mjeri utemeljena na nepoko-

lebljivom povjerenju u sveÊenike i starjeπine. Vjerovao im je

kad su mu rekli da je izvjeπtaj o uskrsnuÊu vjeπta izmiπljotina

uËenika. Sada, kad je pred njim stajao sam Isus, Savao je bio

osvjedoËen u istinitost tvrdnje uËenika.

U tom trenutku nebeskog prosvjetljenja Savlov um je dje-

lovao neobiËnom brzinom. PoËeo je razumijevati proroËke za-

pise Svetog pisma. Vidio je kako su Isusovo odbacivanje od strane

Æidova, raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe proroci prorekli i tako

dokazali da je On bio obeÊani Mesija. Stjepanova propovijed

prije muËeniËke smrti snaæno mu se utisnula u um i on je shvatio

da je muËenik stvarno vidio “slavu Boæju” kad je rekao: “Evo,

gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s de-

sne strane.” (Djela 7,55.56) SveÊenici su ove rijeËi proglasili

bogohuljenjem, ali Savao je sada znao da su bile istinite.

Kakvo je to bilo otkrivenje za progonitelja! Sad je Savao

sa sigurnoπÊu znao da je obeÊani Mesija doπao na ovu Zemlju

kao Isus iz Nazareta i da su Ga oni koje je doπao spasiti odba-

cili i razapeli. Takoer je znao da je Spasitelj kao pobjednik

uskrsnuo iz groba i uzaπao na Nebo. U tom trenutku boæanske

objave Savao se s uæasom sjetio kako je Stjepan, koji je svjedo-

Ëio o raspetom i uskrslom Spasitelju, bio ærtvovan uz njegov

pristanak i kako su poslije, zahvaljujuÊi njemu, mnogi drugi do-

stojni Isusovi sljedbenici pobijeni u okrutnom progonstvu.

Spasitelj je progovorio Savlu preko Stjepana, Ëijoj se jas-

noj logici nije mogao usprotiviti. UËeni Æidov vidio je kako lice

muËenika odsjajuje Kristovu slavu — lice mu je bilo “poput lica

aneoskoga” (Djela 6,15). Takoer je bio svjedokom Stjepano-

Progonitelj postaje uËenik

115

116

74 Djela apostolska

va strpljenja prema svojim neprijateljima i kako im je oprostio.

Bio je i svjedokom Ëvrstine i radosne privræenosti mnogih koje

je on predao da budu muËeni i da stradaju. Vidio je neke koji

su s radoπÊu dali Ëak i æivot zbog svoje vjere.

Sve je ovo glasno govorilo Savlu i s vremenom u njegov

um utisnulo gotovo nesavladivo osvjedoËenje da je Isus obe-

Êani Mesija. U takvim prilikama borio se po Ëitave noÊi protiv

tog osvjedoËenja i uvijek bi na kraju sebe uvjerio da Isus nije

Mesija i da su Njegovi sljedbenici zavedeni fanatici.

A sada je Krist progovorio Savlu vlastitim glasom: “Savle,

Savle, zaπto me progoniπ?” A na pitanje: “Tko si ti, Gospodi-

ne?” isti je glas odgovorio: “Ja sam Isus koga ti progoniπ.” Krist

se ovdje poistovjeÊuje sa svojim narodom. Proganjanjem Isuso-

vih sljedbenika Savao je udario izravno na Gospodara Neba. Laæno

optuæujuÊi i svjedoËeÊi protiv njih, on je laæno optuæio Spasi-

telja svijeta i svjedoËio protiv Njega.

U Savlovom umu nije bilo sumnje da je Onaj koji mu se

obratio bio Isus iz Nazareta, dugo oËekivani Mesija, Utjeha i

Otkupitelj Izraela. “DrπÊuÊi i strepeÊi” upitao je: “‘Gospodine,

πto hoÊeπ da Ëinim?’ A Gospodin mu reËe: ‘Ustani i idi u grad!

Ondje Êe ti se reÊi πto ti treba Ëiniti.’” (©A)

Kad se svjetlo povuklo i Savao ustao sa zemlje, ustanovio

je da je slijep. Svjetlost Kristove slave bila je prejaka za njegove

smrtne oËi i kad je nje nestalo, vid mu je utonuo u mrak. Vje-

rovao je da je njegovo sljepilo Boæja kazna za okrutno proga-

njanje Isusovih sljedbenika. U straπnom mraku pipao je oko sebe

i njegovi su ga pratioci, u strahu i Ëuenju, poveli za ruku i

uveli “u Damask”.

Ujutro tog dana bogatog dogaajima, Savao se pribliæavao

Damasku s osjeÊajem samozadovoljstva zbog povjerenja koje mu

je ukazao veliki sveÊenik. Bila mu je povjerena velika odgovor-

nost. Imao je zadaÊu da πiri zanimanje za æidovsku religiju zaus-

tavljajuÊi, ako je moguÊe, πirenje nove vjere u Damasku. OdluËno

je nakanio okruniti svoju zadaÊu uspjehom pa je s velikim uz-

buenjem oËekivao buduÊe dogaaje.

Ali kako je suprotno njegovim oËekivanjima izgledao ula-

zak u grad! Pogoen sljepilom, bespomoÊan, muËen kajanjem,

svjestan da moæe oËekivati nove kazne, potraæio je kuÊu uËenika

Jude gdje je, u samoÊi, imao dovoljno prilike za razmiπljanje i

molitvu.

118

117

75

Tri dana Savao je ostao “slijep; niti je πto jeo ni pio”. Ovi

dani duπevne muke za njega su bili kao godine. Uvijek bi se

iznova s boli u duπi prisjeÊao svojeg sudjelovanja u Stjepano-

voj muËeniËkoj smrti. S uæasom je pomiπljao na svoju krivnju

kad je dopustio da njime vladaju zloba i predrasude sveÊenika

i starjeπina unatoË tomu πto je Stjepanovo lice zraËilo nebes-

kom svjetloπÊu. Nesretan i slomljene duπe, sjeÊao se mnogih

prilika kad je oËi i uπi zatvorio pred najjasnijim dokazima i kad

je bezobzirno ustrajavao u proganjanju onih koji su vjerovali u

Isusa iz Nazareta.

Ove dane dubokog samoispitivanja i poniæavanja srca pro-

veo je u potpunoj samoÊi. Vjernici, upozoreni na namjeru s

kojom Savao dolazi u Damask, bojali su se da moæda glumi ka-

ko bi ih mogao πto bolje prevariti. Dræali su se po strani ne

iskazujuÊi mu suÊut. Nije se imao æelje obratiti neobraÊenim

Æidovima s kojima se namjeravao sjediniti u proganjanju vjer-

nika, jer je znao da oni ne bi htjeli ni Ëuti njegovu ispovijed.

Zato se Ëinilo da ne moæe raËunati na ljudsku suÊut. Njegova

jedina nada u pomoÊ bio je milosrdni Bog kojemu se obratio

slomljena srca.

Tijekom dugih sati u kojima je bio sam s Bogom, Savao

se sjetio mnogih ulomaka iz Pisma koji su govorili o prvom

Kristovom dolasku. Pozorno je pamtio ova proroËanstva s izoπ-

trenim osvjedoËenjem koje je zavladalo njegovim mislima. Dok

je razmiπljao o znaËenju ovih proroËanstava, bio je zaËuen pri-

jaπnjim sljepilom razumijevanja i sljepilom Æidova opÊenito, πto

je dovelo do toga da Isusa odbace kao obeÊanog Mesiju. Njego-

vom prosvijetljenom vidu sad se sve Ëinilo jasnim. Znao je da

su prijaπnje predrasude i nevjera zamaglili njegovo duhovno shva-

Êanje i sprijeËili da u Isusu iz Nazareta prepozna Mesiju iz pro-

roπtva.

Kad se Savao potpuno prepustio osvjedoËavanju Svetoga

Duha, vidio je pogrjeπke u svojem æivotu i prepoznao daleko-

seæne zahtjeve Boæjeg zakona. Ovaj nekad oholi farizej, uvjeren

da se opravdao svojim dobrim djelima, sada se pognuo pred

Bogom s poniznoπÊu i jednostavnoπÊu malog djeteta priznajuÊi

svoju nedostojnost i moleÊi za zasluge razapetog i uskrslog Spa-

sitelja. Savao je Ëeznuo za potpunim skladom i zajednicom s

Ocem i Sinom, i u silnoj æelji za oprostom i prihvaÊanjem upu-

Êivao je æarke molbe prijestolju milosti.

Progonitelj postaje uËenik

119

120

76 Djela apostolska

Molitve ovog farizeja koji se kajao nisu bile uzaludne. Bo-

æanska milost preobrazila je najdublje misli i osjeÊaje njegovog

srca i njegove su plemenitije sposobnosti bile usklaene s vjeËnim

Boæjim namjerama. Krist i Njegova pravednost postali su Savlu

vaæniji od cijelog svijeta.

Savlovo obraÊenje snaæan je dokaz Ëudotvorne snage Sve-

toga Duha da osvjedoËi ljude o grijehu. On je doista vjerovao

da je Isus iz Nazareta prezreo Boæji zakon i da je svoje uËenike

nauËavao kako nema vrijednosti. Ali nakon obraÊenja Savao je

prepoznao Isusa kao Onoga koji je doπao na svijet s namjerom

da opravda Zakon svojeg Oca. Bio je osvjedoËen da je Isus bio

zaËetnik cjelokupnog æidovskog ærtvenog sustava. Vidio je da

se u raspeÊu slika srela sa stvarnoπÊu, da je Isus ispunio staro-

zavjetna proroËanstva o Otkupitelju Izraela.

U izvjeπtaju o Savlovom obraÊenju nalazimo vaæna naËela

koja nikad ne bismo smjeli zaboraviti. Savao se sreo izravno s

Kristom. On je bio Ëovjek kojeg je Krist odredio za najvaænije

djelo, Ëovjek koji je trebao biti Njegovo “izabrano sredstvo”,

ali mu Gospodin nije odmah rekao koji mu je posao dodijelio.

Zaustavio ga je na njegovom putu i osvjedoËio ga o grijehu;

ali kad je Savao upitao: “Gospodine, πto hoÊeπ da Ëinim?” Spasitelj

je ovog iskrenog Æidova povezao sa svojom Crkvom da u njoj

spozna Boæju volju za sebe.

»udesno svjetlo koje je obasjalo Savlovu tamu bilo je

Gospodnje djelo, ali i uËenici su trebali uËiniti svoj dio. Krist

je izvrπio djelo objave i osvjedoËenja, a pokajnik je sada mo-

gao uËiti od onih koje je Bog odredio da nauËavaju Njegovu

istinu.

Dok se Savao u samoÊi Judine kuÊe predao molitvi i mo-

ljenju, Gospodin se u vienju javio nekom uËeniku u Damas-

ku po imenu Ananiji. Njemu je rekao da se Savao iz Tarza moli

i da mu je potrebna pomoÊ. “Ustani, poi u ulicu zvanu Ravna”,

rekao je nebeski vjesnik, “i u kuÊi Judinoj potraæi Taræanina

imenom Savla. Eno, moli se; i u vienju vidje Ëovjeka imenom

Ananiju gdje ulazi i polaæe na nj ruke da bi progledao.” (DF)

Ananija je jedva mogao vjerovati rijeËima anela, jer je iz-

vjeπtaj o Savlovom ogorËenom progonstvu svetih u Jeruzalemu

bio opÊe poznat. Pokuπao je objasniti: “Gospodine, od mnogih

sam Ëuo o tom Ëovjeku koliko je zla tvojim svetima uËinio u

Jeruzalemu. On ima vlast od velikih sveÊenika i punomoÊ okovati

121

77

sve koji prizivlju ime tvoje.” (DF) Ali zapovijed je bila jasna.

“Poi, jer on mi je orue izabrano da ponese ime moje pred

narode i kraljeve i sinove Izraelove.” (DF)

Posluπan anelovim uputama, Ananija je potraæio Ëovjeka

koji je donedavno odisao prijetnjama protiv svih koji su vjero-

vali u Isusovo ime; polaæuÊi ruke na glavu pokajanog patnika,

rekao je: “‘Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza

na putu kojim si iπao ovamo, da progledaπ i da se napuniπ Du-

ha Svetoga.’

I odmah mu spade s oËiju neπto kao ljuske i on progleda.

Ustade i bi krπten.”

Tako je Isus potvrdio vlast svoje organizirane Crkve i Savla

povezao sa svojim oruem na Zemlji. Krist je sada na Zemlji

imao Crkvu kao svojeg predstavnika i njoj je pripadalo djelo

voenja pokajanog grjeπnika na put æivota.

Mnogi misle da su samo Kristu odgovorni za svjetlo i isku-

stvo, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima na Zemlji.

Isus je prijatelj grjeπnika i Njegovo je srce ganuto njihovom boli.

On ima svu silu, na Nebu i na Zemlji, ali poπtuje sredstva koja

je odredio za prosvjetljenje i spasenje ljudi; On usmjerava

grjeπnike na Crkvu koju je uËinio protoËnikom svjetla svijetu.

Kad se Savlu usred njegove slijepe zablude i predrasuda

objavio Krist kojega je progonio, bio je povezan izravno s Crkvom

koja je svjetlo svijetu. U ovom sluËaju Ananija predstavlja Kri-

sta, ali i Kristove propovjednike na Zemlji koje je ovlastio da

djeluju umjesto Njega. Ananija je umjesto Krista dotaknuo Savlove

oËi da progleda. Stavio je ruke na njega umjesto Krista, i dok

se molio u Kristovo ime, Savao je primio Svetoga Duha. Sve je

uËinjeno u Kristovo ime i Njegovom vlaπÊu. Krist je temelj; Crkva

je sredstvo komunikacije.

Progonitelj postaje uËenik

122

78 Djela apostolska

13Dani priprave

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,19-30.

Nakon krπtenja Pavao je prekinuo post i ostao “neko vrije-

me s uËenicima u Damasku. I odmah poËe propovijedati u si-

nagogama da je Isus Sin Boæji”. Odvaæno je objavljivao da je

Isus iz Nazareta dugo oËekivani Mesija koji je “suglasno Pismi-

ma umro za naπe grijehe, da je pokopan, da je treÊi dan… us-

krsnuo”, nakon Ëega su Ga vidjela Dvanaestorica i drugi. “A

naposljetku,” dodao je, “ukazao se i meni kao nedonoπËetu.”

(1. KorinÊanima 15,3.4.8) Njegovi su dokazi iz proroËanstava

bili neoborivi, a trud mu je bio popraÊen takvom Boæjom si-

lom da su Æidovi bili zbunjeni i nisu mu bili sposobni odgovo-

riti.

Novost o Pavlovom obraÊenju doπla je Æidovima kao veliko

iznenaenje. On, koji je otiπao u Damask “s ovlaπÊu i nalogom

velikih sveÊenika” (Djela 26,12) da pohvata i progoni vjernike,

sada je propovijedao Evanelje o razapetom i uskrslom Spasitelju,

jaËajuÊi ruke onih koji su veÊ bili Njegovi uËenici i stalno do-

vodeÊi nove vjernike u vjeru kojoj se nekoÊ tako ogorËeno pro-

tivio.

Pavao je prije bio poznat kao gorljivi branitelj æidovske re-

ligije i neumorni progonitelj Isusovih sljedbenika. S obzirom

na hrabrost, nezavisnost i ustrajnost, njegovi bi mu talenti i nao-

brazba omoguÊili da sluæi u gotovo svakom poslu. Mogao je

raspravljati s izuzetnom jasnoÊom i svojim poraznim sarkazmom

mogao je protivnika prikazati u ne baπ zavidnom svjetlu. A sad

su Æidovi vidjeli ovog mladog Ëovjeka koji je toliko obeÊavao

123

124

(78)

79

kako, sjedinjen s onima koje je prije progonio, neustraπivo pro-

povijeda u Isusovo ime.

Vojskovoa koji pogine u bitci izgubljen je za svoju vojsku,

ali njegova smrt ne znaËi dodatnu snagu za neprijatelja. Ali kad

se neki istaknuti Ëovjek pridruæi suprotnoj strani, ne samo πto

je izgubljena njegova sluæba, nego oni kojima se pridruæio

dobivaju veliku prednost. Gospodin je lako mogao ubiti Savla

iz Tarza na putu za Damask, i sila progonstva doista bi izgu-

bila na snazi. Ali Bog je u svojoj providnosti ne samo poπtedio

Savlov æivot, veÊ ga je obratio i tako junaka iz redova neprija-

telja zadobio za Kristovu stranu. RjeËiti govornik i oπtar kriti-

Ëar, Pavao je svojom Ëvrstom odluËnoπÊu i nepokolebljivom

hrabroπÊu posjedovao upravo one sposobnosti koje su bile po-

trebne prvoj Crkvi.

Kad je Pavao navijeπtao Krista u Damasku, svi koji su ga

Ëuli bili su zapanjeni i govorili: “Nije li ovo onaj koji je u Jeru-

zalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo do-

πao da ih okovane odvede pred velike sveÊenike?” (DF) Pavao

je objavio da promjena njegove vjere nije bila izazvana nago-

nom ili fanatizmom, veÊ da je do nje doπlo zahvaljujuÊi nepo-

bitnim dokazima. U izlaganju Evanelja nastojao je objasniti pro-

roËanstva koja su se odnosila na prvi Kristov dolazak. Nepobitno

je dokazao da su se ona doslovno ispunila u Isusu iz Nazareta.

Temelj njegove vjere bila je sigurna proroËka rijeË.

Dok je svoje zaËuene sluπatelje nastojao pozvati “da se

obrate i okrenu k Bogu vrπeÊi djela dostojna pokajanja” (Djela

26,20), Pavao je “bivao sve silniji i sve viπe zbunjivao Æidove u

Damasku, dokazujuÊi da je Isus Mesija”. Ali mnogi su zatvorili

srce ne æeleÊi se odazvati na njegovu vijest, i ubrzo se Ëuenje

zbog njegova obraÊenja pretvorilo u ogorËenu mrænju sliËnu

onoj koju je on pokazao prema Isusu.

Protivljenje je postalo tako ogorËeno da Pavlu viπe nije bilo

dopuπteno raditi u Damasku. Nebeski vjesnik zapovjedio mu

je da ode na neko vrijeme i on je “otiπao u Arabiju” (GalaÊanima

1,17), gdje je naπao siguran zaklon.

Ovdje, u samoÊi pustinje, Pavao je imao dovoljno vemena

za mirno prouËavanje i razmiπljanje. Smireno je razmislio o svo-

jem proπlom iskustvu i uËvrstio svoje pokajanje. Traæio je Boga

svim srcem ne mirujuÊi dok nije bio siguran da je njegovo po-

kajanje prihvaÊeno i grijeh oproπten. »eznuo je za jamstvom

Dani priprave

125

80 Djela apostolska

da Êe Isus biti s njim u njegovoj buduÊoj sluæbi. Ispraznio je

duπu od predrasuda i tradicija koje su dotad oblikovale njegov

æivot i primio upute od Izvora istine. Isus je komunicirao s njim

i utvrdio ga u vjeri obdarivπi ga bogatom mjerom mudrosti i

milosti.

Kad se ljudski um poveæe s Boæjim umom, ograniËeni um

s BeskonaËnim, nemoguÊe je procijeniti djelovanje koje to vrπi

na tijelo, um i duπu. U takvom zajedniπtvu stjeËe se najviπe zna-

nje. To je Boæja metoda razvoja. “S Bogom ti se sprijatelji” (Job

22,21), glasi Njegova poruka ËovjeËanstvu.

SveËani nalog πto je Pavlu bio upuÊen u razgovoru s

Ananijom, sa sve mu je veÊom teæinom sjedao na srce. Kad je

na rijeËi: “Brate Savle, progledaj!” Pavao prvi put pogledao u

lice ovog poboænog Ëovjeka, Ananija mu je nadahnut Svetim

Duhom rekao: “Bog otaca naπih izabrao te da upoznaπ njegovu

volju, da vidiπ Pravednika i da razumijeπ glas iz usta njegovih,

jer Êeπ mu biti svjedok pred svim ljudima za ono πto si vidio

i Ëuo. A sada na πto joπ Ëekaπ? Ustani, primi krπtenje i oËisti

se od svojih grijeha zazivljuÊi njegovo ime!” (Djela 22,13-16)

Ove su rijeËi bile u skladu s rijeËima samog Isusa kad je

Savla zaustavio na putu za Damask: “Jer zato ti se ukazah da

te postavim slugom i svjedokom kako onome πto si vidio, tako

onome πto Êu ti objaviti. Izbavljat Êu te od æidovskoga naroda

i pogana kojima te πaljem da im otvoriπ oËi, da se obrate od

tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me po-

stignu oproπtenje grijeha i baπtinu meu posveÊenima.” (Djela

26,16-18)

Dok je o tome razmiπljao, Pavao je sve jasnije razumijevao

znaËenje svojeg poziva “za apostola Krista Isusa” (1. KorinÊa-

nima 1,1). On nije bio pozvan “od ljudi, niti po kojemu Ëovjeku,

veÊ po Isusu Kristu i Bogu Ocu” (GalaÊanima 1,1). VeliËina djela

koje ga je oËekivalo potaknula ga je na ozbiljno prouËavanje

svetih Pisama kako bi Evanelje mogao propovijedati “ne u go-

vornoj mudrosti, da ne izgubi snagu kriæ Kristov”, “veÊ u oËi-

tovanju Duha i snage”, da se vjera svih koji Ëuju “ne oslanja

na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima 1,17;

2,4.5)

IstraæujuÊi Pisma, Pavao je razumio da tijekom stoljeÊa nije

bilo “ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo

plemenitih. Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta izabra Bog da

126

127

81

posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog da po-

srami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima svije-

ta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono πto jest,

da se ni jedan Ëovjek ne moæe ponositi pred Bogom.” (1. Korin-

Êanima 1,26-29) PromatrajuÊi tako mudrost ovoga svijeta u svjetlu

kriæa, Pavao je odluËio da neÊe “iπta drugo znati osim Isusa

Krista, i to razapetoga” (1. KorinÊanima 2,2).

Tijekom svoje kasnije sluæbe Pavao nikad nije izgubio iz

vida Izvor mudrosti i snage. »ujmo ga kako, godinama poslije,

izjavljuje: “Za mene je uistinu æivot Krist.” (Filipljanima 1,21) I

opet: “©toviπe, Ëak sve gubitkom smatram zbog onog najizvrs-

nijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi ko-

jega sve izgubih… da Krista steknem i u njemu se naem — ne

svojom pravednoπÊu, onom po Zakonu, nego pravednoπÊu po

vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj — da upoznam

njega i snagu uskrsnuÊa njegova i zajedniπtvo s patnjama nje-

govim.” (Filipljanima 3,8-10 — DF)

Iz Arabije Pavao se ponovo “vratio u Damask” (GalaÊanima

1,17) i “smjelo propovijedao u ime Isusovo”. BuduÊi da se nisu

mogli oduprijeti snazi njegovih dokaza, Æidovi su “gledali da

ga ubiju”. Ova opasnost navela je uËenike da ozbiljno traæe Boga

pa ga na kraju noÊu “spustiπe u koπari preko gradskih zidina”

(Djela 9,25).

Pobjegavπi iz Damaska, Pavao je oko tri godine nakon svo-

jeg obraÊenja otiπao u Jeruzalem. Glavni cilj ovog posjeta, kako

Êe sam poslije reÊi, bio je “da upoznam Kefu [Petra]” (GalaÊa-

nima 1,18). Nakon πto je stigao u grad u kojem je nekoÊ bio

dobro poznat kao “Savao progonitelj”, “nastojao se pribliæiti uËe-

nicima; ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu uËe-

nik”. Teπko su mogli povjerovati da bi tako zadrti farizej, Ëovjek

koji je toliko uËinio da uniπti Crkvu, mogao postati iskreni Isu-

sov sljedbenik. “Nato ga uze Barnaba i odvede k apostolima te

im izloæi kako je Savao napustio Damask, vidio Gospodina koji

mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime

Isusovo.”

Kad su to Ëuli, uËenici su ga prihvatili kao jednog od svojih.

Ubrzo su imali obilje dokaza o istinitosti njegovog krπÊanskog

iskustva. BuduÊi apostol neznaboæaca sada se nalazio u gradu

u kojem su æivjeli mnogi njegovi bivπi suradnici, i on je ovim

æidovskim voama silno æelio objasniti proroËanstva o Mesiji

Dani priprave

128

129

82 Djela apostolska

koja su se ispunila u Spasiteljevu dolasku. Pavao je bio siguran

da su ovi Izraelovi uËitelji, s kojima se nekoÊ tako dobro po-

znavao, bili iskreni i poπteni kao on. Ali pogrjeπno je shvatio

duh svoje æidovske braÊe i njegova nada da Êe se oni brzo obratiti

bila je osuena na gorko razoËaranje. Premda je “smjelo pro-

povijedao u ime Gospodnje” i govorio i “raspravljao sa Æidovi-

ma grËkog jezika”, oni koji su stajali na Ëelu æidovske zajednice

odbili su povjerovati, pa su “gledali da ga ubiju”. Njegovo se

srce ispunilo tugom. On bi spremno ærtvovao svoj æivot kad bi

to pomoglo da neki dou do spoznaje istine. Stidio se pomisli

na svoj udio u Stjepanovoj muËeniËkoj smrti i sada je, u æelji

da izbriπe ljagu koja je poËivala na laæno optuæenima, nastojao

opravdati istinu za koju je Stjepan dao svoj æivot.

OptereÊen zbog onih koji su odbili vjerovati, Pavao se molio

u hramu, kako je to poslije posvjedoËio, kad je pao u zanos;

javio mu se nebeski vjesnik i rekao: “Pohiti i brzo izii iz Jeru-

zalema, jer neÊe primiti tvoga svjedoËanstva o meni!” (Djela

22,18)

Pavao je bio sklon ostati u Jeruzalemu gdje se mogao suo-

Ëiti s protivljenjem. Njemu se Ëinilo da bi bilo kukaviËki po-

bjeÊi ako bi svojim ostankom mogao osvjedoËiti neke tvrdovrate

Æidove u istinitost evaneoske vijesti, Ëak kad bi ga to stajalo

æivota. Zato je odgovorio: “Gospodine, pa sami znaju da sam

bio uzrokom da se bacaju u tamnice i πibaju po sinagogama

oni koji vjeruju u te. Kad se prolijevala krv tvoga svjedoka

Stjepana, i sâm sam bio prisutan, te odobravao i krvnicima nje-

govim Ëuvao haljine.” Ali nije bilo u skladu s Boæjom nakanom

da Njegov sluga nepotrebno izlaæe æivot opasnosti; nebeski vjesnik

je odgovorio: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Dje-

la 22,19-21)

Kad su doznali za ovo vienje, braÊa su omoguÊila Pavlu

da potajno pobjegne iz Jeruzalema bojeÊi se da ne bude ubijen.

“Odvedoπe ga u Cezareju, odakle ga uputiπe u Tarz.” Pavlov

odlazak odgodio je za izvjesno vrijeme ogorËeno protivljenje

Æidova i Crkva je imala neko razdoblje mira u kojem je nara-

stao broj vjernika.

130

83

14»ovjek koji je tragao za istinom

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,31 do 11,18.

U obilasku crkava apostol Petar je posjetio i vjernike u Li-

di. Tu je izlijeËio Eneju koji je osam godina leæao uzet na postelji.

“Eneja, ozdravlja te Isus Krist”, rekao je apostol. “Ustani i pro-

stri sam sebi!” “I on odmah ustade. Vidjeπe ga svi æitelji Lide i

Saronske ravnice te se obratiπe Gospodinu.”

U Jopi, mjestu blizu Lide, æivjela je æena imenom Tabita;

bila je jako omiljena zbog dobrih djela. Bila je iskrena Isusova

uËenica i njezin je æivot bio ispunjen djelima ljubavi. Znala je

kome je potrebna odjeÊa i kome treba pokazati suÊut pa je mar-

ljivo sluæila siromaπnima i nesretnima. Njezini su spretni prsti

bili aktivniji od njezinog jezika.

“Baπ u ono vrijeme obolje i umrije.” Svjesna gubitka, crkva

u Jopi, nakon πto je doËula da je Petar u Lidi, poslala je glas-

nike k Petru “s molbom: ‘Doi k nama, ne oklijevaj!’ Petar se

diæe i krenu s njima. »im stiæe, odvedoπe ga u gornju sobu;

svi se u suzama skupiπe oko njega te mu pokazaπe haljine i

ogrtaËe koje je radila Koπuta dok je bila na æivotu.” S obzirom

na æivot sluæbe kojim je Tabita æivjela, ne treba se Ëuditi da su

æalili za njom, da su tople suze natapale beæivotnu glinu.

Apostolovo srce ispunilo se suÊuti kad je vidio njihovu tu-

gu. Onda je, traæeÊi da oæaloπÊeni prijatelji napuste prostoriju,

kleknuo i æarkom molitvom molio Boga da Tabiti vrati æivot i

zdravlje. Zatim se okrenuo k tijelu i rekao: “‘Tabita, ustani!’

Ona tada otvori oËi, pogleda Petra te sjede.” Tabita je bila od

velike koristi za Crkvu i Bog ju je odluËio vratiti iz neprijateljeve

131

132

(83)

84 Djela apostolska

zemlje kako bi njezina sposobnost i energija i dalje bile na bla-

goslov drugima, a i zato da ovim oËitovanjem sile ojaËa Kristo-

vo djelo.

Dok je Petar joπ bio u Jopi, Bog ga je pozvao da odnese

Evanelje Korneliju u Cezareju.

Kornelije je bio rimski stotnik. Bio je to bogat Ëovjek ple-

menita roda, na povjerljivom i Ëasnom poloæaju. Neznaboæac

po roenju, odgoju i naobrazbi, druæenjem sa Æidovima stekao

je spoznaju o Bogu kojemu je sluæio iskrenim srcem, pokazu-

juÊi iskrenost svoje vjere djelima milosra za siromahe. Bio je

nadaleko i naπiroko poznat po dareæljivosti, a njegov pravedni

æivot uËinio je da je bio na dobru glasu meu Æidovima i po-

ganima. Njegov je utjecaj bio blagoslov za sve s kojima je dolazio

u dodir. Nadahnuti izvjeπtaj kaæe da je bio “poboæan i bo-

gobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje

narodu i bez prestanka se molio Bogu.” (DF)

VjerujuÊi da je Bog Stvoritelj neba i zemlje, Kornelije Ga

je poπtovao, priznao Njegovu vlast i traæio Njegov savjet u svim

æivotnim poslovima. U svojoj je kuÊi podignuo ærtvenik jer se

bez Boæje pomoÊi nije usuivao provoditi svoje planove ni obav-

ljati poslove.

Premda je Kornelije vjerovao u proroËanstva i oËekivao do-

lazak Mesije, nije poznavao Evanelje kako je objavljeno u Kri-

stovu æivotu i smrti. Nije bio pripadnik æidovske crkve i rabini

su ga smatrali poganinom i neËistim. Ali isti Sveti »uvar koji

je za Abrahama rekao: “Jer znam” (DK), znao je i Kornelija te

mu izravno s Neba poslao vijest.

Dok je bio na molitvi, Korneliju se javio aneo. Kad je stot-

nik Ëuo svoje ime, prestraπio se jer je znao da je vjesnik do-

πao od Boga; zato je upitao: “©to je, Gospodine?” Aneo je od-

govorio: “Tvoje molitve i dobroËinstva… uzioπe pred Boga kao

ærtva podsjetnica. Tako, sad poπalji ljude u Jopu i dozovi ©imu-

na koji se zove Petar. On je gost nekog ©imuna, koæara, Ëija je

kuÊa pokraj mora.”

JasnoÊa ovih uputa, u kojima je spomenuto Ëak i zvanje

Ëovjeka kod kojeg je Petar odsjeo, pokazuje da je Nebo upo-

znato sa æivotom i poslovanjem ljudi bez obzira na druπtveni

poloæaj. Bog je upoznat sa æivotom i radom skromnih radnika

jednako kao i sa æivotom i radom kralja koji sjedi na prijesto-

lju.

134

133

85

“Poπalji ljude u Jopu i dozovi ©imuna.” Ovim je Bog poka-

zao koliko cijeni evaneosku sluæbu i svoju organiziranu Crkvu.

Aneo nije dobio zadaÊu da Korneliju iznese priËu o kriæu. O

razapetom i uskrslom Spasitelju trebao mu je govoriti Ëovjek

koji je bio, kao i sam stotnik, podloæan ljudskim slabostima i

kuπnjama.

Bog ne bira za svoje predstavnike meu ljudima anele koji

nikad nisu pali, veÊ ljudska biÊa, ljude istih osobina kao oni

koje æele spasiti. Da bi mogao doprijeti do ljudskog roda, Krist

je uzeo ljudsku narav. Da donese spasenje svijetu, bio je po-

treban boæansko-ljudski Spasitelj. Muπkarcima i æenama povje-

ren je sveti posao da objave “neistraæivo Kristovo bogatstvo”

(Efeæanima 3,8).

U svojoj mudrosti Bog dovodi one koji traæe istinu u dodir

s njihovim bliænjima koji poznaju istinu. Nebeski je plan da oni

koji su primili svjetlo to svjetlo prenesu onima koji su u mra-

ku. Ljudski rod, crpeÊi djelotvornost iz velikog Izvora mudro-

sti, postaje orue, sredstvo rada kojim Evanelje pokazuje svo-

ju preobraæavajuÊu silu na umu i srcu.

Kornelije je rado posluπao vienje. Kad je aneo otiπao,

stotnik “dozva dvojicu od svojih slugu i jednoga poboænog voj-

nika od onih koji su mu bili dodijeljeni za sluæbu, te ih posla

u Jopu poπto im izloæi sve”.

Nakon razgovora s Kornelijem, aneo je otiπao k Petru u

Jopu. U to vrijeme Petar se molio na krovu kuÊe i mi Ëitamo

da “ogladnje i zaæelje neπto pojesti. I dok su mu pripravljali

jelo, on pade u zanos”. Petar nije ogladnio samo za tjelesnom

hranom. Dok je s vrha krova gledao Jopu i okolicu, ogladnio

je za spaπavanjem svojih sunarodnjaka. Imao je silnu æelju da

im iz Pisma pokaæe proroËanstva vezana uz Kristovo stradanje

i smrt.

U tom vienju Petar je vidio “otvoreno nebo i neku posudu

— sliËnu veliku platnu zavezanu na Ëetiri roglja — gdje silazi i

spuπta se na zemlju. U njoj bijahu sve vrste Ëetveronoænih æi-

votinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glas

reËe: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ ‘Nikako, Gospodine — odvrati

Petar — jer joπ nikad nisam jeo niπta pogano i neËisto.’ ‘©to je

Bog proglasio Ëistim, ti ne nazivaj poganim!’ reËe mu onaj glas

po drugi put. To se ponovi triput, i posuda odmah bî uznesena

na nebo.”

»ovjek koji je tragao za istinom

135

86 Djela apostolska

U ovom je vienju Petar dobio i ukor i uputu. U njemu

mu je pokazana Boæja namjera da Kristovom smrÊu pogani tre-

baju zajedno sa Æidovima postati baπtinici blagoslova spasenja.

Ali dosad nijedan uËenik nije poganima propovijedao Evane-

lje. U njihovim je umovima joπ uvijek postojao zid razdvajanja,

sruπen Kristovom smrÊu, pa je njihov rad bio ograniËen na Æi-

dove jer su smatrali da pogani nemaju pristupa blagoslovima

Evanelja. Sada je Gospodin nastojao pouËiti Petra sveobuhvat-

nom boæanskom planu.

Mnogi neznaboπci bili su zainteresirani sluπatelji propov-

ijedi Petra i ostalih apostola i mnogi su grËki Æidovi povjero-

vali u Krista, ali Kornelijevo je obraÊenje trebalo biti od najve-

Êeg znaËenja meu poganima.

Doπlo je vrijeme za potpuno novu fazu rada Kristove crkve.

Vrata mnogih æidovskih obraÊenika, koja su bila zatvorena za

pogane, sada su se πirom otvorila. A pogane koji su prihvatili

Evanelje trebalo je smatrati jednakima æidovskim uËenicima,

bez potrebe da budu obrezani.

Kako je paæljivo Gospodin radio da svlada Petrove pred-

rasude prema poganima koje su, zahvaljujuÊi æidovskom odgoju,

bile tako duboko usaene u njegov um! Vienjem o platnu i

njegovom sadræaju Gospodin je nastojao odvratiti apostolov um

od ove predrasude i nauËiti ga vaænoj istini da se na Nebu ne

gleda tko je tko; da su u Boæjim oËima Æidovi i pogani jednako

dragocjeni; da po Kristu neznaboπci mogu postati sudionici bla-

goslova i prednosti Evanelja.

Dok je Petar razmiπljao o znaËenju vienja, ljudi koje je

poslao Kornelije stigli su u Jopu i stajali pred vratima kuÊe u

kojoj je boravio. A onda mu je Duh rekao: “Evo te traæe tri

Ëovjeka. Hajde ustani, sii i poi s njima ne premiπljajuÊi, jer

sam ih ja poslao!”

Za Petra je ovo bila muËna zapovijed; s oklijevanjem je

Ëinio svaki korak koji je duænost zahtijevala od njega. “Petar

sie k ljudima te im reËe: ‘Evo, ja sam onaj koga traæite. Koji

je razlog vaπem dolasku?” Oni su ga obavijestili o svojem jedin-

stvenom zadatku rijeËima: “Stotnik Kornelije… Ëovjek pravedan

i bogobojazan, koji uæiva dobar glas kod svega naroda æidov-

skog, primio je zapovijed od anela svetoga da te dozove u svoj

dom i da Ëuje rijeËi od tebe.”

136

137

87

Posluπan uputama koje je upravo primio od Boga, apostol

je obeÊao da Êe poÊi s njima. SljedeÊeg jutra krenuo je u Ce-

zareju, praÊen πestoricom braÊe. Oni su trebali biti svjedoci

svemu πto Êe reÊi i uËiniti za posjeta poganima, jer je Petar

znao da Êe biti pozvan na odgovornost zbog tako izravnog kr-

πenja æidovskog nauka.

Kad je Petar uπao u kuÊu neznaboπca, Kornelije ga nije

pozdravio kao obiËnog posjetitelja, veÊ kao Ëovjeka poËaπÊe-

nog od Neba i poslanog od Boga. IstoËnjaËki je obiËaj da se

klanja pred knezom i visokim dostojanstvenikom, a za djecu

da se poklone pred svojim roditeljima. Ali Kornelije, svladan

poπtovanjem prema Ëovjeku poslanom od Boga da ga pouËi,

pao je pred Petrove noge i poklonio mu se. Petar je bio uæas-

nut pa je podigao stotnika govoreÊi: “Ustani! I ja sam samo

Ëovjek!”

Dok su Kornelijevi glasnici bili na putu, stotnik je sazvao

“rodbinu i bliske prijatelje” da i oni Ëuju navijeπtanje Evane-

lja. Kad je Petar stigao, naπao je veliku skupinu ljudi kako æelj-

no Ëeka da Ëuje njegove rijeËi.

Ovoj okupljenoj skupini Petar je prvo progovorio o æidovs-

kom obiËaju rekavπi kako se druæenje s poganima za Æidova

smatra zabranjenim, da se takav Ëin smatra obrednim one-

ËiπÊenjem. “Vi dobro znate”, rekao je, “da je Æidovu zabranje-

no druæiti se s Neæidovom ili uÊi mu u kuÊu, ali je mene Bog

pouËio da nikoga ne proglaπavam poganim ili neËistim. Zato

kad bijah pozvan, dooh bez prigovora. Sada bih vas æelio upi-

tati zaπto ste me dozvali.”

Nato je Kornelije ispriËao πto je doæivio i ponovio anelove

rijeËi; na kraju je rekao: “Ja sam nato odmah poslao ljude k

tebi, i ti si dobro uËinio πto si doπao. Sada smo, dakle, svi mi

skupljeni pred Bogom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapo-

vjedio.”

Petar je rekao: “Uistinu, sad istom shvaÊam: ‘Bog nije pri-

stran.’ Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga

priznaje i Ëini πto je pravedno.”

A onda je okupljenim pozornim sluπateljima propovijedao

o Kristu — Njegovom æivotu, Ëudima, izdaji i raspeÊu, uskrsnuÊu

i uzaπaπÊu te Njegovom djelu na Nebu kao Ëovjekovom pred-

stavniku i zastupniku. Dok je Petar prikazivao Isusa kao jedinu

nadu grjeπnika, on je sam potpunije razumio znaËenje vienja

»ovjek koji je tragao za istinom

138

139

88 Djela apostolska

koje je primio i njegovo je srce gorjelo duhom istine koju je

iznosio.

Odjednom je izlaganje prekinuo silazak Svetoga Duha. “Dok

je Petar joπ govorio te rijeËi, sie Duh Sveti na sve koji su slu-

πali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dooπe zajedno s

Petrom, zaËudiπe se πto se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

Jer su ih Ëuli govoriti drugim jezicima i veliËati Boga.

Tada Petar reËe: ‘Moæe li tko uskratiti vodu da se ne krste

ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?’ I zapovjedi da se

krste u ime Isusa Krista.” (DF)

Tako je Evanelje objavljeno strancima i tuincima, pa su

i oni postali sugraani svetima, Ëlanovi Boæje obitelji. ObraÊe-

nje Kornelija i njegovog doma bio je prvi plod æetve koju je

trebalo prikupiti. Iz ovog doma poteklo je djelo milosti koje je

nastavljeno u tom neznaboæaËkom gradu.

Danas Bog traæi duπe meu ljudima visokog kao i niskog

podrijetla. Ima mnogo onih koji su sliËni Korneliju, ljudi koje

Gospodin æeli povezati sa svojim djelom u svijetu. Njihove sim-

patije su na strani Gospodnjeg naroda, ali ih Ëvrsto dræe veze

koje ih vezuju za svijet. Potrebna je moralna hrabrost da stanu

na Kristovu stranu. Za ove duπe, koje su u velikoj opasnosti

zbog svojih odgovornosti i veza, treba uËiniti poseban na-

por.

Bog poziva ozbiljne, ponizne radnike koji Êe odnijeti Evan-

elje viπem staleæu. Dogodit Êe se Ëuda iskrenog obraÊenja —

Ëuda koja sada ne vidimo. NajveÊi ljudi ove Zemlje nisu izu-

zeti od sile Boga koji Ëini Ëuda. Ako oni koji surauju s Njim

budu znali iskoristiti priliku i odvaæno i vjerno obavljati svoju

duænost, Bog Êe obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne polo-

æaje, razumne i utjecajne ljude. Snagom Svetoga Duha mnogi

Êe prihvatiti boæanska naËela. ObraÊeni istini, oni Êe postati

orua u Boæjim rukama da prenose svjetlo. Takvi Êe osjeÊati

poseban teret za druge duπe ovog zapostavljenog staleæa. Gos-

podnjem djelu bit Êe posveÊeni vrijeme i novac, i Crkva Êe steÊi

novu djelotvornost i snagu.

Zato πto je Kornelije bio posluπan svim uputama koje je

primio, Bog je tako vodio dogaaje da je dobio joπ viπe istine.

Poslao je vjesnika iz nebeskih dvorova rimskom Ëasniku i Pe-

tru da bi Kornelije mogao doÊi u dodir s onim tko Êe ga povesti

veÊem svjetlu.

140

89

U naπem svijetu ima mnogo onih koji su Boæjem kraljev-

stvu bliæe nego πto mislimo. U ovom mraËnom svijetu grijeha

Gospodin ima mnoge skupocjene dragulje kojima Êe odvesti

svoje vjesnike. Mnogi Êe mudrost Boæju cijeniti viπe od svake

zemaljske prednosti i postati vjerni svjetlonoπe. Poticani Kri-

stovom ljubavlju, oni Êe potaknuti druge da dou k Njemu.

Kad su braÊa u Judeji Ëula da je Petar uπao u kuÊu ne-

znaboπca i propovijedao okupljenima, iznenadila su se i rasr-

dila. Bojala su se da Êe takav postupak, koji im se Ëinio drs-

kim, negativno utjecati na njihov nauk. »im su se srela s Pe-

trom, ozbiljno su ga prekorila: “Uπao si k neobrezanim ljudi-

ma… i jeo s njima!”

Petar im je ispriËao sve πto se dogodilo. Opisao je doga-

aj s vienjem i ustvrdio da je njime upozoren kako viπe ne

treba obraÊati pozornost na obredne razlike izmeu obrezanih

i neobrezanih, niti pogane smatrati neËistima. IspriËao im je o

nalogu koji je dobio da ode poganima, o dolasku glasnika i su-

sretu s Kornelijem. Ponovio je sræ svojeg razgovora sa stotni-

kom i kako je ovaj dobio uputu da poπalje po Petra.

PriËajuÊi πto je doæivio, rekao je: “I kad poËeh govoriti,

sie na njih Duh Sveti kao i na nas u poËetku. Tada se sjetih

rijeËi Gospodnje: ‘Ivan je krstio vodom, a vi Êete biti krπteni

Duhom Svetim.’ Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama

kad smo prigrlili vjeru u Gospodina Isusa Krista, tko sam bio

ja da to mognem zabraniti Bogu?”

Kad su to Ëula, braÊa su utihnula. Uvjerena da je Petrov

postupak bio izravno ispunjenje Boæje namjere, i da su njihove

predrasude i iskljuËivost potpuno suprotne duhu Evanelja, slavila

su Boga govoreÊi: “Dakle, i poganima je Bog dao obraÊenje koje

vodi u æivot!”

Tako su, bez sukoba, sruπene predrasude, odbaËena isklju-

Ëivost uspostavljena vjekovnim obiËajem i otvoren put da se

Evanelje navijeπta i neznaboπcima.

»ovjek koji je tragao za istinom

141

142

90 Djela apostolska

15Izbavljen iz tamnice

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 12,1-23.

“U ono vrijeme kralj Herod poËe zlostavljati neke Ëlanove

Crkve.” Vladanje nad Judom bilo je u rukama Heroda Agripe,

podloænog Klaudiju, rimskom caru. Herod je ujedno imao poloæaj

tetrarha Galileje. Bio je obraÊenik u æidovsku vjeru i po sve-

mu sudeÊi vrlo gorljiv u provoenju obreda propisanih æidov-

skim zakonom. U æelji da stekne naklonost Æidova, nadajuÊi se

da Êe tako osigurati svoj poloæaj i Ëast, poËeo je provoditi nji-

hove æelje progoneÊi Kristovu crkvu, pljaËkajuÊi kuÊe i imanja

vjernika i zatvarajuÊi vodeÊe Ëlanove Crkve. Bacio je u tamni-

cu Jakova, Ivanova brata, i poslao krvnika da ga pogubi ma-

Ëem, kao πto je jedan drugi Herod odsjekao glavu proroku Iva-

nu. Vidjevπi da se njegov postupak svia Æidovima, utamniËio

je i Petra.

Ove su okrutnosti bile poËinjene za vrijeme Pashe. Dok

su Æidovi slavili osloboenje iz Egipta i glumili veliku gorlji-

vost za Boæji zakon, istodobno su svako naËelo tog Zakona kr-

πili proganjanjem i ubijanjem Kristovih vjernika.

Jakovljeva smrt prouzroËila je veliku æalost i zaprepaπtenje

meu vjernicima. Kad je i Petar baËen u tamnicu, cijela se Crkva

ujedinila u postu i molitvi.

Æidovi su odobravali Herodov Ëin pogubljenja Jakova, premda

su neki æalili πto je pogubljenje izvedeno privatno tvrdeÊi da

bi javno smaknuÊe mnogo jaËe ponizilo vjernike i one koji ih

simpatiziraju. Stoga je Herod dræao Petra u tamnici namjeravajuÊi

joπ ugoditi Æidovima javnim smaknuÊem. Ali bilo mu je reËeno

143

144

(90)

91

da ne bi bilo sigurno izvesti apostolskog veterana na pogublje-

nje pred svim ljudima okupljenima u Jeruzalemu. Bojali su se

da bi pogled na njega mogao izazvati samilost mnoπtva.

SveÊenici i starjeπine takoer su se bojali da bi Petar mo-

gao uputiti jedan od onih snaænih poziva kojima je Ëesto poti-

cao ljude na prouËavanje Isusova æivota i karaktera — poziva

koje unatoË svim svojim pokuπajima nisu mogli opovrgnuti. Pe-

trova revnost u obrani Kristova djela navela je mnoge da se

opredijele za Evanelje pa su se starjeπine bojale da bi narod,

ako se Petru pruæi prigoda da brani svoju vjeru pred mnoπtvom

koje se doπlo u grad pokloniti Bogu, mogao od kralja zatraæiti

da ga pusti na slobodu.

BuduÊi da je iz razliËitih razloga Petrovo smaknuÊe bilo

odgoeno dok ne proe Pasha, vjernici Crkve imali su vreme-

na za duboko ispitivanje srca i ozbiljnu molitvu. Molili su za

Petra bez prestanka jer su smatrali da je potreban u Boæjem

djelu. Shvatili su da su doπli u takvo stanje da Êe, bez posebne

Boæje pomoÊi, Kristova crkva biti uniπtena.

U meuvremenu su mnogi hodoËasnici iz svih naroda do-

πli u hram koji je bio posveÊen πtovanju Boga. BljeπteÊi zlatom

i dragim kamenjem, bio je slika ljepote i veliËine. Ali na ovo-

me lijepom mjestu viπe nisu mogli naÊi Jahvu. Kao narod, Izrael

se odvojio od Boga. Kad je Krist, pri kraju svoje sluæbe na Ze-

mlji, posljednji put gledao unutraπnjost hrama, rekao je: “Evo,

vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,38) Do-

tad je hram nazivao domom svojeg Oca; ali kad je Boæji Sin

iziπao iz tih zidova, Boæja se prisutnost zauvijek povukla iz hrama

sagraenog Njemu na slavu.

KonaËno je odreen dan Petrova pogubljenja, ali molitve

vjernika joπ su se uvijek uzdizale k Nebu. I dok su sve svoje

snage i ljubav ulagali u æarke molitve za pomoÊ, Boæji su aneli

bdjeli nad utamniËenim apostolom.

SjeÊajuÊi se prijaπnjeg bijega apostolâ iz tamnice, Herod

je u ovom sluËaju poduzeo dvostruke mjere osiguranja. Da spri-

jeËi svaku moguÊnost oslobaanja, stavio je Petra pod straæu

πesnaestorice vojnika koji su ga u smjenama Ëuvali danju i noÊu.

U Êeliji je bio stavljen izmeu dva vojnika i povezan dvama lan-

cima, a svakim je bio priËvrπÊen za zglob jednog straæara. Nije

se mogao pomaknuti a da to oni ne bi zamijetili. Uz Ëvrsto

zakljuËana tamniËka vrata i jaku straæu pred njima, bilo je ne-

Izbavljen iz tamnice

145

146

92 Djela apostolska

moguÊe svako izbavljenje ili bijeg ljudskim sredstvima. Ali Ëo-

vjekova potpuna bespomoÊnost Boæja je prilika.

Petar je bio zatvoren u Êeliji isklesanoj u kamenu, vrata

su bila dobro zatvorena i zakraËunata, a vojnici na straæi svojim

su æivotom jamËili sigurnost zatvorenika. Ali zasuni, brave i rim-

ska straæa, koji su iskljuËivali svaku moguÊnost pruæanja ljud-

ske pomoÊi, joπ su viπe trebali istaknuti Boæji trijumf u oslo-

baanju Petra. Herod je dizao ruku protiv SvemoguÊega i tre-

bao je doæivjeti potpuni poraz. OËitovanjem svoje moÊi, Bog

Êe spasiti dragocjeni æivot koji su Æidovi planirali uniπtiti.

Posljednja je noÊ prije namjeravanog pogubljenja. Silni je

aneo poslan s Neba da izbavi Petra. »vrsta vrata koja dræe

zatvorenog Boæjeg sveca otvaraju se bez pomoÊi ljudskih ru-

ku. Aneo Sveviπnjeg prolazi i vrata se za njim beπumno zatva-

raju. Ulazi u Êeliju gdje Petar spava mirnim snom savrπenog

povjerenja.

Svjetlo koje okruæuje anela ispunjava Êeliju, ali ne budi

apostola. On se budi tek kad osjeti dodir anelove ruke i Ëuje

glas koji govori: “Ustani brzo”; vidi zatvorsku Êeliju osvijetlje-

nu nebeskim svjetlom, a pred sobom sjajnog anela. MehaniË-

ki sluπa rijeËi koje su mu upuÊene, i kad diæe ruke, maglovito

je svjestan da su mu s ruku spali okovi.

I ponovo ga nebeski vjesnik poziva: “Opaπi se i obuj sandale

svoje!” Petar ponovo mehaniËki sluπa, gleda zaËuenim oËima

posjetitelja i misli da sanja ili da ima vienje. Aneo opet za-

povijeda. “Obuci ogrtaË svoj i hajde za mnom!” KreÊe prema

vratima; inaËe brbljavi Petar sad ga slijedi potpuno smuÊen od

iznenaenja. PrekoraËuju preko straæara i dolaze do teπkih oko-

vanih vrata koja se sama od sebe otvaraju i odmah zatvaraju,

dok straæe unutra i vani ostaju nepokretne na svojim straæar-

skim mjestima.

Dolaze do drugih vrata koja s obje strane takoer Ëuvaju

straæe. Ona se otvaraju kao i prva, bez πkripe πarki ili πtropo-

ta æeljeznih zasuna. Prolaze kroz njih i ona se iza njih beπum-

no zatvaraju. Na isti naËin prolaze kroz treÊa vrata i izlaze na

ulicu. Nije progovorena nijedna rijeË; nema odjeka koraka. Aneo

klizi ispred njega, okruæen zasljepljujuÊim svjetlom, a Petar,

zbunjen, joπ uvijek misleÊi da sanja, slijedi svojeg izbavitelja.

Tako prolaze jednu ulicu i onda, buduÊi da je obavio svoju za-

daÊu, aneo iznenada nestaje.

147

93

Nebesko svjetlo se ugasilo i Petar se naπao okruæen mrklim

mrakom. Kad su mu se oËi priviknule, a mrak se postupno

prorijedio, Petar je zakljuËio da se nalazi sam u pustoj ulici

dok mu noÊni vjetar hladi lice. Sad je shvatio da je slobodan u

poznatom dijelu grada; prepoznao je mjesto na kojem se Ëesto

nalazio i za koje je oËekivao da Êe ga sutra ujutro posljednji

put vidjeti.

Pokuπao se prisjetiti onoga πto je doæivio u posljednjih ne-

koliko trenutaka. SjeÊa se da je zaspao izmeu dvojice straæara

sa skinutim sandalama i ogrtaËem. Opipao se i ustanovio da je

potpuno obuËen i opasan. Njegova zapeπÊa, nateËena od no-

πenja okrutnih okova, sad su bila slobodna. Shvatio je da nje-

gova sloboda nije varka, ni san ni vienje, veÊ blaæena stvar-

nost. Sutra su ga trebali pogubiti, ali, gle, jedan ga je aneo

oslobodio iz tamnice i izbavio od smrti. “Tada Petar doe k

sebi i reËe: ‘Sad znam uistinu da je Bog poslao svog anela da

me izbavi iz ruke Herodove i od svega πto je oËekivao narod

æidovski.’”

Apostol je odmah krenuo prema kuÊi gdje su bila okuplje-

na njegova braÊa koja su se u tom trenutku ozbiljno molila za

njega. “Kad Petar pokuca na vanjska vrata, ode sluπkinja ime-

nom Rode da posluhne. Kad prepozna Petrov glas, od radosti

zaboravi otvoriti vrata, utrËa unutra i javi da je Petar pred vra-

tima. ‘Ti si luda!’ rekoπe joj na to. Ali ona je svejednako tvrdi-

la da je istina. Oni rekoπe: ‘Bit Êe njegov aneo.’

A Petar je i dalje kucao. Kad otvoriπe vrata, opaziπe ga i

ostadoπe zaprepaπteni. On im rukom dade znak da πute te im

pripovjedi kako ga je Gospodin izbavio iz tamnice.” Petar “zatim

izie i ode na drugo mjesto”. Radost i hvala ispunili su srca

vjernika jer je Bog Ëuo i usliπio njihove molitve i izbavio Petra

iz Herodovih ruku.

Ujutro se okupilo veliko mnoπtvo naroda da prisustvuje apo-

stolovu pogubljenju. Herod je poslao sluge u tamnicu po Petra

kojeg je trebalo privesti uz veliku oruæanu pratnju ne samo da

se sprijeËi njegov bijeg, veÊ da se ponize svi njegovi simpatizeri

i pokaæe kraljeva moÊ.

Kad su Ëuvari pred vratima ustanovili da je Petar pobje-

gao, uhvatio ih je strah. Bilo im je izriËito reËeno da svojim

æivotom jamËe za æivot zatvorenika i zbog toga su bili posebno

oprezni. Kad su sluge doπle po Petra, brave i zasuni joπ su uvi-

Izbavljen iz tamnice

148

149

94 Djela apostolska

jek bili na mjestu, verige su bile na zapeπÊima dvojice vojnika,

ali zatvorenik je nestao.

Kad su Herodu podnijeli izvjeπtaj o Petrovu bijegu, ovaj je

bio izvan sebe od bijesa. Optuæivπi tamniËke straæare za nevjer-

nost, naredio je da se pogube. Herod je znao da nikakva ljud-

ska sila nije mogla osloboditi Petra, ali nije htio priznati da je

boæanska snaga omela njegov plan pa se otvoreno usprotivio

Bogu.

Nedugo nakon Petrova osloboenja iz tamnice, Herod je

otiπao u Cezareju. Tamo je priredio veliku sveËanost kojom je

kanio izazvati divljenje i steÊi pohvalu naroda. Ovoj su sveËa-

nosti prisustvovali ljubitelji zabave iz svih staleæa; mnogo se je-

lo i pilo. S velikim sjajem i ceremonijom Herod se pojavio pred

pukom i odræao rjeËiti govor. Izgledao je veliËanstveno, odje-

ven u odjeÊu koja je bljeπtala od srebra i zlata, koja je u svoje

nabore hvatala zrake sunca i zaslijepila oËi promatraËa. Veli-

Ëanstvenost njegove pojave i snaga odabranih rijeËi snaæno je

utjecala na okupljene. Njihova osjetila, izopaËena jelom i pi-

Êem, bila su zaslijepljena Herodovim ukrasima i omamljena nje-

govim ponaπanjem i govorniËkom vjeπtinom. U divljem oduπev-

ljenju obasuli su ga laskanjem tvrdeÊi da nijedan smrtnik ne

moæe imati takvu pojavu i biti tako rjeËit. Zatim su izjavili da

Êe ga, premda su ga uvijek poπtovali kao vladara, odsad πtovati

kao boga.

Neki od onih Ëiji su se glasovi sada Ëuli kako slave bez-

boænog grjeπnika, prije samo nekoliko godina suludo su vikali:

Makni Isusa! Raspni Ga, raspni Ga! Æidovi nisu htjeli prihvatiti

Krista Ëija je odjeÊa, gruba i Ëesto umrljana od putovanja po-

krivala srce boæanske ljubavi. Njihove oËi nisu mogle pod skrom-

nom vanjπtinom nazrijeti Gospodina æivota i slave, premda se

Kristova sila pred njima objavila u djelima koja nijedan Ëovjek

nije mogao Ëiniti. Ali bili su spremni klanjati se kao bogu oholom

kralju Ëija je sjajna odjeÊa od srebra i zlata pokrivala izopaËe-

no, okrutno srce.

Herod je znao da ne zasluæuje hvalu i Ëast koju su mu uka-

zivali, ali je prihvatio klanjanje naroda kao da ga zasluæuje. Srce

mu je poskakivalo od trijumfa i njegovim se licem prosulo oholo

zadovoljstvo kad je Ëuo povik: “To je glas Boæji, a ne ËovjeËji!”

Ali iznenada se na njemu vidjela velika promjena. Lice mu

je problijedjelo nasmrt i iskrivilo se od boli. Velike kaplje zno-

150

151

95

ja navirale su iz njegovih pora. Trenutak je stajao kao skame-

njen od bola i straha, a onda, okreÊuÊi problijedjelo i posiv-

jelo lice prema svojim uæasnutim prijateljima, povikao hrapa-

vim, oËajnim glasom: Onaj koga ste uzvisivali kao boga, pogo-

en je smrÊu!

Dok je patio od strahovitih bolova, odnijeli su ga s mjesta

banËenja i razmetanja. Samo nekoliko trenutaka prije oholo je

primao slavljenje i oboæavanje golemog mnoπtva; sada je shva-

tio da se nalazi u rukama Vladara moÊnijeg od sebe. Obuzelo

ga je kajanje; sjetio se nemilosrdnog proganjanja Kristovih

sljedbenika; sjetio se svoje okrutne zapovijedi da ubiju nevi-

nog Jakova i namjere da pogubi apostola Petra; sjetio se kako

je u bijesu i razoËaranju dao oduπka bezrazloænoj osveti nad

tamniËkim straæarima. OsjeÊao je da se sada Bog pozabavio njime,

bezobzirnim progoniteljem. Nije se mogao osloboditi tjelesnog

bola i uæasa koji je zavladao njegovim umom, a to nije oËeki-

vao.

Herod je bio upoznat s Boæjim zakonom koji kaæe: “Nemoj

imati drugih bogova uz mene” (Izlazak 20,3); znao je da je time

πto je dopustio da ga narod oboæava napunio Ëaπu svojeg beza-

konja i na sebe navukao pravedni Jahvin gnjev.

Isti aneo koji je iz kraljevskih dvorova doπao izbaviti Pe-

tra, sad je Herodu bio vjesnik srdæbe i kazne. Aneo je dotak-

nuo Petra da bi ga probudio od sna; ovo je sad bio drukËiji

dodir kojim je dotaknuo zlog kralja, poniæavajuÊi njegovu oho-

lost i izlaæuÊi ga kazni SvemoguÊega. Herod je od Boæje osvet-

niËke kazne umro u velikoj patnji uma i tijela.

Ovakvo oËitovanje boæanske pravde snaæno je djelovalo na

narod. Vijest da je Kristov apostol Ëudom izbavljen iz tamnice

i od smrti, dok je njegov progonitelj pogoen Boæjom kletvom,

proπirila se u sve zemlje i postala sredstvom koje je mnoge navelo

da povjeruju u Krista.

Filipov doæivljaj, kad ga je nebeski aneo uputio do mjesta

gdje je sreo Ëovjeka koji traæi istinu; Kornelijev doæivljaj, kad

ga je posjetio nebeski aneo s vijeπÊu od Boga; dogaaj s Pet-

rom, kad ga je zatvorenog i osuenog na smrt aneo izveo u

sigurnost — sve ovo pokazuje tijesnu vezu izmeu Neba i Zem-

lje.

Izvjeπtaj o ovim aneoskim posjetima treba Boæjem radni-

ku donijeti snagu i odvaænost. Danas, kao i u apostolske dane,

Izbavljen iz tamnice

152

96 Djela apostolska

nebeski vjesnici prolaze Zemlju uzduæ i poprijeko traæeÊi da

utjeπe æalosne, zaπtite nepokajane, zadobiju srca ljudi za Krista.

Mi ih ne moæemo osobno vidjeti, ali oni su ipak s nama, vode

nas, upuÊuju i πtite.

Nebo se pribliæilo Zemlji onim tajanstvenim ljestvama Ëije

je podnoæje Ëvrsto utvreno na Zemlji, dok najviπe preËke do-

seæu do prijestolja BeskonaËnoga. Aneli stalno uzlaze i silaze

ovim ljestvama bljeπtavog sjaja noseÊi pred Oca na nebesima

molitve potrebitih i nesretnih, a ljudskoj djeci blagoslov i na-

du, odvaænost i pomoÊ. Ovi aneli svjetla stvaraju oko duπe ne-

besko ozraËje uzdiæuÊi nas prema nevidljivome i vjeËnome. Mi

ih svojim prirodnim oËima ne moæemo vidjeti; samo duhovnim

vidom moæemo razabrati nebeske stvarnosti. Samo duhovno uho

moæe Ëuti sklad nebeskih glasova.

“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ih

spasi.” (Psalam 34,8) Bog nalaæe svojim anelima da Njegove

izabranike izbave od nesreÊe, da ih Ëuvaju od “kuge πto se πu-

lja kroz tmine” i od “poπasti πto hara u podne” (Psalam 91,6).

Koliko su puta aneli razgovarali s ljudima kao πto Ëovjek raz-

govara s prijateljem i vodili ih na zaπtiÊena mjesta. Koliko su

puta ohrabrujuÊe rijeËi anela obnavljale klonuli duh vjernih

i, uzdiæuÊi njihov um iznad zemaljske stvarnosti, pomogli da

vjerom gledaju bijelu odjeÊu, krune, pobjedniËke palmine gra-

ne koje Êe pobjednici primiti kad se okupe pred velikim bijelim

prijestoljem.

Posao je anela da priu onima koji su u nevolji, koji pate

i koji su izloæeni kuπnjama. Oni neumorno rade u prilog onima

za koje je Krist umro. Kad grjeπnike navedu da se predaju Spa-

sitelju, aneli o tome izvjeπÊuju Nebo i nebeska se vojska sil-

no raduje. “Tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπ-

nika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima

ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7) Na Nebo stiæe izvjeπtaj o svakom

naπem uspjeπnom naporu da odagnamo tamu i proπirimo spo-

znaju o Kristu. Kad se pred Ocem govori o ovim djelima, radost

obuzima svu nebesku vojsku.

Nebeske vlasti i sile promatraju borbu koju Boæji sluge vo-

de u naizgled obeshrabrujuÊim okolnostima. Kad krπÊani, okup-

ljeni pod barjakom svojeg Otkupitelja, stupaju u dobru borbu

vjere, oni osvajaju nova podruËja, stjeËu nove Ëasti. Svi se nebeski

aneli stavljaju u sluæbu poniznom Boæjem narodu koji vjeru-

153

154

97

je; i kad Gospodnja vojska radnika ovdje na Zemlji pjeva pje-

sme hvale, nebeski zbor prikljuËuje se odavanju hvale Bogu i

Njegovom Sinu.

Mi bismo trebali bolje razumjeti zadaÊu anela. Bilo bi do-

bro zapamtiti da nebeska biÊa surauju sa svakim istinskim Boæ-

jim djetetom. Nevidljive vojske svjetla i moÊi sluæe krotkima i

poniznima koji vjeruju i prihvaÊaju Boæja obeÊanja. Kerubini i

serafini, aneli jaki u sili, stoje zdesna Bogu, “svi sluæbujuÊi

duhovi koji se obiËavaju slati da sluæe onima koji imaju baπti-

niti spasenje” (Hebrejima 1,14).

Izbavljen iz tamnice

98 Djela apostolska

16Radosna vijest u Antiohiji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 11,19-26; 13,1-3.

Nakon πto su uËenici zbog progonstva bili istjerani iz Jeruza-

lema, evaneoska vijest naglo se proπirila u podruËja izvan Pale-

stine, i u vaænim srediπtima osnovane su mnoge male skupine

vjernika. Neki od uËenika “stigoπe do Fenicije, Cipra i Antiohije”

propovijedajuÊi RijeË. Njihov je rad obiËno bio ograniËen na

Hebreje i grËke Æidove, koji su u to vrijeme æivjeli u velikim

kolonijama u gotovo svim gradovima svijeta.

Meu mjestima u kojima je Evanelje prihvaÊeno s radoπ-

Êu spominje se Antiohija, u ono vrijeme sirijska metropola. Razvi-

jena trgovina koja se odvijala u ovom napuËenom srediπtu dovela

je u grad mnoge ljude razliËitih nacionalnosti. Osim toga, Antio-

hija je bila poznata kao stjeciπte ljubitelja uæivanja i zadovoljstava

zbog svojeg povoljnog poloæaja, prekrasne okolice, bogatstva,

kulture i profinjenosti. U apostolsko doba ona je postala grad

luksuza i poroka.

Evanelje su u Antiohiji javno navjeπÊivali neki uËenici s

Cipra i iz Cirene propovijedajuÊi “Gospodina, Isusa” (DF). “I

ruka Gospodnja bijaπe s njima” pa su njihovi napori urodili plo-

dom. “Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.” (DF)

“Vijest o tome doe do uπiju crkvi u Jeruzalemu; tada po-

slaπe Barnabu u Antiohiju.” Po dolasku u novo polje rada, Barnaba

je vidio da je djelo veÊ uznapredovalo boæanskom miloπÊu; za-

to se “obradova pa ih sve opominjaπe da odluËna srca ostanu

vjerni Gospodinu”.

155

156

(98)

99

Bog je obilno blagoslovio Barnabin rad u Antiohiji i mnogi

su se pridruæili tamoπnjim vjernicima. Kako se djelo razvijalo i

kako je Bog otvarao prilike, Barnaba je sve viπe osjeÊao potre-

bu za prikladnom pomoÊi pa je otiπao u Tarz potraæiti Pavla

koji je, nakon odlaska iz Jeruzalema prije nekog vremena, radio

u sirijskim i cilicijskim krajevima propovijedajuÊi “vjeru koju

je nekoÊ htio uniπtiti” (GalaÊanima 1,21.23). Barnaba je uspio

naÊi Pavla i nagovoriti ga da se vrati s njim kao suradnik u

sluæbi.

U napuËenoj Antiohiji Pavao je naπao izuzetno polje za rad.

Njegova uËenost, mudrost i revnost vrπili su snaæan utjecaj na

stanovniπtvo i prolaznike u tom gradu kulture; on je baπ bio

pomoÊ kakva je Barnabi bila potrebna. »itavu godinu dva su

uËenika sloæno radila u sluæbi vjere donoseÊi mnogima spaso-

nosnu spoznaju o Isusu iz Nazareta, Otkupitelju svijeta.

Upravo su u Antiohiji uËenici prvi put nazvani krπÊanima.

To su ime dobili zato πto je Krist bio glavni predmet njihova

propovijedanja, nauËavanja i razgovora. Stalno su ponavljali do-

gaaje koji su se odigrali za vrijeme Njegove zemaljske sluæbe,

kad su uËenici bili blagoslovljeni Njegovom osobnom prisutnoπÊu.

Neumorno su propovijedali Njegov nauk i Ëuda ozdravljenja.

Drhtavim usnama i suznih oËiju govorili su o Njegovoj patnji

u vrtu, izdaji, suenju i smaknuÊu, o strpljenju i poniznosti kojom

je trpio poniæenje i muËenje kojem su Ga izloæili Njegovi nepri-

jatelji te boæanskoj samilosti kojom se molio za one koji su Ga

progonili. Njegovo uskrsnuÊe, uzaπaπÊe i djelo zastupanja palog

Ëovjeka na Nebu bili su predmeti kojima su se najradije bavili.

Nije Ëudo da su ih pogani prozvali krπÊanima, jer su propovijedali

Krista i po Njemu upuÊivali svoje molbe Bogu.

Ime krπÊani dao im je zapravo Bog. To je kraljevsko ime

dano svima koji se udruæuju s Kristom. O ovom je imenu Jakov

poslije pisao: “Zar vas upravo bogataπi ne tlaËe i ne vuku na

sudove? Zar upravo oni ne psuju lijepo ime koje nosite?” (Jakov

2,6.7) A Petar je objavio: “Ali, ako tko trpi kao krπÊanin, neka

se ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” “Blago vama ako

vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, Duh

Boæji, poËiva na vama!” (1. Petrova 4,16.14)

Vjernici u Antiohiji shvatili su da je Bog spreman u njiho-

vom æivotu proizvesti “htjenje i djelovanje da mu se moæete

svidjeti” (Filipljanima 2,13). BuduÊi da su æivjeli usred naroda

Radosna vijest u Antiohiji

157

158

100 Djela apostolska

koji je naizgled malo mario za ono πto je od vjeËne vrijednosti,

nastojali su privuÊi pozornost iskrenih u srcu i pozitivno svje-

doËiti o Onome koga su voljeli i sluæili Mu. U poniznoj sluæbi

nauËili su ovisiti o snazi Svetoga Duha da rijeËi æivota budu

djelotvorne. I tako su u razliËitim æivotnim prilikama svakodnevno

svjedoËili o svojoj vjeri u Krista.

Primjer Kristovih sljedbenika u Antiohiji treba danas biti

nadahnuÊe svakom vjerniku u velikim gradovima. Premda je

Boæja volja da u vaæna srediπta dou izabrani posveÊeni i daroviti

radnici koji Êe voditi javne evangelizacije, Njegov je cilj takoer

da se vjernici koji æive u tim gradovima koriste svojim od Boga

danim talentima u radu za duπe. Bogati su blagoslovi priprem-

ljeni za one koji se potpuno pokore Boæjem pozivu. Kad takvi

radnici budu nastojali zadobiti duπe za Isusa, ustanovit Êe da

su se mnogi ljudi, koji nikad ne bi bili dosegnuti na neki drugi

naËin, spremni odazvati na razuman osobni rad.

Boæje djelo na Zemlji danas ima potrebu za æivim predstav-

nicima biblijske istine. Rukopoloæeni propovjednici sami nisu

dorasli zadaÊi upozoravanja velikih gradova. Bog poziva ne samo

propovjednike, veÊ i lijeËnike, medicinsko osoblje, literarne evan-

eliste, biblijske radnike i druge posveÊene vjernike s razliËi-

tim talentima, koji imaju spoznaju Boæje rijeËi i koji poznaju

snagu Njegove milosti, da razmotre potrebe ovih neopomenu-

tih gradova. Vrijeme brzo prolazi i mnogo toga joπ treba uËiniti.

Mora se uporabiti svako sredstvo da se mudro iskoriste sadaπ-

nje moguÊnosti.

Pavla je rad u Antiohiji u zajednici s Barnabom ojaËao u

uvjerenju da ga je Bog pozvao da obavi posebno djelo u nezna-

boæaËkom svijetu. U vrijeme njegova obraÊenja Gospodin mu

je objavio da ga postavlja za propovjednika poganima da im

otvori “oËi, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti

k Bogu, da vjerom u me [u Krista] postignu oproπtenje grijeha

i baπtinu meu posveÊenima” (Djela 26,18). Aneo koji se javio

Ananiji rekao je za Pavla: “… jer je taj Ëovjek moje izabrano sred-

stvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove

Izraelove.” (Djela 9,15) A samom Pavlu, poslije u njegovom krπ-

Êanskom æivotu, dok se molio u jeruzalemskom hramu, javio

se aneo s Neba i zapovjedio mu: “Idi, jer Êu te poslati daleko,

k poganima!” (Djela 22,21)

159

101

Tako je Gospodin naloæio Pavlu da ue u πiroko misijsko

polje za neznaboæaËki svijet. Da bi ga pripremio za ovaj opseæan

i teæak rad, Bog ga je doveo u prisnu vezu sa sobom i njegovim

zapanjenim oËima pokazao ljepotu i slavu Neba. Njemu je palo

u zadaÊu objavljivanje “Tajne sakrivene od vjeËnosti” (Rimlja-

nima 16,25) — “tajne svoje volje” (Efeæanima 1,9); “koja u proπlim

vremenima nije bila saopÊena ljudima kako ju je sada Duh objavio

njegovim svetim apostolima i prorocima: da su pogani baπti-

nici iste baπtine, udovi istog tijela, dionici istog obeÊanja u Kristu

Isusu Radosnom vijeπÊu,” tvrdi Pavao, “kojoj sam postao sluæbe-

nik… Meni najmanjemu od najmanjega meu svima svetima dana

je ova milost: da poganima navijestim neistraæivo Kristovo bo-

gatstvo i da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne koja je

od vjeËnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, da se sa-

da po Crkvi saopÊi mnogolika Boæja mudrost poglavarstvima i

vlastima na nebesima, prema vjeËnom naumu koji ostvari u Kristu

Isusu, Gospodinu naπem.” (Efeæanima 3,5-11)

Bog je obilno blagoslovio Pavlov i Barnabin rad tijekom go-

dine koju su proboravili s vjernicima u Antiohiji. Ali nijedan

od njih nije bio sluæbeno odreen za evaneosku sluæbu. Sad

je u njihovom krπÊanskom æivotu nastupio trenutak kad Êe im

Bog povjeriti izvrπenje teπkog misionarskog pothvata, pri Ëemu

Êe im biti potrebna svaka prednost koju im moæe pruæiti posre-

dovanje Crkve.

“U antiohijskoj crkvi bilo je proroka i uËitelja, i to: Barna-

ba, ©imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manaen… i Savao. Kad

su jednom obavljali sluæbu Boæju Gospodinu i postili, Duh Sveti

reËe: ‘Odvojite mi veÊ Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih

odredio!’” Prije nego πto su bili poslani kao misionari u poganski

svijet, ovi su apostoli sveËano posveÊeni Bogu postom i moli-

tvom te polaganjem ruku. Tako ih je Crkva ovlastila ne samo

da pouËavaju istinu, veÊ da vrπe obred krπtenja i organiziraju

crkve, buduÊi da im je predana puna crkvena vlast.

KrπÊanska Crkva u to je vrijeme uπla u novo vaæno razdoblje.

Navijeπtanje evaneoske vijesti meu neznaboπcima sada je vr-

πeno odluËno i Crkva je snaæno ojaËala velikom æetvom duπa.

Apostoli, odreeni da vode ovo djelo, bit Êe izloæeni sumnji,

predrasudama i zavisti. Njihovo nauËavanje o ruπenju “pregrade

koja ih je rastavljala” (Efeæanima 2,14), a koja je tako dugo raz-

dvajala æidovski i neznaboæaËki svijet, prirodno Êe ih izloæiti

Radosna vijest u Antiohiji

169

161

102 Djela apostolska

optuæbi za krivovjerje, i mnogi gorljivi, odani Æidovi smatrat

Êe upitnim njihov autoritet propovjednika Evanelja. Bog je pred-

vidio teπkoÊe s kojima Êe se Njegovi sluge suËeliti, pa da bi

njihov rad bio besprijekoran, dao je upute Crkvi da ih javno

odvoji za propovjedniËku sluæbu. Polaganje ruku na njih bilo

je javno priznanje da su Boæjom promisli odreeni da pogani-

ma odnesu Radosnu vijest.

Obojica, Pavao i Barnaba, veÊ su primili punomoÊ od samoga

Boga i obred polaganja ruku nije dodao nikakvu novu milost

ili stvarnu sposobnost. Bio je to priznati oblik odreivanja za

sluæbu i priznavanje Ëovjekovih ovlasti u toj sluæbi. Njime je

na Boæje djelo stavljen peËat Crkve.

Za Æidove je ovaj Ëin bio znaËajan. Kad je neki Æidov blago-

slivljao svoju djecu, poboæno bi stavio ruke na njihovu glavu.

Kad je neka æivotinja bila odreena za ærtvu, postavljeni sveÊenik

poloæio bi ruku na glavu ærtvi. A kad su propovjednici crkve u

Antiohiji poloæili ruke na Pavla i Barnabu, oni su ovim Ëinom

zamolili Boga da izlije svoj blagoslov na izabrane apostole dok

se posveÊuju posebnom djelu za koje su bili odreeni.

Poslije je obred polaganja ruku bio jako zlorabljen; ovom

je Ëinu pridavana neopravdana vaænost, kao da je na onoga na

koga su bile ovako poloæene ruke siπla neka sila koja ga je odmah

osposobila za bilo koji ili svaki propovjedniËki posao. Ali u od-

vajanju ove dvojice apostola nema izvjeπtaja koji bi ukazivao

na to da im je samim polaganjem ruku dodana bilo kakva vrli-

na. Postoji samo jednostavan izvjeπtaj o njihovom rukopolaga-

nju i o tome πto je ono znaËilo za njihov buduÊi rad.

Okolnosti vezane uz odvajanje Pavla i Barnabe po nalogu

Svetoga Duha, da se odrede granice sluæbe, jasno pokazuju da

Gospodin djeluje preko ustanova svoje organizirane Crkve. Prije

niza godina Pavla je sam Spasitelj, kad mu je prvi put objavio

svoju boæansku nakanu, odmah doveo u dodir s novoustroje-

nom crkvom u Damasku. Osim toga, crkva u tom gradu nije

bila dugo u neznanju o osobnom doæivljaju obraÊenog farizeja.

A sada, kad je trebalo potpunije provesti boæanski nalog za ono

vrijeme, Sveti Duh, ponovo svjedoËeÊi o Pavlu kao izabranom

sredstvu da ponese Evanelje poganima, prepuπta Crkvi djelo

polaganja ruku na njega i njegovog suradnika. A kad su voe

antiohijske crkve “obavljali sluæbu Boæju Gospodinu i postili,

162

163

103

Duh Sveti reËe: ‘Odvojite mi veÊ Barnabu i Savla za djelo za

koje sam ih odredio!’”

Bog je svoju Crkvu na Zemlji uËinio protoËnikom svjetla

da bi preko nje objavio svoje namjere i volju. On ni jednom

svojem sluzi ne daje iskustva neovisna i suprotna iskustvu sa-

me Crkve. Niti On ijednom Ëovjeku daje spoznaju svoje volje

za cijelu Crkvu, dok nju — Kristovo tijelo — ostavlja u mraku.

U svojoj providnosti povezuje svoje sluge sa svojom Crkvom

da bi se manje pouzdali u sebe, a imali veÊe povjerenje u dru-

ge koje On vodi da unaprijede Njegovo djelo.

Uvijek u Crkvi ima onih koji stalno naginju osobnoj neza-

visnosti. Oni, Ëini se, nisu sposobni shvatiti da nezavisan duh

moæe navesti Ëovjeka da ima previπe povjerenja u sebe i da se

viπe uzda u svoje prosuivanje nego da poπtuje savjet i visoko

cijeni prosudbu svoje braÊe, posebno one koja se nalaze u sluæ-

bama koje je Bog namijenio vodstvu svojeg naroda. Bog je svoju

Crkvu obdario posebnim autoritetom i vlaπÊu koju nitko nema

pravo zanemariti i prezreti, jer onaj tko to Ëini prezire Boæji

glas.

U velikoj su opasnosti oni koji su svoju osobnu prosudbu

skloni smatrati nadmoÊnijom. Sotonin je dobro smiπljeni plan

da takve razdvoji od onih koji su protoËnici svjetla, preko kojih

Bog radi na izgradnji i πirenju svojeg djela na Zemlji. Zanema-

riti ili prezreti one koje je Bog odredio da nose vodeÊe odgo-

vornosti u vezi s napredovanjem istine, znaËi odbaciti sredstva

koja je On odredio za pomoÊ, ohrabrenje i snagu svojem naro-

du. Svaki radnik u Gospodnjem djelu koji ih zaobilazi i misli

da ne smije dobiti svjetlo ni preko kojeg drugog sredstva nego

izravno od Boga, stavlja se u poloæaj u kojem ga neprijatelj moæe

prevariti i sruπiti. U svojoj mudrosti Gospodin je uredio da se

prisnim zajedniπtvom, πto ga trebaju njegovati svi vjernici, krπ-

Êanin ujedini s krπÊaninom i crkva s crkvom. Tako Êe ljudska

orua biti osposobljena da surauju s boæanskima. Svako Êe

orue biti pokorno Svetome Duhu, a svi Êe vjernici biti ujedinjeni

u organiziran i pravilno usmjeren napor da se svijetu objavi

Radosna vijest o Boæjoj milosti.

Pavao je ovaj Ëin javnog polaganja ruku smatrao poËetkom

novog i vaænog razdoblja u svojem æivotnom djelu. Taj Êe tre-

nutak poslije smatrati poËetkom svojeg apostolstva u krπÊan-

skoj Crkvi.

Radosna vijest u Antiohiji

164

165

104 Djela apostolska

Dok je u Antiohiji svjetlo Evanelja sjalo punim sjajem,

apostoli koji su ostali u Jeruzalemu nastavili su vaæno djelo. Svake

godine, u vrijeme blagdanâ, mnogi Æidovi iz svih zemalja dola-

zili su u Jeruzalem da se poklone u hramu. Neki od tih hodo-

Ëasnika bili su iskreni poboæni ljudi i ozbiljni istraæivaËi pro-

roËanstava. »eznuli su za dolaskom obeÊanog Mesije, nade Izraela,

i oËekivali Njegovu pojavu. Dok je Jeruzalem bio pun ovih stra-

naca, apostoli su neustraπivo navijeπtali Krista, premda su zna-

li da time stalno izlaæu svoj æivot opasnosti. Duh Boæji stavio

je svoj peËat na njihov rad; mnogi su se obraÊali; a oni koji su

se vraÊali kuÊi u razliËite krajeve svijeta, sijali su sjeme istine

po svim narodima i meu svim staleæima.

Meu apostolima koji su se ukljuËili u ovaj rad isticali su

se Petar, Jakov i Ivan, koji su bili uvjereni da ih je Bog odre-

dio da propovijedaju Krista svojim sunarodnjacima u domovi-

ni. Radili su vjerno i mudro, svjedoËeÊi o onome πto su vidjeli

i Ëuli i pozivajuÊi se na “potvrenu proroËku rijeË” (2. Petrova

1,19) u nastojanju da uvjere “dom Izraelov… da je Bog uËinio

Gospodinom i Mesijom tog Isusa” kojeg su Æidovi razapeli (Djela

2,36).

105

17Vjesnici Radosne vijestiOvo se poglavlje zasniva na Djelima 13,4-52.

“Poslani od Svetoga Duha”, Pavao i Barnaba, nakon rukopola-

ganja od strane braÊe u Antiohiji, “sioπe u Seleuciju i odande

otploviπe za Cipar.” Tako je poËelo njihovo prvo misijsko puto-

vanje.

Cipar je bio jedno od onih mjesta u koje su vjernici iz Jeru-

zalema pobjegli zbog progonstva koje je uslijedilo nakon Stjepa-

nove smrti. Upravo su s Cipra neki doπli u Antiohiju “navjeπÊivati

im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin” (Djela 11,20). I sam

je Barnaba bio “rodom s Cipra” (Djela 4,36). Sada su on i Pavao,

praÊeni Ivanom Markom, Barnabinim roakom, posjetili ovaj

otok.

Markova majka bila je obraÊenica na krπÊansku vjeru i njezin

je dom u Jeruzalemu bio utoËiπte za uËenike. U njemu su uvi-

jek bili dobrodoπli; tu su se mogli odmoriti. Tijekom jednog

posjeta apostolâ domu njegove majke, Marko se ponudio da Pavla

i Barnabu prati na njihovom misijskom putovanju. U srcu je

osjeÊao Boæju naklonost pa se æelio potpuno posvetiti evane-

oskoj sluæbi.

Nakon dolaska u Salaminu, apostoli su “propovijedali… rijeË

Boæju u æidovskim sinagogama… Prooπe sav otok do Pafa, gdje

se namjeriπe na nekog vraËara, laænog æidovskog proroka. Ime

mu bijaπe Barjesus, a pripadao je krugu prokonzula Sergija Pa-

vla, umna Ëovjeka. Ovaj dozva k sebi Barnabu i Savla i zaæeli

da Ëuje rijeË Boæju. Ali im se suprotstavi Elima, vraËar — jer

to znaËi ime njegovo — nastojeÊi prokonzula odvratiti od vjere.”

166

167

(105)

106 Djela apostolska

Sotona ne dopuπta izgradnju Boæjeg kraljevstva na Zemlji

bez borbe. Sile zla ukljuËene su u neprekidni rat protiv orua

odreenih da πire Radosnu vijest, i ove su sile tame posebno

aktivne kad se istina navijeπta ljudima na dobru glasu i pozna-

tima po poπtenju. Tako je bilo i kad je Sergije Pavao, prokon-

zul Cipra, sluπao evaneosku vijest. Prokonzul je pozvao apo-

stole da ga upoznaju s vijeπÊu koju su donijeli, i sad su ga sile

zla, djelujuÊi preko vraËara Elime, nastojale pogubnim vraËarevim

primjedbama odvratiti od vjere i tako osujetiti Boæje nakane.

Tako pali neprijatelj uvijek radi da bi u svojim redovima

zadræao utjecajne ljude, koji bi, kad bi se obratili, mogli djelo-

tvorno posluæiti u Boæjem djelu. Ali vjerni evaneoski radnik

ne treba se bojati da Êe ga neprijatelj pobijediti, jer se snagom

koju je dobio odozgo moæe oduprijeti svim sotonskim utjecaji-

ma.

Premda ozbiljno pritisnut Sotonom, Pavao je imao hrabro-

sti ukoriti Ëovjeka preko kojeg je neprijatelj djelovao. “Pun Duha

Svetoga” apostol “uperi u nj pogled i reËe: ‘O stvore puni svake

lukavπtine i zloÊe, sine avolski i neprijatelju svake pravedno-

sti, zar neÊeπ prestati iskrivljivati prave putove Gospodnje? Evo,

sad Êe ruka Gospodnja pasti na te: oslijepit Êeπ i za neko vrijeme

neÊeπ gledati sunca!’ U isti Ëas pade na nj mrak i tama, te on,

vrteÊi se naokolo, poËe traæiti vodiËa. Tada prokonzul, videÊi

πto se dogodilo, prigrli vjeru, duboko potresen naukom Gospod-

njom.”

VraËar je zatvorio oËi pred dokazima evaneoske istine i

Gospodin je u pravednoj srdæbi uËinio da se zatvore njegove

fiziËke oËi uskrativπi mu danje svjetlo. SljepoÊa nije bila traj-

na, veÊ samo za neko vrijeme, da bi bio upozoren da se treba

pokajati i zatraæiti oprost od Boga kojeg je tako teπko uvrije-

dio. Zbunjenost u kojoj se naπao poniπtila je uËinak njegovog

lukavog nastupa protiv Kristova nauka. »injenica da sada mora

slijepo pipati pokazala je svima da su Ëuda koja su apostoli Ëinili,

a koja je Elima proglasio beznaËajnima, bila uËinjena Boæjom

silom. OsvjedoËen u istinitost nauka koji su apostoli iznosili,

prokonzul je prihvatio Evanelje.

Elima nije bio obrazovan Ëovjek, ali je bio posebno ospo-

sobljen da vrπi Sotonino djelo. Oni koji propovijedaju istinu o

Bogu srest Êe prepredenog neprijatelja u mnogo razliËitih obli-

ka. Katkad Êe to biti uËena osoba, ali najËeπÊe su to neznalice,

168

169

107

ljudi koje je Sotona poduËio da postanu uspjeπna orua u va-

ranju duπa. Duænost je Kristovog propovjednika da vjerno os-

tane na svojem poloæaju, u Boæjem strahu i Njegovoj snazi. Tako

moæe unijeti zabunu u Sotonine redove i u ime Gospodnje pobi-

jediti.

Pavao i njegovo druπtvo nastavili su putovanje u Pergu u

Pamfiliji. Put je bio vrlo naporan; bili su izloæeni teπkoÊama i

oskudici, a opasnosti su ih vrebale na sve strane. U mjestima i

gradovima kroz koje su prolazili te na samotnim putovima bili

su izloæeni znanim i neznanim opasnostima. Ali Pavao i Barna-

ba nauËili su se uzdati u Boæju snagu koja izbavlja. Srca su im

bila ispunjena toplom ljubavlju za duπe koje ginu. Kao vjerni

pastiri u potrazi za izgubljenim ovcama, uopÊe nisu razmiπljali

o sebi i svojoj udobnosti. ZaboravljajuÊi na sebe, nisu klonuli

kad su bili umorni, gladni i izloæeni hladnoÊi. Pred sobom su

imali samo jedan cilj — spasenje onih koji su odlutali iz tora.

Upravo se ovdje Marko, svladan strahom i obeshrabrenjem,

za neko vrijeme pokolebao u namjeri da se cijelim srcem po-

sveti Gospodnjem djelu. Nenaviknut na teπkoÊe, obeshrabrio

se zbog opasnosti i oskudice kojima je bilo popraÊeno putova-

nje. On je uspjeπno radio u povoljnim okolnostima, ali sada,

usred protivljenja i opasnosti koje tako Ëesto prate pionira, nije

mogao podnijeti teπkoÊe kao dobar vojnik kriæa. On je tek trebao

nauËiti suËeljavati se s opasnostima, progonstvom i neprijatelj-

stvom. Kako su apostoli napredovali, a moglo se oËekivati da

Êe ih oËekivati joπ veÊe teπkoÊe, Marko se uplaπio i, izgubivπi

svu odvaænost, odbio iÊi dalje te se vratio u Jeruzalem.

Zbog ovog odustajanja Pavao je Marka ocijenio nepovoljno,

u jednom trenutku Ëak vrlo oπtro. S druge strane, Barnaba ga

je opravdavao zbog njegova neiskustva. OsjeÊao je da Marko

ne bi trebao napustiti propovjedniËku sluæbu jer je u njemu

vidio osobine koje ga mogu osposobiti za korisnog Kristovog

radnika. U godinama koje su slijedile njegovo zalaganje za Marka

bilo je bogato nagraeno, jer se mladiÊ potpuno predao Gos-

podinu i djelu navijeπtanja evaneoske vijesti u teπkim podru-

Ëjima. Uz Boæji blagoslov i mudro Barnabino pouËavanje, Mar-

ko se razvio u vrijednog i korisnog radnika.

Pavao se poslije pomirio s Markom i prihvatio ga kao su-

radnika. Takoer ga je preporuËio Koloπanima kao suradnika

“za kraljevstvo Boæje” i utjehu. (Koloπanima 4,11). Neπto prije

Vjesnici Radosne vijesti

170

108 Djela apostolska

svoje smrti Pavao je o Marku rekao da mu je “vrlo koristan za

sluæbu” (2. Timoteju 4,11).

Nakon Markova odlaska Pavao i Barnaba posjetili su Antiohiju

u Pizidiji i u subotu otiπli u æidovsku sinagogu. “Poslije Ëitanja

Zakona i Prorokâ nadstojnici sinagoge poslaπe nekoga da im

rekne: ‘BraÊo, ako imate kakvu opomenu za narod, govorite!’”

BuduÊi da su bili tako pozvani, “ustade Pavao, rukom dade znak

i reËe: ‘Izraelci i vi ostali priznavaoci pravoga Boga, Ëujte!” Zatim

je slijedilo predivno izlaganje. Prikazao je naËin na koji je Bog

u povijesti postupao sa Æidovima poËevπi od njihova osloboe-

nja iz egipatskog ropstva, kako je bio obeÊan Spasitelj iz Davi-

dova potomstva i smjelo ustvrdio da je “iz njegova potomstva

Bog, prema obeÊanju, podigao Izraelu Spasitelja: Isusa. Pred nje-

govim je dolaskom Ivan kao glasnik i preteËa svemu izraelskom

narodu propovijedao krπtenje u znak obraÊenja. A kad se pri-

micao koncu æivota, izjavio je: ‘Ja nisam ono πto vi mislite da

jesam. Ali pazite! Poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan

odrijeπiti obuÊe na nogama.’” Tako je u sili navijestio Isusa kao

Spasitelja ljudi, proreËenoga Mesiju.

Kad je to izjavio, Pavao je nastavio: “BraÊo, sinovi Abraha-

mova roda, i ostali meu vama koji priznajete pravoga Boga,

nama je bila poslana ova rijeË o spasenju. Dakako, stanovnici

Jeruzalema i njihovi Ëlanovi Velikog vijeÊa nisu upoznali Isusa;

osuujuÊi ga ispuniπe rijeËi proroËke koje se Ëitaju svake subote.”

Pavao se nije ustruËavao iznijeti pravu istinu kako su æi-

dovski voe odbacili Spasitelja. “Iako na njemu ne naoπe nikakve

krivnje koja bi zasluæivala smrt,” izjavio je apostol, “traæili su

od Pilata da ga pogubi. Kad tako ispuniπe sve πto je o njemu

pisano, skinuπe ga s kriæa i poloæiπe u grob. Ali ga Bog uskrisi

od mrtvih. I mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim uziπli

iz Galileje u Jeruzalem, a koji su sada njegovi svjedoci pred

narodom.”

“I mi vam navjeπÊujemo Radosnu vijest”, nastavio je apostol,

“da je obeÊanje dano naπim ocima ispunio Bog nama, njihovoj

djeci, uskrisivπi Isusa, kako i stoji pisano u drugome psalmu:

‘Ti si sin moj, ja te danas rodih.’ A da ga je Bog uskrisio od

mrtvih i da se viπe neÊe vratiti istrunuÊu, to je ovim rekao:

‘Vama Êu ispuniti neprevarljiva obeÊanja dana Davidu.’ Zato im

na jednom drugom mjestu veli: ‘NeÊeπ dopustiti da Svetac tvoj

istrune.’ A David je umro poπto je svoj æivot proveo sluæeÊi

171

172

109

Bogu, pridruæio se svojim oËevima i istrunuo. Ali onaj koga je

Bog uskrisio nije istrunuo.”

Nakon πto je otvoreno govorio o ispunjenju poznatih proro-

Ëanstava o Mesiji, Pavao im je propovijedao o pokajanju i oprostu

grijeha zahvaljujuÊi zaslugama njihovog Spasitelja Isusa. “Neka

vam dakle, braÊo,” rekao je, “znano bude: po Ovome vam se

navjeπÊuje oproπtenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje,

opravdava od svega od Ëega se po Mojsijevu zakonu niste mo-

gli opravdati!” (DF)

Boæji Duh je pratio izgovorene rijeËi i srca su bila ganuta.

Apostolovo pozivanje na starozavjetna proroËanstva i njegova

tvrdnja da su se ona ispunila u sluæbi Isusa iz Nazareta, osvje-

doËilo je mnoge duπe koje su Ëeznule za dolaskom obeÊanog

Mesije. I govornikove rijeËi, kojima je potvrdio da je Radosna

vijest o spasenju upuÊena Æidovima i poganima podjednako,

donijela je nadu i radost onima koji se nisu ubrajali meu Ab-

rahamovu djecu po tijelu.

“Dok su izlazili, prisutni su ih molili da im o tome govore

i slijedeÊe subote.” Nakon πto se zbor konaËno raziπao, “mnogi

Æidovi sa πtovateljima pravoga Boga, proselitima”, koji su prihvatili

Radosnu vijest objavljenu toga dana, “pooπe za Pavlom i Barna-

bom. Oni su ih, u razgovoru s njima, nagovarali da ustraju u

milosti Boæjoj.”

Zanimanje koje je u Antiohiji Pizidijskoj izazvalo Pavlovo

izlaganje okupilo je iduÊe subote “gotovo sav grad da Ëuje rijeË

Boæju. Kad Æidovi vidjeπe toliki narod, napuniπe se zavisti te

na Pavlove rijeËi odgovoriπe uvredama protiv Boga.

Tada im Pavao i Barnaba odluËno rekoπe: ‘Vama je najprije

trebalo propovijedati rijeË Boæju. Ali kako je vi od sebe odbijate

i sami sebe smatrate nedostojnima vjeËnoga æivota, mi se obra-

Êamo poganima, jer nam je tako zapovjedio Gospodin: ‘Posta-

vio sam te svjetlom poganima, da im budeπ spasenje do kraja

zemlje.’”

“Kad pogani to Ëuπe, poËeπe veselo slaviti rijeË Gospodnju

i prigrliπe vjeru svi koji bijahu usmjereni vjeËnom æivotu.” Oni

su se posebno radovali πto ih je Krist prihvatio kao Boæju dje-

cu i zahvalnog su srca sluπali objavljenu rijeË. Oni koji su povje-

rovali, gorljivo su odnosili evaneosku vijest drugima i tako “se

raπiri rijeË Gospodnja po svoj okolici”.

Vjesnici Radosne vijesti

173

174

110 Djela apostolska

Prije viπe stoljeÊa nadahnuto je pero opisalo ovo obraÊe-

nje neznaboæaca, ali ta su proroËanstva bila tek maglovito shva-

Êena. Hoπea je rekao: “A djece Izraelove bit Êe brojem ko pijeska

u moru πto se izmjerit ne moæe ni izbrojit. Umjesto da im govore:

Vi niste moj narod, zvat Êu ih: Sinovi Boga æivoga.” I opet: “I

posijat Êu ga u zemlji, zamilovat Êu Nemilu, Ne-narodu mom

reÊi Êu: ‘Ti si narod moj!’ a on Êe reÊi: ‘Boæe moj!’” (Hoπea

2,1.25)

Sam je Spasitelj tijekom svoje zemaljske sluæbe prorekao

πirenje Evanelja meu poganima. U prispodobi o vinogradu

rekao je nepokajanim Æidovima: “Tako Êe vam se — velim —

oduzeti kraljevstvo Boæje i dat Êe se narodu koji raa njego-

vim rodom.” (Matej 21,43) Nakon uskrsnuÊa naloæio je uËeni-

cima da idu k “svim narodima” i “uËe ih”. Nitko nije smio ostati

neopomenut, trebali su propovijedati “Radosnu vijest svakom

stvorenju”. (Matej 28,19; Marko 16,15)

ObraÊajuÊi se neznaboπcima u Antiohiji Pizidijskoj, Pavao

i Barnaba nisu prestali raditi za Æidove ni na jednom mjestu,

kad god se pruæila prilika da imaju sluπatelje. Poslije su u So-

lunu, Korintu, Efezu i u drugim vaænim srediπtima Pavao i nje-

govi suradnici propovijedali Evanelje i Æidovima i poganima.

Ali glavnu energiju odsad su usmjerili na izgradnju Boæjeg kra-

ljevstva u neznaboæaËkim podruËjima, meu narodom koji je

malo ili nikako poznavao pravoga Boga i Njegova Sina.

Pavlovo srce i srce njegovih suradnika kucalo je za one koji

su “bez Krista bili otueni od izraelskog graanstva, bez dijela

u Savezima obeÊanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu”. Za-

hvaljujuÊi neumornoj sluæbi apostola meu poganima, ovi “tu-

inci i gosti”, koji su “nekoÊ bili daleko”, razumjeli su da su

postali “blizu krvlju Kristovom” i da vjerom u Njegovu ærtvu

pomirnicu mogu postati “sugraani svetih i ukuÊani Boæji”. (Efe-

æanima 2,12.13.19)

NapredujuÊi vjerom, Pavao je neumorno radio na uzdiza-

nju Boæjeg kraljevstva meu onima koje su uËitelji u Izraelu

zanemarili. Stalno je uzvisivao Krista Isusa kao “Kralja kraljeva

i Gospodara gospodarâ” (1. Timoteju 6,15) i pozivao vjernike

da budu “u njemu Ëvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno nazii-

vani i uËvrπÊivani vjerom” (Koloπanima 2,7).

Za one koji vjeruju Krist je siguran temelj. Na ovom æivom

kamenu mogu graditi i Æidovi i pogani. Dovoljno je πirok za

175

111

sve i dovoljno Ëvrst da izdræi teæinu i breme cijelog svijeta. Ovu

je Ëinjenicu sam Pavao priznavao. U zavrπnim danima svoje

sluæbe, kad se obraÊao skupini poganskih vjernika koji su ostali

ustrajni u svojoj ljubavi prema istini Evanelja, apostol je pi-

sao: Vi ste “nazidani na pravom temelju — na apostolima i proro-

cima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Efeæanima 2,20).

BuduÊi da se evaneoska vijest proπirila po Pizidiji, nevjerni

Æidovi iz Antiohije u svojoj slijepoj predrasudi “razjariπe ugledne

πtovatelje pravoga Bog i gradske prvake; tako zametnuπe pro-

gon protiv Pavla i Barnabe te ih izbaciπe” iz tog podruËja.

Ovaj postupak nije obeshrabrio apostole; sjetili su se rije-

Ëi svoga UËitelja: “Blago vama kad vas budu grdili i progonili i

kad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËi-

ne! Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada

na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æivjeli pri-

je vas!” (Matej 5,11.12)

Vijest Evanelja πirila se i apostoli su imali razloga da se

osjete ohrabrenima. Njihov rad meu Pizidijcima u Antiohiji

bio je bogato blagoslovljen, a vjernici koje su ostavili da neko

vrijeme sami nastave posao “bijahu puni radosti Duha Sveto-

ga”.

Vjesnici Radosne vijesti

176

112 Djela apostolska

18Propovijedanje meu

neznaboπcimaOvo se poglavlje zasniva na Djelima 14,1-26.

Iz Antiohije u Pizidiji Pavao i Barnaba krenuli su u Ikonij.

U ovom su mjestu, kao i u Antiohiji, poËeli raditi meu svo-

jim sunarodnjacima u sinagogi. Naiπli su na znaËajan uspjeh jer

je “veliko mnoπtvo Æidova i pogana prigrlilo vjeru”. No u Iko-

niju, kao i u drugim mjestima u kojima su apostoli djelovali,

“Æidovi πto su ostali nevjerni razjariπe i ogorËiπe pogane protiv

braÊe”.

Meutim, apostoli se nisu dali odvratiti od svoje zadaÊe

jer su mnogi prihvaÊali Kristovo Evanelje. Nastavili su raditi

unatoË protivljenju, zavisti i predrasudama, “propovijedajuÊi smje-

lo, oslonjeni na Gospodina” i Bog “potvrivaπe propovijedanje

o svojoj milosti ËineÊi Ëudesne znake preko njihovih ruku”. Ovi

dokazi boæanskog odobravanja snaæno su utjecali na umove onih

koji su bili otvoreni za svjedoËenje i tako se umnoæavao broj

obraÊenika na Evanelje.

Sve veÊa popularnost vijesti koju su apostoli navijeπtali is-

punila je nevjerne Æidove zaviπÊu i mrænjom pa su odluËili za-

ustaviti Pavlov i Barnabin rad. Laænim izvjeπtajima i preuveli-

Ëavanjem izazvali su kod vlasti strah da se Ëitav grad izlaæe opas-

nosti od pobune. Izjavili su da se veliki broj ljudi pridruæuje

apostolima i tvrdili da to Ëine s tajnim i opasnim namjerama.

Zbog ovih optuæbi uËenici su bili viπeput izvedeni pred vlasti,

ali je njihova obrana bila tako jasna i razumna, i njihovo objaπ-

177

178

(112)

113

njenje onoga πto nauËavaju tako smireno i razumljivo da su stekli

snaænu naklonost. Premda su vlasti zbog laænih optuæbi koje

su Ëule imale prema njima odreene predrasude, nisu im se

usuivale zabraniti rad. Morale su priznati da Pavlov i Barna-

bin nauk nastoji ljude uËiniti poπtenim graanima koji poπtuju

zakone, i da bi se moral i red u gradu poboljπao kad bi ljudi

prihvatili istine koje su apostoli nauËavali.

ZahvaljujuÊi protivljenju na koje su uËenici naiπli, vijest istine

je dobila veliki publicitet; Æidovi su vidjeli da su njihovi napori

da sprijeËe rad novih uËitelja doveli do toga da se joπ veÊi broj

pridruæi novoj vjeri. “Tada se stanovniπtvo gradsko razdijeli: jedni

bijahu za Æidove, drugi za apostole.”

Voe meu Æidovima toliko su se rasrdili zbog razvoja do-

gaaja da su odluËili svoje ciljeve postiÊi nasiljem. Raspalivπi

najgore strasti nepismene, buËne svjetine, uspjeli su stvoriti meteæ

koji su pripisali nauËavanju uËenika. OËekivali su da Êe zahva-

ljujuÊi ovoj laænoj optuæbi dobiti pomoÊ vlasti u ostvarenju svoje

namjere. OdluËili su da se apostolima ne smije omoguÊiti pri-

lika za opravdanje i da se svjetina treba umijeπati tako πto Êe

Pavla i Barnabu kamenovati; time Êe zaustaviti njihov rad.

Prijatelji apostola, premda nevjerni, upozorili su ih na po-

kvarene namjere Æidova i savjetovali ih da se ne izlaæu nepo-

trebno razularenoj svjetini i da pobjegnu kako bi saËuvali æi-

vot. Na to su Pavao i Barnaba potajno napustili Ikonij ostavlja-

juÊi vjernike da neko vrijeme sami nastave rad. Nisu namjera-

vali otiÊi zauvijek; namjeravali su se vratiti kad se uzbuenje

smiri i dovrπiti otpoËeto djelo.

U sva vremena i u svakoj zemlji Boæji su se vjesnici morali

suoËiti s ogorËenim protivljenjem onih koji su svjesno odluËili

odbaciti nebesko svjetlo. »esto je izgledalo da su neprijatelji

Evanelja neistinitim prikazivanjem i laæima uspjeli zatvoriti vrata

kroz koja bi Boæji vjesnici mogli doprijeti do ljudi. Ali ova vrata

ne mogu ostati zauvijek zatvorena i Gospodin je Ëesto, kad su

se Njegovi sluge nakon nekog vremena vratili da nastave rad,

silno djelovao njima u prilog omoguÊivπi im da podignu spo-

menike u slavu Njegova imena.

Protjerani iz Ikonija, apostoli su otiπli u Listru i Derbu, gra-

dove u Likaoniji. PuËanstvo ovih gradova bilo je uglavnom po-

gansko, praznovjerno, ali meu njima je bilo i onih koji su bili

spremni posluπati i prihvatiti evaneosku vijest. Apostoli su odlu-

Propovijedanje meu neznaboπcima

179

180

114 Djela apostolska

Ëili raditi u ovim mjestima i okolici nadajuÊi se da Êe izbjeÊi

æidovske predrasude i progonstvo.

U Listri nije bilo æidovske sinagoge, premda je u gradu æi-

vjelo nekoliko Æidova. Mnogi stanovnici Listre odlazili su u hram

posveÊen Jupiteru. Kad su se Pavao i Barnaba pojavili u gra-

du, okupili Listrane i objasnili im jednostavne istine Evanelja,

mnogi su ovaj nauk pokuπali povezati sa svojim praznovjernim

πtovanjem Jupitera.

Apostoli su ovim idolopoklonicima nastojali prenijeti spo-

znaju o Bogu Stvoritelju i Njegovom Sinu, Spasitelju ljudskog

roda. Prvo su im ukazali na Ëudesna Boæja djela — na Sunce,

Mjesec i zvijezde, na skladan redoslijed godiπnjih doba, na go-

leme planine pokrivene snijegom, na visoka stabla i druga Ëuda

prirode koja prikazuju sposobnosti πto nadmaπuju ljudsko shva-

Êanje. PomoÊu ovih djela SvemoguÊega apostoli su pogane upu-

Êivali na razmiπljanje o velikom Vladaru svemira.

Kad su objasnili ove osnovne istine o Stvoritelju, apostoli

su Listranima govorili o Boæjem Sinu koji je s Neba siπao na

naπ svijet zato πto voli ljude. Govorili su o Njegovom æivotu i

sluæbi, kako su Ga odbacili oni koje je doπao spasiti, o suenju

i raspeÊu, o uskrsnuÊu i uzaπaπÊu na Nebo gdje djeluje kao

zastupnik ljudi. Tako su Pavao i Barnaba u Boæjem Duhu i sili

propovijedali Evanelje u Listri.

Jednom prilikom, dok je narodu govorio o Kristu kao is-

cjelitelju bolesnih i nevoljnih, Pavao je meu sluπateljima zapazio

hromog Ëovjeka koji s njega nije skidao pogleda, koji je prihvaÊao

njegove rijeËi i vjerovao u njih. Pavlovo se srce saæalilo nad

tim nesretnikom u kojem je vidio da “ima vjeru tako da moæe

ozdraviti”. Okruæen idolopoklonicima, Pavao je hromom Ëovjeku

zapovjedio da stane na noge. Dotad je jadnik mogao samo sje-

diti, ali sada je odmah posluπao Pavlovu zapovijed i po prvi

put u svojem æivotu stao na noge. Naporom vjere doπla je snaga

i ovaj Ëovjek bolesnih nogu “skoËi i prohoda”.

“A mnoπtvo naroda koje vidje πto Pavao uËini zavika lika-

onski: ‘Bogovi su u ljudskom obliku siπli k nama.’” Ova je izjava

bila u skladu s njihovom predajom da bogovi povremeno po-

sjeÊuju Zemlju. Barnabu su nazvali Zeusom, ocem bogova, zbog

njegova dostojanstvenog izgleda te blagosti i dobrote izraæene

na njegovu licu. Pavla su smatrali Hermesom “jer je… vodio

181

115

rijeË”, jer je bio ozbiljan, aktivan i rjeËit iznoseÊi rijeËi opomene

i pouke.

ÆeleÊi im pokazati zahvalnost, Listrani su od Zeusova sveÊe-

nika traæili da ukaæe apostolima Ëast pa je on doveo “junce s

vijencima do gradskih vrata i htjede zajedno s narodom prini-

jeti ærtvu”. Pavao i Barnaba, koji su se povukli na odmor, nisu

znali za ove pripreme. Meutim, ubrzo im je pozornost privu-

kla glazba i oduπevljeni povici velikog mnoπtva koje je doπlo

pred kuÊu u kojoj su odsjeli.

Kad su shvatili razlog tog posjeta i uzbuenja koje ga je

pratilo, apostoli “razderu haljine svoje te skoËe prema naro-

du” ponadavπi se da Êe sprijeËiti njihovu nakanu. Glasno, mole-

Êivim glasom koji je nadjaËao viku naroda, Pavao je traæio da

ga sasluπaju; kad je buka iznenada prestala, rekao je: “Ljudi,

πto to Ëinite?! I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu

vijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvo-

rova æivome Bogu, koji stvori nebo, zemlju, more i sve πto je

u njima. On je u proπlim naraπtajima pustio sve pogane da idu

svojim putovima; ipak nije nikad prestajao davati svjedoËanstvo

za samoga sebe svojim dobroËinstvima, dajuÊi vam s neba kiπ-

na i plodonosna vremena i zasiÊujuÊi srca vaπa jelom i veseljem.”

Ali bez obzira na to πto su apostoli jasno zanijekali da su

bogovi, i bez obzira na Pavlov trud da misli naroda usmjeri k

pravome Bogu koji je jedini dostojan oboæavanja, bilo je goto-

vo nemoguÊe odvratiti ove pogane od namjere da im prinesu

ærtvu. Toliko su snaæno vjerovali da su ovi ljudi bogovi i tako

je veliko bilo njihovo oduπevljenje, da su odbili priznati svoju

zabludu. Izvjeπtaj kaæe da su ih “jedva uspjeli zaustaviti”.

Listrani su zakljuËili da su vlastitim oËima vidjeli Ëudesnu

moÊ apostola. Vidjeli su kako je hromi, koji nikad prije nije

mogao hodati, sada savrπeno zdrav i snaæan. Pavao ih je tek

nakon mnogo nagovaranja i paæljivog objaπnjenja svoje i Barnabine

zadaÊe kao predstavnika nebeskog Boga i Njegova Sina, velikog

Iscjelitelja, uspio uvjeriti da odustanu od svoje nakane.

Rad Pavla i Barnabe u Listri iznenada je zaustavila zloÊa

nekih Æidova koji su doπli “iz Antiohije i Ikonija”, a koji su,

Ëuvπi o uspjehu djelovanja apostola meu Likaoncima, odluËili

krenuti za njima i tamo ih progoniti. Doπavπi u Listru, ovi su

Æidovi uskoro uspjeli nadahnuti narod duhom ogorËenosti koji

je pokretao njihove misli. Zbog iskrivljenih rijeËi i kleveta, oni

Propovijedanje meu neznaboπcima

182

183

116 Djela apostolska

koji su Pavla i Barnabu domalo smatrali boæanskim biÊima, sada

su bili uvjereni da su apostoli zapravo gori od ubojica i da zaslu-

æuju smrt.

RazoËaranje koje su Listrani doæivjeli kad im nije bilo dopu-

πteno da prinesu ærtve apostolima, pripremilo ih je da se okrenu

protiv Pavla i Barnabe sa æarom sliËnim onom kojim su ih htjeli

slaviti kao bogove. Æidovi su im zapovjedili da Pavlu ne dopu-

ste govoriti tvrdeÊi da Êe, ako mu to dopuste, zaËarati narod.

Ubrzo je krvoloËni plan neprijatelja Evanelja proveden. Po-

koravajuÊi se utjecaju zla, Listrane je opsjeo sotonski bijes, pa

kad su uhvatili Pavla, bez milosti su ga kamenovali. Apostol je

pomislio da mu je doπao kraj. Æivo se sjetio Stjepanove muËe-

niËke smrti u kojoj je i sam okrutno sudjelovao. Izranjavan i

od bolova onesvijeπten, pao je na zemlju, a razbjeπnjela svjetina

odvukla ga je “izvan grada misleÊi da je mrtav”.

U ovom mraËnom Ëasu kuπnje skupina listranskih vjerni-

ka, koja se Pavlovim i Barnabinim radom obratila u Isusovu vjeru,

ostala je vjerna i nepokolebljiva. Bezumno protivljenje i okrut-

no progonstvo od strane njihovih neprijatelja samo je uËvrstilo

vjeru ove posveÊene braÊe. I sada, unatoË opasnosti i prijeziru,

ona su pokazala odanost time πto su se u tuzi okupila oko tijela

onoga za kojeg su vjerovala da je mrtav.

Kako su se iznenadila kad je usred njihovih jauka apostol

iznenada podigao glavu i ustao s hvalom Bogu na usnama! Vjer-

nici su ovaj iznenadni oporavak Boæjeg sluge smatrali Ëudom

boæanske sile; Ëinilo se kao da je promjena njihove vjere po-

tvrena nebeskim peËatom. Radovali su se neizrecivom radoπ-

Êu i slavili Boga obnovljenom vjerom.

Jedan od onih koji su se obratili u Listri i bili oËevici Pav-

lova stradanja, poslije Êe postati istaknuti radnik za Krista i s

apostolom dijeliti muke i radosti pionirskog rada u teπkim

podruËjima. Taj se mladiÊ zvao Timotej. Kad su Pavla izvukli

iz grada, ovaj je mladi uËenik bio meu onima koji su stali po-

kraj njegovog naizgled beæivotnog tijela i koji ga je vidio kako,

izranjen i krvav, ustaje s hvalom na usnama πto je smio stradati

zbog Krista.

Dan nakon Pavlova kamenovanja apostoli su otiπli u Derbu,

gdje je njihov rad bio blagoslovljen i mnoge su duπe prihvatile

Krista kao svojeg Spasitelja. Ali “poπto su navijestili Radosnu

vijest i ovome gradu te mnoge uËinili uËenicima”, ni Pavao ni

184

185

117

Barnaba nisu bili spremni nastaviti rad na drugim mjestima a

da ne utvrde vjeru obraÊenika koje su neko vrijeme morali

ostaviti u mjestima u kojima su nedavno djelovali. I zato su se,

bez obzira na opasnost, vratili “u Listru, Ikonij i Antiohiju. Utvr-

ivali su duπe uËenika i opominjali ih na ustrajnost u vjeri”.

Mnogi su prihvatili Radosnu vijest i tako se izloæili prijeziru i

protivljenju. Njih su apostoli nastojali utvrditi u vjeri da bi obav-

ljeno djelo moglo opstati.

Apostoli su novoobraÊenike nastojali okruæiti zaπtitom evan-

eoskog reda kao vaænim Ëimbenikom duhovnog rasta. U svim

mjestima Likaonije i Pizidije, u kojima je bilo vjernika, ustro-

jene su crkve. U svakoj su crkvi bili postavljeni sluæbenici i

uspostavljen red i sustav za obavljanje svega πto je povezano s

duhovnom dobrobiti vjernika.

Ovo je bilo u skladu s evaneoskim planom ujedinjenja

svih vjernika u jedno tijelo i Pavao je ustrajavao na provoe-

nju ovog plana tijekom cijele svoje sluæbe. Oni koji su na bilo

kojem mjestu njegovim radom prihvatili Krista za Spasitelja, bili

su u odreeno vrijeme ustrojeni u crkvu. To je radio i onda

kad je bilo samo nekoliko vjernika. Tako su krπÊani bili podu-

Ëavani da pomaæu jedni drugima podsjeÊajuÊi se na obeÊanje:

“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu

njima.” (Matej 18,20)

A Pavao nije zaboravio na tako ustrojene crkve. Briga za

ove crkve poËivala je na njemu kao breme koje je bivalo sve

veÊe. Koliko god mala bila skupina, ona je bila predmet njego-

ve stalne skrbi. Njeæno je bdio nad manjim crkvama, svjestan

da im je potrebna posebna skrb kako bi se vjernici uËvrstili u

istini i bili pouËeni da se ozbiljno i nesebiËno zalaæu za ljude

u svojoj okolini.

U svim svojim misionarskim pothvatima Pavao i Barnaba

su nastojali slijediti Kristov primjer dragovoljne ærtve i odanog,

ozbiljnog rada za duπe. Potpuno budni, revni i neumorni, nisu

obraÊali pozornost na sklonosti ili osobnu udobnost, veÊ su s

briænom molitvom neprekidno radeÊi sijali sjeme istine. A isto-

dobno sa sijanjem sjemena apostoli su pazili da svima koji su

se opredijelili za Evanelje daju praktiËne upute od neprocje-

njive vrijednosti. Ovaj duh ozbiljnosti i bogobojaznosti ostavio

je u mislima novih uËenika trajan dojam o vaænosti evaneoske

vijesti.

Propovijedanje meu neznaboπcima

186

118 Djela apostolska

Kad bi se obratili ljudi koji su obeÊavali i imali sposobno-

sti, kao u sluËaju Timoteja, Pavao i Barnaba ozbiljno su im na-

stojali ukazati na potrebu rada u vinogradu. A kad bi apostoli

otiπli u drugo mjesto, vjera ovih ljudi nije se pokolebala; zapravo

se poveÊala. Bili su vjerno upuÊeni u put Gospodnji i pouËeni

kako da nesebiËno, ozbiljno i ustrajno rade na spasenju svojih

bliænjih. Ova paæljiva poduka novoobraÊenika bila je vaæan

Ëimbenik znaËajnog uspjeha koji je pratio Pavla i Barnabu dok

su propovijedali Evanelje u neznaboæaËkim zemljama.

Prvo misijsko putovanje brzo se bliæilo kraju. PreporuËiv-

πi novoustrojene crkve Gospodinu, apostoli su poπli u Pamfiliju

i, “poπto su u Pergi navijestili rijeË, sioπe u Ataliju. Odande

otploviπe u Antiohiju.”

187

119

19Æidovi i pogani

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,1-35.

Nakon dolaska u Antiohiju Sirijsku, odakle su bili poslani

na rad, Pavao i Barnaba su iskoristili prvu priliku da okupe

vjernike i izvijeste “o svemu πto je i koliko je Bog s njima uËi-

nio: kako je otvorio poganima vrata vjere” (Djela 14,27). Crkva

u Antiohiji bila je velika i napredna. Kao srediπte misijskog

djelovanja, spadala je meu najuglednije skupine krπÊanskih vjer-

nika. Vjerniπtvo je pripadalo razliËitim staleæima meu Æidovi-

ma i poganima.

Dok su se apostoli sjedinili s propovjednicima i vjernici-

ma u Antiohiji u ozbiljnom nastojanju da zadobiju mnoge du-

πe za Krista, neki æidovski vjernici iz Judeje, “iz farizejske sljedbe”,

uspjeli su nametnuti pitanje koje je ubrzo izazvalo veliku pre-

pirku u crkvi i zabrinutost vjernika iz poganstva. S velikom si-

gurnoπÊu ovi su judaistiËki uËitelji tvrdili da se onaj tko se æeli

spasiti mora obrezati i vrπiti Ëitav obredni zakon.

Pavao i Barnaba odmah su se pozabavili ovim laænim nauËa-

vanjem i usprotivili iznoπenju ovog pitanja pred pogane. S druge

strane, mnogi Æidovi u Antiohiji koji su uzvjerovali, priklanjali

su se glediπtu braÊe koja su nedavno doπla iz Judeje.

Æidovski obraÊenici opÊenito nisu bili skloni djelovati tako

brzo kako je Boæja providnost otvarala put. Prema rezultatima

djelovanja apostola meu poganima, bilo je jasno da Êe broj

obraÊenika iz poganstva daleko nadmaπiti broj æidovskih obra-

Êenika. Æidovi su se bojali da Êe, ako ograniËenja i obredi njihova

zakona ne budu obvezatni za pogane kao uvjet za pripadnost

188

189

(119)

120 Djela apostolska

Crkvi, nacionalna posebnost Æidova, kojom su se dosad razlikovali

od svih drugih naroda, na kraju nestati meu onima koji su

prihvatili evaneosku vijest.

Æidovi su se uvijek ponosili svojom sluæbom koju su do-

bili od Boga i mnogi od onih koji su se obratili na Kristovu

vjeru joπ uvijek su smatrali kako je nemoguÊe da bi Bog ikad

odobrio promjenu bilo kojeg propisa, buduÊi da je On sam ja-

sno odredio hebrejski naËin bogoπtovlja. Zahtijevali su da se

æidovski zakoni i obredi ukljuËe u obrede krπÊanske vjere. Sporo

su shvaÊali da su sve prinoπene ærtve bile slika smrti Boæjeg

Sina, da su one ukazivale na stvarnost nakon Ëijeg dolaska ob-

redi i rituali mojsijevskog razdoblja nisu viπe bili obvezujuÊi.

Prije obraÊenja Pavao se smatrao besprijekornim “po pra-

vednosti koja dolazi od Zakona” (Filipljanima 3,6). Ali nakon

promjene srca stekao je jasnu spoznaju o zadaÊi Spasitelja kao

Otkupitelja ljudskog roda, jednako pogana kao i Æidova; nau-

Ëio je razliku izmeu æive vjere i mrtvog formalizma. U svjetlu

Evanelja drevni obredi i rituali povjereni Izraelu dobili su no-

vo i dublje znaËenje. Ono na πto su ukazivali ostvarilo se i oni

koji su æivjeli u evaneoskom dobu bili su osloboeni njihova

vrπenja. Meutim, Boæji nepromjenjivi Zakon, Deset zapovije-

di, Pavao je i dalje vrπio u duhu i slovu.

U antiohijskoj crkvi razmatranje pitanja obrezanja izazvalo

je mnoge rasprave i prepirke. Na kraju su vjernici, bojeÊi se

da bi stalne rasprave dovele do podjele, odluËili poslati Pavla i

Barnabu, s joπ nekim odgovornim ljudima iz crkve, u Jeruza-

lem da predmet izloæe apostolima i starjeπinama. Tu su se tre-

bali sastati predstavnici iz drugih mjesnih crkava i oni koji su

doπli u Jeruzalem na blagdane koji su se pribliæavali. U meu-

vremenu, dok se na opÊem saboru ne donese konaËna odluka,

prestat Êe svaka rasprava. Ovu odluku zatim Êe trebati prihva-

titi sve crkve u zemlji.

Na putu u Jeruzalem apostoli su posjetili vjernike u gra-

dovima kroz koje su prolazili i ohrabrili ih iznoπenjem svojih

iskustava u Boæjem djelu i obraÊenju pogana.

U Jeruzalemu su zastupnici iz Antiohije sreli braÊu iz mnogih

crkava koja su se okupila na opÊi sabor i obavijestili ih o uspjehu

koji je pratio njihovu sluæbu meu poganima. Zatim su jasno

opisali zabunu koja je nastala kad su neki obraÊeni farizeji do-

190

191

121

πli u Antiohiju izjavljujuÊi da se obraÊenici iz poganstva, ako

se æele spasiti, moraju obrezati i vrπiti Mojsijev zakon.

O ovom se pitanju na skupu povela æestoka rasprava. S njim

je bilo tijesno povezano i nekoliko drugih pitanja koja je tre-

balo pozorno razmotriti. Jedno od njih bilo je kakvo stajaliπte

treba zauzeti prema uporabi mesa ærtvovanog idolima. Mnogi

obraÊenici iz poganstva æivjeli su meu neukim i praznovjer-

nim stanovniπtvom koje je Ëesto prinosilo ærtve i darove idoli-

ma. SveÊenici ovog neznaboæaËkog bogoπtovlja vodili su unos-

nu trgovinu s tim darovima i Æidovi su se bojali da bi obraÊe-

nici iz poganstva mogli krπÊanstvo ozloglasiti kupnjom namir-

nica ærtvovanih idolima i tako u izvjesnom smislu odobriti ido-

lopokloniËke obiËaje.

Osim toga, neznaboπci su imali naviku jedenja mesa udav-

ljenih æivotinja, dok su Æidovi prema boæanskoj uputi kod kla-

nja æivotinje za hranu morali posebno voditi raËuna o ispuπta-

nju krvi iz tijela; inaËe se meso smatralo nezdravim. Bog je

ove propise dao Æidovima da bi im saËuvao zdravlje. Æidovi su

smatrali grjeπnim uzimanje krvi kao namirnice. Smatrali su da

je krv æivot i da je prolijevanje krvi posljedica grijeha.

Pogani su, naprotiv, obiËavali hvatati krv koja bi istjecala

iz ærtve i koristiti je u pripremi hrane. Æidovi nisu mogli vjero-

vati da bi trebali promijeniti obiËaje koje su prihvatili prema

posebnim Boæjim uputama. Prema tome, kako su stvari stajale,

ako bi Æidovi i pogani pokuπali jesti za istim stolom, ovi posljednji

bi zaprepastili i povrijedili prve.

Pogani, a posebno Grci, bili su izuzetno razvratni pa je po-

stojala opasnost da Êe neki, neobraÊeni u srcu, tvrditi da su

prihvatili vjeru a da nisu ostavili svoje loπe navike. KrπÊani iz

æidovstva nisu mogli podnositi nemoral koji neznaboπci uopÊe

nisu smatrali zlom. Stoga su Æidovi smatrali veoma vaænim da

se obrezanje i vrπenje obrednog zakona nametne obraÊenici-

ma iz poganstva kao dokaz njihove iskrenosti i posveÊenja. To

Êe, vjerovali su, sprijeËiti pristupanje Crkvi onih koji bi, prihva-

ÊajuÊi vjeru bez istinskog obraÊenja srca, poslije nemoralom i

neumjerenoπÊu mogli nanijeti sramotu Boæjem djelu.

Izgledalo je da su mnoge toËke ukljuËene u rjeπenje glav-

nog problema pred sabor stavile nesavladive teπkoÊe. Ali Sveti

Duh je u biti veÊ rijeπio to pitanje o Ëemu je, Ëinilo se, ovisio

napredak, ako ne i samo postojanje krπÊanske Crkve.

Æidovi i pogani

192

122 Djela apostolska

“Kako nastade æestoko raspravljanje, diæe se Petar te im

reËe: ‘BraÊo, vi znate da je Bog veÊ u prvo vrijeme izvrπio izbor

u vaπem krugu da bi pogani iz mojih usta Ëuli RijeË — Evane-

lje i prigrlili vjeru.’” Objasnio je da je Sveti Duh rijeπio pitanje

o kojem oni raspravljaju tako πto je jednaku silu udijelio neo-

brezanim poganima i obrezanim Æidovima. Ponovio je svoje

vienje u kojem mu je Bog pokazao posudu s razliËitim Ëe-

tveronoænim æivotinjama i naredio da ih kolje i jede. Kad je

odbio, tvrdeÊi da nikad nije jeo niπta pogano i neËisto, dobio

je odgovor: “©to je Bog proglasio Ëistim, ti ne nazivaj poganim!”

(Djela 10,15)

Petru je bilo jasno da su ove rijeËi povezane s gotovo isto-

dobno upuÊenim pozivom da poe k stotniku i pouËi ga Kri-

stovoj vjeri. Ova je poruka pokazala da Bog ne gleda tko je

tko, veÊ prihvaÊa i priznaje sve koji Ga se boje. Petar im je

ispriËao kako je bio iznenaen kad je, iznoseÊi rijeËi istine

okupljenima u Kornelijevu domu, vidio kako Sveti Duh zapo-

sjeda srca njegovih sluπatelja, pogana kao i Æidova. Isto svjetlo

i slava koja se odrazila na licima obrezanih Æidova, obasjala je

i lica neobrezanih neznaboæaca. To je bilo Boæje upozorenje

Petru da ni jednog Ëovjeka ne smatra manje vrijednim, jer

Kristova krv moæe oËistiti svaku neËistoÊu.

Jednom prije Petar je raspravljao sa svojom braÊom u vezi

s obraÊenjem Kornelija i njegovih prijatelja i svojim druæenjem

s njima. Dok je tom prigodom opisivao kako je Sveti Duh si-

πao na neznaboπce, rekao je: “Ako im je, dakle, Bog dao isti

dar kao i nama kad smo prigrlili vjeru, tko sam bio ja da to

mognem zabraniti Bogu?” (Djela 11,17) Sada je s jednakim æa-

rom i snagom rekao: “Bog, koji poznaje srca, pruæio je svjedo-

Ëanstvo za njih time πto im je dao Duha Svetoga kao i nama.

On, dakle, nije pravio nikakve razlike izmeu nas i njih, jer je

vjerom oËistio njihova srca. »emu sada iskuπavate Boga stavlja-

juÊi uËenicima na vrat jaram koji ni naπi oËevi ni mi ne mogo-

smo nositi?” Ovaj jaram nije bio Zakon, Deset zapovijedi, kako

to tvrde neki koji se protive obvezama tog Zakona; Petar je ovdje

govorio o obrednom zakonu koji je Kristovim raspeÊem postao

niπtavan.

Petrov govor doveo je okupljene u stanje u kojem su sa

strpljenjem mogli sasluπati Pavla i Barnabu, koji su iznijeli svo-

je iskustvo u radu za pogane. “Nato uπutje cijeli zbor. Sluπali

193

194

123

su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali kolike je Ëudesne zna-

kove po njima Bog uËinio meu poganima.”

I Jakov je odluËno iznio svoje svjedoËanstvo da Bog namje-

rava podariti neznaboπcima iste prednosti i blagoslove koje su

dobili Æidovi.

Sveti Duh je naπao za dobro da ne nameÊe obredni zakon

obraÊenicima iz poganstva i razmiπljanje apostola o tom pita-

nju bilo je u skladu s Boæjim Duhom. Jakov je predsjedao sa-

boru i njegova je konaËna odluka glasila: “Zato ja mislim da se

viπe ne dosauje onima koji se s poganstva obrate Bogu.”

Tako je zavrπila rasprava. U ovom sluËaju opovrgnuto je

nauËavanje RimokatoliËke crkve da je Petar bio glava Crkve.

Oni koji su, kao pape, tvrdili da su njegovi nasljednici, nemaju

biblijski temelj za svoje teænje. Niπta u Petrovu æivotu ne potvr-

uje da je bio uzdignut iznad svoje braÊe kao zamjenik Sveviπ-

njeg. Da su oni koji su tvrdili da su Petrovi nasljednici slijedili

njegov primjer, uvijek bi se zadovoljili jednakoπÊu sa svojom

braÊom.

U ovom se sluËaju Ëini da je Jakov bio izabran kao onaj

koji Êe objaviti odluku koju je sabor donio. On je proglasio da

obredni zakon, a posebno propis o obrezanju, ne treba name-

tati ni preporuËivati neznaboπcima. Jakov je nastojao utjecati

na misli svoje braÊe Ëinjenicom da su pogani veÊ uËinili veliku

promjenu u svojem æivotu obrativπi se Bogu i da treba jako paziti

da ih se ne uznemiruje zbunjujuÊim i sumnjivim pitanjima od

manje vaænosti, kako se ne bi obeshrabrili slijedeÊi Krista.

Meutim, neznaboæaËki obraÊenici trebali su napustiti obi-

Ëaje koji nisu bili u skladu s naËelima krπÊanstva. Zato su se

apostoli i starjeπine sloæili da pismom obavijeste neznaboπce da

se trebaju uzdræavati od mesa ærtvovanog idolima, od bluda,

od udavljenoga i od krvi. Pozvali su ih da vrπe zapovijedi i æive

svetim æivotom. Trebali su znati da oni koji tvrde da je obreza-

nje obvezatno nisu za to opunomoÊeni od apostola.

PreporuËili su im Pavla i Barnabu kao ljude koji su pre-

dali svoj æivot Gospodinu. S ovim apostolima poslani su Juda i

Sila da rijeËima prenesu odluku sabora: “Duh Sveti i mi odlu-

Ëili smo ne stavljati na vas nikakva tereta osim ovih potrebnih

stvari: da se uzdræavate od mesa ærtvovanog idolima, od krvi,

od udavljenoga i od bluda. Budete li se od toga uzdræavali, do-

bro Êete Ëiniti.” »etvorica Boæjih slugu poslani su u Antiohiju

Æidovi i pogani

195

196

124 Djela apostolska

s poslanicom i porukom koja je trebala uËiniti kraj svim ras-

pravama jer je to bio glas najviπeg autoriteta na Zemlji.

Sabor koji je odluËio o ovom pitanju bio je sastavljen od

apostola i uËitelja koji su se istaknuli u podizanju æidovskih i

poganskih krπÊanskih crkava, zajedno s izabranim zastupnici-

ma iz razliËitih mjesta. Tu su bili starjeπine iz Jeruzalema i za-

stupnici iz Antiohije, kao i predstavnici najutjecajnijih crkava.

Sabor je glasovao sukladno poticajima prosvijetljenog prosu-

ivanja i dostojanstvom Crkve utemeljene boæanskom voljom.

Nakon razmatranja svi su vidjeli da je sam Bog utjecao na ras-

pravu tako πto je neznaboπce obdario Svetim Duhom; shvatili

su da je njihova duænost slijediti vodstvo Duha.

Nije Ëitav zbor krπÊana bio pozvan da odluËuje o ovom

pitanju. “Apostoli i starjeπine”, ljudi od utjecaja i prosudbe, obli-

kovali su i izdali proglas koji su nakon toga postupno prihva-

tile krπÊanske crkve. Meutim, nisu svi bili zadovoljni odlukom;

postojala je skupina ambiciozne i samouvjerene braÊe koja se

nije sloæila s odlukom. Ovi su ljudi odluËili poduzeti korake

na vlastitu odgovornost. Stalno su mrmljali i traæili pogrjeπke,

predlagali nove planove i nastojali sruπiti djelo ljudi koje je Bog

pozvao da iznose evaneosku vijest. Od samog poËetka Crkva

se morala suoËiti s takvim preprekama i tako Êe biti do kraja

vremena.

Jeruzalem je bio glavni grad Æidova i u njemu je vladala

najveÊa iskljuËivost i vjerska zaslijepljenost. Prirodno je da su

krπÊani iz judaizma, koji su æivjeli s hramom pred oËima, dopustili

svojim mislima da se vrate na posebne prednosti Æidova kao

naroda. Kad su vidjeli da krπÊanska Crkva napuπta obrede i obi-

Ëaje judaizma, i shvatili da Êe u svjetlu nove vjere posebna svetost

kojom su bili zaodjenuti æidovski obiËaji uskoro biti izgublje-

na, mnogi su se rasrdili na Pavla kao onoga koji je u velikoj

mjeri bio uzroËnikom ove promjene. »ak ni svi uËenici nisu

spremno prihvatili odluku sabora. Neki su se zalagali za obredni

zakon pa su s nezadovoljstvom gledali na Pavla jer su mislili

da je u svojim naËelima u odnosu na obveze æidovskog zakona

bio popustljiv.

©iroke i dalekoseæne odluke opÊeg sabora unijele su sigur-

nost u redove vjernika iz poganstva i Boæje djelo je napredovalo.

Crkva u Antiohiji bila je blagoslovljena prisutnoπÊu Jude i Sile,

posebnih vjesnika koji su se s apostolima vratili sa sastanka u

197

125

Jeruzalemu. “Juda i Sila, i sami proroci, mnogim su nagovorima

tjeπili i utvrivali braÊu.” Ovi su se poboæni ljudi neko vrijeme

zadræali u Antiohiji, pouËavajuÊi i propovijedajuÊi. “A Pavao i

Barnaba zadræaπe se u Antiohiji, gdje su s mnogim drugima

pouËavali i propovijedali Gospodnju rijeË.”

Kad je Petar poslije posjetio Antiohiju, stekao je povjere-

nje mnogih vjernika svojim mudrim ponaπanjem prema obra-

Êenicima iz poganstva. Neko vrijeme postupao je sukladno svjetlu

dobivenom s Neba. On je toliko uspio svladati svoje steËene

predrasude da je mogao sjesti za stol s obraÊenicima iz pogan-

stva. Ali kad su iz Jeruzalema doπli neki Æidovi koji su revno-

vali za obredni zakon, Petar je nepromiπljeno promijenio svoje

ponaπanje prema obraÊenicima iz poganstva. “Njemu su se u

pretvaranju prikljuËili i ostali Æidovi, tako da je njihovim pre-

tvaranjem bio zaveden i Barnaba.” Otkrivanje ove slabosti kod

onih koji su bili poπtovani i voljeni kao voe, ostavilo je muËan

dojam na vjernike iz poganstva. Crkvi je zaprijetila podjela. Ali

Pavao, koji je u Petrovom licemjerju vidio zavodniËki utjecaj

zla, otvoreno ga je ukorio zbog prikrivanja pravih osjeÊaja. U

prisutnosti vjernika Pavao je upitao Petra: “Ako ti koji si Æidov

æiviπ poganski, a ne æidovski, kako moæeπ siliti pogane da æive

æidovski?” (GalaÊanima 2,13.14)

Petar je uvidio pogrjeπku koju je uËinio i odmah je poku-

πao, koliko je to bilo u njegovoj moÊi, popraviti uËinjeno zlo.

Bog, koji od poËetka zna kraj, dopustio je Petru da oËituje sla-

bost svojega karaktera da bi kuπani apostol mogao vidjeti da u

njemu nema niËega Ëime bi se mogao pohvaliti. »ak i najbolji

ljudi, prepuπteni sebi, pogrijeπit Êe u prosudbi. Bog je takoer

vidio da Êe se u buduÊnosti pojaviti neki koji Êe biti toliko za-

vedeni da Êe za Petra i njegove navodne nasljednike tvrditi da

imaju uzviπene povlastice koje pripadaju samo Bogu. Ovaj je

izvjeπtaj o apostolovoj slabosti trebao ostati dokazom njegove

pogrjeπivosti i Ëinjenice da ni u Ëemu nije bio iznad ostalih

apostola.

Povijest ovog odstupanja od pravih naËela sveËana je opo-

mena ljudima na povjerljivim poloæajima u Boæjem djelu da se

ne smiju kolebati u poπtenju, veÊ da se trebaju Ëvrsto dræati

naËela. ©to su veÊe odgovornosti povjerene ljudskom oruu, i

πto su veÊe prilike da upravlja i nadgleda, to Êe ono nanijeti

viπe πtete ako ne bude paæljivo slijedilo Gospodnji put i radilo

Æidovi i pogani

198

199

126 Djela apostolska

u skladu s odlukama koje je donijelo opÊe tijelo vjernika na

zajedniËkom saboru.

Nakon svih Petrovih propusta; nakon njegova pada i ob-

nove, dugogodiπnje sluæbe, prisnog poznanstva s Kristom, spo-

znaje o Spasiteljevom nepokolebljivom postupanju po istinskim

naËelima; nakon svih uputa koje je primio, svih darova, zna-

nja i utjecaja koji je stekao propovijedajuÊi i pouËavajuÊi rijeË

— nije li Ëudno da se mogao pretvarati i odstupiti od naËela

Evanelja zbog straha od ljudi ili zato da bi stekao poπtovanje?

Nije li neobiËno da se mogao pokolebati u tome da slijedi ono

πto je pravo? Neka Bog svakom Ëovjeku da svijest o njegovoj

bespomoÊnosti i nesposobnosti da ispravno upravlja svojim bro-

dom i sigurno ga dovede u luku.

Tijekom svoje sluæbe Pavao je Ëesto morao stajati sam. Bog

ga je posebno pouËio i on se nije usuivao popuπtati kad su u

pitanju bila naËela. Katkad je teret bio teæak, ali Pavao je Ëvrsto

zastupao istinu. Shvatio je da Crkva nikad ne smije doÊi pod

nadzor ljudske sile. Ljudski obiËaji i naËela ne smiju zauzeti

mjesto objavljene istine. Napredovanje Evanelja ne smiju sprje-

Ëavati predrasude i sklonosti ljudi, bez obzira na poloæaj koji

uæivaju u Crkvi.

Pavao je sebe i sve svoje snage posvetio sluæbi Bogu. On

je istine Evanelja primio izravno s Neba i tijekom svoje sluæ-

be saËuvao je æivu vezu s nebeskim oruima. Bog ga je pouËio

u vezi sa stavljanjem nepotrebnih bremena na krπÊane iz po-

ganstva, pa kad su judaistiËki nastrojeni vjernici antiohijskoj crkvi

nametnuli pitanje obrezanja, Pavao je znao miπljenje Boæjeg Duha

o takvom nauËavanju i zauzeo Ëvrst i nepopustljiv stav koji je

crkvama donio slobodu od æidovskih rituala i obreda.

Bez obzira na Ëinjenicu πto je Bog osobno poduËio Pavla,

on nije imao neprirodno shvaÊanje o osobnoj odgovornosti. Prem-

da je od Boga oËekivao izravno vodstvo, bio je spreman pri-

znati autoritet zbora vjernika ujedinjenih u crkvenom zajedni-

πtvu. OsjeÊao je potrebu za savjetom, i kad su se pojavili vaæ-

ni problemi, s radoπÊu ih je iznio pred Crkvu i sjedinio se sa

svojom braÊom u traæenju mudrosti od Boga da donesu ispravne

odluke. »ak i “duhovi prorokâ”, izjavio je, “podloæni su proro-

cima, jer Bog nije Bog nereda, nego reda.” (1. KorinÊanima

14,32.33) Zajedno s Petrom uËio je da svi u Crkvi trebaju biti

sjedinjeni i podloæni “jedni prema drugima” (1. Petrova 5,5 — DF).

200

127

20Uzvisivati kriæ

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,36-41; 16,1-6.

Nakon πto su neko vrijeme sluæili u Antiohiji, Pavao je svojem

suradniku predloæio da krenu na drugo misijsko putovanje. “Vra-

timo se, ipak,” rekao je Barnabi, “i pohodimo braÊu u svim

gradovima gdje smo propovijedali Gospodnju rijeË, da vidimo

kako su!”

Obojica su se njeæno skrbila za one koji su zahvaljujuÊi nji-

hovom radu nedavno prihvatili evaneosku vijest; Ëeznuli su

da ih ponovo vide. Ovu briænost Pavao nikad nije izgubio. »ak

i kad je bio u udaljenim misijskim poljima, daleko od mjesta

prijaπnjeg rada, nastavio je na duπi nositi teret pozivanja ovih

obraÊenika da ostanu vjerni i privedu “k savrπenstvu svoju svetost

u strahu Boæjemu” (2. KorinÊanima 7,1). Stalno im je nastojao

pomoÊi da postanu samostalni krπÊani koji rastu, jaki u vjeri,

gorljivi i cijelim srcem posveÊeni Bogu i djelu πirenja Njegova

kraljevstva.

Barnaba je bio spreman poÊi s Pavlom, ali je æelio sa sobom

povesti Marka koji je ponovo odluËio posvetiti se propovjedniËkoj

sluæbi. No Pavao se tome usprotivio. “Nije smatrao uputnim

sa sobom voditi onoga” (DF) koji ih je na prvom misijskom

putovanju ostavio kad im je bio potreban. Nije æelio opravdati

Markovu slabost πto je napustio djelo radi sigurnosti i udobno-

sti doma. Tvrdio je da je Ëovjek s tako malo Ëvrstine nesposo-

ban za djelo koje zahtijeva strpljenje, samoodricanje, odvaænost,

posveÊenje, vjeru i spremnost za ærtvovanje, ako je potrebno,

i samog æivota. Neslaganje je bilo tako æestoko da su se Pavao

201

202

(127)

128 Djela apostolska

i Barnaba razdvojili; ovaj posljednji postupio je u skladu sa svojim

osvjedoËenjem i poveo Marka sa sobom. “Barnaba povede sa so-

bom Marka i otplovi na Cipar. A Pavao izabra sebi za pratioca

Silu, te, preporuËen od braÊe milosti Gospodnjoj, krenu na put.”

PutujuÊi kroz Siriju i Ciliciju gdje su jaËali Crkvu, Pavao i

Sila konaËno su stigli do Derbe i Listre u pokrajini Likaoniji. U

Listri su Pavla kamenovali, ali sad ga ponovo nalazimo u mje-

stu gdje je prije bio izloæen opasnosti. Æelio je svakako vidjeti

kako su oni, koji su zahvaljujuÊi njegovom radu prihvatili Evan-

elje, izdræali kuπnju. Nije se razoËarao jer su vjernici u Listri

ostali Ëvrsti unatoË æestokom protivljenju.

Ovdje je Pavao ponovo sreo Timoteja koji je bio svjedo-

kom njegova stradanja prigodom prvog posjeta Listri; kako je

vrijeme prolazilo, dojmovi koje je tada Timotej stekao produbili

su se i sada je bio osvjedoËen da se treba potpuno posvetiti

djelu propovijedanja. Njegovo se srce povezalo s Pavlovim i on

je æelio sudjelovati u apostolovom radu pomaæuÊi kako se bu-

de otvarao put.

Sila, Pavlov suradnik u poslu, bio je iskusan radnik, obda-

ren duhom proroπtva; ali djelo koje je trebalo obaviti bilo je

toliko veliko da je postojala potreba za pripremom viπe radni-

ka za aktivnu sluæbu. Pavao je u Timoteju vidio Ëovjeka koji je

cijenio svetost propovjedniËkog rada, koji se nije bojao mogu-

Êeg stradanja i progonstva i koji je bio spreman uËiti. Ali apo-

stol se nije usudio preuzeti odgovornost poduËavanja Timoteja,

neprokuπanog mladiÊa, za evaneosku sluæbu a da dobro ne

upozna njegov karakter i prijaπnji æivot.

Timotejev otac bio je Grk, a majka Æidovka. Od djetinj-

stva je poznavao Pisma. U njegovom je domu vladala zdrava i

razumna poboænost. Vjera njegove majke i bake u sveto proro-

πtvo stalno ga je podsjeÊala na blagoslove vrπenja Boæje volje.

Boæja rijeË je bila pravilo po kojem su ove dvije poboæne æene

odgajale Timoteja. Duhovna snaga pouka koje je od njih pri-

mio odræala ga je Ëistim i neokaljanim od zlih utjecaja kojima

je bio okruæen. Tako su njegove kuÊne uËiteljice suraivale s

Bogom pripremajuÊi ga za noπenje tereta.

Pavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i istinit mla-

diÊ pa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji su

uËili Timoteja u djetinjstvu, sad su bili nagraeni kad su vidjeli

da se sin koji im je bio povjeren tijesno vezao uz velikog apo-

203

129

stola. Kad ga je Bog izabrao da postane uËitelj, Timotej je bio

mladiÊ, ali njegova su naËela bila tako utvrena prijaπnjim od-

gojem da je mogao zauzeti mjesto Pavlova pomagaËa. I prem-

da je bio mlad, nosio je svoje odgovornosti s krπÊanskom krot-

koπÊu.

Kao mjeru opreza Pavao je mudro savjetovao Timoteju da

se obreæe — ne zato πto bi to Bog traæio, nego da iz misli Æi-

dova ukloni ono πto bi moglo biti prepreka Timotejevoj sluæbi.

Pavao je radeÊi putovao od grada do grada po mnogim zemlja-

ma; Ëesto je imao priliku propovijedati Krista u æidovskim si-

nagogama kao i na drugim mjestima okupljanja. Kad bi se do-

znalo da je jedan od njegovih suradnika neobrezan, njegov bi

rad bio uvelike ometen predrasudama i vjerskom iskljuËivoπÊu

Æidova. Apostol je svuda nailazio na odluËno protivljenje i æe-

stoko progonstvo. »eznuo je za tim da svoju æidovsku braÊu,

kao i pogane, dovede do spoznaje Evanelja i zato je nastojao,

ako je to bilo u skladu s vjerom, ukloniti svaki razlog za pro-

tivljenje. Ali premda je Ëinio tolike ustupke æidovskim predra-

sudama, vjerovao je i nauËavao da obrezanje nije niπta, a Kri-

stovo Evanelje sve.

Pavao je volio Timoteja, pravoga sina “u vjeri” (1. Timoteju

1,2). Veliki apostol je Ëesto pozivao na stranu mlaeg uËenika,

ispitivao ga o povijesti Pisma, i dok su putovali od mjesta do

mjesta, paæljivo ga poduËavao uspjeπnom radu. Obojica, Pavao

i Sila, nastojali su u druæenju s Timotejem produbiti dojmove

o svetosti i ozbiljnoj naravi djela propovjednika Evanelja koji

su veÊ proæimali njegov um.

Timotej je u svojem radu stalno traæio Pavlov savjet i upute.

Nije postupao po nagonu, nego je pokazao razloænost i ozbilj-

nost postavljajuÊi pri svakom koraku pitanje: Je li to put Go-

spodnji? Sveti Duh je u njemu naπao osobu koju je mogao iz-

graditi i oblikovati u hram u kojem Êe prebivati boæanska Pri-

sutnost.

Kad se biblijske pouke utisnu u svakidaπnji æivot, one duboko

i trajno utjeËu na karakter. Ove je pouke Timotej nauËio i po

njima æivio. Nije bio posebno darovit, ali je njegov rad bio vri-

jedan jer je svoje od Boga dobivene sposobnosti uporabio u

UËiteljevoj sluæbi. Njegovo poznavanje praktiËne poboænosti raz-

likovalo ga je od drugih vjernika i omoguÊilo mu da bude utje-

cajan.

Uzvisivati kriæ

204

205

130 Djela apostolska

Oni koji rade za duπe moraju steÊi dublju, potpuniju i jas-

niju spoznaju o Bogu od one koja se ne stjeËe posebnim napo-

rom. Oni moraju sve svoje snage uloæiti u djelo svojeg UËitelja.

Oni su prihvatili uzviπeno i sveto zvanje, i ako u svojem radu

zadobiju duπe, moraju se Ëvrsto dræati Boga i svakodnevno pri-

mati milost i snagu iz Izvora svih blagoslova. “Baπ se time oËi-

tova milost Boæja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas

odgaja da se odreËemo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivi-

mo umjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu kao ljudi koji

iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga

Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe mjesto

nas da nas otkupi od bezakonja i oËisti nas da budemo njegov

izabrani narod, revan u djelima ljubavi.” (Titu 2,11-14)

Prije nego πto Êe krenuti u novo podruËje, Pavao i njego-

vi pratioci posjetili su crkve koje su osnovane u Pizidiji i okol-

nim krajevima. “Dok su prolazili kroz spomenute gradove, na-

lagali su im da vrπe odredbe πto su ih donijeli apostoli i starje-

πine u Jeruzalemu. A crkve se utvrivahu u vjeri i svaki dan

bivahu brojnije.”

Apostol je osjeÊao veliku odgovornost za one koji su se

obratili njegovim radom. Iznad svega je æelio da budu vjerni,

“da se mogu ponositi na Dan Kristov”, rekao je, “da nisam uzalud

trËao ni uzalud se trudio” (Filipljanima 2,16). Strepio je nad

rezultatima svoje sluæbe. OsjeÊao je da bi i njegovo vlastito spa-

senje bilo u opasnosti kad bi propustio izvrπiti svoju duænost i

kad crkva ne bi s njim suraivala u djelu spaπavanja duπa. Znao

je da samo propovijedanje neÊe biti dovoljno da vjernike pri-

premi za dræanje rijeËi æivota. Znao je da ih treba uËiti zapovijed

po zapovijed, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, da

bi mogli napredovati u Kristovom djelu.

OpÊe je naËelo da kad god tko odbija rabiti snage koje je

dobio od Boga, one slabe i propadaju. Istina koju ne æivimo,

koju ne dajemo drugima, gubi svoju æivotodavnu snagu, svoju

sposobnost ozdravljanja. Otuda apostolov strah da ne uËini zrelim

svakog Ëovjeka u Kristu. Pavlova nada u Nebo blijedjela bi kad

je razmiπljao o nekom svojem moguÊem propustu koji bi do-

veo do toga da Crkva bude oblikovana po ljudskom, a ne bo-

æanskom uzoru. Njegovo znanje, njegova rjeËitost, njegova Ëuda,

njegovo vienje vjeËnih prizora kad je bio uznesen do treÊeg

Neba — sve to ne bi vrijedilo kad bi zbog nevjernosti u njego-

206

131

vom radu oni za koje je radio otpali od Boæje milosti. Zato je

rijeËju i perom molio one koji su prihvatili Krista da idu putem

koji Êe ih osposobiti da budu “besprijekorni i Ëisti, neporoËna

djeca Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem

svijetlite kao zvijezde u svemiru, Ëvrsto dræeÊi rijeË æivota” (Fi-

lipljanima 2,15.16).Svaki pravi propovjednik osjeÊa ozbiljnu odgovornost za

duhovni napredak vjernika povjerenih njegovoj brizi i silnu æe-lju da budu Boæji suradnici. On zna da o vjernom obavljanjuposla povjerenog od Boga u velikoj mjeri ovisi dobrobit Crkve.Ozbiljno i neumorno nastoji nadahnuti vjernike æeljom da zado-bivaju duπe za Krista, dræeÊi na umu da svatko tko pristupi Cr-kvi treba biti joπ jedno sredstvo za provoenje plana otkupljenja.

Nakon πto su posjetili crkve u Pizidiji i obliænjem kraju,Pavao i Sila krenuli su s Timotejem u “Frigiju i Galaciju”, gdjesu s velikom silom objavili Radosnu vijest o spasenju. GalaÊanisu bili oboæavatelji idola, ali kad su im apostoli propovijedali,radovali su se vijesti koja im je obeÊavala osloboenje od ro-bovanja grijehu. Pavao i njegovi suradnici navijeπtali su oprav-danje vjerom u Kristovu ærtvu pomirenja. Prikazali su Kristakao onoga koji je, vidjevπi bespomoÊno stanje ljudskog roda,doπao izbaviti muπkarce i æene tako πto je æivio u posluπnostiBoæjem zakonu i platio kaznu za neposluπnost. I u svjetlu kri-æa, mnogi koji nikad prije nisu poznavali pravog Boga, poËelisu shvaÊati veliËinu OËeve ljubavi.

Tako su GalaÊane pouËili temeljne istine o “Bogu Ocu” iGospodinu Isusu Kristu “koji je sam sebe predao za naπe grije-he da nas izbavi od sadaπnjeg pokvarenog svijeta u skladu svoljom Boga, Oca naπega”. “PrihvaÊanjem vjere” primili su DuhaBoæjeg i postali “po vjeri sinovi Boæji u Kristu Isusu”. (GalaÊanima1,3.4; 3,2.26)

Pavlov æivot meu GalaÊanima bio je takav da je poslijemogao reÊi: “Postanite, braÊo, molim vas, kao ja.” (GalaÊanima4,12 — DF) Njegove su usne bile dotaknute æarom sa ærtvenikai on se mogao izdiÊi iznad tjelesnih slabosti i prikazati Isusakao jedinu nadu grjeπnika. Oni koji su ga Ëuli znali su da jebio s Isusom. Obdaren silom odozgo, bio je sposoban uspore-diti duhovno s duhovnim i ruπiti Sotonine utvrde. Njegov prikazBoæje ljubavi, kako se oËitovala u ærtvi Njegova jedinoroenogSina, lomio je srca sluπatelja i mnogi su pitali: ©to moram uËi-niti da se spasim?

Uzvisivati kriæ

207

208

132 Djela apostolska

Ova metoda navijeπtanja Evanelja obiljeæavala je aposto-

lov rad za sve vrijeme njegove sluæbe meu neznaboπcima. Uvijek

im je pred oËi dozivao kriæ s Golgote. “Mi, naime, ne propo-

vijedamo sebe,” reÊi Êe u kasnijim godinama æivota, “nego Krista

Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaπe sluge radi Isusa. Zbilja,

Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je

zasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na

licu Kristovu.” (2. KorinÊanima 4,5.6)

PosveÊeni vjesnici, koji su u prvim danima krπÊanstva Ra-

dosnu vijest o spasenju nosili svijetu koji je propadao, nisu do-

pustili da ijedna pomisao samouzviπenja pokvari njihovo navi-

jeπtanje Krista i to razapeta. Nisu teæili ni za vlaπÊu ni za ugle-

dom. SkrivajuÊi sebe u Spasitelju, uzvisivali su veliki plan spasenja

i æivot Krista, ZaËetnika i Zavrπitelja ovog plana. Sræ njihovog

nauka bila je Krist, isti juËer i danas i zauvijek.

Kad bi oni koji danas pouËavaju Boæju rijeË viπe uzdizali

Kristov kriæ, njihova bi sluæba bila mnogo uspjeπnija. Ako se

grjeπnike navede da ozbiljno pogledaju na kriæ, ako dobiju zao-

kruæen pogled na razapetog Spasitelja, oni Êe shvatiti dubinu

Boæjeg milosra i grjeπnost grijeha.

Kristova smrt dokaz je velike Boæje ljubavi prema Ëovjeku.

Ona je jamstvo naπeg spasenja. Uzeti krπÊaninu kriæ bilo bi kao

ukloniti sunce s neba. Kriæ nas dovodi bliæe Bogu, miri nas s

njim. Nepokolebljivom suÊuti oËinske ljubavi Jahve gleda na

stradanje koje je podnio Njegov Sin da spasi ljudski rod od vjeËne

smrti, i onda nas prihvaÊa u Ljubljenome.

Bez kriæa Ëovjek ne bi mogao imati zajednicu s Ocem. O

njemu ovisi sva naπa nada. Od njega zraËi svjetlo Spasiteljeve

ljubavi, i kad grjeπnik u podnoæju kriæa pogleda u Onoga koji

je umro da bi ga spasio, on se moæe radovati neiskazanom ra-

doπÊu jer su mu grijesi oproπteni. Kad je kleknuo pred kriæem,

dosegnuo je najviπe mjesto koje Ëovjek moæe dosegnuti.

ZahvaljujuÊi kriæu uËimo da nas nebeski Otac voli besko-

naËnom ljubavlju. Trebamo li se Ëuditi πto je Pavao uskliknuo:

“Boæe saËuvaj da bih se iËim ponosio osim kriæem Gospodina

naπega Isusa Krista!” (GalaÊanima 6,14 — DF) I mi se moæemo

hvaliti kriæem, prednoπÊu da se moæemo potpuno predati Onomu

koji je sebe dao za nas. A tada, sa svjetloπÊu koja zraËi s Golgote

obasjavajuÊi naπe lice, moæemo poÊi da ovo svjetlo objavimo

onima koji su u mraku.

210

209

133

21U drugim krajevima

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 16,7-40.

Doπlo je vrijeme da se Evanelje propovijeda izvan grani-

ca Male Azije. Za Pavla i njegove suradnike bio je pripremljen

put da prijeu u Europu. U Troadi, na obalama Sredozemnog

mora, Pavao je “noÊu imao vienje. Neki Makedonac stade preda

nj i ovako ga zamoli: ‘Prijei u Makedoniju da nam pomog-

neπ!’”

Poziv je bio ozbiljan, nije dopuπtao odgaanje. “Odmah po-

slije tog vienja”, piπe Luka koji je pratio Pavla, Silu i Timoteja

na odlasku u Europu, “nastojasmo otputovati u Makedoniju, za-

kljuËujuÊi da nas je Bog pozvao da im donesemo Radosnu vi-

jest. Zaplovivπi iz Troade, krenusmo pravo u Samotraku, a sutra-

dan u Neapol, a odande u Filipe, rimsku koloniju i prvi grad

onoga dijela Makedonije.”

“Kada doe subota,” nastavlja Luka, “iziosmo izvan gradskih

vrata k rijeci gdje smo dræali da se nalazi bogomolja. Tu sjedosmo

te poËesmo govoriti skupljenim æenama. Meu njima sluπala nas

neka æena imenom Lidija, prodavaËica grimizne odjeÊe iz grada

Tijatire; ona je priznavala pravoga Boga; Gospodin joj otvori

srce.” Lidija je radosno prihvatila istinu. Ona i njezin dom obratili

su se i krstili; zaklinjala je apostole da se smjeste u njezinu

kuÊu.

Dok su vjesnici kriæa vrπili svoj posao poduËavanja, za njima

je poπla neka æena opsjednuta vraËarskim duhom viËuÊi: “‘Ovi

su ljudi sluge najuzviπenijeg Boga; oni vam navjeπÊuju put spa-

senja.’ To je ponavljala mnogo dana.”

211

212

(133)

134 Djela apostolska

Ova je æena bila posebno Sotonino orue i svojim je gospo-

darima vraËanjem pribavljala veliku zaradu. Njezin je utjecaj

pridonosio utvrivanju idolopoklonstva. Sotona je znao da je

njegovo kraljevstvo ugroæeno pa je pribjegao ovom naËinu da

se usprotivi Boæjem djelu, nadajuÊi se da Êe svoje laæi pomije-

πati s istinama πto su ih uËili oni koji su navijeπtali Evanelje.

RijeËi pohvale koje je izgovarala ova æena nanosile su πtetu is-

tini odvraÊajuÊi misli ljudi s nauka apostola i sramoteÊi Evan-

elje; one su mnoge navodile da povjeruju kako ljude koji go-

vore Boæjim Duhom i snagom potiËe isti duh kao i ovu Sotoninu

sluπkinju.

Apostoli su neko vrijeme trpjeli ovo protivljenje, a onda

je Pavao, nadahnut Svetim Duhom, zapovjedio zlom duhu da

napusti æenu. »injenica da je odmah uπutjela bila je svjedoËan-

stvo da su apostoli Boæji sluge i demon je to priznao pa je po-

sluπao njihovu zapovijed.

Osloboena zlog duha i obnovljena uma, æena je odluËila

postati Kristova sljedbenica. A onda su se njezini gospodari uz-

nemirili kad su shvatili da im je propala zarada. Vidjeli su da

im je propala nada u zaradu od njezina vraËanja i gatanja, i da

uopÊe viπe neÊe imati izvor zarade ako se apostolima dopusti

da nastave djelo Evanelja.

Mnogi drugi u gradu zaraivali su novac zahvaljujuÊi Soto-

ninim prijevarama pa su, bojeÊi se utjecaja sile koja je tako

uËinkovito mogla zaustaviti njihovo djelovanje, podigli silnu viku

na Boæje sluge. Odvukli su apostole pred gradske vlasti s optuæ-

bom: “Ovi ljudi, koji su uz to Æidovi, bune naπ grad tim πto

πire obiËaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni vrπiti.”

Potaknuto grozniËavim uzbuenjem, mnoπtvo je istupilo pro-

tiv uËenika. Prevladao je duh svjetine koju su vlasti posluπale,

strgnule plaπteve s apostola i naredile da ih se iπiba. “Poπto im

dadoπe mnogo udaraca, baciπe ih u tamnicu, a Ëuvaru tamnice

zapovjediπe da ih dobro Ëuva. Primivπi takvu zapovijed, on ih

baci u nutarnju prostoriju tamnice a noge im stavi u klade.”

Patnje apostola bile su straπne zbog bolnog poloæaja u ko-

jem su bili ostavljeni, ali oni nisu mrmljali. Umjesto toga, u

mrklom mraku i samoÊi tamnice hrabrili su jedan drugoga mo-

litvom i pjevali hvale Bogu πto su se naπli dostojnima da podnesu

sramotu radi Njega. Srca su im bila prepuna duboke i ozbiljne

ljubavi prema djelu njihovog Otkupitelja. Pavao se sjetio kako

213

214

135

je on bio uzrokom progonstva Kristovih uËenika pa se rado-

vao πto su mu oËi otvorene da vidi i srce da osjeÊa snagu slav-

nih istina koje je nekoÊ prezirao.

Ostali su zatvorenici s iznenaenjem sluπali glasove moli-

tve i pjevanja koje je dopiralo iz unutarnje prostorije tamnice.

Bili su navikli da noÊnu tiπinu prekidaju krikovi i stenjanje, pro-

klinjanje i psovke, ali nikad prije nisu Ëuli da se iz turobne

Êelije uzdiæu molitve i pjesme hvale. Straæari i zatvorenici Ëu-

dili su se i pitali kakvi su to ljudi koji se izloæeni hladnoÊi, gla-

di i muËenju mogu radovati.

U meuvremenu su se duænosnici vlasti vratili kuÊama, sami

sebi ËestitajuÊi πto su tako brzim i odluËnim mjerama uguπili

nemir. No usput su Ëuli druge pojedinosti o karakteru i djelu

ljudi koje su osudili na πibanje i tamnicu. Vidjeli su æenu koja

je bila osloboena od sotonskog utjecaja i bili zapanjeni pro-

mjenom njezina izgleda i ponaπanja. U proπlosti je stvarala dosta

nevolja gradu; sad je bila tiha i miroljubiva. Kad su shvatili da

su prema rimskom kaznenom pravu okrutno kaznili dva vjero-

jatno nevina Ëovjeka, srdili su se sami na sebe i odluËili da Êe

ujutro apostole bez rijeËi pustiti i otpratiti izvan grada, kako

ne bi bili izloæeni nasilju svjetine.

Ali dok su ovi ljudi bili okrutni i osvetoljubivi ili zloËinaË-

ki nemarni prema sveËanim odgovornostima koje su im bile

povjerene, Bog nije zaboravio na svoje sluge. Cijelom je Nebu

bilo do ljudi koji su stradali zbog Krista i ono je poslalo anele

da posjete tamnicu. Od njihovog koraka zatresla se zemlja. Teπko

zakljuËana zatvorska vrata otvorila su se; verige i klade spale

su s ruku i nogu zatvorenika, a bljeπtavo svjetlo obasjalo je tam-

nicu.

TamniËar je s iznenaenjem sluπao molitve i pjesme utam-

niËenih apostola. Kad su bili sprovedeni u tamnicu, vidio je

njihove nateËene rane koje su krvarile i sam je njihove noge

dao staviti u klade. OËekivao je da Êe od njih Ëuti ogorËene

rijeËi i kletve, a umjesto toga Ëuo je pjesme radosti i hvale. S

ovim zvucima u uπima pao je u san iz kojega ga je probudio

potres i ljuljanje tamniËkih zidova.

Iznenada je na svoje zaprepaπtenje ustanovio da su sva vrata

tamnice otvorena pa ga je obuzeo strah da su zatvorenici po-

bjegli. Sjetio se s kakvom su strogom naredbom Pavao i Sila

sinoÊ bili predani njemu i bio je siguran da Êe zbog svojeg

U drugim krajevima

215

136 Djela apostolska

nemara biti kaænjen smrÊu. OËajan, pomislio je kako je bolje

da pogine od vlastite ruke nego da bude izloæen sramotnom

pogubljenju. Izvukao je maË i upravo se namjeravao ubiti kad

je zaËuo Pavlov umirujuÊi glas: “Ne Ëini sebi nikakva zla, jer

smo svi ovdje!” Svi su bili na svojim mjestima, obuzdani Boæ-

jom silom kojom je zraËio jedan od zatvorenika.

Grubost kojom je tamniËar postupio prema apostolima nije

ih uËinila zlovoljnima. Pavao i Sila imali su Kristov duh, a ne

duh osvete. U njihovim srcima, ispunjenima ljubavlju prema Spa-

sitelju, nije bilo mjesta mrænji protiv njihovih muËitelja.

TamniËar je ispustio maË i, zatraæivπi svjetlo, poæurio u unu-

tarnju prostoriju tamnice. Morao je vidjeti kakvi su to ljudi koji

su ljubaznoπÊu uzvraÊali za okrutnost kojom se s njima postu-

palo. Kad je stigao do mjesta gdje su bili apostoli, bacio se

pred njih i zamolio oprost. A onda je, izvodeÊi ih u dvoriπte,

upitao: “Gospodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim?”

TamniËar je drhtao pred Boæjom srdæbom koja se oËitovala

u potresu; kad je mislio da su zatvorenici pobjegli, bio je spreman

da se ubije; ali sada je sve to izgledalo beznaËajno u usporedbi

s novim, neobiËnim strahom koji je zahvatio njegov um i æe-

ljom da ima smirenost i vedrinu kao apostoli kad su bili izlo-

æeni patnjama i zlostavljanju. Na njihovom licu vidio je nebesko

svjetlo; znao je da se Bog na Ëudesan naËin umijeπao da im

spasi æivot, i na um su mu s posebnom snagom doπle rijeËi

æene opsjednute duhom: “Ovi su ljudi sluge najuzviπenijeg Bo-

ga; oni vam navjeπÊuju put spasenja.”

S dubokom poniznoπÊu zatraæio je da mu apostoli pokaæu

put æivota. “Vjeruj u Gospodina Isusa — odgovoriπe mu — pa

Êeπ se spasiti ti i tvoj dom” i “potom navijestiπe rijeË Gospodnju

i svim njegovim ukuÊanima.” TamniËar je zatim oprao rane apo-

stolima i posluæio ih, nakon Ëega se krstio on i svi njegovi uku-

Êani. PosveÊujuÊi utjecaj osjeÊao se meu zatvorenicima i mnogi

su otvorili um za sluπanje istina koje su izlagali apostoli. Bili

su osvjedoËeni da ih je Bog, kojemu su ovi ljudi sluæili, Ëudom

izbavio od robovanja.

Potres je straπno uplaπio graane Filipa i kad su ujutro sluæ-

benici zatvora ispriËali gradskim duænosnicima πto se dogodi-

lo, uhvatio ih je strah pa su poslali liktore da oslobode aposto-

le. Ali Pavao je izjavio: “Poπto su nas, rimske graane… bez

217

216

137

istrage javno iπibali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno

otpuste? Nipoπto! VeÊ neka sami dou i neka nas izvedu!”

Apostoli su bili rimski graani i bilo je protuzakonito iπi-

bati Rimljanina, osim za najgori zloËin, ili mu oduzeti slobodu

bez poπtena suenja. Pavao i Sila bili su javno utamniËeni pa

su sada odbili da budu tajno puπteni bez odgovarajuÊeg objaπ-

njenja od strane pretora.

Kad su to doËuli pretori, uplaπili su se da Êe se apostoli

æaliti caru, pa su odmah otiπli u tamnicu, ispriËali se Pavlu i

Sili za uËinjenu nepravdu i okrutnost te ih osobno izveli iz tam-

nice uz molbu da napuste grad. Pretori su se bojali utjecaja

apostola na narod, a bojali su se i Sile koja se zauzela za ove

nevine ljude.

PostupajuÊi u skladu s Kristovim uputama, apostoli nisu

htjeli ostati tamo gdje su bili nepoæeljni. “A Pavao i Sila, kad

izioπe iz tamnice, dooπe k Lidiji gdje vidjeπe i utjeπiπe braÊu;

zatim otputovaπe.”

Apostoli nisu smatrali uzaludnim svoj rad u Filipima. Naiπli

su na veliko protivljenje i doæivjeli progonstvo, ali je interven-

cija Providnosti i obraÊenje tamniËara i njegovih ukuÊana viπe

nego nadomjestilo sramotu i patnje koje su pretrpjeli. Novost

o njihovom nepravednom utamniËenju i Ëudesnom izbavljenju

proËula se po Ëitavoj okolici i to je pridonijelo da su djelo apo-

stola zamijetili i oni ljudi do kojih oni inaËe ne bi mogli dopri-

jeti.

Kao posljedica Pavlovog rada u Filipima osnovana je crkva

u kojoj je broj vjernika stalno rastao. Njegova revnost i posve-

Êenje, a iznad svega spremnost da trpi radi Krista, ostavila je

dubok i trajan dojam na obraÊenike. Oni su ljubomorno Ëuvali

dragocjene istine za koje su se apostoli toliko ærtvovali i cije-

lim se srcem posvetili djelu svojeg Otkupitelja.

Da ova crkva nije izbjegla progonstvo, vidljivo je iz jed-

nog dijela pisma koje joj je Pavao uputio. On kaæe: “Jer vam je

s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u

njega nego i da trpite za nj, vodeÊi istu borbu koju ste vidjeli

da sam ja podnosio.” No njihova je vjera bila tako Ëvrsta da je

izjavio: “Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki

put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vaπeg

udjela u πirenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada.” (Filip-

ljanima 1,29.30.3-5)

U drugim krajevima

218

219

138 Djela apostolska

Straπna se borba vodi izmeu sila dobra i sila zla u vaænim

srediπtima u koja su vjernici istine pozvani da rade. “Jer naπa

borba nije protiv krvi i tijela,” izjavljuje Pavao, “nego protiv

Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnog

svijeta.” (Efeæanima 6,12) Borba izmeu Boæje crkve i onih koji

su pod utjecajem zlih anela vodit Êe se do kraja vremena.

Prvi su krπÊani Ëesto bili pozivani da se licem u lice suko-

be sa silama tame. LukavoπÊu i progonstvom neprijatelj se tru-

dio da ih odvrati od prave vjere. U naπe vrijeme, kad se naglo

pribliæava kraj svemu na Zemlji, Sotona ulaæe oËajniËke napo-

re da prevari svijet. On smiπlja mnoπtvo planova da zaokupi

um i odvrati pozornost od istina bitnih za spasenje. Njegovi

su pomoÊnici u svakom gradu zaokupljeni organiziranjem u sku-

pine radi protivljenja Boæjem zakonu. Varalica od iskona radi

na tome da unese elemente meteæa i pobune, a ljude zapali

revnoπÊu koja nije po razumu.

Pokvarenost doseæe razinu koju nikad prije nije dostigla, a

ipak mnogi propovjednici Evanelja viËu: “Mir i sigurnost.” Ali

Boæji vjerni vjesnici trebaju stalno napredovati u radu. ObuËe-

ni u nebeski oklop trebaju neustraπivo i pobjedonosno iÊi da-

lje, ne prekidajuÊi borbu dok svaka duπa u njihovom dometu

ne primi vijest istine za ovo vrijeme.

220

139

22Solun

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,1-10.

Napustivπi Filipe, Pavao i Sila su otiπli u Solun. Tu im se

pruæila prilika da govore velikom skupu u æidovskoj sinagogi.

Njihova pojava svjedoËila je o sramotnom postupanju s njima i

zahtijevala objaπnjenje o tome πto se dogodilo. Oni su to uËinili

ne uzvisujuÊi sebe, veÊ veliËajuÊi Onoga koji je izveo njihovo

oslobaanje.

PropovijedajuÊi Solunjanima, Pavao se pozvao na staroza-

vjetna proroËanstva o Mesiji. Krist je tijekom svoje sluæbe otvorio

um uËenika za ova proroËanstva kad je poËeo “od Mojsija te,

slijedeÊi sve proroke, protumaËi im πto se za njega odnosilo u

svim Pismima” (Luka 24,27). PropovijedajuÊi Krista, Petar se

pozvao na dokaze iz Starog zavjeta. Stjepan je postupio na isti

naËin. A i Pavao se u svojoj sluæbi pozivao na Pisma koja su

prorekla Kristovo roenje, stradanje, smrt, uskrsnuÊe i uzaπaπ-

Êe. Nadahnutim svjedoËanstvom Mojsija i proroka jasno je do-

kazao da je Isus iz Nazareta bio Mesija i pokazao da je od Ada-

mova doba Kristov glas govorio preko patrijarhâ i prorokâ.

©to se tiËe pojave ObeÊanog, dana su jasna i odreena

proroËanstva. Adamu je bio obeÊan siguran dolazak Otkupite-

lja. Presuda izgovorena nad Sotonom: “Neprijateljstvo ja zame-

Êem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina:

on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu” (Postanak 3,15),

bila je naπim praroditeljima obeÊanje otkupljenja koje Êe se

ostvariti po Kristu.

221

222

(139)

140 Djela apostolska

Abrahamu je bilo obeÊano da Êe iz njegova potomstva doÊi

Spasitelj svijeta: “Svi Êe se narodi blagoslivljati tvojim potom-

stvom.” “Ne veli se ‘i potomcima’, u mnoæini, veÊ u jednini: ‘i

njegovu Potomku’; to je Krist.” (Postanak 22,18; GalaÊanima

3,16)

Pri kraju svojeg rada, Mojsije je kao voa i uËitelj u Izra-

elu jasno prorekao dolazak Mesije. “Proroka, kao πto sam ja,”

objavio je okupljenom mnoπtvu Izraelaca, “iz tvoje sredine, od

tvoje braÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!” Mojsije

je Izraelcima potvrdio da mu je to objavio sam Bog dok se na-

lazio na gori Horebu govoreÊi: “Podignut Êu im proroka izme-

u njihove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegova

usta, da im kaæe sve πto mu zapovjedim.” (Ponovljeni zakon

18,15.18)

Mesija je trebao biti potomak kraljevske loze jer je Gospo-

din preko Jakova prorekao: “Od Jude æezlo se kraljevsko, ni

palica vladalaËka od nogu njegovih udaljiti neÊe dok ne doe

onaj kome pripada — kome Êe se narodi pokoriti.” (Postanak

49,10)

Izaija je prorekao: “Isklijat Êe mladica iz panja Jiπajeva, iz-

danak Êe izbit iz njegova korijena.” “Priklonite uho i k meni

doite, posluπajte, i duπa Êe vam æivjeti. Sklopit Êu s vama Savez

vjeËan, Savez milosti Davidu obeÊanih. Evo, uËinih te svjedo-

kom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. Evo, pozvat

Êeπ narod koji ne poznajeπ, i narod koji te ne zna dohrlit Êe k

tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te pro-

slavio.” (Izaija 11,1; 55,3-5)

I Jeremija je svjedoËio o dolasku Otkupitelja kao kneza iz

Davidove kuÊe: “Evo dolaze dani — rijeË je Jahvina — podiÊi

Êu Davidu izdanak pravedni. On Êe vladati kao kralj i biti mu-

dar, i Ëinit Êe pravo i pravicu u zemlji. U njegove Êe dane Ju-

deja biti spaπena, i Izrael Êe æivjeti spokojno. I evo imena ko-

jim Êe ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naπa.’” I ponovo: “Jer ovako

govori Jahve: Nikada Davidu neÊe nestati potomka koji Êe sje-

diti na prijestolju doma Izraelova. I nikada neÊe levitima i sve-

Êenicima nestati potomaka koji Êe sluæiti preda mnom i prino-

siti paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve da-

ne.” (Jeremija 23,5.6; 33,17.18)

ProreËeno je Ëak i Mesijino mjesto roenja: “A ti, Betlehe-

me Efrato, najmanji meu kneæevstvima Judinim, iz tebe Êe mi

223

224

141

izaÊi onaj koji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina,

od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1)

Djelo koje Êe Spasitelj vrπiti na Zemlji bilo je prikazano u

glavnim crtama: “Na njemu Êe duh Jahvin poËivat, duh mu-

drosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Go-

spodnjeg. Prodahnut Êe ga strah Gospodnji.” Onaj koji bude

tako pomazan, bit Êe poslan “da radosnu vijest donese(m) ubo-

gima, da iscijeli(m) srca slomljena; da zarobljenima navijesti(m)

slobodu i osloboenje suænjevima; da navijesti(m) godinu mi-

losti Jahvine i dan odmazde Boga naπega; da razveseli(m) oæaloπ-

Êene na Sionu i da im dade(m) vijenac mjesto pepela, ulje ra-

dosti mjesto ruha æalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËaj-

na. I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na

slavu njegovu.” (Izaija 11,2.3; 61,1-3)

“Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, mi-

ljenika duπe moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi

pravo narodima. On ne viËe, on ne diæe glasa, niti se Ëuti moæe

po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj πto

tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakπe dok na

zemlji ne uspostavi pravo. Otoci æude za njegovim naukom.”

(Izaija 42,1-4)

Pavao je s uvjerljivom snagom dokazivao iz starozavjetnih

Pisama “kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih”.

Nije li Mihej prorokovao: “Palicom po licu udaraju Suca Izrae-

lova”? (Mihej 4,14) Nije li ObeÊani preko proroka Izaije o sebi

prorekao: “Lea podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze

onima πto mi bradu Ëupahu, i lica svoga ne zaklonih od uvre-

da ni od pljuvanja”? (Izaija 50,6) Preko psalmista Krist je pro-

rekao kako Êe ljudi postupati s Njim: “A ja… sam… ruglo ljudi

i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlaËe us-

ne, maπu glavom: ‘U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka

ga spasi ako mu omilje!’” “Sve kosti svoje prebrojiti mogu, a

oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele meu sobom

i kocku bacaju za odjeÊu moju.” “Tuinac sam postao braÊi i

stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i

poruge onih koji se rugaju tebi padoπe na me.” “Ruganje mi

slomilo srce i klonuh; Ëekao sam da se tko saæali nada mnom,

ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, ali ga ne naoh.” (Psalam 22,7-

9.18.19; 69,9.10.21)

Solun

225

142 Djela apostolska

Kako su bila savrπeno jasna Izaijina proroËanstva o Kristo-

vom stradanju i smrti! “Tko da povjeruje u ono πto nam je ob-

javljeno?” pita prorok. “Kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao

je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasuπene.

Ne bijaπe na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali,

ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bjeπe, odbaËen od

ljudi, Ëovjek boli, viËan patnjama, od kog svatko lice otklanja,

prezren bjeπe, odvrgnut.

A on je naπe bolesti ponio, naπe je boli na se uzeo, dok

smo mi dræali da ga Bog bije i poniæava. Za naπe grijehe probo-

doπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kaz-

na — radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio.

A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a

on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odve-

doπe ga; ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvorio

usta svojih. Silom ga se i sudom rijeπiπe; tko se brine za njegovu

sudbinu? Da, iz zemlje æivih ukloniπe njega, za grijehe naroda

njegova na smrt ga izbiπe.” (Izaija 53,1-8)

»ak je i naËin Njegove smrti bio proreËen. Kao πto je mje-

dena zmija bila podignuta u pustinji, tako je Otkupitelj koji je

doπao bio podignut “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje,

veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16).

“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on Êe

odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijateljâ.’” (Zaharija 13,6)

“Ukop mu odrediπe meu zloËincima, a grob njegov bi s

bogatima, premda nije poËinio nepravde nit su mu usta laæi

izustila. Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.” (Izaija 53,9.10)

Ali On koji je trebao umrijeti od ruku zlih ljudi, trebao je

uskrsnuti kao pobjednik nad grijehom i grobom. Pod nadah-

nuÊem SvemoguÊega Omiljeni pjevaË Izraelov posvjedoËio je

o slavnom jutru uskrsnuÊa. “I tijelo mi spokojno poËiva”, s ra-

doπÊu je objavio. “Jer mi neÊeπ ostavit duπu u Podzemlju ni

dati da pravednik tvoj truleæi ugleda.” (Psalam 16,9.10)

Pavao je pokazao kako je Bog tijesno povezao ærtvenu sluæbu

s proroËanstvima o Onomu koji je bio odveden “ko jagnje na

klanje”. Mesija je trebao dati svoj æivot “za naπe grijehe”. Gleda-

juÊi prizor Spasiteljeve ærtve pomirnice stoljeÊima unaprijed,

prorok Izaija je posvjedoËio da se Boæji Jaganjac sâm “ponudio

227

226

143

na smrt i meu zlikovce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponese

na sebi” (Izaija 53,5.12).

Pretkazani Spasitelj trebao je doÊi ne kao ovozemaljski kralj,

izbavitelj æidovskog naroda od zemaljskih tlaËitelja, veÊ kao Ëovjek

meu ljudima, da æivi æivotom siromaπtva i poniæenja i da na

kraju bude prezren, odbaËen i pogubljen. Spasitelj proreËen u

starozavjetnim Pismima trebao se sâm ærtvovati za pali ljudski

rod i tako ispuniti zahtjeve prekrπenog Zakona. U Njemu je sli-

ka ærtve postala stvarnost, a Njegova smrt na kriæu dala je smi-

sao cijelom æidovskom sustavu.

Pavao je Solunjanima govorio o svojoj nekadaπnjoj revno-

sti za obredni zakon i ispriËao im svoje Ëudesno iskustvo pred

damaπËanskim vratima. Prije obraÊenja bio je uvjeren u nasljednu

poboænost, πto je bila laæna nada. Njegova vjera nije bila usidrena

na Kristu; umjesto toga uzdao se u formu i obrede. Gorljivost

za Zakon bila je odvojena od vjere u Krista i stoga je bila bes-

mislena. Dok se hvalio da je besprijekoran u vrπenju djela Za-

kona, odbacio je Onoga koji je dao vrijednost Zakonu.

Ali kad se obratio, sve se promijenilo. Pred njim se Isus

iz Nazareta pojavio kao Mesija kojeg je progonio u osobi Nje-

govih svetih. Progonitelj Ga je vidio kao Boæjeg Sina, Onoga

koji je doπao na Zemlju kao ispunjenje proroËanstava i koji je

u svojem æivotu ispunio svaku odredbu Svetih pisama.

Dok je Pavao sa svetom odvaænoπÊu navijeπtao Evanelje

u solunskoj sinagogi, silno svjetlo obasjalo je pravo znaËenje

obreda i ceremonija vezanih uz sluæbu u Svetiπtu. On je misli

svojih sluπatelja poveo u vrijeme nakon zemaljske sluæbe i Kri-

stove sluæbe u nebeskom Svetiπtu, do onog vremena kad Êe,

po dovrπetku posredniËke sluæbe, Krist ponovo doÊi u sili i velikoj

slavi i na Zemlji uspostaviti svoje kraljevstvo. Pavao je vjerovao

u drugi Kristov dolazak; toliko je jasno i snaæno iznio istine o

ovom dogaaju da su na umove mnogih koji su ih Ëuli ostavile

trajan dojam.

Tri subote zaredom propovijedao je Solunjanima rasprav-

ljajuÊi s njima iz Pisma o æivotu, smrti, uskrsnuÊu, nebeskoj

sluæbi i buduÊoj slavi Krista, tog “zaklanog Jaganjca, od postanka

svijeta” (Otkrivenje 13,8 — DF). Uzdizao je Krista, a pravilno

razumijevanje Njegove sluæbe jest kljuË koji otvara starozavjet-

na Pisma i omoguÊuje pristup njihovom velikom blagu.

Solun

228

229

144 Djela apostolska

Ovakvo navijeπtanje evaneoskih istina, popraÊeno moÊnom

silom, privuklo je pozornost velikog broja vjernika. “I neki se

od njih uvjeriπe te pristadoπe uz Pavla i Silu; isto tako i veliko

mnoπtvo Grka — i priliËan broj uglednih æena.”

Kao u mjestima koja su posjetili prije, apostoli su i ovdje

naiπli na odluËno protivljenje. “Æidove nato spopade zavist.” (DF)

Rimska vlast u to vrijeme nije bila naklonjena Æidovima jer su

prije kratkog vremena digli ustanak u Rimu. Gledalo ih se sum-

njiËavo i sloboda im je bila u izvjesnoj mjeri ograniËena. Sad

su vidjeli priliku da iskoriste okolnosti i ponovo zadobiju na-

klonost, a da istodobno osramote apostole i obraÊenike na krπ-

Êanstvo.

Da bi to ostvarili, pridobili su “neke pokvarene ljude s grad-

skih trgova, izazvaπe nerede, uzbudiπe grad”. NadajuÊi se da

Êe naÊi apostole, “napadoπe na kuÊu Jasonovu”, ali nisu mogli

naÊi ni Pavla ni Silu. “Ali kako njih ne naoπe”, svjetina je u

svojem luaËkom razoËaranju odvukla “Jasona i neku braÊu pred

glavare viËuÊi: ‘Doπli su i ovamo oni koji su uzbunili sav svijet!

Jason ih je primio kao goste u svoju kuÊu! Svi ovi ljudi rade

protiv carskih odredaba tvrdeÊi da ima drugi kralj, neki Isus!’”

BuduÊi da nisu mogli naÊi Pavla i Silu, glavari su pustili

optuæene vjernike uz jamstvo da Êe saËuvati mir. BojeÊi se no-

ve provale nasilja, “braÊa odmah noÊu poslaπe Pavla i Silu u

Bereju”.

Oni koji danas nauËavaju nepopularne istine ne trebaju se

obeshrabriti ako katkad ne naiu na dobar prijam, Ëak i kod

onih koji tvrde da su krπÊani, kao πto ni Pavao i njegovi surad-

nici nisu naiπli na dobar prijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnici

kriæa moraju se naoruæati vjerom i hrabroπÊu i uvijek raditi u

Isusovo ime. Moraju uzdizati Krista kao Ëovjekova posrednika

u nebeskom Svetiπtu, Onoga na koga su ukazivale sve ærtve sta-

rozavjetnog sustava i po Ëijoj ærtvi pomirnici prijestupnici Bo-

æjeg zakona mogu naÊi mir i oprost.

230

145

23Bereja i Atena

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,11-34.

U Bereji je Pavao naiπao na Æidove koji su ispitivali istine

koje je pouËavao. Lukin izvjeπtaj o njima glasi: “Ovi su Æidovi

bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiπe rijeË Boæju sasvim

spremno, svaki dan istraæujuÊi Pisma da li je tako. I tako prigrliπe

vjeru mnogi od njih, a od Grka priliËan broj uglednih æena i

muæeva.”

Um Berejaca nije bio skuËen predrasudama. Bili su spremni

ispitati nauk koji su apostoli propovijedali. ProuËavali su Bib-

liju ne iz znatiæelje, veÊ da saznaju πto je napisano o obeÊano-

me Mesiji. Svakodnevno su istraæivali svete izvjeπtaje i, dok su

usporeivali pismo s pismom, nebeski su aneli bili pokraj njih,

prosvjetljivali im um i poticali srca.

Gdje god se navijeπtaju istine Evanelja, oni koji iskreno

æele Ëiniti πto je pravo, poËinju marljivo istraæivati Pisma. Kad

bi u zavrπnim prizorima povijesti Zemlje oni kojima su objav-

ljene provjerene istine slijedili primjer Berejaca te svakodnev-

no istraæivali Pisma i usporeivali Boæju rijeË s vijeπÊu koja im

je objavljena, danas bi, tamo gdje ih sada ima razmjerno malo,

postojao veliki broj onih koji su vjerni naËelima Boæjeg zako-

na. Ali kad se iznose nepopularne biblijske istine, mnogi ih ne

æele ispitati. Premda ne mogu opovrgnuti jasni nauk Svetog pisma,

oni vrlo nevoljko pristupaju prouËavanju ponuenih dokaza. Neki

smatraju da, Ëak ako je ovaj nauk stvarno istinit, nije vaæno

hoÊe li ili neÊe prihvatiti novo svjetlo pa se dræe ugodnih bajki

231

232

(145)

146 Djela apostolska

kojima se neprijatelj sluæi da zavede duπe. Tako njihov razum

zabludom oslijepi i oni se odvajaju od Neba.

Svima Êe biti sueno prema svjetlu koje su dobili. Gospo-

din πalje svoje izaslanike s vijeπÊu spasenja i smatrat Êe one

koji je Ëuju odgovornima za odnos prema rijeËima Njegovih slugu.

Oni koji iskreno traæe istinu, pozorno Êe, u svjetlu Boæje rije-

Ëi, ispitati iznesene doktrine.

Nevjerni Æidovi iz Soluna, ispunjeni zaviπÊu i mrænjom prema

apostolima, ne zadovoljavajuÊi se time πto su ih otjerali iz svo-

jega grada, slijedili su ih u Bereju i protiv njih nahuπkali i uz-

bunili svjetinu. BojeÊi se da Êe Pavao, ako ostane, biti izloæen

nasilju, braÊa su ga poslala u Atenu; s njim je poπlo nekoliko

Berejaca koji su nedavno prigrlili vjeru.

Tako je progonstvo slijedilo uËitelje istine iz grada u grad.

Kristovi neprijatelji nisu mogli sprijeËiti napredovanje Evane-

lja, ali su uspjeli jako oteæati rad apostolima. No unatoË protiv-

ljenju i sukobu Pavao je stalno iπao naprijed, odluËan da ostvari

Boæju namjeru koja mu je bila objavljena u vienju u Jeruzale-

mu: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)

Nagli odlazak iz Bereje Pavlu nije dopustio da posjeti, kako

je namjeravao, braÊu u Solunu.

Nakon dolaska u Atenu, apostol je poslao natrag braÊu Be-

rejce s porukom za Silu i Timoteja da mu se odmah pridruæe.

Timotej je doπao u Bereju prije Pavlova odlaska i ostao sa Silom

da nastave rad koji je tako dobro poËeo, ali i da uputi nove

obraÊenike u naËela vjere.

Atena je bila metropola poganskog svijeta. U tom se gradu

Pavao nije sreo s neukim, lakovjernim puËanstvom, veÊ s ljudima

poznatim po umnosti i kulturi. Na sve su se strane mogli vidjeti

njihovi bogovi i oboæavani junaci iz povijesti i poezije, dok su

veliËanstvene graevine i slike ukazivale na nacionalnu slavu i

rasprostranjeno πtovanje poganskih boæanstava. Osjetila naro-

da bila su zaËarana ljepotom i sjajem umjetnosti. Svuda su se

uzdizali masivni oblici beskrajno skupocjenih svetiπta i hramo-

va. Skulpture, svetiπta i spomen-ploËe podsjeÊali su na izvoje-

vane pobjede i junaπtva slavnih ljudi. Sve je to Atenu Ëinilo go-

lemom umjetniËkom galerijom.

Kad je Pavao vidio ljepotu i veliËinu svega πto ga je okru-

æivalo i grad potpuno posveÊen idolopoklonstvu, spopala ga je

revnost za Boga koji je bio obeπËaπÊen na svakom koraku; u

234

233

147

srcu je osjetio saæaljenje prema Atenjanima koji, bez obzira na

svoju intelektualnu kulturu, nisu poznavali pravoga Boga.

Apostol se nije dao prevariti onim πto je vidio u ovom sre-

diπtu znanja. Njegova je duhovna narav bila toliko zaokupljena

nebeskim stvarima da su radost i slava nepropadljivog bogat-

stva u njegovim oËima uËinile bezvrijednim bljeπtavilo i sjaj koji

ga je okruæivao. Kad je vidio veliËanstvenost Atene, shvatio je

njezinu zavodljivu moÊ nad ljubiteljima umjetnosti i znanosti, i

njegov je um bio pod dubokim dojmom vaænosti rada koji ga

je oËekivao.

U ovom velikom gradu, u kojem se nije πtovalo Boga, Pa-

vla je obuzeo snaæan osjeÊaj samoÊe; Ëeznuo je za razumijeva-

njem i pomoÊi svojih suradnika. ©to se ljudskog prijateljstva ti-

Ëe, osjeÊao se potpuno sam. U pismu upuÊenom Solunjanima

izrazio je svoje osjeÊaje rijeËima: “Pristadosmo u Ateni ostati

sami.” (1. Solunjanima 3,1 — DF) Pred njim su se nalazile naiz-

gled nepremostive prepreke pa se osjeÊao skoro bespomoÊan

u pokuπaju da dopre do srca ovih ljudi.

Dok je Ëekao Silu i Timoteja, Pavao nije bio besposlen. “Ras-

pravljao je u sinagogi sa Æidovima i ostalim priznavaocima pra-

voga Boga, a na trgu svaki dan s onima koje bi tu zatekao.”

No njegov glavni cilj u Ateni bio je navijestiti Radosnu vijest o

spasenju onima koji nisu imali pravu spoznaju o Bogu i Njego-

voj nakani za pali ljudski rod. Apostol je uskoro trebao upo-

znati poganstvo u njegovom najlukavijem i najzavodljivijem ob-

liku.

Veliki ljudi u Ateni brzo su saznali da se u gradu nalazi

neki usamljeni uËitelj koji narodu iznosi nov i neobiËan nauk.

Neki od njih potraæili su Pavla i poveli razgovor s njim. Ubrzo

se oko njih okupilo mnoπtvo sluπatelja. Neki su bili spremni

ismijati apostola kao Ëovjeka druπtveno i intelektualno daleko

ispod njih, pa su meu sobom podrugljivo govorili: “©to bi ovaj

brbljavac htio reÊi?” Drugi su, zato πto je “navjeπÊivao kao Ra-

dosnu vijest Isusa”, rekli: “»ini se da propovijeda tue bogove.”

Meu onima koji su se sastali s Pavlom na trgu bili su “neki

epikurejski i stoiËki mudraci”, ali su oni, zajedno sa svima dru-

gima koji su s njim stupili u razgovor, uskoro shvatili da on

posjeduje daleko veÊe znanje od njih. Njegova je umna snaga

ulijevala poπtovanje uËenih ljudi dok je svojim ozbiljnim, logiËnim

rasuivanjem i govorniËkom snagom zaokupljao pozornost svih

Bereja i Atena

235

148 Djela apostolska

koji su ga sluπali. Njegovi su sluπatelji priznali Ëinjenicu da nije

poËetnik jer se svim staleæima mogao usprotiviti uvjerljivim argu-

mentima u prilog nauka koji je iznosio. Tako je apostol stajao

neustraπivo, sukobljavajuÊi se sa svojim protivnicima na njiho-

vom tlu, uzvraÊajuÊi na logiku logikom, na filozofiju filozofi-

jom, na rjeËitost rjeËitoπÊu.

Njegovi su ga protivnici upozorili na Sokratov usud, koji

je, zato πto je uvodio nove bogove, bio osuen na smrt; savje-

tovali su Pavlu da ne izlaæe svoj æivot opasnosti na isti naËin.

Ali apostolova su izlaganja privukla pozornost puËanstva i nje-

gova prirodna mudrost izazivala je poπtovanje i divljenje. BuduÊi

da ga nisu mogli uπutkati znanoπÊu ni ironijom filozofa, osvje-

doËeni da je, bez obzira na opasnost, odluËan ostvariti svoju

zadaÊu i iznijeti im svoju priËu, odluËili su mu dati priliku i

sasluπati ga.

Zato su ga poveli na Marsov breæuljak. To je bilo jedno od

najsvetijih mjesta u Ateni, i svemu πto je bilo povezano s njim

pristupali su s praznovjernim πtovanjem, koje je u mislima ne-

kih graniËilo sa strahom. Na ovom su mjestu predmete vezane

uz religiju Ëesto razmatrali ljudi koji su smatrani vrhunskim su-

cima u svim vaænijim moralnim i graanskim pitanjima.

Ovdje su, daleko od buke i meteæa pretrpanih ulica i neo-

buzdane rasprave, mogli sasluπati apostola bez prekidanja. Oko

njega su se okupili pjesnici, umjetnici i filozofi — atenski znan-

stvenici i mudraci, koji su mu se obratili rijeËima: “Moæemo li

znati kakva je to nova nauka koju propovijedaπ? »udnim nam

tvrdnjama puniπ uπi. Zato bismo æeljeli znati πto to znaËi.”

U ovom trenutku sveËane odgovornosti apostol je bio mi-

ran i hladnokrvan. Njegovo je srce bilo optereÊeno vaænom vi-

jeπÊu i rijeËi koje su silazile s njegovih usana osvjedoËile su

njegove sluπatelje da nije besposleni brbljavac. “Atenjani!” re-

kao je. “Vidim da ste u svakom pogledu neobiËno poboæni. Pro-

lazeÊi vaπim gradom i promatrajuÊi vaπe svetinje, naoh i ærtvenik

na kojem je napisano: ‘Nepoznatom Bogu.’ Dakle, πto vi ne zna-

juÊi πtujete, to vam ja navjeπÊujem.” UnatoË svoj mudrosti i op-

Êem znanju, nisu poznavali Boga koji je stvorio svemir. Ali bilo

je nekih koji su Ëeznuli za veÊim svjetlom. Oni su se okretali

k BeskonaËnome.

Rukom ispruæenom prema hramu krcatom idolima, Pavao

je izlio teret svoje duπe i ukazao na varljivost religije Atenjana.

236

237

149

Mudriji meu njegovim sluπateljima bili su iznenaeni dok su

sluπali njegovo prosuivanje. Pokazalo se da je bio upoznat s

njihovim umjetniËkim djelima, knjiæevnoπÊu i religijom. Poka-

zujuÊi na njihove kipove i idole, ustvrdio je da se Boga ne moæe

prikazati ljudskim tvorevinama. Ovi kipovi ne mogu ni u naj-

manjoj mjeri prikazati Jahvinu slavu. Podsjetio ih je da ovi ki-

povi nemaju æivota, da se nalaze pod Ëovjekovim nadzorom,

da se kreÊu samo kad ih ljudske ruke pokreÊu i da su oni koji

im se klanjaju u svemu nadmoÊniji od onoga Ëemu se klanja-

ju.

Pavao je misli svojih idolopokloniËkih sluπatelja poveo iz-

nad ograniËenja njihove laæne religije i usmjerio im pogled na

Boæanstvo koje su imenovali “nepoznatim Bogom”. Ovo BiÊe

koje im je sada navijeπtao, neovisno je o ljudima jer Mu nije

potrebno niπta πto bi ljudske ruke mogle dodati Njegovoj moÊi

i slavi.

Ljudi su se divili Pavlovom ozbiljnom i logiËnom izlaganju

osobina pravoga Boga — Njegovoj stvaralaËkoj sili i postojanju

Njegove nadmoÊne providnosti. Ozbiljnim i toplim rijeËima

apostol je izjavio: “Bog, Stvoritelj svijeta i svega πto je u njemu,

on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima

sagraenim ljudskom rukom niti ga posluæuju ljudske ruke, kao

da bi trebao neπto on koji svima daje æivotni dah i sve ostalo.”

Nebesa nisu dovoljno velika da obuhvate Boga, a kamoli hra-

movi sagraeni ljudskim rukama!

U ono doba kasti, kad su ljudska prava Ëesto bila nepri-

znata, Pavao je iznio veliku istinu o ljudskom bratstvu izjavlju-

juÊi da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanio

ga po svoj povrπini zemaljskoj”. U Boæjim oËima svi su jednaki

i svako ljudsko biÊe duguje potpunu odanost Stvoritelju. Apo-

stol je zatim pokazao kako se kroz svekoliko Boæje postupanje

s Ëovjekom kao zlatna nit provlaËi namjera Njegove milosti i

milosra. On “je ljudima odredio ustaljena godiπnja doba i me-

e postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga, ne bi li ga

moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od

nas”.

ObraÊajuÊi se uglednim ljudima oko sebe rijeËima jednog

njihovog pjesnika, prikazao je beskonaËnog Boga kao Oca Ëija

su djeca svi oni. “Po njemu, naime, æivimo, miËemo se i jesmo,”

izjavio je, “kako su to rekli i neki vaπi pjesnici — ‘od njega po-

Bereja i Atena

238

239

150 Djela apostolska

tjeËemo’. BuduÊi da potjeËemo od Boga, ne smijemo dræati da

je Boæanstvo sliËno zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari — tvorevini

ljudskog umijeÊa i maπte.

A sada — zatvorivπi oËi nad vremenima neznanja — Bog po-

ruËuje ljudima da se svi i svagdje obrate.” U doba mraka koje

je prethodilo Kristovom dolasku, boæanski Vladar je olako pre-

πao preko idolopoklonstva pogana. Ali sada je po svojem Sinu

ljudima poslao svjetlo istine i On od njih oËekuje obraÊenje

radi spasenja; ne samo od siromaπnih i skromnih, veÊ i od po-

nosnih filozofa i zemaljskih knezova. “Jer je odredio dan kada

Êe pravedno suditi svemu svijetu preko Ëovjeka koga odredi za

to, i svima pruæi jamstvo uskrisivπi ga od mrtvih.” Kad je Pa-

vao govorio o uskrsnuÊu mrtvih, “jedni se poËeπe rugati, a drugi

govoriti: ‘O tome Êemo te posluπati drugi put!’”

Tako je zavrπio apostolov rad u Ateni, srediπtu neznabo-

æaËke uËenosti, zato πto su se Atenjani, uporno se dræeÊi svo-

jeg idolopoklonstva, odvratili od svjetla prave religije. Kad su

ljudi zadovoljni svojim dostignuÊima, od njih se malo moæe

oËekivati. HvaleÊi se svojom uËenoπÊu i mudroπÊu, Atenjani su

bivali sve pokvareniji i zadovoljniji mutnim tajnama idolopo-

klonstva.

Meu onima koji su sluπali Pavla bili su neki koje su izne-

sene istine osvjedoËile, ali se nisu htjeli poniziti da priznaju

Boga i prihvate plan spasenja. Nikakva rjeËitost ni snaga doka-

za ne moæe obratiti grjeπnika. Samo Boæja sila moæe utisnuti

istinu u srce. NemoguÊe je dosegnuti onoga tko se stalno od-

vraÊa od te sile. Grci su teæili za mudroπÊu, ali je vijest o kriæu

za njih bila ludost jer su svoju mudrost cijenili viπe od mudrosti

koja dolazi odozgo.

U hvalisanju razumom i ljudskom mudroπÊu moæemo naÊi

razlog πto je Evanelje meu Atenjanima imalo razmjerno ma-

lo uspjeha. Oni ljudi koji ispunjeni svjetovnom mudroπÊu do-

laze Kristu kao jadni izgubljeni grjeπnici, postat Êe mudri za

spasenje; ali oni koji dolaze kao uglednici, hvaleÊi se svojom

mudroπÊu, neÊe primiti svjetlo i spoznaju koju samo On moæe

dati.

Tako se Pavao suËelio s poganstvom u ono vrijeme. Nje-

gov rad u Ateni nije bio potpuno uzaludan. Dionizije, jedan od

najistaknutijih graana, i neki drugi, prihvatili su evaneosku

vijest i pridruæili se vjernicima.

240

151

NadahnuÊe nam je omoguÊilo da zavirimo u æivot Atenjana

koji su uz sve svoje znanje, mudrost i umjetnost, utonuli u porok,

da bismo vidjeli kako je Bog preko svojeg sluge prekorio ido-

lopoklonstvo i grijehe oholog, samozadovoljnog naroda. Apo-

stolove rijeËi i opis njegova ponaπanja i sredine, kako ih je zapi-

salo nadahnuto pero, trebali su biti predavani svim buduÊim

naraπtajima svjedoËeÊi o njegovom nepokolebljivom pouzdanju,

odvaænosti u samoÊi i protivljenju te pobjedi koju je u samom

srcu poganskog svijeta izvojevao za krπÊanstvo.

Pavlove rijeËi sadræe riznicu znanja za Crkvu. Nalazio se u

takvoj situaciji da je lako mogao reÊi neπto πto bi razdraæilo

njegove ohole sluπatelje i izloæilo ga nevolji. Da je u svojem

govoru izravno napao njihove bogove i velikane grada, moglo

se dogoditi da bi dijelio Sokratov usud. Ali on je s uglaenoπ-

Êu proisteklom iz boæanske ljubavi paæljivo odvratio njihove misli

od poganskih boæanstava i objavio im pravog Boga, njima ne-

poznatog.

Danas istine Svetog pisma treba iznijeti velikanima svijeta

da bi se mogli odluËiti izmeu posluπnosti Boæjem zakonu i

odanosti knezu zla. Bog pred njih stavlja vjeËnu istinu — istinu

koja Êe ih uËiniti mudrima za spasenje — ali ih ne prisiljava da

je prihvate. Ako se odvrate od Njega, On Êe ih prepustiti nji-

ma samima da budu ispunjeni plodom svojih postupaka.

“Bez sumnje, govor o kriæu ludost je za one koji propa-

daju, a za nas koji se spasavamo sila je Boæja, jer stoji pisano:

‘Uniπtit Êu mudrost mudrih i uËinit Êu ispraznom umnost

umnih.’” “Naprotiv, πto je Ëudo u oËima svijeta, izabra Bog da

posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog da po-

srami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima svije-

ta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono πto jest.”

(1. KorinÊanima 1,18.19.27.28) Mnogi veliki znanstvenici i

dræavnici, najugledniji ljudi svijeta, u ove Êe se posljednje dane

odvratiti od svjetla jer svjetovna mudrost ne poznaje Boga. Ali

Boæji sluge trebaju iskoristiti svaku priliku da ovim ljudima iz-

nesu istinu. Neki Êe priznati svoje neznanje o Bogu pa Êe kao

ponizni uËenici sjesti do nogu Isusa, velikog UËitelja.

U svakom nastojanju da dopre do viπih slojeva, radniku za

Boga potrebna je Ëvrsta vjera. Okolnosti mogu izgledati nepo-

voljne, ali i u najmraËnijem Ëasu dolazi svjetlo odozgo. Snaga

onih koji ljube Boga i sluæe Mu obnavljat Êe se iz dana u dan.

Bereja i Atena

241

242

152 Djela apostolska

U njihovoj sluæbi stavljeno im je na raspolaganje razumijeva-

nje BeskonaËnoga da u ostvarenju Njegovih namjera ne bi zalutali.

Neka ovi radnici do svrπetka saËuvaju nadu kakvu su imali od

poËetka dræeÊi na umu da svjetlo Boæje istine treba svijetliti u

tami u koju je zavijen naπ svijet. U Boæjoj sluæbi ne smije biti

maloduπnosti. Vjera posveÊenog radnika treba izdræati svaku

kuπnju s kojom Êe se suoËiti. Bog moæe i voljan je obdariti svoje

sluge svom potrebnom snagom i dati im mudrost koju Êe zah-

tijevati razliËite prilike. On Êe ispuniti viπe od najviπih oËeki-

vanja onih koji se uzdaju u Njega.

153

24Korint

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 18,1-18.

Tijekom prvog stoljeÊa krπÊanske ere Korint se ubrajao u

vodeÊe gradove, ne samo u GrËkoj, veÊ i u svijetu. Mnoπtvo

Grka, Æidova i Rimljana, s putnicima iz svih zemalja, tiskalo se

na njegovim ulicama, æeljno trgovine i zabave. BuduÊi da je bio

veliko trgovaËko srediπte, smjeπten tako da mu se moglo lako

pristupiti iz svih dijelova Rimskog Carstva, bio je vaæno mjesto

u kojem je trebalo podiÊi spomenike za Boga i Njegovu istinu.

Meu Æidovima koji su se nastanili u Korintu bili su Akvi-

la i Priscila, koji Êe poslije postati istaknuti radnici za Krista.

Da bi upoznao njihov karakter, Pavao je “ostao kod njih” (DF).

Na samom poËetku rada u ovom tranzitnom srediπtu Pa-

vao je na svakom koraku vidio ozbiljne prepreke napredovanju

svojeg rada. Grad je bio gotovo potpuno posveÊen idolopoklon-

stvu. Omiljena boæica bila je Afrodita [za Rimljane Venera], a

uz πtovanje Afrodite bili su vezani nemoralni rituali i obredi.

KorinÊani su bili poznati, Ëak i meu poganima, po svojem ne-

moralu. »inilo se da ne razmiπljaju i ne brinu se ni za πto osim

za trenutaËnu zabavu i razonodu.

U navijeπtanju Evanelja u Korintu apostol se posluæio druk-

Ëijim pristupom od onoga u Ateni. Dok se nalazio u Ateni, na-

stojao je svoj nastup prilagoditi karakteru svojih sluπatelja; na-

stojao je na logiku uzvratiti logikom, na znanost znanoπÊu, na

filozofiju filozofijom. RazmiπljajuÊi o vremenu koje je tamo pro-

veo, i svjestan da je njegovo nauËavanje u Ateni donijelo samo

djelomiËan uspjeh, u Korintu se odluËio za drukËiji naËin rada

243

244

(153)

154 Djela apostolska

da bi zadobio pozornost nemarnih i ravnoduπnih graana. Od-

luËio je zanemariti dobro pripremljene dokaze i rasprave, i ni-

πta “drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga”. On Êe im

propovijedati ne “uvjerljivim rijeËima mudrosti, veÊ u oËitova-

nju Duha i snage”. (1. KorinÊanima 2,2.4)

Isus, kojeg je Pavao namjeravao predstaviti Grcima u Ko-

rintu kao Krista, bio je Æidov skromna podrijetla, odrastao u

gradu poznatom po zloÊi. Odbacio Ga je vlastiti narod i na kraju

razapeo kao zloËinca. Grci su vjerovali da postoji potreba za

uzdizanjem ljudskog roda, ali su prouËavanje filozofije i zna-

nosti smatrali jedinim naËinom za postizanje prave uzviπenosti

i Ëasti. Moæe li ih Pavao uvjeriti da Êe vjera u ovog nepozna-

tog Æidova uzdiÊi i oplemeniti sve Ëovjekove snage?

U mislima mnoπtva koje danas æivi, golgotski kriæ je okru-

æen svetim uspomenama. Svete su misli vezane uz prizore ras-

peÊa. Ali u Pavlovo doba na kriæ se gledalo s osjeÊajem odboj-

nosti i uæasa. Uzdizati kao Spasitelja ljudskog roda nekoga tko

je umro na kriæu, prirodno Êe izazvati ruganje i protivljenje.

Pavao je dobro znao kako Êe Æidovi i Grci u Korintu gle-

dati na njegovu vijest. “Mi propovijedamo Krista razapetoga,”

priznao je, “sablazan za Æidove, ludost za pogane.” (1. Korin-

Êanima 1,23) Meu æidovskim sluπateljima bilo je mnogo onih

koje Êe rasrditi vijest koju je nakanio navijestiti. Prema procje-

ni Grka, njegove Êe rijeËi biti potpuna ludost. Smatrat Êe ga

slaboumnim πto pokuπava dokazati kako kriæ moæe imati ikak-

vu vezu s uzdizanjem ljudskog roda ili sa spasenjem ËovjeËan-

stva.

Ali za Pavla je kriæ bio predmet najveÊeg zanimanja. Otkad

je zaustavljen u proganjanju sljedbenika razapetog NazareÊani-

na, nikad se nije prestao hvaliti kriæem. U ono vrijeme primio

je objavu Boæje beskonaËne ljubavi koja se otkrila u Kristovoj

smrti i u svojem je æivotu doæivio Ëudesnu preobrazbu kojom

su se svi njegovi planovi i namjere uskladili s Nebom. Od tog

je trenutka znao da je novi Ëovjek u Kristu. Iz vlastitog je iskustva

znao da kad grjeπnik upozna OËevu ljubav onakvom kakva je

vidljiva u ærtvi Njegova Sina i pokori se boæanskom utjecaju,

dolazi do promjene srca i od tog trenutka Krist postaje sve u

æivotu.

U vrijeme obraÊenja Pavla je nadahnula silna æelja da po-

mogne bliænjima da upoznaju Isusa iz Nazareta kao Sina æivoga

245

246

155

Boga, koji moæe preobraziti i spasiti. Otad je cijeli njegov æivot

bio posveÊen nastojanju da prikaæe ljubav i snagu Raspetoga.

U njegovo veliko samilosno srce stali su svi druπtveni slojevi.

“Ja sam duænik”, izjavio je, “i Grcima i barbarima, i mudrima i

nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Ljubav prema Gospodinu slave,

kojeg je tako bezobzirno progonio u osobi Njegovih svetih, bi-

la je pokretaËko naËelo njegova ponaπanja, sila koja ga je poti-

cala. Ako bi se dogodilo da njegova revnost na putu duænosti

oslabi, jedan pogled na kriæ i Ëudesnu ljubav koja se na njemu

objavila bio je dovoljan da opaπe bokove, to jest um, i nastavi

putem samoodricanja.

Promatrajmo apostola kako propovijeda u korintskoj sina-

gogi, kako uvjerava sluπatelje iz Mojsijevih i proroËkih spisa i

ukazuje im na dolazak obeÊanog Mesije. Sluπajmo ga dok obja-

πnjava djelo Otkupitelja kao velikog sveÊenika ljudskog roda —

Onoga koji je ærtvovanjem vlastitog æivota izvrπio pomirenje za

grijeh jednom zauvijek da bi zatim preuzeo sluæbu u nebeskom

Svetiπtu. Pavlovi su sluπatelji trebali razumjeti da je Mesija, za

Ëijim su dolaskom Ëeznuli, veÊ doπao; da je Njegova smrt bila

ostvarenje svih ærtava i da je Njegova sluæba u nebeskom Sveti-

πtu veliki cilj koji je svoju sjenu bacao u proπlost i objaπnjavao

sluæbu æidovskog sveÊenstva.

Pavao je svjedoËio “Æidovima da je Isus Mesija”. Iz Starog

zavjeta pokazao je da Êe prema proroËanstvima i opÊem oËe-

kivanju Æidova, Mesija biti Abrahamov i Davidov potomak; zatim

je prikazao Isusovo podrijetlo od patrijarha Adama sve do psal-

mista kralja. »itao je svjedoËanstvo proroka o karakteru i radu

obeÊanog Mesije, i kako Êe Ga primiti i s Njim postupati na

Zemlji. Zatim im je pokazao kako su se sva ova proroËanstva

ispunila u æivotu, sluæbi i smrti Isusa iz Nazareta.

Pavao je pokazao da je Krist doπao prije svega ponuditi

spasenje narodu koji je Mesijin dolazak oËekivao kao ostvare-

nje i slavu svojeg nacionalnog postojanja. Ali taj je narod odbacio

Onoga koji im je nudio æivot, a izabrali su drugog vou Ëija Êe

vladavina zavrπiti smrÊu. Nastojao je svoje sluπatelje uvjeriti u

Ëinjenicu da samo pokajanje moæe spasiti æidovski narod od pred-

stojeÊe propasti. Otkrio im je njihovo neznanje o znaËenju bib-

lijskih tekstova kojima su se hvalili iako ih nisu dobro razum-

jeli. Prekorio ih je za njihovu svjetovnost, ljubav prema polo-

æaju, naslovima i razmetanju te neumjerenu sebiËnost.

Korint

247

156 Djela apostolska

U snazi Duha Pavao im je ispriËao dogaaj o svojem vlas-

titom Ëudesnom obraÊenju i pouzdanju u starozavjetna Pisma

koja su se tako savrπeno ispunila u Isusu iz Nazareta. Svoje je

rijeËi izgovarao sa sveËanom ozbiljnoπÊu i njegovi sluπatelji ni-

su mogli ne primijetiti da je svim srcem ljubio razapetog i us-

krslog Spasitelja. Vidjeli su da je njegov um usredotoËen na Krista,

da je cijeli njegov æivot povezan s njegovim Gospodinom. Ri-

jeËi su mu bile tako dojmljive da su samo oni koji su bili ispu-

njeni najæeπÊom mrænjom prema krπÊanskoj vjeri mogli ostati

ravnoduπni.

No Æidovi u Korintu zatvorili su oËi pred dokazima πto ih

je apostol tako jasno iznio i nisu se htjeli odazvati njegovim

pozivima. Isti duh koji ih je naveo da odbace Krista, ispunio

ih je srdæbom i bijesom protiv Njegovog sluge, i da ga Bog nije

posebno zaπtitio kako bi i dalje mogao navijeπtati evaneosku

vijest poganima, oni bi mu oduzeli æivot.

“Ali kako su se oni protivili i govorili uvrede protiv Boga,

on otrese haljine svoje te im reËe: ‘Vaπa krv na vaπe glave! Nevin

od toga, ja od sada idem k poganima.’ Nato se udalji odande i

doe u kuÊu nekog Ticija Justa, priznavaoca pravoga Boga, Ëija

je kuÊa graniËila sa sinagogom.”

Sila i Timotej “stigoπe iz Makedonije” da pomognu Pavlu,

pa su zajedno radili za neznaboπce. Pavao i njegovi pratioci pro-

povijedali su Krista kao Spasitelja palog ljudskog roda i poga-

nima i Æidovima. IzbjegavajuÊi sloæeno, neuvjerljivo uvjerava-

nje, vjesnici kriæa su se zadræavali na osobinama Stvoritelja svijeta,

Vrhovnog vladara svemira. Srcem koje je gorjelo ljubavlju za

Boga i Njegova Sina pozivali su pogane da promatraju beskonaËnu

ærtvu prinesenu za Ëovjeka. Znali su da Êe one koji su dugo

pipali u mraku neznaboπtva, ako vide svjetlo koje sja s golgot-

skog kriæa, Otkupitelj sigurno privuÊi. “A ja, kad budem po-

dignut sa zemlje,” izjavio je Spasitelj, “sve Êu ljude privuÊi k

sebi.” (Ivan 12,32)

Evaneoski radnici u Korintu bili su svjesni opasnih pri-

jetnji duπama onih za koje su radili pa su s osjeÊajem odgo-

vornosti koja je na njima poËivala iznijeli istinu o Isusu. Njiho-

va je vijest bila jasna, jednostavna i odreena — miris æivota za

æivot ili miris smrti za smrt. Evanelje su objavili ne samo svo-

jim rijeËima, veÊ i svakidaπnjim æivotom. S njima su suraivali

aneli i Boæja se milost i snaga pokazala u obraÊenju mnogih.

248

249

157

“Nadstojnik sinagoge Krisp sa svim svojim domom prigrli vje-

ru u Gospodina. I mnogi KorinÊani pristupili su vjeri i krπta-

vali se.”

Mrænja koju su Æidovi uvijek gajili prema apostolima, sad

je ojaËala. Umjesto da ih Krispovo obraÊenje i krπtenje osvje-

doËi, ono je djelovalo razdraæujuÊe na ove tvrdoglave protiv-

nike. Ni jednim argumentom nisu mogli pobiti Pavlovo propo-

vijedanje; zbog nedostatka takvih dokaza, pribjegli su prijevari

i opakim napadima. Govorili su uvrede protiv Evanelja i Isu-

sova imena. U svojoj slijepoj srdæbi nisu birali rijeËi ni sred-

stva. Nisu mogli nijekati da je Krist Ëinio Ëuda, ali su izjavljivali

da ih je Ëinio Sotoninom silom; smjelo su tvrdili da su Ëudes-

na djela πto ih je Pavao Ëinio bila ostvarena istim sredstvom.

Premda je Pavao imao neπto uspjeha u Korintu, bezboæ-

nost koju je vidio i Ëuo u ovom pokvarenom gradu gotovo ga

je obeshrabrila. IzopaËenost koju je vidio meu poganima i

prijezir i uvrede koje su mu uputili Æidovi, izazvale su u njemu

veliku tjeskobu. Posumnjao je u mudrost pokuπaja da izgradi

crkvu od grae koju je tu naπao.

Dok je namjeravao napustiti grad i poÊi u polje koje Êe

viπe obeÊavati, ozbiljno nastojeÊi razumjeti πto mu je duænost,

Gospodin mu se javio u vienju i rekao: “Ne boj se! Nastavi

govoriti i da nisi uπutio! Ja sam s tobom. Nitko te neÊe napasti

da ti uËini zlo. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu!”

Pavao je to smatrao nalogom da ostane u Korintu i jamstvom

da Êe Gospodin uËiniti da uspije æetva posijanog sjemena. Oja-

Ëan i ohrabren, nastavio je revno i ustrajno raditi.

Apostolov napor nije bio ograniËen na javne govore; bilo

je mnogo duπa do kojih nije bilo moguÊe doprijeti na ovaj na-

Ëin. Apostol je proveo mnogo vremena u radu po kuÊama; tako

je mogao razgovarati u kuÊnom ozraËju. PosjeÊivao je bolesne

i nesretne, tjeπio nevoljne i podizao duh tlaËenima. U svemu

πto je govorio i Ëinio, uzvisivao je Isusovo ime. Tako je radio

“slab u strahu i u veliku drhtanju” (1. KorinÊanima 2,3 — DF).

Drhtao je bojeÊi se da njegov nauk ne otkrije peËat boæanskog,

veÊ ljudskog.

Pavao Êe poslije reÊi: “Pa ipak, mi navjeπÊujemo mudrost

meu savrπenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga

svijeta, osuenih na propast. Naprotiv, navjeπÊujemo mudrost

Boæju tajanstvenu i sakrivenu; onu koju Bog od vjeËnosti pred-

Korint

250

251

158 Djela apostolska

odredi na naπu slavu; onu koju nije upoznao ni jedan od knezova

ovoga svijeta — da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raza-

peli — veÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: ‘Ono πto oko nije

vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to

je Bog pripravio onima koji ga ljube.’ A nama je to Bog objavio

po Duhu. Jer Duh sve ispituje, Ëak i dubine Boæje. Ta tko od

ljudi zna Ëovjekove tajne, osim ËovjeËjega duha koji je u nje-

mu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna, osim Boæjega Duha.

A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi

od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo daro-

va. I mi o tom govorimo, ne rijeËima kakve uËi ljudska mu-

drost, nego rijeËima kakve uËi Duh, izraæavajuÊi duhovnim

pojmovima duhovne stvarnosti.” (1. KorinÊanima 2,6-13)

Pavao je shvatio da sam po sebi nema sposobnosti, veÊ da

ga osposobljava Sveti Duh Ëiji je milostivi utjecaj ispunio nje-

govo srce pokoravajuÊi svaku misao Kristu. O sebi je govorio

da “uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isuso-

ve, da se na naπem tijelu oËituje i æivot Isusov” (2. KorinÊani-

ma 4,10). U apostolovom nauku Krist je bio srediπnja osoba.

“Æivim”, izjavio je, “ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.” (GalaÊa-

nima 2,20) Ja je bilo skriveno; Krist je bio otkriven i uzviπen.

Pavao je bio rjeËiti govornik. Prije svojeg obraÊenja Ëesto

je na sluπatelje nastojao izvrπiti dojam bogatim govorniπtvom.

Ali sad je sve to ostavio po strani. Umjesto pjesniËkih opisa i

maπtovitih izlaganja koja su mogla zadovoljiti osjetila i hraniti

maπtu, ali koja ne bi dotaknula svakidaπnji æivot, Pavao se na-

stojao sluæiti obiËnim jezikom da u srce utisne istine od najve-

Êe vaænosti. Maπtovita izlaganja istine mogu izazvati zanosne

osjeÊaje, ali ako se istina preËesto iznosi na takav naËin, ona

ne daje hranu potrebnu da ojaËa i uËvrsti vjernika za æivotne

bitke. TrenutaËne potrebe, sadaπnje kuπnje s kojima se suoËa-

vaju duπe koje se bore — treba zadovoljiti zdravim, praktiËnim

uputama u temeljnim naËelima krπÊanstva.

Pavlov rad u Korintu nije bio besplodan. Mnogi su se od-

vratili od πtovanja idola da sluæe æivome Bogu i velika se crkva

naπla pod Kristovim barjakom. Neki od najrazvratnijih nezna-

boæaca prihvatili su istinu i postali spomenici Boæje milosti i

djelotvornosti Kristove krvi koja Ëisti od grijeha.

Sve veÊi uspjeh πto ga je Pavao imao u predstavljanju Kri-

sta pobudio je kod nevjernih Æidova joπ snaænije protivljenje.

252

159

Ustali su kao jedan “na Pavla te ga izvedoπe na sud” pred Gali-

ona, koji je u to vrijeme bio prokonzul Ahaje. OËekivali su da

Êe vlasti, kao u prijaπnjim prilikama, stati na njihovu stranu

pa su glasno, srditim glasovima optuæivali apostola govoreÊi:

“Ovaj Ëovjek nagovara ljude da πtuju Boga protivno Zakonu.”

Æidovska je religija bila pod zaπtitom rimske vlasti i Pavlovi

su tuæitelji mislili da Êe on, ako ga budu mogli optuæiti za kr-

πenje zakona njihove religije, vjerojatno biti predan njima da

mu sude i da ga osude. Nadali su se da Êe ga tako moÊi smak-

nuti. Ali Galion je bio poπten Ëovjek pa nije dopustio da ga

zavidni æidovski spletkari nasamare. OgorËen zbog njihove vjerske

iskljuËivosti i osjeÊaja vlastite pravednosti, nije htio prihvatiti

tuæbu. Kad se Pavao pripremio da govori u svoju obranu, Ga-

lion mu je rekao da to nije potrebno. Zatim se okrenuo srdi-

tim tuæiteljima i rekao: “‘Da je posrijedi kakva krivnja ili lako-

umno djelo, ja bih, o Æidovi, bio duæan da vas strpljivo saslu-

πam. Ali kako su to rasprave o nauci, o nazivima i o nekom

vaπem Zakonu, to vi sami uredite; ja neÊu da budem tome su-

dac.’ I potjera ih sa suda.”

I Æidovi i Grci napeto su iπËekivali Galionovu odluku; ovaj,

prosudivπi da njihova tuæba nije od javnog interesa, dao je znak

Æidovima da se povuku; bili su zbunjeni i srditi. Prokonzulova

odluka otvorila je oËi buËnom mnoπtvu koje je podbadalo Æi-

dove. Po prvi put u Pavlovom radu u Europi, svjetina je stala

na njegovu stranu; pred oËima prokonzula, bez njegova mijeπanja,

oni su zgrabili najistaknutije tuæitelje apostola. “Nato svi [Grci]

uhvate nadstojnika sinagoge Sostena te ga poËnu mlatiti pred

sudom. I to se niπta nije ticalo Galiona.” Tako je krπÊanstvo izvo-

jevalo sjajnu pobjedu.

“Pavao ostade joπ priliËno vremena u Korintu.” Da je ovaj

put bio prisiljen otiÊi iz Korinta, obraÊenici na Isusovu vjeru

naπli bi se u opasnom poloæaju. Æidovi bi nastojali iskoristiti

steËenu prednost, πto bi moglo dovesti do istrebljenja krπÊan-

stva u tom kraju.

Korint

253

254

160 Djela apostolska

25Pisma upuÊena Solunjanima

Ovo se poglavlje zasniva na poslanicamaupuÊenim Solunjanima.

Dolazak Sile i Timoteja iz Makedonije u Korint, dok je tamo

boravio Pavao, jako je obradovao apostola. Donijeli su mu “do-

bre vijesti” o “vjeri i ljubavi” onih koji su prihvatili istinu za

vrijeme prvog posjeta vjesnika Evanelja Solunu. Pavao je iskreno

suosjeÊao s ovim vjernicima koji su, unatoË kuπnjama i teπko-

Êama, ostali vjerni Bogu. Æelio ih je osobno posjetiti, ali kako

to u tom trenutku nije bilo moguÊe, uputio im je pismo.

U pismu solunskoj crkvi apostol izraæava zahvalnost Bogu

za dobru vijest da napreduje u vjeri. “Zato smo se, braÊo,” pi-

sao je, “vaπom vjerom utjeπili u svoj svojoj nevolji i bijedi. Da,

mi sad oæivljujemo ako vi Ëvrsto stojite u Gospodinu. Kakvu

zbilja zahvalu moæemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost ko-

ju osjeÊamo pred svojim Bogom zbog vas? NoÊu i danju naj-

usrdnije molimo da vidimo vaπe lice i da nadopunimo πto joπ

nedostaje vaπoj vjeri.”

“Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas se sjeÊamo

u svojim molitvama. Bez prestanka se sjeÊamo pred Bogom, na-

πim Ocem, vaπe djelotvorne vjere, poærtvovne ljubavi i posto-

jane nade u Gospodina naπega Isusa Krista.”

Mnogi od vjernika u Solunu obratili su se “od idolâ k Bogu,

da trajno sluæ(it)e æivomu i pravomu Bogu”. Oni su primili “rijeË

u velikoj nevolji” i njihova su srca bila ispunjena “radoπÊu ko-

ju daje Duh Sveti”. Apostol je izjavio da su u svojoj odluËnosti

da slijede Gospodina “postali uzor svim vjernicima u Makedo-

255

256

(160)

161

niji i Ahaji”. Ove pohvalne rijeËi nisu bile nezasluæene, jer “od

vas je”, pisao je, “rijeË Gospodnja odjeknula ne samo u Ma-

kedoniji i Ahaji nego se svagdje proπirio glas o vaπoj vjeri u

Boga”.

Vjernici u Solunu bili su pravi misionari. Srce im je gor-

jelo revnoπÊu za njihovog Spasitelja koji ih je izbavio od “sr-

dæbe koja Êe doÊi”. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, u njihovom

je æivotu doπlo do Ëudesne preobrazbe i Gospodnja rijeË, kad

su je oni govorili, bila je popraÊena silom. Tako prikazanim

istinama zadobivali su srca i dodavali duπe broju vjernika.

U ovoj prvoj poslanici Pavao je spomenuo svoj naËin rada

meu Solunjanima. Izjavio je kako nije nastojao zadobiti obra-

Êenike prijevarom ili lukavπtinom. “Baπ kako nas je Bog sma-

trao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo,

ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, veÊ Bogu, koji pro-

suuje naπa srca. Nikada nismo, kako veÊ znate, nastupali ni s

laskavim rijeËima ni s pritajenom æeljom za bogatstvom. Tomu

je Bog svjedok. Nismo traæili od ljudi slave, niti od vas niti od

drugih, iako smo mogli nastupiti u svojstvu apostola Kristovih.

Naprotiv, bili smo meu vama blagi. Kao majka koja s ljubav-

lju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju pre-

ma vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu

vijest Boæju nego i svoj æivot.”

“Vi ste skupa s Bogom svjedoci”, nastavio je apostol, “kako

smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjer-

nicima. Znate kako smo svakoga pojedinog od vas kao otac svoju

djecu opominjali, poticali i zaklinjali da æivite dostojno Bogu,

koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo.

Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, prima-

juÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kao rijeË

ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË Boæju, koja i oËituje

svoju snagu u vama, vjernicima.” “Pa tko je naπa nada, naπa

radost, naπa kruna kojom Êemo se ponositi pred naπim Gospo-

dinom Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa

slava i naπa radost.”

U svojoj prvoj poslanici Pavao je vjernike u Solunu nasto-

jao pouËiti o pravom stanju mrtvih. Za one koji umiru govorio

je da spavaju — da su u stanju besvjesnosti: “NeÊemo, braÊo,

da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne æalostite poput

ostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i

Pisma upuÊena Solunjanima

257

258

162 Djela apostolska

uskrsnuo, tako Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom

dovesti s njim… jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zo-

vom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba,

i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi

preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u

susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.”

Solunjani su radosno prihvatili misao da Êe Krist doÊi

preobraziti æive vjerne i povesti ih k sebi. Oni su briæljivo Ëu-

vali æivote svojih prijatelja kako ne bi umrli i izgubili blagoslov

koji su oËekivali kad doe njihov Gospodin. Ali jedan za dru-

gim njihovi su im dragi bili oduzeti i Solunjani su s tjeskobom

po posljednji put gledali u lice svojih umrlih ne usuujuÊi se

nadati da Êe ih sresti u buduÊem æivotu.

Kad su otvorili i proËitali Pavlovu poslanicu, rijeËi koje su

otkrile pravo stanje mrtvih donijele su veliku radost i utjehu

crkvi. Pavao im je objasnio da oni koji budu æivjeli kad Krist

doe neÊe sresti svoga Gospodina prije onih koji su zaspali u

Isusu. Glas arhanela i zvuk trube Boæje doprijet Êe do onih

koji spavaju i umrli u Kristu uskrsnut Êe prije nego πto æivi

dobiju besmrtnost. “Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupa

s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I ta-

ko Êemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπite jedan dru-

goga tim rijeËima!”

Mi teπko moæemo shvatiti nadu i radost koju je ovo uvje-

ravanje donijelo mladoj crkvi u Solunu. Cijenili su ove rijeËi i

vjerovali pismu koje im je poslao njihov otac u Evanelju; srca

su im bila prepuna ljubavi prema apostolu. I prije im je o tome

govorio, ali u to su se vrijeme naprezali da razumiju doktrine

koje su im se Ëinile novima i neobiËnima; ne treba se Ëuditi

da se neke toËke istine nisu æivo utisnule u njihove misli. Ali

oni su æeali za istinom i Pavlova poslanica pruæila im je novu

nadu i snagu te uËvrstila vjeru i produbila ljubav prema Ono-

me koji je svojom smrÊu donio æivot i besmrtnost.

Sad su se radovali spoznaji da Êe njihovi voljeni prijatelji

uskrsnuti da zauvijek æive u Boæjem kraljevstvu. Sad je bila oda-

gnana tama koja je okruæivala poËivaliπte mrtvih. Novi sjaj okru-

nio je krπÊansku vjeru i oni su u Kristovom æivotu, smrti i uskrs-

nuÊu vidjeli novu slavu. “Tako Êe Bog i one koji su umrli ujedi-

njeni s Isusom dovesti s njim”, pisao je Pavao. Mnogi na osnovi

ovog teksta tumaËe kako Êe oni koji spavaju biti s Kristom do-

259

163

vedeni s Neba; ali Pavao je æelio reÊi da Êe Bog, kao πto je

Krist ustao od mrtvih, pozvati svete koji spavaju iz njihovih

grobova i povesti ih sa sobom na Nebo. Dragocjene li utjehe!

Slavne li nade! Ne samo za crkvu u Solunu, veÊ i za sve krπÊa-

ne bez obzira na to gdje se nalazili.

Dok je radio u Solunu, Pavao je temeljito obradio znakove

vremena navevπi dogaaje koji Êe se odigrati prije nego πto se

javi Sin »ovjeËji na oblacima nebeskim, pa nije smatrao po-

trebnim poduæe opisivati ovaj predmet. Meutim, sad se po-

zvao na svoje prijaπnje nauËavanje. “A πto se tiËe, braÊo, vremena

i Ëasa,” rekao je, “nemate potrebe da vam se o tome piπe: i

sami dobro znate da Êe Dan Gospodnji doÊi kao lopov u noÊi.

Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se izne-

nada na njih oboriti propast.”

Danas mnogi u svijetu zatvaraju oËi pred znacima kojima

je Krist upozorio ljude na svoj dolazak. Oni nastoje zatomiti

svaku bojazan, dok se znaci vremena istodobno naglo ispunja-

vaju i svijet æuri u susret vremenu kad Êe se Sin »ovjeËji pokazati

na nebeskim oblacima. Pavao uËi da je grijeh biti ravnoduπan

prema znacima koji Êe prethoditi Kristovom drugom dolasku.

One koji su krivi za ovaj nemar naziva sinovima noÊi i tame.

Budne i oprezne hrabri ovim rijeËima: “Ali vi, braÊo, niste u

tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste svi

sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noÊi niti tami, pre-

ma tome, ne spavajmo kao ostali, veÊ bdijmo i budimo trijez-

ni!”

Ovo apostolovo nauËavanje posebno je vaæno za Crkvu u

naπe vrijeme. Za one koji æive tako blizu velikom kraju, poseb-

no snaæne trebaju biti Pavlove rijeËi: “Mi koji pripadamo danu

budimo trijezni; obucimo se u oklop, to jest u vjeru i ljubav i

u spasonosnu nadu kao u kacigu, jer nas Bog nije odredio za

svoju srdæbu, veÊ za postignuÊe spasenja po naπem Gospodi-

nu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, æivi ili mrtvi, sjedi-

njeni s njim uemo u æivot.”

Budan je onaj krπÊanin koji radi, koji marljivo nastoji uËi-

niti sve πto je u njegovoj moÊi za napredak Evanelja. Kako

jaËa njegova ljubav prema Otkupitelju, tako jaËa i njegova lju-

bav prema bliænjima. On je izloæen kuπnjama kao πto je bio

izloæen i njegov UËitelj, ali ne dopuπta da ga nevolje ogorËe ili

uniπte mir koji osjeÊa. On zna da Êe ga kuπnje, ako ih podne-

Pisma upuÊena Solunjanima

260

261

164 Djela apostolska

se, oËistiti i dovesti u prisniju zajednicu s Kristom. Oni koji su

sudionici Kristova stradanja, bit Êe isto tako sudionici Njegove

utjehe i na kraju Êe sudjelovati u Njegovoj slavi.

“Molim vas, braÊo,” nastavio je Pavao u pismu Solunjani-

ma, “da poπtujete one koji se trude meu vama, koji upravlja-

ju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvan-

rednu ljubav zbog njihove sluæbe! Æivite meusobno u miru!”

Vjernicima u Solunu posebno su dosaivali ljudi koji su

donosili fanatiËne ideje i nauËavanja. Neki od njih æivjeli su “neu-

redno: niπta ne rade, nego dangube” (DF). Crkva je bila ustro-

jena tako da su bili postavljeni sluæbenici koji Êe sluæiti kao

propovjednici i akoni. Ali bilo je nekih vjernika, samovoljnih

i neobuzdanih, koji se nisu htjeli pokoravati onima koji su u

crkvi imali vodeÊe duænosti. Takvi su ne samo tvrdili da imaju

pravo na svoje miπljenje, veÊ su svoja glediπta javno nametali

crkvi. Zbog toga je Pavao pozvao Solunjane da sluπaju one koji

su bili izabrani za vodeÊe duænosti u crkvi i ukaæu im duæno

poπtovanje.

U brizi da vjernici u Solunu æive u Boæjem strahu, apostol

ih je molio da u svakidaπnjem æivotu pokaæu praktiËnu po-

boænost. “Nadalje, braÊo,” pisao je, “molimo vas i zaklinjemo

u Gospodinu Isusu da, prema pouci koju ste od nas primili —

prema kojoj veÊ æivite — kako vam treba æivjeti i ugaati Bogu,

sve viπe napredujete. Bez sumnje znate koje smo vam zapovijedi

dali u ime Gospodina Isusa. Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe

posveÊenje, to jest da izbjegavate bludnost.”

Apostol je osjeÊao da je u velikoj mjeri odgovoran za du-

hovnu dobrobit onih koji su se obratili njegovim radom. Nje-

gova je æelja bila da napreduju u spoznaji jedinog pravoga Bo-

ga i onoga koga je poslao, Isusa Krista. »esto se u svojoj sluæbi

sretao s malim skupinama muπkaraca i æena koji su ljubili Isu-

sa, i s njima se saginjao u molitvi moleÊi Boga da ih pouËi ka-

ko da odræe æivu vezu s Njim. »esto ih je poduËavao najboljim

metodama prenoπenja svjetla evaneoske istine drugima. I Ëe-

sto je, kad je bio odvojen od onih za koje je dotad radio, molio

Boga da ih saËuva od zla i pomogne im da budu ozbiljni, aktivni

misionari.

Jedan od najsnaænijih dokaza pravog obraÊenja jest ljubav

prema Bogu i Ëovjeku. Oni koji prihvate Isusa za svojeg Otku-

pitelja osjeÊaju duboku, iskrenu ljubav prema ljudima koji s njima

262

165

dijele dragocjenu vjeru. Tako je bilo i kod vjernika u Solunu.

“Za bratsku ljubav,” pisao je apostol, “nemam potrebe da vam

piπem, jer vas je sâm Bog pouËio da ljubite jedan drugoga i

jer to Ëinite prema svoj braÊi u cijeloj Makedoniji. Ali vas usrdno

molim, braÊo, da u tome joπ viπe napredujete i da briæno na-

stojite æivjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlasti-

tim rukama, kako smo vam naredili, da se tako dostojno vla-

date prema onima koji su vani i da nikoga ne trebate.”

“A vas neka Gospodin uËini da rastete i obilujete u ljubavi

jedan prema drugomu i prema svima, kako i mi obilujemo u

ljubavi prema vama, da tako utvrdi vaπa besprijekorna srca u

svetosti pred Bogom, naπim Ocem, o dolasku naπega Gospo-

dina Isusa Krista sa svim svojim svetima!”

“Takoer vas molimo, braÊo, opominjite neuredne, soko-

lite maloduπne, pomaæite slabe, budite strpljivi sa svima! Pa-

zite da nitko nikomu ne vraÊa zlo za zlo, veÊ uvijek nastojte

promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Ra-

dujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahva-

ljujte, jer je to za vas Boæja volja u Kristu Isusu!”

Apostol je upozorio Solunjane da ne prezru dar proroπtva

i pozvao ih rijeËima: “Duha ne gasite! ProroËke govore ne pre-

zirite, nego sve provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte”, da paæ-

ljivo razlikuju laæno od istinitog. Molio ih je: “Uklanjajte se sva-

kom zlu!” Svoje je pismo zavrπio molitvom da ih Bog potpuno

posveti, cijelo biÊe, “duh vaπ i duπu i tijelo”, kako bi bili saËuvani

“besprijekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista. Vje-

ran je onaj koji vas je pozvao,” dodao je, “on Êe to i uËiniti.”

Upute koje je Pavao poslao Solunjanima u svojoj prvoj po-

slanici u vezi s Kristovim drugim dolaskom bile su u savrπe-

nom skladu s njegovim prijaπnjim naukom. Ali neka su braÊa

u Solunu pogrjeπno shvatila njegove rijeËi. Razumjela su da je

izrazio nadu da Êe sâm æivjeti do Spasiteljeva dolaska. Ovo uvje-

renje izazvalo je oduπevljenje i uzbuenje. Oni koji dotad nisu

marili za svoje odgovornosti i duænosti, sad su postali jako uporni

u nametanju svojih pogrjeπnih glediπta.

U drugom pismu Pavao je nastojao ispraviti ovo pogrjeπno

razumijevanje njegovog nauka iznoseÊi im svoje pravo stajaliπte.

Ponovo je izrazio povjerenje u njihovu iskrenost i bio zahvalan

za njihovu snaænu vjeru i obilje ljubavi koju su imali jedni pre-

ma drugima i prema djelu njihovog UËitelja. Rekao im je kako

Pisma upuÊena Solunjanima

263

264

166 Djela apostolska

ih drugim crkvama prikazuje kao primjer strpljive, ustrajne vjere

koja postojano trpi progonstvo i nevolje, a onda je njihove mi-

sli usmjerio prema Kristovom drugom dolasku, vremenu kad

Êe Boæji narod poËinuti od svih jada i nevolja.

Mi se “sami vama ponosimo meu Boæjim crkvama zbog

vaπe postojane vjere u svim progonstvima i nevoljama koje pod-

nosite… a vama, muËenima, pokoj zajedno s nama, kad se u

plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje

aneoske vojske, koji Êe se osvetiti onima koji neÊe da priznaju

Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o naπem Gospo-

dinu Isusu. Oni Êe biti kaænjeni vjeËnom propaπÊu: udaljeni od

Gospodnjega lica i od njegove silne slave… Zato se uvijek i mo-

limo za vas da vas Bog naπ uËini dostojnima poziva i da snaæ-

no dovede do savrπenstva svako nastojanje oko dobrote i sva-

ku vjersku djelatnost, da se proslavi u vama ime naπega Go-

spodina Isusa — i vi u njemu — u skladu s miloπÊu naπega Bo-

ga i Gospodina Isusa Krista.”

Ali prije Kristova dolaska trebaju se zbiti znaËajni dogaaji

u vjerskom svijetu i proreËeni su u proroËanstvima. Apostol je

izjavio: “Ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaÊanju niti

uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom rijeËju, ni nekim tobo-

æe naπim pismom, kao da Êe sad-na Dan Gospodnji. Neka vas

nitko ne zavede ni na koji naËin. Jer ako prije ne doe onaj

otpad i ne otkrije se »ovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik,

onaj koji uzdiæe sebe protiv svega πto se zove Bog ili svetinja,

dotle da u Boæji hram zasjedne gradeÊi se Bogom…” (DF)

Pavlove se rijeËi nisu smjele pogrjeπno tumaËiti. Nije se

smjelo uËiti kako je on, posebnom objavom, upozorio Solunja-

ne na neposredni Kristov dolazak. Takvo bi miπljenje dovelo

do zabune u vjeri, jer razoËaranje Ëesto vodi u nevjeru. Zato

je apostol upozorio braÊu da ne primaju takvu vijest kao da

potjeËe od njega, pa je nastavio isticati Ëinjenicu da se papin-

ska sila, koju je tako jasno prorekao prorok Daniel, tek mora

pojaviti i ratovati protiv Boæjeg naroda. Dok god ova sila ne

izvrπi svoje smrtonosno i bogohulno djelo, Crkva Êe uzalud oËe-

kivati dolazak svoga Gospodina. “Zar se ne sjeÊate”, pitao je,

“da sam vam ovo govorio joπ kad sam bio kod vas?”

Prava je Crkva trebala biti izloæena straπnim nevoljama. VeÊ

je u vrijeme apostolova pisanja “tajna bezakonja” poËela djelo-

vati. Ono πto se trebalo dogoditi u buduÊnosti, dogaat Êe se

266

265

167

uz “suradnju sotone, popraÊen[o] svakovrsnim silnim djelima,

varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim za-

voenjem, namijenjenim onima koji propadaju”.

Posebno je sveËana apostolova tvrdnja o onima koji odbi-

jaju prihvatiti “ljubav prema istini”. “Zato im”, upozorio je sve

koji Êe namjerno odbaciti vijest istine, “Bog πalje djelotvornu

zabludu da vjeruju laæi, da budu osueni svi koji nisu vjerovali

u istinu, veÊ pristali uz nepravdu.” Ljudi ne mogu nekaænjeno

odbaciti upozorenja koja im πalje Boæje milosre. Od onih koji

uporno odbijaju ova upozorenja Bog povlaËi svog Duha, pre-

puπtajuÊi ih zabludama koje vole.

Tako je Pavao ocrtao kobno djelovanje sile zla koja Êe na-

staviti djelovati tijekom dugih stoljeÊa mraka i progonstva pri-

je Kristovog drugog dolaska. Vjernici u Solunu nadali su se

neposrednom izbavljenju; sad ih je apostol savjetovao da se od-

vaæno i u Boæjem strahu posvete djelu koje je pred njima. Po-

zvao ih je da ne zanemare svoju duænost i da se ne prepuste

besposlenom Ëekanju. Nakon æarkog oËekivanja neposrednog

izbavljenja, sad su im svakidaπnji poslovi i protivljenje s kojim

se moraju suoËiti izgledali dvostruko odbojni. Stoga im je sa-

vjetovao da ustraju u vjeri:

“Budite postojani i dræite predaje koje ste od nas primili,

bilo usmeno, bilo pismeno! Sam naπ Gospodin Isus Krist i Bog,

Otac naπ, koji nas je ljubio, i po milosti nam dao vjeËnu utje-

hu i dobru nadu, neka utjeπi srca vaπa i uËvrsti ih u svakom

dobrom djelu i rijeËi!” “Gospodin je vjeran i on Êe vas ojaËati

i saËuvati od Zloga. Uvjereni smo, u Gospodinu, za vas i da

Ëinite i da Êete Ëiniti ono πto vam nareujemo. I neka Gospo-

din upravlja vaπa srca prema Boæjoj ljubavi i prema Kristovoj

postojanosti!”

Djelo koje je vjernicima bilo povjereno dao je Bog. Po-

stojanom privræenoπÊu istini trebali su drugima prenijeti svjet-

lo koje su primili. Apostol ih je molio da im ne dodija Ëiniti

dobro; ukazao im je na svoj primjer marljivosti u prolaznim

stvarima dok je neumornom gorljivoπÊu radio u Kristovu djelu.

Prekorio je one koji su se predali lijenosti i ispraznom uzbuenju

i pozvao ih da “rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh”. Tako-

er je molio crkvu da iz svoje zajednice iskljuËi svakoga tko

uporno prezire upute Boæjih propovjednika. “Ali ga”, dodao je,

“ne smatrajte za neprijatelja, veÊ ga opominjite kao brata!”

Pisma upuÊena Solunjanima

267

268

168 Djela apostolska

I ovu je poslanicu Pavao zavrπio molitvom da vjernicima

usred æivotnih briga i nevolja Boæji mir i milost Gospodina Isusa

Krista bude utjeha i potpora.

169

26Apolon u Korintu

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 18,18-28.

Nakon πto je otiπao iz Korinta, sljedeÊe Pavlovo mjesto ra-

da bilo je Efez. BuduÊi da je bio na putu za Jeruzalem gdje je

namjeravao provesti nadolazeÊe blagdane, bilo je nuæno da se

nakratko zaustavi u Efezu. Raspravljao je sa Æidovima u sina-

gogi, a dojam koji je na njih ostavio bio je toliko povoljan da

su ga molili da ostane raditi meu njima. Plan da posjeti Jeru-

zalem sprijeËio ga je da ostane kod njih, ali je obeÊao da Êe

se vratiti “ako Bog da”. Akvila i Priscila pratili su ga do Efeza

i on ih je ovdje ostavio da nastave s radom koji je on otpoËeo.

Nekako u to vrijeme “stiæe u Efez neki Æidov imenom

Apolon, rodom Aleksandrinac, Ëovjek rjeËit i vrlo upuÊen u

Pisma”. On je Ëuo propovijedanje Ivana Krstitelja, prihvatio je

krπtenje pokajanja i bio æivi svjedok da prorokov rad nije bio

uzaludan. Sveto pismo biljeæi da je Apolon bio “pouËen o Pu-

tu Gospodnjemu te je, sa æarom u duπi, govorio i uËio πto se

odnosilo na Isusa, iako je poznavao samo krπtenje Ivanovo”.

Dok se nalazio u Efezu, Apolon je poËeo “smjelo propo-

vijedati u sinagogi”. Meu njegovim sluπateljima bili su Akvila

i Priscila, koji su ga, kad su shvatili da nije primio puno svjet-

lo Evanelja, uzeli “k sebi te mu toËnije izloæiπe Put Boæji”. Za-

hvaljujuÊi njihovoj poduci, stekao je jasnije razumijevanje Pi-

sma i postao jedan od najsposobnijih branitelja krπÊanske vjere.

Apolon je æelio poÊi u Ahaju pa su braÊa u Efezu napisala

“uËenicima da ga lijepo prime” kao uËitelja koji je u potpunom

skladu s Kristovom Crkvom. Apolon je otiπao u Korint, gdje je

270

269

(169)

170 Djela apostolska

radom u javnosti i po kuÊama “silno… pobijao Æidove dokazu-

juÊi Pismima da je Isus Mesija”. Pavao je posijao sjeme istine;

Apolon ga je sada zalijevao. Uspjeh koji je pratio Apolonovo

propovijedanje Evanelja naveo je neke vjernike da njegov rad

proglase boljim od Pavlova. Ovo usporeivanje Ëovjeka s Ëovje-

kom unijelo je u Crkvu duh stranËarenja koji je ozbiljno prije-

Ëio napredovanje Evanelja.

U godinu i pol, koliko je proveo u Korintu, Pavao je na-

mjerno iznio Evanelje u svoj njegovoj jednostavnosti. Korin-

Êanima nije doπao “s visokim govorom ili mudroπÊu”, veÊ sa

strahom i drhtanjem, “u oËitovanju Duha i snage, da se vaπa

vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu” (1.

KorinÊanima 2,1.4.5).

Pavao je morao prilagoditi svoj naËin pouËavanja stanju

crkve. “I ja vama, braÊo, nisam mogao govoriti kao duhovni-

ma,” objasnio im je poslije, “nego kao tjelesnima, kao maloj

djeci u Kristu. Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom,

jer ga niste mogli joπ podnositi. A ni sada ne moæete.” (1. Korin-

Êanima 3,1.2) Mnogi KorinÊani sporo su uËili lekcije koje ih je

æelio nauËiti. Njihov napredak u duhovnoj spoznaji nije odgo-

varao njihovim prednostima i prilikama. Premda su trebali da-

leko napredovati u krπÊanskom iskustvu, dublje shvatiti i pre-

tvoriti u æivot istine RijeËi, oni su stajali tamo gdje su uËenici

stajali kad im je Krist rekao: “Imao bih vam joπ mnogo reÊi,

ali sada ne moæete nositi.” (Ivan 16,12) Zavist, zloba i optuæbe

zatvorile su srce mnogih korintskih vjernika za potpuno djelo-

vanje Svetog Duha, koji “sve ispituje, Ëak i dubine Boæje” (1.

KorinÊanima 2,10). Koliko god su bili mudri u svjetovnoj spo-

znaji, bili su mala djeca u spoznaji Krista.

Pavao je nastojao uputiti korintske obraÊenike u osnove,

u abecedu krπÊanske vjere. Morao ih je uËiti kao one koji ne-

maju pojma o djelovanju boæanske sile na srce. U to vrijeme

bili su nesposobni shvatiti tajne spasenja jer “zemaljski Ëovjek

ne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj lu-

dost. On to ne moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoÊ

Duha prosuivati” (redak 14). Pavao je nastojao posijati sjeme

koje Êe drugi morati zalijevati. Oni koji su doπli poslije njega

morali su nastaviti rad tamo gdje je on prekinuo dajuÊi na vrijeme

duhovno svjetlo i znanje, onoliko koliko Êe ga crkva moÊi pod-

nijeti.

271

272

171

Kad je odluËio raditi u Korintu, apostol je shvatio da mora

s najveÊom paænjom iznijeti velike istine koje je namjeravao uËiti.

Znao je da Êe meu njegovim sluπateljima biti oholih ljudi koji

vjeruju ljudskim teorijama i zagovornika laænih sustava bogo-

sluæja koji pipaju zatvorenih oËiju, nadajuÊi se da Êe u knjizi

prirode naÊi teorije koje Êe se protiviti stvarnosti duhovnog i

besmrtnog æivota objavljenog u Pismima. Takoer je znao da

Êe kritiËari nastojati pobiti krπÊansko tumaËenje objavljene Ri-

jeËi, a skeptici doËekati Kristovo Evanelje s ruganjem i ismija-

vanjem.

Dok je duπe nastojao dovesti u podnoæje kriæa, Pavao se

nije usuivao izravno karati one koji su bili razvratni niti po-

kazati koliko je u oËima svetog Boga odvratan njihov grijeh.

Umjesto toga iznosio im je pravu svrhu æivota i nastojao u nji-

hov um utisnuti pouke boæanskog UËitelja koje Êe ih, ako ih

prihvate, uzdiÊi iz svjetovnosti i grijeha u ËistoÊu i pravednost.

Posebno je naglaπavao praktiËnu poboænost i svetost koju mo-

raju postiÊi oni koji Êe se udostojiti mjesta u Boæjem kraljev-

stvu. »eznuo je da vidi kako svjetlost Kristova Evanelja pro-

dire kroz tamu njihova uma kako bi mogli uvidjeti koliko su u

Boæjim oËima bili uvredljivi njihovi nemoralni postupci. Zato

je ovdje teæiπte njegovog nauka bio Krist i to razapeti. Nasto-

jao im je pokazati da moraju najozbiljnije prouËavati predivne

istine o spasenju kroz pokajanje Bogu i vjeru u Gospodina Isusa

Krista i da to mora biti njihova najveÊa radost.

Filozof se odvraÊa od svjetla spasenja jer ono njegove ohole

teorije pretvara u niπtavost. Svjetovan Ëovjek ga odbija jer Êe

ga odvojiti od njegovih zemaljskih idola. Pavao je vidio da ljudi

prvo moraju razumjeti Kristov karakter da bi Ga mogli zavo-

ljeti i kriæ promatrati oËima vjere. Tu moraju poËeti prouËa-

vati ono πto Êe za svu vjeËnost biti znanost i pjesma otkuplje-

nih. Samo se u svjetlu kriæa moæe procijeniti prava vrijednost

ljudske duπe.

Utjecaj Boæje milosti koja oplemenjuje, mijenja prirodne

Ëovjekove sklonosti. Nebo ne moæe biti poæeljno za tjelesnog

Ëovjeka; njegovo prirodno, neposveÊeno srce ne moæe osjeÊati

privlaËnost tog Ëistog i svetog mjesta, pa kad bi i mogao doÊi

tamo, na njemu ne bi naπao niπta srodno. Sklonosti koje vladaju

tjelesnim srcem moraju se Kristovom miloπÊu pokoriti da bi

pali Ëovjek mogao uÊi u Nebo i uæivati u druπtvu Ëistih, svetih

Apolon u Korintu

273

172 Djela apostolska

anela. Kad Ëovjek umre grijehu i oæivi novim æivotom u Kri-

stu, srce mu ispunja boæanska ljubav; njegovo razumijevanje

postaje posveÊeno; on pije iz neiscrpnog izvora radosti i znanja,

a put mu obasjava vjeËni dan jer je Svjetlo æivota stalno s njim.

Pavao je nastojao u misli braÊe u Korintu utisnuti Ëinje-

nicu da su on i propovjednici koji rade s njim samo ljudi koje

je Bog opunomoÊio da nauËavaju istinu, da su svi zaposleni u

istom poslu i da svi podjednako ovise o Bogu za uspjeh u svo-

jem radu. Rasprava o zaslugama razliËitih propovjednika do koje

je doπlo u crkvi nije bila po Boæjem nalogu, veÊ je bila poslje-

dica njegovanja sklonosti tjelesnog srca. “Zar niste samo ljudi,

kad jedan od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja Apolo-

nov’? Pa πto je Apolon? ©to li je Pavao? Sluge koje su vas privele

k vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodin

dao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog Ëinio da raste.

Stoga: niti je πto onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj

koji Ëini da raste — Bog.” (1. KorinÊanima 3,4-7)

Pavao je prvi propovijedao Evanelje u Korintu i on je u

tom gradu organizirao crkvu. To je bilo djelo koje mu je Go-

spodin povjerio. Poslije su, po Boæjim uputama, poslani drugi

radnici da zauzmu njegovo mjesto. Posijano sjeme treba zalije-

vati, a to je trebao uËiniti Apolon. On je slijedio Pavla u nje-

govom radu, davao daljnje upute i pomagao da se posijano sjeme

razvije. Uspio je zadobiti srca ljudi, ali mu je Bog dao uspjeh.

Preobrazba karaktera nije posljedica ljudske, veÊ boæanske snage.

Oni koji sade i oni koji zalijevaju ne Ëine da sjeme raste; oni

rade pod Boæjim nadzorom, kao od Njega odreena orua

suraujuÊi s Njim u Njegovom poslu. Velikom Radniku pripa-

da Ëast i slava koju prati uspjeh.

Ne posjeduju svi Boæji sluge iste darove, ali su svi Njegovi

radnici. Svaki mora uËiti od velikog UËitelja, a zatim prenijeti

ono πto je nauËio. Bog je svakomu svojem vjesniku povjerio

poseban posao. Postoje razliËiti darovi, ali svi se radnici trebaju

ujediniti, voeni Svetim Duhom Ëiji utjecaj posveÊuje. Kad budu

objavljivali Evanelje o spasenju, mnoge Êe Boæja sila osvjedo-

Ëiti i obratiti. Boæje orue je skriveno s Kristom u Bogu i Krist

se pojavljuje kao Onaj koji se istiËe meu tisuÊama, koji je sav

od ljupkosti.

“Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali Êe svaki

primiti svoju plaÊu prema svome trudu. Mi smo Boæji surad-

274

275

173

nici; vi ste Boæja njiva, Boæja graevina.” (redci 8 i 9) U ovom

ulomku apostol usporeuje Crkvu s obradivom njivom na kojoj

rade poljodjelci brinuÊi se za Ëokote u Gospodnjem vinogra-

du. Usporeuje je i s graevinom koja treba izrasti u sveti Gos-

podnji hram. Bog je glavni Radnik i On svakome dodjeljuje njegov

posao. Svi trebaju raditi pod Njegovim nadzorom, dopuπtajuÊi

da On radi za svoje radnike i preko njih. On im daje taktiË-

nost i sposobnost, i ako budu sluπali Njegove upute, njihovi

Êe napori biti okrunjeni uspjehom.

Boæji sluge trebaju raditi zajedno pokoravajuÊi se ljubaz-

noj slozi, uËtivom redu — “u davanju Ëasti prednjaËite jedan

drugome” (Rimljanima 12,10). Ne smije biti neljubazne kritike

ni ruπenja rada drugoga; ne smije biti odvojenih stranaka. Svatko

komu je Gospodin povjerio vijest ima svoj posao. Svatko ima

vlastitu osobnost koju ne treba utopiti u osobnosti drugog Ëo-

vjeka. Ali svatko treba raditi u skladu sa svojom braÊom. Gos-

podnji radnici trebaju u sluæbi biti jedno. Nitko se ne smije

postaviti kao mjerilo i govoriti s nepoπtovanjem o svojim kole-

gama radnicima ili postupati prema njima kao manje vrijedni-

ma. Pod Boæjim vodstvom svatko treba raditi posao koji mu je

povjeren i biti poπtovan, voljen i hrabren od drugih radnika.

Zajedno trebaju raditi u poslu do njegova dovrπetka.

Pavao je naπiroko raspravljao o ovim naËelima u svojem

prvom pismu korintskoj crkvi. Apostol kaæe za “sluge Kristo-

ve” da su “upravitelji Boæjih tajna”, a za njihov posao veli: “Od

upravitelja se dalje traæi da se svaki pokaæe vjeran. Meni nije

nimalo stalo do toga da me vi ili drugi ljudski sud sudite. Joπ

viπe: ja ni sam sebe ne sudim. Istina, moja me savjest ne pre-

korava ni zbog Ëega, ali nisam time opravdan. Moj je sudac

Gospodin. Zato ne sudite prerano, prije nego doe Gospodin!

On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami i objaviti nakane srda-

ca, i tada Êe svatko primiti zasluæenu pohvalu od Boga.” (1.

KorinÊanima 4,1-5)

Nijednom ljudskom biÊu nije dano da sudi izmeu razliËi-

tih Boæjih slugu. Jedini sudac Ëovjekova rada jest Gospodin i

On Êe svakome dati pravednu nagradu.

U nastavku se apostol izravno osvrnuo na usporeivanje

svojeg i Apolonovog rada: “Ovo sam sve, braÊo, primijenio na

se i Apolona zbog vas, da na nama nauËite (πto znaËi rijeË):

‘Ne preko onoga πto stoji pisano!’ da se ne uznosite πto prista-

Apolon u Korintu

276

277

174 Djela apostolska

jete uz jednoga protiv drugoga. A tko tebi daje prednost pred

drugima? ©to li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio, πto

se ponosiπ kao da nisi primio?” (redci 6 i 7)

Pavao je crkvi jasno ukazao na opasnosti i teπkoÊe koje su

on i njegovi suradnici strpljivo podnosili u sluæbi za Krista. “Do

ovoga Ëasa”, izjavio je, “gladujemo i æeamo, podnosimo golo-

tinju i primamo udarce, bez stalnog smo boraviπta i do izne-

moglosti radimo svojim rukama. Vrijeaju nas, a mi blagosliv-

ljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo; ocrnjuju nas, a

mi uzvraÊamo lijepim. Postali smo kao smeÊe svijeta, kao izmet

sviju sve do sada. Ovo ne piπem da vas zasramim, nego da vas

opomenem kao svoju ljubljenu djecu. Da i bezbroj uËitelja imate

u Kristu, ipak nemate mnogo otaca, jer vas ja Evaneljem ro-

dih u Kristu Isusu.” (redci 11-15)

Onaj koji πalje evaneoske radnike kao svoje izaslanike bi-

va osramoÊen kad se meu sluπateljima oËituje tako snaæna

privræenost nekom omiljenom propovjedniku da ne prihvaÊaju

rad drugog uËitelja. Gospodin πalje pomoÊ svojem narodu, ne

uvijek onakvu kakvu bi on htio, nego onakvu kakva mu je po-

trebna; jer ljudi su kratkovidni i ne mogu proniknuti πto je za

njihovo najveÊe dobro. Rijetko kad neki propovjednik ima sve

sposobnosti koje mogu pomoÊi u usavrπavanju crkve u svemu

πto zahtijeva krπÊanstvo. Stoga Bog Ëesto πalje druge propovjed-

nike od kojih svaki posjeduje neke sposobnosti koje drugima

nedostaju.

Crkva treba zahvalno prihvatiti ove Kristove sluge kao πto

bi prihvatila samog UËitelja. Ona treba nastojati izvuÊi sve mo-

guÊe koristi od uputa koje im svaki propovjednik moæe dati iz

Boæje rijeËi. Istine πto ih Boæji sluge donose treba prihvatiti i

cijeniti s krotkom poniznoπÊu, ali ni od jednog propovjednika

ne treba praviti idola.

ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, Boæji sluge su vjesnici svjetla

i blagoslova. Ako ozbiljnom, ustrajnom molitvom prime dar Sve-

tog Duha i pou osjeÊajuÊi teret za spaπavanje duπa, srca is-

punjenih æeljom da proπire pobjedu kriæa, oni Êe vidjeti plod

svojeg rada. Budu li odluËno odbijali sluæiti se ljudskom mu-

droπÊu ili uzdizati sebe, oni Êe izvrπiti djelo koje Êe izdræati

Sotonine napade. Mnoge Êe se duπe okrenuti od tame k svjetlu

i bit Êe osnovane mnoge crkve. Ljudi se neÊe obraÊati ljudskom

278

175

oruu, veÊ Kristu. Ja Êe ostati u pozadini; vidjet Êe se samo

Isus, »ovjek s Golgote.

Oni koji danas rade za Krista mogu oËitovati onu istu izu-

zetnu vrsnost koju su oËitovali oni koji su u apostolsko doba

navijeπtali Evanelje. Bog je isto tako spreman dati snagu svo-

jim slugama danas kao πto ju je bio spreman dati Pavlu i Apo-

lonu, Sili i Timoteju, Petru, Jakovu i Ivanu.

U apostolsko doba bilo je nekih zavedenih duπa koje su

tvrdile da vjeruju u Krista, ali nisu htjele pokazati poπtovanje

prema Njegovim izaslanicima. Izjavljivali su kako ne slijede

nijednog ljudskog uËitelja, veÊ da ih pouËava izravno Krist, bez

pomoÊi propovjednika Evanelja. Bili su nezavisnog duha i

nespremni pokoriti se glasu Crkve. Takvi su ljudi bili u straπ-

noj opasnosti da budu prevareni.

Bog je u Crkvu kao svoje pomoÊnike stavio ljude s razli-

Ëitim darovima da bi nadopunjavanjem mudrosti mnogih bila

dokuËena namjera Duha. Ljudi koji æive u skladu s vlastitim

snaænim karakternim crtama i ne æele se ujarmiti s drugima

koji imaju dugogodiπnje iskustvo u Boæjem djelu, bit Êe za-

slijepljeni samopouzdanjem, nesposobni da razlikuju laæno od

istinitog. Za takve nije dobro da budu izabrani za voe u crkvi

jer Êe, bez obzira na miπljenje svoje braÊe, slijediti svoj vlastiti

sud i namjere. Neprijatelju je lako raditi preko onih koji, premda

sami na svakom koraku trebaju savjet, u svojoj snazi preuzi-

maju skrbniπtvo nad duπama a da nisu nauËili Kristovu poniz-

nost.

Sami dojmovi nisu siguran vodiË u duænosti. Neprijatelj Ëesto

uspije uvjeriti ljude da misle kako ih vodi Bog, dok zapravo

slijede samo ljudske impulse. Ali ako budemo briæno pazili i

savjetovali se sa svojom braÊom, razumjet Êemo Gospodnju volju

jer obeÊanje glasi: “On ponizne u pravdi vodi i uËi malene pu-

tu svome.” (Psalam 25,9)

U prvoj krπÊanskoj Crkvi bilo je nekih koji nisu htjeli pri-

znati ni Pavla ni Apolona, veÊ su svojim voom smatrali Petra.

Tvrdili su da je Petar bio najprisniji s Kristom dok je UËitelj

hodio Zemljom, dok je Pavao bio progonitelj vjernika. Njihova

glediπta i osjeÊaji proizlazili su iz predrasuda. Nisu imali dra-

govoljnosti, dareæljivosti ni njeænosti πto pokazuje da Krist na-

stava u srcu.

Apolon u Korintu

279

280

176 Djela apostolska

Postojala je opasnost da ovakav stranaËki duh izazove ve-

liko zlo u krπÊanskoj Crkvi pa je Gospodin pouËio Pavla da uputi

najsveËanije upozorenje i najozbiljniji prosvjed. One koji su

govorili: “‘Ja sam Pavlov.’ ‘Ja sam Apolonov.’ ‘Ja sam Petrov.’

‘Ja sam Kristov’”, apostol je pitao: “Zar je Krist razdijeljen? Zar

je Pavao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime krπteni?” “Neka

se nitko ne ponosi ljudima”, molio je. “Vama pripada sve: i Pa-

vao, i Apolon, i Kefa, i svijet, i æivot, i smrt, i sadaπnjost, i

buduÊnost. Sve je vaπe, a vi ste Kristovi, a Krist je Boæji.” (1.

KorinÊanima 1,12.13; 3,21-23)

Pavao i Apolon bili su u savrπenom skladu. Apolon se po-

slije razoËarao i rastuæio zbog podjele u korintskoj crkvi; nije

iskoristio pokazanu naklonost niti ju je poticao, veÊ je brzo

napustio polje sukoba. Kad ga je Pavao poslije pozvao da po-

novo posjeti Korint, Apolon je odbio poziv i nije doπao raditi

u tu crkvu dok nije postigla bolje duhovno stanje.

177

27Efez

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,1-20.

Dok je Apolon propovijedao u Korintu, Pavao je izvrπio

obeÊanje da Êe se vratiti u Efez. Nakratko je posjetio Jeruza-

lem i neko vrijeme proveo u Antiohiji, prvom mjestu svojeg

djelovanja. Zatim je proπao Malu Aziju te “proe redom gala-

cijsko podruËje i Frigiju” (Djela 18,23); posjeÊivao je crkve koje

je osnovao i utvrivao vjeru uËenika.

U apostolsko doba zapadni dio Male Azije bio je poznat

kao rimska pokrajina Azija. Prijestolnica Efez bila je veliko

trgovaËko srediπte. Luka je bila prepuna brodova, a njezinim

ulicama prolazilo je mnoπtvo ljudi iz svih krajeva svijeta. Kao

Korint, i Efez je u misionarskom smislu mnogo obeÊavao.

Æidovi koji su u to vrijeme bili rasprπeni po svim civili-

ziranim zemljama oËekivali su dolazak Mesije. Kad je propo-

vijedao Ivan Krstitelj, mnogi su ga za svojeg posjeta Jeruzale-

mu na blagdane iπli sluπati na obale Jordana. »uli su kako je

Isusa objavio kao ObeÊanoga i ovu su vijest prenijeli u sve di-

jelove svijeta. Tako je Providnost pripremila put za djelovanje

apostola.

Po dolasku u Efez, Pavao je naπao dvanaestoricu braÊe koja

su, kao i Apolon, bila uËenici Ivana Krstitelja, i kao on stekla

neko znanje o Kristovoj misiji. Nisu imala Apolonove sposob-

nosti, ali su s istom iskrenoπÊu i vjerom nastojala πiriti primlje-

nu spoznaju.

Ova braÊa nisu imala pojma o zadaÊi Svetog Duha. Kad ih

je Pavao upitao jesu li primili Svetog Duha, oni su odgovorili:

281

282

(177)

178 Djela apostolska

“Ne, nismo ni Ëuli da postoji Duh Sveti.” “Kojim ste, onda, krπ-

tenjem krπteni?” pitao je Pavao, a oni su odvratili: “Ivanovim

krπtenjem.”

Na to im je apostol navijestio velike istine koje Ëine temelj

krπÊanske nade. Govorio im je o Kristovom æivotu na Zemlji i

kako je umro okrutnom i sramotnom smrÊu. Govorio im je kako

je Gospodar æivota sruπio prepreke groba i ustao kao pobjednik

nad smrÊu. Ponovio je Spasiteljev nalog uËenicima: “Dana mi

je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i uËinite sve na-

rode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Sve-

toga!” (Matej 28,18.19) Govorio im je i o Kristovom obeÊanju

da Êe poslati Branitelja Ëijom Êe silom Ëiniti silne znake i Ëuda

te opisao kako se ovo obeÊanje slavno ispunilo na Pedesetnicu.

BraÊa su sluπala Pavlove rijeËi s dubokim zanimanjem i

zahvalnoπÊu te zadivljenom radoπÊu. Vjerom su prihvatili pre-

divnu istinu o Kristovoj ærtvi pomirnici i primili Ga za svojeg

Otkupitelja. Krstili su se u Isusovo ime, a kad Pavao “na njih

poloæi ruke”, bili su krπteni i Svetim Duhom pa su bili ospo-

sobljeni da govore i prorokuju jezicima drugih naroda. Tako

su bili pripremljeni za misionarski rad u Efezu i okolici, a i da

navijeste Evanelje u Maloj Aziji.

Upravo zato πto su gajili ponizan duh i bili posluπni, ovi

su ljudi stekli iskustvo koje ih je osposobilo da pou kao rad-

nici u polje. U njihovom primjeru nalazimo vrlo vrijednu po-

uku za krπÊane. Mnogi gotovo i ne napreduju u svetom æivotu

je su previπe zadovoljni sobom da bi postali uËenici. Oni se

zadovoljavaju povrπnim poznavanjem Boæje rijeËi i ne æele

promijeniti svoju vjeru ili postupke, pa stoga ne ulaæu napor

da steknu veÊe svjetlo.

Kad bi Kristovi sljedbenici ozbiljno teæili za mudroπÊu,

upoznali bi bogata polja istine koja su im dotad bila potpuno

nepoznata. Boæanska Êe ruka voditi onoga tko se potpuno pre-

da Bogu. Takav moæe biti neobrazovan i naizgled nedarovit, ali

ako sa srcem punim ljubavi i povjerenja posluπa svaku objavu

Boæje volje, njegove Êe snage biti oËiπÊene, oplemenjene i oja-

Ëane i njegove Êe se sposobnosti uveÊati. Kad bude cijenio pouke

boæanske mudrosti, bit Êe mu povjerena sveta zadaÊa; on Êe

biti tako osposobljen da mu æivot bude na Ëast Bogu i na bla-

goslov svijetu. “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene ura-

zumljuje.” (Psalam 119,130)

283

284

179

Danas mnogi nemaju pojma o djelovanju Svetog Duha na

srce, kao πto je to bilo kod vjernika u Efezu, premda nijedna

druga istina nije tako jasno iznesena u Boæjoj rijeËi. Njome su

se bavili proroci i apostoli. Sam je Krist usmjerio naπu pozor-

nost na rast biljnog svijeta kao ilustraciju djelovanja svojeg Duha

u odræavanju duhovnog æivota. Sok Ëokota, koji se penje iz ko-

rijena, prelazi u loze omoguÊavajuÊi rast i proizvodeÊi cvijet i

plod. Tako i æivotodavna snaga Svetog Duha koja dolazi od

Spasitelja proæima duπu, obnavlja pobude i osjeÊaje te misli po-

korava Boæjoj volji osposobljavajuÊi primatelja da donese dra-

gocjeni plod svetih djela.

ZaËetnik ovog duhovnog æivota je nevidljiv, a metodu ko-

jom se æivot daje i odræava nemoguÊe je objasniti snagom ljud-

ske filozofije. No djelovanje Duha uvijek je u skladu s pisanom

RijeËi. Kao πto je u prirodi, tako je i u duhovnom svijetu. Pri-

rodni æivot u svakom trenutku Ëuva boæanska sila; ali on se ne

odræava izravnim Ëudom, veÊ koriπtenjem blagoslova koji su nam

stavljeni nadohvat ruke. Tako i duhovni æivot odræava uporaba

sredstava za koja se pobrinula Providnost. Da bi Kristov sljed-

benik mogao uzrasti do “Ëovjeka savrπena, do mjere uzrasta

punine Kristove” (Efeæanima 4,13 — DF), mora jesti kruh æivota

i piti vodu spasenja. Mora bdjeti, moliti se i raditi i u svemu

se dræati Boæjih uputa danih u Njegovoj RijeËi.

U iskustvu ovih æidovskih obraÊenika nalazimo joπ jednu

pouku. Kad su bili krπteni Ivanovom rukom, oni nisu potpuno

razumjeli Isusovu misiju, da Êe On ponijeti grijeh. Dræali su se

ozbiljnih zabluda. Ali uz jasnije svjetlo, radosno su prihvatili

svojeg Otkupitelja i tada je doπlo i do promjene u njihovim ob-

vezama. Primanjem Ëistije vjere doπlo je i do odgovarajuÊe pro-

mjene u njihovom æivotu. Kao zalog ove promjene i priznanja

vjere u Krista, oni su se krstili u Isusovo ime.

Prema svojem obiËaju, Pavao je otpoËeo s radom u Efezu

propovijedajuÊi u æidovskoj sinagogi. Tu je radio tri mjeseca

“raspravljajuÊi i nastojeÊi uvjeriti sluπatelje u ono πto se odno-

si na kraljevstvo Boæje”. Isprva je bio lijepo primljen, ali kao

u drugim krajevima, ubrzo su mu se poËeli ogorËeno protivi-

ti. Neki su “bili okorjeli te odbijali vjeru i ocrnjivali Put pred

narodom”. BuduÊi da su ustrajali u odbacivanju Evanelja, apostol

je prestao propovijedati u sinagogi.

Efez

285

180 Djela apostolska

Boæji Duh je pratio Pavlov rad za njegove sunarodnjake.

Iznio im je dovoljno dokaza da osvjedoËi sve koji su iskreno

æeljeli upoznati istinu. Ali mnogi su dopustili da njima zavla-

daju predrasude i nevjera pa su odbili prihvatiti i najrjeËitije

dokaze. BojeÊi se da bi vjera vjernika mogla doÊi u opasnost

stalnim druæenjem s ovim protivnicima istine, Pavao se od njih

odvojio i uËenike okupio u drugo tijelo nastavivπi javno po-

duËavati u πkoli Tirana, poznatog uËitelja.

Pavao je vidio da su se pred njim “otvorila velika vrata za

rad”, premda je bilo mnogo “protivnika” (1. KorinÊanima 16,9).

Efez je bio ne samo veliËanstven, nego i najizopaËeniji od svih

azijskih gradova. Njegovim su stanovniπtvom vladali praznovjerje

i osjetilna zadovoljstva. U sjeni njegovih hramova zaklanjali su

se svakovrsni kriminalci, a svuda su bujali najniæi poroci.

Efez je bio poznato srediπte oboæavanja Artemide. Slava

veliËanstvenog hrama “efeπke Artemide” bila je poznata u cijeloj

Aziji i po svijetu. Zbog svojeg nenadmaπnog sjaja bio je ponos

ne samo grada, nego i cijele zemlje. Prema predaji, kip u hra-

mu pao je s neba. Na njemu su bili ispisani tajanstveni znako-

vi za koje se vjerovalo da posjeduju veliku moÊ. Efeæani su na-

pisali knjige u kojima su objasnili znaËenje i opisali upotrebu

ovih simbola.

Meu onima koji su se posvetili iscrpnom prouËavanju ovih

skupih knjiga bili su vraËari koji su vrπili snaæan utjecaj na umove

praznovjernih πtovatelja kipa u hramu.

U radu u Efezu apostol Pavao je dobio posebne znakove

boæanske naklonosti. Njegove napore pratila je Boæja sila i mnogi

su ljudi bili izlijeËeni od tjelesnih bolesti. “Bog je tako neobiË-

na Ëudesa Ëinio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stav-

ljali rupce za znoj ili pregaËe πto bi dotakli njegovo tijelo, pa

su ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazili iz njih.” Ova oËitovanja

nadnaravne sile bila su daleko snaænija od svega πto se prije

moglo vidjeti u Efezu i bila su takvog karaktera da ih spret-

nost opsjenara i vraËanje vraËara nije moglo oponaπati. BuduÊi

da su ova Ëuda bila uËinjena u ime Isusa iz Nazareta, narod je

imao prigodu vidjeti da je nebeski Bog silniji od vraËeva koji

su πtovali boæicu Artemidu. Tako je Gospodin pred samim ido-

lopoklonicima mnogostruko uzvisio svojeg slugu iznad moÊnih

i omiljenih vraËara.

286

287

181

Ali Onaj komu se pokoravaju zli duhovi, koji je svojim slu-

gama dao vlast nad njima, namjeravao je nanijeti joπ veÊu sra-

motu i poraz onima koji su prezirali i obeπËaπÊivali Njegovo

sveto ime. VraËanje je prema Mojsijevom zakonu bilo zabranjeno

uz kaznu smrti, ali s vremena na vrijeme otpali su Æidovi to

potajno Ëinili. U vrijeme Pavlova posjeta Efezu u gradu su “ne-

ki Æidovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove”, vi-

djevπi Ëuda koja je Pavao Ëinio, pokuπali “nad opsjednutima zvati

ime Isusovo”. To je pokuπalo “sedam sinova nekoga Skeve, ve-

likoga æidovskog sveÊenika”. Kad su naπli ljude opsjednute

demonom, oslovili su ih rijeËima: “Zaklinjem vas Isusom koga

Pavao navjeπÊuje!” “Ali im zli duh odvrati: ‘Isusa poznajem, i

znam tko je Pavao. A tko ste vi?’ I opsjednuti nasrnu na njih,

sve ih nadvlada i toliku silu iskali na njima da goli i izranjeni

pobjegoπe iz one kuÊe.”

Time je dan nedvosmisleni dokaz o svetosti Kristova ime-

na i pokazana opasnost kojoj se izlaæu oni koji ga zazivaju bez

vjere u boæansku narav Kristove misije. Zbog toga “sve obuze

strah, a veliËalo se ime Gospodina Isusa”.

Dotad skrivene Ëinjenice sada su iziπle na svjetlo dana. Pri-

hvativπi krπÊanstvo, neki se vjernici nisu potpuno odrekli pra-

znovjerja. U odreenoj mjeri nastavili su se baviti magijom. No

sada, osvjedoËeni u svoju zabludu, “mnogi su obraÊenici do-

lazili da priznaju i otkriju svoja vraËarska djela”. Dobro djelo

proπirilo se i na neke vraËare i mnogi od njih “donosili su knjige

te ih spaljivali naoËigled sviju. Kad proraËunaπe njihovu vri-

jednost, ustanoviπe da su vrijedile pedeset tisuÊa srebrnika. Tako

se rijeË Gospodnja silno nastavila πiriti i pokazivati svoju sna-

gu.”

Spaljivanjem vraËarskih knjiga efeπki su obraÊenici poka-

zali da se sada gnuπaju onoga u Ëemu su nekad uæivali. Upra-

vo su magijom posebno vrijeali Boga i dovodili u opasnost

svoje duπe; sad su upravo prema magiji pokazali takvo nego-

dovanje. Time su dokazali iskrenost svojeg obraÊenja.

Ove rasprave o vraËanju sadræavale su propise i oblike ko-

municiranja sa zlim duhovima. Bili su to propisi o πtovanju So-

tone — upute za zazivanje njegove pomoÊi i dobivanje infor-

macija od njega. Da su zadræali ove knjige, uËenici bi se izloæili

kuπnji; da su ih prodali, izloæili bi druge kuπnji. Oni su se odrekli

kraljevstva tame i nisu oklijevali uniπtiti njegovu moÊ bez ob-

Efez

288

289

182 Djela apostolska

zira na ærtvu. Tako je istina trijumfirala nad ljudskim predra-

sudama i ljubavi prema novcu.

Ovim oËitovanjem Kristove snage izvojevana je velika po-

bjeda za krπÊanstvo u samoj utvrdi praznovjerja. Glas o onome

πto se zbilo proπirio se dalje nego πto je Pavao bio svjestan.

Vijesti iz Efeza nadaleko su se prenosile i tako je Kristovo dje-

lo dobilo snaæan poticaj. Ovi su prizori ostali ljudima u æivom

sjeÊanju dugo nakon πto je apostol zavrπio svoje djelo i bili sred-

stvo zadobivanja obraÊenika za Evanelje.

Naivno se pretpostavlja da je pogansko praznovjerje nestalo

pred civilizacijom dvadesetog stoljeÊa. Ali Boæja rijeË i neobo-

rive Ëinjenice pokazuju da se ljudi danas bave vraËanjem kao i

u ono vrijeme. Drevni sustav vraËanja u biti je isti kao onaj

koji danas poznajemo kao suvremeni spiritizam. Sotona nalazi

pristup tisuÊama umova prikrivajuÊi se pod krinkom pokojnih

prijatelja. Sveto pismo izjavljuje da “mrtvi ne znaju niπta” (Pro-

povjednik 9,5). Nestale su njihove misli, njihova ljubav, njihova

mrænja. Mrtvi ne komuniciraju sa æivima. Ali vjeran svojoj pr-

vobitnoj lukavosti, Sotona se sluæi ovim sredstvom da stekne

nadzor nad umovima.

PomoÊu spiritizma mnogi bolesni, oæaloπÊeni i znatiæeljni

komuniciraju sa zlim duhovima. Svi koji se to usude, nalaze se

na opasnom tlu. RijeË istine pokazuje kako ih Bog gleda. U

drevna vremena izgovorio je oπtar sud nad kraljem koji je za-

traæio savjet od poganskih proroka: “Zar nema Boga u Izraelu

te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim? I

zato veli Jahve ovako: NeÊeπ siÊi s postelje u koju si se popeo;

sigurno Êeπ umrijeti.” (2. o Kraljevima 1,3.4)

Ono πto su bili vraËari u pogansko doba, to su danas

spiritistiËki mediji, vidovnjaci i proricatelji sreÊe. MistiËni gla-

sovi koji su govorili u En Doru i Efezu joπ uvijek svojim laælji-

vim rijeËima zavode ljudske sinove. Kad bi se mogao podiÊi

veo ispred naπih oËiju, vidjeli bismo kako zli aneli rabe sve

svoje umijeÊe da prevare i uniπte. Gdje god postoji utjecaj koji

ljude navodi da zaborave na Boga, tu Sotona koristi svoju op-

ËaravajuÊu moÊ. Kad se ljudi pokore sotonskom utjecaju, nji-

hov um postane zbunjen i duπa oneËiπÊena prije nego πto toga

postanu svjesni. Boæji narod danas treba prihvatiti apostolov savjet

efeπkoj crkvi: “I ne budite sudionici u besplodnim djelima ta-

me, veÊ ih radije razotkrivajte!” (Efeæanima 5,11)

290

183

28Dani muka i kuπnji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,21-41; 20,1.

Efez je viπe od tri godine bio srediπte Pavlova djelovanja.

U Efezu je bila osnovana uspjeπna crkva i Evanelje se iz toga

grada proπirilo na cijelu pokrajinu Aziju, meu Æidovima i po-

ganima.

Apostol je veÊ neko vrijeme razmiπljao o joπ jednom misij-

skom putovanju. “Pavao naumi da preko Makedonije i Ahaje

otie u Jeruzalem. ‘Poπto budem tamo — govorio je — trebat

Êe mi i Rim vidjeti.’” Sukladno ovom planu poslao je “u Make-

doniju dvojicu svojih pomoÊnika, Timoteja i Erasta”, a sam je,

osjeÊajuÊi da djelo u Efezu joπ uvijek zahtijeva njegovu prisut-

nost, odluËio ostati do iza Pedesetnice. Meutim, dogodilo se

neπto πto je ubrzalo njegov odlazak.

Jednom godiπnje u Efezu su odræavane posebne sveËanosti

u Ëast boæice Artemide. One su privlaËile mnoπtvo ljudi iz cijele

pokrajine. Tijekom tog razdoblja odræavane su priredbe praÊe-

ne velikom raskoπi i sjajem.

Te su sveËanosti bile vrijeme kuπnje za novopridoπlice u

vjeri. Druπtvo vjernika koje se okupljalo u Tiranovoj πkoli bilo

je neskladni ton u zboru sveËara pa je bilo izloæeno bespo-

πtednom ismijavanju, ruganju i uvredama. Pavlov rad zadao je

snaæan udarac poganskom bogosluæju; posljedica je bila primjetno

opadanje broja prisutnih na puËkoj sveËanosti i smanjeno odu-

πevljenje πtovatelja. Utjecaj Pavlova nauka nije bio ograniËen

samo na stvarne obraÊenike u vjeru. Mnogi ljudi, koji nisu otvo-

291

292

(183)

184 Djela apostolska

reno prihvatili novi nauk, postali su toliko prosvijetljeni da su

izgubili svako povjerenje u svoje poganske bogove.

Postojao je i drugi razlog nezadovoljstvu. U Efezu je bio

razvijen snaæan i unosan obrt proizvodnje i prodaje malih sve-

tiπta i slika Artemidinog hrama i kipa. Oni koji su se bavili ovim

obrtom ustanovili su da im se zarada smanjuje i svi su se sloæili

da ovu nedobrodoπlu promjenu treba pripisati Pavlovom dje-

lovanju.

Demetrije, proizvoaË srebrnih hramova, sazvao je obrtnike

svojeg ceha i rekao: “Ljudi, vi znate da od ovoga posla zavisi

naπe blagostanje, a vidite i Ëujete da je ovaj Pavao uvjerio i

zaveo mnogo svijeta, ne samo u Efezu nego gotovo u svoj Aziji,

tvrdeÊi da bogovi izraeni rukama nisu bogovi. Tako postoji

pogibao ne samo da naπ zanat propadne nego da i hram velike

boæice Artemide bude smatran za niπta, i da izgubi neπto od

svog veliËanstva ona koju πtuje sva Azija i svekoliki svijet.” Ove

su rijeËi potaknule najgore strasti u ljudima. “Kad to Ëuπe, puni

gnjeva poËeπe vikati: ‘Velika je efeπka Artemida!’”

Izvjeπtaj o ovom govoru brzo se proπirio. “I sav se grad

uzbuni.” Traæili su Pavla, ali ga nisu mogli naÊi. Njegova su ga

braÊa, na obavijest o opasnosti, sklonila na sigurno. Bog je poslao

svoje anele da Ëuvaju Pavla; joπ nije doπlo vrijeme da umre

muËeniËkom smrÊu.

Kad nije uspjela pronaÊi objekt svojega gnjeva, svjetina je

uhvatila “Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike” i “kao

jedan jurnuπe prema kazaliπtu”.

Pavlovo skroviπte nije bilo daleko i on je ubrzo saznao da

su njegova voljena braÊa u opasnosti. Zanemarivπi vlastitu si-

gurnost, Pavao je odmah htio otiÊi u kazaliπte da se obrati okup-

ljenom narodu. Ali “ne dopustiπe mu uËenici”. Gaj i Aristarh

nisu bili plijen koji je narod traæio; nije im prijetila nikakva

ozbiljna opasnost. Ali da su ugledali apostolovo blijedo, briga-

ma obiljeæeno lice, to bi izazvalo najgore strasti svjetine i ne

bi bilo nikakvih izgleda da mu se saËuva æivot.

Pavao je i dalje æelio braniti istinu pred mnoπtvom, ali je

konaËno odustao zbog poruke upozorenja koju su mu poslali

iz kazaliπta. “»ak i neki azijarsi, prijatelji njegovi, poslaπe mu

ljude da ga zamole neka se ne pojavljuje u kazaliπtu.”

Meteæ u kazaliπtu stalno je jaËao. “Jedni pak vikali jedno,

drugi drugo. Skupljeni bijahu zbunjeni, a veÊina ih nije znala

293

294

185

ni zaπto su se skupili.” »injenica da su Pavao i neki od njegovih

pratilaca bili æidovskog podrijetla potaknula je Æidove da se ja-

sno ograde od njega i njegovog rada. Zato su gurali jednog Ëlana

iz svoje zajednice da pred narodom iznese stvar. Izabrali su

Aleksandra, obrtnika, kotlara, za kojeg Êe Pavao poslije reÊi da

mu je nanio mnogo zla (2. Timoteju 4,14). Aleksandar je inaËe

bio sposoban Ëovjek koji se iz sve snage zauzeo da gnjev naro-

da usmjeri iskljuËivo na Pavla i njegove pratioce. Ali kad je

mnoπtvo vidjelo da je Aleksandar Æidov, nisu mu dali govoriti,

veÊ su “svi u jedan glas” poËeli vikati: “‘Velika je efeπka Arte-

mida!’ Vikali su oko dva sata.”

KonaËno su od iscrpljenosti prestali vikati pa je na trenu-

tak nastala tiπina. A onda je gradski tajnik zatraæio pozornost

mnoπtva i zahvaljujuÊi svojem poloæaju dobio rijeË. On se na-

rodu obratio na njegovoj razini i pokazao da nema razloga za

sadaπnji nemir. Pozivao se na njihov razum. “Efeæani!” rekao

je. “‘Tko ima od ljudi koji ne bi znao da je grad Efez πtovalac

hrama velike Artemide i njezina kipa πto je pao s neba? Budu-

Êi da su te stvari neosporive, vi treba da ostanete mirni i niπta

prenaglo ne poduzimate! Ovi ljudi koje ste doveli nisu ni skvr-

nitelji svetiπta, niti pogrdno govore protiv naπe boæice. Ako De-

metrije i njegovi drugovi imaju protiv koga tuæbu, sudovi rade,

a tu su i prokonzuli, neka tuæe jedni druge. Ako li æelite πto

drugo, to Êe se rijeπiti u zakonitoj skupπtini. Prijeti pogibao da

budemo zbog danaπnjeg nereda optuæeni, jer ne postoji nika-

kav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.’ To reËe te ra-

spusti skupπtinu.”

U svojem obraÊanju Demetrije je rekao: “Postoji pogibao…

da naπ zanat propadne.” Ove su rijeËi otkrile pravi razlog ne-

reda u Efezu, a bile su i uzrokom progonstva koje je apostole

pratilo u njihovom radu. Demetrije i njegovi drugovi vidjeli su

da je nauËavanjem i πirenjem Evanelja njihov posao izrade

kipova doπao u opasnost. Na kocki je bio prihod poganskih

sveÊenika i obrtnika pa su se zbog toga tako ogorËeno podigli

protiv Pavla.

Odluka tajnika i drugih Ëasnih sluæbenika u gradu prika-

zala je narodu Pavla kao Ëovjeka koji nije kriv ni za kakav

nezakoniti Ëin. Ovo je bila joπ jedna pobjeda krπÊanstva nad

zabludom i praznovjerjem. Bog se posluæio visokom gradskom

vlaπÊu da opravda svojeg apostola i zauzda nemirnu svjetinu.

Dani muka i kuπnji

295

186 Djela apostolska

Pavlovo srce bilo je ispunjeno zahvalnoπÊu Bogu πto mu je

poπtedio æivot i πto krπÊanstvo zbog nemira u Efezu nije doπlo

na zao glas.

“Kad se stiπa buna, Pavao dozva k sebi uËenike te im dade

opomene. Nato se oprosti s njima i otputova u Makedoniju.”

Na putu su ga pratila dva vjerna brata iz Efeza, Tihik i Trofim.

Tako je zavrπio Pavlov rad u Efezu. Bilo je to razdoblje ne-

umornog rada, mnogih kuπnji i duboke tjeskobe. NauËavao je

ljude javno i po kuÊama, savjetujuÊi i opominjuÊi ih uz mnogo

suza. Stalno su mu se protivili Æidovi koji nisu propuπtali nijednu

priliku da raspoloæenje naroda potaknu protiv njega.

BoreÊi se s protivljenjem, vrπeÊi s neumornom gorljivoπÊu

djelo Evanelja i ËuvajuÊi interese joπ mlade crkve u vjeri, Pa-

vao je na duπi nosio teæak teret za sve crkve.

Vijesti o otpadu u nekim crkvama koje je osnovao izazvale

su u njemu duboku tugu. Bojao se da bi se njegov trud za njih

mogao pokazati uzaludnim. Mnogu je besanu noÊ proveo u

molitvi i ozbiljnom razmiπljanju kad bi saznao za metode koje

su bile rabljene da se osujeti njegovo djelovanje. Kad je imao

priliku i kad je stanje to zahtijevalo, pisao je crkvama koreÊi

ih, savjetujuÊi, opominjuÊi i hrabreÊi. U ovim se pismima Pa-

vao ne zadræava na svojim nevoljama, ali povremeno nalazimo

nagovjeπtaje o njegovom radu i stradanju u Kristovom djelu.

Bio je izloæen biËevanju i zatvaranju, hladnoÊi, gladi i æei, po-

giblima na kopnu i moru, u gradu i pustinji, pogiblima od svojih

sunarodnjaka, od pogana, od laæne braÊe — sve je to trpio radi

Evanelja. Bio je “ocrnjivan”, “vrijean”, uËinjen “kao smeÊe

svijeta”, “u tjeskobi”, “progonjen”, “u svakom pogledu… u ne-

volji”, “svaki Ëas izloæen pogibli”, “predan smrti zbog Isusa”.

Usred stalne oluje protivljenja, buËenja neprijatelja i napu-

πten od prijatelja, neustraπivi se apostol nije obeshrabrio. Vra-

tio bi pogled na Golgotu i s novim æarom nastavio πiriti spo-

znaju o Raspetome. Jednostavno je koraËao putom obiljeæenim

krvlju kojim je prije njega proπao Krist. Nije traæio otpust iz

borbe dok ne doe trenutak da svoje oruæje poloæi pred noge

Otkupitelju.

296

297

187

29Poruka upozorenja i molbi

Ovo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici KorinÊanima.

Pavao je prvu poslanicu korintskoj crkvi napisao pri kraju

boravka u Efezu. Ni za koga nije osjeÊao dublje zanimanje ni

uloæio viπe neumornog truda nego za vjernike u Korintu. Go-

dinu i pol je radio meu njima ukazujuÊi im na razapetog i

uskrslog Spasitelja kao jedino sredstvo spasenja; molio ih je da

se bezuvjetno oslone na preobraæavajuÊu snagu Njegove milo-

sti. Prije nego πto Êe u crkvenu zajednicu primiti one koji su

se opredijelili za krπÊanstvo, pazio je da dobiju posebne upute

o prednostima i duænostima krπÊanskog vjernika; ozbiljno im

je nastojao pomoÊi da budu vjerni svojem krπteniËkom zavje-

tu.

Pavao je bio duboko svjestan borbe koju svaka duπa mora

voditi s oruima zla koja neprekidno nastoje prevariti i zave-

sti, pa je neumorno radio na tome da ojaËa i utvrdi mlade u

vjeri. Molio ih je da se potpuno predaju Bogu jer je znao da

se duπa koja to ne uËini nije odrekla grijeha, apetiti i poæude

joπ uvijek nastoje njome zagospodariti, a kuπnje zbunjuju sa-

vjest.

Predaja mora biti potpuna. Svaka duπa koja je slaba, koja

sumnja i koja se bori a potpuno se preda Gospodinu, dolazi u

izravan doticaj s oruima koja Êe joj omoguÊiti da pobijedi.

Takvoj je duπi Nebo blizu i ona u svakom trenutku kuπnje i

potrebe ima potporu i pomoÊ milosrdnih anela.

Vjernici korintske crkve bili su okruæeni idolopoklonstvom

i putenoπÊu u najzavodljivijem obliku. Dok je apostol bio s nji-

298

299

(187)

188 Djela apostolska

ma, ovi utjecaji nisu imali nikakve moÊi nad njima. Pavlova Ëvrsta

vjera, æarke molitve i ozbiljne upute, a iznad svega njegov po-

boæan æivot, pomogli su im da se radi Krista odreknu sebe i

prezru grjeπna zadovoljstva.

Meutim, nakon Pavlova odlaska nastupile su nepovoljne

okolnosti; meu pπenicom pojavio se korov koji je neprijatelj

posijao i on je ubrzo poËeo donositi svoj zao plod. To je za

korintsku crkvu bilo vrijeme teπke kuπnje. Apostol viπe nije bio

meu njima da ih ohrabri svojom gorljivoπÊu i pomogne im u

nastojanju da æive u skladu s Bogom; malo-pomalo postali su

nemarni i ravnoduπni te dopustili da njima zagospodare tjele-

sni ukusi i sklonosti. On, koji ih je tako Ëesto poticao na uzvi-

πene ideale ËistoÊe i poπtenja, viπe nije bio meu njima pa nije

bilo malo onih koji su se, iako su u vrijeme svojeg obraÊenja

odbacili loπe navike, sada vratili poniæavajuÊim grijesima po-

ganstva.

Pavao je kratko pisao crkvi savjetujuÊi vjernike da se ne

druæe s onim Ëlanovima koji ustrajavaju u razuzdanosti; ali mnogi

su izopaËili apostolove rijeËi, nadmudrivali se oko njih i nala-

zili ispriku da odbace njegove upute.

Crkva je Pavlu poslala pismo pitajuÊi za savjet o raznim

pitanjima, ali ne govoreÊi o teπkim grijesima koji su postojali

meu vjernicima. Meutim, Pavao je pod utjecajem Svetog Duha

imao snaæan dojam da su prikrili pravo stanje crkve i da je ovo

pismo pokuπaj pisaca da iz njegovih izjava izvuku tvrdnje koje

bi mogli uporabiti za svoje ciljeve.

U to vrijeme u Efez su doπli Ëlanovi Klojina domaÊinstva,

vrlo cijenjene krπÊanske obitelji u Korintu. Pavao se raspitao

za stanje u crkvi, a oni su ga obavijestili da crkvu razdiru po-

djele. Nesloga koja je vladala u vrijeme Apolonova posjeta jako

se raπirila. Laæni uËitelji ohrabrivali su vjernike da prezru Pa-

vlove upute. Bio je izopaËen evaneoski nauk i uredbe. Meu

onima koji su nekoÊ bili gorljivi zagovornici krπÊanskog æivota

stalno su rasli oholost, idolopoklonstvo i putenost.

Kad su mu tako prikazali pravo stanje, Pavao je shvatio da

su se obistinile njegove najveÊe bojazni. Ali zato se nije predao

misli da je njegov rad bio neuspjeπan. U dubokoj “tjeskobi sr-

ca” i “s mnogim suzama” potraæio je savjet od Boga. Rado bi

odmah posjetio Korint kad bi to bilo najmudrije rjeπenje. Znao

je da u sadaπnjem stanju vjernici ne bi imali koristi od njegova

300

301

189

rada i zato je poslao Tita da pripremi put za njegov kasniji po-

sjet. Zatim je apostol, ostavivπi po strani osobne osjeÊaje zbog

puta kojim su krenuli oni koji su svojim ponaπanjem pokazali

tako straπnu izopaËenost, i oslonivπi duπu Ëvrsto na Boga, crkvi

u Korintu napisao jedno od svojih najopπirnijih, najpouËnijih i

najsnaænijih pisama.

Upadljivom jasnoÊom poËeo je odgovarati na razliËita pi-

tanja koja mu je crkva poslala i iznositi opÊa naËela koja Êe

vjernicima, ako ih budu slijedili, pomoÊi da se uzdignu na vi-

πu duhovnu razinu. Bili su izloæeni opasnosti i on nije mogao

podnijeti pomisao da u ovo kritiËno vrijeme propusti doprijeti

do njihovih srca. Vjerno ih je upozorio na opasnosti i ukorio

zbog njihovih grijeha. Ponovo ih je uputio na Krista i nastojao

u njima zapaliti revnost prijaπnje posveÊenosti.

Apostolova velika ljubav prema korintskim vjernicima vid-

ljiva je u njegovom njeænom pozdravu crkvi. Podsjetio ih je na

iskustvo kad su se odvratili od idolopoklonstva i obratili πtova-

nju pravoga Boga. Podsjetio ih je na darove koje su primili od

Svetog Duha i pokazao im kako su mogli stalno napredovati u

krπÊanskom æivotu dok ne postignu Kristovu ËistoÊu i svetost.

“U njemu ste postali bogati u svakom pogledu,” pisao je, “u

svakoj vrsti govora i znanja — kao πto se svjedoËanstvo o Kristu

uËvrstilo meu vama — tako da ne oskudijevate nijednom mi-

losti dok Ëekate objavljenje Gospodina naπega Isusa Krista.”

Pavao je otvoreno govorio o neslozi koja se pojavila u

korintskoj crkvi i pozvao vjernike da se prestanu svaati. “Zakli-

njem vas, braÊo,” pisao je, “imenom Gospodina Isusa Krista

da svi budete sloæni; da ne bude meu vama razdora, veÊ da

budete sjedinjeni u istom osjeÊaju i istoj misli.”

Apostol si je uzeo slobodu da spomene kako ga je i tko

obavijestio o podjelama u crkvi. “Rekoπe mi, braÊo moja, Klo-

jini ukuÊani da meu vama ima prepiranja.”

Pavao je bio apostol nadahnut od Boga. Istine koje je po-

duËavao primio je “otkrivenjem”, ali mu Gospodin nije uvijek

izravno otkrio stanje svojeg naroda. U ovom sluËaju oni koji

su bili zainteresirani za napredak crkve u Korintu, koji su vidjeli

kako se u nju uvlaËi zlo, izvijestili su o tome apostola pa je

on, zahvaljujuÊi boæanskoj objavi koju je dobio prije, mogao

prosuditi o karakteru ovih dogaaja. Bez obzira na Ëinjenicu

da mu Gospodin nije dao novo otkrivenje za ovo posebno vri-

Poruka upozorenja i molbi

302

190 Djela apostolska

jeme, oni koji su stvarno teæili za svjetlom prihvatili su njego-

vu poruku kao izraz Kristovih misli. Gospodin mu je pokazao

teπkoÊe i opasnosti koje Êe se pojaviti u Crkvi pa kako su se

ta zla pojavljivala, apostol je prepoznavao njihovo znaËenje. Bio

je postavljen da brani Crkvu. Trebao je bdjeti nad duπama kao

onaj koji mora poloæiti raËun Bogu. Zar nije bilo dosljedno i

ispravno od njega da obrati pozornost na izvjeπtaje o anarhiji

i podjelama meu njima? Svakako; a ukor koji im je poslao

nesumnjivo je bio napisan pod nadahnuÊem Boæjeg Duha kao

i sve ostale njegove poslanice.

Apostol nije spominjao laæne uËitelje koji su nastojali uni-

πtiti plod njegovog rada. Zbog tame i podjela u crkvi, on se

mudro suzdræao da im to ne spominje bojeÊi se da neke potpuno

ne odvrati od istine. Usmjerio je njihovu pozornost na svoje

djelovanje meu njima kad je radio “kao mudri graditelj” koji

je poloæio temelj na kojem su drugi zidali. No time nije uzvisi-

vao sebe jer je izjavio: “Mi smo Boæji suradnici.” Nije za sebe

tvrdio da je mudar, veÊ je priznao da ga je samo boæanska sila

osposobila da istinu iznese na Bogu ugodan naËin. Sjedinjen s

Kristom, najveÊim od svih uËitelja, Pavao je mogao iznijeti po-

uke boæanske mudrosti koje su zadovoljavale potrebe svih

druπtvenih slojeva i koje su primjenjive u sva vremena, na svim

mjestima i u svim prilikama.

Meu ozbiljnijim zlima koja su se razvila meu korintskim

vjernicima bio je i povratak na mnoge poniæavajuÊe poganske

obiËaje. Jedan od nekadaπnjih obraÊenika otiπao je tako daleko

da je njegov razvratan æivot bio prekrπaj Ëak i u odnosu na ni-

sko mjerilo moralnosti u neznaboæaËkom svijetu. Apostol je molio

crkvu: “Uklonite zloËinca izmeu sebe!” “Zar ne znate”, upo-

zoravao ih je, “da malo kvasca ukvasi sve tijesto? OËistite se

od staroga kvasca da budete novo tijesto: ta veÊ ste beskvasni.”

Drugo veliko zlo koje se pojavilo u crkvi bilo je πto su se

braÊa meusobno parniËila na svjetovnom sudu. Postojalo je

obilje odredaba za rjeπavanje teπkoÊa meu vjernicima. Sam je

Krist dao jasne upute o tome kako se trebaju rjeπavati takvi

sporovi. “Ako li ti brat sagrijeπi,” savjetovao je Spasitelj, “poi

te ga ukori nasamo. Ako te posluπa, dobio si svoga brata. Ako

te ne posluπa, dovedi joπ jednoga ili dvojicu sa sobom da sve,

oslanjajuÊi se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjero-

dostojno. Ako ni njih ne posluπa, saopÊi to Crkvi! Ako li ni Cr-

303

304

191

kve ne posluπa, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kaæem

vam: πto god sveæete na zemlji, bit Êe svezano i na nebesima,

i πto god razrijeπite na zemlji, bit Êe razrijeπeno i na nebesi-

ma.” (Matej 18,15-18)

Pavao je korintskim vjernicima, koji su izgubili iz vida ovaj

jednostavni savjet, jasnim rijeËima uputio upozorenje i ukor.

“Usuuje li se tko od vas,” pitao je, “ ako ima parnicu s dru-

gim, traæiti pravdu pred nepravednima, a ne pred svetima? Zar

ne znate da Êe sveti suditi svijetu? Pa ako Êete vi suditi svije-

tu, zar niste dostojni suditi u sitnicama? Ne znate li da Êemo

suditi anelima! Koliko viπe onda u svagdaπnjem! I sad, ako imate

parnice o svagdaπnjim stvarima, vi uzimate za suce one koji u

Crkvi niπta ne vrijede! Neka vas je stid πto sam prisiljen ovo

govoriti! Tako, meu vama nema ni jednoga mudra koji bi mo-

gao rasuditi izmeu svoga brata i brata! Mjesto toga brat pro-

tiv brata traæi pravdu, i to pred nevjernicima! Bez sumnje vam

je veÊ to nedostatak πto uopÊe imate parnice meu sobom. Zaπto

radije ne pretrpite nepravdu?… Naprotiv, vi nanosite nepravdu

i πtetu, i to braÊi! Zar ne znate da nepravednici neÊe baπtiniti

kraljevstva Boæjega?”

Sotona stalno nastoji u Boæji narod unijeti nepovjerenje,

otuenost i pakost. »esto Êemo biti kuπani da osjeÊamo kako

su nam povrijeena prava, Ëak i kad nema pravog razloga za

takve osjeÊaje. Oni kod kojih je ljubav prema sebi jaËa od njihove

ljubavi prema Kristu i Njegovom djelu, stavit Êe svoj probitak

na prvo mjesto i pribjeÊi gotovo svakom sredstvu da ga saËu-

vaju i zadræe. »ak i mnoge, naizgled savjesne krπÊane, oholost

i samopoπtovanje sprjeËava da u Ëetiri oka priu onima za ko-

je misle da su u zabludi, da s njima u Kristovom duhu poraz-

govaraju i zajedno mole jedan za drugoga. Neki Êe Ëak, ako

pomisle da su ih njihova braÊa povrijedila, iÊi na sud umjesto

da slijede Spasiteljevo pravilo.

KrπÊani ne trebaju iÊi pred graanske sudove da rjeπavaju

neslaganje do kojeg moæe doÊi meu vjernicima Crkve. Takve

nesporazume trebaju rijeπiti sami ili uz pomoÊ Crkve, suklad-

no Kristovim uputama. »ak i ako mu bude uËinjena nepravda,

sljedbenik krotkog i poniznog Isusa radije Êe “pregorjeti πte-

tu”, nego pred svijet iznijeti grijehe svoje braÊe u Crkvi.

Parnice meu braÊom sramota su za djelo istine. KrπÊani

koji odlaze na sud da bi se meusobno parniËili, izlaæu Crkvu

Poruka upozorenja i molbi

305

306

192 Djela apostolska

ruganju njezinih neprijatelja i Ëine da sile tame likuju. Oni ti-

me ranjavaju Krista i javno Ga izlaæu ruglu. PreziruÊi crkvenu

vlast, oni pokazuju da preziru Boga koji je Crkvi dao tu vlast.

U svojem pismu Pavao je KorinÊanima nastojao pokazati

Kristovu silu koja ih moæe saËuvati od zla. Znao je da Êe, bu-

du li prihvatili iznesene savjete, biti jaki u Gospodnjoj silnoj

moÊi. Da bi im pomogao da se oslobode zaËaranosti grijeha i

u strahu Boæjem privedu svoju svetost k savrπenstvu, Pavao im

je predoËio zahtjeve Onoga kome su u vrijeme obraÊenja po-

svetili svoj æivot. “Vi ste Kristovi… Ne znate li da ne pripadate

sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”

Apostol je otvoreno ukazao na posljedice odvraÊanja od

Ëistog i svetog æivljenja na pokvarene postupke u poganstvu.

“Nemojte se varati!” pisao je. “Ni bludnici, ni idolopoklonici,

ni preljubnici… ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici,

ni razbojnici neÊe baπtiniti kraljevstva Boæjega.” Molio ih je da

vladaju niæim strastima i teænjama. “Ili zar ne znate”, pitao je,

“da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji

vam je dan od Boga?”

Premda je imao izuzetne umne sposobnosti, Pavlov je æi-

vot otkrivao silu rijetke mudrosti koja ga je obdarila brzinom

zapaæanja i saæaljivim srcem i dovodila ga u tijesnu vezu s dru-

gima tako da je mogao poticati njihovu plemenitiju narav i

nadahnuti ih da teæe za uzviπenijim æivotom. Njegovo je srce

bilo ispunjeno iskrenom ljubavlju za korintske vjernike. »eznuo

je da vidi kako oËituju unutarnju poboænost koja Êe ih uËvr-

stiti u borbi protiv kuπnji. Znao je da Êe im se na krπÊanskom

putu na svakom koraku usprotiviti Sotonina sinagoga i da Êe

se svakodnevno morati boriti. Morat Êe se Ëuvati lukavog ne-

prijatelja koji Êe im nametati stare navike i sklonosti, i uvijek

bdjeti u molitvi. Pavao je znao da se viπi krπÊanski dosezi mo-

gu postiÊi samo s mnogo molitve i uz stalnu budnost, pa je to

nastojao utisnuti u njihov um. Ali isto je tako znao da im je u

razapetom Kristu ponuena sila koja moæe obratiti duπu i

boæanski je prilagoditi da bude sposobna oduprijeti se svim kuπ-

njama zla. S vjerom u Boga kao oklopom i Njegovom RijeËju

kao bojnim oruæjem, oni Êe dobiti unutarnju snagu koja Êe im

omoguÊiti da odbiju napade neprijatelja.

Vjernicima u Korintu bilo je potrebno dublje iskustvo s Bo-

gom. Joπ uvijek im nije bilo dovoljno jasno πto znaËi gledati

307

193

Njegovu slavu i preobraæavati se iz karaktera u karakter. Vidje-

li su tek prve zrake te slave. Pavao je æelio da se ispune Boæ-

jom puninom, da upoznaju Njega, Ëiji je dolazak pouzdan kao

zora, i nastave uËiti dok ne steknu savrπenu spoznaju evane-

oske vjere.

Poruka upozorenja i molbi

308

194 Djela apostolska

30Pozvani na postizanje

viπeg mjerilaOvo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici KorinÊanima.

U nadi da Êe u umove korintskih vjernika æivo utisnuti va-

ænost odluËnog samosvladavanja, nepokolebljive trezvenosti i

neumorne gorljivosti u Kristovoj sluæbi, Pavao je u svojem pi-

smu iznio dojmljivu usporedbu izmeu krπÊanske borbe i

poznatih utrka koje su se u odreenim vremenskim razmacima

odræavale u blizini Korinta. Od svih igara koje su se odræavale

meu Grcima i Rimljanima, utrke su spadale meu najstarije i

najomiljenije. Njima su prisustvovali kraljevi, odliËnici i dræav-

nici. U njima su sudjelovali mladiÊi iz svih druπtvenih slojeva

koji nisu prezali ni od kakvog napora i stege potrebne za stje-

canje nagrade.

Utrke su se odvijale prema strogim pravilima na koja se

nitko nije mogao æaliti. Oni koji su æeljeli biti uvrπteni u natje-

canje za nagradu, prvo su morali proÊi naporne pripreme. Strogo

je bilo zabranjeno πtetno popuπtanje apetitu ili bilo kojem

drugom zadovoljstvu Ëime bi se umanjila umna ili tjelesna sna-

ga. Da bi natjecatelj mogao raËunati na uspjeh u ovom odmje-

ravanju snage i brzine, miπiÊi moraju biti snaæni i gipki, a æivci

pod nadzorom. Svaki pokret mora biti proraËunat, a korak brz

i odluËan; tjelesna snaga mora dostiÊi najviπu razinu.

Kad su se natjecatelji pojavili pred okupljenim mnoπtvom,

bila su objavljena njihova imena i jasno iznesena pravila utrke.

Zatim su svi krenuli odjednom uz napetu pozornost gledatelja

309

310

(194)

195

koji su ih sokolili u odluËnosti da pobijede. Suci su sjedili bli-

zu cilja da bi mogli pratiti utrku od poËetka do kraja i dodije-

liti nagradu pravom pobjedniku. Ako je netko prvi doπao na

cilj, a posluæio se nezakonitim stjecanjem prednosti, nije do-

bio nagradu.

U ovim natjecanjima trkaËi su se izlagali velikoj opasnosti.

Neki se nikad nisu oporavili od velikog tjelesnog napora. Nije

bilo neobiËno da neki natjecatelji za vrijeme utrke padnu krvareÊi

na usta i nos, a katkad se dogodilo da je natjecatelj pao mrtav

u trenutku kad je bio nadomak pobjedi. Ali ni moguÊnost do-

æivotne povrede ili smrti nije smatrana prevelikim rizikom u

usporedbi s ËaπÊu kojom je bio nagraen uspjeπni natjecatelj.

Kad je pobjednik stigao na cilj, pljesak gledatelja prolomio

se zrakom odjekujuÊi od obliænjih breæuljaka i planina. Pred

svim gledateljima suci su mu dali oznake pobjede — lovorov

vijenac i palminu granËicu koju je trebao nositi u desnici. Nje-

govu su slavu opijevali po cijeloj zemlji; njegovi su roditelji su-

djelovali u Ëasti; Ëak i grad u kojem je æivio bio je visoko po-

πtovan zato πto je dao tako velikog atletiËara.

SpominjuÊi ove utrke kao sliku krπÊanske borbe, Pavao je

istaknuo prijeko potrebnu pripremu za uspjeh natjecateljâ u

utrci — stegu, umjerenu prehranu, potrebu za trijeznoπÊu. “Svaki

se natjecatelj uzdræava u svim stvarima”, izjavio je. TrkaËi su

odbacili svako popuπtanje koje bi moglo oslabiti njihovu tje-

lesnu snagu, a stalnim vjeæbanjem dali su miπiÊima snagu i

izdræljivost da bi, kad doe dan natjecanja, mogli izdræati najveÊi

napor. Koliko je vaænije da krπÊanin, Ëiji su vjeËni interesi na

kocki, podloæi apetit i osjeÊaje razumu i Boæjoj volji! On ne

smije dopustiti da mu pozornost odvuku zabave, uæici ili lago-

dan æivot. Sve svoje navike i osjeÊaje mora podloæiti Ëvrstoj stezi.

Razum, prosvijetljen nauËavanjem Boæje rijeËi i voen Boæjim

Duhom, mora dræati uzde nadzora.

Kad to uËini, krπÊanin mora uloæiti najveÊi napor da bi

pobijedio. U korintskim igrama posljednjih nekoliko koraka

natjecatelji u utrci uËinili su krajnji napor da zadræe nesmanje-

nu brzinu. Tako Êe i krπÊanin, kako se pribliæava cilju, uloæiti

joπ veÊu gorljivost i odluËnost nego na poËetku utrke.

Pavao prikazuje razliku izmeu pobjednikova lovorova vi-

jenca koji vene i vijenca besmrtne slave koju Êe dobiti onaj

tko pobjedniËki trËi u krπÊanskoj utrci. “Oni [trËe]”, izjavljuje,

Pozvani na postizanje viπeg mjerila

311

312

196 Djela apostolska

“da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.” Da bi dobili

raspadljivu nagradu, grËki trkaËi nisu πtedjeli ni truda ni ste-

ge. Mi trËimo za beskrajno vredniju nagradu, za krunu vjeË-

nog æivota. Koliko bismo trebali biti paæljiviji u nastojanju, ko-

liko spremniji na ærtvu i samoodricanje!

U Poslanici Hebrejima istaknuta je jedinstvenost namjere

koja treba obiljeæavati krπÊaninovu utrku za vjeËni æivot:

“Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te

ustrajno trËimo na utakmici koja nam je odreena! Uprimo

pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,1.2)

Zavist, zloba, zle misli, klevetanje, lakomost — to su bremena

koja krπÊanin mora odbaciti da bi mogao uspjeπno trËati utrku

za besmrtnost. Bez obzira na ærtvu, treba odloæiti svaku navi-

ku ili postupak koji vodi grijehu i nanosi sramotu Kristu.

Blagoslove Neba ne moæe primiti Ëovjek koji krπi vjeËna na-

Ëela pravde. Jedan njegovani grijeh dovoljan je da dovede do

kvarenja karaktera i zavede druge.

“Ako te na grijeh navodi ruka tvoja,” rekao je Spasitelj, “od-

sijeci je! Bolje ti je kljastu uÊi u æivot nego s dvjema rukama

otiÊi u pakao — u neugasivi oganj. Ako te na grijeh navodi no-

ga tvoja, odsijeci je! Bolje ti je hromu uÊi u æivot nego da bu-

deπ s dvjema nogama baËen u pakao.” (Marko 9,43-45) Ako radi

spaπavanja tijela od smrti treba odrezati nogu ili ruku, ili Ëak

iskopati oko, koliko bi ozbiljnije krπÊanin trebao odloæiti gri-

jeh koji donosi smrt duπi!

Nakon πto su se opredijelili za samoodricanje i strogu stegu,

natjecatelji u drevnim igrama uopÊe nisu bili sigurni da Êe po-

bijediti. “Ne znate li”, rekao je Pavao, “da u trkaliπtu svi trkaËi

trËe, ali samo jedan dobiva nagradu!” Koliko se god trkaËi tru-

dili, samo jedan dobiva nagradu. Samo je jedna ruka mogla

uhvatiti æeljeni vijenac. Neki su mogli uloæiti krajnje napore da

dobiju nagradu, ali kad su pruæili ruku da je uzmu, drugi je,

samo trenutak prije njih, zgrabio æeljeno blago.

Ali tako nije u krπÊanskoj borbi. Nitko tko se dræi uvjeta

neÊe biti razoËaran na kraju utrke. Nitko tko je ozbiljan i us-

trajan, neÊe doæivjeti neuspjeh. Ne dobivaju utrku hitri ni boj

hrabri. Najslabiji sveti kao i najjaËi moæe ponijeti vijenac besmrtne

slave. Pobijediti mogu svi koji snagom boæanske milosti uskla-

de æivot s Kristovom voljom. Æivot u potpunosti usklaen s na-

Ëelima iznesenim u Boæjoj rijeËi ljudi Ëesto smatraju nevaænim

313

197

— previπe beznaËajnim da bi zasluæio pozornost. Ali imajuÊi na

umu koliki je ulog, niπta nije malo πto moæe pomoÊi ili sprije-

Ëiti. Svaki postupak znaËi odreenu teæinu na vagi koja odre-

uje æivotnu pobjedu ili poraz. A nagrada koju dobivaju oni

koji pobijede bit Êe u omjeru prema snazi i ozbiljnosti kojom

su se trudili.

Apostol je samog sebe usporedio s Ëovjekom koji sudje-

luje u utrci nastojeÊi svom snagom steÊi nagradu. “Ja stoga ta-

ko trËim,” kaæe, “ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne

kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vu-

Ëem ga kao roba, da sâm ne budem odbaËen poπto sam dru-

gima propovijedao.” Da u krπÊanskoj utrci ne bi trËao na ne-

sigurno ili nasumce, Pavao se podvrgnuo ozbiljnoj pripremi.

RijeËi “krotim svoje tijelo” (DF) doslovce znaËi da strogom stegom

potiskuje æelje, pobude i osjeÊaje.

Pavao se bojao da bi, nakon πto je drugima propovijedao,

sâm mogao biti odbaËen. Bio je svjestan da, ne provede li u

svojem æivotu naËela u koja je vjerovao i koja je propovijedao,

rad za druge njemu samome neÊe biti od koristi. Njegove rijeËi,

utjecaj, odbijanje da zadovoljava svoje prohtjeve, sve to mora

pokazati da njegova vjera nije samo zvanje, veÊ svakidaπnja æiva

povezanost s Bogom. Pred sobom je stalno imao samo jedan

cilj koji je nastojao dosegnuti s najveÊom ozbiljnoπÊu — pra-

vednost “koja dolazi od Boga na osnovi vjere” (Filipljanima 3,9).

Pavao je znao da njegova borba protiv zla neÊe zavrπiti dokle

god æivi. Bio je stalno svjestan potrebe da se mora dobro Ëu-

vati da zemaljske æelje ne nadvladaju duhovnu gorljivost. Svim

snagama nastavio se boriti protiv uroenih sklonosti. Uvijek je

pred sobom imao ideal koji je æelio postiÊi, a ovaj je ideal na-

stojao doseÊi posluπnoπÊu Boæjem zakonu. Svoje rijeËi, postup-

ke i osjeÊaje — sve je to pokorio nadzoru Boæjeg Duha.

Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci za vjeËni

æivot Pavao æelio vidjeti u æivotu korintskih vjernika. Znao je

da je pred njima, da bi mogli dostiÊi Kristov ideal, æivotna borba

u kojoj neÊe biti odmora. Molio ih je da se trude u okviru Za-

kona, da iz dana u dan teæe za poboænoπÊu i moralnim savr-

πenstvom. Molio ih je da odloæe svako breme i æure naprijed

prema cilju savrπenstva u Kristu.

Pavao je KorinÊanima ukazao na iskustvo drevnih Izraela-

ca, na blagoslove kojima je bila nagraena njihova posluπnost i

Pozvani na postizanje viπeg mjerila

314

315

198 Djela apostolska

na kazne koje su uslijedile zbog prijestupa. Podsjetio ih je ka-

ko su Hebreji na Ëudesan naËin bili izvedeni iz Egipta pod za-

πtitom oblaka danju i stupom od ognja noÊu. Tako ih je Bog

sigurno preveo preko Crvenog mora, dok su se EgipÊani, nadajuÊi

se da Êe prijeÊi na isti naËin, svi utopili. Ovim djelima Bog je

Izraela priznao svojom Crkvom. Svi su “jeli isto duhovno je-

lo… pili isto duhovno piÊe. Pili su, naime, iz duhovne stijene

koja ih je pratila, a ta stijena bijaπe Krist.” Æidovi su tijekom

cijelog putovanja imali Krista za vou. Udarena stijena prikazi-

vala je Krista koji je bio izranjen za grijehe ljudi da bi svima

njima mogla poteÊi rijeka spasenja.

Bez obzira na nak lonost koju je Bog pokazao prema

Hebrejima, zbog njihove silne æelje za uæicima koje su ostavili

u Egiptu i zbog njihova grijeha i buntovnosti, snaπla ih je Boæ-

ja kazna. Apostol je upozorio vjernike u Korintu da uzmu u

obzir pouke sadræane u iskustvu Izraela. “To se dogodilo nama

za primjer,” izjavio je, “da ne Ëeznemo za zlim stvarima, kao

πto su oni Ëeznuli.” Pokazao im je kako je ljubav prema udob-

nosti i zadovoljstvima pripremila put grijesima koji su izazvali

Boæju osvetu. Kad su sinovi Izraelovi sjeli da jedu i piju pa us-

tali da igraju, odbacili su Boæji strah i poklonili se zlatnom te-

letu koje su naËinili da prikazuje Boga. Nakon πto su sudjelo-

vali u razuzdanom slavlju povezanom sa πtovanjem Baala

Peorskog, mnogi su se Hebreji odali razvratu. Tako su izazvali

Boæju srdæbu i na Njegovu je zapovijed “u jedan dan palo dva-

deset i tri tisuÊe” ljudi.

Apostol je upozorio KorinÊane: “Dakle, tko misli da stoji,

neka pazi da ne padne!” Ako postanu hvalisavi i samopouzda-

ni, a zanemare budnost i molitvu, past Êe u straπan grijeh i

time na se navuÊi Boæju srdæbu. No Pavao nije æelio da ih svla-

da maloduπnost ili obeshrabrenje. Dao im je sigurnost. “Bog je

vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, nego

Êe vam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da je moæete

podnijeti.”

Pavao je pozivao svoju braÊu da sama ocijene kako Êe

njihove rijeËi i djela utjecati na druge, i da ne Ëine niπta, koliko

god neduæno bilo samo po sebi, πto bi izgledalo kao da odo-

bravaju idolopoklonstvo ili da vrijeaju osjeÊaje nekoga tko je

moæda slab u vjeri. “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pije-

316

317

199

te, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju! Ne bu-

dite na sablazan ni Æidovima, ni Grcima, ni Crkvi Boæjoj.”

Apostolova upozorenja upuÊena korintskoj crkvi primjenjiva

su na sva vremena i posebno prilagoena naπem dobu. Pod

idolopoklonstvom nije mislio samo na πtovanje idola, veÊ na

sluæenje sebi, na ljubav prema udobnosti, zadovoljavanje ape-

tita i osjetila. Sámo ispovijedanje vjere u Krista, hvalisavo po-

znavanje istine, ne Ëini Ëovjeka krπÊaninom. Religija koja na-

stoji samo zadovoljiti oko, uho i okus, ili odobrava popuπtanje

sebi, nije Kristova religija.

UsporeujuÊi Crkvu s ljudskim tijelom, apostol priklad-

no prikazuje prisan i skladan odnos koji treba vladati meu svim

vjernicima Kristove Crkve. “Mi smo svi”, pisao je, “krπteni jed-

nim Duhom u jedno tijelo… bilo Æidovi bilo Grci, bilo robovi

bilo slobodnjaci. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelo

se ne sastoji od jednoga uda, veÊ od mnogih. Ako noga rekne:

‘BuduÊi da nisam ruka, ne pripadam tijelu’, tim ne prestaje

pripadati tijelu… Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio duh?

Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? Ali je Bog udove, i to

svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio. Kada

bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? Udovi su mnogi, a

tijelo je jedno. Ne moæe oko reÊi ruci: ‘Ne trebaπ mi’, ili opet

glava nogama: ‘Ne trebate mi’… Ali je Bog sloæio tijelo dajuÊi

veÊu Ëast onome udu koji je nema, da ne bude razdora u tije-

lu, veÊ da udovi briæno nastoje oko zajedniËkog dobra sviju.

Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednome udu

iskazuje Ëast, s njim se raduju svi udovi. Vi ste tijelo Kristovo,

a pojedinci udovi.”

Zatim je rijeËima, koje su do danaπnjeg dana nadahnuÊe i

ohrabrenje muæevima i æenama, istaknuo vaænost ljubavi koju

Kristovi sljedbenici trebaju njegovati: “Kad bih ljudske i ane-

oske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed πto

jeËi, ili cimbal πto zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao

sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih

brda premjeπtao, a ljubavi ne bih imao, bio bih niπta. Kad bih

na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo

svoje predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta mi koristilo

ne bi.”

Bez obzira na to koliko visoko bilo znanje, onaj Ëije srce

nije ispunjeno ljubavlju za Boga i bliænje, nije pravi Kristov uËe-

Pozvani na postizanje viπeg mjerila

318

200 Djela apostolska

nik. Premda moæe imati veliku vjeru i moÊ da Ëak Ëini Ëuda,

njegova bi vjera bez ljubavi bila bezvrijedna. On moæe poka-

zati veliku dareæljivost; ali kad bi, iz neke druge pobude osim

iskrene ljubavi, razdao sav imetak da nahrani gladne, ovim Ëi-

nom ne bi stekao Boæju naklonost. U svojoj revnosti mogao bi

Ëak umrijeti muËeniËkom smrÊu, ali ako nije potaknut ljubav-

lju, Bog bi ga smatrao zavedenim zanesenjakom ili Ëastoljubi-

vim licemjerom.

“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi,

ne hvasta se, ne oholi se.” NajËiπÊa radost proizlazi iz najdub-

lje poniznosti. NajjaËi i najplemenitiji karakteri izgrauju se na

temelju strpljenja, ljubavi i pokornosti Boæjoj volji.

Ljubav “nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se,

zaboravlja i praπta zlo”. Ljubav sliËna Kristovoj nalazi najpovoljnije

tumaËenje tuih pobuda i djela. Ona ne istiËe nepotrebno ni-

Ëije pogrjeπke; ne sluπa znatiæeljno nepovoljne izvjeπtaje, veÊ

nastoji zapaziti dobre osobine drugih.

Ljubav se “ne raduje… nepravdi, a raduje se istini. Sve is-

priËava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi”. Takva lju-

bav “nigda ne prestaje”. Ona nikad ne gubi svoju vrijednost;

nebeska je osobina. Onaj tko je posjeduje, unijet Êe je kao sku-

pocjeno blago kroz vrata Boæjeg grada.

“Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveÊa

meu njima ljubav.”

Meu korintskim vjernicima koji su snizili moralno mje-

rilo bili su neki koji su napustili neke od osnovnih elemenata

svoje vjere. Neki su otiπli tako daleko da su nijekali nauk o

uskrsnuÊu. Pavao se ovom krivovjerju suprotstavio jasnim svje-

doËanstvom o nedvojbenim dokazima Kristova uskrsnuÊa. Re-

kao je da je Krist, nakon svoje smrti, “treÊi dan, suglasno Pis-

mima, uskrsnuo”, nakon Ëega “se ukazao Kefi, potom Dva-

naestorici. Zatim se ukazao braÊi kojih je bilo zajedno viπe od

pet stotina, od kojih veÊina joπ i sada æivi, a neki su veÊ po-

mrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A na-

posljetku, ukazao se i meni kao nedonoπËetu.”

Apostol je s uvjerljivom snagom iznio veliku istinu o us-

krsnuÊu. “Ako li nema uskrsnuÊa mrtvih,” dokazivao je, “onda

ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je ne-

osnovano naπe propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera. Tad

izlazi da smo i laæni svjedoci Boæji jer smo svjedoËili da je Bog

319

320

201

uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskrπa-

vaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, ni Krist nije

uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti

vaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kri-

stu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo u ovome æivotu uzdamo u

Krista, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sad, Krist je uskrsnuo

od mrtvih. On je prvenac umrlih.”

Apostol je misli korintske braÊe usmjerio prema trijumfu

jutra uskrsnuÊa, kad Êe uskrsnuti svi sveti koji spavaju da zau-

vijek æive sa svojim Gospodinom. “Kazujem vam tajnu”, izja-

vio je apostol, “svi neÊemo umrijeti, ali Êemo se svi preobraziti,

u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit Êe

truba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi, a mi Êemo se preobraziti,

jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i

da se ovo smrtno tijelo obuËe besmrtnoπÊu. A kad se ovo ras-

padljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i ovo smrtno tijelo bes-

mrtnoπÊu, tada Êe se ispuniti pisana rijeË: ‘Pobjeda proguta smrt.

Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?’… Ali

hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπemu Gospodinu Isu-

su Kristu!”

Slavna pobjeda oËekuje vjerne. Svjestan moguÊnosti koje

se nalaze pred korintskim vjernicima, apostol im je nastojao

iznijeti ono πto Êe ih uzdiÊi iznad sebiËnog i osjetilnog, πto

proslavlja æivot s nadom u besmrtnost. Ozbiljno ih je opomi-

njao da budu vjerni svojem uzviπenom zvanju u Kristu. “BraÊo

moja ljubljena,” molio ih je, “budite Ëvrsti, nepokolebljivi, uvi-

jek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaπ trud u Go-

spodinu nije uzaludan!”

Tako je apostol na najodluËniji i najdojmljiviji naËin nasto-

jao ispraviti laæne i opasne zamisli i postupke koji su prevla-

dali u korintskoj crkvi. Govorio je otvoreno, ali s ljubavlju za

njihove duπe. U njegovim opomenama i ukorima sjalo je svjet-

lo s Boæjeg prijestolja da otkrije skrivene grijehe koji su kaljali

njihov æivot. Kako Êe ih prihvatiti?

Nakon πto je pismo poslao, Pavao se bojao da Êe ono πto

je napisao moæda preduboko raniti one kojima ga je namije-

nio. Jako se bojao daljnjeg otuenja i katkad je poæelio da opo-

zove svoje rijeËi. Oni koji, kao apostol, osjeÊaju odgovornost

za voljene crkve ili ustanove, najbolje mogu razumjeti njegovu

potiπtenost i samooptuæivanje. Boæjim slugama koji nose bre-

Pozvani na postizanje viπeg mjerila

321

322

202 Djela apostolska

me Njegovog djela u ovo vrijeme poznat je rad, sukobi i zabri-

nutost πto ih je iskusio veliki apostol. OptereÊen podjelama u

crkvi, naiπavπi na nezahvalnost i izdaju od nekih koje je sim-

patizirao i podupirao, svjestan opasnosti za crkve koje gaje be-

zakonje, prisiljen da u prekoravanju grijeha uputi otvoren po-

ziv na samoispitivanje, bio je istodobno optereÊen strahom da

je moæda nastupio s prevelikom oπtrinom. DrπÊuÊi od zabrinu-

tosti, Ëekao je na neku vijest o primitku svoje poruke.

203

31PrihvaÊena vijest

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslaniciKorinÊanima.

Pavao je iz Efeza krenuo na joπ jedno misijsko putovanje

tijekom kojega je namjeravao ponovo posjetiti mjesta prijaπnjeg

rada u Europi. Zadræao se neko vrijeme u Troadi gdje je propo-

vijedao “Kristovu Radosnu vijest”; tamo je naπao neke koji su

bili spremni sluπati Njegovu vijest. Poslije Êe o svojem radu u

tom gradu reÊi da mu se “otvoriπe vrata u Gospodinu”. Ali koliko

god bili uspjeπni njegovi napori, nije mogao dugo ostati u Tro-

adi. Na srcu mu je teπko poËivala “briga za sve crkve”, a posebno

za crkvu u Korintu. Nadao se da Êe u Troadi sresti Tita i tako

od njega saznati kako su primljene rijeËi savjeta i ukora koje

je poslao braÊi u Korintu, ali se u tome razoËarao. O ovom je

doæivljaju pisao: “Ne imadoh duπevnog mira buduÊi da tu ne

naoh svoga brata Tita.” Zato je napustio Troadu i preπao u

Makedoniju gdje je u Filipima sreo Timoteja.

Tijekom tog razdoblja tjeskobe zbog crkve u Korintu Pa-

vao se nadao najboljem, ali katkad ga je svladao osjeÊaj naj-

dublje tuge jer se bojao da vjernici mogu pogrjeπno shvatiti

njegove savjete i upozorenja. “Naπe slabo ljudsko biÊe nije imalo

nikakva mira”, pisao je poslije. “Naprotiv, u svakom smo pogledu

bili u nevolji: izvana borbe — iznutra zebnje. Ali Bog, koji tjeπi

potiπtene, utjeπi nas Titovim dolaskom.”

Ovaj vjerni vjesnik donio je radosne vijesti o izvanrednoj

promjeni koja se zbila meu korintskim vjernicima. Mnogi su

prihvatili upute sadræane u Pavlovom pismu i pokajali se za svoje

(203)

323

324

204 Djela apostolska

grijehe. Njihov æivot viπe nije bio na sramotu krπÊanstva, veÊ

je vrπio snaæan utjecaj u prilog praktiËne poboænosti.

Ispunjen radoπÊu, apostol je poslao novo pismo korintskim

vjernicima iskazujuÊi radost srca zbog promjene koja se u njima

dogodila: “Zbilja, ako sam vas i raæalostio poslanicom, nije mi

æao. Ako sam i æalio...” MuËen strahom da Êe prezreti njegove

rijeËi, katkad se kajao πto im je tako odluËno i oπtro pisao. “...

Sad se radujem,” nastavio je, “ne zbog toga πto ste postali æalosni,

nego zbog toga πto vas je ta æalost dovela k obraÊenju. Vi ste

se raæalostili po promisli i volji Boæjoj, tako da od nas ne pretrpite

nikakve πtete. Æalost, naime, koja je po promisli i volji Boæjoj

raa spasonosno i stalno obraÊenje.” Zato Êe pokajanje, do kojeg

dolazi zahvaljujuÊi utjecaju boæanske milosti na srce, dovesti

do priznanja i odbacivanja grijeha. Takvi su bili plodovi koje

je apostol vidio u æivotu korintskih vjernika. “Koliku je gorlji-

vost proizvela u vama ta ista æalost... ©toviπe! Koliko opravdavanje!

Koliko ogorËenje! Koliki strah! Koliku Ëeænju! Koliki æar!”

Pavao je veÊ neko vrijeme u duπi nosio breme za crkve —

tako teπko da ga je jedva mogao nositi. Laæni uËitelji nastojali

su uniπtiti njegov utjecaj meu vjernicima i nametali su svoja

nauËavanja umjesto evaneoske istine. Nedoumice i obeshrab-

renja kojima je Pavao bio okruæen vidljivi su iz ovih rijeËi: “Bija-

smo prekomjerno, preko snage, optereÊeni te smo veÊ strepili

i za æivot.” (DF)

No sada je bio uklonjen jedan uzrok brige. Na vijest o tome

da su KorinÊani prihvatili pismo koje im je uputio, Pavao je

poËeo rijeËima radosti: “Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina

naπega Isusa Krista, Otac milosra i Bog svakovrsne utjehe, koji

nas tjeπi u svoj naπoj nevolji tako da mi moæemo svakovrsnom

utjehom, kojom nas same tjeπi Bog, tjeπiti one koji se nalaze

ma u kakvoj nevolji. Zaista, kao πto se patnje Kristove preobilno

izlijevaju na nas, tako preobilna biva i naπa utjeha po Kristu.

Ako podnosimo nevolje, to je za vaπu utjehu i spasenje. Ako

primamo utjehu, to je za vaπu utjehu koja vam omoguÊuje da

strpljivo podnosite iste patnje koje i mi podnosimo. Naπa je

nada za vas Ëvrsta, jer znamo da Êete, kao πto dijelite s nama

patnje, tako dijeliti i utjehu.”

IskazujuÊi radost zbog njihovoga ponovnog obraÊenja i ra-

stenja u milosti, Pavao je Bogu pripisao svu hvalu za preobraz-

bu njihova srca i æivota. “Hvala Bogu,” uskliknuo je, “koji nas

325

326

205

uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama

πiri na svakomu mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodan

Kristov miris meu onima koji se spasavaju i meu onima koji

propadaju.” U ono je vrijeme bio obiËaj da vojskovoa koji

pobijedi u bitci pri povratku sa sobom vodi povorku zaroblje-

nika. U takvim su prigodama bili odreeni nositelji mirisa, i

dok je vojska pobjedniËki stupala kuÊi, miris je za zarobljeni-

ke osuene da umru bio miris πto vodi u smrt pokazujuÊi da

se pribliæava vrijeme njihova pogubljenja, dok je za one zarob-

ljenike koji su stekli naklonost osvajaËa, kojima je æivot bio

poπteen, to bio miris æivota pokazujuÊi da im se pribliæava

sloboda.

Pavao je sada bio pun vjere i nade. OsjeÊao je da Sotona

neÊe trijumfirati nad Boæjim djelom u Korintu i zato su rijeËi

hvale potekle iz njegova zahvalnog srca. On i njegovi suradni-

ci proslavit Êe pobjedu nad neprijateljima Krista i istine tako

da s novom gorljivoπÊu pou πiriti spoznaju o Spasitelju. Miris

Evanelja trebao se kao tamjan πiriti po svijetu. Onima koji pri-

hvate Krista, vijest Êe biti miris πto od æivota vodi u æivot. Onima,

pak, koji ustraju u nevjeri, bit Êe miris πto od smrti vodi u

smrt.

Svjestan goleme veliËine ovog rada, Pavao je uskliknuo: “A

tko je za ovo sve sposoban?” Tko je kadar navijeπtati Krista ta-

ko da Njegovi neprijatelji neÊe imati opravdanog razloga da

prezru vjesnika ili vijest koju nosi? Pavao je æelio vjernicima

ukazati na sveËanu odgovornost evaneoske sluæbe. Samo oda-

nost propovijedanju RijeËi, povezana s Ëistim i dosljednim æi-

votom, moæe napore propovjednika uËiniti prihvatljivima za Boga

i korisnima za duπe. Propovjednici u naπe vrijeme, pod tere-

tom osjeÊaja veliËine posla, mogu s apostolom uskliknuti: “A

tko je za ovo sve sposoban?”

Bilo je onih koji su Pavla optuæivali za hvalisanje u prethod-

nom pismu. Apostol je sada to spomenuo pitajuÊi vjernike jesu

li time prosuivali njegove pobude. “PoËinjemo li ponovo pre-

poruËivati sami sebe?” upitao je. “Ili su nam, moæda — kao neki-

ma — potrebne preporuËnice za vas ili od vas?” Vjernici koji

su se selili u novo mjesto Ëesto su sa sobom nosili pisanu prepo-

ruku crkve s kojom su dotad bili povezani, ali vodeÊi radnici,

osnivaËi tih crkava, nisu imali potrebu za takvom preporukom.

Korintski vjernici, koji su od πtovanja idola bili prevedeni u evan-

PrihvaÊena vijest

327

206 Djela apostolska

eosku vjeru, bili su sva preporuka koju je Pavao trebao. To

πto su prihvatili istinu i promjena do koje je doπlo u njihovom

æivotu, bili su rjeËito svjedoËanstvo o vjernosti njegova rada i

prava da kao Kristov propovjednik savjetuje, ukori i pouËi.

Pavao je braÊu u Korintu smatrao svojim svjedoËanstvom.

“Vi ste naπa preporuka”, rekao je, “upisana u naπim srcima ko-

ju poznaju i Ëitaju svi ljudi. OËito je da ste vi pismo Kristovo,

sastavljeno naπom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga

æivoga, ne na ploËama od kamena, nego na ploËama tjelesnim

— u srcima.”

ObraÊenje grjeπnikâ i njihovo posveÊenje istinom najjaËi

je dokaz propovjedniku da ga je Bog pozvao u sluæbu. Dokaz

njegova apostolstva upisan je u srca obraÊenika i vidljiv u njiho-

vom obnovljenom æivotu. U njima je oblikovan Krist, nada sla-

ve. Ovi peËati na njegovoj sluæbi jako osnaæuju propovjednika.

Danas Kristovi propovjednici trebaju imati istu potvrdu koju

je korintska crkva dala za Pavlov rad. Premda u ovo vrijeme

ima mnogo propovjednika, jako su rijetki sposobni, sveti pro-

povjednici — ljudi ispunjeni ljubavlju koja je æivjela u Kristo-

vom srcu. Oholost, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, nala-

æenje pogrjeπaka kod drugih, ogorËenost i zavist plodovi su πto

ih donose mnogi koji ispovijedaju Kristovu vjeru. Njihov æivot,

u oπtroj suprotnosti sa Spasiteljevim, Ëesto je æalosno svjedo-

Ëanstvo o karakteru propovjednikova rada meu obraÊenicima.

»ovjek ne moæe doæivjeti veÊu Ëast nego da ga Bog prihvati

kao sposobnog propovjednika Evanelja. Ali oni koje Gospo-

din blagoslivlja silom i uspjehom u radu za Njega ne hvale se.

Oni priznaju da su potpuno ovisni o Njemu, svjesni da sami

nemaju nikakve sile. Oni s Pavlom kaæu: “To ne znaËi da bismo

sami po sebi bili sposobni neπto pomisliti kao da bi dolazilo

od nas. Ne, naπa sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i ospo-

sobio da budemo sluæbenici Novoga saveza.”

Pravi propovjednik vrπi UËiteljevo djelo. On osjeÊa vaænost

svojeg rada, svjestan da u odnosu na Crkvu i svijet odræava odnos

sliËan onome koji je Krist odræavao. On neumorno radi na tome

da grjeπnike vodi plemenitijem, uzviπenijem æivotu kako bi mogli

primiti nagradu pobjednika. Njegove su usnice dirnute æeravi-

com sa ærtvenika i on Isusa uzdiæe kao jedinu nadu grjeπnika.

Oni koji ga sluπaju, znaju da se pribliæio Bogu u æarkoj, djelo-

tvornoj molitvi. Sveti Duh poËiva na njemu, njegova je duπa

329

328

207

osjetila æivu, nebesku vatru, i on je sposoban usporeivati du-

hovno s duhovnim. Dobio je snagu da ruπi Sotonine utvrde.

Njegovo prikazivanje Boæje ljubavi lomi srca i mnogi pitaju: “©to

mi treba Ëiniti da se spasim?”

“Zato, imajuÊi ovu sluæbu, jer smo postigli milosre, ne

malaksavamo, nego smo otklanjali skrivene naËine rada kojih

bi se trebalo stidjeti. Nismo æivjeli lukavo niti izobliËavali rijeË

Boæju, veÊ smo, naprotiv, otvorenim navjeπÊivanjem istine

preporuËivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred

Bogom. Ako li je zastrta naπa Radosna vijest, zastrta je onima

koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio

nevjerniËku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vi-

jesti Krista, koji je slika Boæja. Mi, naime, ne propovijedamo

sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaπe sluge

radi Isusa. Zbilja, Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvije-

tli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spozna-

ju slave Boæje na licu Kristovu.”

Tako je apostol veliËao Boæju milost i milosre koje se oËito-

valo u svetom zalogu, povjerenom njemu kao Kristovu propo-

vjedniku. ZahvaljujuÊi Boæjem obilnom milosru, on i njegova

braÊa mogli su izdræati u teπkoÊama, nevoljama i opasnostima.

Svoju vjeru i nauk nisu oblikovali da odgovara æeljama sluπate-

lja niti su za sebe zadræali istine bitne za spasenje kako bi svoje

nauËavanje uËinili privlaËnijim. Istinu su iznijeli jednostavno i

jasno moleÊi za osvjedoËenje i obraÊenje duπa. Uz to su svoje

ponaπanje nastojali uskladiti s naukom da istina sama sebe pre-

poruËi savjesti svakog Ëovjeka.

“Ovo blago nosimo u zemljanim posudama”, nastavio je apo-

stol, “da se ona izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne na-

ma.” Bog je svoju istinu mogao objaviti preko bezgrjeπnih an-

ela, ali to nije Njegov plan. On bira ljudska biÊa, ljude sputa-

ne slabostima, da budu orua koja Êe ostvariti Njegove namje-

re. Ovo neprocjenjivo blago stavljeno je u zemljane posude. Nje-

govi blagoslovi dolaze svijetu preko ljudi. Preko njih Njegova

slava treba svijetliti u mraku grijeha. Sluæbom ljubavi trebaju

poÊi grjeπnima i potrebitima i povesti ih kriæu. A slavu, Ëast i

hvalu trebaju u svojem svekolikom radu pripisati Onomu koji

je iznad svih i nad svima.

VraÊajuÊi se na ono πto je sam doæivio, Pavao je pokazao

da pri izboru Kristove sluæbe nije bio potican sebiËnim pobudama

PrihvaÊena vijest

330

208 Djela apostolska

buduÊi da je njegov put bio prepun nevolja i kuπnji. “U svemu

pritisnuti,” pisao je, “ali ne pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdva-

jajuÊi; progonjeni, ali ne napuπteni; obarani, ali ne oboreni —

uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i æivot Isusov

u tijelu naπem oËituje.” (DF)

Pavao je svoju braÊu podsjetio da su on i njegovi surad-

nici kao Kristovi vjesnici stalno izloæeni opasnosti. TeπkoÊe ko-

je su podnosili iscrpljivale su njihovu snagu. “Mi se uvijek,”

pisao je, “dok smo æivi, predajemo smrti zbog Isusa, da se i

æivot Isusov oËituje na naπem smrtnom tijelu. I tako: smrt oËituje

svoju silu u nama, a æivot svoju u vama.” TrpeÊi oskudicu i

patnje, ovi su se Kristovi propovjednici izjednaËili s Njegovom

smrÊu. Ali ono πto je u njima oËitovalo smrt, donosilo je duhovni

æivot i zdravlje KorinÊanima koji su vjerovanjem u istinu po-

stali sudionicima vjeËnog æivota. S obzirom na to, Isusovi sljed-

benici trebali su paziti da nemarom i neljubaznoπÊu ne pove-

Êaju breme i nevolje radnika.

“A kako imamo isti duh vjere”, nastavio je Pavao, “o kojem

je pisano: ‘Vjerovah, zato govorih’, jednako i mi vjerujemo, i

zato govorimo.” BuduÊi da je bio potpuno svjestan stvarnosti

istine koja mu je bila povjerena, niπta Pavla nije moglo navesti

da s Boæjom rijeËju postupa prijevarno ili da skrije osvjedoËe-

nja svoje duπe. Nije namjeravao steÊi bogatstvo, Ëast ili zado-

voljstvo pokoravanjem miπljenjima ovog svijeta. Premda se nalazio

u stalnoj opasnosti da umre muËeniËkom smrÊu za vjeru koju

je propovijedao KorinÊanima, nije se dao zastraπiti jer je znao

da Êe ga Onaj koji je umro i uskrsnuo podiÊi iz groba i prika-

zati Ocu.

“Uistinu, sve ovo biva radi vas,” rekao je, “da poveÊana

milost uËini obilnom zahvalu veÊeg broja (vjernika) na slavu

Boæju.” Apostoli nisu propovijedali Evanelje da bi proslavili

sebe. Upravo ih je nada da mogu spasiti duπe navela da svoj

æivot posvete ovom djelu. A ta ih je nada poticala da se ne

prestanu truditi zato πto im prijeti neposredna opasnost ili stra-

danje.

“Zato ne malaksavamo”, izjavio je Pavao. “Naprotiv, ako se

i raspada naπ vanjski Ëovjek, ipak se naπ nutarnji Ëovjek obnavlja

iz dana u dan.” Pavao je osjeÊao moÊ neprijatelja, ali premda

je njegova tjelesna snaga opadala, on je vjerno i nepokolebljivo

navjeπÊivao Kristovo Evanelje. Opremljen svom Boæjom boj-

332

331

209

nom opremom, ovaj junak kriæa nastavio se dalje boriti. Nje-

gov radosni glas pokazivao je da u toj borbi pobjeuje. UpiruÊi

pogled u nagradu vjernih, uskliknuo je pobjedniËkim glasom:

“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja do-

nosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo

na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo

je vjeËno.”

Vrlo je ozbiljan i ganutljiv apostolov poziv korintskoj bra-

Êi da iznova uzmu u obzir neusporedivu ljubav svojeg Otkupitelja.

“Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista,”

pisao je, “kako je radi vas od bogataπa postao siromah da vi

postanete bogati njegovim siromaπtvom.” Poznata vam je visina

s koje je siπao, dubina poniæenja do koje se spustio. Kad je

stupio na put samoodricanja i ærtve, nije se osvrtao dok nije

dao svoj æivot. Izmeu prijestolja i kriæa za Njega nije bilo od-

mora.

Pavao je nabrajao toËku za toËkom da bi oni koji budu Ëitali

njegovu poslanicu mogli u potpunosti shvatiti Ëudesno poniæe-

nje πto ga je Spasitelj proπao radi njih. PrikazujuÊi Krista ka-

kav je bio dok je bio jednak s Bogom i s Njim primao πtovanje

anela, apostol je slijedio Njegov put sve do najveÊe dubine

poniæenja. Pavao je bio osvjedoËen da Êe iz njihova æivota ne-

stati svaka sebiËnost ako ih pokrene da shvate zapanjujuÊu ær-

tvu nebeskog Vladara. Pokazao im je kako je Sin Boæji odloæio

svoju slavu, kako se dragovoljno pokorio ograniËenjima ljud-

ske naravi i onda postao ponizan kao sluga, posluπan do same

smrti “i to do smrti na kriæu” (Filipljanima 2,8) da bi palog

Ëovjeka podigao od poniæenja do nade, radosti i Neba.

Kad boæanski karakter prouËavamo u svjetlu kriæa, vidimo

milosre, njeænost i oprost pomijeπan s jednakoπÊu i pravdom.

Vidimo nasred prijestolja Njega kako na rukama, nogama i

slabinama nosi znakove patnje koju je pretrpio da bi Ëovjeka

pomirio s Bogom. Vidimo beskonaËnog Oca kako prebiva u ne-

pristupaËnom svjetlu, ali nas prima zahvaljujuÊi zaslugama svojeg

Sina. Oblak osvete koji je prijetio bijedom i oËajem, u svjetlu

koje dolazi od kriæa otkriva Boæju poruku: Æivi, grjeπniËe, æivi!

Vi, pokajane duπe, æivite! Ja sam platio otkupninu.

Dok razmiπljamo o Kristu, mi se zadræavamo na obali bes-

konaËne ljubavi. Pokuπavamo govoriti o ovoj ljubavi, ali nam

nedostaju rijeËi. Promatramo Njegov æivot na Zemlji, Njegovu

PrihvaÊena vijest

334

333

210 Djela apostolska

ærtvu koju je prinio za nas, Njegovo djelo koje vrπi na Nebu

kao naπ zastupnik, i stanove koje pripravlja za one koji Ga lju-

be — i jedino πto moæemo jest uskliknuti: Kakve li visine i du-

bine Kristove ljubavi! “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi lju-

bili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu

pomirnicu za naπe grijehe.” “Gledajte koliku nam je ljubav Otac

iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 4,10; 3,1)

U svakom pravom uËeniku ova ljubav gori na oltaru srca

kao sveta vatra. Upravo se na Zemlji ova Boæja ljubav objavila

preko Krista. I na toj Zemlji Njegova djeca trebaju svojim

besprijekornim æivotom odraæavati ovu ljubav. Tako Êe grjeπ-

nici biti dovedeni kriæu da gledaju Janje Boæje.

211

32Dareæljiva crkva

U prvom pismu upuÊenom crkvi u Korintu Pavao je vjerni-

cima dao upute o velikim naËelima koja se odnose na podupi-

ranje Boæjeg djela na Zemlji. PiπuÊi o svojem apostolskom radu

za njih, pitao je:

“Kada tko vojuje o svom troπku? Tko sadi vinograd, a ne

uæiva njegov rod? Tko li pase stado, a mlijeka od stada ne pije?

Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: ‘Ne zavezuj usta volu

koji vrπe!’ Zar se Bog brine za volove? Ili bez sumnje to govori

radi nas? Da, to je za nas napisano, jer treba da oraË s nadom

ore i da vrπilac vrπe s nadom da Êe dobiti od æetve.”

“Ako smo mi vama sijali duhovna dobra,” pitao je dalje apo-

stol, “je li neπto veliko ako poæanjemo vaπa zemaljska dobra?

Ako drugi imaju pravo na vas, zar nemamo veÊe mi? Ali se nismo

posluæili ovim pravom, veÊ podnosimo sve da ne postavimo

kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti. Zar ne znate da se

oni koji obavljaju svetu sluæbu hrane od hramskih dohodaka,

da sluæbenici ærtvenika sa ærtvenikom dijele? Jednako je Gospodin

naredio onima koji navjeπÊuju Radosnu vijest da od Radosne

vijesti æive.” (1. KorinÊanima 9,7-14)

Apostol ovdje govori o Gospodnjem planu za uzdræavanje

sveÊenika koji su sluæili u hramu. One koji su bili odvojeni za

ovu svetu sluæbu, uzdræavala su njihova braÊa koju su posluæi-

vali duhovnim blagoslovima. “Istina, i potomci Levijevih sinova,

oni koji primaju sveÊeniËku sluæbu, imaju naredbu od Zakona

da uzimaju desetinu od naroda.” (Hebrejima 7,5) Gospodin je

izabrao Levijevo pleme za svetu sluæbu povezanu s hramom i

sveÊenstvom. “Jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj... njega i

(211)

336

335

212 Djela apostolska

njegove sinove... da obavljaju sluæbu i blagoslivljaju u ime Jahve.”

(Ponovljeni zakon 18,5) Gospodin je desetinu svega prihoda

smatrao svojim dijelom, a zadræavanje desetine smatrao je pljaË-

kom. Pavao je govorio o ovom planu za uzdræavanje propovjed-

niπtva kad je rekao: “Jednako je Gospodin naredio onima koji

navjeπÊuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti æive.” Poslije

je apostol, piπuÊi Timoteju, rekao: “Radnik zasluæuje svoju pla-

Êu.” (1. Timoteju 5,18)

Davanje desetine bilo je dio Boæjeg plana za odræavanje

Njegove sluæbe. Bog je odredio i davanje brojnih darova i pri-

nosa. U æidovskom sustavu narod je bio pouËavan da njeguje

duh dareæljivosti u podupiranju Boæjeg djela i u zadovoljavanju

potreba siromaha. Za posebne prilike bili su predvieni drago-

voljni prinosi. Za vrijeme æetve i berbe prvi su plodovi — æita-

rice, groæe i ulje — bili posveÊeni kao prinos Gospodinu.

Zaostalo klasje i plodovi bili su namijenjeni siromaπnima. Prvi

plodovi vune kod striæenja ovaca i prvo zrnje kad se vrπilo æito

odvajani su za Boga. Tako je bilo i s prvoroenim od sve sto-

ke, a za sina prvenca plaÊao se otkup. Prvi su plodovi bili izno-

πeni pred Gospodina u Svetiπtu, a zatim predavani sveÊenici-

ma na koriπtenje.

Ovim sustavom dragovoljnosti Gospodin je nastojao pou-

Ëiti Izraelce da On u svemu mora biti prvi. Tako ih je podsjeÊao

da je On vlasnik njihovih njiva i stada, da im On πalje sunce i

kiπu koja pomaæe da æetva uzraste i sazri. Sve πto su posjedo-

vali bilo je Njegovo; oni su bili samo upravitelji Njegovih dobara.

Nije Boæja namjera da krπÊani, koji imaju daleko veÊe pred-

nosti od onih koje je imao æidovski narod, budu manje dareæljivi.

“Komu je mnogo povjereno,” izjavio je Spasitelj, “od njega Êe

se viπe iskati.” (Luka 12,48) Dareæljivost koja se oËekivala od

Hebreja uglavnom je koristila njihovom narodu; danas je Boæje

djelo raπireno po cijelome svijetu. Krist je u ruke svojih sljed-

benika stavio blago Evanelja i uËinio ih odgovornima da Radosnu

vijest o spasenju navijeste svijetu. Nema sumnje da su naπe ob-

veze mnogo veÊe od obveza drevnog Izraela.

Kako se bude πirilo Boæje djelo, tako Êe i pozivi za pomoÊ

biti uËestaliji. Na ove Êe se pozive moÊi odgovoriti ako krπÊani

budu poπtovali zapovijed “Donesite Ëitavu desetinu u riznicu

da u mojoj kuÊi bude hrane.” (Malahija 3,10) Kad bi oni koji

se smatraju krπÊanima vjerno donosili Bogu desetinu i darove,

338

337

213

Njegova bi riznica bila puna. Tada ne bi bilo potrebe za pri-

bjegavanje dobrotvornim priredbama, lutrijama i zabavama da

se skupe sredstva za podupiranje Evanelja.

Ljudi su u kuπnji da svoj novac uporabe za zadovoljavanje

svojih æelja i prohtjeva, za osobno ukraπavanje ili za ukraπava-

nje svojih domova. Mnogi vjernici za to ne oklijevaju potroπiti

i viπe nego πto treba. Ali kad Ëuju poziv da daju u Gospodnju

riznicu da bi Njegovo djelo na Zemlji moglo napredovati, onda

mrmljaju. Moæda, kad osjeÊaju da ne mogu drukËije, daju svo-

tu koja je daleko manja od novca koji Ëesto potroπe za ono πto

je nepotrebno. Oni ne pokazuju pravu ljubav prema Kristovom

djelu niti ozbiljno zanimanje za spasenje duπa. Ne treba se Ëu-

diti πto je æivot takvih krπÊana samo zakræljalo, bolesno æivota-

renje.

Onaj Ëije srce gori ljubavlju prema Kristu, neÊe smatrati

samo duænoπÊu, veÊ i zadovoljstvom πto moæe pridonijeti napretku

najuzviπenijeg i najsvetijeg djela povjerenog Ëovjeku — iznoπe-

nja svijetu bogatstva dobrote, milosra i istine.

Upravo duh pohlepe navodi ljude da radi zadovoljenja svojih

æelja zadræe sredstva koja s pravom pripadaju Bogu, a taj je duh

Njemu odvratan sada kao i onda kad je preko proroka ozbilj-

no ukorio svoj narod rijeËima: “Smije li Ëovjek prikraÊivati Bo-

ga? A vi mene prikraÊujete. I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’

U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikra-

Êujete vi, sav narod!” (Malahija 3,8.9)

Duh dareæljivosti je duh Neba. Ovaj se duh najoËitije vidi

u Kristovoj ærtvi na kriæu. Otac je radi nas dao svojeg jedino-

roenog Sina, a Krist je, nakon πto se odrekao svega πto je imao,

dao samog sebe da bi mogao spasiti Ëovjeka. Golgotski kriæ bi

svakog Spasiteljevog sljedbenika trebao potaknuti na dareælji-

vost. Na njemu je prikazano naËelo davanja i samo davanja. “Tko

tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio.”

(1. Ivanova 2,6)

S druge strane, duh sebiËnosti je Sotonin duh. NaËelo koje

se oËituje u æivotu svjetovnih ljudi jest uzimanje i samo uzima-

nje. Tako se nadaju osigurati sreÊu i udoban æivot, ali je plod

sjemena koje siju bijeda i smrt.

Dokle god Bog blagoslivlja svoju djecu, ne prestaje njiho-

va obveza da Mu vrate Njegov dio. Ne samo da trebaju Gospodinu

dati dio koji Njemu pripada, nego trebaju donijeti u riznicu dra-

Dareæljiva crkva

340

339

214 Djela apostolska

govoljni dar kao dar zahvalnosti. Stvoritelju trebaju radosna srca

posvetiti prve plodove svojeg obilja — najvrednije πto imaju,

svoju najbolju i najsvetiju sluæbu. Tako Êe steÊi bogate blago-

slove. Sâm Êe Bog uËiniti da njihove duπe budu kao zaliven vrt

kojemu voda ne nedostaje. A kad bude zavrπena posljednja ve-

lika æetva, klasje koje su uspjeli donijeti UËitelju bit Êe nagra-

da za nesebiËno koriπtenje talenata koji su im bili posueni.

Boæji izabrani vjesnici, ukljuËeni u neumoran rad, nikad

ne bi smjeli poÊi u borbu na svoju ruku, bez suÊutne i srdaËne

potpore svoje braÊe. Vjernici Crkve duæni su voditi brigu o onima

koji su ostavili svjetovne poslove da bi se posvetili sluæbi. Kad

su Boæji propovjednici ohrabreni, Njegovo djelo silno napre-

duje. Ali ako im se zbog ljudske sebiËnosti uskrati potpora na

koju imaju pravo, njihove ruke slabe i njihova je korisnost Ëesto

ozbiljno osakaÊena.

Bog je nezadovoljan onima koji tvrde da su Njegovi sljed-

benici, a dopuπtaju da posveÊeni radnici, koji aktivno sluæe, osku-

dijevaju u onome πto im je potrebno za æivot. Ovakvi sebiËnja-

ci bit Êe pozvani da daju raËun, ne samo za zloporabu Gospod-

njeg novca, veÊ i za potiπtenost i bol koju su svojim postupkom

nanijeli Njegovim vjernim slugama. Oni koji su pozvani u

propovjedniËku sluæbu i koji, odgovorivπi na poziv, ostavljaju

sve da bi uπli u Gospodnju sluæbu, trebaju za svoj nesebiËni

rad dobiti plaÊu koja je dovoljna za uzdræavanje njih i njihovih

obitelji.

U razliËitim granama svjetovnog rada, na umnom i fiziË-

kom podruËju, marljivi radnici mogu dobro zaraditi. Nije li djelo

πirenja istine i dovoenja duπa Kristu vaænije od svakog drugog

obiËnog zvanja? Nemaju li oni koji odano rade u ovom djelu

pravo na obilnu nagradu? Svojom procjenom vrijednosti rada

za moralno i tjelesno dobro, mi pokazujemo koliko cijenimo

nebesko nasuprot zemaljskom.

Da bi u riznici bilo sredstava za odræavanje propovjedniË-

ke sluæbe i da bi se moglo udovoljiti pozivima za pomoÊ u mi-

sionarskim pothvatima, potrebno je da Boæji narod daje radosno

i dareæljivo. Na propovjednicima poËiva sveËana odgovornost

da pred crkve iznose potrebe za Boæje djelo i da ih odgajaju u

dareæljivosti. Ako se to zanemari i crkve propuπtaju davati za

potrebe drugih, ne samo πto strada Gospodnje djelo, veÊ se

zadræavaju blagoslovi koje bi vjernici trebali dobiti.

341

215

I vrlo siromaπni bi trebali donositi svoje darove Bogu. Oni

trebaju biti sudionici Kristove milosti odriËuÊi se u korist onih

Ëija je potreba veÊa od njihove. Dar siromaha, plod samoodri-

canja, dolazi pred Boga kao ugodni miris. A svaki Ëin samo-

poærtvovnosti jaËa duh dareæljivosti u srcu davatelja povezujuÊi

ga sve tjeπnje s Onim koji je bio bogat, ali je radi nas osiroma-

πio da bismo se mi Njegovim siromaπtvom obogatili.

Djelo udovice koja je u blagajnu dala dvije lepte — sve πto

je imala — zapisano je za ohrabrenje onima koji, iako se bore

sa siromaπtvom, svojim darovima æele pomoÊi Boæjem djelu. Krist

je skrenuo pozornost uËenika na ovu æenu koja je dala “sve

svoje uzdræavanje” (Marko 12,44). On je njezin dar smatrao vred-

nijim od velikih darova onih Ëiji prilozi nisu zahtijevali samo-

odricanje. Oni su dali mali dio od svojeg obilja. Udovica, da bi

dala dar, uskratila je sebi Ëak i ono πto joj je bilo prijeko potrebno

za æivot uzdajuÊi se u Boga da Êe se sutra pobrinuti za njezine

potrebe. O njoj je Spasitelj izjavio: “Zaista, kaæem vam, ova je

siromaπna udovica ubacila viπe nego svi drugi koji su ubacivali

u blagajnu.” (redak 43) Ovim je uËio da se vrijednost dara ne

ocjenjuje prema koliËini, veÊ prema omjeru danog dijela i po-

budama darivatelja.

U svojem radu po crkvama apostol Pavao je u srcima novo-

obraÊenika neumorno nastojao potaknuti æelju da uËine velike

stvari za Boga. »esto ih je pozivao da pokaæu dareæljivost. U

govoru koji je odræao efeπkim starjeπinama o svojem radu meu

njima, rekao je: “U svemu sam vam dao primjer da se tako treba

truditi i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi Gos-

podina Isusa koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati nego primati.’”

“Ovo vam velim”, pisao je KorinÊanima, “tko πkrto sije, πkrto

Êe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i æeti! Neka svatko dadne

kako je srcem odluËio, a ne sa æaloπÊu i na silu, jer Bog ljubi

vesela darivaoca.” (Djela 20,35; 2. KorinÊanima 9,6.7)

Gotovo su svi makedonski vjernici bili siromaπni u svje-

tovnim dobrima, ali je njihovo srce bilo prepuno ljubavi za Boga

i Njegovu istinu, pa su radosno davali da podupru Evanelje.

Kad se u poganskim crkvama prikupljala pomoÊ za æidovske

vjernike, Pavao je isticao dareæljivost obraÊenika u Makedoniji

kao primjer drugim crkvama. U pismu korintskim vjernicima

apostol je usmjerio njihovu pozornost na milost “koju je Bog

dao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kuπnji nevolja-

Dareæljiva crkva

343

342

216 Djela apostolska

ma obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromaπtvo

rodilo bogatom dareæljivoπÊu... [jer su] prema svojim moguÊ-

nostima i iznad njih, dragovoljno darivali i usrdno nas molili

za milost da mogu sudjelovati u ovoj sluæbi milosra u korist

svetih.” (2. KorinÊanima 8,1-4)

Spremnost makedonskih vjernika da ærtvuju bila je poslje-

dica iskrenog posveÊenja. Pokrenuti Duhom Boæjim, “sami su

sebe predali u prvome redu Gospodinu” (2. KorinÊanima 8,5),

a onda bili spremni dragovoljno dati svoja sredstva za podupi-

ranje Evanelja. Nije ih trebalo nagovarati na davanje; radovali

su se πto se mogu odreÊi Ëak i onoga πto je njima potrebno,

da bi zadovoljili potrebe drugih. Kad ih je apostol pokuπao obuz-

dati, molili su ga da primi njihov dar. U svojoj jednostavnosti

i iskrenosti, i u ljubavi prema braÊi, oni su se rado odricali i

tako obilovali u plodovima dareæljivosti.

Kad je Pavao poslao Tita u Korint da utvrdi tamoπnje vjer-

nike, traæio je da tu crkvu upozna s miloπÊu davanja, a u osob-

nom pismu upuÊenom vjernicima dodao je i svoju molbu. “Kako

se u svemu istiËete,” molio ih je, “u vjeri, u govoru, u prizna-

nju, u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi prema nama — istaknite

se i u ovom djelu milosra!” “A sad i dovrπite to djelo: kao πto

ste bili spremni htjeti, tako budite spremni i izvrπiti prema svojim

moguÊnostima. Spremnost je, ako postoji, ugodna po onome

πto tko ima, a ne po onome Ëega stvarno nema.” “A Bog moæe

tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati

uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za ko-

je mu drago dobro djelo... tako Êete postati bogati u svemu za

svaku dareæljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bo-

gu.” (2. KorinÊanima 8,7.11.12; 9,8-11)

NesebiËna dareæljivost izazvala je u prvoj Crkvi mnogo

radosti jer su vjernici znali da njihov trud pomaæe slanju evan-

eoske vijesti onima koji se nalaze u tami. Njihova dragovolj-

nost svjedoËila je o tome da nisu uzalud primili Boæju milost.

©to je osim posveÊenja Duhom moglo proizvesti takvu dareæ-

ljivost? U oËima vjernika i nevjernika bilo je to Ëudo milosti.

Duhovni napredak tijesno je povezan s krπÊanskom dareæ-

ljivoπÊu. Kristovi sljedbenici trebaju se radovati πto imaju prili-

ku da u svojem æivotu otkriju dragovoljnost svojeg Otkupitelja.

Kad daju Gospodinu, mogu biti sigurni da njihovo blago ide

pred njima u nebeske dvore. Æele li osigurati svoj imetak? Ne-

345

344

217

ka ga stave u ruke obiljeæene oæiljcima od klinova. Æele li uæi-

vati u njemu? Neka ga koriste na blagoslov siromaπnima i

napaÊenima. Æele li uveÊati svoj imetak? Neka poπtuju boæan-

ski propis: “»asti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svog

prirasta. I tvoje Êe æitnice biti prepune i tvoje Êe se kace preli-

jevati novim vinom.” (Izreke 3,9.10) Ako svoj imetak zadræe za

sebiËne ciljeve, bit Êe im za vjeËni gubitak. Neka svoje blago

daju Bogu i ono Êe od tog trenutka imati Njegovu oznaku. Ono

Êe biti zapeËaÊeno Njegovom nepromjenljivoπÊu.

Bog objavljuje: “Blagoslovljeni ste vi, moæete sijati pokraj

svih voda.” (Izaija 32,20 — ©A) Stalno davanje Boæjih darova,

kad god Boæje djelo ili potrebe ljudskog roda zahtijevaju naπu

pomoÊ, ne vodi u siromaπtvo. “Tko dijeli obilato, sve viπe ima,

a tko πkrtari, sve je siromaπniji.” (Izreke 11,24) SijaË umnoæava

sjeme bacajuÊi ga. Tako je i kod onih koji vjerno dijele Boæje

darove. Davanjem poveÊavaju svoje blagoslove. “Dajite, pa Êe

vam se davati”, obeÊao je Bog. “Dobra, zbijena, stresena i pre-

obilna mjera iskrenut Êe vam se u skut.” (Luka 6,38)

Dareæljiva crkva

218 Djela apostolska

33Rad u teπkim prilikama

Premda je Pavao pazio da svojim obraÊenicima iznese ja-

san nauk Svetog pisma o ispravnom podupiranju Boæjeg djela,

i premda je za sebe tvrdio da kao propovjednik Evanelja ima

“pravo ne raditi rukama” (1. KorinÊanima 9,6) neki svjetovni

posao, u odreenim trenucima tijekom svoje sluæbe u velikim

srediπtima civilizacije zaraivao je za kruh vlastitim rukama.

Meu Æidovima se fiziËki rad nije smatrao neobiËnim ni

poniæavajuÊim. Mojsije je Hebreje pouËio da kod svoje djece

razvijaju radne navike; smatralo se grijehom dopustiti mladima

da odrastu bez poznavanja fiziËkog rada. »ak i kad je neko dijete

bilo odgajano za svetu sluæbu, smatralo se bitnim da stekne

praktiËno æivotno znanje. Svaki je mladiÊ, bili njegovi roditelji

bogati ili siromaπni, morao izuËiti neki zanat. Smatralo se da

roditelji, koji ne pruæe svojem djetetu znanje nekog zanata, od-

stupaju od Gospodnjih uputa. U skladu s ovim obiËajem, Pa-

vao je zarana izuËio za πatoraËa.

Prije nego πto je postao Kristov uËenik, Pavao je zauzimao

visok poloæaj i nije morao raditi rukama da bi se uzdræavao.

Ali poslije, kad je sva svoja sredstva upotrijebio za napredak

Kristova djela, katkad se posluæio svojim zanatom da se prehrani.

To je posebno Ëinio u mjestima gdje su se njegove pobude mogle

pogrjeπno protumaËiti.

Prvi put Ëitamo da je Pavao zaraivao svojim rukama za

æivot dok je propovijedao u Solunu. PiπuÊi tamoπnjim vjernici-

ma, podsjetio ih je kako je mogao “nastupiti u svojstvu apostola”

i dodao: “Ta, sjeÊate se, braÊo, naπeg truda i umora! Radili smo

noÊ i dan da nikomu od vas ne padnemo na teret dok smo

(218)

347

346

219

vam propovijedali Radosnu vijest Boæju.” (1. Solunjanima 2,7.9)

U Drugoj poslanici ponovo je izjavio da on i njegovi suradnici,

dok su bili kod njih, nisu “badava jeli iËiji kruh”. “Radili smo

trudno i umorno, noÊ i dan,” pisao je, “da ne padnemo komu

od vas na teret. Ne kao da na to ne bismo imali pravo, veÊ da

vam sami sebe damo za primjer da nas nasljedujete.” (2. Solu-

njanima 3,7-9)

Pavao je u Solunu sreo neke vjernike koji nisu htjeli raditi

svojim rukama. O njima Êe poslije pisati: “Sad Ëujemo da neki

meu vama besposliËe, da uopÊe niπta ne rade, veÊ se bave

ispraznim stvarima. Takvima nareujemo i opominjemo ih u

Gospodinu Isusu Kristu da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh.”

Dok je boravio u Solunu, Pavao se trudio da im pokaæe dobar

primjer: “Zbilja, kad smo bili kod vas, naredili smo vam ovo:

ako tko neÊe da radi, neka i ne jede!” (redci 11.12.10)

U sva vremena Sotona je nastojao omesti napore Boæjih slugu

unoseÊi u Crkvu duh fanatizma. Tako je bilo u Pavlovo vrije-

me, a jednako je bilo i u posljednjim stoljeÊima tijekom refor-

macije. Wycliffe, Luther i mnogi drugi, koji su svojim utjeca-

jem i vjerom bili blagoslov svijetu, usprotivili su se varkama

kojima je neprijatelj nastojao odvesti u fanatizam previπe gor-

ljive, neuravnoteæene i neposveÊene umove. Zavedene duπe nau-

Ëavale su da prava svetost uzdiæe um nad sve zemaljske misli i

vodi ljude da se potpuno uzdræavaju od rada. Drugi, odlazeÊi

u krajnost u odnosu na odreene biblijske tekstove, nauËavali

su da je raditi grijeh — da krπÊani ne smiju misliti na ovozemaljsku

dobrobit i dobrobit svojih obitelji, veÊ Ëitav svoj æivot posvetiti

samo duhovnim stvarima. Nauk i primjer apostola Pavla pred-

stavljaju ukor za takve krajnosti.

Dok je bio u Solunu, Pavao nije bio potpuno ovisan o radu

svojim rukama. GovoreÊi poslije o onome πto je doæivio u tom

gradu, pisao je vjernicima u Filipima da potvrdi kako je od njih

primio poslane darove: “»ak ste mi i za mog boravka u Solunu

poslali dvaput da mi olakπate potrebu.” (Filipljanima 4,16) Bez

obzira na Ëinjenicu da je primio ovu pomoÊ, Pavao je pazio

da Solunjanima pokaæe primjer marljivosti kako ga nitko ne bi

mogao optuæiti za pohlepu, a i da onima koji su imali fanatiË-

ne poglede o radu rukama moæe uputiti praktiËan prijekor.

Kad je prvi put posjetio Korint, Pavao se naπao meu lju-

dima koji su sumnjali u pobude stranaca. Grci uz obalu bili su

Rad u teπkim prilikama

349

348

220 Djela apostolska

spretni trgovci. Tako su se dugo vjeæbali u nemilosrdnom trgo-

vanju da su doπli do uvjerenja kako je dobitak poboænost, i da

je zaraditi, bilo na poπten, bilo na nepoπten naËin, pohvalno.

Pavlu su bile poznate ove Ëinjenice pa im nije æelio pruæiti priliku

da kaæu kako propovijeda Evanelje zato da bi se obogatio. S

pravom je mogao traæiti uzdræavanje od svojih sluπatelja u Ko-

rintu, ali ga se rado odrekao kako njegova korisnost i uspjeπ-

nost kao propovjednika ne bi stradala nepravednom sumnjom

da propovijeda Evanelje radi dobitka. Nastojao je ukloniti svaku

moguÊnost pogrjeπnog tumaËenja, kako njegova vijest ne bi iz-

gubila na snazi.

Ubrzo nakon dolaska u Korint, Pavao je naπao “nekog Æidova

imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije doπao iz Italije

zajedno sa svojom æenom Priscilom”. Bili su “istoga zanata” kao

on. Protjerani Klaudijevim dekretom, kojim je svim Æidovima

nareeno da napuste Rim, Akvila i Priscila doπli su u Korint

gdje su poËeli proizvoditi πatore. Pavao se raspitao o njima i

kad je saznao da se boje Boga i da nastoje izbjeÊi zarazne utje-

caje kojima su bili okruæeni, “nastanio se kod njih i radio...

Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi i nastojao prido-

biti Æidove i Grke.” (Djela 18,2-4)

Poslije su se Pavlu u Korintu pridruæili Sila i Timotej. Ova

su braÊa iz Makedonije sa sobom donijela novac od crkava za

podupiranje djela.

U drugom pismu vjernicima u Korintu, nakon πto je u tom

gradu osnovao jaku crkvu, Pavao se osvrnuo na svoj æivot me-

u njima. “Ili sagrijeπih πto sam vam badava navjeπÊivao Rado-

snu vijest,” upitao je, “ponizujuÊi sam sebe da vas uzvisim? Druge

sam crkve plijenio, primajuÊi od njih plaÊu za to da vama

mognem sluæiti. I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, ni-

sam nikomu bio na teret. U mojoj su mi oskudici pomogla braÊa

πto dooπe iz Makedonije. I u svemu sam se Ëuvao — i Ëuvat

Êu se — da vam ne budem na teret. Istine mi Kristove πto je u

meni, jamËim da mi se neÊe uzeti ovaj ponos u ahajskim pred-

jelima!” (2. KorinÊanima 11,7-10)

Pavao kaæe zaπto je tako postupao u Korintu. Razlog je bio

da ne pruæi priliku za prigovor “onima koji traæe neki oslonac”

(redak 12). Premda je radio u svojem zanatu, isto je tako oda-

no navjeπÊivao Evanelje. O svojem radu sam kaæe: “Dokaze

svog apostolstva pruæio sam meu vama u savrπenoj strpljivo-

350

221

sti: kako Ëudesnim znakovima, tako silnim djelima.” Zatim do-

daje: “Pa πto je to u Ëemu sam vas zapostavio ostalim crkva-

ma, osim πto vam ja osobno nisam bio na teret? Oprostite mi

tu ‘nepravdu’! Evo, spreman sam sada treÊi put doÊi k vama, i

neÊu vam biti na teret, jer ne traæim vaπ imetak, nego vas...

vrlo Êu rado... utroπiti i sam sebe.” (2. KorinÊanima 12,12-15)

Tijekom dugog razdoblja πto ga je proveo u sluæbi u Efe-

zu, gdje je tri godine marljivo navjeπÊivao Evanelje u cijelom

kraju, Pavao je opet radio svoj zanat. U Efezu, kao i u Korin-

tu, apostola je ohrabrila prisutnost Akvile i Priscile koji su ga

pratili kad se pri kraju svojeg drugog misijskog putovanja vra-

tio u Aziju.

Bilo je onih koji su prigovarali πto Pavao radi svojim ruka-

ma tvrdeÊi da to nije u skladu s djelovanjem propovjednika Evan-

elja. Zaπto bi Pavao, propovjednik najviπeg ranga, povezao

manualni rad s propovijedanjem RijeËi? Nema li radnik pravo

na plaÊu? Zaπto izradom πatora troπi vrijeme koje bi po svemu

sudeÊi mogao iskoristiti za neπto bolje?

Ali Pavao tako potroπeno vrijeme nije smatrao izgubljenim.

Dok je radio s Akvilom, odræavao je vezu s velikim UËiteljem

ne propuπtajuÊi priliku da svjedoËi za Spasitelja i pomaæuÊi onima

kojima je pomoÊ bila potrebna. Njegove su misli uvijek teæile

za duhovnom spoznajom. Svojim je suradnicima davao duhov-

ne upute, a uz to je primjerom pokazao marljivost i temelji-

tost. Bio je brz, spretan radnik, marljiv u poslu, “u duhu gorljiv,

Gospodinu” sluæeÊi (Rimljanima 12,11 — DF). BaveÊi se svo-

jim zanatom, apostol je imao pristup staleæu do kojeg inaËe

ne bi dopro. Svojim je suradnicima pokazao da je spretnost u

obiËnom zanatu dar od Boga koji daje dar i mudrost za rad.

UËio je da Boga treba poπtovati i u svakidaπnjem poslu. Nje-

gove od rada otvrdnule ruke nisu niπta oduzimale snazi ganut-

ljivih poziva koje je upuÊivao kao krπÊanski propovjednik.

Katkad je Pavao radio i danju i noÊu ne samo za svoje uz-

dræavanje, nego i da bi pomogao suradnicima. Dijelio je svoju

zaradu s Lukom i pomagao Timoteju. Katkad je gladovao da bi

mogao zadovoljiti potrebe drugih. Njegov je æivot bio nesebi-

Ëan. Pri kraju sluæbe, u oproπtajnom govoru efeπkim starjeπi-

nama u Miletu, mogao je pred njima podignuti svoje od rada

ogrubjele ruke i reÊi: “Srebra, zlata i odijela nisam poæelio ni

od koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih

Rad u teπkim prilikama

352

351

222 Djela apostolska

sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako

treba truditi i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati ri-

jeËi Gospodina Isusa Krista koje on sam reËe: ‘Blaæenije je da-

vati nego primati.’” (Djela 20,33-35)

Ako propovjednici smatraju da u Kristovom djelu podnose

teπkoÊe i oskudicu, neka u mislima posjete radionicu u kojoj

je radio Pavao. Neka dræe na umu da, dok ovaj od Boga izabrani

Ëovjek oblikuje tkaninu, zarauje za kruh koji je poπteno zara-

dio svojim radom kao apostol.

Rad je blagoslov, a ne prokletstvo. Lijeni duh upropaπtava

poboænost i æalosti Boæjeg Duha. MoËvara je odvratna, dok bi-

stri potok πiri zdravlje i zadovoljstvo. Pavao je znao da oni koji

zanemaruju fiziËki rad ubrzo slabe. Nastojao je pouËiti mlade

propovjednike da Êe radom svojim rukama, naprezanjem mi-

πiÊa i tetiva, tako ojaËati da mogu podnijeti napore i oskudice

koje ih oËekuju u evaneoskom polju. Bio je svjestan da Êe i

njegovom poduËavanju nedostajati æivahnost i snaga ako ne bude

nastojao da svi dijelovi njegovog organizma budu pravilno

uvjeæbani.

LijenËina gubi dragocjeno iskustvo koje se stjeËe marljivim

obavljanjem svakidaπnjih æivotnih duænosti. Ne samo nekolicina,

veÊ tisuÊe ljudskih biÊa æivi samo zato da troπi blagoslove ko-

jima ih Bog dariva u svojem milosru. Ona ne donose Gospo-

dinu darove zahvalnosti za blaga koja im je povjerio. Zaborav-

ljaju da mudrom uporabom posuenih talenata trebaju biti

proizvoaËi, a ne samo potroπaËi. Kad bi shvatila koji posao

Bog æeli da vrπe kao Njegovi pomagaËi, ona ne bi izbjegavala

odgovornost.

Korisnost mladih ljudi, koji se osjeÊaju pozvanima od Boga

da propovijedaju, umnogome ovisi o naËinu na koji pristupaju

svojem poslu. Oni koje je Bog izabrao za rad u propovjedniË-

koj sluæbi, dat Êe dokaze o svojem uzviπenom pozivu i svim se

snagama truditi da se razviju u sposobne radnike. Nastojat Êe

steÊi iskustvo koje Êe im pomoÊi da planiraju i ostvare planove.

CijeneÊi svetost svojeg poziva, oni Êe samosvladavanjem posta-

jati sve sliËniji svojem UËitelju otkrivajuÊi Njegovu dobrotu, ljubav

i istinu. I kad pokaæu odluËnost da umnoæe darove koji su im

povjereni, Crkva im treba promiπljeno pomoÊi.

Nije dobro sve koji osjeÊaju poziv da propovijedaju ohrabriti

da odmah od Crkve oËekuju stalnu novËanu potporu za sebe i

354

353

223

svoje obitelji. Postoji opasnost da neke radnike s ograniËenim

iskustvom iskvari laskanje pa da nerazumnim ohrabrenjem

oËekuju puno uzdræavanje, neovisno o bilo kakvom ozbiljnom

naporu sa svoje strane. Sredstva posveÊena πirenju Boæjeg dje-

la ne bi trebali troπiti oni koji æele propovijedati samo zato da

bi dobili uzdræavanje i tako zadovoljili sebiËnu teænju za udob-

nim æivotom.

Mladi koji æele iskuπati svoje darove u propovjedniËkoj sluæbi

naÊi Êe korisnu pouku u Pavlovom primjeru u Solunu, Korin-

tu, Efezu i drugim mjestima. Premda je bio rjeËit govornik,

izabran od Boga za posebno djelo, on se nikad nije ustruËavao

raditi niti se ikad umorio od ærtvovanja za djelo koje je volio.

“Do ovoga Ëasa gladujemo i æeamo,” pisao je KorinÊanima,

“podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo bo-

raviπta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeaju nas,

a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo.”

(1. KorinÊanima 4,11.12)

Jedan od najveÊih uËitelja meu ljudima, Pavao, radosno

je obavljao najniæe kao i najviπe duænosti. Kad su okolnosti u

njegovoj sluæbi za UËitelja to zahtijevale, bio je spreman raditi

svoj zanat. Ali uvijek je bio spreman ostaviti po strani svjetov-

ni posao da bi se suprotstavio protivljenju neprijatelja Evane-

lja ili iskoristio posebnu priliku da zadobije duπe za Isusa. Nje-

gova gorljivost i marljivost ukor su lijenosti i æelji za lagodnim

æivotom.

Pavao se primjerom usprotivio miπljenju, koje se u ono vri-

jeme poËelo πiriti u Crkvi, da Evanelje mogu uspjeπno propo-

vijedati samo oni koji su osloboeni svake potrebe za fiziËkim

radom. On je na praktiËan naËin pokazao πto posveÊeni vjer-

nici mogu uËiniti u mnogim mjestima u kojima puËanstvo nije

upoznalo istine Evanelja. Njegov je postupak nadahnuo mno-

ge skromne radnike æeljom da uËine koliko najviπe mogu za

napredak Boæjeg djela i da se istodobno uzdræavaju vlastitim

radom. Akvila i Priscila nisu bili pozvani da sve svoje vrijeme

posvete sluæbi Evanelja, ali ove je ponizne radnike Bog uporabio

da Apolonu pokaæu savrπeniji put. Gospodin se sluæi razliËitim

oruima za ostvarenje svoje namjere, i dok neke s posebnim

darovima bira da sve svoje snage posvete djelu pouËavanja i

propovijedanja Evanelja, mnoge druge, na koje nikad nisu polo-

æene ruke, poziva da uzmu vaæan udio u spaπavanju duπa.

Rad u teπkim prilikama

355

224 Djela apostolska

Pred samostalnim evaneoskim radnikom postoji veliko otvo-

reno polje. Mnogi mogu steÊi vrijedna iskustva u sluæbi pro-

povijedanja dok jedan dio vremena obavljaju manualne poslo-

ve; na ovaj se naËin mogu izvjeæbati dobri radnici za vaænu sluæbu

u podruËjima u kojima su potrebni.

Samopoærtvovni Boæji sluga, koji neumorno radi rijeËju i

primjerom, na srcu nosi teπko breme. On svoj rad ne mjeri sa-

tima. Njegova plaÊa ne utjeËe na njegov rad niti Êe ga nepovoljne

prilike odvratiti od njegove duænosti. On je nalog primio s Ne-

ba i od Neba oËekuje naknadu za povjereni posao.

Boæja je namjera da takvi radnici budu osloboeni nepo-

trebne zabrinutosti kako bi imali moguÊnost posluπati Pavlov

savjet Timoteju: “Vrπi ove duænosti, sav im se posveti.” (1. Ti-

moteju 4,15) Dok s jedne strane trebaju raditi toliko da saËu-

vaju snaæan um i tijelo, s druge strane nije Boæja namjera da

veliki dio svojeg vremena budu prisiljeni provoditi u svjetov-

nom poslu.

Ovi vjerni radnici, premda spremni da potroπe i budu po-

troπeni za Evanelje, nisu osloboeni kuπnji. Sputane i optere-

Êene brigom zato πto im Crkva nije pruæila odgovarajuÊu novËanu

potporu, neke od njih æestoko napada kuπaË. Kad vide da se

njihov rad ne cijeni, svlada ih potiπtenost. Istina, oni oËekuju

vrijeme suda kad Êe primiti pravednu nagradu i to ih bodri;

ali u meuvremenu njihovim su obiteljima potrebni hrana i

odjeÊa. Kad bi osjeÊali da su osloboeni boæanskog naloga, oni

bi rado radili svojim rukama. No svjesni su da njihovo vrijeme

pripada Bogu bez obzira na kratkovidnost onih koji bi ih trebali

opskrbiti s dovoljno novca. Oni se odupiru kuπnji da uu u

poslove koji bi im omoguÊili da se ubrzo oslobode oskudice,

pa nastavljaju raditi za napredak djela koje im je draæe od samog

æivota. Meutim, da bi to uËinili, prisiljeni su slijediti Pavlov

primjer i neko vrijeme raditi rukama dok istodobno nastavljaju

obavljati propovjedniËku sluæbu. To ne Ëine zato da bi promicali

svoj probitak, veÊ probitak Boæjeg djela na Zemlji.

U nekim se trenucima Boæjem sluzi Ëini nemoguÊim da iz-

vrπi potrebno djelo zbog nedostatka sredstava za nastavak oz-

biljnog, temeljitog rada. Neki se boje da s onim πto im stoji

na raspolaganju ne mogu uËiniti sve πto osjeÊaju da im je duæ-

nost. Ali ako krenu naprijed u vjeri, otkrit Êe se Boæje spase-

nje i napredak Êe pratiti njihov trud. Onaj koji je svojim sljed-

357

356

225

benicima naloæio da idu u sve dijelove svijeta, brinut Êe se za

svakog radnika koji posluπan Njegovom nalogu navjeπÊuje Nje-

govu vijest.

U izgradnji svojeg djela Gospodin ne objaπnjava uvijek sve

svojim slugama. Katkad iskuπava pouzdanje svojeg naroda tako

πto stvara okolnosti koje ga potiËu da krene naprijed u vjeri.

»esto ga dovodi na uska i teπka mjesta i traæi da ide naprijed

kad se Ëini da mu noge dotiËu vode Jordana. Upravo u takvim

trenucima, kad se Bogu uzdiæu molitve Njegovih slugu u ozbiljnoj

vjeri, On pred njima otvara putove i izvodi ih na prostrano mje-

sto.

Kad Boæji vjesnici shvate svoje odgovornosti prema potre-

bitim dijelovima Gospodnjeg vinograda, i u duhu Velikog Rad-

nika budu neumorno radili na obraÊenju duπa, Boæji aneo Êe

pred njima pripraviti put i osigurati sredstva potrebna za na-

stavak rada. Prosvijetljeni ljudi dareæljivo Êe podupirati djelo

uËinjeno u njihovu korist. Oni Êe se rado odazvati na svaki poziv

za pomoÊ i Bog Êe ganuti njihova srca da podupru Gospodnje

djelo ne samo u svojoj sredini, veÊ i u drugim podruËjima. Tako

Êe snaga doÊi i radnicima u drugim mjestima pa Êe Gospod-

nje djelo napredovati onako kako je to On odredio.

Rad u teπkim prilikama

358

226 Djela apostolska

34PosveÊena sluæba

U svojem æivotu i poukama Krist je pokazao savrπen pri-

mjer nesebiËne sluæbe koja potjeËe od Boga. Bog ne æivi za

sebe. Stvaranjem svijeta i odræavanjem svega On stalno sluæi

drugima. On “Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobri-

ma, i da kiπa pada pravednima i nepravednima” (Matej 5,45).

Ovaj ideal sluæbe Otac je povjerio svojem Sinu. Isus je bio postav-

ljen za glavu ljudskom rodu da svojim primjerom pokaæe πto

znaËi biti propovjednik. Cijeli Njegov æivot bio je podloæan za-

konu sluæbe. On je sluæio svima.

Isus je uvijek iznova pokuπavao uspostaviti ovo naËelo meu

svojim uËenicima. Kad su Jakov i Ivan zahtijevali prvo mjesto,

rekao je: “Tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ posluænik!

A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ sluga po primjeru

Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi

i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!” (Matej 20,26-28)

Nakon uzaπaπÊa, Krist svoje djelo na Zemlji vrπi preko iza-

branih izaslanika preko kojih govori sinovima ljudskim i propo-

vjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadzire

svoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovi

predstavnici.

Poloæaj onih koje je Bog pozvao da rijeËju i naukom rade na

izgradnji Njegove Crkve veoma je odgovoran. Oni trebaju u Kristo-

vo ime pozivati muπkarce i æene da se pomire s Bogom, a svoju

zadaÊu mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i snagu odozgo.

Kristovi su propovjednici duhovni Ëuvari naroda koji je po-

vjeren njihovoj brizi. Njihov je rad usporeen s radom straæara.

U drevna vremena straæari su bili Ëesto postavljani na gradske

(226)

360

359

227

bedeme odakle su s visine mogli nadzirati vaæna mjesta koja je

trebalo Ëuvati, i upozoriti na pribliæavanje neprijatelja. O njihovoj

vjernosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U odreenim vre-

menskim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurni

da su svi budni i da se nikome nije niπta dogodilo. Povik ohrab-

renja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dok

ne bi obiπao grad.

Svakom propovjedniku Gospodin kaæe: “I tebe sam, sine

ËovjeËji, postavio za straæara domu Izraelovu: kad Ëujeπ rijeË

iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezboæniku:

‘BezboæniËe, umrijet Êeπ!’ — a ti ne progovoriπ i ne opomeneπ

bezboænika da se odvrati od svojega zloga puta, bezboænik Êe

umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu traæit Êu iz tvoje

ruke. Ali ako bezboænika opomeneπ da se odvrati od svojega

zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta... ti si spasio æivot

svoj.” (Ezekiel 33,7-9)

ProroËke rijeËi ukazuju na sveËanu odgovornost onih koji

su postavljeni za Ëuvare Boæje crkve, upravitelje Boæjih tajna.

Oni trebaju stajati kao straæari na zidovima Siona da na pojavu

neprijatelja oglase uzbunu. Duπe su u opasnosti da podlegnu

kuπnji i one Êe propasti ako Boæji propovjednici ne budu vjerni

onome πto im je povjereno. Ako iz bilo kojeg razloga njihova

duhovna osjetila tako otupe da ne budu sposobni zamijetiti opas-

nost i zbog svojeg propusta ne upozore narod da Êe propasti,

Bog Êe iz njihovih ruku traæiti krv onih koji su izgubljeni.

Prednost straæara na zidovima Siona jest da æive tako blizu

Bogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegova Duha da

preko njih moæe muπkarcima i æenama govoriti o opasnosti u

kojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjerno

upozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno zastupati

probitak Crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popustiti u svojoj

budnosti. Trebaju podignuti glasove kao trubni zvuk, a nikad

ne smiju dati kolebljiv, nesiguran ton. Oni trebaju raditi ne za

plaÊu, nego zato πto ne mogu drukËije, zato πto su svjesni da

Êe trpjeti teπke posljedice ako ne budu propovijedali Evanelje.

Izabrani od Boga, zapeËaÊeni krvlju posveÊenja, oni trebaju iz-

bavljati muæeve i æene od prijeteÊeg uniπtenja.

Propovjednik koji je Kristov suradnik bit Êe svjestan svetosti

svojeg rada i koliko truda i ærtve mora uloæiti da bude uspje-

πan. On ne razmiπlja o vlastitoj lagodnosti ili udobnosti. On za-

PosveÊena sluæba

362

361

228 Djela apostolska

boravlja sebe. U potrazi za izgubljenim ovcama nije svjestan

da je sâm umoran, promrznuo i gladan. Pred sobom ima samo

jedan cilj — spaπavanje izgubljenih.

Onaj koji sluæi pod krvlju umrljanom Emanuelovom zasta-

vom morat Êe obaviti posao koji zahtijeva izuzetan napor i strp-

ljivu ustrajnost. No vojnik kriæa stoji nepokolebljivo na bojiπ-

nici. Kad ga neprijatelj napada, on se vraÊa u utvrdu po pomoÊ,

i kad Gospodinu iznosi obeÊanja iz RijeËi, dobiva snagu za iz-

vrπenje potrebne duænosti. On je svjestan potrebe za snagom

odozgo. Pobjede koje izvojuje ne vode samouzvisivanju, veÊ ga

potiËu da se sve viπe oslanja na MoÊnoga. OslanjajuÊi se na

Silu, on je sposoban iznijeti vijest spasenja takvom snagom da

Êe odzvanjati u umovima ljudi.

Onaj koji pouËava RijeË mora sam æivjeti u svjesnoj, nepre-

kidnoj vezi s Bogom preko molitve i prouËavanja Njegove Rije-

Ëi, jer u tome je izvor snage. Zajedniπtvo s Bogom dat Êe propo-

vjednikovom trudu veÊu silu nego πto je utjecaj njegova pro-

povijedanja. On mora paziti da ne bude liπen ove sile. S ozbilj-

noπÊu koja se ne moæe nijekati, mora moliti Boga da ga ojaËa

i utvrdi za duænost i teπkoÊe kao i da mu usne dotakne æarom.

Kristovi se izaslanici vrlo Ëesto preslabo dræe vjeËnih stvarno-

sti. Ako budu hodili s Bogom, On Êe ih skloniti u zaklon Stije-

ne. Tako zaklonjeni moÊi Êe vidjeti Boga kao πto Ga je Mojsije

vidio. Njegovom silom i svjetlom razumjet Êe viπe i postiÊi viπe

nego πto se to Ëini njihovom ograniËenom prosuivanju.

Sotona se svojom vjeπtinom najuspjeπnije koristi protiv po-

tiπtenih. Kad obeshrabrenje prijeti da svlada propovjednika, neka

svoje potrebe iznese pred Boga. Kad je Nebo nad Pavlom bilo

olovno, on se upravo tada najviπe uzdao u Boga. Viπe od osta-

lih znao je πto znaËi biti izloæen nevoljama, ali posluπajmo ga

kako, okruæen kuπnjama i sukobima, pobjedniËki kliËe dok mu

noge neumorno koraËaju prema Nebu: “Uistinu, naπa nam sa-

daπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku

i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na ne-

vidljivo.” (2. KorinÊanima 4,17.18) Pavlove su oËi bile stalno

uprte u nevidljivo i vjeËno. Svjestan da se bori protiv nadnaravnih

sila, pouzdao se u Boga i u tome je bila njegova snaga. Zahva-

ljujuÊi tome πto je gledao Nevidljivoga, dobivao je snagu i æivost

duπe; zemaljska sila nije mogla vladati njegovim umom i karak-

terom.

363

229

Pastor se treba slobodno druæiti s ljudima za koje radi, da

bi, kad ih upozna, znao kako da svoje pouËavanje prilagodi nji-

hovim potrebama. Kad propovjednik odræi propovijed, njegov

je rad tek zapoËeo. Tada ga Ëeka osobni rad. Treba posjetiti

ljude u njihovim domovima, ozbiljno i u poniznosti razgova-

rati i moliti s njima. Ima obitelji do kojih nikad neÊe doprijeti

istine Boæje rijeËi ako upravitelji Njegove milosti ne uu u dom

i pokaæu im uzviπeniji put. Ali srca onih koji vrπe ovaj rad moraju

kucati kao i Kristovo.

Mnogo je toga saæeto u zapovijedi: “Izii na putove i me-

u ograde i natjeraj svijet da doe da mi se napuni kuÊa!” (Lu-

ka 14,23) Neka propovjednici pouËavaju istinu u obiteljima pri-

bliæavajuÊi se onima za koje rade, i kad tako surauju s Bo-

gom, On Êe ih obdariti duhovnom snagom. Krist Êe ih voditi

u njihovom radu, dati im rijeËi koje Êe se duboko utisnuti u

srca sluπatelja. Prednost je svakog propovjednika da moæe reÊi

s Pavlom: “Nisam niπta propustio da vam u potpunosti saopÊim

Boæji naum.” “Nisam niπta od onoga πto je korisno propustio

da vam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊama sveËano

navjeπÊujuÊi... potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u naπega Go-

spodina Isusa.” (Djela 20,27.20.21)

Spasitelj je iπao od kuÊe do kuÊe i iscjeljivao bolesne, tje-

πio æalosne, smirivao nesretne i oËajnima govorio o miru. Uzi-

mao je malu djecu na ruke i blagoslivljao ih te umornim maj-

kama upuÊivao rijeËi nade i utjehe. S neumornom njeænoπÊu i

blagoπÊu uklanjao je svaki ljudski jad i nevolju. Radio je ne za

sebe, veÊ za druge. Bio je sluga svima. Njegovo jelo i piÊe bilo

je donositi nadu i snagu svima s kojima je dolazio u dodir. I

kad su muæevi i æene sluπali istine koje su silazile s Njegovih

usana, tako razliËite od predaja i dogmi koje su nauËavali rabi-

ni, u njihovim se srcima rodila nada. U Njegovom pouËavanju

bilo je ozbiljnosti koja je Njegove rijeËi sa snaænim osvjedoËe-

njem utisnula u srca.

Boæji propovjednici trebaju nauËiti Kristove metode rada

da bi iz riznice Njegove RijeËi iznosili ono πto Êe zadovoljiti

duhovne potrebe onih za koje rade. Samo tako mogu ostvariti

zadaÊu koja im je povjerena. Isti onaj Duh koji je prebivao u

Kristu kad je iznosio upute πto ih je stalno primao, treba biti

izvor njihova znanja i tajna njihove sile u nastavljanju Spasiteljeva

rada u svijetu.

PosveÊena sluæba

365

364

230 Djela apostolska

Neki koji su radili u propovjedniËkoj sluæbi nisu imali us-

pjeha jer se nisu potpuno posvetili Gospodnjem djelu. Propo-

vjednici ne smiju imati drugo zanimanje osim velikog djela do-

voenja duπa Spasitelju. Ribari koje je Krist pozvao odmah su

ostavili mreæe i krenuli za njim. Propovjednici ne mogu uspjeπno

vrπiti djelo za Boga i istodobno voditi brigu o velikim osobnim

poslovnim pothvatima. Takva podijeljenost zamagljuje njihov

duhovni vid. Um i srce bivaju zaokupljeni zemaljskim i Kristova

sluæba zauzima drugo mjesto. Takvi nastoje svoje djelo za Boga

oblikovati prema okolnostima, umjesto da oni tako oblikuju

okolnosti da zadovolje Boæje zahtjeve.

Sve su propovjednikove snage potrebne za vrπenje uzviπe-

nog zvanja. Njegove najbolje snage pripadaju Bogu. On se ne

treba upuπtati u πpekulacije niti u bilo kakav drugi posao koji

bi ga odvratio od velikog djela. “Nijedan se vojnik u sluæbi ne

zapleÊe u poslove svakidaπnjega æivota”, kaæe Pavao, “kako bi

ugodio vojskovoi.” (2. Timoteju 2,4) Tako je apostol naglasio

propovjednikovu potrebu za bezrezervnim posveÊenjem UËi-

teljevoj sluæbi. Propovjednik koji je potpuno posveÊen Bogu neÊe

se upuπtati u poslove koji bi ga sprijeËili da se potpuno posveti

svojem svetom zvanju; on ne teæi za zemaljskom ËaπÊu ili bla-

gom. Njegov je jedini cilj drugima govoriti o Spasitelju koji je

dao sebe da bi ljudska biÊa doveo u bogatstvo vjeËnog æivota.

Njegova najuzviπenija æelja nije skupljanje blaga u ovom svije-

tu, veÊ ukazivanje na vjeËne stvarnosti ravnoduπnima i nevjer-

nima. Njemu Êe se moæda nuditi da se upusti u poslove koji

obeÊavaju veliki svjetovni dobitak, ali on na takve kuπnje uz-

vraÊa: “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi

svoj æivot?” (Marko 8,36)

Sotona je s ovakvom ponudom doπao Kristu, svjestan da

nikad neÊe otkupiti svijet ako je prihvati. Pod razliËitim krinkama

dolazi s istim kuπnjama i danas Boæjim propovjednicima, zna-

juÊi da Êe oni koje uspije prevariti iznevjeriti povjereni posao.

Boæja volja nije da se Njegovi propovjednici nastoje obo-

gatiti. O tome je Pavao pisao Timoteju: “Jer je pohlepa za nov-

cem izvor svih zala. BuduÊi da su joj se neki predali, zalutali

su od vjere i proboli sami sebe mnogim teπkim mukama. Ali

ti, o ËovjeËe Boæji, bjeæi od toga! Teæi svim silama za praved-

noπÊu, poboænoπÊu, vjerom, ljubavlju, postojanoπÊu, blagoπÊu!”

Primjerom kao i poukom Kristov izaslanik treba “bogataπima

367

366

231

ovoga svijeta [prenijeti]... da ne budu bahati, da ne polaæu nade

u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje

na uæivanje, da iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelima

ljubavi, da budu dareæljivi i podatni, da tako sebi zgrÊu sigur-

no blago za buduÊnost kako bi postigli pravi æivot.” (1. Timoteju

6,10.11.17-19)

Iskustva apostola Pavla i njegove upute o svetosti propo-

vjednikova rada izvor su pomoÊi i nadahnuÊa onima koji rade

u evaneoskoj sluæbi. Pavlovo je srce gorjelo ljubavlju za grjeπ-

nike i on je ulagao sve svoje snage za zadobivanje duπa. Nikad

nije bilo radnika s viπe samoodricanja i ustrajnosti. Blagoslove

koje je primao cijenio je kao prednosti koje treba uporabiti za

blagoslivljanje drugih. Nije propuπtao nijednu priliku da govori

o Spasitelju ili da pomogne ljudima u nevolji. Iπao je od mjesta

do mjesta propovijedajuÊi Kristovo Evanelje i osnivajuÊi crkve.

Gdje god je naπao sluπatelje, nastojao je djelovati protiv zla ka-

ko bi noge muπkaraca i æena uputio na put pravednosti.

Pavao nije zaboravio na crkve koje je osnovao. Kad su zavrπili

svoje misijsko putovanje, on i Barnaba vratili su se istim pu-

tem i posjetili crkve koje su podigli birajuÊi u njima ljude koje

Êe moÊi pripremiti da se pridruæe navjeπÊivanju Evanelja.

Ova karakteristika Pavlova rada sadræi vaænu pouku za da-

naπnje propovjednike. Dio njegovog rada bio je odgajanje mla-

dih ljudi za propovjedniËku sluæbu. Poveo bi ih sa sobom na

misijska putovanja i tako su stjecali iskustva koja su ih poslije

osposobljavala da preuzmu odgovorne poloæaje. Kad je bio od-

vojen od njih, joπ uvijek je pratio njihov rad i njegova pisma

upuÊena Timoteju i Titu pokazuju koliko je iskreno æelio da

budu uspjeπni.

Iskusni radnici danas vrπe plemenito djelo kad, umjesto da

sami pokuπavaju nositi sve terete, pripremaju mlae radnike i

stavljaju terete na njihova lea.

Pavao nije nikad zaboravio odgovornost koja poËiva na njemu

kao Kristovom propovjedniku i da Êe ga Bog dræati odgovor-

nim ako se duπe izgube zbog njegovog nemara. “Ja postadoh

njezin sluæbenik”, rekao je o Radosnoj vijesti, “onim darom koji

mi dade Bog za vas da potpuno navijestim rijeË Boæju: Tajnu

koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja, a koja je sada

objavljena njegovim svetima. Njima je Bog htio saopÊiti kako

je bogata slava ove Tajne meu poganima koja glasi: Krist, na-

PosveÊena sluæba

368

232 Djela apostolska

da slave, jest meu vama. Njega mi navjeπÊujemo, opominjuÊi

svakoga Ëovjeka i pouËavajuÊi svakoga Ëovjeka u svoj mudro-

sti, da uËinimo zrelim svakog Ëovjeka u Kristu. Zato se i trudim

i borim prema njegovoj djelotvornosti koja snaæno oËituje svo-

ju silu u meni.” (Koloπanima 1,25-29)

Ovim je rijeËima pred radnika za Krista postavljen visok

cilj, ali ga mogu postiÊi svi koji, stavljajuÊi se pod nadzor Veli-

kog UËitelja, svakodnevno uËe u Kristovoj πkoli. Sila kojom Bog

raspolaæe neograniËena je, i propovjednik koji se u velikoj po-

trebi za Gospodinom povlaËi u osamu moæe biti siguran da Êe

primiti ono πto Êe za njegove sluπatelje biti miris æivota za æi-

vot.

Pavlovi spisi pokazuju da propovjednik Evanelja treba bi-

ti primjer istina koje poduËava, da niËim ne daje “nikakva po-

voda sablazni, da se ne bi ozloglasila... sluæba”. O svojem radu

ostavio nam je sliku u pismu vjernicima u Korintu: “Preporu-

Ëujemo same sebe u svemu kao Kristovi sluæbenici velikom po-

stojanoπÊu: u nevoljama, u nuædama, u tjeskobama, pod udar-

cima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u po-

stovima; ËistoÊom, znanjem, strpljivoπÊu, dobrotom, Duhom Sve-

tim, iskrenom ljubavi; rijeËju istine, silom Boæjom, s oruæjem

pravednosti za napad i obranu, sa slavom i sramotom, sa zlim

i dobrim glasom. »ini se da smo zavodnici, a zapravo smo po-

πteni; Ëini se da smo nepoznati, a zapravo smo poznati; Ëini se

da umiremo, a zapravo evo æivimo; Ëini se da smo kaænjavani,

a zapravo nismo ubijani; Ëini se da smo æalosni, a zapravo smo

uvijek veseli; Ëini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji

mnoge obogaÊuju; Ëini se da smo ljudi bez iËega, a zapravo

smo oni koji posjedujemo sve.” (2. KorinÊanima 6,3.4-10)

Titu je pisao: “Isto tako opominji mladiÊe da budu uzdræ-

ljivi u svemu! Sam sebe pokaæi uzorom dobra vladanja! U nau-

ci pokaæi cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu rijeË,

da se posrami svaki protivnik jer ne moæe o nama πto zlo re-

Êi.” (Titu 2,6-8)

U Boæjim oËima nema niËega dragocjenijeg od Njegovih

propovjednika koji odlaze u pusta mjesta na Zemlji da siju sje-

me istine, gledajuÊi unaprijed na æetvu. Nitko osim Krista ne

moæe ocijeniti gorljivost Njegovih slugu u traæenju izgubljenih.

On im daje svojeg Duha i njihovim se trudom duπe okreÊu od

grijeha k pravednosti.

370

369

233

Bog poziva ljude koji su spremni napustiti svoja imanja, a

ako treba i svoje obitelji, da postanu Njegovi propovjednici. I

Njegov Êe poziv biti prihvaÊen. U proπlosti je bilo ljudi koji

su, pokrenuti Kristovom ljubavlju i potrebama izgubljenih, na-

pustili udobnosti doma i druπtvo prijatelja, pa Ëak i suprugu i

djecu, da bi poπli u strane zemlje, meu idolopoklonike i div-

ljake, objavljivati vijest milosra. Mnogi su u tom pokuπaju iz-

gubili æivot, ali su ustali drugi da nastave djelo. Tako Kristovo

djelo napreduje korak po korak, a sjeme posijano u tuzi donosi

bogatu æetvu. Spoznaja o Bogu nadaleko se proπirila i barjak

kriæa je podignut u neznaboæaËkim zemljama.

Za obraÊenje jednog grjeπnika propovjednik treba uloæiti

sve svoje snage. Duπa koju je Bog stvorio, a Krist otkupio, ima

veliku vrijednost zbog moguÊnosti koje stoje pred njom, duhovnih

prednosti koje su joj osigurane, sposobnosti koje moæe posje-

dovati ako budu oæivljene Boæjom rijeËju i besmrtnosti koju moæe

steÊi zahvaljujuÊi nadi navijeπtenoj u Evanelju. Ako je Krist

napustio devedeset devet ovaca da bi mogao potraæiti i spasiti

samo jednu izgubljenu, moæemo li se opravdati ËineÊi manje

od toga? Nije li izdaja svetog povjerenja uvreda za Boga, ako

ne radimo kao πto je Krist radio i ne ærtvujemo se kao πto se

On ærtvovao?

Srce pravog propovjednika ispunjeno je silnom teænjom da

spasi duπe. On troπi vrijeme i snagu, ne πtedi nikakav napor

jer drugi moraju Ëuti istine koje su njegovoj duπi donijele zado-

voljstvo, mir i radost. Na njemu poËiva Kristov Duh. On bdije

nad duπama kao onaj koji mora poloæiti raËun. OËima uprtim

u kriæ na Golgoti, gledajuÊi podignutog Spasitelja, oslanjajuÊi

se na Njegovu milost, vjerujuÊi da Êe biti s njim do kraja kao

njegov πtit, njegova snaga, njegova djelotvornost, on radi za Boga.

Pozivima, molbama i uvjeravanjem o Boæjoj ljubavi, on nastoji

zadobiti duπe za Isusa i na Nebu ga ubrajaju meu “pozvane,

izabrane i vjerne” (Otkrivenje 17,14).

PosveÊena sluæba

371

234 Djela apostolska

35Spasenje Æidovima

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Rimljanima.

Nakon mnogih neizbjeænih odgoda Pavao je konaËno sti-

gao u Korint, mjesto u kojem je u proπlosti radio s mnogo tru-

da, a koje je neko vrijeme bilo predmet njegove duboke zabri-

nutosti. Ustanovio je da ga mnogi od prvih vjernika i dalje cijene

kao onoga koji im je donio svjetlo Evanelja. Kad je ove uËe-

nike pozdravio i vidio dokaze njihove vjernosti i gorljivosti,

radovao se πto njegov rad u Korintu nije bio uzaludan.

Korintski vjernici, nekoÊ tako skloni da iz vida izgube svoje

visoko zvanje u Kristu, razvili su snaæan krπÊanski karakter.

Njihove rijeËi i postupci otkrivali su preobraæavajuÊu snagu Boæje

milosti i sada su bili velika snaga za dobro u tom srediπtu po-

ganstva i praznovjerja. U druπtvu svojih voljenih pratilaca i ovih

vjernih obraÊenika, apostolov izmoreni i uznemireni duh na-

πao je poËinak.

Tijekom boravka u Korintu, Pavao je naπao vremena da po-

traæi nova i πira podruËja sluæbe. Njegove je misli posebno zao-

kupljala moguÊnost putovanja u Rim. Jedna od njegovih naj-

draæih nada i jedan od najomiljenijih planova bio je da vidi krπ-

Êansku vjeru Ëvrsto ustoliËenu u velikom srediπtu poznatog svi-

jeta. U Rimu je veÊ bila osnovana crkva i apostol je æelio ta-

moπnje vjernike privoljeti na suradnju u radu koji je trebalo

izvrπiti u Italiji i u drugim zemljama. Da bi pripremio put za

djelovanje meu tamoπnjom braÊom, od kojih su mnoga za njega

joπ uvijek bila stranci, poslao im je pismo u kojem im je naja-

(234)

373

372

235

vio namjeru da posjeti Rim i æelju da u ©panjolskoj podigne

barjak kriæa.

U poslanici Rimljanima Pavao je iznio velika naËela Evan-

elja. Iznio je svoje stajaliπte o pitanjima koja su uznemirivala

æidovske i poganske crkve, i pokazao da su nade i obeÊanja

koja su nekad pripadala samo Æidovima sada ponuena i ne-

znaboπcima.

S velikom jasnoÊom i snagom apostol je iznio nauk o oprav-

danju vjerom u Krista. Nadao se da bi i drugim crkvama bile

korisne upute koje je poslao krπÊanima u Rimu; kako li je samo

maglovito predvidio dalekoseæni utjecaj svojih rijeËi! U svim

vjekovima velika istina o opravdanju vjerom stajala je kao moÊni

svjetionik πto pokajane grjeπnike vodi na put æivota. Upravo je

ovo svjetlo razbilo tamu koja je vladala Lutherovim umom i ot-

krilo mu snagu Kristove krvi da Ëisti od grijeha. Isto je svjetlo

vodilo tisuÊe grijehom optereÊenih duπa do pravog Izvora oprosta

i mira. Svaki krπÊanin ima razloga zahvaljivati Bogu za posla-

nicu upuÊenu crkvi u Rimu.

U tom je pismu Pavao otvoreno iznio πto osjeÊa za Æidove.

Joπ od svojeg obraÊenja silno je æelio pomoÊi æidovskoj braÊi

da dobiju jasniju spoznaju evaneoske vijesti. “Æelja moga srca

i moja molitva Bogu za njih”, izjavio je, “jest da se spase.”

Nije to bila obiËna æelja. Apostol je stalno molio Boga da

radi u prilog Izraelaca koji u Isusu iz Nazareta nisu prepoznali

obeÊanog Mesiju. “Istinu govorim u Kristu,” uvjeravao je vjer-

nike u Rimu, “zato mi svjedoËi moja savjest zajedno s Duhom

Svetim da u svom srcu nosim duboku i trajnu bol. Æelio bih

da ja osobno budem odreen za uniπtenje, odijeljen od Krista,

za svoju braÊu, za svoju rodbinu po tijelu. Oni su Izraelci; nji-

ma pripada: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogo-

πtovlje i obeÊanja; njihovi su patrijarsi, i od njih potjeËe Krist

po tijelu, koji je iznad svega, Bog slavljen zauvijek.”

Æidovi su bili Boæji izabrani narod preko kojeg je namjera-

vao blagosloviti cijeli ljudski rod. Bog je meu njima podignuo

mnoge proroke. Oni su prorekli dolazak Otkupitelja koji Êe bi-

ti odbaËen i ubijen od onih koji su Ga prvi trebali prepoznati

kao ObeÊanoga.

GledajuÊi kroz buduÊa stoljeÊa i svjedoËeÊi o odbacivanju

prorokâ, a na kraju i samog Boæjeg Sina, prorok Izaija je pod

nadahnuÊem pisao o tome da Êe Otkupitelja prihvatiti oni koji

Spasenje Æidovima

375

374

236 Djela apostolska

se nikad prije nisu ubrajali u sinove Izraelove. SpominjuÊi ovo

proroËanstvo, Pavao izjavljuje: “A Izaija se osmjeljuje reÊi: ‘Na-

πli su me oni koji me nisu traæili, i objavio sam se onima koji

nisu pitali za me.’ A na Izraela upuÊuje rijeË: ‘Cio dan pruæah

ruke svoje prema neposluπnom i buntovnom narodu.’”

Premda je Izrael odbacio Boæjeg Sina, Bog njih nije odba-

cio. Posluπajmo kako Pavao nastavlja svoje dokazivanje: “Pre-

ma tome pitam: Je li Bog odbacio od sebe narod svoj? Daleko

od toga! Ta, i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov iz plemena

Benjaminova. Nije Bog odbacio od sebe svoga naroda koji je

unaprijed izabrao. Ili ne znate πto veli Pismo gdje je govor o

Iliji, kako se ovaj tuæi Bogu na Izraela: ‘Gospodine, proroke tvoje

poubijaπe, ærtvenike tvoje razruπiπe. Ja sâm ostadoh i hoÊe da

i mene ubiju.’ A πto mu odgovara Boæja objava? ‘Ostavih sebi

sedam tisuÊa ljudi koji ne prignuπe koljena pred Baalom.’ Tako

i u sadaπnje vrijeme postoji jedan Ostatak izabran po milosti.

A ako je po milosti, nije viπe po djelima; jer inaËe milost ne

bi viπe bila milost.”

Izrael je posrnuo i pao, ali to nije prepreka da ne bi mogao

ponovo ustati. U odgovoru na pitanje: “Zar su tako posrnuli

da konaËno padnu?” apostol odgovara: “Daleko od toga! Nego

je njihovim prekrπajem doπlo spasenje poganima, da bi ih ovi

potakli na natjecanje. Ako njihov prekrπaj znaËi bogatstvo za

svijet, a njihov umanjeni broj blagoslov za pogane, koliko Êe

viπe njihov puni broj? A sad govorim vama, poganskog podri-

jetla. U svojstvu apostola poganâ, ja vrlo cijenim i zato briæno

obavljam svoju sluæbu ne bih li potakao na natjecanje svoje

sunarodnjake te neke od njih spasio. Jer, ako je njihovo odbaËenje

izmirenje svijeta, πto Êe biti njihovo ponovno primanje, ako ne

uskrsnuÊe od mrtvih?”

Boæja je namjera bila da se Njegova milost oËituje meu

poganima kao i meu Izraelcima. Ovo je jasno prikazano u sta-

rozavjetnim proroËanstvima. U svojem dokazivanju apostol se

poziva na neka od ovih proroËanstava. “Zar lonËar nema vlasti

nad glinom”, pita, “da od istoga glinenog tijesta napravi jednu

posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? A (πto

se onda usuujeπ prigovarati) ako je Bog, premda je htio pokazati

svoj gnjev i oËitovati svoju moÊ na posudama ispunjenima gnje-

vom koje su sebe uËinile prikladnima za propast, s velikom ih

strpljivoπÊu podnosio, da tako oËituje bogatstvo svoje slave prema

376

237

posudama ispunjenima milosrem koje je otprije pripremio za

slavu — prema nama koje je pozvao i od Æidova i od pogana,

kako i veli kod Ozeja: ‘Narod koji nije moj narod s pravom Êu

nazvati svojim narodom, i nedragu dragom, i tako Êe se dogo-

diti da Êe na istom mjestu gdje im je reËeno: ‘Vi niste moj na-

rod’ s pravom biti prozvani sinovima æivog Boga.’” (Pogledati

Hoπea 1,10.)

Bez obzira na to πto je Izrael kao narod pao, u njemu je

ostao poboæan ostatak onih koji se trebaju spasiti. U vrijeme

Spasiteljeva dolaska bilo je vjernih muπkaraca i æena koji su s

radoπÊu prihvatili vijest Ivana Krstitelja i ponovo prionuli uz

prouËavanje proroËanstava o Mesiji. Kad je bila osnovana prva

krπÊanska crkva, nju su Ëinili vjerni Æidovi koji su u Isusu iz

Nazareta prepoznali Onoga za Ëijim su dolaskom Ëeznuli. O ovom

ostatku govori Pavao kad piπe: “Ako su prvine svete, sveto je i

sve tijesto. Ako je korijen svet, svete su i grane.”

Pavao usporeuje ostatak u Izraelu sa stablom plemenite

masline od kojeg su se odlomile neke grane. On usporeuje

neznaboπce s granama divlje masline, pricijepljenima na kori-

jen. “Ako su neke grane odlomljene,” piπe vjernicima iz ne-

znaboπtva, “i ako si ti, koji si divlja maslina, pricijepljen mje-

sto njih i postao s njima sudionik u soËnom korijenu masline,

ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoÊeπ uzvisivati, sjeti se da ne

nosiπ ti korijena, nego korijen tebe! Ti Êeπ sad reÊi: Grane su

odlomljene da ja budem pricijepljen. Dobro! Njih je odlomila

nevjera, a tebe dræi vjera. Ne ponosi se viπe, nego se boj! Jer,

ako Bog nije poπtedio prirodnih grana, neÊe ni tebe poπtedje-

ti. Dakle, promatraj dobrotu i strogost Boæju: strogost prema

palima, a dobrotu Boæju prema tebi — ako ustrajeπ u dobroti —

jer inaËe Êeπ i ti biti odsjeËen.”

Zbog nevjernosti i odbacivanja nebeske namjere, Izrael je

kao narod izgubio vezu s Bogom. Ali grane koje su se odlomile

od stabla Bog je mogao ponovo sjediniti s pravim korijenom

Izraela — s ostatkom koji je ostao vjeran Bogu svojih otaca. “Oni

Êe,” izjavljuje apostol o odlomljenim granama, “ako ne ustraju

u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog moæe opet pricijepiti.”

“Ako si ti”, piπe poganima, “odsjeËen od divlje masline, kojoj

si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu

maslinu, koliko Êe se lakπe pricijepiti na vlastitu maslinu oni

koji joj po prirodi pripadaju. NeÊu vas dræati u nejasnoÊi o taj-

Spasenje Æidovima

378

377

238 Djela apostolska

ni ovoj, da se ne biste oslanjali na vlastito miπljenje. Otvrdnu-

Êe jednoga dijela Izraela traje dok pogani ne uu u punom broju.

Kada to bude, sav Êe se Izrael spasiti, kako stoji napisano:

‘Od Siona Êe doÊi Osloboditelj; on Êe udaljiti bezboænost od

Jakova. I ovaj moj Savez s njima ispunit Êe se kad im uzmem

grijeh.’ S obzirom na Radosnu vijest oni su doduπe neprijatelji

radi vas, ali s obzirom na izbor oni su ljubimci — zbog otaca,

jer su neopozovljivi Boæji darovi i poziv. Baπ kao πto ste vi ne-

koÊ bili neposluπni Bogu, a sada ste postigli milosre zahvalju-

juÊi njihovoj neposluπnosti, tako su i oni sada postali neposluπni

zahvaljujuÊi milosru prema vama, da i oni postignu milosre.

Bog je naime zatvorio sve ljude u neposluπnost da im se svima

smiluje.

O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su

nedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi njegovi putovi!

Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio sa-

vjetnik? Tko li mu je neπto prije dao da bi mu mogao uzvrati-

ti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava

zauvijek.”

Tako Pavao pokazuje da je Bog neograniËeno sposoban

preobraziti srca Æidova i pogana podjednako i da svakom vjerniku

u Krista daruje blagoslove obeÊane Izraelu. On ponavlja Izaijin

proglas o Boæjem narodu: “‘Iako je broj sinova Izraelovih kao

morski pijesak, spasit Êe se samo Ostatak, jer Êe Gospodin pot-

puno i brzo ostvariti rijeË na zemlji.’ I kako je prorekao Izaija:

‘Da nam nije Gospod nad vojskama ostavio potomstva, bili bi-

smo kao Sodoma i postali bismo sliËni Gomori.’”

U vrijeme kad je Jeruzalem bio razoren a hram leæao u

ruπevinama, tisuÊe Æidova bile su prodane da sluæe kao robovi

u neznaboæaËkim zemljama. Oni su bili rasuti po narodima kao

ostaci nakon brodoloma. TisuÊu osamsto godina Æidovi su lu-

tali od zemlje do zemlje po cijelom svijetu i ni na kojem mje-

stu nisu dobili moguÊnost da povrate drevni ugled kao narod.*

Oklevetani, omrznuti i progonjeni, iz stoljeÊa u stoljeÊe baπtina

im je bila stradanje.

* Istinitost ove tvrdnje potvruje Ëinjenica da suvremeni Izrael, sastav-

ljen tek od malog dijela Æidova u svijetu, ni u Ëemu ne odgovara ugledu πto

ga je Izrael imao za Davidove i Salomonove vladavine.

379

239

Bez obzira na straπnu presudu izgovorenu nad Æidovima

kao narodom u vrijeme kad su odbacili Isusa iz Nazareta, u

svim razdobljima æivjeli su mnogi plemeniti, bogobojazni æidovski

muæevi i æene koji su patili bez rijeËi. Bog je tjeπio njihova srca

u nevolji i sa suÊuti pratio straπno stanje u kojem su se nala-

zili. »uo je oËajniËke molitve onih koji su Ga svim srcem molili

za pravilno razumijevanje Njegove RijeËi. Neki su u skromnom

NazareÊaninu, kojeg su njihovi preci odbacili i razapeli, uvi-

djeli pravog Izraelovog Mesiju. Kad je njihov um shvatio zna-

Ëenje poznatih proroËanstava, tako dugo zamraËenih predajom

i pogrjeπnim tumaËenjem, srce im je ispunila zahvalnost Bogu

za neiskazani dar πto ga daje svakom ljudskom biÊu koje od-

luËi prihvatiti Krista za osobnog Spasitelja.

Upravo je o ovakvima govorio Izaija u svojem proroËan-

stvu: “Spasit Êe se samo Ostatak.” Od Pavlovog vremena do danas

Bog svojim Svetim Duhom poziva Æidove kao i neznaboπce. “U

Boga nema pristranosti”, izjavio je Pavao. Apostol se smatrao

duænikom “i Grcima i barbarima”, kao i Æidovima, ali nikad ni-

je izgubio iz vida velike prednosti koje su Æidovi imali nad dru-

gima, jer “njima su povjerena Boæja proroËanstva”. Evanelje

je, izjavio je, “sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u

prvom redu, Æidovu tako Grku. Jer u njemu se oËituje praved-

nost Boæja, iz vjere u vjeru.” Upravo je za ovo Kristovo Evan-

elje, koje je podjednako djelotvorno za Æidove i pogane, Pa-

vao u svojoj poslanici Rimljanima rekao da ga se ne stidi.

Kad se ovo Evanelje u svoj punini predstavi Æidovima,

mnogi Êe Krista prihvatiti kao Mesiju. Meu krπÊanskim pro-

povjednicima samo se nekolicina osjeÊa pozvanima da rade za

æidovski narod, ali Êe onima koji su tako Ëesto bili zaobilaæeni,

kao i svima drugima doÊi vijest o Kristovom milosru i nadi.

U zavrπnom navijeπtanju Evanelja, kad se treba izvrπiti po-

sebno djelo za dosad zanemareni sloj ljudi, Bog oËekuje od svojih

vjesnika da se posebno zainteresiraju za æidovski narod koji Êe

naÊi u svim krajevima svijeta. Kad se starozavjetna Pisma sto-

pe s Novim zavjetom u objaπnjenju Jahvinih vjeËnih namjera,

to Êe za mnoge Æidove biti kao zora novog stvaranja, uskrsnu-

Êe duπe. Kad Krista iz evaneoskog doba vide na stranicama

starozavjetnih Pisama, i shvate kako Novi zavjet jasno objaπnja-

va Stari, probudit Êe se njihove usnule sposobnosti i oni Êe u

Kristu prepoznati Spasitelja svijeta. Mnogi Êe vjerom prihvatiti

Spasenje Æidovima

381

380

240 Djela apostolska

Krista za svojeg Otkupitelja. Na njima Êe se ispuniti rijeËi: “I

svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja: onima

koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)

Ima meu Æidovima nekih koji su, kao Savao iz Tarza, silni

u Pismima i takvi Êe Ëudesnom snagom navijeπtati nepromje-

njivost Boæjeg zakona. Izraelov Bog Êe to ostvariti u naπe dane.

Njegova ruka nije prekratka da izbavi. Kad Njegovi sluge budu

radili u vjeri za one koji su dugo bili zanemareni i prezreni,

objavit Êe se Njegovo spasenje.

“Zato ovako govori Jahve, Bog kuÊe Jakovljeve, koji otkupi

Abrahama: ‘NeÊe se odsad viπe stidjeti Jakov, i viπe mu neÊe

lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit

Êe ime moje.’ Svetit Êe Sveca Jakovljeva, bojat Êe se Boga Izra-

elova. Zabludjeli duhom urazumit Êe se, a oni πto mrmljaju primit

Êe pouku.” (Izaija 29,22-24)

382

241

36Otpad u Galaciji

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici GalaÊanima.

Za boravka u Korintu Pavao je imao razloga za ozbiljnu

bojazan za neke veÊ osnovane crkve. Zbog utjecaja laænih uËitelja

koji su se pojavili meu vjernicima u Jeruzalemu, meu vjer-

nicima u Galaciji naglo se poËela πiriti podjela, krivovjerje i pu-

tenost. Ovi su laæni uËitelji mijeπali æidovsku predaju s evan-

eoskim istinama. Ne mareÊi za odluku opÊeg sabora u Jeruza-

lemu, zahtijevali su od obraÊenika iz poganstva da vrπe propi-

se obrednog zakona.

Stanje je bilo kritiËno. Nastalo zlo prijetilo je brzim uniπte-

njem galacijskih crkava.

Pavla je zaboljelo srce i duπa mu je bila uznemirena zbog

otvorenog otpada dijela onih koje je vjerno pouËavao naËeli-

ma Evanelja. Odmah je pisao zabludjelim vjernicima razotkri-

vajuÊi laæne teorije koje su prihvatili, i s velikom oπtrinom ko-

rio one koji su odstupili od vjere. Nakon pozdrava “Milost vam

i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa Krista”, Pavao je

GalaÊanima uputio rijeËi oπtrog ukora:

“»udim se da se tako brzo odmeÊete od onoga koji vas je

pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeete na drugo

‘evanelje’. Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji

vas zbunjuju i koji æele izvrnuti Kristovo Evanelje. Ali, ako bi

vam tko — bili to mi, bio aneo s neba — navijestio Evanelje

protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!” Pavlov

nauk bio je u skladu s Pismima i Sveti Duh je posvjedoËio za

njegov rad; zato je upozorio svoju braÊu da ne sluπaju niπta

(241)

384

383

242 Djela apostolska

πto bi se protivilo istinama kojima ih je on uËio.

Apostol je molio galacijske vjernike da pozorno ispitaju svoje

prvo iskustvo u krπÊanskom æivotu. “O nerazumni GalaÊani! Tko

vas zaËara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen

pred oËi? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili

Duha vrπenjem Zakona ili prihvaÊanjem vjere? Jeste li tako ne-

razumni da poËinjuÊi s Duhom sad svrπavate s tijelom? Jeste li

uzalud toliko toga doæivjeli? Ako je doista uzalud! A onaj koji

vam daje Duha i Ëini meu vama Ëudesa, Ëini li to zbog vrπe-

nja Zakona ili zbog prihvaÊanja vjere?”

Tako je Pavao pozvao vjernike u Galaciji pred zid njihove

vlastite savjesti u nastojanju da ih zaustavi na njihovom putu.

OslanjajuÊi se na Boæju spasiteljsku silu i odbijajuÊi priznati nauk

otpalih uËitelja, apostol je pokuπao navesti vjernike da vide kako

su straπno prevareni, ali da vraÊanjem svoje prijaπnje vjere u

Evanelje mogu ipak poraziti Sotonine namjere. Apostol je Ëvrsto

stao na stranu istine i pravednosti; njegova je Ëvrsta vjera i po-

vjerenje u vijest koju je nosio pomogla mnogima kojima je vje-

ra malaksala da se vrate odanosti Spasitelju.

Koliko je razliËit bio Pavlov naËin pisanja korintskoj crkvi

od naËina na koji se obratio GalaÊanima! Prvu je korio vrlo

paæljivo i njeæno, dok za posljednju nije πtedio rijeËi ukora. Ko-

rinÊane je nadvladala kuπnja. Prevareni lukavim nastupom uËi-

telja koji su pod krinkom istine iznosili zabludu, bili su zbunjeni

i smeteni. Morao ih je oprezno i strpljivo pouËiti da mogu ra-

zlikovati laæno od istinitog. Grubost ili nepromiπljena æurba ra-

zorili bi Pavlov utjecaj kod mnogih kojima je æelio pomoÊi.

U galacijskim je crkvama otvorena, neprikrivena zabluda

nadomjeπtala evaneosku vijest. U biti je Krist, pravi temelj vjere,

bio zamijenjen zastarjelim obredima judaizma. Apostol je vidio

da radi spaπavanja vjernika u Galaciji od opasnih utjecaja koji

su im prijetili mora poduzeti najodluËnije mjere, uputiti najoπ-

trija upozorenja.

Vaæna pouka koju mora nauËiti svaki Kristov propovjednik

jest da svoj rad treba prilagoditi okolnostima u kojima se nalaze

ljudi kojima nastoji pomoÊi. Jednako su tako potrebne njeænost,

strpljivost, odluËnost i Ëvrstina, ali ih treba primijeniti razum-

no. Mudro postupanje s razliËitim umovima, u razliËitim okol-

nostima i uvjetima, posao je koji zahtijeva mudrost i prosuivanje

prosvijetljeno i posveÊeno Boæjim Duhom.

386

385

243

U pismu vjernicima u Galaciji Pavao je ukratko spomenuo

glavne dogaaje vezane uz vlastito obraÊenje i prva krπÊanska

iskustva. Time je æelio pokazati da je posebnim oËitovanjem

boæanske snage bio naveden da vidi i shvati velike istine Evan-

elja. ZahvaljujuÊi uputama πto ih je primio od samog Boga,

Pavao je bio potaknut da na sveËan i pozitivan naËin upozori

i savjetuje GalaÊane. Pisao je ne s oklijevanjem i sumnjom, veÊ

sa sigurnoπÊu proizaπlom iz osvjedoËenja i sigurne spoznaje.

Jasno je ocrtao razliku izmeu poduke koja se prima od Ëovje-

ka i upute koja dolazi izravno od Krista.

Apostol je pozvao GalaÊane da ostave laæne voe koji su

ih zaveli i da se vrate vjeri koja je bila tako nepogrjeπivo potvr-

ena boæanskim odobravanjem. Ljudi koji su ih pokuπali odve-

sti od vjere u Evanelje bili su licemjeri, bez svetosti u srcu i

pokvareni u æivotu. Njihova se poboænost sastojala od nizanja

obreda Ëijim su vrπenjem oËekivali steÊi Boæju naklonost. Nije

im stalo do Evanelja koje je zahtijevalo posluπnost rijeËima:

“Tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæje-

ga!” (Ivan 3,3) Smatrali su da vjera utemeljena na takvom na-

uku zahtijeva preveliku ærtvu pa su se dræali svojih zabluda va-

rajuÊi sebe i druge.

Vrπenje vanjskih oblika poboænosti umjesto svetosti srca i

æivota joπ uvijek odgovara neobnovljenoj naravi, kao πto je to

bilo u vrijeme ovih æidovskih uËitelja. Danas, kao i u ono vrijeme,

postoje laæni duhovni voe Ëiji nauk mnogi rado sluπaju. Soto-

na promiπljeno nastoji odvratiti umove od nade u spasenje vje-

rom u Krista i posluπnoπÊu Boæjem zakonu. U svakom razdob-

lju praneprijatelj prilagoava svoje kuπnje predrasudama i na-

klonostima onih koje nastoji prevariti. U apostolsko doba na-

veo je Æidove da uzdiæu obredni zakon a odbace Krista; danas

navodi mnoge koji se smatraju krπÊanima da pod izlikom po-

πtovanja Krista prezru moralni zakon i tvrde da se njegovi pro-

pisi mogu nekaænjeno prestupati. Duænost je svakog Boæjeg sluge

da se Ëvrsto i odluËno odupre svima koji izvrÊu vjeru i da rijeËju

istine neustraπivo razotkrije njihove zablude.

U nastojanju da stekne povjerenje svoje braÊe u Galaciji,

Pavao je odvaæno branio svoj poloæaj Kristova apostola. Za sebe

je rekao da je apostol “ne od ljudi, niti po kojemu Ëovjeku,

veÊ po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih”. Svoju

zadaÊu nije primio od ljudi, veÊ od najviπe Vlasti na Nebu. A

Otpad u Galaciji

387

244 Djela apostolska

njegov je poloæaj potvrdio opÊi sabor u Jeruzalemu odlukama

kojima se Pavao pokorio u svojem cjelokupnom radu meu ne-

znaboπcima.

Onima koji su nijekali njegovo apostolstvo, Pavao je iznio

dokaz da “ni u Ëemu nisam manji od nadapostola” (2. KorinÊa-

nima 11,5), ne zato da uzvisi sebe, veÊ da veliËa Boæju milost.

Oni koji su nastojali omalovaæiti njegov poziv i rad, borili su

se protiv Krista Ëija se milost i snaga oËitovala preko Pavla.

Apostol je zbog protivljenja svojih neprijatelja bio prisiljen od-

luËno ustati u obranu svojeg poloæaja i vlasti.

Pavao je molio one koji su nekoÊ u svojem æivotu upoznali

Boæju moÊ, da se vrate svojoj prvoj ljubavi za evaneosku isti-

nu. Neporecivim argumentima iznio im je prednost da posta-

nu slobodni muπkarci i æene u Kristu, po Ëijoj se milosti pomi-

renja svi koji Mu se potpuno pokore oblaËe u odjeÊu Njegove

pravednosti. Zauzeo je stajaliπte prema kojem svaka duπa koja

se æeli spasiti mora steÊi istinsko, osobno iskustvo s Bogom.

Apostolove ozbiljne i usrdne molbe nisu bile besplodne.

Sveti Duh je djelovao velikom snagom i mnogi, Ëije su noge

odlutale na stranputicu, vratili su se svojoj nekadaπnjoj vjeri u

Evanelje. Otad su æivjeli nepokolebljivo u slobodi kojom ih je

Krist oslobodio. U svojem su æivotu oËitovali darove Duha — a

to su bili “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjer-

nost, krotkost, uzdræljivost”. Tako se proslavilo Boæje ime i mnogo

je novih vjernika u cijelom podruËju pristupilo Crkvi.

388

245

37Pavlovo posljednje putovanje

u JeruzalemOvo se poglavlje zasniva na Djelima 20,4 do 21,16.

Pavao se silno æelio vratiti u Jeruzalem prije Pashe kako

bi se imao prilike sresti s onima koji su iz svih krajeva svijeta

dolazili za ovaj blagdan. Uvijek se nadao da bi na neki naËin

mogao biti sredstvo u uklanjanju predrasuda svojih nevjernih

sunarodnjaka i navesti ih da prihvate dragocjeno svjetlo Evan-

elja. Takoer se æelio sastati s crkvom u Jeruzalemu i donijeti

joj darove koje su poganske crkve poslale siromaπnoj braÊi u

Judeji. Isto se tako nadao da Êe ovim posjetom pridonijeti ËvrπÊoj

povezanosti æidovskih i neznaboæaËkih obraÊenika.

Nakon πto je zavrπio posao u Korintu, odluËio je otploviti

izravno u jednu od luka na obali Palestine. Tek πto su izvrπene

sve pripreme i on upravo trebao zakoraËiti na lau, obavijeπ-

ten je o zasjedi u kojoj su ga Æidovi namjeravali ubiti. Prije su

bila sprijeËena sva nastojanja ovih protivnika vjere da uËine kraj

apostolovom radu.

Uspjeh koji je pratio propovijedanje Evanelja ponovo je

razgnjevio Æidove. Sa svih strana dolazili su izvjeπtaji o πirenju

novog nauka prema kojem se Æidovi oslobaaju od vrπenja odre-

daba obrednog zakona, a poganima pruæaju jednake prednosti

kao i Abrahamovoj djeci. U propovijedima u Korintu Pavao je

iznosio iste dokaze koje je tako snaæno isticao u svojim posla-

nicama. Njegovu istaknutu izjavu: “Tu nema viπe ni Grka ni Æi-

dova, ni obrezana ni neobrezana” (Koloπanima 3,11), neprijatelji

(245)

389

390

246 Djela apostolska

su smatrali drskim bogohuljenjem pa su odluËili da zauvijek

uπutkaju njegov glas.

Nakon upozorenja o zasjedi, Pavao je odluËio putovati preko

Makedonije. Morao je odustati od plana da stigne u Jeruzalem

za pashalnu sluæbu, ali se nadao da Êe stiÊi za Pedesetnicu.

Pavla i Luku pratili su “Sopater, Pirov sin, iz Bereje; Ari-

starh i Sekund iz Soluna; Gaj iz Derbe i Timotej; Tihik i Tro-

fim iz Azije”. Pavao je sa sobom nosio veliku svotu novca od

poganskih crkava koju je namjeravao dati u ruke braÊi odgovornoj

za rad u Judeji. Zbog toga je uredio da ga ova braÊa kao pred-

stavnici iz razliËitih crkava prate u Jeruzalem.

Pavao je preko Pashe ostao u Filipima. S njim je ostao sa-

mo Luka; drugi su suputnici otiπli u Troadu da ga tamo Ëekaju.

Filipljani su se ubrajali meu apostolove najdraæe i najiskrenije

obraÊenike pa je tijekom osam dana tog blagdana uæivao u nji-

hovoj miroljubivoj i radosnoj zajednici.

Nakon πto su isplovili iz Filipa, Pavao i Luka su pet dana

poslije stigli do svojih pratilaca u Troadi i tu ostali sedam dana

s vjernicima.

Posljednje veËeri njihova boravka braÊa su se sastala da lome

kruh. Zbog Ëinjenice da je njihov voljeni uËitelj trebao otiÊi,

okupilo se veÊe druπtvo od uobiËajenog. Sastali su se “u gor-

njoj sobi” na treÊem katu. Tu je Pavao, u æaru svoje ljubavi i

brige za njih, propovijedao do ponoÊi.

Na jednom od otvorenih prozora sjedio je mladiÊ imenom

Eutih. U tom opasnom poloæaju zaspao je i pao u dvoriπte. Na-

stala je uzbuna i meteæ. Podigli su mladiÊa mrtva i mnogi su

se okupili oko njega plaËuÊi i nariËuÊi. Ali Pavao je proπao kroz

uplaπeno druπtvo, obujmio ga i uputio ozbiljnu molitvu Bogu

da mu vrati æivot. Bog mu je usliπao molbu. Apostolov glas nad-

jaËao je æalopojke i tuæaljke: “Nemojte se uznemirivati: njegova

je duπa u njemu!” Vjernici su se s radoπÊu ponovo okupili u

gornjoj sobi, a onda je Pavao nastavio “s propovijedanjem dugo

— sve do zore”.

Brod kojim su Pavao i njegovi pratioci namjeravali nasta-

viti putovanje upravo je trebao isploviti i braÊa su poæurila da

se ukrcaju. Meutim, sam apostol je odluËio krenuti kraÊim,

kopnenim putem izmeu Troade i Asosa da bi se sa svojim pra-

tiocima sastao u tom gradu. To mu je dalo kratko vrijeme za

razmiπljanje i molitvu. TeπkoÊe i opasnosti vezane uz njegov

392

391

247

posjet Jeruzalemu, stav Crkve prema njemu i njegovom radu,

kao i stanje crkava i zanimanje za Evanelje u drugim podruË-

jima, bili su predmeti ozbiljnog, tjeskobnog razmiπljanja, i on

je iskoristio ovu posebnu priliku da od Boga traæi snagu i vod-

stvo.

Kad su putnici iz Asosa isplovili na jug, proπli su pokraj

Efeza, tog mjesta u kojemu je apostol dugo radio. Pavao je silno

æelio posjetiti tamoπnju crkvu jer joj je trebao dati vaæne upute

i savjete. Ali nakon razmiπljanja odluËio je da poæure, jer je

æelio “da bude, ako je moguÊe, na Duhove u Jeruzalemu”. Me-

utim, kad su stigli u Milet, pedesetak kilometara udaljen od

Efeza, saznao je za moguÊnost da porazgovara s crkvom prije

nego πto brod nastavi plovidbu. Stoga je odmah poslao poru-

ku starjeπinama moleÊi ih da poæure u Milet, kako bi ih mogao

vidjeti prije nego πto nastavi put.

Doπli su na njegov poziv i on im je na oproπtaju uputio

ozbiljne, ganutljive rijeËi savjeta. “Vi znate”, rekao je, “kako sam

se vladao meu vama sve vrijeme od prvoga dana kad stupih

u Aziju, sluæeÊi Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama i

kuπnjama koje me snaoπe zbog æidovskih zasjeda; kako nisam

niπta od onoga πto je korisno propustio da vam saopÊim i da

vas pouËim javno i po kuÊama, sveËano navjeπÊujuÊi Æidovima

i Grcima potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u naπega Gospo-

dina Isusa.”

Pavao je uvijek uzvisivao boæanski Zakon. Pokazao je kako

Zakon nema snage da spasi ljude od kazne zbog neposluπnosti.

Prijestupnici se moraju pokajati za svoje grijehe i poniziti pred

Bogom Ëiji su pravedni gnjev prouzroËili krπenjem Njegova

Zakona, a isto tako moraju pokazati vjeru u Kristovu krv kao

jedino sredstvo oprosta. Boæji Sin umro je kao njihova ærtva i

uzaπao na Nebo da pred Ocem stane kao njihov zastupnik. Po-

kajanjem i vjerom mogu se osloboditi od osude grijeha i Kristo-

vom miloπÊu biti osposobljeni da ubuduÊe budu posluπni Boæ-

jem zakonu.

“Sada, evo,” nastavio je Pavao, “svezan u duhu, idem u Jeru-

zalem ne znajuÊi πto Êe me u njemu zadesiti. Jedino mi Duh

Sveti jamËi u svakom gradu da me Ëekaju okovi i patnje. Meni

ni najmanje nije do æivota; samo da dovrπim svoju trku — sluæ-

bu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoËiti za Evanelje

milosti Boæje. Evo, sad sam svjestan da vi svi meu kojima sam

Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem

393

248 Djela apostolska

proveo propovijedajuÊi Kraljevstvo neÊete viπe vidjeti moga li-

ca.”

Pavao nije namjeravao ovo reÊi, ali dok je govorio, na nje-

ga je siπao Duh nadahnuÊa potvrujuÊi njegovu bojazan da Êe

ovo biti njegov posljednji sastanak s efeπkom braÊom.

“Zato vam danas sveËano izjavljujem da sam Ëist od krvi

vas sviju, jer nisam niπta propustio da vam u potpunosti saop-

Êim Boæji naum.” Nikakav strah da ne uvrijedi, ni teænja za pri-

jateljstvom ili odobravanjem, nisu mogli navesti Pavla da zadr-

æi rijeËi koje mu je Bog dao za njihovu poduku, upozorenje i

popravljanje. Bog od svojih slugu danas traæi neustraπivost u

propovijedanju RijeËi i u provoenju njezinih propisa. Kristov

propovjednik ne smije ljudima iznositi samo istine koje im gode,

a zadræavati druge koje bi mogle zaboljeti. On treba s dubokom

zabrinutoπÊu pratiti razvoj karaktera. Ako vidi da bilo tko iz

njegova stada njeguje grijeh, mora mu kao vjerni pastir iz Boæje

rijeËi dati uputu koja je primjenjiva na njegov sluËaj. Ako pusti

da ovaj u svojoj samouvjerenosti ostane neopomenut, on Êe biti

odgovoran za njegovu duπu. Pastor koji vrπi svoju uzviπenu sluæbu

mora vjernicima dati pouzdane upute o svakoj toËki krπÊanske

vjere te im pokazati kakvi moraju biti i πto trebaju Ëiniti da bi

mogli biti savrπeni u Dan Boga. Samo Êe vjerni uËitelj istine

na kraju svojeg rada moÊi reÊi s Pavlom: “Ja sam Ëist od krvi

svih ljudi.”

“Pazite na se”, savjetovao je svoju braÊu, “i na cijelo stado

u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu

Boæju koju sebi steËe krvlju svojom.” Kad bi propovjednici Evan-

elja stalno imali na umu Ëinjenicu da im je povjereno ono

πto je Krist priskrbio svojom krvlju, imali bi dublji osjeÊaj vaæ-

nosti svojeg rada. Oni trebaju paziti na sebe i na svoje stado.

Svojim primjerom trebaju ilustrirati i potkrijepiti upute koje daju.

Kao uËitelji puta æivota ne smiju dati priliku da se ruæno govo-

ri o istini. Kao Kristovi predstavnici trebaju Ëuvati Ëast Njego-

va imena. PosveÊenoπÊu, Ëistim æivotom i poboænim razgovori-

ma trebaju dokazati da su dostojni svojeg uzviπenog zvanja.

Apostolu su bile otkrivene opasnosti kojima Êe biti izloæe-

na crkva u Efezu. “Znam da Êe poslije moga odlaska provaliti

meu vas okrutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izmeu vas

samih diÊi Êe se neki koji Êe nauËavati opaku nauku da odvuku

uËenike za sobom.” Pavao je drhtao za Crkvu kad je, gledajuÊi

395

394

249

u buduÊnost, vidio napade koje Êe morati trpjeti od vanjskih i

unutarnjih neprijatelja. Sa sveËanom ozbiljnoπÊu molio je bra-

Êu da budno Ëuvaju svoj sveti zalog. Kao primjer ukazao im je

na svoj vlastiti neumorni rad meu njima: “Zato bdijte i sjeÊaj-

te se da tri godine — noÊ i dan — nisam prestajao sa suzama

opominjati svakoga pojedinog meu vama!”

“A sad vas preporuËujem Bogu”, nastavio je, “i rijeËi — nje-

govoj milosti, njemu koji moæe sagraditi i dati vam baπtinu meu

svima posveÊenima. Srebra, zlata i odijela nisam poæelio ni od

koga.” Neka od efeπke braÊe bila su bogata, ali Pavao od njih

nikad nije traæio osobnu korist. Nije bio dio njegove vijesti da

privuËe pozornost na vlastite potrebe. “Vi sami znate da su ove

ruke”, izjavio je, “providjele mojim i mojih sudrugova potrebama.”

Usred napornog rada i dugih putovanja za Kristovo djelo bio

je sposoban ne samo providjeti za svoje potrebe, veÊ neπto uπte-

djeti za potrebe svojih suradnika i za pomoÊ dostojnim siroma-

sima. To je postizao samo neumornom marljivoπÊu i najstroæom

πtednjom. Slobodno je mogao ukazati na svoj primjer kad je

rekao: “U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi

i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi Gospodina

Isusa koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati, nego primati.’

Kada to reËe, kleknu te se pomoli s njima svima. Tada svi

briznuπe u velik plaË, padoπe Pavlu oko vrata te ga izljubiπe,

oæaloπÊeni iznad svega njegovom rijeËi da neÊe viπe vidjeti nje-

gova lica. Zatim ga otpratiπe na lau.”

Putnici su iz Mileta otplovili ravno u Kos, “a sutradan u

Rod i odande u Pataru” na jugozapadnoj obali Male Azije, gdje

su naπli “lau πto polazi u Feniciju” kojom su nastavili plovid-

bu. U Tiru, gdje je laa istovarena, naπli su nekoliko uËenika s

kojima su mogli provesti sedam dana. Preko tih uËenika Sveti

Duh je upozorio na opasnosti koje su oËekivale Pavla u Jeruza-

lemu pa su ga molili “da ne uzlazi u Jeruzalem”. Ali apostol

nije dopustio da ga strah od stradanja i zatvaranja odvrati od

njegove namjere.

Na kraju tjedna provedenog u Tiru, sva su braÊa, sa æena-

ma i djecom, ispratila Pavla do lae i prije nego πto se ukrcao

svi su kleknuli na obali i molili, on za njih, a oni za njega.

NastavljajuÊi plovidbu prema jugu, putnici su stigli u Ce-

zareju i uπli “u kuÊu Filipa — evanelista iz kruga Sedmorice —

te ostadosmo kod njega”. Ovdje je Pavao proveo nekoliko mirnih,

Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem

397

396

250 Djela apostolska

radosnih dana — posljednju savrπenu slobodu koju dugo vre-

mena neÊe uæivati.

Dok je Pavao boravio u Cezareji, “doe iz Judeje neki prorok

imenom Agab. Kad nas pohodi,” piπe Luka, “uze Pavlov pâs,

sveza sebi ruke i noge te reËe: ‘Ovako Êe Ëovjeka Ëiji je ovo

pâs u Jeruzalemu svezati Æidovi i predati ga u ruke poganima.’”

“Kada to Ëusmo,” nastavlja Luka, “poËesmo mi i mjeπtani

moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.” No Pavao se nije dao

odvratiti od puta duænosti. On Êe slijediti Krista, ako treba, i

u tamnicu i u smrt. “©to Ëinite? Zaπto plaËete i mekπate mi

srce?” uskliknuo je. “Ja sam spreman ne samo biti svezan nego

i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.” Kad su vidje-

li da mu samo nanose bol a da on ne mijenja svoju namjeru,

braÊa su prestala sa svojim molbama i samo rekla: “Neka bude

volja Gospodnja!”

Ubrzo je kratkom boravku u Cezareji doπao kraj i Pavao i

njegovo druπtvo, praÊeni nekolicinom braÊe, krenuli su prema

Jeruzalemu pod dubokim dojmom predstojeÊeg zla.

Nikad prije apostol nije prilazio Jeruzalemu s takvom tu-

gom u srcu. Znao je da Êe naÊi malo prijatelja a mnogo nepri-

jatelja. Pribliæavao se gradu koji je odbacio i ubio Sina Boæjeg,

nad kojim su sada visjele prijetnje boæanske srdæbe. PrisjeÊaju-

Êi se kako je bio ogorËen u svojoj predrasudi prema Kristovim

sljedbenicima, osjeÊao je najdublje saæaljenje prema svojim za-

bludjelim sunarodnjacima. Kako se malo mogao nadati da Êe

im moÊi pomoÊi! Isti slijepi gnjev koji je nekoÊ plamtio u nje-

govom srcu, sada je s neiskazanom snagom buknuo u srcu cijele

nacije protiv njega.

A nije mogao raËunati ni na naklonost i potporu Ëak ni

vlastite braÊe u vjeri. NeobraÊeni Æidovi, koji su ga uporno sli-

jedili u stopu, nisu oklijevali πiriti najnepovoljnije izvjeπtaje po

Jeruzalemu, bilo osobno, bilo u pismima, o njemu i njegovom

radu, a Ëak su i neki apostoli i starjeπine smatrali ove izvjeπta-

je istinitima ne pokuπavajuÊi im se usprotiviti niti pokazujuÊi

æelju da se s njim razjasne.

Ali ni usred obeshrabrenja apostol nije oËajavao. Vjerovao

je da Êe Glas koji je govorio njegovom srcu progovoriti i srci-

ma njegovih sunarodnjaka i da Êe UËitelj, kojeg su njegovi drugovi

uËenici voljeli i kome su sluæili, ujediniti njihova srca u djelu

Evanelja.

398

251

38Pavao kao zatvorenik

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 21,17 do 23,35.

“Kad stigosmo u Jeruzalem, braÊa nas primiπe radosno.

Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuÊu, gdje se sastado-

πe sve starjeπine.”

Ovom su prigodom Pavao i njegovi pratioci formalno pre-

dali voama djela u Jeruzalemu darove koje su poganske crkve

poslale kao pomoÊ siromaπnima meu æidovskom braÊom. Pri-

kupljanje ovih darova stajalo je apostola i njegove suradnike mno-

go vremena, briga i zamornog rada. Svota koja je daleko nad-

maπivala oËekivanje starjeπina u Jeruzalemu znaËila je mnoge

ærtve i Ëak ozbiljnu oskudicu neznaboæaËkih vjernika.

Ovi dragovoljni darovi posvjedoËili su odanost obraÊenika

iz poganstva organiziranom Boæjem djelu po svijetu i svi su ih

trebali prihvatiti uz zahvalno priznanje, ali je Pavlu i njegovim

pratiocima bilo jasno da meu onima pred kojima sada stoje

ima nekih koji nisu sposobni cijeniti duh bratske ljubavi koja

je potaknula na darivanje.

U prvim godinama evaneoskog rada meu neznaboπcima,

neka od vodeÊe braÊe u Jeruzalemu, dræeÊi se prijaπnjih predra-

suda i navika razmiπljanja, nisu srdaËno suraivala s Pavlom i

njegovim pomoÊnicima. NastojeÊi saËuvati besmislene obiËaje

i obrede, izgubili su iz vida blagoslov koji bi dobili oni i djelo

koje su voljeli da su se potrudili ujediniti sve dijelove Gospod-

njega djela. Premda su se zauzimali za probitak krπÊanske Cr-

kve, nisu odræali korak s napredovanjem Boæje providnosti i u

svojoj ljudskoj mudrosti pokuπali su radnike ograniËiti mnogim

(251)

400

399

252 Djela apostolska

nepotrebnim zabranama. Tako se pojavila skupina ljudi koji osob-

no nisu bili upoznati s promijenjenim okolnostima i posebnim

potrebama s kojima su se suoËavali radnici u dalekim poljima,

ali koji su ustrajavali na tome da imaju vlast odreivati svojoj

braÊi u tim poljima kojim Êe se metodama rada sluæiti. Sma-

trali su da djelo propovijedanja Evanelja treba obavljati u skladu

s njihovim miπljenjem.

Proπlo je nekoliko godina otkako su braÊa u Jeruzalemu, s

predstavnicima iz drugih vodeÊih crkava, pozorno razmotrila

zbunjujuÊa pitanja koja su se pojavila oko metoda kojima su

se sluæili oni koji su radili meu poganima. Kao rezultat ovog

sabora, braÊa su se sloæila oko konaËnih preporuka crkvama u

vezi s nekim obredima i obiËajima, ukljuËujuÊi i obrezanje. Upra-

vo su na ovom opÊem saboru braÊa odluËila da krπÊanskim cr-

kvama preporuËe Barnabu i Pavla kao radnike dostojne punog

povjerenja svakog vjernika.

Meu prisutnima na ovom sastanku bilo je nekih koji su

oπtro kritizirali rad apostolâ na kojima je poËivao glavni teret

navijeπtanja Evanelja neznaboæaËkom svijetu. Ali tijekom sa-

bora njihova su se glediπta o Boæjoj nakani proπirila pa su se

sloæili sa svojom braÊom u donoπenju mudrih odluka koje su

pridonijele jedinstvu tijela svih vjernika.

Poslije, kad je postalo oËito da broj obraÊenika meu po-

ganima brzo raste, meu vodeÊom braÊom u Jeruzalemu poja-

vili su se neki koji su ponovo poËeli gajiti svoje prijaπnje pred-

rasude protiv metoda Pavla i njegovih suradnika. Ove su pred-

rasude tijekom godina jaËale, dok neki od voa nisu odluËili

da se djelo propovijedanja Evanelja ubuduÊe mora vrπiti u skladu

s njihovim predodæbama. Ako Pavao svoje metode prilagodi iz-

vjesnim zamislima koje su oni zastupali, oni Êe priznati i po-

duprijeti njegov rad; inaËe viπe neÊe s naklonoπÊu gledati na

njega niti mu pruæiti potporu.

Ovi su ljudi izgubili iz vida Ëinjenicu da je Bog uËitelj svojeg

naroda; da svaki radnik u Njegovom djelu treba steÊi osobno

iskustvo u slijeenju boæanskog Voe, a da ne oËekuje izravno

vodstvo od strane Ëovjeka; da Njegovi radnici ne smiju biti obli-

kovani prema ljudskim zamislima, veÊ prema boæanskom uzo-

ru.

U svojoj sluæbi Pavao je narod uËio ne “uvjerljivim rijeËi-

ma mudrosti, veÊ u oËitovanju Duha i snage”. Istine koje je

402

401

253

navjeπÊivao objavio mu je Sveti Duh, “jer Duh sve ispituje, Ëak

i dubine Boæje. Ta tko od ljudi zna Ëovjekove tajne, osim Ëo-

vjeËjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna,

osim Boæjega Duha... I mi”, izjavio je Pavao, “o tom govorimo,

ne rijeËima kakve uËi ljudska mudrost, nego rijeËima kakve uËi

Duh, izraæavajuÊi duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti.” (1.

KorinÊanima 2,4.10-13)

Tijekom sluæbe Pavao je od Boga oËekivao izravno vodstvo.

Istodobno je jako pazio da radi u skladu s odlukama opÊeg sabora

u Jeruzalemu, a kao rezultat “crkve se utvrivahu u vjeri i sva-

ki dan bivahu brojnije” (Djela 16,5). I sada, bez obzira na ne-

odobravanje na koje je kod nekih nailazio, naπao je utjehu u

svijesti da je izvrπio svoju duænost potiËuÊi u obraÊenicima duh

odanosti, dareæljivosti i bratske ljubavi, kako se ovom prilikom

moglo vidjeti po velikim darovima koje je stavio pred æidov-

ske starjeπine.

Nakon predaje darova, Pavao je poËeo “redom iznositi sve

πto je Gospodin njegovom djelatnosti uËinio meu poganima”.

Ovo nizanje Ëinjenica dovelo je srca sviju, Ëak i onih koji su

sumnjali, do osvjedoËenja da je njegov rad pratio nebeski bla-

goslov. “Oni, kad to Ëuπe, poËeπe slaviti Boga.” OsjeÊali su da

metode rada koje je apostol primjenjivao nose peËat Neba. Bogati

darovi koji su leæali pred njima dodatno su potvrdili apostolo-

vo svjedoËanstvo o vjernosti novih crkava osnovanih meu po-

ganima. Ljudi koji su, buduÊi da su bili smatrani voama djela

u Jeruzalemu, samovoljno traæili da se poduzmu mjere nadzo-

ra, vidjeli su Pavlovu sluæbu u novom svjetlu i bili osvjedoËeni

da je njihov put pogrjeπan, da su zarobljeni æidovskim obiËaji-

ma i predajama, i da je djelo Evanelja ozbiljno zaprijeËeno ti-

me πto nisu shvatili kako je Kristovom smrÊu sruπen zid koji

je dijelio Æidove od pogana.

Ovo je bila zlatna prilika za svu vodeÊu braÊu da otvoreno

priznaju kako je Bog djelovao preko Pavla i da su oni katkad

bili u zabludi dopuπtajuÊi da izvjeπtaji njegovih neprijatelja iza-

zovu u njima zavist i predrasude. Ali umjesto da se sjedine u

naporu da postupe poπteno prema onome koga su povrijedili,

dali su mu savjet koji je pokazao da joπ uvijek smatraju kako

je Pavao u velikoj mjeri odgovoran za postojeÊe predrasude.

Nisu plemenito stali u njegovu obranu nastojeÊi da nezadovolj-

nicima pokaæu u Ëemu su pogrijeπili, veÊ su pokuπali uËiniti

Pavao kao zatvorenik

403

254 Djela apostolska

kompromis savjetujuÊi mu da uËini ono πto Êe, po njihovu miπ-

ljenju, ukloniti svaki uzrok nerazumijevanju.

“Vidiπ, brate,” uzvratili su na njegovo svjedoËanstvo, “ko-

liko je tisuÊa Æidova prigrlilo vjeru i svi su vatrene pristaπe Za-

kona. A o tebi su Ëuli da svojim uËenjem odvraÊaπ od Mojsije-

va zakona sve Æidove koji su rasprπeni meu poganima, govoreÊi

im da ne obrezuju djece i ne æive po (otaËkim) predajama. ©to

sada? Sigurno Êe doznati da si doπao. UËini ovo πto ti savjetujemo:

imamo ovdje Ëetiri Ëovjeka koji su pod zavjetom; uzmi ih i pod-

vrgni se s njima obredu oËiπÊenja te preuzmi za njih ærtvene

troπkove da mognu oπiπati sebi glave. Tako Êe svi uvidjeti da

nema niπta od onoga πto su Ëuli o tebi, veÊ da si na pravom

putu i da i sam vrπiπ Zakon. A πto se tiËe pogana koji su prigrlili

vjeru, njima smo pismeno saopÊili naπe odluke: uzdræavati se

od mesa ærtvovanog idolima, od krvi, od udavljenog i od bluda.”

BraÊa su se nadala da bi Pavao, slijedeÊi njihov savjet, mo-

gao uvjerljivo opovrgnuti laæne izvjeπtaje o sebi. Uvjeravali su

ga da odluka prijaπnjeg sabora u vezi s obraÊenicima iz pogan-

stva i obrednim zakonom joπ uvijek vrijedi. Ali savjet koji su

mu sada dali nije bio u skladu s tom odlukom. Boæji Duh nije

potaknuo na ovu uputu; ona je bila plod kukaviπtva. Voe cr-

kve u Jeruzalemu znali su da Êe nepoπtivanjem obrednog za-

kona krπÊani na sebe navuÊi mrænju Æidova i sebe izloæiti

progonstvu. Veliko vijeÊe je Ëinilo sve πto je moglo da sprijeËi

napredovanje Evanelja. Ovo je tijelo izabralo ljude koji Êe apo-

stole pratiti u stopu, a posebno Pavla, i na svaki se moguÊi

naËin usprotiviti njihovu radu. Kad bi oni koji vjeruju u Krista

bili pred Velikim vijeÊem osueni kao prekrπitelji Zakona, Ëe-

kala bi ih brza i oπtra kazna kao otpadnike od æidovske vjere.

Mnogi Æidovi koji su prihvatili Evanelje joπ su uvijek po-

πtovali obredni zakon i bili skloni nerazumnom popuπtanju na-

dajuÊi se da Êe steÊi povjerenje svojih sunarodnjaka, ukloniti

njihove predrasude i pridobiti ih da povjeruju u Krista kao Ot-

kupitelja svijeta. Pavao je shvatio da Êe mnogi od vodeÊih Ëlanova

crkve u Jeruzalemu stalno raditi na suzbijanju njegova utjecaja

dokle god budu prema njemu njegovali predrasude. Smatrao

je da bi, kad bi ih bilo kakvim razumnim popuπtanjem mogao

pridobiti za istinu, uklonio veliku prepreku za uspjeh Evane-

lja u drugim mjestima. Ali Bog mu nije odobrio da popusti to-

liko koliko su oni traæili.

405

404

255

Kad se sjetimo velike Pavlove æelje da bude u slozi sa svo-

jom braÊom, njegove njeænosti prema slabima u vjeri, poπtova-

nja apostola koji su bili s Kristom i Jakova, Gospodnjeg brata,

i namjere da svima bude sve bez ærtvovanja naËela — kad se

sjetimo svega toga, manje iznenauje πto je bio prisiljen odstu-

piti od svojeg Ëvrstog, odluËnog smjera kojim je dotad iπao.

Ali umjesto da postignu æeljeni cilj, njegovi napori za pomire-

njem samo su stvorili krizu, ubrzali proreËeno stradanje i do-

veli do odvajanja od braÊe, liπavajuÊi Crkvu jednog od njezi-

nih najjaËih stupova i donoseÊi tugu u srca krπÊana gdje god

se nalazili.

SljedeÊeg dana Pavao je poËeo provoditi savjet starjeπina.

Uzeo je sa sobom onu Ëetvoricu koja su bila pod nazirejskim

zavjetom Ëiji je rok gotovo istekao i poπao u hram da se podvrgnu

“obredu oËiπÊenja... kad se za svakoga od njih imala prinijeti

ærtva”. Odreene skupe ærtve za oËiπÊenje trebalo je tek prini-

jeti.

Oni koji su savjetovali Pavla da poduzme ovaj korak, nisu

dovoljno razmislili o velikoj opasnosti kojoj Êe zbog toga biti

izloæen. U ovo doba Jeruzalem je bio pun πtovatelja iz mnogih

zemalja. BuduÊi da je Pavao, ispunjavajuÊi zadaÊu koju mu je

Bog povjerio, odnio Evanelje poganima, posjetio je mnoge velike

gradove i bio dobro poznat tisuÊama hodoËasnika koji su iz stra-

nih zemalja doπli za blagdan u Jeruzalem. Meu njima je bilo

ljudi Ëija su srca bila ispunjena ogorËenom mrænjom prema Pavlu

i on je ulaskom u hram takvom prigodom stavio æivot na koc-

ku. Nekoliko je dana ulazio i izlazio zajedno s drugim πtovate-

ljima i po svemu sudeÊi bio neprimijeÊen; meutim, prije iste-

ka odreenog razdoblja, dok je razgovarao sa sveÊenikom o ær-

tvama koje je trebalo prinijeti, prepoznali su ga neki Æidovi iz

Azije.

Noπeni demonskim bijesom jurnuli su na njega viËuÊi: “Iz-

raelci, u pomoÊ! Evo onoga koji posvuda i svakome propovijeda

nauku koja je uperena protiv (æidovskog) naroda, protiv Zako-

na i protiv ovog mjesta!” Kad su se ljudi odazvali pozivu za

pomoÊ, dodana je druga optuæba: “Povrh toga je i Grke uveo

u hram, i tako oskvrnuo ovo sveto mjesto!”

Prema æidovskom zakonu bio je zloËin kaænjiv smrÊu da

neobrezana osoba ue u unutarnje dvoriπte svetog zdanja. Pa-

vla su u gradu vidjeli u druπtvu Trofima iz Efeza, pa se nasluÊivalo

Pavao kao zatvorenik

407

406

256 Djela apostolska

da ga je uveo u hram. On to nije uËinio; a kako je sam bio

Æidov, to πto je uπao u hram nije bio prekrπaj Zakona. Ali premda

je optuæba bila laæna, posluæila je da se pobudi opÊa predra-

suda. Kad se povik pronio kroz hramska dvoriπta, okupljeno

mnoπtvo obuzelo je divlje uzbuenje. Novost se brzo proπirila

Jeruzalemom i “uskomeπa se sav grad i nastade strka naroda”.

Da se neki otpadnik u Izraelu usudio oskvrnuti hram u vri-

jeme kad su tisuÊe hodoËasnika iz svih krajeva svijeta doπle na

bogosluæje, to bi uzbudilo najæeπÊe strasti svjetine. “Uhvatiπe

Pavla, izvukoπe ga izvan hrama pa odmah zatvoriπe vrata.”

“Dok su ga nastojali ubiti, doe glas zapovjedniku Ëete da

je sav Jeruzalem u vrenju.” Klaudije Lizija dobro je poznavao

nemirne elemente s kojima je imao posla, pa “odmah uze vojnike

i stotnike te dotrËa k pobunjenicima. Oni prestadoπe tuÊi Pa-

vla Ëim opaziπe zapovjednika s vojnicima”. Ne znajuÊi uzrok

nemira, ali vidjevπi da je bijes mnoπtva uperen protiv Pavla,

rimski je zapovjednik zakljuËio da bi to mogao biti egipatski

pobunjenik za kojeg je Ëuo, a koji je do tog trenutka uspio iz-

bjeÊi uhiÊenje. Zato “ga uhvati i naredi da ga sveæu u dvoje

lance. Zatim poËe ispitivati tko je i πto je uËinio.” Odmah su

se zaËule glasne i gnjevne optuæbe; “iz naroda su jedni vikali

jedno, a drugi drugo. BuduÊi da zapovjednik nije mogao niπta

pouzdano saznati zbog vike, naredi da ga odvedu u vojarnu.

Kad stiæe na stepenice, morali su ga vojnici nositi zbog nasrtaja

svjetine, jer je mnoπtvo naroda iπlo za njim i vikalo: ‘Smakni

ga!’”

Usred svega tog meteæa Pavao je bio miran i pribran. U

mislima se oslanjao na Boga; znao je da ga okruæuju nebeski

aneli. Nije bio voljan napustiti hram a da pred svoje sunarod-

njake ne pokuπa iznijeti istinu. U trenutku kad je trebao biti

uveden u vojarnu, obratio se zapovjedniku: “Smijem li ti neπto

reÊi?” Lizija je odvratio: “Zar znaπ grËki? Zar nisi ti onaj EgipÊanin

koji je nedavno podigao bunu i odveo u pustinju Ëetiri tisuÊe

razbojnika?” Pavao je odgovorio: “Ja sam Æidov iz Tarza... graanin

znamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovo-

rim narodu!”

Kad je dobio dopuπtenje, “Pavao stade na stepenice, dade

narodu znak rukom da uπuti”. Njegov je pokret privukao pozor-

nost, a njegovo je ponaπanje zahtijevalo poπtovanje. “Kad nastade

velika tiπina, progovori hebrejskim jezikom ovako: ‘BraÊo i oci,

408

257

posluπajte πto vam sad imam reÊi u svoju obranu!’” Na zvuk

poznatih hebrejskih rijeËi “joπ veÊma uπutjeπe” i Pavao je na-

stavio u sveopÊoj tiπini:

“Ja sam Æidov, rodom iz Tarza u Ciliciji, a odgojen u ovom

gradu, gdje sam kod Gamalielovih nogu toËno pouËen u otaË-

kom Zakonu. Bio sam pun revnosti za Boga kao πto ste vi svi

danas.” Nitko nije mogao nijekati apostolove tvrdnje buduÊi da

su spomenute Ëinjenice bile poznate mnogima koji su joπ uvi-

jek æivjeli u Jeruzalemu. Zatim je govorio o svojoj prijaπnjoj

revnosti u proganjanju Kristovih uËenika, Ëak do smrti; opisao

je okolnosti svojeg obraÊenja priËajuÊi svojim sluπateljima ka-

ko je njegovo oholo srce bilo navedeno da se pokloni razape-

tom NazareÊaninu. Da je pokuπao raspravljati sa svojim protiv-

nicima, oni bi ga tvrdoglavo odbili sasluπati, ali iznoπenje vlastitog

iskustva bilo je popraÊeno osvjedoËavajuÊom snagom koja kao

da je privremeno omekπala i pokorila njihova srca.

Zatim je htio pokazati da njegov rad meu neznaboπcima

nije bila stvar njegove odluke. On je æelio raditi za svoj narod,

ali upravo u tom hramu Boæji glas mu je progovorio u svetom

vienju πaljuÊi ga “daleko, k poganima”.

Narod je dosad sluπao s velikom pozornoπÊu, ali kad je Pavao

u izlaganju svoje proπlosti stigao do mjesta gdje ga je Krist ime-

novao za izaslanika poganima, njihov je bijes ponovo provalio.

Navikli da sebe vide kao jedini narod koji je mio Bogu, nisu

bili spremni dopustiti da prezreni pogani sudjeluju u predno-

stima koje su dotad smatrali iskljuËivo svojima. NadjaËavπi gla-

som govornika, povikali su: “Makni takvog stvora sa zemlje! On

ne smije æivjeti!”

“Dok su oni tako vikali, haljinama tresli i praπinu vitlali u

zrak, zapovjednik naredi da ga odvedu u vojarnu te ga, primi-

jenivπi biËevanje, presluπaju da bi doznao zaπto tako viËu pro-

tiv njega.

Kad su ga rastegli da ga biËuju, reËe Pavao nazoËnom stot-

niku: ‘Zar smijete biËevati rimskog graanina, i joπ k tome bez

osude?’ Kada stotnik to Ëu, ode i obavijesti zapovjednika: ‘©to

kaniπ uËiniti? — upita ga. — Ovaj je Ëovjek rimski graanin!’

Nato zapovjednik doe k njemu te mu reËe: ‘Kaæi mi, jesi li ti

rimski graanin?’ ‘Da’, odgovori Pavao. ‘Ja sam — reËe zapovjed-

nik — za velik novac stekao to graanstvo.’ ‘A ja sam se — reËe

Pavao — s njim i rodio.’ Odmah, dakle, odstupiπe od njega oni

Pavao kao zatvorenik

409

410

258 Djela apostolska

koji su ga imali biËevati, a zapovjednik se uplaπi kad dozna da

je on rimski graanin i da ga je ipak svezao.

HoteÊi toËno znati zaπto ga Æidovi optuæuju, sutradan ga

zapovjednik oslobodi lanaca pa sazva velike sveÊenike i cijelo

Veliko vijeÊe te dovede Pavla da ga suoËi s njima.”

Apostolu je sada trebao suditi isti sud Ëiji je i sam bio Ëlan

prije obraÊenja. Dok je stajao pred æidovskim knezovima, bio

je smiren, a njegovo je lice odsjajivalo Kristov mir. “Pavao uperi

pogled na Veliko vijeÊe i reËe: ‘BraÊo, ja sam æivio sa posve

Ëistom savjesti pred Bogom do ovoga dana.” Kad su Ëuli njegove

rijeËi, ponovo je buknula njihova mrænja i “veliki sveÊenik

Ananija naredi onima πto bijahu kraj njega da ga udare po

ustima”. Na ovaj neljudski nalog Pavao je uskliknuo: “Tebe Êe

udariti Bog, okreËeni zide! Ti sjediπ da me sudiπ po Zakonu, a

protiv Zakona nareujeπ da me udaraju!” “‘©to, ti grdiπ veliko-

ga Boæjeg sveÊenika?’ odvratiπe mu nato prisutni.” Svojom uobiËa-

jenom uËtivoπÊu Pavao je odgovorio: “Nisam znao, braÊo... da

je veliki sveÊenik. Stoji, naime, pisano: ‘Ne proklinji poglavara

svog naroda!’

Zatim Pavao, znajuÊi da je jedan dio sastavljen od saduceja,

a drugi od farizeja, poviËe u Velikom vijeÊu: ‘BraÊo, ja sam farizej,

potomak farizejâ. Zbog nade u uskrsnuÊe mrtvih meni se sudi.’

Kad on to reËe, nastade prepiranje izmeu farizeja i sadu-

ceja, te se skupπtina razdijeli. Saduceji, naime, tvrde da nema

ni uskrsnuÊa, ni anela, ni duha, a farizeji to sve priznaju.” Dvije

su stranke poËele meusobno raspravljati i tako je bila skrπena

snaga njihovog protivljenja Pavlu. “Ustadoπe neki knjiæevnici

farizejske stranke te se odluËno suprotstaviπe: ‘Mi ne nalazimo

— rekoπe — nikakva zla na ovomu Ëovjeku. A πto ako mu je

govorio duh ili aneo?’”

U meteæu koji je slijedio, saduceji su se nastojali dokopati

apostola da bi ga mogli pogubiti, a farizeji su ga nastojali zaπti-

titi. “Kad nastade velika svaa, poboja se zapovjednik da Pavla

ne rastrgaju, te naredi da sie vojska pa ga otme izmeu njih

i opet odvede u vojarnu.”

Kad je Pavao poslije razmiπljao o kuπnjama tog dana, poËeo

je strahovati da njegov postupak nije bio po volji Bogu. Je li

moæda pogrijeπio πto je uopÊe doπao u Jeruzalem? Nije li nje-

gova velika æelja za sjedinjenjem s njegovom braÊom dovela do

ovih katastrofalnih posljedica?

411

412

259

Poloæaj koji su Æidovi kao Boæji narod imali pred nevjer-

niËkim svijetom uzrokovao je kod apostola veliku tjeskobu. Kako

Êe ovi neznaboæaËki duænosnici gledati na njih? Tvrde da su

Jahvini πtovatelji i svojataju svetu sluæbu, a prepuπtaju se slije-

pom, bezumnom gnjevu nastojeÊi uniπtiti i svoju braÊu koja se

usuuju razlikovati od njih u vjeri, i pretvaraju svoje najugled-

nije savjetodavno vijeÊe u mjesto svae i divljeg meteæa. Pavao

je osjeÊao da je ime njegovog Boga osramoÊeno u oËima ovih

pogana.

Sad je bio u zatvoru; znao je da Êe njegovi neprijatelji u

svojoj oËajniËkoj zloÊi pribjeÊi svim sredstvima da ga smaknu.

Je li moguÊe da je njegovo djelo za crkve zavrπilo i da Êe sada

u njih uÊi okrutni vuci? Kristovo djelo jako je priraslo Pavlo-

vom srcu i s velikom je tjeskobom mislio na opasnosti koje prijete

rasutim crkvama, izloæenima progonstvu upravo takvih ljudi kakve

je sreo u Velikom vijeÊu. Uznemiren i obeshrabren, plakao je

i molio.

U tom teπkom Ëasu Gospodin nije bio ravnoduπan prema

svojem sluzi. On ga je saËuvao od ubilaËki raspoloæene svjeti-

ne u hramskom dvoriπtu; On je bio s njim pred Velikim vije-

Êem; On je bio s njim u vojarni i On se svojem vjernom sluzi

objavio kao odgovor na ozbiljne molbe za vodstvo. “SlijedeÊe

noÊi Gospodin se ukaza Pavlu i reËe mu: ‘Budi odvaæan! Daka-

ko, kao πto si za me svjedoËio u Jeruzalemu, tako ti treba svje-

doËiti i u Rimu.’”

Pavao je dugo æelio posjetiti Rim; silno je æelio tamo po-

svjedoËiti za Krista, ali je osjeÊao da su njegove namjere osu-

jeÊene neprijateljstvom Æidova. Nije mu palo na pamet, Ëak ni

sada, da Êe tamo otiÊi kao zatvorenik.

Dok je Gospodin hrabrio svojeg slugu, Pavlovi su neprija-

telji marljivo planirali da ga uniπte. “Kad nastade dan, Æidovi

skovaπe urotu i obeÊaπe, uz zaziv prokletstva na se, da neÊe ni

jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je viπe od Ëetrdeset koji

su skovali tu urotu.” Tu se radilo o postu koji je Gospodin osudio

preko proroka Izaije — postu “da se svaate i tuËete, da udara-

te πakom opakom” (Izaija 58,4 — ©A).

Urotnici su doπli “k sveÊeniËkim glavarima i sveÊenicima

te im reknu: ‘Tvrdo smo obeÊali, uz zaziv prokletstva na se,

da neÊemo niπta okusiti dok ne ubijemo Pavla. Zato vi sada za-

jedno s Velikim vijeÊem izrazite æelju zapovjedniku da ga do-

Pavao kao zatvorenik

414

413

260 Djela apostolska

vede k vama pod izlikom da æelite pomnije ispitati njegovu stvar.

A mi smo spremni ubiti ga joπ prije nego stigne k vama.’”

Umjesto da ih ukore zbog tako okrutnog plana, sveÊenici

i knezovi rado su se s njima sloæili. Pavao je rekao istinu kad

je Ananiju usporedio s okreËenim grobom.

Ali Bog se umijeπao da spasi æivot svojeg sluge. Kad je do-

znao “za zasjedu”, sin Pavlove sestre “doe i ue u vojarnu te

obavijesti Pavla. A Pavao dozva jednog stotnika te mu reËe: ‘Ovo-

ga mladiÊa odvedi k zapovjedniku jer mu ima neπto saopÊiti!’

Stotnik ga uze i odvede zapovjedniku i reËe: ‘Suæanj Pavao do-

zva me i zamoli da ovoga mladiÊa dovedem k tebi jer ti ima

neπto kazati.’”

Klaudije Lizija je ljubazno primio mladiÊa, odveo ga nasa-

mo i upitao: “‘©to mi imaπ saopÊiti?’ ‘Æidovi se dogovoriπe —

odgovori mladiÊ — da te zamole da sutra dovedeπ Pavla u Veli-

ko vijeÊe pod izlikom da pomnije ispitaπ njegovu stvar. Ali ih

nemoj posluπati, jer ga viπe od Ëetrdeset ljudi iz njihova kruga

Ëeka u zasjedi, koji su se obvezali, uz zaziv prokletstva na se,

da neÊe ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I veÊ stoje spremni i

Ëekaju tvoj pristanak.’”

“Tada zapovjednik otpusti mladiÊa i naredi mu: ‘Nikomu

ne kazuj da si mi ovo otkrio.’”

Lizija je odmah odluËio da Pavla iz svoje sudske ovlasti preda

ovlasti prokuratora Feliksa. Kao narod, Æidovi su bili u stanju

uzbuenosti i razdraæljivosti pa su vrlo Ëesto izbijali nemiri.

Daljnja prisutnost apostola u Jeruzalemu mogla bi izazvati opa-

sne posljedice po grad i Ëak po samog zapovjednika. Zato je

pozvao “dvojicu stotnika i naredi im: ‘Pripremite dvjesta voj-

nika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, da poslije tre-

Êeg sata noÊu krenu u Cezareju. Neka se pripreme i konji Pav-

lu za jahanje da ga zdrava odvedu do upravitelja Feliksa!’”

Zapovjednik nije gubio vrijeme da se rijeπi Pavla. “Vojnici

prema nareenju uzeπe Pavla te ga noÊu odvedoπe u Antipatri-

du.” Odatle su konjanici sa zatvorenikom nastavili put do Ce-

zareje, dok se Ëetiri stotine vojnika vratilo u Jeruzalem.

Zapovjednik jedinice predao je zatvorenika Feliksu i uru-

Ëio mu pismo koje mu je dao glavni zapovjednik:

“Klaudije Lizija preuzviπenom upravitelju Feliksu pozdrav!

Ovoga su Ëovjeka uhvatili Æidovi i htjeli ga ubiti, ali sam ja,

kada sam doznao da je rimski graanin, doπao s vojskom i iz-

415

261

vukao ga iz pogibli. ÆeleÊi toËno saznati krivnju za koju ga

optuæuju, dovedoh ga u njihovo Veliko vijeÊe. Ustanovih da ga

optuæuju zbog prijepornih pitanja njihova Zakona, ali da nema

nikakve krivnje koja zasluæuje smrt ili samo lance. A kad me

obavijestiπe da se sprema zasjeda protiv njega, odmah ga po-

slah k tebi, poπto i njegovim tuæiteljima dadoh do znanja da

svoju tuæbu protiv njega iznesu preda te. Budi zdravo!”

Nakon Ëitanja poruke Feliks se raspitao iz koje pokrajine

zatvorenik dolazi, pa kad je Ëuo da je iz Cilicije, rekao je: “‘Pre-

sluπat Êu te kada i tvoji tuæitelji dou.’ Nato zapovjedi da ga

Ëuvaju u Herodovoj palaËi.”

U Pavlovom sluËaju ovo nije bilo prvi put da je Boæji sluga

kod pogana naπao utoËiπte od zlobe onih koji su tvrdili da su

Jahvin narod. U svojem bijesu protiv Pavla Æidovi su dodali joπ

jedan zloËin mraËnom katalogu koji je biljeæio povijest tog

naroda. Joπ su viπe otvrdnuli srca prema istini i uËinili sigurni-

jom svoju propast.

Malo njih razumije puno znaËenje Kristovih rijeËi kad se

u sinagogi u Nazaretu objavio kao Pomazanik. On je objavio

svoju zadaÊu da tjeπi, blagoslivlja i spasi nesretnike i grjeπnike,

a kad je u srcima svojih sluπatelja vidio oholost i nevjeru, pod-

sjetio ih je kako se u proπlosti Bog odvratio od svojeg izabra-

nog naroda zbog nevjere i buntovnosti i objavio se neznaboπ-

cima koji nisu odbacili nebesko svjetlo. Udovica u Sarepti i Na-

aman Sirijac æivjeli su prema svjetlu koje su imali; zato su sma-

trani pravednijima od Boæjeg naroda koji je otpao od Njega i

ærtvovao naËelo za udobnost i svjetovnu Ëast.

Krist je Æidovima u Nazaretu iznio zastraπujuÊu istinu kad

je izjavio da u otpalom Izraelu nema sigurnosti za vjernog Boæjeg

vjesnika. Oni ne æele prepoznati njegovu vrijednost ni cijeniti

njegov rad. Dok su æidovski voe tvrdili da silno revnuju za

Boæju Ëast i dobro Izraela, oni su bili neprijatelji i jednog i dru-

gog. RijeËju i primjerom odvodili su narod sve dalje od po-

sluπnosti Bogu — vodeÊi ga tamo gdje On nije mogao biti njihova

obrana u dan nevolje.

Spasiteljeve rijeËi ukora upuÊene stanovnicima Nazareta

vrijede u Pavlovom sluËaju ne samo za nevjerne Æidove, veÊ i

za njegovu braÊu u vjeri. Da su se voe Crkve potpuno oslobodili

osjeÊaja gorËine prema apostolu i prihvatili ga kao onoga koji

je posebno pozvan od Boga da odnese Evanelje neznaboπci-

Pavao kao zatvorenik

417

416

262 Djela apostolska

ma, Gospodin bi im ga saËuvao. Bog nije odredio da Pavlov

rad tako brzo zavrπi, ali nije uËinio Ëudo da djeluje protiv niza

okolnosti izazvanih postupkom crkvenih voa u Jeruzalemu.

Isti duh joπ uvijek dovodi do istih posljedica. Zanemariva-

nje i odbacivanje prednosti koje pruæa boæanska milost liπila

je Crkvu mnogih blagoslova. Kako bi Ëesto Bog produæio rad

nekog vjernog propovjednika, ali njegov se rad nije cijenio! No

ako Crkva dopuπta da neprijatelj duπa iskrivi razumijevanje ta-

ko da rijeËi i postupci Kristovog sluge budu nepravilno prika-

zani i pogrjeπno protumaËeni; ako mu se isprijeËi na putu i

omete njegovu korisnost, Gospodin joj katkad oduzima blago-

slov koji joj je dao.

Sotona stalno djeluje preko svojih orua da obeshrabri i

uniπti one koje je Bog izabrao da ostvari veliko i dobro djelo.

Oni mogu biti spremni da i sâm æivot ærtvuju za napredak Kri-

stova djela, ali veliki Êe varalica u njihovoj braÊi izazvati sum-

nje koje Êe, ako ih budu njegovala, potkopati povjerenje u

poπtenje njihovog karaktera i tako onemoguÊiti njihovu koris-

nost. On ih preËesto uspijeva, preko njihove vlastite braÊe, tako

oæalostiti da se Bog milostivo upliÊe kako bi svojim progonje-

nim slugama dao poËinak. Kad se sklope ruke na prsima u ko-

jima srce viπe ne kuca, kad uπuti glas opomene i ohrabrenja,

tada se tvrdoglavi moæda trgnu i poËnu cijeniti blagoslove koje

su odbacili. Njihova smrt moæe postiÊi ono πto nije uspio nji-

hov æivot.

418

263

39Suenje u Cezareji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 24.

Pet dana nakon Pavlova dolaska u Cezareju stigli su nje-

govi tuæitelji iz Jeruzalema praÊeni Tertulom, govornikom kojeg

su uzeli za odvjetnika. Bilo im je odobreno brzo sasluπanje. Kad

je Pavao izveden pred skup, Tertul “poËe optuæbu”. Uvjeren

da Êe laskanje imati veÊi utjecaj na rimskog upravitelja od jed-

nostavnog izlaganja istine i pravde, lukavi govornik je svoj govor

poËeo pohvalama Feliksu: “Mi u svemu i na svakom mjestu ra-

do priznajemo sa svom zahvalnoπÊu, preuzviπeni Felikse, da

tvojom zaslugom uæivamo dubok mir i da se, zahvaljujuÊi tvo-

joj skrbi, vrπe korisne promjene za narod.”

Tertul se posluæio otvorenom laæi, jer je Feliks po karak-

teru bio pokvaren i podao. O njemu se govorilo da je “svakovr-

snim razvratom i okrutnoπÊu vladao silom kralja, a imao narav

roba” (Tacit, History, pogl. 5, dio 9). Oni koji su sluπali Tertu-

love laskave rijeËi znali su da nisu istinite, ali njihova æelja da

se Pavla osudi bila je jaËa od ljubavi prema istini.

U svojem govoru Tertul je optuæio Pavla za zloËine zbog

kojih bi, ako se dokaæu, bio osuen za veleizdaju vlasti. “Usta-

novismo, evo, da je ovaj Ëovjek kuga,” izjavio je govornik, “da

izaziva prepirke meu Æidovima po svem svijetu i da je kolovoa

nazarejske sljedbe. On je pokuπao i hram oskvrnuti.” Zatim je

Tertul opisao kako je Lizija, zapovjednik jeruzalemskog garni-

zona, nasilno oteo Pavla Æidovima kad su mu htjeli suditi pre-

ma crkvenom zakonu pa ih je tako prisilio da stvar iznesu pred

Feliksa. Ove su izjave trebale navesti upravitelja da Pavla pre-

(263)

420

419

264 Djela apostolska

da æidovskom sudu. Sve su ove optuæbe æestoko potvrivali

prisutni Æidovi koji nisu skrivali mrænju prema zatvoreniku.

Feliks je bio dovoljno oπtrouman da prozre raspoloæenje i

karakter Pavlovih tuæitelja. Znao je iz kojih su mu pobuda las-

kali, a isto je tako vidio da nemaju Ëvrstih dokaza za optuæbe

protiv Pavla. Okrenuvπi se optuæenome, dao mu je znak da od-

govori. Pavao nije troπio rijeËi na komplimente, veÊ je jedno-

stavno izjavio da mu je drago πto se moæe braniti pred Felik-

som s obzirom na to da je ovaj veÊ dugo upravitelj i zbog toga

dobro poznaje æidovske zakone i obiËaje. U vezi s optuæbama

protiv sebe jasno je pokazao da nijedna od njih nije istinita.

Izjavio je da ni u kojem dijelu Jeruzalema nije izazvao nemir

niti je oskvrnuo Svetiπte. “Nisu me naπli ni u hramu, ni u sina-

gogama, ni u gradu da s kim raspravljam ili uzrokujem strku

naroda, a ne mogu ti ni dokazati ono zbog Ëega me sada optu-

æuju.”

Priznavπi da, slijedeÊi “Put, koji oni nazivlju sljedbom”, πtuje

Boga svojih otaca, ustvrdio je da je uvijek vjerovao “u sve πto

stoji pisano u Zakonu i Prorocima” i da u skladu s jasnim nau-

kom Pisma gaji vjeru u uskrsnuÊe mrtvih. Zatim je izjavio da

je oduvijek temeljno pravilo u njegovom æivotu imati “Ëistu sa-

vjest i pred Bogom i pred ljudima”.

Iskreno i otvoreno iznio je razlog svojeg posjeta Jeruzale-

mu i okolnosti uhiÊenja i suenja: “Poslije viπe godina doπao

sam da donesem milostinju svom narodu i da prinesem ærtve.

Upravo kad sam prinosio ærtve, naπli su me veÊ oËiπÊena u

hramu, ali bez strke naroda i bez buke. I to su me naπli neki

Æidovi iz Azije... Trebalo bi da oni dou preda te i tuæe me

ako imaju πto protiv mene. Ili neka ovi ovdje sami kaæu kakvu

su krivnju naπli na meni kad sam bio pred Velikim vijeÊem,

osim ako se ne radi o ovoj jednoj rijeËi koju doviknuh stojeÊi

meu njima: Zbog uskrsnuÊa mrtvih vi me danas sudite!”

Apostol je govorio ozbiljno i oËito iskreno; njegove su rijeËi

bile uvjerljive. Klaudije Lizija dao je u svojem pismu Feliksu

sliËno svjedoËanstvo o Pavlovu ponaπanju. ©toviπe, Feliks je bolje

poznavao æidovsku religiju nego πto su to mnogi pretpostav-

ljali. Pavlovo jasno iznoπenje Ëinjenica omoguÊilo je Feliksu da

joπ jasnije razumije pobude koje su poticale Æidove u pokuπaju

da apostola osude za zavoenje i izdajniËko ponaπanje. Upravi-

telj im neÊe pruæiti zadovoljstvo da nepravedno osudi rimskog

422

421

265

graanina niti Êe ga predati njima da ga pogube bez poπtena

suenja. Ali Feliks nije poznavao uzviπenije pobude od vlasti-

tog probitka; njime je vladala ljubav za pohvalom i teænja za

napredovanjem. Strah da ne uvrijedi Æidove sprijeËio ga je da

postupi pravedno prema Ëovjeku za kojeg je znao da je nevin.

Stoga je odluËio odgoditi suenje dok ne bude prisutan Lizija

rekavπi: “Kada doe zapovjednik Lizija, rijeπit Êu vaπu stvar.”

Apostol je ostao suæanj, ali je Feliks zapovjedio stotniku

koji je Ëuvao Pavla da se pobrine “da uæiva olakπice i da ni-

kom od njegovih ne brani da ga posluæuje”.

Nedugo zatim Feliks i njegova supruga Druzila poslali su

po Pavla da u privatnom razgovoru Ëuju “njegovo izlaganje o

vjeri u Isusa Krista”. Bili su spremni i Ëak æeljni da Ëuju te no-

ve istine — istine koje moæda nikad viπe neÊe Ëuti i koje Êe,

ako ih odbace, biti snaæan svjedok protiv njih u Dan Boga.

Pavao je smatrao da mu je ovo Bogom dana prilika i vjer-

no ju je iskoristio. Znao je da stoji u prisutnosti onoga koji ima

vlast osuditi ga na smrt ili osloboditi, ali se Feliksu i Druzili

nije obratio pohvalama i laskanjem. Znao je da Êe rijeËi koje

im bude uputio za njih biti miris za æivot ili za smrt, pa je,

zaboravljajuÊi na sva sebiËna razmatranja, nastojao u njima

pobuditi svijest o opasnosti u kojoj se nalaze.

Apostol je bio svjestan da Evanelje postavlja zahtjeve pred

svakoga tko sluπa njegove rijeËi; da Êe jednog dana stajati ili

Ëisti i sveti pred velikim bijelim prijestoljem, ili s onima kojima

Êe Krist reÊi: “Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7,23) Znao

je da svakog sluπatelja mora sresti pred nebeskim sudom i da

Êe morati poloæiti raËun ne samo za ono πto je rekao i uËinio,

veÊ i za pobude i duh svojih rijeËi i postupaka.

Feliksov je æivot bio toliko nasilan i okrutan da mu se rijetko

tko usudio Ëak i nagovijestiti da njegov karakter i ponaπanje

nisu bez mane. Ali Pavao se nije bojao Ëovjeka. On je otvoreno

iznio svoju vjeru u Krista i razlog te vjere, pa je tako mogao

govoriti o vrlinama bitnim za krπÊanski karakter kojih je oholi

par pred njim bio potpuno liπen.

On je pred Feliksom i Druzilom uzdignuo Boæji karakter

— Njegovu pravednost, pravdu i jednakost te narav Njegova Za-

kona. Jasno je ukazao na duænost Ëovjeka da æivi trijezno i umje-

reno, da strasti dræi pod nadzorom razuma u skladu s Boæjim

zakonom i da tjelesne i umne snage saËuva u zdravom stanju.

Suenje u Cezareji

423

266 Djela apostolska

Objavio je da Êe sigurno doÊi dan suda kad Êe svi primiti plaÊu

prema djelima koja su uËinili u tijelu, i kad Êe biti jasno otkri-

veno da bogatstvo, poloæaj ili titule ne mogu Ëovjeku priskr-

biti Boæju naklonost niti ga izbaviti od posljedica grijeha. Po-

kazao je da je ovaj æivot vrijeme pripreme za buduÊi æivot. Ako

Ëovjek zanemari sadaπnje prednosti i prilike, pretrpjet Êe vjeË-

ni gubitak; neÊe dobiti joπ jednu priliku.

Pavao se posebno zadræao na dalekoseænim zahtjevima Boæ-

jeg zakona. Pokazao je kako on obuhvaÊa duboke tajne Ëovje-

kove moralne naravi i snaæno osvjetljava ono πto je skriveno

od pogleda i znanja ljudi. Ono πto mogu uËiniti ruke ili izgovoriti

jezik — πto otkriva vanjsku stranu æivota — samo nesavrπeno

pokazuje Ëovjekov moralni karakter. Zakon istraæuje misli, po-

bude i nakane. MraËne strasti koje leæe skrivene od oËiju ljudi

— zavist, mrænja, poæuda, Ëastoljublje i zla djela o kojima se

razmiπljalo u mraËnim skroviπtima duπe, ali nikad nisu bila

ostvarena zbog nedostatka prilike — sve to Boæji zakon osuuje.

Pavao je nastojao misli svojih sluπatelja usmjeriti na veliku

Ærtvu za grijeh. Ukazao je na ærtve koje su bile sjena onoga

πto Êe doÊi i onda prikazao Krista kao stvarnost svih ovih ob-

reda — cilj na koji su ukazivale kao jedini izvor æivota i nade

za palog Ëovjeka. Kad su vidjeli kako su prinoπene ærtve u mu-

kama umirale, gledali su preko ponora stoljeÊa na Janje Boæje

koje uzima grijehe svijeta.

Bog s pravom zahtijeva ljubav i posluπnost od svih svojih

stvorenja. Dao im je svoj Zakon kao savrπeno mjerilo pravde.

No mnogi zaboravljaju svojeg Tvorca i odluËuju slijediti vlas-

titi put nasuprot Njegovoj volji. Oni na ljubav visoku kao nebo

i πiroku kao svemir uzvraÊaju neprijateljstvom. Bog ne moæe

sniziti zahtjeve svojeg Zakona da se uskladi s mjerilima zlih ljudi;

niti Ëovjek svojom snagom moæe zadovoljiti zahtjeve Zakona.

Samo vjerom u Krista grjeπnik moæe biti osloboen krivnje i

osposobljen za posluπnost Zakonu svojeg Tvorca.

Tako je Pavao, kao suæanj, iznosio zahtjeve boæanskog Za-

kona za Æidove i pogane, i prikazao Isusa, prezrenog Nazare-

Êanina, kao Boæjeg Sina, Otkupitelja svijeta!

Æidovski su knezovi dobro razumjeli sveti karakter tog Za-

kona koji su tako besramno krπili, ali predrasude prema »ovje-

ku s Golgote otvrdnule su im srce za rijeËi æivota. No Feliks

nikad prije nije sluπao istinu, i kad mu je Boæji Duh osvjedo-

425

424

267

Ëio duπu, jako se uznemirio. Sada probuena savjest progovo-

rila je i Feliks je osjeÊao da su Pavlove rijeËi istinite. SjeÊanje

ga je vratilo u proπlost optereÊenu krivnjom. Sa straπnom ja-

snoÊom pred njim su se pojavile tajne njegovog prijaπnjeg

razuzdanog æivota, krvoproliÊa i mraËni izvjeπtaj njegovih kas-

nijih godina. Vidio je sebe raskalaπena, okrutna i pohlepna. Nikad

prije istina nije tako doprla do njegovog srca. Nikad prije nje-

gova duπa nije bila toliko ispunjena uæasom. Pomisao da su sve

tajne njegovog zloËinaËkog æivota otvorene pred Boæjim okom,

i da mora biti suen prema svojim djelima, uzrokovala je da je

zadrhtao od straha.

Ali umjesto da dopusti da ga osvjedoËenje privede pokaja-

nju, nastojao je odbaciti nedobrodoπla razmiπljanja. Zato je pre-

kinuo razgovor s Pavlom. “Sad zasad hajde!” rekao je. “Kad imad-

nem zgodno vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.”

Kako je velika suprotnost izmeu puta koji je izabrao Fe-

liks i puta tamniËara u Filipima! Gospodnji sluge bili su vezani

dovedeni tamniËaru, kao i Pavao Feliksu. Dokazi o boæanskoj

sili koja ih πtiti, radost unatoË stradanju i sramoti, neustraπi-

vost kad je zemlja zadrhtala od potresa i Kristov duh opraπta-

nja osvjedoËio je srce tamniËara koji je s drhtanjem priznao

svoje grijehe i dobio oprost. Feliks je drhtao, ali se nije poka-

jao. TamniËar je s radoπÊu primio Svetog Duha u srce i svoj

dom; Feliks je boæanskom Vjesniku zapovjedio da ode. Jedan

je izabrao da bude Boæje dijete i baπtinik Neba; drugi se opre-

dijelio za zlotvore.

Pune dvije godine niπta se nije poduzelo protiv Pavla koji

je i dalje ostao u suæanjstvu. Feliks ga je nekoliko puta posje-

tio i pozorno sluπao πto govori. Ali prava pobuda iza prividne

ljubaznosti bila je æelja za dobitkom; oËekivao je da Êe Pavao

pokuπati priskrbiti slobodu plaÊanjem velike svote novca.

Meutim, apostol je bio suviπe plemenite naravi da bi do slobode

doπao mitom. Nije bio kriv ni za kakav zloËin i nije bio spre-

man uËiniti neko zlo da bi stekao slobodu. Osim toga, bio je

previπe siromaπan da plati takvu otkupninu, a da je tome Ëak

i bio sklon, ne bi zbog sebe pozvao obraÊenike na ljubav i

dareæljivost. Takoer je osjeÊao da se nalazi u Boæjim rukama i

nije se htio uplitati u namjere koje je Bog imao s njim.

Feliks je na kraju bio pozvan u Rim zbog velikih nepravdi

koje je uËinio Æidovima. Prije nego πto je napustio Cezareju

Suenje u Cezareji

427

426

268 Djela apostolska

da odgovara na optuæbe, odluËio je “ugoditi Æidovima” pa je

ostavio Pavla u tamnici. No Feliks nije uspio u pokuπaju da

povrati povjerenje Æidova. Bio je sramno uklonjen s poloæaja,

a na njegovo je mjesto imenovan Porcije Fest sa sjediπtem u

Cezareji.

Kad mu je Pavao govorio o pravednosti, umjerenosti i

buduÊem sudu, Nebo je dopustilo da na Feliksa padne zraka

svjetla. Tu mu je priliku Nebo dalo da uvidi svoje grijehe i da

ih odbaci. Ali on je Boæjem vjesniku rekao: “Sad zasad hajde!

Kad imadnem zgodno vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.” Time

je prezreo posljednju ponudu milosra. Nikad viπe neÊe dobiti

drugi poziv od Boga.

269

40Pavao zahtijeva da bude

izveden pred caraOvo se poglavlje zasniva na Djelima 25,1-12.

“Tri dana poslije preuzimanja vlasti nad pokrajinom Fest

uzie iz Cezareje u Jeruzalem. Dooπe mu glavari sveÊeniËki

zajedno s prvacima æidovskim da optuæe Pavla. Dugo su ga vruÊe

molili traæeÊi za se milost protiv Pavla da ga poπalje u Jeruza-

lem.” Ovaj su zahtjev uputili s namjerom da Pavlu postave za-

sjedu duæ puta za Jeruzalem da bi ga ubili. Ali Fest je imao

visok osjeÊaj odgovornosti za svoj poloæaj pa je uËtivo odbio

poslati po Pavla. “Rimljani”, izjavio je, “ne obiËavaju izruËiti

nekoga prije nego se optuæeni suoËi sa svojim tuæiteljima i do-

bije priliku da se brani od optuæbe.” Rekao je da Êe “brzo i

on sam otputovati” u Cezareju. “Neka, dakle... ovlaπteni od vas

pou sa mnom pa neka ga tuæe ako je πto kriv taj Ëovjek.”

To Æidovi nisu æeljeli. Nisu zaboravili poraz πto su ga doæivjeli

u Cezareji. Nasuprot smirenom ponaπanju i snaænim apostolo-

vim argumentima, njihov zlobni duh i neutemeljene optuæbe

pokazali bi se u najgorem moguÊem svjetlu. Ponovo su molili

da Pavao bude doveden u Jeruzalem na suenje, ali je Fest ostao

pri Ëvrstoj odluci da Pavlu omoguÊi poπteno suenje u Ceza-

reji. Bog je u svojoj providnosti nadzirao Festovu odluku kako

bi apostolu mogao produæiti æivot.

Kad nisu uspjeli u svojoj namjeri, æidovski su se voe od-

mah poËeli pripremati da svjedoËe protiv Pavla na upravitelje-

vu sudu. Poπto se vratio u Cezareju nakon kraÊeg boravka u

(269)

429

428

270 Djela apostolska

Jeruzalemu, Fest “sutradan sjede na sudaËku stolicu i naredi

da se dovede Pavao.” Kad je doπao, “okruæiπe ga Æidovi πto su

doπli iz Jeruzalema te iznesoπe protiv njega mnoge i teπke optuæbe

kojih nisu mogli dokazati”. BuduÊi da su ovaj put bili bez od-

vjetnika, sami su iznijeli svoje optuæbe. Kako je suenje pro-

tjecalo, smirenost optuæenika i njegova otvorenost jasno su po-

kazali laæljivost njihovih izjava.

Fest je shvatio da je prijeporno pitanje potpuno vezano uz

æidovska vjerovanja i da, ako ih se ispravno shvati, u optuæba-

ma protiv Pavla nema niËega πto bi mogli dokazati i πto bi mo-

glo zahtijevati osudu na smrt, pa Ëak ni utamniËenje. No on je

jasno vidio oluju bijesa koja bi nastala kad Pavao ne bi bio osuen

ili predan u njihove ruke. I zato, “hoteÊi ugoditi Æidovima”, Fest

se obratio Pavlu i upitao ga je li pod njegovom zaπtitom voljan

otiÊi u Jeruzalem da mu se sudi pred Velikim vijeÊem.

Pavao je znao da ne moæe oËekivati pravdu od ljudi koji

su svojim zloËinima na se navukli Boæju srdæbu. Znao je, kao

i prorok Ilija, da Êe biti sigurniji meu neznaboπcima nego meu

onima koji su odbacili svjetlo s Neba i otvrdnuli srca protiv

Evanelja. Umoran od sukoba, njegov aktivni duh teπko je mo-

gao podnositi stalne odgode i zamornu neizvjesnost suenja i

utamniËenja. Zbog toga je odluËio iskoristiti svoje pravo da kao

rimski graanin zahtijeva da bude izveden pred cara.

OdgovarajuÊi na upraviteljevo pitanje, Pavao je rekao: “Pred

carskim sudom stojim... tu mi se mora suenje nastaviti. Æido-

vima, kao πto vrlo dobro znaπ, nisam niπta skrivio. Ako sam

doista kriv i ako sam uËinio neπto πto zasluæuje smrt, ne odbijam

umrijeti. Ali ako su neosnovane optuæbe kojima me ovi optu-

æuju, nitko me ne moæe njima na dar dati. Prizivam se na cara.”

Fest nije imao pojma o uroti Æidova da ubiju Pavla pa je

bio iznenaen njegovim prizivom na cara. Meutim, Pavlove

rijeËi su zaustavile sudski postupak. “Tada Fest, poπto se posa-

vjetovao sa sudskim vijeÊem, odvrati: ‘Na cara si prizvao, pred

cara Êeπ iÊi!’”

Tako je joπ jednom, zbog mrænje potekle od vjerske zasli-

jepljenosti i samopravednosti, Boæji sluga bio prisiljen potraæiti

zaπtitu kod neznaboæaca. Upravo je ova ista mrænja prisilila Ili-

ju da pobjegne pod zaπtitu udovice u Sarepti; ona je prisilila

vjesnike Evanelja da se okrenu od Æidova i vijest objave po-

ganima. A Boæji narod koji æivi u danaπnje vrijeme s ovom Êe

431

430

271

se mrænjom tek morati suoËiti. Meu mnogima koji tvrde da

su Kristovi sljedbenici prisutna je ista oholost, formalizam i

sebiËnost, isti duh tlaËenja koji je zauzimao tako visoko mje-

sto u srcima Æidova. U buduÊnosti Êe ljudi koji tvrde da su Kri-

stovi predstavnici poÊi putem sliËnim onome kojim su iπli sve-

Êenici i knezovi u postupanju s Kristom i apostolima. U veli-

koj krizi u kojoj Êe se uskoro naÊi, vjerni Boæji sluge naiÊi Êe

na istu tvrdoÊu srca, istu okrutnu odluËnost, istu nepopustlji-

vu mrænju.

Svima koji Êe u taj zli dan neustraπivo sluæiti Bogu prema

svojoj savjesti bit Êe potrebna hrabrost, Ëvrstina i poznavanje

Boga i Njegove RijeËi; oni koji budu vjerni Bogu bit Êe progo-

njeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji napori

pogrjeπno tumaËeni i njihova imena ozloglaπena. Sotona Êe se

sluæiti svom prijevarom da utjeËe na srce i zamagli razum, da

zlo prikaæe dobrom, a dobro zlom. ©to Êe jaËa i ËiπÊa biti vjera

Boæjeg naroda i πto Êe biti odluËniji da sluπa Boga, to Êe jaËe

Sotona nastojati da protiv njega potakne bijes onih koji, tvrdeÊi

da su pravedni, gaze Boæji zakon. Bit Êe potrebno najËvrπÊe

pouzdanje i najveÊa odluËnost da se odræi vjera koja je jedan-

put zauvijek predana svetima.

Bog æeli da se Njegov narod pripravi za krizu koja Êe uskoro

izbiti. Pripremljeni ili nepripremljeni, svi Êe se morati suoËiti

s njom; a samo oni koji su svoj æivot uskladili s boæanskim

mjerilom ostat Êe Ëvrsti u to vrijeme ispita i kuπnje. Kad se

svjetovni vladari ujedine s propovjednicima religije da namet-

nu svoju volju u pitanjima savjesti, tada Êe se vidjeti tko se

stvarno boji Boga i sluæi Mu. Kad bude vladao najdublji mrak,

svjetlo karaktera koji je nalik Boæjem najjaËe Êe sjati. Kad ne

bude nikakve uzdanice, vidjet Êe se tko ima trajno pouzdanje

u Jahvu. I dok neprijatelji istine sa svih strana zlonamjerno okru-

æuju Gospodnje sluge, Bog Êe nad njima bdjeti radi njihova dobra.

On Êe im biti kao sjena velike stijene u suhoj zemlji.

Pavao zahtijeva da bude izveden pred cara

432

272 Djela apostolska

41“Zamalo me uvjeri”

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,13-27; 26.

Pavao se prizvao na cara i Fest nije mogao drugo nego da

ga poπalje u Rim. No proπlo je neko vrijeme dok se naπla po-

godna laa; a buduÊi da su s Pavlom trebali biti poslani i drugi

suænji, razmatranje njihovih sluËajeva takoer je uzrokovalo

odgodu. To je Pavlu dalo priliku da razloge svoje vjere iznese

pred visokim duænosnicima u Cezareji, pa i pred kraljem Agri-

pom II., posljednjim herodovcem.

“Kad proe neko vrijeme, dooπe u Cezareju kralj Agripa

i Berenika te pozdraviπe Festa. Kako se tu zadræaπe duæe vre-

mena, Fest radi savjeta iznese kralju Pavlov sluËaj: ‘Feliks je os-

tavio — reËe — nekog utamniËenika koga su mi glavari sveÊe-

niËki skupa sa æidovskim starjeπinama optuæili za moga borav-

ka u Jeruzalemu i zahtijevali njegovu osudu.’” Opisao je okol-

nosti koje su dovele do toga da je zatvorenik prizvao na cara i

dodao kako Æidovi nisu protiv Pavla iznijeli optuæbe koje je oËe-

kivao, veÊ su se prepirali “o nekim pitanjima svoje vjere i o

nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je æiv”.

SluπajuÊi Festovu priËu, Agripa se zainteresirao i rekao: “I

ja bih æelio posluπati toga Ëovjeka.” U skladu s njegovom æeljom

zakazan je sastanak za iduÊi dan. “Sutradan, dakle, Agripa i Be-

renika dooπe s velikim sjajem i uoπe u sveËanu dvoranu, u

pratnji visokih Ëasnika i najuglednijih osoba u gradu.” Tada “na

Festovu zapovijed dovedoπe Pavla.”

U Ëast svojih posjetitelja Fest se trudio da ovu prigodu is-

koristi za veliku sveËanost. Bogata odjeÊa upravitelja i njegovih

(272)

434

433

273

gostiju, maËevi vojnika i sjajni oklopi njihovih zapovjednika davali

su poseban sjaj cijelom prizoru.

A onda je Pavao, joπ uvijek u verigama, stao pred okuplje-

nim druπtvom. Kakve li suprotnosti! Agripa i Berenika imali su

moÊ i poloæaj i zato ih je svijet cijenio. No nedostajale su im

karakterne crte koje Bog cijeni. Bili su prijestupnici Boæjeg za-

kona, pokvareni u srcu i æivotu. Nebo se gnuπalo nad njihovim

postupcima.

U pojavi ostarjelog zatvorenika, vezanog za vojnika straæa-

ra, nije bilo niËega πto bi navelo svijet da mu ukaæe poπtova-

nje. A ipak se za ovog Ëovjeka, naizgled bez prijatelja, bogat-

stva ili poloæaja, suænja zbog vjere u Boæjeg Sina, zanimalo cijelo

Nebo. Aneli su bili njegovi posluæitelji. Da je bljesnula slava

samo jednog od ovih sjajnih vjesnika, izblijedjelo bi kraljevsko

bljeπtavilo i ponos; kralj i dvorani popadali bi na zemlju kao

πto je to bio sluËaj s rimskom straæom kod Kristova groba.

Sam Fest predstavio je Pavla skupu rijeËima: “Kralju Agri-

pa i vi svi ovdje s nama prisutni! Gledajte ovoga zbog koga je

navaljivao na mene sav æidovski narod u Jeruzalemu i ovdje,

viËuÊi da ne smije dulje æivjeti. Ja sam, naprotiv, ustanovio da

nije niπta uËinio πto zasluæuje smrt. Ali kako je ovaj Ëovjek sam

prizvao na carsko veliËanstvo, odluËio sam ga tamo poslati. Bu-

duÊi da o njemu nemam niπta pouzdano napisati Gospodaru,

izveo sam ga pred vas, posebno preda te, kralju Agripa, da bih

mogao πto napisati nakon ove sudske istrage. Jer mi se Ëini ne-

razborito poslati zatvorenika, a ne naznaËiti optuæbe protiv njega.”

Nato je kralj Agripa dopustio Pavlu da se brani. Apostola

nije omeo sjaj ni visoki poloæaj sluπateljstva jer je znao koliko

malo vrijedi svjetovno bogatstvo i poloæaj. Zemaljski sjaj i moÊ

nisu ni trenutka mogli zastraπiti njegovu odvaænost ili utjecati

na njegovo samosvladavanje.

“Kralju Agripa,” rekao je, “osjeÊam se sretnim πto se danas

mogu pred tobom braniti od svega za πto me tuæe Æidovi, to

viπe πto ti dobro poznajeπ æidovske obiËaje i njihova prepira-

nja. Zato molim da me strpljivo posluπaπ.”

Pavao je zatim iznio iskustvo svojeg obraÊenja iz tvrdoglave

nevjere u vjeru u Isusa iz Nazareta kao Otkupitelja svijeta. Opisao

je nebesko vienje koje ga je isprva ispunilo neizrecivim uæa-

som da bi se poslije pokazalo izvorom najveÊe utjehe — objavu

boæanske slave usred koje je sjedio ustoliËen Onaj kojega je pre-

“Zamalo me uvjeri”

436

435

274 Djela apostolska

zirao i mrzio, Ëije je sljedbenike nastojao uniπtiti. ZahvaljujuÊi

milosru koje preobraæava, Pavao je od tog trenutka postao novi

Ëovjek, iskreni i revni vjernik u Isusa.

Jasno i snaæno Pavao je pred Agripom opisao najvaænije

dogaaje vezane uz Kristov æivot na Zemlji. PosvjedoËio je da

je Mesija iz proroËanstava veÊ doπao u osobi Isusa iz Nazareta.

Pokazao je kako su starozavjetna Pisma objavila da Êe se Me-

sija pojaviti kao Ëovjek meu ljudima, i kako se u Isusovom

æivotu ispunila svaka pojedinost proreËena preko Mojsija i pro-

roka. Da bi otkupio izgubljeni svijet, boæanski Sin Boæji pretr-

pio je kriæ, prezreo sramotu i uzaπao na Nebo kao pobjednik

nad smrÊu i grobom.

Zaπto bi, tumaËio je Pavao, bilo nevjerojatno da je Krist

uskrsnuo od mrtvih? NekoÊ se to i njemu Ëinilo nevjerojatnim,

ali kako je mogao ne vjerovati onomu πto je sam vidio i Ëuo?

Na damaπËanskim vratima on je vidio razapetog i uskrslog Kri-

sta, onog istog koji je hodio jeruzalemskim ulicama, umro na

Golgoti, slomio okove smrti i uzaπao na Nebo. Isto onako kao

Kefa, Jakov, Ivan ili bilo koji drugi uËenik, tako Ga je i on vidio

i razgovarao s Njim. Taj Glas mu je zapovjedio da navjeπÊuje

Radosnu vijest o uskrslom Spasitelju, pa kako da ne posluπa?

U Damasku, u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i drugim krajevi-

ma on je svjedoËio o razapetom Isusu pozivajuÊi sve staleæe

“da se obrate i okrenu Bogu vrπeÊi djela dostojna obraÊenja”.

“Zbog toga su me”, izjavio je apostol, “Æidovi uhvatili u

hramu i pokuπali me ubiti. Ali s pomoÊu Boæjom stojim do da-

naπnjeg dana i svjedoËim i malome i velikome, ne govoreÊi ni-

πta drugo osim πto su kazali Proroci i Mojsije da Êe se dogoditi:

da Êe Mesija morati trpjeti i da Êe, uskrsnuvπi prvi od mrtvih,

navijestiti svjetlo i æidovskom narodu i poganima.”

Cijelo je druπtvo napeto sluπalo Pavlov izvjeπtaj o njego-

vim Ëudesnim iskustvima. Apostol je govorio o svojoj omilje-

noj temi. Nitko tko ga je sluπao nije mogao posumnjati u njegovu

iskrenost. No usred njegova uvjerljivog nastupa prekinuo ga je

Fest, koji je povikao: “Ludujeπ, Pavle! Tvoje te veliko znanje

Ëini luakom!”

Apostol je odgovorio: “Ne ludujem, preuzviπeni Feste... veÊ

ozbiljno govorim rijeËi istine i razbora. Ta i kralj, kome se po-

uzdano i slobodno obraÊam, zna ove stvari. Ne vjerujem da mu

je iπta od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu

437

275

kutu.” A onda se okrenuo Agripi i izravno mu se obratio: “Vje-

rujeπ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjerujeπ!”

Duboko ganut, Agripa je za trenutak izgubio iz vida svoju

okolinu i dostojanstvo svojeg poloæaja. Svjestan samo istine ko-

ju je Ëuo, vidjevπi samo skromnog suænja kako pred njim stoji

kao Boæji izaslanik, nehotice je odgovorio: “HoÊeπ me uvjeriti

da si me za kratko vrijeme uËinio krπÊaninom!”

Apostol je ozbiljno odgovorio: “Æelio bih od Boga... da bi

za kraÊe ili za dulje ne samo ti nego i svi moji danaπnji sluπa-

telji postali takvi ljudi kakav sam i ja”, i diæuÊi okovane ruke,

dodao, “izuzevπi ove okove.”

Fest, Agripa i Berenika s punim su pravom trebali biti ve-

zani okovima koje je nosio apostol. Svi su bili krivi za straπne

zloËine. Ovi su prijestupnici tog dana Ëuli ponudu spasenja u

Kristovo ime. Najmanje je jedan bio gotovo nagovoren da pri-

hvati ponuenu milost i oprost. Ali Agripa je odgodio ponue-

no milosre odbivπi prihvatiti kriæ razapetog Otkupitelja.

Kraljeva je znatiæelja bila zadovoljena i, ustavπi sa sjedala,

dao je znak da je razgovor zavrπen. Dok se skup razilazio, lju-

di su meusobno govorili: “Ovaj Ëovjek nije uËinio niπta πto

zasluæuje smrt ili okove.”

Premda je Agripa bio Æidov, nije dijelio vjersku iskljuËi-

vost i slijepe predrasude farizeja. “Ovaj je Ëovjek”, rekao je Festu,

“mogao biti puπten na slobodu da nije prizvao na cara.” No

sluËaj je bio predan viπem sudu i sada je bio izvan ovlasti i

Festa i Agripe.

“Zamalo me uvjeri”

438

276 Djela apostolska

42Plovidba i brodolom

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 27; 28,1-10.

KonaËno je Pavao bio na putu za Rim. “Kad bi odluËeno

da otplovimo u Italiju,” piπe Luka, “predadoπe i Pavla i neke

druge suænje jednom stotniku iz carske Ëete imenom Juliju.

Uosmo u neku adramitijsku lau koja je imala ploviti u azij-

ska mjesta, pa se otisnusmo. S nama je bio Aristarh, Makedo-

nac iz Soluna.”

U prvom stoljeÊu krπÊanske ere plovidba morem bila je

praÊena posebnim teπkoÊama i opasnostima. Pomorci su smjer

plovidbe odreivali uglavnom prema poloæaju sunca i zvijezda,

a kad njih nije bilo a sve je ukazivalo na oluju, vlasnici laa

bojali su se isploviti na otvoreno more. U jednom dijelu godi-

ne sigurna je plovidba bila gotovo nemoguÊa.

Apostol Pavao je sada morao trpjeti teπku kuπnju koja ga

je Ëekala kao suænja u lancima tijekom dugog i zamornog pu-

tovanja do Italije. Jedna mu je okolnost uvelike olakπala teæinu

usuda — bilo mu je dopuπteno druπtvo Luke i Aristarha. U pis-

mu Koloπanima on Êe poslije ovog drugog nazvati “drug moj

u suæanjstvu” (Koloπanima 4,10) jer je Aristarh dragovoljno di-

jelio s Pavlom suæanjstvo da bi mu mogao posluæiti u njego-

vim nevoljama.

Putovanje je poËelo dobro. Sutradan su bacili sidro u sidon-

skoj luci. Ovdje je Julije, stotnik, “s Pavlom ËovjeËno postupio”

i kad je Ëuo da u tom mjestu ima krπÊana, “dopusti mu poÊi k

prijateljima i da se pobrinu za nj” (DF). Ovo dopuπtenje je apo-

stol, koji je bio slabog zdravlja, jako cijenio.

(276)

440

439

277

Nakon odlaska iz Sidona laa je bila izloæena nepovoljnim

vjetrovima; buduÊi da je skrenula s izravnog smjera, sporo je

napredovala. U Miri, luci u pokrajini Liciji, stotnik je naπao ve-

liku aleksandrijsku lau koja je plovila u Italiju i na nju odmah

prebacio svoje zatvorenike. Ali joπ uvijek su puhali suprotni

vjetrovi pa je laa sporo napredovala. Luka je poslije zapisao:

“Viπe je vremena plovidba bila spora i jedva smo stigli pored

Knida. Kako nam vjetar nije dao pristati, doplovismo pod Kre-

tu kod Salmone. S mukom ploveÊi uz obalu stigosmo na neko

mjesto zvano Dobra pristaniπta.”

Bili su prisiljeni ostati neko vrijeme u Dobrim pristaniπti-

ma ËekajuÊi pogodne vjetrove. Zima se brzo pribliæavala; “plo-

vidba [je] veÊ postala pogibeljna” i odgovorni za lau izgubili

su nadu da Êe stiÊi na odrediπte prije nego πto zavrπi vrijeme

za plovidbu morem za tu godinu. Jedino pitanje koje je tre-

balo rijeπiti bilo je hoÊe li ostati u Dobrim pristaniπtima ili Êe

pokuπati naÊi pogodnije mjesto za zimovanje.

O tom se pitanju ozbiljno raspravljalo i na kraju ga je stotnik

postavio Pavlu, koji je stekao poπtovanje mornara i vojnika.

Apostol je bez oklijevanja savjetovao da ostanu gdje jesu. “Vi-

dim”, rekao je, “da Êe plovidba biti s mukom i s velikom πte-

tom ne samo po tovar i lau nego i po naπ æivot.” “Ali je stotnik

viπe vjerovao kormilaru i vlasniku lae”, a i veÊina putnika i

posade nije bila spremna prihvatiti njegov savjet. “BuduÊi da

luka nije bila prikladna za zimovanje, veÊina je savjetovala da

se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa,

πto gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu.”

Stotnik je odluËio posluπati glas veÊine. »im je okrenuo

“tihi juænjak”, isplovili su iz Dobrih pristaniπta u nadi da Êe

uskoro stiÊi u æeljenu luku. “Ali brzo poslije toga puhnu... straπan

vjetar” koji “zahvati lau tako da se nije mogla oduprijeti vjetru”.

Tjerana vjetrom, laa se pribliæila malom otoku Klaudi i

dok su bili pod njegovim zaklonom, mornari su se pripremili

za najgore. »amac za spaπavanje koji je laa vukla za sobom,

njihovo jedino sredstvo izbavljenja u sluËaju da se nasuËu, bio

je u opasnosti da se svakog trenutka razbije. Prvi im je posao

bio da ga izvuku na palubu lae. Zatim su poduzeli sve mogu-

Êe mjere da ojaËaju lau i pripreme je da izdræi oluju. Slaba

zaπtita koju im je pruæao otoËiÊ nije dugo trajala i ubrzo su

bili ponovo izloæeni punom bijesu oluje.

Plovidba i brodolom

442

441

278 Djela apostolska

Oluja je bjesnjela Ëitavu noÊ i unatoË svim poduzetim

mjerama, brod je poËeo propuπtati vodu. “Sutradan... poËeπe

izbacivati tovar.” Ponovo je pala noÊ, ali vjetar nije jenjavao.

Valovima udarana laa, sa slomljenim jarbolom i poderanim

jedrima, bila je bacana tamo-amo bjesnilom oluje. Dok se laa

valjala i tresla pod udarcima valova, Ëinilo se da Êe drvo koje

je stenjalo svakog trenutka popustiti. Rupa kroz koju je prodi-

rala voda brzo se poveÊavala pa su putnici i posada stalno iz-

bacivali vodu. Na brodu nije bilo ni trenutka predaha. “A treÊi

dan”, piπe Luka, “svojim rukama izbaciπe brodsku opremu. Ka-

ko se viπe dana ne pokazaπe ni sunce ni zvijezde i kako je i

dalje bjesnjela velika oluja, nestajalo je sve viπe svake nade da

se moæemo spasiti.”

»etrnaest dana bili su noπeni vjetrom pod svodom bez sunca

i zvijezda. Premda je i sâm fiziËki trpio, apostol je u tom naj-

mraËnijem Ëasu imao rijeËi nade, ruku pomoÊnicu u svakoj

nevolji. Vjerom se uhvatio BeskonaËne Sile i njegovo je srce

ostalo uz Boga. Nije se bojao za se; znao je da Êe ga Bog saËu-

vati da u Rimu svjedoËi za istinu o Kristu. Ali njegovo je srce

osjeÊalo suÊut prema jadnim duπama oko sebe, grjeπnim, poni-

æenim i nepripremljenim da umru. Dok je ozbiljno molio Boga

da im poπtedi æivot, bilo mu je otkriveno da je njegova moli-

tva usliπana.

Iskoristivπi zatiπje u oluji, Pavao je stao na palubu i podi-

gavπi glas, rekao: “Ljudi, trebalo je mene posluπati i ne otiski-

vati se s Krete te tako izbjeÊi i ovu patnju i ovu πtetu. A sada

vas opominjem da budete odvaæni, jer nitko od vas neÊe pro-

pasti, osim lae. NoÊas mi se ukaza aneo onoga Boga kome

pripadam i komu sluæim te mi reËe: ‘Ne boj se, Pavle! Ti treba

da doeπ pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje æivote svih

koji s tobom plove.’ Zato, ljudi, budite odvaæni! Vjerujem Bogu

da Êe biti tako kako mi je obeÊao. Ali treba da se nasuËemo

na neki otok.”

Ove su rijeËi probudile nadu. Putnici i posada trgli su se

iz apatije. Trebalo je joπ mnogo toga uËiniti i trebalo je uloæiti

sve napore da se izbjegne propast.

»etrnaeste noÊi plovidbe po mraËnim, visokim valovima,

mornari “oko ponoÊi”, po zvuku udaranja valova o obalu,

“nazreπe da im se primiËe neka zemlja. Baciπe olovnicu i naoπe

dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovo je baciπe i naoπe

443

279

petnaest hvati. BojeÊi se”, piπe Luka, “da ne udarimo u gre-

bene, spustiπe s krme Ëetiri sidra; tako su puni Ëeænje Ëekali

dolazak dana.”

U zoru se maglovito mogla nazrijeti obala, ali na njoj nije

bilo poznatih oznaka. BuduÊi da izgledi nisu bili nikakvi, po-

ganski su mornari, izgubivπi svaku odvaænost, “gledali pobjeÊi

s lae” pod izlikom da “kane s pramca spustiti sidra” i veÊ su

spustili Ëamac. Kad je Pavao prozreo njihovu pokvarenu namjeru,

rekao je stotniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu u lai, vi se

ne moæete spasiti!” Vojnici su odmah presjekli “uæeta na Ëam-

cu i pustiπe ga da padne”.

NajkritiËniji Ëas joπ uvijek je bio pred njima. Ponovo je apo-

stol uputio rijeËi ohrabrenja i zamolio sve, mornare i putnike,

da neπto pojedu govoreÊi: “Danas je Ëetrnaesti dan koji provo-

dite u iπËekivanju bez jela, a da niπta niste uzeli. Zato vas mo-

lim da jedete, jer je to za vaπe zdravlje bitno. Ni jednom od

vas neÊe propasti ni vlas s glave.”

“Kada to reËe, uze kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi

ga i poËe jesti.” Tada se i izmoreno i obeshrabreno druπtvo od

dvije stotine i sedamdeset pet duπa, koje bi bez Pavla palo u

oËaj, pridruæilo apostolu i poËelo jesti. “Kada se nasitiπe, poËeπe

olakπavati lau bacajuÊi pπenicu u more.”

Sad se potpuno razdanilo, ali nisu ni po Ëemu mogli odre-

diti gdje se nalaze. Meutim, “opaziπe neki zaljev s ravnom oba-

lom te odluËiπe, ako bi mogli, tamo otjerati lau. Odvezaπe sidra

i spustiπe ih u more, popustiπe konope na kormilima i digoπe

prednje jedro prema vjetru, te usmjeriπe prema obali. Ali uda-

riπe u greben, komu je s obje strane more, te nasukaπe lau.

Prednji dio nasjednu i ostade nepomiËan, dok se zadnji dio lo-

mio od æestine valova.”

Pavlu i drugim zatvorenicima sada je zaprijetila mnogo

straπnija sudbina od brodoloma. Vojnici su shvatili da Êe, dok

se budu nastojali doËepati kopna, biti nemoguÊe voditi raËuna

o suænjima. Svatko Êe morati uËiniti sve πto moæe da spasi sebe.

Ali ako koji suæanj bude nedostajao, izgubit Êe æivot oni koji

su za njega bili odgovorni. Stoga su ih vojnici namjeravali sve

poubijati. Rimski zakon je odobravao ovaj okrutan obiËaj i oni

bi ga odmah proveli da nije bilo onoga kome su svi zajedno

toliko dugovali. Stotnik Julije je znao da je Pavao bio sredstvo

spaπavanja svih na lai pa mu se, uvjeren da je s njim Gospo-

Plovidba i brodolom

445

444

280 Djela apostolska

din, bojao nauditi. Stoga “naredi da najprije poskaËu u more

oni koji znaju plivati te da iziu na kopno, a ostali (da iziu)

jedni na daskama, a drugi na ostacima lae. Tako svi æivi izi-

oπe na kopno.” Kad je izvrπena prozivka, nitko nije nedosta-

jao.

Brodolomce je ljubazno primilo barbarsko pleme na Malti.

“Sve nas primiπe”, piπe Luka, “k velikoj vatri koju bijahu nalo-

æili zbog kiπe πto je padala i zbog zime.” Pavao je bio meu

onima koji su aktivno pomagali. Kad je nakupio “naramak su-

hih grana” i bacio ih na vatru, “izie zmija natjerana od vru-

Êine te mu se uhvati za ruku”. PromatraËi sa strane uæasnuli

su se i vidjevπi prema lancu da je Pavao zatvorenik, govorili su

jedan drugomu: “Ovaj je Ëovjek sigurno ubojica: umakao je moru

i Pravda mu ne dopuπta da æivi.” Ali Pavao je zmiju otresao u

vatru i niπta mu nije bilo. PoznavajuÊi njezinu otrovnost, ljudi

su oËekivali da Êe svakog trenutka pasti u velikim bolovima.

“Poπto su dulje Ëekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nika-

kvo zlo, promijeniπe miπljenje i rekoπe da je bog.”

Tijekom tri mjeseca, koliko je druπtvo brodolomaca pro-

velo na Malti, Pavao i njegovi suradnici iskoristili su mnoge prilike

da objave Evanelje. Bog je na znaËajan naËin radio preko njih.

ZahvaljujuÊi Pavlu, domoroci su s cijelim druπtvom brodolomaca

postupali ljubazno; pobrinuli su se za njihove potrebe i, kad

su napuπtali Maltu, dareæljivo ih opskrbili svim potrebnim za

put. Glavne dogaaje za vrijeme njihova boravka Luka je ukratko

zapisao:

“U onoj se okolici nalazilo imanje poglavara otoka imenom

Publija, koji nas primi i tri dana ljubezno pogosti. A Publijev

otac, koga je muËila groznica i srdobolja, leæao je u postelji.

Pavao ue k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i ozdravi ga.

Poslije toga dogaaja poËeπe dolaziti i ostali bolesnici s otoka

i ozdravljati. Oni nam iskazaπe mnoge poËasti, a kad smo odla-

zili, staviπe (u lau) sve πto nam je trebalo.”

446

281

43U Rimu

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 28,11-31i Poslanici Filemonu.

Kad je poËela sezona plovidbe, stotnik je sa svojim suæ-

njima nastavio put u Rim. Aleksandrijska laa, sa znakom

Dioskura, prezimila je na Malti na putu prema zapadu; na nju

su se ukrcali putnici. Premda su ih poneπto omeli suprotni vje-

trovi, plovidba je sretno zavrπila i laa se usidrila u lijepoj luci

Puteoli na talijanskoj obali.

U tom je mjestu bilo nekoliko krπÊana koji su molili apo-

stola da s njima ostane sedam dana, πto je stotnik ljubazno

odobrio. Otkad su primili poslanicu koju je Pavao uputio Rim-

ljanima, krπÊani u Italiji æeljno su oËekivali apostolov posjet.

Nisu mislili da Êe ga vidjeti kao zatvorenika, ali im je bio joπ

draæi zbog patnji kojima je bio izloæen. BuduÊi da je Puteoli

od Rima udaljen oko 220 kilometara, a luka je bila u stalnoj

vezi s metropolom, rimski su krπÊani bili obavijeπteni o Pavlovom

dolasku pa su mu neki iziπli u susret.

Osmog dana nakon pristajanja stotnik i njegovi suænji kre-

nuli su prema Rimu, s tim πto je Julije apostolu izlazio ususret

u svemu πto je bilo u njegovoj moÊi, ali nije mogao promije-

niti njegov poloæaj kao suænja niti ga osloboditi veriga koje su

ga vezivale uz njegovog straæara. Pavao je teπka srca krenuo u

dugooËekivani posjet svjetskoj prijestolnici. Kako su drukËije

bile okolnosti od onih koje je oËekivao! Kako Êe ovdje, oko-

van i æigosan, navijeπtati Evanelje? »inilo se da su njegove nade

(281)

448

447

282 Djela apostolska

da u Rimu zadobije mnoge duπe za istinu osuene na razoËa-

ranje.

KonaËno su putnici stigli do Apijeva Trga, oko πezdeset pet

kilometara udaljenog od Rima. Dok su prolazili izmeu mno-

πtva koje se kretalo πirokom cestom, sjedokosom starcu, oko-

vanom sa skupinom otvrdnulih zloËinaca, upuÊivani su mnogi

prezrivi pogledi i mnoge grube, podrugljive πale.

Odjednom se zaËuje usklik radosti i jedan Ëovjek iskaËe

iz rijeke prolaznika i pada oko vrata zatvoreniku grleÊi ga sa

suzama i radoπÊu, kao πto bi sin pozdravio dugo odsutnog oca.

Ovaj se prizor ponavlja uvijek iznova kad oËi, izoπtrene oËeki-

vanjem, u okovanom suænju prepoznaju onoga koji im je u Ko-

rintu, u Filipima, u Efezu uputio rijeËi æivota.

BuduÊi da se dragi uËenici æeljno okupljaju oko svojeg oca

po Evanelju, cijela se povorka zaustavlja. Vojnici su nestrp-

ljivi zbog zastoja, ali nemaju srca prekinuti ovaj radosni sasta-

nak jer su i oni nauËili poπtovati i cijeniti svojeg suænja. Na

umornom, bolom obiljeæenom licu uËenici vide odraz Kristova

lika. Oni uvjeravaju Pavla da ga nisu zaboravili niti prestali vo-

ljeti; da mu duguju za radosnu nadu koja osvjeæava njihov æi-

vot i daje im Boæji mir. Kad bi im bilo dopuπteno, oni bi ga u

æaru ljubavi ponijeli cijelim putem do grada.

Malo njih shvaÊa znaËenje Lukinih rijeËi kad izvjeπÊuje ka-

ko Pavao, kad je vidio svoju braÊu, “zahvali Bogu i ohrabri se”.

Usred plaËa i suÊutnog druπtva vjernika koji se nisu postidjeli

njegovih okova, apostol je glasno hvalio Boga. Nestalo je obla-

ka tuge koji je poËivao na njegovom duhu. Njegov je krπÊan-

ski æivot bio niz kuπnji, patnji i razoËaranja, ali u tom je Ëasu

osjeÊao da mu je obilno plaÊeno. »vrπÊim korakom i radosnim

srcem nastavio je put. NeÊe se tuæiti na proπlost niti se bojati

buduÊnosti. Znao je da ga oËekuju lanci i patnje, ali je isto

tako znao da ima pravo oslobaati duπe od beskrajno straπnijeg

ropstva pa se radovao πto moæe stradati za Krista.

U Rimu je stotnik Julije predao svoje suænje zapovjedniku

carske straæe. Dobar izvjeπtaj koji je dao o Pavlu, zajedno s Fe-

stovim pismom, uËinio je da zapovjednik blagonaklono gleda

na apostola, pa mu je, umjesto da bude baËen u tamnicu, bilo

dopuπteno da stanuje u posebnom stanu. Premda je joπ uvijek

bio stalno vezan uz jednog vojnika, slobodno je mogao primati

prijatelje i raditi za napredak Kristova djela.

450

449

283

Mnogi Æidovi koji su prije nekoliko godina bili istjerani iz

Rima dobili su dopuπtenje da se vrate tako da ih se ovdje na-

πao velik broj. Njima je, prije svih, Pavao odluËio iznijeti Ëinjenice

o sebi i svojem radu prije nego πto njegovi neprijatelji ugrabe

priliku da ih okrenu protiv njega. Zato je tri dana nakon svo-

jeg dolaska u Rim sazvao æidovske prvake i na jednostavan,

izravan naËin objasnio zaπto je u Rim doπao kao zatvorenik.

“BraÊo,” rekao je, “mene su, iako nisam niπta uËinio ni protiv

naroda ni protiv otaËkih obiËaja, ipak u Jeruzalemu stavili u

lance i predali Rimljanima u ruke. Ovi su me, nakon sudske

istrage, htjeli pustiti, jer nije bilo na meni nikakve krivnje koja

bi zasluæivala smrt. Ali jer se Æidovi tome suprotstaviπe, bio

sam prisiljen da prizovem na cara — ne kao da bih imao neπto

za πto bih tuæio svoj narod. Eto, zato sam vas zamolio da vas

vidim i da vam progovorim, jer radi nade Izraelove nosim ove

lance.”

Niπta nije govorio o zlostavljanju od strane Æidova ili o nji-

hovim urotama da ga ubiju. Njegove su rijeËi bile obiljeæene

oprezom i ljubaznoπÊu. Nije nastojao steÊi osobnu pozornost

ili simpatiju, veÊ braniti istinu i saËuvati Ëast Evanelja.

Njegovi su sluπatelji ustvrdili da nisu primili nikakve op-

tuæbe protiv njega ni javnim ni privatnim pismom, i da ga nit-

ko od Æidova koji su doπli u Rim nije optuæio ni za kakav zlo-

Ëin. I oni su izrazili veliku æelju da sami Ëuju razloge njegove

vjere u Krista “jer nam je”, rekli su, “za ovu sljedbu jedino

poznato da joj se svuda protive”.

BuduÊi da su sami izrazili ovu æelju, Pavao je traæio da od-

rede dan kad bi im mogao iznijeti istine Evanelja. U odreeno

vrijeme mnogi su doπli, a “on im je izlagao i svjedoËio o kraljev-

stvu Boæjem i nastojao — od ranog jutra do kasne veËeri — da

ih uvjeri o Isusu, polazeÊi od Mojsijeva zakona i prorokâ.” Is-

priËao im je vlastito iskustvo i jednostavno, iskreno i sa silom

iznio dokaze iz starozavjetnih Pisama.

Apostol je pokazao da se vjera ne sastoji od obreda i cere-

monija, vjerovanja i teorija. Kad bi tako bilo, tjelesni bi je Ëovjek

razumio istraæivanjem, kao πto razumije svjetovne stvari. Pavao

je uËio da je vjera praktiËna, spasonosna snaga, naËelo od Bo-

ga, osobno doæivljavanje Boæje obnoviteljske sile u duπi.

Pokazao je kako je Mojsije Izraelu ukazao na Krista kao

Proroka kojeg trebaju sluπati; kako su svi proroci svjedoËili o

U Rimu

451

284 Djela apostolska

Njemu kao Boæjem velikom lijeku za grijeh, Nevinome koji je

trebao ponijeti grijehe krivaca. Nije smatrao pogrjeπnim njiho-

vo poπtivanje obreda i ceremonija, ali im je pokazao da su, dok

su obrednu sluæbu odræavali s najveÊom toËnoπÊu, odbacili Onoga

koji je bio izvor toga cjelokupnog sustava.

Pavao je izjavio kako u svojem neobraÊenom stanju nije

poznavao Krista zahvaljujuÊi osobnom poznanstvu, veÊ samo

prema predodæbama koje je zajedno s drugima gajio o karak-

teru i djelu Mesije koji je trebao doÊi. Odbacio je Isusa iz Naza-

reta kao varalicu jer On nije ispunjavao ove predodæbe. Ali sad

je Pavlov pogled na Krista i Njegovu zadaÊu bio mnogo duhovniji

i uzviπeniji, jer se obratio. Apostol je tvrdio da im ne predstavlja

Krista po tijelu. Herod je Krista vidio kao Ëovjeka; Ana Ga je

vidio; Pilat, sveÊenici i knezovi su Ga vidjeli; rimski vojnici su

Ga vidjeli. No nisu Ga vidjeli kao proslavljenog Otkupitelja.

Prihvatiti Krista vjerom, imati o Njemu duhovnu spoznaju bilo

je mnogo poæeljnije od osobnog poznanstva s Njim kad je bio

na Zemlji. Zajednica s Kristom koju je Pavao sada uæivao bila

je prisnija i trajnija od svake zemaljske i ljudske zajednice.

Dok je Pavao govorio ono πto je znao i svjedoËio o onome

πto je vidio o Isusu iz Nazareta kao nadi Izraela, oni koji su

iskreno traæili istinu bili su osvjedoËeni. Na neke su umove nje-

gove rijeËi ostavile dojam koji se nikad neÊe izbrisati. No dru-

gi su tvrdoglavo odbili jasna svjedoËanstva Pisma, Ëak i kad su

im bila iznesena po onome koji je bio posebno prosvijetljen

Svetim Duhom. Nisu mogli opovrgnuti njegove dokaze, ali su

odbili zakljuËke.

Proπlo je mnogo mjeseci nakon Pavlova dolaska u Rim prije

nego πto su se pojavili Æidovi iz Jeruzalema da osobno iznesu

optuæbe protiv zatvorenika. Stalno su bili osujeÊivani u svojim

planovima; a sada, kad je Pavlu trebalo biti sueno pred najvi-

πim sudom Rimskog Carstva, nisu æeljeli doæivjeti joπ jedan poraz.

Lizija, Feliks, Fest i Agripa, svi su izrazili uvjerenje da je ne-

vin. Njegovi su se neprijatelji mogli nadati uspjehu samo ako

spletkarenjem uspiju zadobiti carevu naklonost. Odgaanje im

je odgovaralo jer bi im dalo vremena da usavrπe i izvedu svoje

planove, pa su Ëekali neko vrijeme prije nego πto Êe iznijeti

optuæbe protiv apostola.

U Boæjoj providnosti ovo odgaanje je dovelo do daljnjeg

napredovanja Evanelja. ZahvaljujuÊi naklonosti onih koji su bili

453

452

285

odgovorni za Pavla, njemu je bilo dopuπteno da stanuje u pro-

stranom stanu gdje se slobodno mogao sastajati sa svojim pri-

jateljima i svakodnevno iznositi istinu onima koji su navraÊali

da ga Ëuju. Tako je radio pune dvije godine i “sasvim slobod-

no i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Boæjem i izlagao

nauku o Gospodinu Isusu Kristu”.

Tijekom tog vremena nije zaboravio na crkve koje je osnovao

u mnogim zemljama. Svjestan opasnosti koje su prijetile obra-

Êenicima na novu vjeru, apostol je nastojao da, koliko god je

bilo moguÊe, zadovolji njihove potrebe pismima s upozorenji-

ma i praktiËnim uputama. Iz Rima je slao posveÊene radnike da

rade ne samo za ove crkve, veÊ i u podruËjima koja sâm nije

posjetio. Ovi su radnici kao mudri pastiri jaËali djelo koje je Pa-

vao otpoËeo; a apostol, kojega su oni stalno obavjeπtavali o stanju

i opasnosti u crkvama, mogao je sve njih mudro nadgledati.

I tako, dok je naizgled bio onemoguÊen u aktivnom radu,

Pavao je vrπio πiri i trajniji utjecaj nego da je slobodno puto-

vao po crkvama kao u prijaπnjim godinama. Njegova su ga braÊa

joπ viπe voljela sada kad je bio suæanj za Gospodina, i njegove

rijeËi, πto ih je pisao u okovima radi Krista, izazivale su veÊu

pozornost i poπtovanje nego kad je bio osobno s njima. Tek

kad im je Pavao bio uzet, vjernici su shvatili kolike je teπke

terete nosio radi njih. Dotad su uglavnom izbjegavali odgovor-

nosti i noπenje tereta jer im je nedostajala njegova mudrost,

taktiËnost i nesalomljiva energija; ali sada su, neiskusni, ostav-

ljeni da uËe lekcije koje su prije izbjegavali, cijenili njegova

upozorenja, savjete i upute onako kako nisu cijenili ni njegov

osobni rad. A kad su saznali za njegovu odvaænost i vjeru tije-

kom dugog utamniËenja, bili su potaknuti na veÊu vjernost i

revnost u Kristovom djelu.

Meu Pavlovim pomagaËima u Rimu bili su mnogi njegovi

nekadaπnji pratioci i suradnici. S njim je bio Luka, “ljubljeni

lijeËnik”, koji ga je pratio na putu u Jeruzalem i bio s njim u

Cezareji tijekom dvogodiπnjeg utamniËenja i na opasnom pu-

tovanju u Rim. Tu je bio i Timotej da mu sluæi. Tihik, “ljubljeni

brat, vjerni sluga i drug u Gospodinu”, stajao je hrabro uz apo-

stola. I Dema i Marko bili su s njim. Aristarh i Epafra bili su

“drug[ovi] u suæanjstvu”. (Koloπanima 4,7-14)

Od onih prvih godina kad je prigrlio vjeru, Markovo se

krπÊansko iskustvo produbilo. Ozbiljnijim prouËavanjem Kristova

U Rimu

455

454

286 Djela apostolska

æivota i smrti stekao je jasnije vienje Spasiteljeve zadaÊe, teπ-

koÊa i sukoba koji su je pratili. »itajuÊi u oæiljcima na Kristo-

vim rukama i nogama znakove Njegove sluæbe za ljudski rod, i

dubinu do koje je iπlo Njegovo samoodricanje da bi spasio

izgubljene i one koji propadaju, Marko je odluËio slijediti UËi-

telja na putu samopoærtvovnosti. Sada, dok je dijelio sudbinu

suænja Pavla, razumio je bolje nego ikad prije da je beskonaË-

no veliki dobitak zadobiti Krista, a beskonaËno veliki gubitak

zadobiti svijet i izgubiti duπu za koju je prolivena Kristova

otkupiteljska krv. UnatoË ozbiljnim kuπnjama i teπkoÊama, Marko

je ostao Ëvrst, mudar i voljeni apostolov pomagaË.

Dema, koji je neko vrijeme bio Ëvrst, poslije je okrenuo

lea Kristovom djelu. GovoreÊi o tome, Pavao je pisao: “Jer me

Dema ostavio iz ljubavi prema ovome svijetu.” (2. Timoteju 4,10)

Dema je za svjetovni dobitak dao sve πto je bilo uzviπeno i ple-

menito. Kako je to bilo kratkovidno! ImajuÊi samo svjetovno

bogatstvo ili Ëast, Dema je ipak bio siromaπan bez obzira na

to Ëime se mogao ponositi; dok je Marko, time πto je odluËio

stradati radi Krista, imao vjeËno blago i bio na Nebu smatran

baπtinikom Boæjim i subaπtinikom s Njegovim Sinom.

Meu onima koji su zahvaljujuÊi Pavlovom trudu u Rimu

predali srce Bogu bio je Onezim, poganski rob koji je, nakon

πto je uËinio zlo svojem gospodaru Filemonu, krπÊanskom vjer-

niku u Kolosi, pobjegao u Rim. Ljubaznim srcem Pavao je na-

stojao olakπati siromaπtvo i nemir bijednog bjegunca i zatim

u njegov zamraËeni um unijeti svjetlo istine. Onezim je slu-

πao rijeËi æivota, priznao svoje grijehe i obratio se Kristovoj

vjeri.

Onezim je Pavlu bio posebno drag zbog njegove poboænosti

i iskrenosti, a jednako tako i zbog njegove njeæne skrbi za

apostolove potrebe i gorljivosti za promicanje Radosne vijesti.

Pavao je u njemu vidio karakterne crte koje bi ga mogle uËi-

niti korisnim pomagaËem u misionarskom radu pa mu je sa-

vjetovao da se bez oklijevanja vrati Filemonu, moli za oprost i

planira buduÊnost. Pavao je obeÊao da Êe sâm platiti svotu koju

je ukrao Filemonu. BuduÊi da je namjeravao poslati Tihika s

pismima u viπe crkava u Maloj Aziji, poslao je s njim Onezi-

ma. Bila je to ozbiljna kuπnja za roba koji se sâm predaje gos-

podaru kojem je uËinio zlo, ali on se iskreno obratio i zato

nije ustuknuo pred ovom duænoπÊu.

456

287

Pavao je po Onezimu poslao Filemonu pismo u kojem je

apostol, uobiËajenom taktiËnoπÊu i ljubaznoπÊu, zastupao slu-

Ëaj pokajanog roba i izrazio æelju da ubuduÊe ostane u njego-

voj sluæbi. Pismo je poËeo iskrenim pozdravom Filemonu kao

prijatelju i suradniku:

“Milost i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa Kri-

sta! Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjeÊam u svojim

molitvama — Ëujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju imaπ

prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima — da ona zajed-

nica koja potjeËe od tvoje vjere bude djelotvorna u iskazivanju

svakog dobra koje se Ëini i mora Ëiniti meu vama radi Kri-

sta.” Apostol je podsjetio Filemona da za svaku dobru namjeru

i karakternu crtu koju posjeduje treba zahvaliti Kristovoj mi-

losti; samo to ga razlikuje od pokvarenih ljudi i grjeπnika. Ista

je milost mogla propalog zloËinca uËiniti Boæjim djetetom i ko-

risnim radnikom u navjeπÊivanju Radosne vijesti.

Pavao je mogao Filemona podsjetiti na njegovu krπÊansku

duænost, ali se radije posluæio jezikom molbe: “Pavao, starac,

a sada i suæanj Krista Isusa. Molim te za svog sina koga rodih

u okovima, za Onezima, koji ti je negda bio nekorisan, a koji

je sada i tebi i meni vrlo koristan.”

Apostol je molio Filemona da, s obzirom na Onezimovo

obraÊenje, pokajanog roba primi kao vlastita sina i da mu po-

kaæe takvu ljubav da odluËi ostati kod svojeg nekadaπnjeg

gospodara, “ne viπe kao rob, nego viπe od roba, kao dragi brat”.

Izrazio je æelju da zadræi Onezima kao onoga koji bi mu slu-

æio u njegovim okovima kao πto bi to uËinio sâm Filemon,

premda nije æelio da mu sluæi ako sâm Filemon ne oslobodi

roba.

Apostol je dobro znao kako gospodari strogo postupaju sa

svojim robovima, a isto je tako znao da je Filemon bio vrlo

razbjeπnjen zbog ponaπanja svojeg roba. Pokuπao mu je pisati

tako da pobudi njegove najdublje i najnjeænije krπÊanske osje-

Êaje. Obrativπi se, Onezim je postao brat u vjeri, i svaku kaznu

koju bi morao podnijeti novi obraÊenik Pavao bi smatrao kaz-

nom kojom je kaænjen on sâm.

Pavao je dragovoljno predloæio da preuzme Onezimov dug

kako bi krivac bio poπteen sramotne kazne i opet uæivao pred-

nosti koje je prokockao. “Ako, dakle, mene smatraπ za druga”,

pisao je Filemonu, “primi njega kao mene! A ako te je u Ëemu

U Rimu

458

457

288 Djela apostolska

oπtetio ili ti πto duguje, to unesi u moj raËun. Ja, Pavao, pot-

pisujem vlastoruËno, ja Êu platiti.”

Kako je ovo vjerna ilustracija Kristove ljubavi za grjeπnika

koji se kaje! Rob koji je prevario svoga gospodara nije imao

niπta za nadoknadu. Grjeπnik koji je Bogu ukrao godine sluæbe

nema Ëime platiti svoj dug. Isus posreduje izmeu grjeπnika i

Boga govoreÊi: Ja Êu platiti dug. Neka grjeπnik bude poπteen;

ja Êu stradati umjesto njega.

Nakon πto je ponudio da Êe preuzeti Onezimov dug, Pa-

vao je podsjetio Filemona koliko je sâm silno duæan apostolu.

Dugovao mu je sebe sama jer je Pavao bio sredstvo njegova

obraÊenja. A onda je njeænim, ozbiljnim rijeËima pozvao File-

mona da, kao πto je dareæljivo okrijepio svete, okrijepi duh apo-

stolu time πto Êe mu dati povod za radost. “Posve uvjeren u

tvoju posluπnost,” dodao je, “ovo ti piπem, znajuÊi da Êeπ uËi-

niti i viπe nego πto traæim.”

Pavlovo pismo Filemonu pokazuje kako je Evanelje utje-

calo na odnos izmeu gospodara i roba. Robovlasniπtvo je bilo

ustaljena ustanova u cijelom Rimskom Carstvu pa su se u cr-

kvama za koje je Pavao radio nalazili i robovlasnici i robovi. U

gradovima u kojima je broj robova Ëesto bio veÊi od broja slo-

bodnog puËanstva, smatralo se nuænim da postoje vrlo okrutni

zakoni kako bi ih se dræalo u pokornosti. Bogati Rimljanin Ëe-

sto je imao stotine robova raznih staleæa, narodnosti i zvanja.

BuduÊi da je potpuno vladao duπom i tijelom ovih bespomoÊ-

nih stvorenja, mogao ih je kazniti svakom moguÊom kaznom.

Ako se tko od njih za odmazdu ili u samoobrani usudio dig-

nuti ruku na svoga gospodara, cijela obitelj prijestupnika mo-

gla je biti neËovjeËno ærtvovana. Najmanja pogrjeπka, nezgoda

ili nemar Ëesto su kaænjavani bez milosti.

Neki gospodari, ËovjeËniji od drugih, bili su mnogo po-

pustljiviji prema svojim robovima, ali golema veÊina bogatih i

uglednih robovlasnika, prepuπtajuÊi se bez obuzdavanja poæudi,

strasti i nagonima, uËinila je robove bijednim ærtvama samo-

volje i tiranije. Cijeli taj sustav bio je beznadno poniæavajuÊi.

Apostolov posao nije bio da samovoljno ili preko noÊi mi-

jenja ustanovljeni druπtveni poredak. Takav bi pokuπaj sprijeËio

uspjeπno napredovanje Evanelja. Ali je iznio naËela koja su

udarala u sam temelj robovlasniπtva i koja Êe, ako se provedu,

sigurno potkopati cijeli sustav. “Gdje je Duh Gospodnji, ondje460

459

289

je sloboda.” (2. KorinÊanima 3,17) Kad se obratio, rob je postao

ud Kristova tijela i kao takvog njegov ga je gospodar trebao

voljeti i s njim postupati kao s bratom jer je sa svojim gospo-

darom sada bio subaπtinik Boæjih blagoslova i prednosti πto ih

donosi Evanelje. S druge strane, robovi su trebali vrπiti svoje

duænosti “ne samo dok ste na oku kao da se ljudima æelite svi-

djeti, veÊ kao robovi Kristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju”

(Efeæanima 6,6).

KrπÊanstvo stvara Ëvrstu vezu jedinstva izmeu gospodara

i roba, kralja i podanika, propovjednika Evanelja i poniæenog

grjeπnika koji je u Kristu oËiπÊen od grijeha. Oni su oprani is-

tom krvlju, osnaæeni istim Duhom i postali jedno u Kristu Isu-

su.

U Rimu

290 Djela apostolska

44Carevo kuÊanstvo

Evanelje je uvijek bilo najuspjeπnije meu niæim druπtve-

nim slojevima. “Koji ste pozvani... nema vas ni mnogo na ljud-

sku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo plemenitih.” (1. Korin-

Êanima 1,26) Od Pavla, siromaπnog suænja bez prijatelja, nije

se moglo oËekivati da Êe uspjeti privuÊi pozornost bogatih i

uglednih rimskih graana. Njih je privlaËio porok svojim za-

vodniËkim sjajem i dræao ih robovima po vlastitoj volji. Ali meu

radom iscijeenim, gladnim ærtvama ugnjetavanja, Ëak i meu

jadnim robovima, mnogi su s radoπÊu sluπali Pavlove rijeËi i

vjera u Krista donijela im je nadu i mir koji su ih krijepili u

nevoljama njihovog usuda.

Ali iako je apostol poËeo djelovati meu skromnima i po-

niæenima, njegov se utjecaj πirio dok nije dopro i na sam impe-

ratorov dvor.

U ono je vrijeme Rim bio srediπte svijeta. Oholi carevi iz-

davali su zakone za gotovo sve zemlje svijeta. Car i dvorani ili

nisu znali za skromnog NazareÊanina ili su na Njega gledali s

mrænjom i porugom. A ipak je u manje od dvije godine Rado-

sna vijest naπla put iz skromnog zatvorenikovog stana do im-

peratorovih dvorova. Pavao je bio u okovima kao zloËinac, ali

“rijeË Boæja nije okovana” (2. Timoteju 2,9).

U prijaπnjim godinama apostol je s velikom uvjerljivoπÊu

javno navijeπtao Kristovu vjeru, a znaci i Ëuda nepogrjeπivo su

dokazivali boæanski karakter njegovog rada. Plemenitom Ëvrs-

tinom stajao je pred grËkim mudracima i svojim znanjem i rje-

ËitoπÊu uπutkao argumente ohole filozofije. S neskrivenom hrab-

roπÊu stajao je pred kraljevima i upraviteljima i govorio im o

(290)

462

461

291

pravednosti, umjerenosti i buduÊem sudu, dok oholi vladari nisu

zadrhtali kao da veÊ vide uæas Boæjeg dana.

Takve prilike sada nije imao apostol zatvoren u stanu gdje

je mogao navijeπtati istinu samo onima koji bi ga potraæili. Ni-

je imao, kao Mojsije i Aron, boæanski nalog da izie pred razu-

zdanog kralja i da ga u ime velikog JA JESAM ukori za okrut-

nost i ugnjetavanje. Ali upravo u to vrijeme, kad je glavnom

zastupniku naizgled bio zabranjen javni rad, izvojevana je ve-

lika pobjeda za Evanelje; od samih kraljevih ukuÊana neki su

se pridruæili Crkvi.

Nigdje nije moglo biti neprikladnijeg ozraËja prema krπ-

Êanstvu nego na rimskom dvoru. »inilo se da je Neron iz svoje

duπe uklonio posljednji trag boæanskog, pa Ëak i ljudskog, ta-

ko da je nosio obliËje Sotone. Njegovi sluæbenici i dvorani bili

su uglavnom istog karaktera — æestoki, podli i pokvareni. Pre-

ma svemu moglo se zakljuËiti da je krπÊanstvu nemoguÊe naÊi

uporiπte na Neronovu dvoru i u njegovoj palaËi.

No u ovom sluËaju, kao i u mnogim drugima, potvrena

je istinitost Pavlove tvrdnje da je oruæje u ovoj borbi “boæanski

jako za ruπenje utvrda” (2. KorinÊanima 10,4). »ak su i u Nero-

novom kuÊanstvu zadobiveni trofeji kriæa. Od zlih posluæitelja

joπ goreg cara pridobiveni su obraÊenici koji su postali sinovi

Boæji. Oni nisu bili tajni, veÊ javni krπÊani. Oni se nisu stidjeli

svoje vjere.

A kako je krπÊanstvo uspjelo uÊi i naÊi Ëvrsto uporiπte ta-

mo gdje nije imalo izgleda da bude primljeno? U Poslanici Filip-

ljanima Pavao pripisuje svojem suæanjstvu uspjeh u zadobiva-

nju obraÊenika na vjeru iz Neronova kuÊanstva. BojeÊi se da

bi mogli pomisliti kako njegovo stradanje prijeËi napredak Evan-

elja, on ih je uvjeravao: “Ali, braÊo, æelim da vi znate da je

moj poloæaj veoma mnogo pripomogao πirenju Radosne vije-

sti.” (Filipljanima 1,12)

Kad su krπÊanske crkve prvi put Ëule da Pavao namjerava

posjetiti Rim, oËekivale su veliku pobjedu Evanelja u tom gradu.

Pavao je odnio Radosnu vijest u tolike zemlje; navijeπtao ju je

u velikim gradovima. Zar ovaj junak vjere ne bi mogao uspjeti

u zadobivanju duπa za Krista Ëak i u glavnom gradu svijeta?

No nade vjernika su se izjalovile kad su doËuli da je Pavao od-

veden u Rim kao suæanj. Nadali su se da Êe vidjeti kako Êe se

Evanelje, kad jednom bude ustoliËeno u ovom velikom sredi-

Carevo kuÊanstvo

464

463

292 Djela apostolska

πtu, brzo proπiriti meu sve narode i postati prevladavajuÊa sila

na Zemlji. Kako je sad veliko bilo njihovo razoËaranje! Ljudska

su oËekivanja propala, ali nije i Boæja namjera.

Pozornost dvora na krπÊanstvo nisu privukle Pavlove pro-

povijedi, veÊ njegovi okovi. Upravo je kao suæanj slomio okove

koji su mnoge duπe dræali u robovanju grijehu. No ni to nije

bilo sve. On je izjavio: “VeÊina braÊe, ohrabrena u Gospodinu

mojim okovima, usuuje [se] sve viπe i viπe bez straha propo-

vijedati rijeË Boæju.” (Filipljanima 1,14)

Pavlova strpljivost i vedrina tijekom dugog i nepravednog

suæanjstva, njegova odvaænost i vjera, bili su stalna propovijed.

Njegov duh, tako drukËiji od duha svijeta, svjedoËio je da u

njemu æivi uzviπenija sila od zemaljske. ZahvaljujuÊi njegovom

primjeru, krπÊani su bili potaknuti da s veÊom snagom zastu-

paju javno djelo koje Pavao viπe nije mogao obavljati. Na ovaj

naËin, kad je izgledalo kako su njegova snaga i korisnost one-

moguÊeni, i kad naizgled nije mogao niπta uËiniti, Pavlovi su

okovi bili tako utjecajni da je skupljao snopove za Krista u po-

lju iz kojeg se Ëinilo da je potpuno iskljuËen.

Prije kraja toga dvogodiπnjeg suæanjstva Pavao je mogao reÊi:

“Tako da su moji okovi postali poznati kao okovi poradi Krista

svoj carskoj tjelesnoj straæi i svima ostalima”, a meu onima

koji πalju pozdrave Filipljanima, posebno je spomenuo one “iz

careve kuÊe”. (redak 13; 4,22)

Strpljenje i odvaænost donose pobjede. Duπe se mogu zado-

biti za Krista krotkoπÊu u nevolji isto koliko i odvaænoπÊu u

pothvatu. KrπÊanin koji izloæen tuzi i patnji pokaæe strpljenje i

vedrinu, koji se s nepokolebljivom vjerom mirno i spokojno suo-

Ëava i sa samom smrÊu, moæe za Evanelje postiÊi viπe nego

πto je mogao postiÊi tijekom dugog æivota predanog rada. Bog

Ëesto, kad se Njegov sluga povuËe iz aktivne sluæbe, tajanstve-

nom providnoπÊu zbog koje bi naπa kratkovidnost trebala æa-

liti, odluËuje izvrπiti djelo koje inaËe nikad ne bi bilo ostvareno.

Neka ni jedan Kristov sljedbenik, kad viπe ne moæe otvoreno

i aktivno raditi za Boga i Njegovu istinu, ne misli da viπe nema

πto pruæiti, da viπe ne moæe steÊi nagradu. Kristovi pravi svje-

doci nikad nisu ostavljeni po strani. U zdravlju i bolesti, u æivotu

i smrti, Bog se njima joπ uvijek sluæi. Kad su zahvaljujuÊi

Sotoninoj zloÊi Kristovi sluge bili progonjeni i njihov aktivni

rad osujeÊen, kad su bacani u tamnicu ili odvoeni na vjeπala

465

293

ili lomaËu, bilo je to zato da bi istina mogla izvojevati joπ veÊu

pobjedu. Kad su ovi vjerni ljudi zapeËatili svoje svjedoËenje

vlastitom krvlju, dotad sumnjiËave i nesigurne duπe osvjedoËile

su se u Kristovu vjeru i odvaæno stale na Njegovu stranu. Iz

pepela muËenika urodila je obilna æetva za Boga.

Revnost i vjernost Pavla i njegovih suradnika, a niπta ma-

nje vjera i posluπnost ovih obraÊenika na krπÊanstvo u tako te-

πkim prilikama, ukor su lijenosti i nedostatku vjere Kristovog

propovjednika. Apostol i njegovi suradnici mogli su tvrditi da

je uzalud pozivati na pokajanje i Kristovu vjeru Neronove dvo-

rane buduÊi da su bili podloæni tako æestokim kuπnjama, okru-

æeni golemim preprekama i izloæeni ogorËenom protivljenju. »ak

i ako budu osvjedoËeni u istinu, kako Êe joj biti posluπni? Ali

Pavao nije tako razmiπljao; s vjerom je iznio Evanelje ovim

duπama i meu onima koji su ga Ëuli bilo je nekih koji su odluËili

posluπati bez obzira na cijenu. Ne mareÊi za prepreke i opasnosti,

oni Êe prihvatiti svjetlo i pouzdati se u Boga da Êe im pomoÊi

da svojim svjetlom obasjaju druge.

Ne samo πto je u carevoj kuÊi bilo obraÊenika pridobive-

nih za istinu, nego su oni nakon svojeg obraÊenja ostali u ku-

Êanstvu. Nisu smatrali da trebaju napustiti svoju duænost zato

πto im viπe ne odgovara sredina. Istina ih je naπla na tom mje-

stu i tu su i ostali, ali njihov promijenjeni æivot i karakter svje-

doËili su o preobraæavajuÊoj snazi nove vjere.

Je li tko u kuπnji da se izgovara kako u okolnostima u ko-

jima se nalazi ne moæe svjedoËiti za Krista? Neka takav razmisli

o situaciji u kojoj su se nalazili uËenici u carevom kuÊanstvu

— izloæeni imperatorovoj pokvarenosti i razuzdanosti na dvo-

ru. Teπko moæemo zamisliti okolnosti nepovoljnije za vjerski æivot,

praÊene veÊom ærtvom ili protivljenjem od onih kojima su bili

izloæeni ovi obraÊenici. Ali usred teπkoÊa i opasnosti oni su ostali

vjerni. Zbog prepreka koje se krπÊaninu Ëine nepremostivima

on moæe traæiti izgovore da ne sluπa istinu kakva je u Isusu, ali

ne moæe pronaÊi izgovor koji Êe izdræati ispit. Kad bi to mogao,

dokazao bi da je Bog nepravedan πto je svojoj djeci postavio

uvjete za spasenje koje ne mogu ispuniti.

Onaj tko odluËna srca æeli sluæiti Bogu, naÊi Êe priliku da

svjedoËi za Njega. TeπkoÊe ga neÊe moÊi sprijeËiti da prvo traæi

Boæje kraljevstvo i Boæju pravednost. Osnaæen molitvom i prou-

Ëavanjem RijeËi, traæit Êe vrlinu a odbaciti porok. GledajuÊi na

Carevo kuÊanstvo

467

466

294 Djela apostolska

Isusa, zaËetnika i zavrπitelja vjere, koji je od grjeπnikâ podnio

takvo protivljenje, vjernik Êe hrabro prkositi prijeziru i ruga-

nju. A Onaj Ëija je rijeË istina, obeÊao je pomoÊ i milost za

svaku priliku. Njegove vjeËne ruke okruæuju duπu koja Mu se

obraÊa za pomoÊ. Moæemo sigurno poËivati u Njegovoj skrbi

govoreÊi: “Kad me strah spopadne, u te Êu se uzdati.” (Psalam

56,4) I svima koji se pouzdaju u Njega, Bog Êe ispuniti svoje

obeÊanje.

Spasitelj je svojim primjerom pokazao da Njegovi sljedbe-

nici mogu biti u svijetu, ali i ne od svijeta. On nije doπao sudje-

lovati u njegovim prijevarnim zadovoljstvima niti da bude po-

koleban njegovim obiËajima i slijedi njegove postupke, veÊ da

vrπi volju svojeg Oca, da traæi i spasi izgubljene. S ovim ciljem

pred sobom krπÊanin moæe stajati neokaljan u bilo kojoj sredi-

ni. Bez obzira na poloæaj ili okolnosti, bio ugledan ili skroman,

on Êe vjernim obavljanjem duænosti oËitovati snagu prave vje-

re.

KrπÊanski se karakter ne razvija bez nevolja, veÊ usred njih.

Izlaganje prijekorima i protivljenju vodi Kristove sljedbenike veÊoj

budnosti i ozbiljnijoj molitvi moÊnom PomagaËu. Teπka nevo-

lja prevladana miloπÊu Boæjom razvija strpljivost, budnost, ustraj-

nost te duboko i trajno pouzdanje u Boga. Trijumf krπÊanske

vjere osposobljava njezine sljedbenike da trpe i budu jaki; da

se pokore i tako nadvladaju; da ih se ubija svaki dan, a da ipak

æive; da nose kriæ i tako zadobiju vijenac slave.

468

295

45Pisano u Rimu

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Koloπanimai Filipljanima.

Apostol Pavao je na poËetku svojega krπÊanskog iskustva

dobio osobite prilike da upozna Boæju volju u odnosu na Isu-

sove sljedbenike. Bio je “uznesen do treÊega neba”, “u raj i da

je Ëuo neizrecive rijeËi koje Ëovjeku nije dopuπteno reÊi”. Sam

je priznao da mu se Gospodin javio u mnogim “vienjima i

objavama”. Njegovo razumijevanje naËela evaneoske istine bi-

lo je jednako razumijevanju “nadapostola”. (2. KorinÊanima

12,2.4.1.11) Jasno je i potpuno shvaÊao πto je “πirina, duljina,

visina i dubina” Kristove ljubavi “koja nadilazi spoznaju” (Efe-

æanima 3,18.19).

Pavao nije mogao reÊi sve πto je vidio u vienju jer je meu

njegovim sluπateljima bilo onih koji bi pogrjeπno primijenili

njegove rijeËi. Ali ono πto mu je bilo objavljeno osposobilo ga

je za rad voe i mudrog uËitelja, a takoer je oblikovalo poru-

ke koje je u kasnijim godinama poslao crkvama. Dojam koji je

dobio dok je bio u vienju nikad ga nije napuπtao; tako je bio

osposobljen da ispravno prikaæe Kristov karakter. Govorenom

i pisanom rijeËju iznosio je vijest koja je od tog vremena donijela

pomoÊ i snagu Boæjoj crkvi. Danaπnjim vjernicima njegova vi-

jest jasno govori o opasnostima koje Êe prijetiti Crkvi i laænim

nauËavanjima s kojima Êe se morati suËeliti.

Apostol je æelio da oni kojima se obraÊao pismima savjeta

i upozorenja ne budu “viπe malodobni, igraËka valova, okolo

tjerani svakim vjetrom nauke”, ali i da dou “k jedinstvu u vjeri

(295)

470

469

296 Djela apostolska

i u pravoj spoznaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri

punine veliËine Kristove”. Molio je Isusove sljedbenike u pogan-

skoj sredini da ne æive æivotom “kako ga provode i pogani, u

ispraznosti svoga miπljenja, zamraËeni u svom razumu, otueni

od Boæjeg æivota... zbog okorjelosti njihova srca”, nego da æive

“ne kao ludi, nego kao mudri; iskoriπÊujte vrijeme”. (Efeæani-

ma 4,14.13.17.18; 5,15.16) Poticao je vjernike da gledaju u bu-

duÊnost kad Êe Krist, koji je “ljubio Crkvu i sam sebe predao

za nju”, privesti sebi “Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez

iËega tomu sliËna” — Crkvu svetu “i bez mane” (Efeæanima

5,25.27).

Ove poruke, napisane silom, ne ljudskom veÊ Boæjom, sa-

dræe pouke koje svi trebaju prouËavati i koje vrijedi Ëesto po-

navljati. U njima je prikazana praktiËna poboænost, izloæena su

naËela koja treba slijediti u svakoj crkvi i objaπnjen je put koji

vodi u vjeËni æivot.

U pismu upuÊenom “Koloπanima, svetoj i vjernoj braÊi u

Kristu”, napisanom dok je bio suæanj u Rimu, Pavao govori o

svojoj radosti zbog njihove ustrajnosti u vjeri. Ove vijesti do-

nio mu je Epafra koji ga je, piπe apostol, “obavijestio o vaπoj

ljubavi u Duhu.” “Zato i mi”, nastavio je, “od onoga dana u

koji smo to Ëuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas

Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom

mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da æivite dostojno

Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni

svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga;

da se, ojaËani svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi

njegova boæanstva, osposobite za savrπenu postojanost i strplji-

vost.”

Tako je Pavao pretoËio u rijeËi svoju æelju za vjernike u

Kolosi. Kako je uzviπen ideal koji ove rijeËi uzdiæu pred Kri-

stovim sljedbenikom! One pokazuju Ëudesne moguÊnosti za krπ-

Êanski æivot i pojaπnjavaju da nema granica blagoslovima koje

mogu primiti Boæja djeca. Stalno jaËajuÊi u Boæjoj spoznaji, oni

u krπÊanskom iskustvu mogu iÊi iz snage u snagu, iz visine u

visinu, dok zahvaljujuÊi “moÊi njegova boæanstva” ne postanu

“dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.

Apostol je uzdizao Krista pred svojom braÊom kao Onoga

preko koga je Bog stvorio sve i preko koga ih je otkupio. Izja-

vio je da je ruka koja dræi svjetove u svemiru i odræava njihov472

471

297

poredak i neumornu aktivnost svega u Boæjem svemiru — ona

ruka koja je za njih bila prikovana na kriæ. “Jer je u njemu sve

stvoreno”, pisao je Pavao, “sve na nebu i na zemlji; vidljivo i

nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva,

bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije

svega, i sve se u njemu dræi u redu.” “I vas, koji ste nekad bili

otueni i koji ste postali neprijatelji svojim miπljenjem i zlim

djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrÊu, da

vas izvede preda se svete, neporoËne i besprijekorne.”

Boæji Sin se ponizio da bi uzdignuo pale ljude. Zbog toga

je napustio bezgrjeπne svjetove na visini, devedeset devet onih

koji su Ga ljubili, i doπao na Zemlju gdje “za naπe grijehe pro-

bodoπe njega” i za “opaËine naπe njega satrijeπe” (Izaija 53,5).

U svemu je morao postati sliËan svojoj braÊi. Postao je Ëovjek

kao πto smo mi. Znao je πto znaËi biti gladan, æedan i umoran.

Odræavao se hranom i osvjeæivao snom. Bio je tuinac i put-

nik na Zemlji — u svijetu, ali ne od svijeta, kuπan i iskuπan kao

πto danas bivaju kuπani i iskuπani muπkarci i æene, ali je æivio

æivotom bez grijeha. Njeæan, suÊutan, saæaljiv, uvijek obziran

prema drugima, prikazao je Boæji karakter. “I RijeË tijelom po-

stala i nastanila se meu nama... pun[a] milosti i istine.” (Ivan

1,14)

Okruæenima poganskim postupcima i utjecajima, vjernici-

ma u Kolosi prijetila je opasnost da budu odvuËeni od jedno-

stavnosti Evanelja pa ih je Pavao, upozoravajuÊi ih na to, upu-

Êivao na Krista kao jedinog sigurnog vodiËa. “Zato bih æelio

da znate”, pisao im je, “koliku borbu izdræavam za vas, za one

u Laodiceji i za sve one koji me ne poznaju po vienju, da se

utjeπe njihova srca i da, sjedinjeni ljubavlju, postignu bogat i

pun uvid u pravu spoznaju Boæje Tajne: Krista, u kome se na-

lazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja.

A ovo velim zato da vas tko ne prevari lukavim govorom...

Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u nje-

mu æivjeti: u njemu Ëvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno nazi-

ivani i uËvrπÊivani vjerom, kako ste pouËeni, obilujte zahval-

noπÊu! Pazite da vas tko za sobom ne odvede ‘filozofijom’ —

ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju Ëisto ljudsku,

na prirodne sile svijeta, a ne na Krista. BuduÊi da u njemu sta-

nuje stvarno sva punina boæanstva, po njemu ste i vi ispunje-

ni. On je glava svakog Poglavarstva i Vlasti.”

Pisano u Rimu

473

298 Djela apostolska

Krist je prorekao da Êe se pojaviti varalice pod Ëijim Êe

se utjecajem “razmahati... bezakonje i ljubav Êe kod mnogih

ohladnjeti” (Matej 24,12). Upozorio je uËenike da Êe Crkva biti

u veÊoj opasnosti od ovog zla nego od progonstva neprijatelja.

Pavao je uvijek iznova upozoravao vjernike na ove laæne uËi-

telje. Ove se opasnosti moraju Ëuvati viπe od svih ostalih jer

Êe primanjem laænih uËitelja otvoriti vrata zabludama kojima

Êe neprijatelj zamagliti duhovno prosuivanje i uzdrmati po-

vjerenje onih koji su tek doπli u vjeru Evanelja. Krist je trebao

biti mjerilo prema kojem su trebali ispitivati iznesena nauËava-

nja. Trebali su odbaciti sve πto nije bilo u skladu s Njegovim

naukom. Krist razapet za grijehe, Krist uskrsnuo od mrtvih, Krist

uzaπao na visinu — to je bio nauk spasenja koji su trebali nau-

Ëiti i poduËavati druge.

Upozorenja Boæje rijeËi na opasnosti koje okruæuju krπÊansku

Crkvu upuÊena su i nama danas. Kao πto su u vrijeme apostola

ljudi pokuπali predajom i filozofijom uniπtiti vjeru u Pisma, ta-

ko i danas dopadljivim miπljenjima visoke kritike, evolucije, spi-

ritizma, teozofije i panteizma, neprijatelj pravednosti nastoji

odvesti duπe na zabranjene staze. Za mnoge je Biblija svjetiljka

bez ulja jer su svoje misli usmjerili kanalima spekulativnog vje-

rovanja koje dovodi do pogrjeπnih zakljuËaka i zabune. Visoka

kritika seciranjem, nagaanjima i rekonstruiranjem biblijskog

teksta razara vjeru u Bibliju kao boæansku objavu. Ona otima

Boæjoj rijeËi snagu da upravlja ljudskim æivotom, uzdiæe ga i

nadahnjuje. Spiritizam nauËava mnoπtvo da vjeruje kako je æe-

lja najviπi zakon, razuzdanost sloboda, a Ëovjek odgovoran sa-

mo sebi.

Kristov sljedbenik srest Êe se sa “zavodljivim rijeËima” (DF)

na koje je apostol upozorio vjernike u Kolosi. On Êe se sresti

sa spiritistiËkim tumaËenjima Pisma, ali ih ne smije prihvatiti.

Svoj glas treba jasno podiÊi u prilog vjeËnim istinama Svetog

pisma. DræeÊi pogled usmjeren u Krista, on treba stalno napre-

dovati oznaËenim putem i odbaciti sva miπljenja koja nisu u

skladu s Njegovim naukom. Predmet njegovog razmiπljanja tre-

ba biti Boæja istina. Bibliju treba smatrati Boæjim glasom koji

se obraÊa izravno njemu. Tako Êe naÊi boæansku mudrost.

Spoznaju o Bogu, onakvu kako je objavljena u Kristu, moraju

imati svi spaπeni. To je spoznaja koja preobraæava karakter.

Primljena u æivot, ona Êe u duπi obnoviti Kristovu sliku. Bog

475

474

299

poziva svoju djecu da prime tu spoznaju pokraj koje je sve drugo

tlapnja i niπtavilo.

U svakom naraπtaju i u svakoj zemlji pravi temelj za izgradnju

karaktera uvijek je isti — naËela sadræana u Boæjoj rijeËi. Jedi-

no sigurno pravilo jest Ëiniti ono πto Bog kaæe. “Prava je naredba

Jahvina” i “tko tako Ëini, pokolebat se neÊe dovijeka” (Psalam

19,9; 15,5). Apostoli su se Boæjom rijeËju usprotivili laænim

teorijama svojeg vremena govoreÊi: “Nitko, naime, ne moæe

postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen.”

(1. KorinÊanima 3,11)

Kad su se obratili i krstili, vjernici u Kolosi obvezali su se

da Êe se odreÊi vjerovanja i postupaka koji su bili dio njihova

æivota dotad i pokazati vjernost u odanosti Kristu. Pavao ih na

to podsjeÊa u svojem pismu i poziva da ne zaborave kako se,

da bi odræali zavjet, moraju stalno boriti protiv zala koja njima

nastoje zagospodariti. “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tra-

æite ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne

strane! SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je na

zemlji, jer ste umrli i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu!”

“Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, no-

vo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) ZahvaljujuÊi Kristo-

voj sili, muπkarci i æene su slomili okove grjeπnih navika. Od-

rekli su se sebiËnosti. Bezboæan je postao poboæan, pijan trije-

zan, a nemoralan Ëist. Duπe koje su nalikovale Sotoni, preobra-

zile su se u sliku Boæju. Ova je promjena sama po sebi Ëudo

nad Ëudima. Promjena koju je izvrπila RijeË, jedna je od njezi-

nih najdubljih tajni. Mi je ne moæemo razumjeti; moæemo sa-

mo vjerovati da je, kako izjavljuje Sveto pismo, “Krist, nada slave...

meu vama”.

Kad Boæji Duh upravlja umom i srcem, obraÊena duπa

poËinje pjevati novu pjesmu jer razumije da se u njezinom sluËaju

ostvarilo Boæje obeÊanje, da joj je prijestup oproπten, grijeh

pokriven. Ona se pokajala zbog prijestupa boæanskog Zakona i

pokazuje vjernost Kristu koji je umro za Ëovjekovo opravda-

nje. “Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem Gospo-

dinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1)

Ali kad to doæivi, krπÊanin ne sklapa ruke zadovoljan onim

πto je za njega uËinjeno. Onaj tko je odluËio uÊi u duhovno

kraljevstvo ustanovit Êe da su se na njega okomile sve snage i

poæude neobraÊene naravi, poticane silama kraljevstva tame. Sva-

Pisano u Rimu

477

476

300 Djela apostolska

kog dana mora iznova obnoviti svoje posveÊenje, svakog se dana

boriti sa zlom. Stare Êe navike, naslijeene sklonosti prema zlu,

ponovo nastojati zagospodariti, i zato ih se mora stalno Ëuvati

nastojeÊi da pobijedi u Kristovoj snazi.

“Usmrtite, dakle, ono πto je u vaπem tijelu zemaljsko”, pi-

sao je Pavao Koloπanima. “Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad ste

provodili æivot u tim neurednostima. Ali i sada odbacite od sebe

sve ovo: srdæbu, naglost, zloÊu; izbacite iz usta svojih psovku...

Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti i ljub-

ljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strp-

ljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraπtajte me-

usobno ako tko protiv koga ima neπto πto je za ukor. Kao πto

je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëinite i vi. A povrh

svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrπene sklad-

nosti! I neka u vaπim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i

pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!”

Poslanica upuÊena Koloπanima prepuna je pouka od naj-

veÊe vrijednosti za sve koji rade u Kristovoj sluæbi, pouka koje

pokazuju jedinstvenu nakanu i uzviπen cilj πto Êe se vidjeti u

æivotu onoga koji ispravno predstavlja Spasitelja. OdbacujuÊi sve

πto bi ga moglo omesti u napredovanju ili odvratiti noge dru-

gih od uskog puta, vjernik Êe u svojem svakidaπnjem æivotu

oËitovati milosre, ljubaznost, poniznost, krotkost, strpljivost i

Kristovu ljubav.

Snaga za uzviπeniji, ËiπÊi i plemenitiji æivot naπa je velika

potreba. Previπe je naπih misli posveÊeno svijetu, a premalo

nebeskom kraljevstvu.

U nastojanju da postigne ideal koji mu je Bog postavio,

krπÊanin nema razloga za oËajavanje. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti

i snazi, svima je obeÊano moralno i duhovno savrπenstvo. Isus

je izvor snage, izvor æivota. On nas dovodi svojoj RijeËi i sa

stabla æivota pruæa liπÊe za ozdravljivanje duπa bolesnih od gri-

jeha. On nas vodi do Boæjeg prijestolja i u naπa usta stavlja mo-

litvu kojom s Njim uspostavljamo tijesnu vezu. On za nas pokreÊe

svemoÊna nebeska orua. Na svakom koraku dotiËemo Njego-

vu æivu snagu.

Bog ne odreuje granicu napredovanja onima koji æele bi-

ti ispunjeni “potpunom spoznajom... [Boæje] volje sa svakovrs-

nom mudrosti i duhovnim razumijevanjem”. Oni trebaju moli-

tvom, budnoπÊu, napredovanjem u spoznaji i razumijevanju

478

301

ojaËati “svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi njegova

boæanstva”. Spasiteljeva je namjera da ljudska biÊa, oËiπÊena i

posveÊena, budu Njegova ruka pomoÊnica. Zahvalimo za ovu

veliku prednost Onomu koji “nas uËini dostojnima sudioniπtva

u baπtini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i pre-

nese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.”

Poslanicu Filipljanima, kao i onu Koloπanima, Pavao je

napisao kao suæanj u Rimu. Crkva u Filipima poslala je Pavlu

darove preko Epafrodita, kojeg Pavao oslovljava kao “svoga brata,

suradnika i suborca koga ste vi poslali da mi pomogne u mo-

joj potrebi”. Epafrodit se u Rimu razbolio “nasmrt... ali mu se

Bog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao

æalost na æalost”. Kad su vjernici u Filipima doËuli za Epafrodi-

tovu bolest, jako su se zabrinuli pa je Pavao odluËio da im ga

vrati. “Jer je Ëeznuo za vama svima i bio zabrinut πto ste saznali

da je obolio... Bræe ga dakle poslah da se, poπto ga vidite, opet

obradujete, i ja da budem manje æalostan. Primite ga dakle u

Gospodinu sa svom radosti i poπtujte takve jer se za djelo Kri-

stovo smrti sasvim pribliæio, æivotnoj pogibli izloæio da nado-

puni ono u Ëemu me vi ne mogoste posluæiti.” (DF)

Pavao je poslao po Epafroditu pismo Filipljanima u kojem

im je zahvalio za poslane darove. Od svih crkava, ova u Filipi-

ma je bila najdareæljivija u namirivanju Pavlovih potreba. “A znate

i vi, Filipljani, da mi u poËetku Radosne vijesti, kad odoh iz

Makedonije, nijedna crkva — izuzevπi jedino vas — niπta ne dade

πto bih unio u ‘Izdatak i primitak’. »ak ste mi i za mog borav-

ka u Solunu poslali dvaput da mi olakπate potrebu. To ne znaËi

da traæim darove. Naprotiv, traæim dobitak koji se poveÊava na

vaπ raËun. Namiren sam svim πto treba, i pretjeËe mi: ispunje-

ne su mi sve æelje otkako sam primio od Epafrodita vaπu po-

πiljku, slatki miris, prijatnu i ugodnu ærtvu Bogu.”

“Milost vam i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa

Krista! Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki

put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vaπeg

udjela u πirenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. Sigu-

ran sam u ovo isto da Êe onaj koji je poËeo dobro djelo meu

vama dovrπiti ga do Dana Isusa Krista. I pravedno je da ove

osjeÊaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu, vas

sve koji ste sudionici moje milosti kako u mojim okovima tako

u obrani i utvrivanju Radosne vijesti. Bog mi je svjedok da

Pisano u Rimu

480

479

302 Djela apostolska

izgaram za vama svima... I ovo je moja molitva: Neka vaπa lju-

bav sve viπe raste u pravoj spoznaji i svakom rasuivanju da

mognete prosuditi ono πto je bolje: da budete Ëisti i besprije-

korni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Boæju puni roda — pra-

vednosti — koja dolazi po Isusu Kristu.”

Boæja milost odræavala je Pavla u suæanjstvu i osposoblja-

vala ga da se raduje u nevoljama. S vjerom i uvjerenoπÊu pisao

je svojoj braÊi u Filipima da je njegovo suæanjstvo dovelo do

napredovanja Evanelja. “Ali, braÊo, æelim da vi znate”, izjavio

je, “da je moj poloæaj veoma mnogo pripomogao πirenju Ra-

dosne vijesti, tako da su moji okovi postali poznati kao okovi

poradi Krista svoj carskoj tjelesnoj straæi i svima ostalima, i da

se veÊina braÊe, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usu-

uje sve viπe i viπe bez straha propovijedati rijeË Boæju.”

U ovom Pavlovom iskustvu krije se pouka za nas jer otkri-

va naËin na koji Bog djeluje. Gospodin moæe izvesti pobjedu

iz onoga πto se nama Ëini kao propast i poraz. U opasnosti smo

da zaboravimo na Boga, da gledamo ono πto se vidi, umjesto

da oËima vjere gledamo ono πto je nevidljivo. Kad naie ne-

sreÊa ili tragedija, spremni smo Boga optuæiti za nemar ili

okrutnost. Ako On smatra dobrim da onemoguÊi naπu koris-

nost u nekom podruËju, mi tugujemo; ne zastanemo da pomi-

slimo kako Bog na taj naËin radi za naπe dobro. Moramo nau-

Ëiti da je kaænjavanje dio Njegovog velikog plana i da pod pali-

com nevolje krπÊanin za UËitelja katkad moæe uËiniti viπe nego

dok je radio u aktivnoj sluæbi.

Kao primjer za krπÊanski æivot Pavao je Filipljanima uka-

zao na Krista koji, premda “boæanske naravi, nije se ljubomor-

no dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi na-

rav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek,

ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na

kriæu.”

“Stoga, ljubljeni moji,” nastavio je, “posluπni, kako ste uvi-

jek bili — ne samo kad sam ja prisutan nego joπ viπe sada kad

sam odsutan — sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete

svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje

i djelovanje da mu se moæete svidjeti. »inite sve bez mrmlja-

nja i oklijevanja, da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca

Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijet-

lite kao zvijezde u svemiru, Ëvrsto dræeÊi rijeË æivota, da se

482

481

303

mogu ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud trËao ni uzalud

se trudio.”

Ove su rijeËi zapisane da pomognu svakoj duπi koja se bori.

Pavao uzdiæe mjerilo savrπenstva i pokazuje kako ga je moguÊe

dosegnuti. “Nastojte da postignete svoje spasenje”, kaæe. “Bog

je, naime, onaj koji proizvodi u vama.”

Djelo postizanja spasenja jest djelo suradnje, zajedniËki

pothvat. Mora postojati suradnja izmeu Boga i pokajanog

grjeπnika. To je potrebno za oblikovanje pravih naËela u ka-

rakteru. »ovjek treba poduzeti ozbiljne napore da svlada ono

πto ga sprjeËava u postizanju savrπenstva. Ali da bi uspio, on

u potpunosti ovisi o Bogu. Ljudski napori sami za sebe nisu

dovoljni. Bez boæanske pomoÊi i snage niπta ne vrijede. Bog

radi i Ëovjek radi. Odupiranje kuπnji mora poteÊi od Ëovjeka,

koji svoju snagu mora crpsti od Boga. S jedne je strane besko-

naËna mudrost, suÊut i snaga, a s druge slabost, grjeπnost i pot-

puna bespomoÊnost.

Bog æeli da vladamo sobom. Ali On nam ne moæe pomoÊi

bez naπeg pristanka i suradnje. Boæanski Duh djeluje preko sila

i sposobnosti koje je Ëovjek dobio. Sami po sebi ne moæemo

uskladiti svoje ciljeve, æelje i sklonosti s Boæjom voljom; ali ako

dopustimo da On u nama proizvede htijenje, Spasitelj Êe to po-

stiÊi umjesto nas: oborit Êe “mudrovanja i svaku oholost koja

se podiæe protiv spoznanja Boga” i zarobiti “svaki um na po-

kornost Kristu” (2. KorinÊanima 10,5 — DF).

Onaj tko æeli izgraditi snaæan, skladan karakter, tko æeli biti

uravnoteæeni krπÊanin, mora dati i uËiniti sve za Krista jer

Otkupitelj neÊe priznati poloviËnu sluæbu. On mora svakodnevno

uËiti znaËenje osobne predaje. Mora prouËavati Boæju rijeË, uËiti

iz nje i sluπati njezine propise. Tako moæe dosegnuti mjerilo

krπÊanskog savrπenstva. Bog s njim radi iz dana u dan usavrπa-

vajuÊi karakter da moæe opstati u vrijeme konaËnog ispita. A

vjernik iz dana u dan pred ljudima i anelima zorno pokazuje

na djelu πto Evanelje moæe uËiniti za pala ljudska biÊa.

“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæem

samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema

onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu

— nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.”

Pavao je mnogo toga uËinio. Od trenutka kad se opredije-

lio za Krista, njegov je æivot bio ispunjen neumornom sluæbom.

Pisano u Rimu

483

304 Djela apostolska

Putovao je od grada do grada, od zemlje do zemlje, iznosio priËu

o kriæu, zadobivao obraÊenike za Radosnu vijest i osnivao crkve.

Za te se crkve stalno skrbio; napisao im je mnoga pisma pre-

puna uputa. Katkad je radio svoj zanat da bi zaradio za svagdanji

kruh. Ali u svim tim æivotnim aktivnostima Pavao nikad nije iz

vida izgubio glavnu namjeru — da trËi k nagradi, nebeskom stanju

u koje ga je Bog pozvao. Pred sobom je stalno imao cilj da

bude vjeran Onomu koji mu se sam objavio na vratima Dama-

ska. Od tog cilja nije ga mogla odvratiti nikakva sila. Uzvisiti

golgotski kriæ— to je bila pobuda koja je proæimala i nadahnji-

vala njegove rijeËi i postupke.

Veliki cilj koji je poticao Pavla da ide naprijed unatoË os-

kudici i teπkoÊama treba navesti svakog krπÊanskog radnika na

potpuno posveÊenje sluæbi Bogu. Pojavit Êe se svjetovna pri-

vlaËnost da njegovu pozornost odvrati od Spasitelja, ali on treba

neumorno iÊi k cilju pokazujuÊi svijetu, anelima i ljudima da

je nada u trenutak kad Êe ugledati Boæje lice vrijedna svih na-

pora i ærtava.

Premda suæanj, Pavao nije bio obeshrabren. Mjesto toga,

u pismima koja je iz Rima pisao crkvama odzvanja ton trijum-

fa. “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!...

Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊ u svemu iznesite svoje

potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir

Êe Boæji, koji nadilazi svaki razum, Ëuvati srca vaπa i misli vaπe

u Kristu Isusu. Uostalom, braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno,

πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubezno, πto je na dobru

glasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræaj

vaπih misli!”

“A moj Êe Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potrebu

raskoπno prema svom bogatstvu... Milost Gospodina Isusa Kri-

sta s duhom vaπim!”

484

305

46Na slobodi

Dok je Pavlov rad u Rimu bio blagoslovljen obraÊenjem

mnogih duπa te jaËanjem i ohrabrivanjem vjernika, poËeli su

se navlaËiti oblaci koji su zaprijetili ne samo njegovoj sigurnosti,

veÊ i napretku Crkve. Po dolasku u Rim bio je predan zapo-

vjedniku carske straæe, pravednom i poπtenom Ëovjeku Ëijoj je

blagosti imao zahvaliti πto je razmjerno slobodno mogao vrπiti

djelo Evanelja. Ali prije svrπetka dvogodiπnjeg suæanjstva, ovog

je Ëovjeka zamijenio sluæbenik od kojeg Pavao nije mogao oËe-

kivati posebnu naklonost.

Æidovi su u svojim naporima protiv Pavla sada bili aktivni-

ji nego ikad, i u razvratnoj æeni koju je Neron uzeo sebi za

drugu suprugu naπli su sposobnog pomagaËa. Ona je, buduÊi

æidovska prozelitkinja, uloæila sav svoj utjecaj da pomogne os-

tvarenju njihovih krvoloËnih planova protiv prvaka krπÊanstva.

Pavao se od cara na kojeg je prizvao nije mogao nadati

milosti. Neron je bio pokvareniji u moralu, lakoumniji u karak-

teru i istodobno spremniji na groznu okrutnost od bilo kojeg

vladara koji mu je prethodio. Uzde vlasti nisu mogle doÊi u ruke

veÊeg despota. Prva godina njegove vladavine bila je obiljeæena

time πto je otrovao svojeg mlaeg polubrata, zakonitog nasljednika

prijestolja. Neron je u porocima i zloËinima padao sve dublje,

dok nije dao ubiti vlastitu majku, a onda i suprugu. Nije bilo

zvjerstva koje ne bi poËinio niti zloËinaËkog djela pred kojim

bi ustuknuo. U svakom je plemenitom umu izazivao samo od-

vratnost i prijezir.

Pojedinosti bezakonja koja je poËinio na svojem dvoru pre-

viπe su poniæavajuÊe, previπe grozne da bismo ih opisali. Svojom

(305)

486

485

306 Djela apostolska

je razvratnom zloÊom izazvao zgraæanje i gnuπanje Ëak i kod

mnogih koji su bili prisiljeni sudjelovati u njegovim zloËinima.

Takvi su bili u stalnom strahu kakve Êe nove grozote smisliti.

No ni takvi zloËini nisu pokolebali odanost njegovih podanika.

Bio je priznat apsolutnim vladarom cijelog civiliziranog svijeta.

©toviπe, ukazivali su mu boæanske poËasti i klanjali mu se kao

bogu.

S ljudskog glediπta Pavao je pred takvim sucem mogao ra-

Ëunati samo na osudu. Ali apostol je osjeÊao da se, dokle god

je vjeran Bogu, nema Ëega straπiti. Onaj koji je u proπlosti bio

njegov zaπtitnik, mogao ga je joπ uvijek zaπtititi od zlobe Æi-

dova i careve moÊi.

I Bog je zaπtitio svojeg slugu. Optuæbe protiv Pavla na saslu-

πanju nisu bile potvrene pa je Neron, protivno opÊem oËeki-

vanju, a u skladu s pravdom suprotnom njegovom karakteru,

suænja proglasio nevinim. Pavlu su skinuli verige; bio je opet

slobodan Ëovjek.

Da mu je suenje bilo odgoeno ili da je zbog bilo kojeg

razloga ostao zatvoren u Rimu do sljedeÊe godine, bez sumnje

bi poginuo u progonstvu do kojeg je tada doπlo. Tijekom Pa-

vlova suæanjstva obraÊenici na krπÊanstvo su postali toliko brojni

da su privukli pozornost vlasti i izazvali njihovo neprijateljstvo.

Imperatorov gnjev posebno se razbuktao zbog obraÊenja Ëla-

nova njegova kuÊanstva i on je ubrzo naπao izgovor da krπÊane

uËini predmetom svoje nemilosrdne okrutnosti.

U to je vrijeme u Rimu izbio strahovit poæar u kojem je

izgorjela gotovo polovica grada. Sam Neron, priËalo se, pod-

metnuo je poæar, ali da bi izbjegao svaku sumnju, pokazao je

veliku dareæljivost pomaæuÊi beskuÊnicima i osiromaπenima.

Meutim, ipak je bio optuæen za taj zloËin. Narod je bio uzne-

miren i razbjeπnjen, pa je Neron, da bi sebe oprao i istodobno

oslobodio grad od omrznute skupine koje se bojao, za ovaj zloËin

optuæio krπÊane. Njegov je plan uspio i tisuÊe Kristovih sljed-

benika — muπkaraca, æena i djece — okrutno je smaknuto.

Pavao je bio poπteen straπnog progonstva jer je napu-

stio Rim Ëim je bio osloboen. Svoje posljednje razdoblje slobo-

de proveo je u marljivom radu po crkvama. Nastojao je uËvr-

stiti jedinstvo izmeu grËkih i istoËnih crkava i utvrditi umove

vjernika protiv laænih nauËavanja koja su se uvlaËila da kvare

vjeru.

488

487

307

Kuπnje i brige koje je Pavao trpio odrazile su se na njego-

vu tjelesnu snagu. Dolazile su slabosti koje donosi starost. OsjeÊao

je da sada obavlja posljednje djelo, i kako je vrijeme njegova

rada bivalo sve kraÊe, joπ se viπe trudio. »inilo se da nema gra-

nica njegovoj gorljivosti. OdluËan u namjeri, brz u djelovanju,

jak u vjeri, putovao je od crkve do crkve u mnogim zemljama,

i svim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju nastojao ojaËati

ruke vjernika da bi mogli vjerno raditi na zadobivanju duπa za

Isusa i da bi u teπkim vremenima koja su veÊ nailazila mogli

ostati Ëvrsti u Radosnoj vijesti i vjerno svjedoËiti za Krista.

Na slobodi

308 Djela apostolska

47Posljednje uhiÊenje

Pavlovo djelovanje u crkvama nakon oslobaanja u Rimu

nije moglo ostati nezamijeÊeno meu njegovim neprijateljima.

Otkako je poËelo Neronovo progonstvo, krπÊani su svuda bili

proglaπeni opasnom sektom. Nakon nekog vremena nevjerni

Æidovi su smislili da Pavla proglase krivim za zloËin poticanja

na podmetanje poæara u Rimu. Nitko ni jednog trenutka nije

pomislio da bi on bio kriv, ali su znali da Êe takva optuæba,

ma kako bila neuvjerljiva, zapeËatiti njegovu sudbinu. Njihovim

je trudom Pavao bio ponovo uhiÊen i zasuænjen; to Êe biti nje-

govo posljednje utamniËenje.

Na drugom putovanju u Rim Pavla je pratilo nekoliko

njegovih bivπih suradnika; drugi su iskreno æeljeli dijeliti nje-

gov usud, ali im on nije dopustio da svoj æivot na ovaj naËin

izloæe opasnosti. Izgledi su za njega ovaj put bili manje povolj-

ni nego u vrijeme prijaπnjeg suæanjstva. Progonstvo pod Nero-

nom uveliko je smanjilo broj krπÊana u Rimu. TisuÊe su umrle

muËeniËkom smrÊu za svoju vjeru; mnogi su napustili grad, a

oni koji su ostali bili su jako potiπteni i zastraπeni.

Nakon dolaska u Rim Pavao je baËen u mraËnu tamnicu u

kojoj je trebao ostati dok ne zavrπi svoj æivot. Optuæen za po-

ticanje na najpodlije i najstraπnije zloËine protiv ovoga grada i

zemlje, bio je predmet opÊeg zgraæanja.

Ono nekoliko prijatelja koji su apostolu pomagali nositi

terete, sada su poËeli odlaziti; neki su ga napustili, a drugi su

odlazili na zadaÊe u razliËite crkve. Meu prvima su otiπli Fi-

gel i Hermogen. A onda je Dema, obeshrabren sve guπÊim obla-

cima teπkoÊa i opasnosti, ostavio progonjenog apostola. Pavao

(308)

490

489

309

je poslao Krescenta crkvama u Galaciji, Tita u Dalmaciju, a Tihika

u Efez. PiπuÊi o ovome Timoteju, Pavao je rekao: “Jedini je Luka

sa mnom.” (2. Timoteju 4,11) Nikad Pavlu nije bila toliko po-

trebna sluæba njegove braÊe kao sada, ostarjelom od godina,

muka i slabosti, zatvorenom u vlaænoj, mraËnoj rimskoj tam-

nici. Sluæba Luke, ljubljenog uËenika i vjernog prijatelja, bila

je velika utjeha Pavlu; ona mu je omoguÊila da ostane u vezi

sa svojom braÊom i vanjskim svijetom.

U ovo teπko vrijeme Pavlovo su srce radovali Ëesti Onezi-

forovi posjeti. Ovaj Efeæanin toploga srca uËinio je sve πto je

bilo u njegovoj moÊi da apostolu olakπa teret utamniËenja. Njegov

voljeni uËitelj bio je u okovima zbog istine, dok je on sâm bio

slobodan; zato nije πtedio truda da Pavlovu sudbinu uËini

podnoπljivijom.

U posljednjem pismu πto ga je napisao, apostol za ovog

vjernog uËenika kaæe: “Neka Gospodin bude milostiv Onezifo-

rovu domu jer me Ëesto utjeπio; nije se stidio mojih okova, veÊ,

naprotiv, kad je doπao u Rim, briæno me potraæio i naπao —

neka mu dadne Gospodin da nae milosre kod Gospodina u

onaj Dan.” (2. Timoteju 1,16-18)

Sam Bog je u srce usadio teænju za ljubavlju i suÊuti. U

Ëasu muke u Getsemaniju Krist je Ëeznuo za utjehom svojih

uËenika. I Pavao je, premda naizgled ravnoduπan prema teπ-

koÊama i stradanju, Ëeznuo za utjehom i druπtvom. Oneziforov

posjet, koji je svjedoËio o njegovoj vjernosti u vrijeme osame i

napuπtenosti, obradovao je i ohrabrio onoga koji je svoj æivot

proveo u sluæbi za druge.

Posljednje uhiÊenje

491

310 Djela apostolska

48Pavao pred Neronom

Kad je pozvan da izie na sud pred cara Nerona, Pavao je

bio svjestan da ga Ëeka sigurna smrt. Ozbiljnost zloËina za koje

je bio optuæen i sveopÊe neprijateljstvo prema krπÊanima da-

valo je malo nade za povoljan ishod.

Meu Grcima i Rimljanima bilo je uobiËajeno da optuæe-

nik smije imati odvjetnika koji Êe u njegovo ime govoriti pred

sudom. Snagom dokazivanja, strastvenom rjeËitoπÊu ili molba-

ma, molitvama i suzama, takav je odvjetnik Ëesto uspio izboriti

povoljnu presudu za suænja ili, ako u tome nije uspio, bar umanjiti

njezinu oπtrinu. Ali kad je Pavao iziπao pred Nerona, nitko se

nije usuivao biti njegov savjetnik ili odvjetnik; nije bilo ni pri-

jatelja koji bi zapisao optuæbe iznesene protiv njega ili dokaze

πto ih je iznosio u svoju obranu. Meu krπÊanima u Rimu nije

bilo nijednog koji bi u ovom teπkom Ëasu stao uz njega.

Jedini pouzdan izvjeπtaj o tom dogaaju dao je sâm Pavao

u drugom pismu upuÊenom Timoteju: “Za moje prve obrane

nitko mi nije pritekao u pomoÊ”, pisao je apostol, “πtoviπe, svi

su me ostavili. Neka im to Bog ne uraËuna! Ali mi je Gospodin

pritekao u pomoÊ i jaËao me da se mojim posredstvom propovi-

jedanje potpuno izvrπi i da ga Ëuju svi pogani. I izbavljen sam

od lavljih usta.” (2. Timoteju 4,16.17)

Pavao pred Neronom — kakva oËita suprotnost! Taπti mo-

narh, pred kojim je Boæji Ëovjek trebao odgovarati za svoju vjeru,

dosegnuo je vrhunac zemaljske moÊi, vlasti i bogatstva, kao i

najveÊu dubinu zloËina i bezakonja. Nije mu bilo premca u moÊi

i veliËini. Nije bilo nikoga da se usprotivi njegovom autoritetu,

nikoga da se usprotivi njegovoj volji. Na njegovu zapovijed kretale

(310)

493

492

311

su moÊne vojske i barjaci na njegovim laama navijeπtali su po-

bjedu. Njegov je kip stajao u sudskim dvoranama, a ukazi se-

natora i odluke sudaca bili su samo odjek njegove volje. Mili-

juni ljudi u posluπnosti su se saginjali pred njegovim nalozi-

ma. Svijet se tresao od Neronova imena. NavuÊi njegovo neza-

dovoljstvo znaËilo je izgubiti imetak, slobodu i æivot; a njego-

vog neodobravanja bojali su se viπe od kuge.

Bez novca, bez prijatelja i bez odvjetnika ostarjeli je su-

æanj stajao pred Neronom — vladarom Ëije je lice bilo obilje-

æeno sramotnim strastima πto su bjesnjele u njemu, dok je lice

optuæenog apostola govorilo o srcu pomirenom s Bogom. Pavao

je æivio æivotom siromaπtva, samoodricanja i patnje. Bez obzira

na stalne klevete, poniæavanja i zlostavljanja kojima su ga nje-

govi neprijatelji nastojali zastraπiti, on je neustraπivo dræao bar-

jak kriæa. Kao njegov UËitelj, i on je bio putnik bez doma i

kao On æivio je da bude na blagoslov ljudskom rodu. Kako je

Neron, hiroviti, raspaljivi, razvratni tiranin mogao razumjeti ili

cijeniti karakter i pobude ovog Boæjeg sina?

Golema dvorana bila je prepuna znatiæeljnog, nemirnog

mnoπtva koje se guralo da vidi i Ëuje sve πto Êe se dogoditi.

Tu je bilo uglednih i priprostih, bogatih i siromaπnih, uËenih i

neznalica, oholih i poniznih, a nitko nije imao pravu spoznaju

o putu æivota i spasenja.

Æidovi su protiv Pavla iznijeli stare optuæbe o zavoenju i

krivovjerju, a jedni i drugi, Æidovi i Rimljani, optuæili su ga za

poticanje na podmetanje poæara u gradu. Dok su protiv njega

iznoπene ove optuæbe, Pavao je ostao potpuno miran. Narod i

suci iznenaeno su ga gledali. Prisustvovali su mnogim sue-

njima i vidjeli mnoge zloËince, ali nikad nisu vidjeli Ëovjeka

koji bi imao takav izgled svete smirenosti kao ovaj suæanj pred

njima. Oπtre oËi sudaca, navikle da Ëitaju s lica optuæenika,

uzalud su istraæivale Pavlovo lice da nau neki dokaz krivnje.

Kad mu je bilo dopuπteno da govori u svoju obranu, svi su sluπali

s velikim zanimanjem.

Joπ jednom je Pavao dobio priliku da pred iznenaenim

mnoπtvom podigne barjak kriæa. Dok promatra mnoπtvo pred

sobom — Æidove, Rimljane i strance iz mnogih zemalja — duπa

mu biva potaknuta iskrenom æeljom za njihovo spasenje. On

gubi iz vida okolinu, opasnosti koje ga okruæuju, straπan usud

koji izgleda tako blizu. Vidi samo Isusa, Zagovornika koji moli

Pavao pred Neronom

495

494

312 Djela apostolska

pred Bogom za grjeπne ljude. RjeËitoπÊu i snagom veÊom od

ljudske Pavao iznosi istine Radosne vijesti. Svojim sluπateljima

ukazuje na ærtvu prinesenu za pali ljudski rod. Izjavljuje da je

za Ëovjekovo otkupljenje plaÊena beskonaËna cijena. Da su za

njega odreeni uvjeti pod kojima moæe stati pred Boæje prije-

stolje. ZahvaljujuÊi aneoskim vjesnicima, Zemlja je povezana

s Nebom i sva ljudska djela, bila dobra ili zla, otvorena su pred

okom BeskonaËnog Suca.

Tako se brani zastupnik istine. Vjeran meu nevjernima,

odan meu izdajicama, stoji kao Boæji predstavnik i glas mu je

kao glas s Neba. Nema straha, nema tuge, nema obeshrabrenja

u rijeËi i pogledu. Snaæno svjestan vlastite nevinosti, odjeven

u odjeÊu istine, on se raduje πto je Boæji sin. Njegove su rijeËi

kao poklik pobjede koji nadjaËava buku borbe. On objavljuje

da je djelo kojemu je posvetio svoj æivot jedino djelo koje ni-

kad ne moæe propasti. Premda on moæe poginuti, Evanelje neÊe

propasti. Bog æivi i Njegova Êe istina trijumfirati.

Mnogi koji su tog dana pogledali u njegovo lice “opaze da

mu je lice poput lica aneoskoga” (Djela 6,15).

Nikad prije to druπtvo nije Ëulo takve rijeËi. One su dodir-

nule strunu koja je zatreperila Ëak i u najotvrdnulijim srcima.

Istina, jasna i uvjerljiva, sruπila je zabludu. Svjetlo je zasjalo u

umovima mnogih ljudi koji su nakon toga radosno slijedili nje-

zine zrake. Istine izgovorene toga dana trebale su uzdrmati na-

rode i æivjeti trajno, djelujuÊi na srca ljudi kad usne koje su ih

izgovorile budu πutjele u grobu muËenika.

Nikad prije Neron nije Ëuo istinu kao ovom prigodom. Ni-

kad prije nije mu bila tako otkrivena krivnja njegovog vlastitog

æivota. Nebesko svjetlo prodrlo je u grijehom okaljane prosto-

rije njegove duπe i on je drhtao uæasnut pri pomisli na sud pred

koji Êe on, vladar svijeta, biti konaËno pozvan, kad Êe primiti

pravednu nagradu za svoja djela. Bojao se apostolova Boga i

nije se usuivao osuditi Pavla kojemu nije bila dokazana nijedna

optuæba. OsjeÊaj strahopoπtovanja neko je vrijeme zauzdao njegov

krvoæedni duh.

Za trenutak se Nebo otvorilo otvrdnulom i okrivljenom Ne-

ronu, i apostolov mir i ËistoÊa Ëinili su mu se poæeljnim. »ak

i njemu je upuÊen ovaj poziv milosti. Ali pomisao na oprost

bila mu je ugodna samo jedan trenutak. A onda je izdana naredba

da se Pavao vrati u tamnicu; kad su se za Boæjim vjesnikom

496

313

zatvorila vrata, za rimskog vladara zauvijek su se zatvorila vrata

pokajanja. Nijedna zraka svjetla s Neba nikad viπe neÊe prodri-

jeti kroz tamu koja ga je okruæivala. Uskoro Êe biti izloæen Boæjim

osvetniËkim kaznama.

Nedugo zatim Neron je otplovio na zloglasno putovanje u

GrËku, gdje je sebe i svoje carstvo osramotio podlom i poniæa-

vajuÊom lakoumnoπÊu. Kad se s velikom raskoπi vratio u Rim,

okruæio se svojim dvoranima i prepustio prizorima odvratnog

razvrata. Usred ovog razuzdanog slavlja na ulicama se zaËula

graja. Vjesnik koji je trebao ispitati uzrok, vratio se sa zastra-

πujuÊom vijeπÊu da se Galba, na Ëelu vojske, naglo pribliæava

Rimu, da je u gradu veÊ izbila pobuna i da su ulice prepune

podivljalog mnoπtva koje se, prijeteÊi smrÊu caru i svim njegovim

pomagaËima, brzo pribliæava palaËi.

U tom opasnom trenutku Neron se nije mogao, kao vjerni

Pavao, osloniti na moÊnoga i milosrdnog Boga. BojeÊi se patnji

i moguÊeg muËenja kojemu bi bio izloæen od strane svjetine,

bijedni je tiranin pomislio da svoj æivot skrati vlastitom rukom,

ali mu je u odluËnom trenutku ponestalo hrabrosti. Sam sam-

cat sramotno je pobjegao iz grada i potraæio zaklon na neko-

liko kilometara udaljenom imanju, ali uzalud. Njegovo su skro-

viπte uskoro otkrili progonitelji na konjima, a kad su se pribli-

æili, pozvao je u pomoÊ jednog roba i zadao si smrtonosnu ra-

nu. Tako je tiranin Neron poginuo u dobi od trideset dvije go-

dine.

Pavao pred Neronom

497

314 Djela apostolska

49Pavlovo posljednje pismo

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici Timoteju.

Iz careve sudske dvorane Pavao se vratio u svoju Êeliju,

svjestan da je uspio dobiti samo kratki predah. Znao je da nje-

govi neprijatelji neÊe mirovati dok ne postignu njegovu smrt.

Ali je isto tako znao da je za neko vrijeme istina trijumfirala.

Navijestiti raspetog i uskrslog Spasitelja pred takvim mnoπtvom

koje ga je sluπalo bilo je pobjeda sama po sebi. Tog dana bilo

je zapoËeto djelo koje Êe rasti i jaËati i koje Êe Neron i svi

drugi Kristovi neprijatelji uzalud nastojati sprijeËiti ili uni-

πtiti.

SjedeÊi dan za danom u mraËnoj Êeliji, svjestan da mu æi-

vot na Neronovu rijeË ili pokret moæe biti ærtvovan, Pavao je

mislio na Timoteja i odluËio ga pozvati. Timoteju je bila povjerena

skrb nad crkvom u Efezu i on je zbog toga ostao tamo kad je

Pavao krenuo na svoje posljednje putovanje u Rim. Pavao i Ti-

motej bili su povezani neobiËno dubokom i snaænom ljubavlju.

Od svojeg obraÊenja Timotej je sudjelovao u Pavlovom radu i

stradanju, i prijateljstvo izmeu njih dvojice sve je viπe jaËalo,

postajalo dublje i svetije, dok Timotej ostarjelom i od rada is-

crpljenom apostolu nije bio kao sin voljenom i poπtovanom ocu.

Ne treba se Ëuditi πto je u svojoj osami Pavao Ëeznuo da ga

vidi.

I u najpovoljnijim uvjetima trebalo je proÊi nekoliko mjeseci

prije nego πto Timotej iz Male Azije stigne u Rim. Pavao je znao

da mu je æivot nesiguran pa se bojao da Êe Timotej stiÊi prekasno.

Imao je vaæne savjete i upute za mladiÊa kojemu je povjerena

(314)

499

498

315

velika odgovornost; i dok ga je pozivao da doe bez oklijeva-

nja, diktirao je svjedoËanstvo umiruÊeg koje moæda neÊe imati

priliku izreÊi. Duπom ispunjenom briænom ljubavlju za svojeg

sina u Evanelju i za crkvu povjerenu njegovoj brizi, Pavao je

nastojao u Timoteja utisnuti vaænost vjernosti njegovom svetom

zadatku.

Pavao je pismo poËeo pozdravom: “Timoteju, ljubljenom

sinu. Milost, milosre i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina

naπega! Zahvaljujem Bogu kojemu sluæim, kao i moji prei, Ëi-

stom savjesti dok te se bez prestanka — noÊ i dan — sjeÊam u

svojim molitvama.”

Zatim je uvjeravao Timoteja u potrebu za Ëvrstinom u vjeri.

“Zato ti pripominjem”, pisao je, “da raspiriπ Boæju milost koja

je u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao

duh bojaæljivosti, veÊ duh snage, ljubavi i trijeznosti. Prema to-

me, ne stidi se svjedoËanstva za naπega Gospodina ni mene,

njegova suænja! Naprotiv, dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest,

oslanjajuÊi se na snagu Boga.” Pavao je molio Timoteja da se

prisjeti kako je bio pozvan “svetim zvanjem” da navijesti sna-

gu Onoga koji “obznani æivot i besmrtnost Radosnom vijesti,

za koju sam”, rekao je, “ja postavljen glasnikom, apostolom i

uËiteljem. Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znam

komu sam vjerovao i siguran sam da on moæe saËuvati povjereno

mi blago do onoga Dana.”

Tijekom duge sluæbe Pavao se nikad nije pokolebao u

odanosti svojem Spasitelju. Gdje god bio — bilo pred smrknu-

tim farizejima ili pred rimskim vlastima; bilo pred razularenom

svjetinom u Listri ili osuenim grjeπnicima u makedonskoj tam-

nici; bilo da se obraÊa uspaniËenim mornarima na lai osue-

noj na propast ili da stoji pred Neronom u obrani svojeg æivota

— nikad se nije stidio djela koje je zastupao. Jedini veliki cilj

njegova krπÊanskog æivota bio je da sluæi Onomu Ëije ga je ime

nekoÊ ispunjavalo prijezirom, i od ovog cilja nije ga moglo od-

vratiti ni protivljenje ni progonstvo. Njegova vjera, koja je po-

stala snaæna zahvaljujuÊi trudu i Ëista zahvaljujuÊi ærtvi, uzdi-

zala ga je i jaËala.

“Ti se, dakle, sine moj,” nastavio je Pavao, “jaËaj miloπÊu

Krista Isusa! Ono πto si od mene Ëuo pred mnogim svjedocima,

povjeri pouzdanim ljudima koji Êe biti sposobni i druge pouËiti!

Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!”

Pavlovo posljednje pismo

501

500

316 Djela apostolska

Pravi Boæji propovjednik neÊe ustuknuti pred tegobama i

odgovornostima. Iz Izvora koji nikad ne ostavlja na cjedilu one

koji traæe boæansku silu, on crpi snagu koja ga osposobljava

da se suoËi s kuπnjama i nadvlada ih i da izvrπi duænosti koje

mu je Bog povjerio. Narav milosti koju prima poveÊava njegovu

sposobnost da upozna Boga i Njegova Sina. Njegova duπa iskazuje

silnu teænju da izvrπi UËitelju ugodnu sluæbu. I dok napreduje

krπÊanskim putem, on jaËa “miloπÊu u Isusu Kristu” (DF). Ova

ga milost osposobljava da bude vjeran svjedok onoga πto je Ëuo.

On ne prezire i ne zanemaruje znanje koje je primio od Boga,

veÊ ga povjerava vjernim ljudima koji Êe ga prenijeti drugima.

U posljednjem pismu Timoteju Pavao je pred mladog surad-

nika uzdignuo ideal ukazujuÊi na duænosti koje prenosi na nje-

ga kao Kristovog propovjednika. “Marljivo nastoj da se pokaæeπ

pred Bogom kao prokuπan,” pisao je apostol, “kao radnik koji

se nema Ëega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!” “Od mla-

denaËkih strasti bjeæi! Teæi za pravednoπÊu, vjerom, ljubavlju i

onim πto donosi spasenje, zajedno s onima koji Ëista srca zazi-

vaju Gospodina! A luda i nezauzdana zapitkivanja odbaci, svje-

stan da raaju svaama! A sluga se Gospodnji ne smije svaati,

veÊ prema svima mora biti ljubezan, sposoban pouËiti i pretr-

pjeti; protivnike Êe ukoriti blagoπÊu, ne bi li im Bog dao obra-

Êenje da potpuno upoznaju istinu.”

Apostol je upozorio Timoteja na laæne uËitelje koji Êe na-

stojati uÊi u Crkvu. “Ali ovo znaj”, izjavio je, “u posljednje Êe

doba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi,

umiπljeni, oholi, psovaËi, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bez-

vjernici... Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su se

odrekli njezine sile. I njih se kloni!”

“Zli [Êe] ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni”, na-

stavio je, “napredovati iz zla u gore. A ti ostani u onome πto si

nauËio i Ëvrstom vjerom prihvatio, jer znaπ od kojih si to nauËio

i jer od djetinjstva poznajeπ sveta Pisma koja te mogu uËiniti

mudrim za spasenje... Svako je Pismo od Boga nadahnuto i ko-

risno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pra-

vednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako

djelo ljubavi.” Bog je osigurao obilje sredstava za uspjeπnu borbu

protiv zla koje je u svijetu. Biblija je bojna oprema kojom se

moæemo opremiti za borbu. Opaπimo se istinom. Obucimo oklop

pravednosti. U naπim rukama mora biti πtit vjere, na glavi ka-

502

317

ciga spasenja, a maËem Duha, to jest rijeËju Boæjom, trebamo

prokrËiti put kroz prepreke i zamke grijeha.

Pavao je znao da Crkvi predstoji vrijeme velike opasnosti.

Znao je da Êe oni koji se budu brinuli za crkve morati obaviti

vjeran i ozbiljan posao. Zato je pisao Timoteju: “Zaklinjem te

— pred Bogom i Kristom Isusom koji Êe suditi æive i mrtve —

i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj ri-

jeË — pristupi (k vjernicima) — bilo da im je zgodno, bilo ne-

zgodno — kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti

pouke.”

Ovaj sveËani poziv upuÊen tako gorljivom i vjernom Ëovjeku

kao πto je bio Timotej, snaæno je svjedoËanstvo o vaænosti i

odgovornosti rada propovjednika Radosne vijesti. PozivajuÊi Ti-

moteja da stane pred Boæji sud, Pavao ga moli da propovijeda

RijeË, a ne ljudska kazivanja i obiËaje; da bude spreman po-

svjedoËiti za Boga kad god mu se pruæi prilika — pred velikim

skupovima i u privatnom krugu, na putu ili kraj ognjiπta, pri-

jateljima i neprijateljima, bio u sigurnosti ili izloæen tegobama

i opasnostima, prijekoru i gubitku.

BojeÊi se da bi Timoteja blagi, krotki duh mogao navesti

da izbjegava bitan dio njegova rada, Pavao ga je pozvao da bu-

de dosljedan u karanju grijeha i da oπtro ukorava krivce za ve-

lika zla. Ali to treba Ëiniti “u svoj strpljivosti i svakoj vrsti po-

uke”. Trebao je pokazati Kristovu strpljivost i ljubav, objaπnja-

vajuÊi i potkrepljujuÊi svoje ukore istinama RijeËi.

Teπko je mrziti i koriti grijeh a istodobno imati saæaljenja

i njeænosti prema grjeπniku. ©to se viπe budemo trudili da po-

stignemo svetost srca i æivota, to Êemo biti osjetljiviji za grijeh

i odluËniji u neodobravanju svakog odstupanja od dobra. Moramo

se Ëuvati nepotrebne oπtrine prema krivcu, ali isto tako mora-

mo paziti da ne izgubimo iz vida strahovitu grjeπnost grijeha.

Potrebno je da prema zabludjelome pokaæemo strpljenje i lju-

bav nalik Kristovoj, ali isto tako postoji opasnost da pokaæemo

tako veliko razumijevanje za njegovu zabludu da Êe ukor sma-

trati nezasluæenim pa Êe ga odbaciti kao nepriliËan i neprave-

dan.

Propovjednici Evanelja katkad Ëine veliku πtetu dopuπta-

juÊi da se njihovo strpljenje izrodi u snoπljivost prema grijehu

i Ëak sudjelovanje u njemu. Tako nalaze isprike i ublaæavaju ono

πto Bog osuuje, pa nakon nekog vremena postaju tako zasli-

Pavlovo posljednje pismo

503

504

318 Djela apostolska

jepljeni da pohvaljuju upravo one koje su po Boæjoj zapovijedi

trebali ukoriti. Onaj koji je svoje duhovno prosuivanje otupio

grjeπnom blagoπÊu prema onima koje Bog osuuje, na kraju Êe

uËiniti veÊi grijeh oπtrinom i gruboπÊu prema onima koje Bog

prima.

Mnogi koji tvrde da su krπÊani i smatraju se ovlaπtenima

pouËavati druge, oholoπÊu ljudske mudrosti, preziranjem utje-

caja Svetog Duha i gnuπanjem prema istinama Boæje RijeËi bit

Êe navedeni da se okrenu od Boæjih zahtjeva. Pavao je rekao

Timoteju: “Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdrave

nauke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilati uËite-

lje koji im πkaklju uπi, te Êe odvratiti uπi od istine, a okrenut

Êe se bajkama.”

Ovdje apostol ne govori o onima koji su otvoreni nevjer-

nici, veÊ o nazovikrπÊanima koji se priklanjaju svojem vodiËu i

tako postaju robovi vlastitog ja. Takvi su voljni sluπati samo ona

nauËavanja koja ih ne kore za njihove grijehe niti osuuju za

ljubav prema zadovoljstvima. Njih vrijeaju jasne rijeËi vjernih

Boæjih slugu i zato biraju uËitelje koji Êe ih hvaliti i laskati im.

A meu onima koji tvrde da su propovjednici ima takvih koji

propovijedaju miπljenja ljudi umjesto Boæje rijeËi. Nevjerni svojem

zadatku oni odvode na stranputicu one koji od njih oËekuju

duhovno vodstvo.

U propisima svojeg svetog Zakona Bog je dao savrπeno pra-

vilo za æivot. On je objavio da Êe ovaj Zakon, u kojemu se ne

moæe promijeniti ni jedna jota ili kovrËica, do svrπetka vremena

zadræati zahtjeve u odnosu na ljudska biÊa. Krist je doπao da

uzveliËa i proslavi Zakon. On je pokazao da je utemeljen na

πirokoj osnovi ljubavi prema Bogu i prema Ëovjeku i da je

posluπnost svim njegovim propisima Ëovjekova duænost. On je

u svojem vlastitom æivotu dao primjer posluπnosti Boæjem za-

konu. U propovijedi na gori pokazao je kako njegovi zahtjevi

obuhvaÊaju viπe od vanjskih postupaka i uzimaju u obzir misli

i nakane srca.

Ako ljudi posluπaju Zakon, on ih navodi da se odreknu “bez-

boænosti i svjetskih poæuda” i da æive “umjereno, pravedno i

poboæno u ovome svijetu” (Titu 2,12). Ali neprijatelj svake pra-

vednosti zarobio je ovaj svijet i naveo muπkarce i æene na nepo-

sluπnost Zakonu. Kako je Pavao predvidio, mnogi su se odvra-

tili od jasnih, ozbiljnih istina Boæje rijeËi i izabrali uËitelje koji

505

319

im iznose milozvuËne bajke. Mnogi propovjednici i drugi ljudi

nogama gaze Boæje zapovijedi. Tako se vrijea Stvoritelj svijeta,

a Sotona se trijumfalno smije uspjelom planu.

Sve veÊi prijezir prema Boæjem zakonu izaziva sve veÊu

odbojnost prema vjeri, sve veÊu oholost, ljubav prema zadovolj-

stvima, neposluh roditeljima i popuπtanje sebi; a ljudi koji raz-

miπljaju, svuda zabrinuto pitaju: ©to se moæe uËiniti da se isprave

ova alarmantna zla? Odgovor nalazimo u Pavlovim savjetima

upuÊenim Timoteju: “Propovijedaj RijeË!” U Bibliji nalazimo

jedina sigurna naËela djelovanja. Ona je prijepis Boæje volje,

izraz boæanske mudrosti. Ona ljudskom razumu razjaπnjava ve-

like æivotne probleme i svima koji poπtuju njezine propise pokazat

Êe se kao siguran vodiË koji Êe ih saËuvati da svoj æivot ne

utroπe u pogrjeπno usmjerene napore.

Bog je objavio svoju volju i za Ëovjeka je nerazumno sum-

njati u ono πto je siπlo s Njegovih usana. Nakon πto je progovorila

BeskonaËna Mudrost, nema sumnjivih pitanja koja bi Ëovjek

trebao rijeπiti, nema kolebljivih moguÊnosti kojima bi se tre-

bao prilagoditi. Sve πto se od njega oËekuje jest otvoreno, ozbiljno

slaganje s objavljenom Boæjom voljom. Posluπnost je najuzviπe-

niji nalog razuma kao i savjesti.

Pavao je nastavio sa svojom molbom: “A ti budi trijezan u

svemu, podnesi patnje, vrπi djelo propovjednika Radosne vije-

sti, ispuni svoju duænost do kraja!” Pavao je znao da Êe uskoro

zavrπiti utrku pa je æelio da Timotej zauzme njegovo mjesto,

da Ëuva Crkvu od bajki i krivovjerja kojim Êe je neprijatelj, na

razne naËine, nastojati udaljiti od jednostavnosti Evanelja.

Savjetovao ga je da se Ëuva svih svjetovnih poslova i da se ne

zapliÊe u ono πto bi ga moglo prijeËiti da se potpuno preda

radu za Boga; da s radoπÊu trpi protivljenje, prijekor i progon-

stvo u kojem Êe se oËitovati njegova vjernost; da u cijelosti dokaæe

svoju sluæbu koristeÊi se svim raspoloæivim sredstvima kako bi

Ëinio dobro onima za koje je Krist umro.

Pavao je svojim æivotom svjedoËio za istine koje je nauËa-

vao i u tome je bila njegova snaga. Srce mu je bilo ispunjeno

dubokim, trajnim osjeÊajem odgovornosti; radio je u tijesnoj

zajednici s Onim koji je izvor pravde, milosra i istine. »vrsto

se dræao Kristovog kriæa kao jedinog jamstva za uspjeh. Spa-

siteljeva ljubav bila je trajna pobuda koja ga je odræavala u borbi

sa sobom i borbi protiv zla, dok je u sluæbi za Krista iπao naprijed

Pavlovo posljednje pismo

507

506

320 Djela apostolska

ne obaziruÊi se na neljubaznost svijeta i protivljenje svojih ne-

prijatelja.

Crkvi je u ove opasne dane potrebna vojska radnika koji

su, kao Pavao, sebe odgojili da budu korisni, koji imaju dubo-

ko iskustvo s Bogom i koji su ispunjeni ozbiljnoπÊu i gorljivo-

πÊu. Potrebni su joj posveÊeni, poærtvovni ljudi; ljudi koji ne-

Êe izbjegavati tegobe i odgovornost; ljudi koji su hrabri i vjer-

ni; ljudi u Ëijim je srcima Krist “nada slave”; ljudi koji Êe pro-

povijedati “rijeË” usnama dodirnutim svetim ognjem. Boæje djelo

propada zbog nedostatka takvih radnika, a kobne zablude kao

smrtonosni otrov kaljaju moral i gase nade velikog dijela ljud-

skog roda.

Dok vjerni, radom izmoreni nositelji barjaka polaæu svoj

æivot za istinu, tko Êe istupiti da zauzme njihovo mjesto? HoÊe

li naπi mladi ljudi prihvatiti svetu zadaÊu iz ruku svojih otaca?

Pripremaju li se da popune mjesta ispraænjena smrÊu vjernih?

HoÊe li poπtovati apostolovu molbu, Ëuti poziv na duænost us-

red poticaja na sebiËnost i slavoljublje koji vrebaju mlade?

Pavao je zavrπio pismo osobnom porukom upuÊenom ra-

znim pojedincima i ponovio hitan zahtjev da Timotej πto prije

doe k njemu, ako je moguÊe, prije zime. Govorio je o svojoj

osamljenosti prouzroËenoj time πto su ga napustili neki njego-

vi prijatelji, a drugi su nuæno morali otiÊi; a ukoliko bi Timo-

tej oklijevao krenuti bojeÊi se da je potreban crkvi u Efezu,

Pavao je rekao kako je veÊ poslao Tihika da popuni njegovo

mjesto.

Nakon πto je spomenuo svoje suenje pred Neronom, Ëi-

njenicu da su ga njegova braÊa napustila i okrepljujuÊu milost

Boga koji Ëuva Savez, Pavao je zavrπio pismo preporuËivπi

voljenog Timoteja zaπtiti velikog Pastira koji Êe se i dalje skrbiti

za svoje stado, premda potpastiri mogu biti oboreni.

508

321

50Osuen na smrt

Za Pavlovog posljednjeg suenja pred Neronom, vladara se

tako snaæno dojmila snaga apostolovih rijeËi da je odgaao do-

noπenje presude pa optuæenog Boæjeg slugu niti je oslobodio

niti osudio. Ali vladareva zloba prema Pavlu uskoro se vratila.

OgorËen πto ne moæe zaustaviti πirenje krπÊanske vjere, Ëak ni

u svojem carskom kuÊanstvu, odluËio je da apostola pogubi Ëim

nae naoko uvjerljiv razlog. Nedugo zatim Neron je proglasio

odluku kojom je Pavao osuen na muËeniËku smrt. BuduÊi da

se rimskog graanina nije smjelo podvrgnuti muËenju, bio je

osuen na odsijecanje glave.

Pavao je potajno odveden do stratiπta. Samo je nekolicini

promatraËa bilo dopuπteno da budu prisutni jer su se njegovi

progonitelji, uznemireni snagom njegova utjecaja, bojali da bi

se prisustvovanjem njegovom pogubljenju neki mogli obratiti

na krπÊanstvo. Ali Ëak su i okorjeli vojnici koji su ga sprovodili

sluπali njegove rijeËi i s Ëuenjem gledali kako vedro i Ëak ra-

dosno oËekuje smrt. Za neke koji su prisustvovali pogubljenju,

njegov duh opraπtanja svojim ubojicama i nepokolebljivo po-

uzdanje u Krista do samog kraja pokazalo se mirisom za æivot.

Viπe njih prihvatilo je Spasitelja kojeg je Pavao propovijedao i

nedugo zatim svoju vjeru neustraπivo zapeËatilo vlastitom krvlju.

Pavlov je æivot do posljednjeg trenutka svjedoËio o istinitosti

rijeËi πto ih je uputio KorinÊanima: “Bog koji je zapovjedio:

‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcima

da osvijetli spoznaju slave Boæje na licu Kristovu. Ali ovo bla-

go nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspjeπ-

nost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali

(321)

510

509

322 Djela apostolska

nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne oËa-

javamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas

na zemlju, ali nismo uniπteni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu

nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naπem tijelu oËituje i

æivot Isusov.” (2. KorinÊanima 4,6-10) Svoju dostatnost nije vi-

dio u sebi, veÊ u prisutnosti i djelovanju boæanskog Duha koji

mu je ispunjavao duπu i svaku misao dovodio u pokornost Kri-

stovoj volji. Prorok objavljuje: “Narod pravedni... Ëuva mir, jer

se u te uzda.” (Izaija 26,3) Nebeski mir koji se vidio na Pavlo-

vom licu zadobio je mnoge duπe za Evanelje.

Pavao je bio okruæen ozraËjem Neba. Svi koji su se druæili

s njim osjeÊali su utjecaj njegovog zajedniπtva s Kristom. Nje-

gov vlastiti æivot bio je primjer istine koju je navijeπtao i to je

davalo osvjedoËavajuÊu snagu njegovom propovijedanju. U to-

me leæi snaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog æivota

najuvjerljivija je propovijed koja se moæe iznijeti u prilog krπÊan-

stvu. Argument, Ëak i kad ga se ne moæe pobiti, moæe izazvati

samo protivljenje; ali poboæni primjer ima snagu kojoj se nije

moguÊe potpuno oduprijeti.

U brizi za one koje Êe uskoro napustiti a koji Êe se morati

boriti s predrasudama, mrænjom i progonstvom, apostol je iz

vida izgubio vlastito stradanje. Ono nekoliko krπÊana koji su

ga pratili do stratiπta nastojao je ojaËati i ohrabriti ponavlja-

njem obeÊanja danih onima koji su progonjeni radi pravednosti.

Uvjeravao ih je da neÊe izostati niπta od onoga πto je Gospo-

din rekao a odnosi se na Njegovu iskuπanu i vjernu djecu. Moæda

Êe im za kratko biti teπko zbog mnogobrojnih kuπnji; moæda

Êe biti liπeni zemaljske utjehe; ali neka ohrabre svoja srca si-

gurnoπÊu Boæje vjernosti govoreÊi: “Znam komu sam povjero-

vao i uvjeren sam da je on moÊan poklad moj saËuvati.” (2.

Timoteju 1,12 — DF) Uskoro Êe prestati noÊ nevolja i patnji, a

onda Êe svanuti jutro mira i savrπenog dana.

Apostol je gledao u slavnu buduÊnost, ne s nesigurnoπÊu

ili strahom, veÊ s radosnom nadom i velikom Ëeænjom. Dok

stoji na stratiπtu, on ne vidi krvnikov maË ni zemlju koja Êe

ubrzo primiti njegovu krv; tog ljetnog dana gleda u mirno plavo

nebo k prijestolju VjeËnoga.

Ovaj Ëovjek vjere promatra ljestve iz Jakovljeva vienja πto

prikazuju Krista koji je povezao Zemlju s Nebom, prolaznog

Ëovjeka s beskonaËnim Bogom. Vjera mu jaËa kad se prisjeÊa

512

511

323

patrijarha i proroka koji su se oslanjali na Onoga koji je njego-

va potpora i utjeha i za koga daje svoj æivot. Od tih svetih ljudi,

koji su iz stoljeÊa u stoljeÊe svjedoËili za svoju vjeru, Ëuje uvje-

ravanje da je Bog istinit. Svoje sudrugove apostole, koji su propo-

vijedajuÊi Kristovo Evanelje poπli da se suoËe s vjerskom zasli-

jepljenoπÊu i poganskim praznovjerjem, progonstvom i prijezi-

rom, koji nisu marili za svoj æivot samo da bi mogli visoko uzdig-

nuti svjetlo kriæa usred mraËnog labirinta nevjere — njih Ëuje

kako svjedoËe o Isusu kao Sinu Boæjem, Spasitelju svijeta. Sa

sprava za muËenje, s lomaËa, iz tamnica, iz brloga i πpilja do

njegovih uπiju dopiru pobjedniËki poklici muËenika. On Ëuje

svjedoËenje nepokolebljivih duπa koje, premda bijedne, napaÊene

i muËene, neustraπivo i ozbiljno svjedoËe za vjeru izjavljujuÊi:

“Znam komu sam vjerovao.” Ovi, dajuÊi svoj æivot za vjeru, navije-

πtaju svijetu da Onaj u koga su se pouzdali moæe zauvijek spasiti.

Otkupljen Kristovom ærtvom, opran od grijeha u Njegovoj

krvi i obuËen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi osvjedo-

Ëen da je njegova duπa dragocjena u oËima Otkupitelja. Nje-

gov je æivot skriven s Kristom u Bogu i on je uvjeren da Onaj

koji je pobijedio smrt moæe saËuvati ono πto je Njemu povje-

rio. Njegov se um hvata Spasiteljeva obeÊanja: “Ja Êu ga uskrs-

nuti u posljednji dan.” (Ivan 6,40 — ©A) Misli su mu usredoto-

Ëene na drugi dolazak njegovog Gospodina. I dok se spuπta

krvnikov maË i oko muËenika okupljaju sjene smrti, njegova

posljednja misao skaËe naprijed, kao πto Êe i prva u trenutku

velikog buenja, ususret Davatelju æivota koji Êe ga primiti u

radost blagoslovljenih.

Mnogo je stoljeÊa proπlo od dana kad je ostarjeli Pavao prolio

svoju krv kao svjedok za rijeË Boæju i za svjedoËanstvo Isusa

Krista. Nije bilo vjerne ruke koja bi za buduÊe naraπtaje zabi-

ljeæila posljednje prizore u æivotu ovog svetog Ëovjeka, ali nam

je NadahnuÊe saËuvalo njegovo svjedoËenje pred smrt. Njegov

je glas kao zvuk trube odjekivao kroz sve vjekove do danas, a

njegova je odvaænost hrabrila tisuÊe svjedoka za Krista budeÊi

u tisuÊama ojaenih duπa odjek njegove trijumfalne radosti: “VeÊ

se moja krv izlijeva u Boæju Ëast, vrijeme je moje smrti blizu.

Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËuvao. VeÊ

mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onaj Dan

dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima

koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,6-8)

Osuen na smrt

513

324 Djela apostolska

51Vjerni potpastir

Ovo je poglavlje zasnovano na Prvoj Petrovoj poslanici.

U Djelima apostolskim malo je govora o kasnijem radu apo-

stola Petra. Tijekom godina sluæbe nakon izlijevanja Duha na

Pedesetnicu, bio je meu onima koji su neumorno nastojali do-

prijeti do Æidova koji su dolazili u Jeruzalem da se u vrijeme

godiπnjih blagdana poklone u hramu.

Kako se umnoæavao broj vjernika u Jeruzalemu i u drugim

mjestima u koja su otiπli vjesnici kriæa, talenti koje je imao Pe-

tar pokazali su se neprocjenjivo vrijednima za prvu krπÊansku

Crkvu. Utjecaj njegova svjedoËenja o Isusu iz Nazareta πirio se

nadaleko. Na Petru je poËivala dvostruka odgovornost. Pred ne-

vjernicima je odluËno svjedoËio o Mesiji i ozbiljno radio na nji-

hovom obraÊenju; istodobno se posebno posvetio vjernicima

jaËajuÊi ih u Kristovoj vjeri.

Nakon πto se odrekao sebe i shvatio da se u potpunosti

mora osloniti na boæansku silu, Petar je dobio poziv da djeluje

kao potpastir. Krist mu je, prije nego πto Ga se odrekao, rekao:

“Kad k sebi doeπ, uËvrsti svoju braÊu.” (Luka 22,32 — DF) Ovim

je rijeËima najavio opπiran i djelotvoran rad koji Êe apostol u

buduÊnosti obavljati za one koji Êe pristupiti vjeri. Za taj rad

Petra je pripremilo iskustvo grijeha, stradanja i pokajanja. Tek

kad je postao svjestan vlastite slabosti, mogao je shvatiti potrebu

vjernika da se oslone na Krista. Usred oluje kuπnji nauËio je

da Ëovjek moæe biti siguran samo ako se, potpuno nesiguran u

sebe, osloni na Spasitelja.

(324)

515

514

325

Za posljednjeg Kristovog susreta s uËenicima pokraj jeze-

ra Petru je, kuπanom triput ponovljenim pitanjem: “Ljubiπ li

me?” (Ivan 21,15-17), vraÊeno mjesto meu Dvanaestoricom.

Povjeren mu je posao; trebao je pasti Gospodnje stado. Sada

je, obraÊen i prihvaÊen, trebao ne samo nastojati da spasi one

izvan stada, veÊ je trebao biti i pastir ovcama.

Krist je Petru spomenuo samo jedan uvjet sluæbe: “Ljubiπ

li me?” Ovo je bitna karakteristika. Premda je Petar mogao

posjedovati sve druge vrline, bez ljubavi prema Kristu ne bi

mogao biti vjerni pastir Boæjeg stada. Znanje, dobrota, rjeËi-

tost, gorljivost — sve to je bitno za dobar rad, ali bez Kristove

ljubavi u srcu djelo krπÊanskog propovjednika je promaπaj.

Kristova ljubav nije nestalan osjeÊaj, veÊ æivo naËelo koje

se treba oËitovati kao trajna sila u srcu. Ako su karakter i po-

naπanje pastira prikaz istine koju zastupa, Gospodin Êe na nje-

gov rad staviti peËat svojeg odobravanja. Pastir i stado postat

Êe jedno, ujedinjeni u zajedniËkoj nadi u Kristu.

Spasiteljev naËin postupanja s Petrom bio je pouka za njega

i njegovu braÊu. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina,

ljubav kojom ga je Isus ljubio nikad se nije pokolebala. I kad

je apostol preuzeo sluæbu navijeπtanja RijeËi drugima, trebao

je prijestupniku pristupiti sa strpljenjem, saæaljenjem i ljubav-

lju koja opraπta. DræeÊi na umu svoju vlastitu slabost i proma-

πaj, trebao je s ovcama i janjcima povjerenim njegovoj skrbi

postupati njeæno kao πto je Krist s njim postupio.

BuduÊi da su zla, ljudska su biÊa sklona postupati bez njeæ-

nosti prema onima koji su izloæeni kuπnji i lutanju. Ona ne mogu

Ëitati srce; nemaju pojma o njihovoj borbi i boli. Trebaju nau-

Ëiti πto je ukor ljubavi, udarac koji ranjava da bi iscijelio, upo-

zorenje koje daje nadu.

Petar je tijekom svoje sluæbe vjerno bdio nad stadom povje-

renim njegovoj brizi i tako se pokazao dostojnim zadatka i odgo-

vornosti koju mu je Spasitelj povjerio. Uvijek je uzdizao Isusa

iz Nazareta kao Nadu Izraela, Spasitelja ljudskog roda. Dopu-

stio je da njegovim æivotom upravlja Veliki Radnik. Svime πto

mu je bilo na raspolaganju nastojao je poduËiti vjernike za ak-

tivnu sluæbu. Njegov poboæni primjer i neumorna aktivnost na-

dahnuli su mnoge perspektivne mlade ljude da se potpuno po-

svete propovjedniËkoj sluæbi. Kako je vrijeme protjecalo, tako

je rastao utjecaj apostola kao odgojitelja i voe; i premda je

Vjerni potpastir

517

516

326 Djela apostolska

uvijek nastojao raditi posebno za Æidove, posvjedoËio je u mno-

gim zemljama i ojaËao vjeru mnogih u Radosnu vijest.

U kasnijim godinama svoje sluæbe Petar je bio potaknut

da piπe vjernicima “rasijanim meu poganima Ponta, Galacije,

Kapadocije, Azije i Bitinije”. Svojim je pismima obnavljao od-

vaænost i jaËao nadu onih koji su trpjeli kuπnje i nevolje te ob-

navljao dobra djela onih koji su zbog mnogih kuπnji bili u opas-

nosti da se prestanu oslanjati na Boga. Iz ovih se pisama vidi

da ih je pisao netko tko je bio izloæen obilnom stradanju za

Krista, ali i Njegovoj utjesi; netko Ëije je cijelo biÊe bilo preobra-

æeno miloπÊu i Ëija je nada u vjeËni æivot bila sigurna i Ëvrsta.

Na samom poËetku prvog pisma ostarjeli Boæji sluga pri-

pisuje svome Gospodinu razlog za hvalu i zahvalnost: “Neka

bude hvaljen Bog, Otac naπega Gospodina Isusa Krista,” usklik-

nuo je, “koji nas po svome velikom milosru uskrsnuÊem Isu-

sa Krista od mrtvih ponovo rodi za æivu nadu, za neprolaznu,

neokaljanu, neuvelu baπtinu koja vam stoji saËuvana u nebesi-

ma, vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πto veÊ

stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme.”

Ovoj su se nadi u zajamËenu baπtinu na novoj Zemlji ra-

dovali prvi krπÊani, Ëak i u vrijeme teπkih nevolja i stradanja.

“Zato Êete klicati od radosti,” pisao je Petar, “iako se jedan Ëas

— ako to mora biti — budete oæalostili raznim kuπnjama, da se

vrijednost vaπe vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje

se kuπa u vatri, pokaæe na hvalu, slavu i Ëast u Ëasu kad se

objavi Isus Krist, koga ljubite iako ga niste vidjeli... klicat Êete

od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti, jer Êete postiÊi

cilj svoje vjere: spasenje duπama.”

Apostolove rijeËi napisane su za vjernike svih vremena; one

imaju posebnu vrijednost za one koji æive u vrijeme kad “blizu

je svrπetak svega”. Njegove upute i opomene, njegove rijeËi vjere

i odvaænosti potrebne su svakoj duπi koja svoju vjeru æeli saËu-

vati “Ëvrsto... do svrπetka” (Hebrejima 3,14).

Apostol je vjernike nastojao pouËiti koliko je vaæno saËu-

vati um da se ne bavi zabranjenim predmetima i svoju snagu

ne troπi na ono πto je beznaËajno. Oni koji ne æele upasti u

Sotonine zamke moraju Ëuvati pristupe duπi; moraju izbjega-

vati Ëitanje, gledanje i sluπanje onoga πto navodi na neËiste misli.

Ne smiju dopustiti da se um nasumce bavi svakim predmetom

koji mu moæe nametnuti neprijatelj duπa. Srce treba vjerno Ëu-

518

327

vati jer Êe u protivnom zlo izvana probuditi zlo unutra i duπa

Êe lutati u mraku. “Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um,”

pisao je Petar, “budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u

milost koja Êe vam se donijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist...

ne oblikujte se prema negdaπnjim strastima — strastima iz vre-

mena vaπeg neznanja, veÊ kao πto je svet onaj koji vas je po-

zvao, postanite i sami sveti u svemu æivljenju, jer stoji pisano:

‘Budite sveti jer sam ja svet!’”

“Provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuini! Znajte

da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom —

od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naËina æivota, ne-

go skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. On

je, istina, bio prije poznat (i predodreen), prije postanka svijeta,

ali se tek na kraju vremena oËitova zbog vas. Po njemu vjeru-

jete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i koji ga je proslavio,

tako da vaπa vjera puna nade bude usmjerena k Bogu.”

Da se spasenje ljudi moglo kupiti srebrom i zlatom, kako

bi to lako mogao ostvariti Onaj koji kaæe: “Moje je zlato, moje

je srebro!” (Hagaj 2,8) No prijestupnika se moglo otkupiti sa-

mo dragocjenom krvlju Sina Boæjeg. Plan spasenja predviao

je ærtvu. Apostol Pavao je pisao: “Ta poznato vam je milosre

Gospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπa

postao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.”

(2. KorinÊanima 8,9) Krist je sebe predao za nas da bi nas mogao

izbaviti od svake bezboænosti. A kao krunski blagoslov spase-

nja, “milosni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospo-

dinu naπemu” (Rimljanima 6,23).

“Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svoje duπe da postig-

nete bratsku ljubav,” nastavio je Petar, “Ëistim srcem ljubite æarko

jedan drugoga.” Boæja rijeË — istina — sredstvo je preko kojega

Gospodin oËituje svojeg Duha i snagu. Posluπnost rijeËi donosi

plod traæene kvalitete — “nehinjeno bratoljublje” (DF). Ova je

ljubav nebeskog podrijetla i vodi uzviπenim pobudama i nese-

biËnim postupcima.

Kad istina postane trajno naËelo u æivotu, duπa se ponovo

raa “ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju

æivoga i vjeËnog Boga”. Ovo je novoroenje posljedica prima-

nja Krista kao Boæje RijeËi. Kad Sveti Duh utisne u srce boæanske

istine, bude se nova shvaÊanja i dotad uspavana energija biva

potaknuta na suradnju s Bogom.

Vjerni potpastir

520

519

328 Djela apostolska

Tako je bilo kod Petra i njegovih drugova uËenika. Krist

je objavio istinu svijetu. On je posijao neraspadljivo sjeme —

Boæju rijeË — u srca ljudi. Ali mnoge od najdragocjenijih po-

uka Velikog UËitelja iznesene su onima koji ih nisu razumjeli.

Kad je nakon Njegova uzaπaπÊa Sveti Duh podsjetio uËenike na

Njegove pouke, probudila su se njihova uspavana osjetila. Zna-

Ëenje ovih istina bljesnulo je u njihovom umu kao nova objava

i u njihove se misli ugnijezdila istina, Ëista i neiskrivljena. Ta-

da su primili Ëudesno iskustvo Kristova æivota. RijeË je posvje-

doËila njima, ljudima koje je On izabrao, pa su navijestili silnu

istinu: “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama...” “Uis-

tinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.”

(Ivan 1,14.16)

Apostol je pozvao vjernike da prouËavaju Pisma, jer ako

ih pravilno razumiju, mogu osigurati vjeËnost. Petar je shvatio

da Êe u æivotu svake duπe koja Êe na kraju pobijediti biti teπ-

koÊa i nevolja, ali je isto tako znao da Êe poznavanje Pisma

pomoÊi osobi izloæenoj kuπnji da se podsjeti obeÊanja koja Êe

tjeπiti srce i jaËati vjeru u SvemoguÊega.

“Svaki je, naime, Ëovjek kao trava,” ustvrdio je, “sva nje-

gova slava kao cvijet od trave: trava se osuπi i cvijet joj otpad-

ne, a rijeË Gospodnja zauvijek ostaje! A to je ta rijeË koja vam

je navijeπtena kao Radosna vijest. Prema tome, odbacite od se-

be svaku vrstu zloÊe i svaku vrstu lukavπtine, licemjerja, zavisti

i svaku vrstu klevetanja. BuduÊi da ste tek roena djeËica, Ëe-

znite za onim Ëistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzra-

stete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospo-

din.”

Mnogi vjernici kojima je Petar upuÊivao svoja pisma æivjeli

su usred pogana i puno je toga ovisilo o tome hoÊe li ostati

vjerni uzviπenom pozivu svojeg zvanja. Apostol ih je podsjeÊao

na prednosti koje imaju kao sljedbenici Isusa Krista. “Vi ste,

naprotiv,” pisao je, “izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti

puk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite slavna djela

onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. NekoÊ ni-

ste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Boæji; nekoÊ bez milo-

sra, a sada ste postigli milosre.

Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da ste tuinci i stranci,

klonite se tjelesnih poæuda, jer one vojuju protiv duπe! Vladaj-

te se lijepo meu poganima da bi u onome u Ëemu vas sada

522

521

329

kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela, kad ih promatraju,

pomno hvalili Boga na dan pohoenja!”

Apostol je jasno pokazao kako se vjernici trebaju ponaπati

prema graanskim vlastima: “Pokoravajte se svakoj ljudskoj

ustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upra-

viteljima, jer ih on πalje da kaænjavaju one koji Ëine zlo, a po-

hvaljuju one koji Ëine dobro! Ovo je, naime, volja Boæja: da

ËineÊi dobro uπutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi.

Pokoravajte se kao slobodni, ali ne sluæeÊi se slobodom kao

izgovorom za svoju zloÊu, nego kao sluge Boæje! Sve poπtujte,

braÊu ljubite, Boga se bojte, kralja Ëastite!”

Slugama je savjetovao da budu pokorni svojim gospodari-

ma “sa svim duænim poπtovanjem, ne samo dobrima i blagima

nego i onima koji su muËne Êudi!” “Kakva je naime, slava”, ob-

jasnio je apostol, “u tome ako Êete krivi strpljivo podnositi udarce?

Ali ako Êete strpljivo podnositi trpeÊi πto dobro Ëinite, to je

ugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za

vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji

ne uËini grijeha i u Ëijim se ustima ne nae prijevare; on koji

vrijean nije zauzvrat vrijeao, muËen nije prijetio, nego je to

prepuπtao pravednomu Sucu; on koji osobno u svom tijelu naπe

grijehe uznese na kriæ da mi, umrijevπi svojim grijesima, æivimo

pravednosti; on Ëijim ste modricama izlijeËeni. Lutali ste naime

kao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i Ëuvaru duπa svojih.”

Apostol je upuÊivao æene u vjeri da budu Ëedne u razgo-

vorima i skromne u odijevanju i ponaπanju. “Vaπ nakit neka ne

bude vanjski,” savjetovao je, “umjetno spletena kosa, stavljanje

zlatnog nakita, oblaËenje raskoπnih haljina — nego skrivenost

— srce obuËeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh — ono

πto je dragocjeno pred Bogom.”

Ova pouka vrijedi za vjernike svih vremena. “Prepoznat Êete

ih po njihovim plodovima.” (Matej 7,20) Unutarnji ukras krot-

kog i mirnog duha jest dragocjen. U æivotu pravog krπÊanina

vanjsko je ukraπavanje uvijek u skladu s unutarnjim mirom i

svetosti. “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom,” rekao je Krist,

“neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me

slijedi!” (Matej 16,24) KrπÊaninov æivot obiljeæavat Êe samo-

odricanje i poærtvovnost. Dokaz da je ukus obraÊen vidjet Êe

se u odijevanju onih koji hode putem pripravljenim za Gospodnje

otkupljenike.

Vjerni potpastir

523

330 Djela apostolska

Dobro je voljeti ljepotu i Ëeznuti za njom, ali Bog æeli da

na prvom mjestu volimo i traæimo najviπu ljepotu, onu ne-

prolaznu. Nikakvo vanjsko ukraπavanje ne moæe se u ljepoti us-

porediti s Ëovjekom “blaga i smirena duha” (DF), obuËenim “u

bijel, Ëist lan” (Otkrivenje 19,14) koji Êe na sebi imati svi sve-

ti sa Zemlje. Ovakva Êe ih odjeÊa uËiniti lijepima i omiljenima

ovdje, a jednog Êe dana biti znamen koji Êe im omoguÊiti pri-

stup u Kraljevu palaËu. Njegovo obeÊanje glasi: “Oni Êe hoditi

sa mnom u bjelini jer su dostojni.” (Otkrivenje 3,4 — DF)

GledajuÊi u proroËkom vienju opasnosti kojima Êe biti iz-

loæena Kristova crkva u buduÊnosti, apostol je pozivao vjerni-

ke da budu Ëvrsti u nevoljama i stradanju. “Prestanite se Ëu-

diti, ljubljeni”, pisao je, “ kao da vam se πto neobiËno dogaa

— poæaru koji bjesni meu vama da vas iskuπa!”

Kuπnja je dio πkolovanja u Kristovoj πkoli da se Boæja djeca

oËiste od troske svjetovnosti. Kuπnje dolaze na njih zato πto

Bog vodi svoju djecu. Kuπnje i prepreke su metode pomoÊu

kojih On primjenjuje stegu, to su Njegova sredstva za uspjeh.

Onaj koji Ëita ljudska srca zna njihove slabosti bolje od njih

samih. On vidi da neki imaju sposobnosti koje bi, kad bi bile

ispravno usmjerene, mogle biti uporabljene za napredovanje

Njegovog djela. U svojoj providnosti On ove duπe dovodi u raz-

liËite situacije i prilike da bi mogle uoËiti nedostatke koji su

njima skriveni. On im pruæa priliku da nadvladaju mane i da

se uklope u sluæbu. »esto dopuπta da planu vatre kuπnji da bi

se mogli oËistiti.

Boæja skrb za Njegovu baπtinu ne prestaje. On ne dopuπta

da na Njegovu djecu dou kuπnje osim onih koje su bitne za

njihovo sadaπnje i vjeËno dobro. On Êe oËistiti svoju Crkvu kao

πto je Krist oËistio hram tijekom svoje sluæbe na Zemlji. Sve

πto Njegov narod snae u kuπnji i nevolji dolazi zato da bi mo-

gao razviti dublju poboænost i steÊi veÊu snagu da i dalje niæe

pobjede kriæa.

U Petrovom æivotu bilo je trenutaka kad nije bio spreman

vidjeti kriæ u Kristovom djelu. Kad je Spasitelj svojim uËeni-

cima poËeo govoriti o stradanju i smrti koja Ga Ëeka, Petar je

uskliknuo: “Boæe saËuvaj! Tebi se takvo πto ne smije dogoditi!”

(Matej 16,22) Petrovu primjedbu izazvalo je samosaæaljenje ko-

je je ustuknulo pred zajedniπtvom s Kristom u stradanju. Za

uËenika je bila gorka lekcija, koju je jako sporo uËio, da Kristov

525

524

331

put na Zemlji vodi kroz patnje i poniæenje. Ali on Êe ovu lek-

ciju nauËiti u plamsanju ognja. Sada, kad je njegov nekad us-

pravan stas bio pognut pod teretom godina i rada, mogao je

pisati: “Ljubljeni! Ne Ëudite se poæaru πto bukti meu vama da

vas iskuπa, kao da vam se dogaa πtogod neobiËno! Naprotiv,

radujte se kao zajedniËari Kristovih patnja da i o Objavljenju

njegove slave mognete radosno klicati.” (DF)

ObraÊajuÊi se crkvenim starjeπinama u vezi s njihovim

odgovornostima kao potpastirima Kristova stada, apostol je pi-

sao: “Pasite stado Boæje koje je meu vama i nadzirite ga, ne

na silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj volji; ne iz teænje za

prljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja! Ne vladajte okrutno

nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti

uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neu-

veli vijenac — slavu.”

Oni koji uæivaju poloæaj potpastira trebaju marljivo bdjeti

nad Gospodnjim stadom. To ne treba biti diktatorski nadzor,

veÊ nadzor koji nastoji ohrabriti, ojaËati i uzdiÊi. PropovjedniËka

sluæba je viπe od dræanja propovijedi; ona podrazumijeva ozbi-

ljan osobni rad. Crkvu na Zemlji tvore pogrjeπivi muπkarci i æene

koje treba strpljivim, pomnim radom uvjeæbati i osposobiti da

u ovom æivotu dragovoljno vrπe djelo kako bi u buduÊem æivotu

bili okrunjeni slavom i besmrtnoπÊu. Potrebni su pastori — vjerni

pastiri — koji Boæjem narodu neÊe laskati niti s njim grubo

postupati, veÊ ga hraniti kruhom æivota — ljudi koji u svojem

æivotu svakodnevno osjeÊaju preobraæavajuÊu snagu Svetog Duha,

koji gaje snaænu, nesebiËnu ljubav prema onima za koje rade.

Potpastira Ëeka taktiËan posao kad se u crkvi bude trebao

suoËiti s otuenoπÊu, gorËinom, zaviπÊu i ljubomorom; bit Êe

potrebno raditi u Kristovom duhu da sredi stvari. Treba upu-

titi opomene, ukoriti za grijehe, ispraviti uËinjena zla, i to ne

samo s propovjedaonice, veÊ u osobnom radu. Zabludjelo srce

moæe se usprotiviti vijesti i Boæjeg slugu pogrjeπno osuditi i

kritizirati. Ali neka on zapamti da “mudrost koja dolazi odoz-

go jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna,

puna milosti i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se

sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov

3,17.18)

Posao propovjednika jest “da svima iznese na svjetlo pro-

vedbu Tajne koja je od vjeËnosti bila sakrivena u Bogu”

Vjerni potpastir

527

526

332 Djela apostolska

(Efeæanima 3,9). Ako onaj koji stupi u ovo djelo izabere put

najmanje poærtvovnosti, zadovoljavajuÊi se propovijedanjem, a

osobnu sluæbu prepusti nekome drugome, Bog neÊe prihvatiti

njegov rad. Duπe za koje je Krist umro propadaju zbog nedostatka

dobro usmjerenog osobnog rada; pogrijeπio je u pozivu onaj

koji, nakon πto je stupio u propovjedniËku sluæbu, ne æeli obav-

ljati osobni rad koji zahtijeva skrb za stado.

Pravi pastir ima duh nesebiËnosti. On gubi iz vida sebe

da bi mogao vrπiti Boæja djela. Propovijedanjem RijeËi i osobnom

sluæbom u domovima ljudi on saznaje njihove potrebe, njihove

jade, njihove kuπnje; i suraujuÊi s velikim Nositeljem tereta,

on sudjeluje u njihovim nevoljama, tjeπi ih u njihovoj zbunjenosti,

hrani gladnu duπu i zadobiva njihova srca za Boga. U ovom radu

propovjedniku pomaæu nebeski aneli i on sam dobiva upute

i prosvjetljenje u istini koja ga Ëini mudrim za spasenje.

U vezi s uputama upuÊenim onima koji zauzimaju odgo-

vorne poloæaje u Crkvi, apostol je iznio neka opÊa naËela πto

ih trebaju slijediti svi koji pripadaju crkvenoj zajednici. Mlae

je pripadnike pozivao da slijede primjer svojih starjeπina u oËito-

vanju Kristove poniznosti: “Jednako, vi mladiÊi, pokoravajte se

starjeπinama! U meusobnom saobraÊaju svi se obucite u poniz-

nost, jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost. Ponizite

se dakle pod moÊnom rukom Boæjom, da vas uzvisi u svoje vri-

jeme! Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!

Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi

lav, traæeÊi koga da proædere! Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri!”

Tako je Petar pisao vjernicima u vrijeme posebne nevolje

za Crkvu. Mnogi su veÊ postali dionicima Kristovih muka, a

Crkva je uskoro trebala proÊi kroz razdoblje straπnog progon-

stva. Mnogi od onih koji su u Crkvi stajali kao uËitelji i voe,

trebali su za nekoliko kratkih godina poloæiti æivot za Radosnu

vijest. Ubrzo su trebali provaliti okrutni vuci koji ne πtede stada.

Ali niπta od toga nije smjelo obeshrabriti one koji su svoje nade

usredotoËili na Krista. Uz rijeËi ohrabrenja i dobre volje Petar

je misli vjernika sa sadaπnjih nevolja i buduÊeg stradanja usmjerio

na “neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baπtinu”. “Bog, izvor sva-

kovrsne milosti,” æarko je molio, “onaj koji vas je u Kristu pozvao

u svoju vjeËnu slavu, sâm Êe vas, kad budete neko kratko vrijeme

trpjeli, usavrπiti, uËvrstiti, ojaËati i utvrditi. Njemu slava i vlast

u vijeke vjekova! Amen.”

528

333

52Vjeran do kraja

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj Petrovoj poslanici.

U drugom pismu πto ga je Petar poslao onima koji su pri-

mili “istu dragocjenu vjeru”, apostol je iznio boæanski plan za

razvoj krπÊanskog karaktera. On piπe:

“Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospo-

dina naπega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom

svojom i krepoπÊu, boæanska nas je snaga njegova obdarila svi-

me za æivot i poboænost. Time smo obdareni dragocjenim, naj-

veÊim obeÊanjima da po njima postanete zajedniËari boæanske

naravi umakavπi pokvarenosti koja je u svijetu zbog poæude.

Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost,

krepoπÊu spoznanje, spoznanjem uzdræljivost, uzdræljivoπÊu

postojanost, postojanoπÊu poboænost, poboænoπÊu bratoljublje,

bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, ne-

Êete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.” (DF)

Ove su rijeËi pune uputa i tvore osnovu za pobjedu. Apostol

pred vjernike postavlja ljestve krπÊanskog napredovanja u ko-

jem svaka preËka predstavlja napredovanje u spoznaji Boga; u

penjanju ovim ljestvama ne smije biti zastoja. Vjera, krepost,

spoznaja, uzdræljivost, postojanost, poboænost, bratoljublje i ljubav

preËke su na ovim ljestvama. Mi se spaπavamo penjanjem s preË-

ke na preËku i diæemo se korak po korak do visine ideala koji

nam je postavio Krist. Tako On postaje naπa mudrost, pravednost,

posveÊenje i otkupljenje.

Bog je svoj narod pozvao u slavu i krepost, vrline koje Êe

se oËitovati u æivotu svih koji su stvarno povezani s Njim. BuduÊi

(333)

530

529

334 Djela apostolska

da su postali zajedniËari nebeskog dara, oni trebaju teæiti k

savrπenstvu, da ih “snaga Boæja po vjeri Ëuva” (1. Petrova 1,5).

Boæjoj djeci Njegova slava daje krepost. On æeli da muπkarci i

æene dostignu najviπu mjeru; i kad se vjerom uhvate Kristove

snage, kad se pozovu na Njegova Ëvrsta obeÊanja i primijene

ih na sebe, kad upornoπÊu koja se ne moæe odbiti traæe silu

Svetog Duha, usavrπit Êe se u Njemu.

Kad primi evaneosku vjeru, vjernik treba dodati svojem

karakteru krepost; tako Êe oËistiti srce i pripremiti um za pri-

manje spoznaje o Bogu. Ona je osnova svakog pravog odgoja i

svake prave sluæbe. Ona je jedina sigurna zaπtita od kuπnji; sa-

mo ona moæe po karakteru uËiniti Ëovjeka sliËnim Bogu. Pu-

tem spoznaje o Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu vjernik do-

biva sve “πto je potrebno za æivot i poboænost”. Nijedan dar

neÊe biti uskraÊen onomu tko iskreno Ëezne za stjecanjem Boæje

pravednosti.

“A ovo je vjeËni æivot”, rekao je Krist, “spoznati tebe, jedino

pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

I prorok Jeremija je izjavio: “Mudri neka se ne hvale mudroπ-

Êu, ni junak neka se ne hvali hrabroπÊu, ni bogati neka se ne

hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoÊe, neka se hvali time πto

ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,

pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo — rijeË je Jahvina.”

(Jeremija 9,22.23) Teπko da ljudski um moæe shvatiti πirinu, du-

binu i visinu duhovnog dostignuÊa onoga tko stekne ovu spo-

znaju.

Nitko ne mora u svojem okruæenju doæivjeti neuspjeh u

postizanju savrπenstva krπÊanskog karaktera. ZahvaljujuÊi Kri-

stovoj ærtvi, vjerniku je omoguÊeno da dobije sve πto je potrebno

za æivot i poboænost. Bog nas poziva da dostignemo mjerilo

savrπenstva i pred nas stavlja primjer Kristovog karaktera. U

svojoj ljudskoj naravi, usavrπenoj æivotom stalnog odupiranja zlu,

Spasitelj je pokazao da suradnjom s Boæanstvom ljudska biÊa

mogu postiÊi savrπenstvo karaktera u ovom æivotu. Ovo je Boæje

jamstvo da i mi moæemo postiÊi potpunu pobjedu.

Vjerniku se nudi predivna moguÊnost da postane sliËan Kri-

stu, posluπan svim naËelima Zakona. Ali Ëovjek sam po sebi

uopÊe ne moæe ostvariti ovaj uvjet. Svetost koju prema Boæjoj

rijeËi Ëovjek mora imati da bi se mogao spasiti, posljedica je

djelovanja boæanske milosti kad se pokori stezi i utjecaju Duha

532

531

335

istine. »ovjekova posluπnost moæe postati savrπenom samo zah-

valjujuÊi tamjanu Kristove pravednosti koja boæanskim mirisom

ispunja svaki Ëin posluπnosti. Sa svoje strane krπÊanin treba us-

trajati u svladavanju svakog nedostatka. Stalno se treba moliti

Spasitelju da izlijeËi njegovu grijehom oboljelu duπu. On nema

ni mudrosti ni snage za pobjedu; i jedno i drugo pripada Gos-

podinu i On ih daje onima koji Ga ponizno i skruπeno mole

za pomoÊ.

Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bog iz

dana u dan radi na Ëovjekovom posveÊenju, a Ëovjek treba

suraivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje ispravne

navike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radi po

naËelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema naËelu mnoæenja.

Naπ je Spasitelj uvijek spreman Ëuti i odgovoriti na molitvu skru-

πenog srca i On svojim vjernima umnoæava milost i mir. Rado

im jamËi blagoslove koji su im potrebni u borbi protiv zla koje

ih opsjeda.

Ima onih koji se pokuπavaju uspeti ljestvama krπÊanskog

napredovanja, ali kad krenu, poËnu se uzdati u ljudsku snagu

i ubrzo iz vida gube Isusa, ZaËetnika i Zavrπitelja svoje vjere.

Posljedica je neuspjeh — gubitak svega πto su postigli. Æalosno

je stanje onih koji, umorni od puta, dopuπtaju neprijatelju duπa

da im otme krπÊanske kreposti koje su se razvijale u njihovom

srcu i æivotu. “A tko toga nema,” izjavljuje apostol, “slijep je,

kratkovidan; zaboravio je da je oËiπÊen od svojih prijaπnjih gri-

jeha.” (DF)

Apostol Petar je imao bogato iskustvo s Bogom. Njegova

vjera u Boæju moÊ da spasi nesumnjivo je pokazala da nema

neuspjeha kod onoga koji se, iduÊi naprijed vjerom, penje preËku

po preËku, uvijek prema gore, do posljednje preËke na ljestva-

ma koje seæu do nebeskih vrata.

Niz godina je Petar govorio vjernicima o potrebi stalnog

rastenja u milosti i spoznaji istine; a sada, svjestan da Êe uskoro

biti pozvan da umre muËeniËkom smrÊu za svoju vjeru, on je

joπ jednom ukazao na dragocjene prednosti koje su nadohvat

svakom vjerniku. S potpunom sigurnoπÊu u svoju vjeru ostar-

jeli apostol je pozivao braÊu na Ëvrstinu namjere u krπÊanskom

æivotu. “Zato, braÊo,” molio je, “to ozbiljnije nastojte da u vlastitu

korist uËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete

nigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je potrebno

Vjeran do kraja

533

336 Djela apostolska

za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospodina, Spasitelja Isusa

Krista.” Dragocjeno jamstvo! Slavna je nada pred vjernikom koji

vjerom napreduje prema visinama krπÊanskog savrπenstva.

“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo,” nastavio je apostol,

“premda sve i sami znate i premda ste uËvrπÊeni u sadaπnjoj

istini. Smatram svojom duænoπÊu, dok sam god u ovom πatoru,

da vas opomenama dræim u budnosti, jer sam svjestan da Êu

brzo ostaviti svoj πator, kako mi i naπ Gospodin Isus kaza. Ali

Êu se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete

sjeÊati ovoga.”

Apostol je s punim pravom mogao govoriti o Boæjim na-

mjerama za ljudski rod, jer je za vrijeme Isusove sluæbe vidio

i Ëuo mnogo toga πto se ticalo Boæjeg kraljevstva. “Uistinu, ni-

smo vam navijestili moÊ i dolazak naπega Gospodina Isusa Kri-

sta”, podsjetio je vjernike, “dræeÊi se lukavo izmiπljene bajke,

nego jer smo bili oËevici njegova (boæanskog) veliËanstva. On

je, naime, primio Ëast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako

uzviπene Slave doπao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga

sam odabrao.’ I taj glas koji je doπao s neba mi smo Ëuli kad

smo bili s njim na svetoj gori.”

No bez obzira na to koliko je uvjerljiv ovaj dokaz sigur-

nosti nade vjernika, postoji joπ jedno mnogo uvjerljivije svjedo-

Ëanstvo proroπtva po kojemu se svaËija vjera moæe potvrditi i

Ëvrsto usidriti. “Tim dræimo vrlo sigurnim sve proroπtvo”, izja-

vio je Petar. “Vi dobro Ëinite πto upirete u nj pogled kao u

svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i

dok se ne pomoli Danica u vaπim srcima. Prije svega ovo znaj-

te: nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovolj-

nog tumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nije doπlo od ljud-

skoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha

Svetoga.”

IstiËuÊi “potvrenu proroËku rijeË” (DF) kao siguran vodiË

u vrijeme opasnosti, apostol je sveËano upozorio Crkvu na ba-

klju laænog proroπtva koju uzdiæu “krivi uËitelji, koji Êe kra-

dom unijeti pogubna vjerovanja... nijeËuÊi Gospodina”. Za ove

je krive uËitelje, koji su se pojavljivali u Crkvi i koje su mnogi

od njihove braÊe smatrali pravima, apostol rekao da su kao izvori

“bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se Ëuva tamni mrak.”

“Njihovo posljednje stanje biva gore od prijaπnjega”, tvrdio je.

“Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopÊe nisu priznali puta

535

534

337

pravednosti, nego da, poπto su ga priznali, okrenu lea svetoj

zapovijedi koja im je predana.”

GledajuÊi kroz stoljeÊa do kraja vremena, Petar je bio na-

dahnut da ocrta stanje koje Êe vladati u svijetu neposredno pred

Kristov drugi dolazak. “Na koncu vremena pojavit Êe se izru-

givaËi”, pisao je, “koji Êe æivjeti prema vlastitim poæudama i

pitati: ‘Gdje je njegov obeÊavani dolazak? Otkada su umrli naπi

oËevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvorenja.’”

Ali kad “ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se

iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Meu-

tim, neÊe svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kako se

bude pribliæavao kraj svemu, vjerni Êe biti sposobni zamijetiti

znakove vremena. Dok Êe se veliki broj nazovi-vjernika svojim

djelima odreÊi vjere, postojat Êe ostatak koji Êe ustrajati do kraja.

Petar je u srcu odræavao æivu nadu u Kristov povratak pa

je Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja:

“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uz-

mem k sebi.” (Ivan 14,3) Iskuπanima i vjernima moæda je izgledalo

da se ovaj dolazak predugo odgaa, ali ih je apostol uvjeravao:

“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to neki misle,

nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da

svi pristupe obraÊenju. Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov;

u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËéla Êe

se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe

viπe naÊi.

BuduÊi da Êe se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda morate

biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete dolazak da-

na Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenu raspasti, a

poËéla u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo, prema njegovu

obeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.

Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljage

i mane budete u njegovim oËima u miru! A strpljivost naπega

Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao πto vam je i naπ

ljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao... Pre-

ma tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se da ne

biste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav! ©to-

viπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spa-

sitelja Isusa Krista!”

Prema Boæjoj providnosti Petru je bilo dopuπteno da za-

vrπi svoju sluæbu u Rimu, gdje ga je car Neron dao utamniËiti

Vjeran do kraja

537

536

338 Djela apostolska

nekako u vrijeme Pavlova posljednjeg uhiÊenja. Tako su ova dva

apostola veterana, koji su zbog svojeg rada bili odvojeni niz

godina, trebali posljednje svjedoËanstvo za Krista dati u glav-

nom gradu svijeta i na njegovom tlu proliti svoju krv kao sjeme

velike æetve svetih i muËenika.

Nakon ponovnog ustoliËenja nakon odricanja od Krista, Petar

je neustraπivo prkosio opasnosti i pokazao plemenitu odvaænost

u propovijedanju raspetoga, uskrsloga i uznesenog Spasitelja.

LeæeÊi u Êeliji, sjetio se rijeËi koje mu je Krist uputio: “Zaista,

zaista, kaæem ti, kad si bio mlai, opasivao si se sam i hodio

kud si htio. Ali kad ostariπ, raπirit Êeπ ruke svoje, i drugi Êe te

opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.” (Ivan 21,18) Tako je Isus

ovom uËeniku najavio naËin na koji Êe umrijeti; Ëak je prore-

kao da Êe ruke raπiriti na kriæu.

Kao Æidov i stranac, Petar je bio osuen na πibanje i raza-

pinjanje. SuoËen s ovom straπnom smrÊu, apostol se sjetio svojeg

velikog grijeha kad je zanijekao Isusa na suenju. Dok nekoÊ

nije bio spreman priznati kriæ, sada je smatrao radoπÊu πto moæe

dati æivot za Radosnu vijest dræeÊi da je za njega koji se odre-

kao svoga Gospodina prevelika Ëast da umre na isti naËin na

koji je umro njegov Gospodin. Petar se iskreno pokajao zbog

tog grijeha i Krist mu je oprostio kao πto je to bilo vidljivo iz

uzviπenog naloga da pase ovce i janjce u stadu. Ali on si nije

mogao oprostiti. »ak ni pomisao na patnje tog straπnog posljed-

njeg prizora nisu mogle umanjiti gorËinu njegove tuge i kaja-

nja. Kao posljednju uslugu traæio je od svojih krvnika da ga na

kriæ razapnu glavom prema dolje. Udovoljili su njegovu zahtje-

vu i tako je umro veliki apostol Petar.

538

339

53Ljubljeni Ivan

Ivan je za razliku od ostalih apostola nazvan uËenikom “ko-

jega je Isus osobito ljubio” (Ivan 21,20). »ini se da je uæivao

poseban stupanj Kristova prijateljstva; primio je mnoge dokaze

Spasiteljeva povjerenja i ljubavi. Bio je jedan od trojice kojima

je bilo dopuπteno da budu oËevici Kristove slave na gori pre-

obraæenja te Njegovih muka u Getsemaniju; u posljednjim sati-

ma muke na kriæu naπ Gospodin je njegovoj skrbi povjerio svoju

majku.

Spasiteljeva ljubav prema voljenom uËeniku bila je uzvra-

Êena svom snagom æarke odanosti. Ivan se dræao Krista kao πto

se loza ovija oko veliËanstvenog stupa. Radi svojeg UËitelja pr-

kosio je opasnosti u sudskoj dvorani i ostao u blizini kriæa, a

na vijest da je Krist uskrsnuo, poæurio je do groba i u gorljivo-

sti nadmaπio i neobuzdanog Petra.

Privræena ljubav i nesebiËna odanost koju nalazimo u Iva-

novu æivotu i karakteru pruæaju pouke neizrecive vrijednosti

za krπÊansku Crkvu. Ivan nije po prirodi posjedovao svetost

karaktera koja se poslije oËitovala u njegovom æivotu. U naravi

je imao ozbiljne nedostatke. Bio je ne samo ohol, samosvjestan

i æeljan Ëasti, veÊ i nagao i osvetoljubiv. On i njegov brat na-

zvani su “sinovi groma”. ZloÊudnost, æelja za osvetom, duh

kritiziranja — sve je to bilo u voljenom uËeniku. Ali iza svega

toga boæanski je UËitelj vidio gorljivo, iskreno i ljubazno sr-

ce. Isus je ukorio njegovu sebiËnost, razoËarao njegove teæ-

nje, iskuπao njegovu vjeru. No otkrio mu je ono za Ëim je

teæila njegova duπa — ljepotu svetosti i snagu ljubavi koja preo-

braæava.

(339)

540

539

340 Djela apostolska

Nedostaci Ivanovog karaktera jasno su se pokazali u viπe

navrata tijekom njegova druæenja sa Spasiteljem. Jednom pri-

godom Krist je poslao glasnike pred sobom u samarijansko selo

traæeÊi od ljudi da za Njega i Njegove uËenike pripreme osvje-

æenje. Ali kad se Spasitelj pribliæio selu, Samarijanci su doznali

da je u prolazu za Jeruzalem. To je izazvalo njihovu zavist i

umjesto da Ga pozovu da ostane kod njih, uskratili su Mu go-

stoljublje koje bi inaËe ukazali obiËnom putniku. Isus se nikad

nikome nije nametao pa su Samarijanci izgubili blagoslov koji

bi dobili da su Ga zamolili da bude njihov gost.

UËenici su znali da je Kristov cilj bio da Samarijance bla-

goslovi svojom prisutnoπÊu, pa su hladnoÊa, zavist i nepoπto-

vanje koje su pokazali prema njihovom UËitelju u njima izaz-

vali iznenaenje i negodovanje. Posebno su se uzbudili Jakov i

Ivan. Da netko tako postupa prema Onome koga su tako viso-

ko cijenili, Ëinilo im se prevelikim zlom da bi se preko njega

samo tako preπlo bez trenutaËne kazne. U svojoj su gorljivosti

rekli: “Gospodine, hoÊeπ li da zapovjedimo ognju da sie s neba

i da ih uniπti?” Pritom su mislili na uniπtenje pedesetnika s

njegovom pedesetoricom koji su trebali uhvatiti proroka Iliju.

Bili su iznenaeni kad su shvatili da su svojim rijeËima oæalo-

stili Isusa, a joπ viπe kad su Ëuli Njegov ukor: “Ne znate Ëijega

ste duha. Sin »ovjeËji nije doπao da uniπti ljudske æivote, nego

da ih spasi.” (Luka 9,54-56 — ©A)

Nije Kristovo poslanje prisiljavati ljude da Ga prihvate. So-

tona i ljudi koje potiËe njegov duh nastoje vrπiti nasilje nad

savjeπÊu. Pod izlikom revnovanja za pravednost, ljudi koji su

udruæeni sa zlim anelima katkad nanose patnje svojim bliæ-

njima u nakani da im nametnu svoje zamisli o religiji; ali Krist

uvijek pokazuje milosre, uvijek nastoji zadobiti ljude oËitova-

njem svoje ljubavi. On ne moæe dopustiti suparnika u duπi niti

prihvatiti poloviËnu sluæbu, veÊ æeli samo dragovoljnu sluæbu,

voljnu predaju srca pod utjecajem ljubavi.

Drugom su prigodom Jakov i Ivan preko svoje majke izni-

jeli molbu da u Boæjem kraljevstvu zauzmu najviπe poloæaje.

Bez obzira na to πto je Krist uvijek iznova objaπnjavao narav

svojeg kraljevstva, ovi mladi uËenici joπ uvijek su gajili nadu u

Mesiju koji Êe preuzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu s

ljudskim æeljama. ÆeleÊi za svoje sinove poËasna mjesta u tom

kraljevstvu, majka je zamolila: “Naredi da ova moja dva sina542

541

341

sjednu u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje

lijeve strane!”

Ali Spasitelj je odvratio: “Ne znate πto iπtete... Moæete li

piti kaleæ koji Êu ja piti, i biti krπteni krπtenjem kojim sam ja

krπten?” Sjetili su se Njegovih tajanstvenih rijeËi koje su ukazi-

vale na suenje i stradanje, ali su s pouzdanjem odgovorili:

“Moæemo.” Smatrat Êe najveÊom ËaπÊu da svoju odanost dokaæu

tako πto Êe dijeliti sve πto Êe snaÊi njihovog Gospodina.

“»aπu Êete moju doduπe piti”, izjavio je Krist — pred Njim

je bio kriæ umjesto prijestolja s dvama zloËincima s desne i lijeve

strane kao pratiocima. Jakov i Ivan sudjelovat Êe sa svojim

UËiteljem u stradanju — jedan Êe doËekati brzu smrt od maËa,

a drugi Êe najduæe od svih uËenika slijediti UËitelja u radu, po-

niæenju i progonstvu. “Ali moje mjesto s desne strane ili s lije-

ve strane”, nastavio je, “ne mogu ja dati; ono pripada onima,

kojima je pripravio Otac moj.” (Matej 20,21-23 — ©A)

Isus je razumio pobudu koja je potaknula ovaj zahtjev i

zbog toga je ukorio oholost i æelju ove dvojice uËenika: “Znate

da vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaπi

sluæe svojom vlaπÊu protiv njih. Neka ne bude tako meu va-

ma! Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ po-

sluænik! A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ sluga

po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, ne-

go da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!”

(redci 25-28)

U Boæjem kraljevstvu poloæaj se ne stjeËe pristranoπÊu. Ne

moæe ga se zaraditi ni primiti samovoljnom dodjelom. On je

rezultat karaktera. Kruna i prijestolje znaci su postignutog sta-

nja — znaci pobjede nad sobom zahvaljujuÊi milosti naπega

Gospodina Isusa Krista.

Dugo nakon toga, kad se Ivan usuglasio s Kristom preko

zajednice u Njegovim mukama, Gospodin Isus mu je otkrio koji

je uvjet za blizinu u Njegovom kraljevstvu. “Pobjedniku Êu da-

ti”, rekao je Krist, “da sjedne sa mnom na mome prijestolju,

kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu pri-

jestolju.” (Otkrivenje 3,21) Onaj koji Êe stajati najbliæe Kristu

bit Êe onaj koji je najviπe poprimio Njegov duh samopoærtvov-

ne ljubavi — ljubavi koja se “ne hvasta, ne oholi se... ne traæi

svoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo” (1. KorinÊani-

ma 13,4.5), ljubavi koja pokreÊe uËenika kao πto je pokrenula

Ljubljeni Ivan

543

342 Djela apostolska

i naπega Gospodina, da dade sve, da æivi, radi i ærtvuje se do

same smrti za spasenje ljudskog roda.

U jednoj drugoj prigodi, na poËetku evaneoskog rada, Jakov

i Ivan su sreli Ëovjeka koji je, premda nije bio priznati Kristov

sljedbenik, u Njegovo ime istjerivao avle. UËenici su Ëovjeku

zabranili da to radi i bili uvjereni da su ispravno postupili. Ali

kad su o tome obavijestili Krista, On ih je ukorio rekavπi: “Ne-

mojte mu braniti!... Jer nema nikoga tko bi Ëinio Ëudo u moje

ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti.” (Marko 9,39)

Nije trebalo odbiti nikoga tko je na bilo koji naËin pokazao pri-

jateljstvo prema Kristu. UËenici ne smiju njegovati uskogrud-

ni, iskljuËivi duh, veÊ trebaju pokazati istu dalekoseænu suÊut

koju su vidjeli kod svojeg UËitelja. Jakov i Ivan mislili su da su

zabranom ovom Ëovjeku imali na umu Gospodnju Ëast, ali su

poËeli uviati da su to uËinili zbog zavisti misleÊi na svoju Ëast.

Priznali su svoju zabludu i prihvatili ukor.

Kristove pouke kojima je isticao krotkost, poniznost i lju-

bav, osobine bitne za rast u milosti i osposobljavanje za Njego-

vo djelo, bile su od najveÊe vrijednosti za Ivana. On je cijenio

svaku pouku i stalno nastojao svoj æivot uskladiti s boæanskim

uzorom. Ivan je poËeo nazirati Kristovu slavu — ne svjetovnu

raskoπ i moÊ kojima je bio pouËen da se nada, veÊ “slavu koju

ima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine” (Ivan

1,14).

Dubina i æar Ivanove ljubavi prema UËitelju nije bila uz-

rok Kristove ljubavi prema njemu, veÊ posljedica te ljubavi. Ivan

je æelio biti sliËan Isusu i pod preobraæavajuÊim utjecajem

Kristove ljubavi postao je krotak i ponizan. Njegovo ja bilo je

skriveno u Isusu. Viπe od svih svojih drugova Ivan se pokorio

sili tog Ëudesnog æivota. On kaæe: “Æivot se oËitovao, mi smo

ga vidjeli.” “Svi mi primismo od njegove punine: milost za

milost.” (1. Ivanova 1,2; Ivan 1,16) Ivan je Spasitelja pozna-

vao iz iskustva. Pouke njegovog UËitelja urezale su mu se u

duπu. Kad je svjedoËio o Spasiteljevoj milosti, njegov jedno-

stavni jezik bio je obogaÊen ljubavlju koja je proæimala Ëita-

vo njegovo biÊe.

Duboka ljubav prema Kristu navela je Ivana da uvijek æeli

biti u Njegovoj blizini. Spasitelj je ljubio svu Dvanaestoricu, ali

Ivanov je duh bio najprimljiviji. Bio je mlai od ostalih i s viπe

je djetinjeg povjerenja otvorio svoje srce Isusu. Tako je Krista

545

544

343

volio sve viπe pa je preko njega ljudima upuÊen Spasiteljev naj-

dublji duhovni nauk.

Isus voli one koji predstavljaju Oca, a Ivan je o OËevoj ljubavi

govorio kao ni jedan drugi uËenik. Objavio je bliænjima ono

πto je osjeÊao u vlastitoj duπi oËitujuÊi u svojem karakteru Boæje

osobine. Na njegovom licu vidjela se Gospodnja slava. S njega

je Kristovom svjetloπÊu zraËila ljepota svetosti koja ga je

preobrazila. S oboæavanjem i ljubavlju gledao je Spasitelja dok

sliËnost Kristu i zajednica s Njim nije postala njegovom jedi-

nom æeljom i dok mu karakter nije odraæavao karakter njego-

vog UËitelja.

“Gledajte”, rekao je, “koliku nam je ljubav Otac iskazao,

da se zovemo djeca Boæja... Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a

πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËitu-

je, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.”

(1. Ivanova 3,1.2)

Ljubljeni Ivan

344 Djela apostolska

54Vjerni svjedok

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanovim poslanicama.

Nakon Kristova uzaπaπÊa Ivan se pokazao kao pouzdan,

ozbiljan radnik za UËitelja. S ostalim je uËenicima doæivio izlije-

vanje Duha na Pedesetnicu pa je sa svjeæom gorljivoπÊu i sna-

gom nastavio govoriti narodu rijeËi æivota nastojeÊi da njihove

misli povede k Nevidljivome. Bio je silan propovjednik, gorljiv

i veoma ozbiljna nastupa. Predivnim jezikom i zvuËnim glasom

govorio je o Kristovim rijeËima i djelima tako da je utjecao na

srca onih koji su ga sluπali. Jednostavnost njegovih rijeËi, uzvi-

πena snaga istina koje je iznosio i æar koji je obiljeæavao njegovo

pouËavanje omoguÊili su da bude uspjeπan meu svim druπ-

tvenim slojevima.

Apostolov æivot bio je u skladu s njegovim nauËavanjem.

Ljubav za Krista, koja je gorjela u njegovom srcu, poticala ga

je da se ozbiljno, neumorno trudi za bliænje, posebno za svoju

braÊu u krπÊanskoj Crkvi.

Krist je od prvih uËenika traæio da ljube jedan drugoga

kao πto je On njih ljubio. Tako su trebali objaviti svijetu da se

u njima oblikovao Krist, nada slave. “Novu vam zapovijed da-

jem”, rekao je. “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio

vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) UËenici nisu mogli

razumjeti ove rijeËi u vrijeme kad su bile izgovorene, ali na-

kon πto su bili oËevici Kristova stradanja, nakon Njegova raspeÊa,

uskrsnuÊa i uzaπaπÊa na Nebo i nakon πto je na Pedesetnicu na

njih bio izliven Sveti Duh, bolje su razumjeli Boæju ljubav i na-

(344)

547

546

345

rav ljubavi koju moraju imati jedan prema drugome. Tada je

Ivan mogao reÊi svojim drugovima uËenicima:

“Po tomu smo spoznali ljubav πto je on za nas dao svoj

æivot. Tako i mi moramo dati svoj æivot za svoju braÊu.”

Nakon silaska Svetog Duha, kad su uËenici poπli navjeπÊi-

vati æivog Spasitelja, njihova jedina æelja bila je spasenje duπa.

Uæivali su u ugodnoj zajednici sa svetima. Bili su obzirni, briæ-

ljivi, nesebiËni, spremni na svaku ærtvu radi istine. U svaki-

daπnjem druæenju otkrivali su ljubav koju im je Krist zapovje-

dio. NesebiËnim rijeËima i postupcima nastojali su ovu ljubav

zapaliti u srcima drugih.

Takvu su ljubav vjernici uvijek trebali gajiti. Trebali su na-

predovati u posluπnosti novoj zapovijedi. Bili su tako tijesno

sjedinjeni s Kristom da su mogli ispuniti sve Njegove zahtjeve.

Æivot im je trebao veliËati moÊ Spasitelja koji ih je opravdao

svojom pravednoπÊu.

Ali postupno je doπlo do promjene. Vjernici su u drugima

poËeli traæiti nedostatke. BaveÊi se pogrjeπkama, dajuÊi mjesta

neljubaznoj kritici, izgubili su iz vida Spasitelja i Njegovu lju-

bav. Postali su stroæi u odnosu na vanjske obrede, osjetljiviji

kad se radilo o teoriji nego o praktiËnoj poboænosti. U gorlji-

vosti da osuuju druge, zanemarili su vlastite pogrjeπke. Izgu-

bili su bratsku ljubav koju im je Krist zapovjedio, i πto je naj-

æalosnije, nisu bili svjesni svoga gubitka. Nisu shvatili da iz

njihovog æivota nestaje sreÊe i radosti, i da Êe se, buduÊi da

su iz srca iskljuËili Boæju ljubav, ubrzo naÊi u mraku.

Svjestan da bratska ljubav nestaje iz Crkve, Ivan je vjerni-

cima govorio o stalnoj potrebi za ovom ljubavi. Njegova pisma

Crkvi ispunjena su ovom miπlju. “Ljubljeni, ljubimo jedan dru-

goga,” piπe, “jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga

je roen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer

je Bog ljubav. U tome nam se oËitovala ljubav Boæja πto je Bog

poslao na svijet svoga jedinoroenog Sina da æivimo po nje-

mu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je

on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe

grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo lju-

biti jedan drugoga.”

O posebnom naËinu na koji vjernici trebaju oËitovati ovu

ljubav apostol piπe: “Piπem vam novu zapovijed — ta se novost

obistinjuje u njemu i u vama — jer tama prolazi, a pravo svjet-

Vjerni svjedok

549

548

346 Djela apostolska

lo veÊ svijetli. Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u

tami je sveudilj. Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i u

njemu nema sablazni. Ali tko mrzi svoga brata, u tami je; on

æivi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.”

“Jer ovo je poruka koju smo Ëuli od poËetka: ljubimo jedan

drugoga!” “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubi-

mo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi svoga

brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi traj-

noga, vjeËnoga æivota. Po tomu smo spoznali ljubav πto je on

za nas dao svoj æivot. Tako i mi moramo dati svoj æivot za svo-

ju braÊu.”

NajveÊa prijetnja Kristovoj crkvi nije protivljenje svijeta. Zlo

koje vjernici njeguju u svojim srcima prijeti najveÊom katastrofom

i bez ikakve sumnje prijeËi napredak Boæjeg djela. Nema si-

gurnijeg naËina slabljenja duhovnosti od gajenja zavisti, nepovje-

renja, nalaæenja pogrjeπaka i zloslutnosti. S druge strane, naj-

snaænije svjedoËanstvo da je Bog poslao svojeg Sina na svijet

jest postojanje sklada i jedinstva meu raznolikim ljudima koji

tvore Njegovu Crkvu. Davanje ovakvog svjedoËanstva prednost

je Kristovih sljedbenika. Oni svoj karakter moraju uskladiti s

Kristovim karakterom i svoju volju s Njegovom.

“Novu vam zapovijed dajem”, rekao je Krist. “Ljubite jedan

drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”

(Ivan 13,34) Predivne li izjave; ali kako se rijetko primjenjuje!

Naæalost, danas u Boæjoj crkvi nedostaje bratske ljubavi. Mnogi

koji tvrde da ljube Spasitelja, ne ljube jedan drugoga. Nevjer-

nici promatraju vrπi li vjera onih koji se nazivaju krπÊanima

posveÊujuÊi utjecaj na njihov æivot; oni brzo primjeÊuju nedo-

statke u karakteru, nedosljednost u postupcima. Neka krπÊani

ne omoguÊe neprijatelju da prstom pokazuje na njih i govori:

Pogledajte kako ovi ljudi πto stoje pod Kristovom zastavom mrze

jedan drugoga. Svi su krπÊani Ëlanovi iste obitelji, svi su djeca

istog nebeskog Oca i imaju istu blaæenu nadu u besmrtnost.

Veze kojima su povezani trebaju biti vrlo prisne i njeæne.

Boæanska ljubav upuÊuje srcu najganutljivije pozive kad nas

poziva da pokaæemo onu istu suÊut koju je Krist pokazivao.

Samo onaj koji nesebiËno ljubi svojeg brata ima pravu Boæju

ljubav. Pravi krπÊanin neÊe namjerno dopustiti da duπa izloæe-

na opasnosti i nevolji ostane bez opomene, nezbrinuta. On se

neÊe kloniti zabludjelih, ostavljajuÊi ih da sve dublje tonu u

550

347

nezadovoljstvo i obeshrabrenje ili da padnu na Sotoninom boj-

nom polju.

Oni koji nikad nisu iskusili Kristovu njeænu, privlaËnu lju-

bav, ne mogu voditi druge k izvoru æivota. Njegova ljubav u

srcu pokretaËka je snaga koja navodi ljude da svojim razgovo-

rom, njeænim, saæaljivim duhom i uzdizanjem æivota onih s ko-

jima se druæe objave Njega. KrπÊanski radnici koji uspijevaju u

svojim naporima moraju poznavati Krista; a da bi Ga pozna-

vali, moraju poznavati Njegovu ljubav. Njihovu sposobnost kao

radnika Nebo mjeri prema sposobnosti da ljube kao πto je Krist

ljubio i da rade kao πto je On radio.

“Ne ljubimo rijeËju i jezikom”, piπe apostol, “nego djelom

i iskreno.” Savrπenstvo krπÊanskog karaktera postiæe se kad iz

Ëovjekove unutraπnjosti stalno dolaze poticaji da pomogne dru-

gima i bude im na blagoslov. Upravo ozraËje ove ljubavi πto

okruæuje duπu Ëini vjernika mirisom za æivot i omoguÊuje Bo-

gu da blagoslovi njegov rad.

Vrhunska ljubav prema Bogu i nesebiËna ljubav jednih prema

drugima — to je najbolji dar πto ga naπ nebeski Otac moæe dati.

Ova ljubav nije trenutaËna pobuda, veÊ boæansko naËelo, traj-

na snaga. Ona ne moæe poteÊi iz neposveÊenog srca niti je ono

moæe proizvesti. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vlada Isus.

“Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” U srcu obnovljenom

boæanskom miloπÊu ljubav je temeljno naËelo djelovanja. Ona

mijenja karakter, upravlja pobudama, nadzire strasti i opleme-

njuje osjeÊaje. Ova ljubav, njegovana u duπi, sladi æivot i πiri

profinjen utjecaj na sve oko sebe.

Ivan se trudio da vjernike dovede do razumijevanja uzviπenih

prednosti koje Êe im pripasti ako budu pokazivali duh ljubavi.

Ova Êe spasonosna snaga, kad ispuni duπu, upravljati svim dru-

gim pobudama i one koji je posjeduju uzdiÊi iznad pokvarenih

utjecaja svijeta. A kad ova ljubav doe do punog izraæaja i po-

stane pokretaËka snaga u æivotu, njihovo Êe pouzdanje i povje-

renje u Boga i Njegovo postupanje s njima biti savrπeno. Tada

mogu k Njemu pristupiti s punim pouzdanjem znajuÊi da Êe

od Njega primiti sve πto im je potrebno za sadaπnje i vjeËno

dobro. “U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla

vrhunac”, pisao je, “da smo veÊ sad sigurni u pogledu Sudnjeg

dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi

nema straha; naprotiv, savrπena ljubav iskljuËuje strah.” “Ovo

Vjerni svjedok

552

551

348 Djela apostolska

je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas usliπava ako πto

molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas usliπava... znamo

da veÊ posjedujemo ono πto smo ga molili.”

“Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca:

Isusa Krista, pravednika. On je ærtva pomirnica za naπe grije-

he; ne samo za naπe nego za grijehe svega svijeta.” “Ako pri-

znajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam

grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” Uvjeti za dobiva-

nje milosra od Boga jednostavni su i razumni. Da bi nam bilo

oproπteno, Gospodin od nas ne zahtijeva da uËinimo neπto bolno.

Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodoËaπÊa ili vrπiti bol-

ne pokore da bismo preporuËili svoje duπe Bogu ili okajali pri-

jestupe. “Tko ih ispovijeda... milost nalazi” (Izreke 28,13).

U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu — moli

za one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. Djelotvornost

Njegove ærtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljeÊa.

Niti nas æivot ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od lju-

bavi Boæje u Kristu Isusu; ne zato πto se mi tako Ëvrsto dræimo

Njega, veÊ zato πto On nas dræi tako Ëvrsto. Kad bi spasenje

ovisilo o naπim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti;

ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svih obeÊanja. Moæda se

Ëini da Ga se dræimo nedovoljno Ëvrsto, ali On nas voli ljubavlju

starijeg brata; dokle god Ëuvamo zajednicu s Njim, nitko nas

ne moæe iπËupati iz Njegovih ruku.

Kako su godine prolazile i kako je rastao broj vjernika, Ivan

je radio sa sve veÊom vjernoπÊu i ozbiljnoπÊu za svoju braÊu.

Vremena su bila puna opasnosti po Crkvu. Svuda je bilo sotonskih

prijevara. Sotonini su izaslanici pogrjeπnim tumaËenjem i kle-

vetama nastojali pobuditi protivljenje Kristovom nauku i zbog

toga su Crkvi prijetile podjele i krivovjerja. Neki koji su tvrdili

da slijede Krista govorili su da ih je Njegova ljubav oslobodila

posluπnosti Boæjem zakonu. S druge strane mnogi su nauËavali

da je potrebno vrπiti æidovske obiËaje i obrede; da je jednostavno

vrπenje Zakona, bez vjere u Kristovu krv, dovoljno za spase-

nje. Neki su tvrdili da je Krist bio dobar Ëovjek, ali su nijekali

Njegovu boæansku narav. Neki koji su se pretvarali da su odani

Boæjem djelu, bili su varalice i u biti su nijekali Krista i Njego-

vo Evanelje. BuduÊi da su sami æivjeli u prijestupima, unosili

su u Crkvu krivovjerje. Tako su mnogi bili uvedeni u labirint

skepticizma i laæi.

553

349

Ivana je ispunila tuga kad je vidio da se ove otrovne zablude

uvlaËe u Crkvu. Vidio je opasnosti kojima je Crkva izloæena pa

je brzo i odluËno djelovao. Ivanove poslanice odiπu duhom

ljubavi. »ini se kao da ih je napisao perom umoËenim u lju-

bav. Ali kad je doπao u dodir s onima koji su krπili Boæji za-

kon, a tvrdili su da æive bez grijeha, nije oklijevao da im uka-

æe na njihovu straπnu zavedenost.

PiπuÊi jednoj pomoÊnici u djelu Evanelja, æeni na dobru

glasu i snaænog utjecaja, rekao je: “U svijetu su se pojavili mnogi

zavodnici koji ne priznaju da Isus dolazi kao utjelovljeni Me-

sija. Svaki takav je Zavodnik, Antikrist. Pazite sami na se, da

ne izgubite πto ste zaradili, veÊ, naprotiv, da primite potpunu

plaÊu! Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema

Boga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. Ako tko

doe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primiti u ku-

Êu i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlim

djelima njegovim.”

Mi smo ovlaπteni da jednako kao ljubljeni apostol procje-

njujemo one koji tvrde da nastavaju u Kristu, a æive prestupa-

juÊi Boæji zakon. U ove posljednje dane postoje zla sliËna oni-

ma koja su prijetila napredovanju prve Crkve i u ovim pitanji-

ma trebamo pozorno slijediti nauk apostola Ivana. “Trebate imati

ljubavi”, Ëuje se sa svih strana, posebno od onih koji ispovije-

daju savrπenstvo. Ali prava je ljubav previπe Ëista da bi pre-

krila nepriznat grijeh. Dok s jedne strane trebamo ljubiti duπe

za koje je Krist umro, s druge strane ne smijemo vrπiti kom-

promis sa zlom. Ne smijemo se ujediniti s buntovnicima i to

nazivati ljubavlju. Bog u ovo vrijeme zahtijeva od svojeg naro-

da da zastupa pravdu isto tako nepokolebljivo kao πto je to Ëi-

nio Ivan protiveÊi se zabludama koje upropaπÊuju duπe.

Apostol nauËava da smo, premda trebamo pokazivati krπ-

Êansku uËtivost, ovlaπteni da otvoreno postupimo prema grijehu

i grjeπnicima; to se ne protivi pravoj ljubavi. “Tko god poËinja

grijeh,” piπe, “krπi zakon; grijeh je krπenje zakona. A znate da

se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu ne-

ma. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje

u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.”

Kao Kristov svjedok, Ivan nije ulazio u rasprave, u zamor-

ne prepirke. Govorio je ono πto je znao, πto je vidio i Ëuo. Bio

je tijesno povezan s Kristom, sluπao Njegov nauk, bio oËevidac

Vjerni svjedok

555

554

350 Djela apostolska

Njegovih silnih Ëuda. Malo je njih moglo vidjeti ljepotu Kristo-

va karaktera kao πto ju je Ivan vidio. Za njega je nestalo tame;

osvjetljavalo ga je istinito svjetlo. Njegovo svjedoËanstvo o Spasi-

teljevom æivotu i smrti bilo je jasno i snaæno. Govorio je iz srca

prepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaus-

tavila njegove rijeËi.

“©to bijaπe od poËetka,” izjavio je, “πto smo Ëuli, πto smo

svojim oËima vidjeli, πto smo promatrali i πto su naπe ruke

opipale o RijeËi æivota... πto smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊuje-

mo i vama, da i vi imate s nama zajedniπtvo. A naπe je zajedni-

πtvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.”

Tako svaki vjernik temeljem vlastitog iskustva moæe potvr-

diti “da je Bog istinit” (Ivan 3,33). On moæe svjedoËiti o onome

πto je vidio i Ëuo i osjetiti Kristovu silu.

556

351

55Preobraæen miloπÊu

U æivotu uËenika Ivana vidimo primjer pravog posveÊenja.

U godinama prisnog druæenja s Kristom Spasitelj mu je Ëesto

upuÊivao opomene i upozorenja, a on je te ukore primao. Kako

mu se otkrivao karakter boæanskog Sina, Ivan je vidio vlastite

nedostatke i ta ga je spoznaja uËinila poniznim. Dan za danom,

kao suprotnost svojem nasilnom duhu promatrao je Isusovu njeæ-

nost i podnoπenje, i sluπao Njegove pouke o poniznosti i strp-

ljivosti. Njegovo je srce dan za danom privlaËio Krist dok u

ljubavi prema svojem UËitelju nije iz vida izgubio sebe. MoÊ i

njeænost, veliËanstvenost i krotkost, snaga i strpljivost koju je

svakog dana vidio u æivotu Boæjeg Sina, ispunili su njegovu du-

πu divljenjem. Svoju uvredljivu, Ëastohlepnu Êud pokorio je pre-

obraæavajuÊoj Kristovoj snazi i boæanska je ljubav preobrazila

njegov karakter.

U oπtroj suprotnosti posveÊenju koje se ostvarilo u Ivano-

vu æivotu, stoji iskustvo njegovog sudruga uËenika Jude. Kao i

on, Juda je tvrdio da je Kristov uËenik, ali je imao samo vanj-

ski oblik poboænosti. Juda nije bio neosjetljiv na ljepotu Kri-

stovog karaktera, i dok je sluπao Spasiteljeve rijeËi Ëesto bi ga

svladalo osvjedoËenje, ali nije htio poniziti srce i priznati svoje

grijehe. Odupiranjem boæanskom utjecaju sramotio je UËitelja

kojeg je, tvrdio je, volio. Ivan se ozbiljno borio protiv svojih

nedostataka, a Juda je potiskivao svoju savjest i popuπtao kuπ-

njama tako da su se u njemu sve viπe utvrivale zle navike. Æi-

vot prema istinama koje je Krist pouËavao bio je u sukobu s

njegovim æeljama i namjerama, i on jednostavno nije mogao na-

tjerati sebe da se odrekne svojih zamisli kako bi primio mu-

(351)

558

557

352 Djela apostolska

drost s Neba. Umjesto da hodi u svjetlu, odluËio je hoditi u

tami. Njegovao je zle æelje, pohlepu, osvetoljubive osjeÊaje, mraË-

ne i turobne misli, dok Sotona nije njime potpuno zavladao.

Ivan i Juda prikazuju one koji tvrde da slijede Krista. Oba

su uËenika imala iste prilike da prouËavaju i slijede boæanski

Uzor. Obojica su bila tijesno povezana s Isusom i imala pred-

nost da sluπaju Njegov nauk. Svaki od njih imao je ozbiljne nedo-

statke u karakteru i svaki je imao pristup boæanskoj milosti koja

preobraæava karakter. No dok je jedan u poniznosti uËio od

Isusa, drugi je pokazao da nije tvorac rijeËi, veÊ samo sluπatelj.

Jedan je, svakodnevno umiruÊi sebi i nadvladavajuÊi grijeh, bio

posveÊen istinom, dok je drugi, odbijajuÊi preobraæavajuÊu snagu

milosti i popuπtajuÊi sebiËnim æeljama, pao u Sotonino ropstvo.

Preobrazba karaktera koja se vidi u Ivanovu æivotu uvijek

je posljedica zajedniπtva s Kristom. U karakteru pojedinca mo-

gu postojati znaËajni nedostaci, ali kad postane pravi Kristov

uËenik, sila boæanske milosti vrπi preobraæenje i posveÊenje.

GledajuÊi kao kroz staklo Gospodnju slavu, on se mijenja iz

slave u slavu dok ne postane sliËan Onomu koga oboæava.

Ivan je bio uËitelj svetosti i u svojim je pismima Crkvi iznio

nepogrjeπiva pravila za ponaπanje krπÊana. “Tko god je poloæio

ovu nadu u njega,” pisao je, “Ëisti se od grijeha kao πto je on

Ëist.” “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako

je on æivio.” (1. Ivanova 3,3; 2,6) Ivan je nauËavao da krπÊanin

mora uvijek biti Ëistog srca i æivota. Nikad se ne smije zadovo-

ljiti samo praznom ispovijedi. Kao πto je Bog svet u svojem okru-

æenju, tako i pali Ëovjek, vjerom u Krista, treba biti svet u svo-

jem.

“Ovo je, naime, volja Boæja”, pisao je apostol Pavao, “vaπe

posveÊenje.” (1. Solunjanima 4,3) PosveÊenje Crkve Boæji je cilj

u Njegovom cjelokupnom postupanju s pripadnicima svojeg

naroda. On ih je izabrao od vjeËnosti da bi mogli biti sveti.

On je dao svojeg Sina da umre za njih da bi se mogli posvetiti

posluπnoπÊu istini, osloboeni svake sebiËnosti. Od njih zahti-

jeva osobni rad, osobnu predaju. Oni koji tvrde da vjeruju u

Boga, poπtuju Ga samo ako su usklaeni s Njegovom slikom i

pod nadzorom Njegovog Duha. Tada mogu kao svjedoci za Spa-

sitelja objaviti πto je boæanska milost uËinila za njih.

Pravo posveÊenje dolazi od djelovanja naËela ljubavi. “Bog

je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.”

560

559

353

(1. Ivanova 4,16) Æivot onoga u Ëijem srcu nastava Krist otkrit

Êe praktiËnu poboænost. Njegov Êe se karakter oËistiti, uzdig-

nuti, oplemeniti i proslaviti. »ist nauk stopit Êe se s djelima

pravednosti, a nebeska naËela pomijeπati sa svetim postupcima.

Oni koji æele dobiti blagoslov posveÊenja moraju prvo na-

uËiti πto znaËi samopoærtvovnost. Kristov kriæ je srediπnji stup

o kojem ovisi “obilato, sve obilatije breme vjeËne slave”. “Ako,

dakle, tko hoÊe iÊi za mnom,” kaæe Krist, “neka se odreËe samog

sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (2. KorinÊanima

4,17 — DF; Matej 16,24) Upravo moimiris naπe ljubavi prema

bliænjima oËituje naπu ljubav prema Bogu. Strpljenje u sluæbi

donosi odmor duπi. Dobrobit Izraela promiËe se poniznim, mar-

ljivim i vjernim radom. Bog podupire i jaËa one koji su voljni

slijediti Kristov put.

PosveÊenje nije djelo trenutka, sata ili dana, veÊ cijelog æi-

vota. Ono se ne postiæe izazivanjem uzbuenja, veÊ je posljedica

stalnog umiranja grijehu i neprekidnog æivljenja za Krista. Sla-

baπnim, povremenim naporima ne moæe se ispraviti zlo niti pro-

vesti preobrazba karaktera. Mi Êemo postiÊi cilj samo dugotraj-

nim, ustrajnim trudom, bolnom stegom i oπtrim sukobom. Da-

nas ne znamo kako Êe snaæan biti naπ sljedeÊi sukob. Dokle

god Sotona vlada, morat Êemo pokoravati sebe, nadvladavati gri-

jehe πto nas pritiskuju; dokle god traje æivot, neÊe biti mjesta

da stanemo, toËke koju moæemo dostiÊi i reÊi: dostigao sam

savrπenstvo. Savrπenstvo je posljedica doæivotne posluπnosti.

Nitko od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez gri-

jeha. Ljudi koji su æivjeli u najveÊoj Boæjoj blizini, ljudi koji bi

prije ærtvovali æivot nego svjesno uËinili zlo, ljudi koje je Bog

poËastio svojim svjetlom i snagom, priznali su grjeπnost svoje

naravi. Nisu se uzdali u tijelo, nisu se pozivali na svoju pra-

vednost, veÊ su se u potpunosti pouzdali u Kristovu praved-

nost.

Tako Êe biti sa svima koji promatraju Krista. ©to budemo

bliæe prilazili Isusu i jasnije zamjeÊivali ËistoÊu Njegova karak-

tera, to Êemo jasnije vidjeti strahovitu grjeπnost grijeha i ma-

nje osjeÊati da se imamo Ëime ponositi. Naπa Êe duπa stalno

teæiti za Bogom i ozbiljno, skruπeno priznavati grijeh i poniziti

srce pred Njim. Sa svakim novim korakom naπega krπÊanskog

æivota produbljivat Êe se naπe pokajanje. Znat Êemo da je naπa

dovoljnost samo u Kristu i zato Êemo s apostolom priznati: “Ja,

Preobraæen miloπÊu

561

354 Djela apostolska

naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u

mom tijelu.” “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim

kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni raza-

pet svijet i ja svijetu!” (Rimljanima 7,18; GalaÊanima 6,14)

Neka aneli zapisniËari napiπu povijest o svetim borbama

i sukobima Boæjeg naroda; neka zapiπu njegove molitve i suze;

ali ne dopustimo da se Bog sramoti izjavom s ljudskih usana:

“Ja sam bez grijeha; ja sam svet.” PosveÊene usne neÊe nikad

izgovoriti tako drske rijeËi.

Apostol Pavao je bio uznesen do treÊeg neba i vidio je i

Ëuo neizrecive stvari koje Ëovjeku nije dopuπteno izreÊi, a ipak

je skromno rekao: “Ne kaæem da sam to veÊ postigao ili da

sam veÊ postao savrπen. Naprotiv, ja i dalje kuπam kako bih to

dohvatio.” (Filipljanima 3,12) Neka nebeski aneli zapiπu Pav-

love pobjede u voenju dobre borbe vjere. Neka se Nebo ra-

duje njegovom upornom koraËanju prema Nebu i tome kako

on, imajuÊi pred oËima nagradu, sve drugo smatra otpadom.

Aneli se raduju dok govore o njegovim pobjedama, ali Pavao

se ne hvali svojim dostignuÊima. Pavlovo stajaliπte treba zau-

zeti svaki Kristov sljedbenik dok krËi put u borbama za bes-

mrtni vijenac.

Neka oni koji su skloni stalno govoriti o svetosti pogledaju

u zrcalo Boæjeg zakona. Kad budu vidjeli njegove dalekoseæne

zahtjeve i razumjeli njegovo djelo prosuivanja nakana i misli

srca, oni se neÊe hvaliti da su bez grijeha. “Ako tvrdimo”, kaæe

Ivan, ne odvajajuÊi se od svoje braÊe, “da grijeha nemamo, sami

sebe varamo, i u nama nema istine.” “Ako tvrdimo da nismo

sagrijeπili, njega pravimo laπcem, i njegove rijeËi nema u nama.”

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: opro-

stit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1.

Ivanova 1,8.10.9)

Ima onih koji tvrde da su sveti, da su potpuno Gospodnji,

koji se pozivaju na Boæja obeÊanja, dok odbijaju biti posluπni

Njegovim zapovijedima. Ovi prijestupnici Zakona prisvajaju sve

πto je obeÊano Boæjoj djeci; to je drsko s njihove strane jer nam

Ivan kaæe da Êe se prava ljubav prema Bogu oËitovati u posluπ-

nosti svim Njegovim zapovijedima. Nije dovoljno vjerovati u teo-

riju istine, ispovijedati vjeru u Krista, vjerovati da Isus nije va-

ralica i da biblijska vjera nije lukavo izmiπljena bajka. “Tko tvrdi:

‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegove zapovijedi,” pisao je Ivan, “laæac

563

562

355

je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uisti-

nu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja.” “Tko vrπi nje-

gove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5;

3,24)

Ivan nije nauËavao da se spasenje zarauje posluπnoπÊu,

veÊ da je posluπnost plod vjere i ljubavi. “A znate da se on

pojavio da uzme grijehe,” rekao je, “ i znate da grijeha u njemu

nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god

ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6)

Ako ostanemo u Kristu, ako Boæja ljubav nastava u srcu, naπi

Êe osjeÊaji, naπe misli, naπi postupci biti u skladu s Boæjom

voljom. PosveÊeno srce je u skladu s propisima Boæjeg zakona.

Premda se trude da budu posluπni Boæjim zapovijedima,

mnogima nedostaje mira i radosti. Ovaj nedostatak u njihovu

æivotu posljedica je propusta da pokaæu vjeru. Oni idu kao da

hodaju po slanom tlu, po isuπenoj pustinji. Malo traæe, a mogli

bi traæiti mnogo jer Boæjim obeÊanjima nema ograniËenja. Ta-

kvi neispravno prikazuju posveÊenje koje dolazi od posluπno-

sti istini. Gospodin æeli da svi Njegovi sinovi i kÊeri budu sret-

ni, u miru i posluπni. Vjerom vjernik dolazi u posjed ovih bla-

goslova. Vjerom se moæe nadomjestiti svaki karakterni nedostatak,

oËistiti svaka neËistoÊa, ispraviti svaka pogrjeπka, razviti svaka

sposobnost.

Molitva je od Neba odreeno sredstvo za uspjeh u sukobu

s grijehom i u razvitku krπÊanskog karaktera. Boæanski utjecaj,

koji dolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit Êe u duπi moli-

telja sve ono za πto moli. Moæemo moliti za oprost grijeha, za

Svetog Duha, za karakter sliËan Kristovom, za mudrost i snagu

da vrπimo Njegovo djelo, za svaki dar πto ga je obeÊao.

Dok je bio s Bogom na gori, Mojsije je vidio uzorak preli-

jepe graevine koja je trebala posluæiti kao prebivaliπte Njego-

ve slave. Upravo na gori s Bogom — na tajnom mjestu druæenja

— trebamo razmiπljati o Njegovoj slavnoj nakani za ljudski rod.

Bog je u svim vjekovima, preko ovog zajedniπtva s Nebom,

ostvarivao nakane za svoju djecu postupnim otvaranjem njiho-

vih umova nauku o milosti. Njegov naËin objavljivanja istine

prikazan je ovim rijeËima: “Ko zora mu je pouzdan dolazak.”

(Hoπea 6,3) Onaj tko se postavlja tamo gdje ga Bog moæe prosvi-

jetliti, napreduje od djelomiËnog mraka praskozorja do pune

podnevne svjetlosti.

Preobraæen miloπÊu

564

356 Djela apostolska

Pravo posveÊenje znaËi savrπenu ljubav, savrπenu posluπ-

nost, savrπenu pokornost Boæjoj volji. Bog nas treba posvetiti

posluπnoπÊu istini. Naπa savjest mora biti oËiπÊena od mrtvih

djela da bismo sluæili æivomu Bogu. Mi joπ nismo savrπeni, ali

imamo moguÊnost da se oslobodimo od sputanosti samim sobom

i grijehom i da napredujemo k savrπenstvu. Svima su stavljene

nadohvat ruke velike moguÊnosti, visoka i sveta dostignuÊa.

Razlog πto mnogi u ovo vrijeme ne napreduju u veÊoj mjeri

u boæanskom æivotu jest πto tumaËe da je Boæja volja upravo

ono πto oni æele uËiniti. I dok slijede svoje vlastite æelje, laska-

ju si da su posluπni Boæjoj volji. Takvi nemaju sukoba sa so-

bom. Postoje i drugi koji su neko vrijeme uspjeπni u borbi protiv

sebiËnih æelja za zadovoljstvom i lagodnim æivotom. Oni su is-

kreni i ozbiljni, ali ih umara dugotrajni napor svakodnevnog

umiranja, neprekidnog nemira. Ravnoduπnost im izgleda tako

privlaËna, umiranje sebi odbojno, pa zatvaraju snene oËi i pod

silinom kuπnje padaju umjesto da joj se odupru.

Upute iznesene u Boæjoj rijeËi ne ostavljaju mjesta kom-

promisu sa zlom. Boæji Sin je siπao da bi mogao sve ljude pri-

vuÊi k sebi. Nije doπao da uspava svijet, veÊ da pokaæe uski

put kojim moraju iÊi svi koji Êe na koncu stiÊi pred vrata Boæ-

jega grada. Njegova Ga djeca moraju slijediti tamo kamo ih On

vodi; bez obzira na to koliko ih stajalo ærtvovanje lagodnog æi-

vota ili popuπtanja sebi, bez obzira na cijenu truda ili patnje,

oni se moraju stalno boriti sa sobom.

NajveÊa zahvalnost koju ljudi mogu dati Bogu jest da postanu

posveÊena sredstva preko kojih On moæe djelovati. Vrijeme jako

brzo prelazi u vjeËnost. Ne uskraÊujmo Bogu ono πto pripada

Njemu. Ako Mu neπto ne moæemo dati s radoπÊu, Ëinimo to na

vlastitu propast. On traæi cijelo srce: dajte Mu ga; Njegovo je i

stvaranjem i otkupljenjem. On traæi vaπ um; dajte Mu ga; Nje-

gov je. On traæi vaπ novac; dajte Mu ga; Njegov je. “Ne znate

li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?” (1. KorinÊanima

6,19.20) Bog traæi poπtovanje od posveÊene duπe koja se pri-

premila da Mu sluæi vjerom koja djeluje kroz ljubav. On pred

nas uzdiæe najviπi ideal, savrπenstvo. On traæi da u ovom svijetu

budemo potpuno na Njegovoj strani, kao πto je On na naπoj

pred Bogom.

“Ovo je, naime, volja Boæja” za vas, “vaπe posveÊenje” (1.

Solunjanima 4,3). Je li to i vaπa volja? Vaπi grijesi mogu vam

566

565

357

izgledati kao planine, ali ako ponizite srce i priznate svoje gri-

jehe uzdajuÊi se u zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja, On

Êe vam ih oprostiti i oËistiti vas od svake nepravednosti. Bog

od vas zahtijeva potpuni sklad sa svojim Zakonom. Ovaj je Za-

kon odjek Njegova glasa koji vam govori: Svetiji, da, joπ svetiji.

Teæite za puninom Kristove milosti. Neka vam srce bude is-

punjeno snaænom æeljom za Njegovom pravednoπÊu, djelom koje

Boæja rijeË proglaπava mirom, a njegove su posljedice spokoj-

nost i neprekidna sigurnost.

Kad vam duπa bude Ëeznula za Bogom, naÊi Êete sve viπe

i viπe neistraæivih blaga Njegove milosti. Kad budete razmiπ-

ljali o ovom blagu, ono Êe postati vaπe pa Êete otkriti zasluge

Spasiteljeve ærtve, zaπtitu Njegove pravednosti, puninu Njego-

ve mudrosti i Njegovu moÊ da vas izvede pred Oca “bez ljage

i mane” (2. Petrova 3,14).

Preobraæen miloπÊu

567

358 Djela apostolska

56Patmos

Od organiziranja Kristove crkve proπlo je viπe od pola sto-

ljeÊa. Radosna vijest je tijekom tog vremena bila stalno izloæe-

na protivljenju. Njezini neprijatelji ni za trenutak nisu umanjili

napore i na kraju su uspjeli pridobiti moÊ rimskog vladara za

borbu protiv krπÊana.

U straπnom progonstvu koje je uslijedilo, apostol Ivan je

mnogo uËinio da uËvrsti i ojaËa vjeru vjernika. Iznosio je svje-

doËanstvo koje njegovi protivnici nisu mogli osporavati i koje

je njegovoj braÊi pomoglo da se odvaæno i vjerno suoËe s nevo-

ljama koje su ih snaπle. Kad je izgledalo da Êe se pod æestokim

protivljenjem s kojim su se morali suËeliti vjera krπÊana poko-

lebati, stari, prokuπani Isusov sluga silno bi i rjeËito ponavljao

povijest o raspetom i uskrslom Spasitelju. On je ostao Ëvrst u

vjeri i s njegovih je usana uvijek dolazila ista radosna vijest:

“©to bjeπe od poËetka, πto smo Ëuli, πto smo svojim oËima vidjeli,

πto smo promatrali i πto su naπe ruke opipale o RijeËi æivota...

πto smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊujemo i vama.” (1. Ivanova 1,1-

3)

Ivan je doæivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Je-

ruzalema i propasti prelijepog hrama. BuduÊi da je bio posljednji

od uËenika i prisno povezan sa Spasiteljem, njegova je vijest

imala silan utjecaj u isticanju Ëinjenice da je Isus Mesija, Otku-

pitelj svijeta. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu iskrenost i

zahvaljujuÊi njegovom pouËavanju mnogi su se odvratili od ne-

vjere.

Æidovski knezovi bili su ispunjeni ogorËenom mrænjom pre-

ma Ivanu zbog njegove nepokolebljive odanosti Kristovom dje-

(358)

569

568

359

lu. Izjavili su da Êe njihov trud protiv krπÊana biti bezuspjeπan

dokle god u uπima ljudi bude odjekivalo Ivanovo svjedoËanstvo.

Da bi se zaboravila Isusova Ëuda i nauk, treba uπutkati glas od-

vaænog svjedoka.

Zbog toga je Ivan odveden u Rim da mu se sudi za njegovu

vjeru. Tu je pred vlastima iskrivljeno prikazano apostolovo na-

uËavanje. Laæni su ga svjedoci optuæivali da nauËava zavodljiva

krivovjerja. Njegovi su se neprijatelji nadali da Êe svojim optuæ-

bama uspjeti iznuditi uËenikovu smrt.

Ivan se branio jasno i uvjerljivo takvom jednostavnoπÊu i

iskrenoπÊu da su njegove rijeËi ostavile snaæan dojam. Sluπate-

lji su se Ëudili njegovoj mudrosti i rjeËitosti. Ali πto je njegovo

svjedoËenje bilo uvjerljivije, to je dublja bila mrænja njegovih

protivnika. Car Domicijan se razbjesnio. Niti je mogao ospora-

vati prosuivanje Kristovog vjernog zastupnika, niti je πto mo-

gao uËiniti protiv sile koja je pratila njegovo izlaganje istine;

ali ga je ipak odluËio uπutkati.

Ivana su bacili u kotao kipuÊeg ulja, ali je Gospodin saËu-

vao æivot svojeg vjernog sluge kao πto je saËuvao trojicu Heb-

reja u uæarenoj peÊi. Kad su bile izgovorene rijeËi: “Tako neka

propadnu svi koji vjeruju u tog varalicu Isusa Krista iz Naza-

reta”, Ivan je izjavio: “Moj se Gospodar strpljivo pokorio svemu

πto su Sotona i njegovi aneli mogli smisliti da Ga ponize i muËe.

On je dao svoj æivot za spasenje svijeta. »ast mi je πto mogu

stradati radi Njega. Ja sam slab, grjeπni Ëovjek. Krist je bio svet,

bezopasan, neokaljan. Nije uËinio grijeha niti se naπla krivnja

u Njegovim ustima.”

Ove su rijeËi djelovale i Ivana su iz kotla izvadili oni koji

su ga u nj i bacili.

Ponovo je na apostola pala teπka ruka progonstva. Care-

vim ukazom bio je prognan na otok Patmos, osuen “zbog rijeËi

Boæje i Isusova svjedoËanstva” (Otkrivenje 1,9). Ovdje se, mislili

su njegovi neprijatelji, viπe neÊe osjeÊati njegov utjecaj, jer Êe

na kraju umrijeti u bijedi i tjeskobi.

Rimske su vlasti kao mjesto progonstva zloËinaca izabrale

Patmos, goli, stjenoviti otok u Egejskom moru, ali za Boæjeg

slugu ovo je turobno mjesto postalo vratima Neba. Ovdje je,

iskljuËen od uæurbanosti æivota i aktivnog rada u prethodnim

godinama, imao druπtvo Boga i Krista i nebeskih anela; od

njih je primio upute za Crkvu za sva buduÊa vremena. Tu su

Patmos

571

570

360 Djela apostolska

mu bili prikazani zavrπni prizori zemaljske povijesti i tu je na-

pisao vienja primljena od Boga. Kad njegov glas viπe nije mo-

gao svjedoËiti o Onomu koga je ljubio i komu je sluæio, vijesti

koje je dobio na toj pustoj obali trebale su svijetliti kao svjeti-

ljka objavljujuÊi sigurnu Gospodnju nakanu za sve narode na

Zemlji.

Meu liticama i stijenama na Patmosu Ivan je odræavao

zajedniπtvo sa svojim Stvoriteljem. Razmiπljao je o svojem protek-

lom æivotu i pomisao na primljene blagoslove ispunila je nje-

govo srce mirom. Æivio je æivotom krπÊanina, pa je s vjerom

mogao reÊi: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot.” (1. Iva-

nova 3,14) To nije mogao reÊi car koji ga je prognao. On je

mogao vidjeti samo bojna polja i krvoproliÊe, opustoπene do-

move, udovice u suzama i siroËad, plod Ëastoljubive æelje da

bude prvi.

U svojem samotnom domu Ivan je mogao temeljitije nego

ikad prouËavati oËitovanja boæanske sile kako su zapisana u knjizi

prirode i na nadahnutim stranicama. Za njega je bilo uæivanje

razmiπljati o djelima stvaranja i oboæavati boæanskog Arhitek-

ta. Prijaπnjih godina njegove su se oËi nagledale breæuljaka pre-

krivenih πumama, zelenih dolina i plodnih ravnica; uvijek je

volio traæiti tragove Stvoriteljeve mudrosti i sposobnosti u ljepoti

prirode. Sad je bio okruæen prizorima koji bi mnogima izgle-

dali turobni i nezanimljivi, ali za Ivana su bili drukËiji. Premda

je ovaj okoliπ bio pust i gol, plavo nebo nad njim bilo je vedro

i prekrasno kao nebo iznad njegovog voljenog Jeruzalema. U

divljim, raspuknutim stijenama, u tajanstvenim dubinama, u lje-

poti nebeskog svoda Ëitao je vaæne pouke. Sve je to govorilo o

Boæjoj moÊi i slavi.

Svuda oko sebe apostol je vidio svjedoke potopa koji je

preplavio Zemlju zato πto su se njezini stanovnici usudili pre-

stupati Boæji zakon. Stijene, izbaËene iz velike dubine i zemlje

kad su izbile vode, æivo su ga podsjeÊale na uæase tog straπnog

izlijevanja Boæje srdæbe. U glasu mnogih voda — kad bezdan

doziva bezdan — prorok je Ëuo Stvoriteljev glas. More, izloæe-

no bijesu nemilosrdnih vjetrova, doËaravalo mu je srdæbu uvrije-

enog Boga. Silni valovi u strahovitom komeπanju, prisiljeni da

se zadræe u granicama πto ih je postavila nevidljiva ruka, svje-

doËili su o vlasti beskonaËne Sile. Nasuprot tome, shvatio je

slabost i ludost smrtnih ljudi koji se, premda samo crvi iz praπine,

572

361

nadimaju svojom navodnom mudroπÊu i snagom, a srcem usta-

ju protiv Vladara svemira, kao da je Bog u svemu sliËan njima.

Stijene su ga podsjeÊale na Krista, Stijenu svoje snage u Ëiji se

zaklon mogao skloniti bez straha. Od prognanog apostola na

stjenovitom Patmosu uzdizale su se najiskrenije teænje duπe za

Bogom, najtoplije molitve.

Ivanov æivot vrlo zorno pokazuje na koji naËin Bog moæe

upotrijebiti ostarjele radnike. Kad je bio prognan na otok Pat-

mos, mnogi su smatrali da Ivan viπe ne moæe sluæiti, da je stara

i prelomljena trska, gotova da svakog trenutka padne. Ali Go-

spodin je vidio da ga joπ uvijek moæe upotrijebiti. Premda viπe

nije mogao biti na mjestu gdje je radio prije, nije prestao svje-

doËiti za istinu. »ak je i na Patmosu uspio steÊi prijatelje i obra-

Êenike. Njegova je vijest bila vijest radosti kojom je navijeπtao

uskrslog Spasitelja koji na Nebu posreduje za svoj narod dok

se ne vrati da ga uzme k sebi. I nakon πto je ostario u sluæbi

za svoga Gospodina, primio je s Neba viπe poruka nego πto ih

je primio svih godina dotad.

Trebamo pokazati najnjeæniju obzirnost prema onima Ëiji

je æivot bio vezan uz Boæje djelo. Ovi ostarjeli radnici stajali

su vjerno usred oluja i kuπnji. Oni mogu imati slabosti, ali joπ

uvijek posjeduju talente koji im daju pravo da stoje na svojem

mjestu u Boæjem djelu. Premda iscrpljeni i nesposobni da no-

se teæe terete koje mogu i trebaju ponijeti mlai ljudi, savjeti

koje mogu dati od najveÊe su vrijednosti.

Oni su moæda Ëinili pogrjeπke, ali su na svojim neuspjesi-

ma nauËili kako da izbjegnu zablude i opasnosti. Nisu li zato

sposobni dati mudar savjet? Oni su podnijeli kuπnje i nevolje,

i premda su izgubili neπto od svoje æivosti, Gospodin ih ne odlaæe

na stranu. On im daje posebnu milost i mudrost.

Onima koji su sluæili svojem UËitelju kad je bilo teπko, koji

su trpjeli siromaπtvo i ostali vjerni kad je malo njih stajalo za

istinu, treba ukazati Ëast i poπtovanje. Gospodin æeli da mlai

radnici steknu mudrost, snagu i zrelost druæenjem s ovim vjer-

nim ljudima. Neka mlai shvate da su u velikoj prednosti πto

meu sobom imaju takve radnike. Neka im na svojim skupovi-

ma daju poËasno mjesto.

Kad se oni koji su æivot proveli u Kristovoj sluæbi pribliæe

svrπetku svoje zemaljske sluæbe, Sveti Duh Êe ih potaknuti da

potanko ispriËaju iskustva koja su stekli u Boæjem djelu. Novo-

Patmos

574

573

362 Djela apostolska

pridoπlima u vjeru treba ponavljati izvjeπtaje o Boæjem Ëudes-

nom postupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj velikoj dobroti

kad ih je izbavljao iz nevolja. Bog æeli da stari i prokuπani rad-

nici stoje na svojem mjestu, da vrπe svoj udio u spaπavanju lju-

di kako ih ne bi povukla moÊna struja zla; On æeli da zadræe

svoje oruæje dok od njih ne bude traæio da ga poloæe.

U iskustvu πto ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva na-

lazi se pouka o Ëudesnoj snazi i utjesi za krπÊanina. Bog ne

sprjeËava spletkarenje zlih ljudi, ali Ëini da se njihovi planovi

okrenu na dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni

i odani. »esto evaneoski radnik svoje djelo obavlja usred olu-

je progonstva, ogorËenog protivljenja i nezasluæenih prijekora.

Neka se u takvim trenucima sjeti da je iskustvo πto Êe ga steÊi

u peÊi nevolja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju dje-

cu dovodi bliæe k sebi da bi im mogao pokazati njihove slabosti

i svoju snagu, da ih nauËi oslanjati se na Njega. Tako ih priprema

za krize, za preuzimanje odgovornih poloæaja i za ostvarenje

velike namjere za πto im je dana snaga.

U svim su se vremenima Boæji vjesnici izlagali prijeziru i

progonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zato

πto je ustrajao u kreposti i poπtenju. Davida, tog izabranog

Boæjeg vjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer.

Daniel je bio baËen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Job

je ostao bez svega πto je imao; bio je tako bolestan da su ga

se njegova rodbina i prijatelji gnuπali; ali ostao je vjeran. Jere-

miju nisu mogli sprijeËiti da iznosi rijeËi koje mu je Bog po-

vjerio; njegovo je svjedoËenje toliko razbjesnilo kralja i kne-

zove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kameno-

van zato πto je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatva-

rali u tamnicu, tukli πtapovima, kamenovali i na kraju smak-

nuli zato πto je bio vjeran Boæji vjesnik poganima. A Ivan je

bio prognan na otok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbog Isuso-

va svjedoËanstva”.

Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoËe o postojanosti Boæjih

obeÊanja — Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori. Oni

svjedoËe o snazi vjere koja se uspjeπno odupire silama svijeta.

Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmraËnijem Ëasu i osjeÊati,

bez obzira na veliËinu kuπnje i izloæenost oluji, da je naπ Otac

za kormilom. Oko vjere moæe vidjeti u buduÊnost i ispravno

procijeniti vrijednost vjeËnog blaga.

576

575

363

Isus svojim sljedbenicima ne pruæa nadu u stjecanje zemalj-

ske slave i bogatstva, u æivot bez nevolja. Umjesto toga poziva

ih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Njemu, koji

je doπao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla.

Povezani nemilosrdnim savezom, zli ljudi i zli aneli ustali su

protiv Kneza mira. Svaka Njegova rijeË i postupak otkrivali su

boæansku suÊut, a razliËitost od svijeta izazivala je ogorËeno

neprijateljstvo.

Tako Êe biti sa svima koji æive poboæno u Kristu Isusu. Pro-

gonstvo i prijekor oËekuje one koji su nadahnuti Kristovim Du-

hom. Karakter progonstva s vremenom se mijenja, ali naËelo

— duh koji djeluje u pozadini — isti je onaj koji je ubijao Gos-

podnje izabranike joπ od Abelovih dana.

Sotona je u svim vremenima progonio Boæji narod. MuËio

ih je i ubijao, ali su oni umiruÊi nadvladali. PosvjedoËili su o

Onome koji je moÊniji od Sotone. Zli ljudi mogu muËiti i ubiti

tijelo, ali ne mogu dirnuti æivot koji je s Kristom skriven u Bo-

gu. Oni mogu muπkarce i æene zatvarati meu zatvorske zidi-

ne, ali ne mogu vezati duh.

Preko nevolje i progonstva u Boæjim se izabranicima objav-

ljuje Njegova slava — Njegov karakter. Kristovi vjernici, omrz-

nuti i progonjeni od svijeta, odgajani su i poduËavani u Kristo-

voj πkoli. Na Zemlji hode uskim putovima; oËiπÊeni su u peÊi

nevolje. Oni slijede Krista i u najteæim sukobima, trpe samo-

odricanje i doæivljavaju gorka razoËaranja; ali tako uËe πto je

krivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnuπanjem. BuduÊi

da su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govoreÊi:

“Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vremena nisu dostojne

usporedbe sa slavom koja Êe se objaviti u nama.” (Rimljanima

8,18)

Patmos

577

364 Djela apostolska

57Otkrivenje

U vrijeme apostola krπÊanski su vjernici bili ispunjeni oz-

biljnoπÊu i oduπevljenjem. Tako su neumorno radili za svojeg

UËitelja da je u razmjerno kratko vrijeme, bez obzira na ogor-

Ëeno protivljenje, Radosna vijest o kraljevstvu objavljena u svim

nastanjenim dijelovima Zemlje. Gorljivost koju su u to vrijeme

pokazivali Isusovi sljedbenici nadahnuto je pero zapisalo radi

ohrabrenja vjernih u svim vremenima. Za crkvu u Efezu, koju

je Gospodin Isus uzeo kao simbol cijele krπÊanske Crkve u apo-

stolsko doba, vjerni i istiniti Svjedok je izjavio:

“Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost. Znam

da ne moæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one koji tvrde da

su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su laπci. Ustrajan si i neu-

morno si trpio za moje ime.” (Otkrivenje 2,2.3)

Isprva je crkvu u Efezu obiljeæavala djetinja jednostavnost

i gorljivost. Vjernici su ozbiljno nastojali posluπati svaku Boæ-

ju rijeË i njihov je æivot oËitovao ozbiljnu, iskrenu ljubav prema

Kristu. S radoπÊu su vrπili Boæju volju jer je u njihovim srci-

ma trajno nastavao Spasitelj. BuduÊi da su bili ispunjeni ljubavlju

prema svojem Otkupitelju, njihov je najvaæniji cilj bio zado-

biti duπe za Njega. Nisu razmiπljali o tome da gomilaju dra-

gocjeno blago Kristove milosti. OsjeÊali su vaænost svojeg po-

ziva i pod teretom vijesti “Na zemlji mir ljudima dobre volje”,

gorjeli su æeljom da odnesu Radosnu vijest o spasenju u naj-

udaljenije krajeve Zemlje. I svijet je spoznao da su bili s Isusom.

ZahvaljujuÊi Boæjem Sinu, grjeπni su ljudi, koji su se pokajali,

dobili oprost, bili oËiπÊeni i posveÊeni, postali Boæji surad-

nici.

(364)

579

578

365

Vjernici Crkve bili su ujedinjeni u miπljenju i postupcima.

Ljubav prema Kristu bila je zlatni lanac koji ih je povezivao.

Nastojali su sve viπe i potpunije upoznati Gospodina, i njihov

je æivot objavljivao Kristovu radost i mir. Pomagali su sirotama

i udovicama u njihovim nevoljama i same sebe Ëuvali Ëistima

od ovog svijeta, uvjereni da bi bilo suprotno njihovom ispovije-

danju i odricanje od njihova Otkupitelja kad tako ne bi Ëinili.

Djelo je u svakom gradu napredovalo. Duπe su se obraÊale,

a one su zauzvrat osjeÊale da moraju govoriti o neprocjenjivom

blagu koje su primile. Nisu mogle poËivati dok svjetlo, koje je

rasvjetljavalo njihov um, ne obasja i druge. Mnoπtvo nevjerni-

ka upoznalo je razloge za krπÊansku nadu. UpuÊivani su topli,

nadahnuti osobni pozivi zalutalima, odbaËenima i onima koji

su, tvrdeÊi da znaju istinu, bili viπe ljubitelji poæude nego ljubitelji

Boga.

Ali nakon nekog vremena gorljivost vjernika je poËela opa-

dati i njihova ljubav prema Bogu i jednog prema drugome je

ohladnjela. Neki su zaboravili Ëudesan naËin na koji su primili

istinu. Jedan po jedan od starih barjaktara pao je na svojem

poloæaju. Neki mlai radnici, koji su mogli dijeliti terete s ovim

pionirima i tako se pripremiti za mudro voenje, umorili su

se od Ëesto ponavljanih istina. U æelji za neËim novim i privlaË-

nim, nastojali su u nauk unijeti nove elemente, dopadljivije mno-

gim umovima, ali koji nisu bili u skladu s temeljnim naËelima

Evanelja. U svojoj samouvjerenosti i duhovnom sljepilu nisu

prozreli da Êe ova laæna mudrovanja izazvati sumnju u proπla

iskustva i tako izazvati zabunu i nevjeru.

Kad su se poËela nametati ova laæna nauËavanja, doπlo je

do podvajanja i oËi mnogih su se odvratile od Isusa kao zaËet-

nika i zavrπitelja naπe vjere. Rasprave o nevaænim doktrinarnim

toËkama i razmatranje ugodno izmiπljenih bajki uzimali su vrijeme

koje je trebalo posvetiti navijeπtanju Evanelja. Mnoπtvo koje

je bilo osvjedoËeno i obraÊeno vjernim iznoπenjem istine, ostalo

je neopomenuto. Poboænost je naglo kopnjela; Ëinilo se da Êe

Sotona nadvladati one koji se smatraju Kristovim sljedbenicima.

Upravo je u to kritiËno vrijeme u povijesti Crkve Ivan bio

osuen na progonstvo. Crkvi je, kao nikada dosad, bio potreban

njegov glas. Gotovo su svi njegovi bivπi suradnici u propovjed-

niËkoj sluæbi umrli muËeniËkom smrÊu. Ostali vjernici bili su

izloæeni ogorËenom protivljenju. Sve je izvana pokazivalo da nije

Otkrivenje

581

580

366 Djela apostolska

daleko dan kad Êe neprijatelji Kristove crkve trijumfirati. Ali

Gospodnja ruka nevidljivo se kretala u tami. Prema Boæjoj pro-

vidnosti Ivan je doπao tamo gdje mu je Krist mogao dati pre-

divnu objavu samog sebe i boæanske istine za prosvjetljenje

crkava.

Neprijatelji istine nadali su se da Êe uπutkati glas Boæjeg

vjernog svjedoka ako ga prognaju; ali na Patmosu je uËenik pri-

mio vijest Ëiji Êe utjecaj nastaviti jaËati Crkvu do kraja vreme-

na. Premda nisu bili osloboeni odgovornosti za svoj postupak,

oni koji su prognali Ivana postali su orua u Boæjim rukama

da ostvare nakane Neba, i upravo je nastojanje da ugase svjet-

lo donijelo istini nuæno osloboenje.

Bila je subota kad se Gospodin slave javio prognanom apo-

stolu. Ivan je na Patmosu jednako sveto poπtovao subotu kao

dok je propovijedao narodu po selima i gradovima u Judeji.

Pozvao se na dragocjena obeÊanja koja su bila povezana s tim

danom. “Tada se zanesoh u dan Gospodnji “, piπe Ivan, “i zaËuh

za sobom glas veliki kao trube, kako govori: ‘Ja sam Alfa i Omega,

Prvi i posljednji... I okrenuh se da vidim glas koji mi je govo-

rio; i okrenuvπi se vidjeh sedam svijeÊnjaka zlatnih, i usred se-

dam svijeÊnjaka kao Sina ËovjeËjega.” (Otkrivenje 1,10-13 — ©A)

Ljubljeni uËenik bio je stvarno posebno povlaπten. Vidio

je svojeg UËitelja u Getsemaniju lica umrljanog kapima krvi od

muke, “tako mu je lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem

viπe nije naliËio na Ëovjeka” (Izaija 52,14). Vidio Ga je u ruka-

ma rimskih vojnika, obuËena u grimiznu kabanicu i okrunjena

vijencem od trnja. Vidio Ga je kako visi na golgotskom kriæu

kao predmet okrutne poruge i zlostavljanja. Sada Ivan joπ jed-

nom moæe gledati svoga Gospodina. Ali kako Mu je izgled druk-

Ëiji! To viπe nije »ovjek boli, preziran i poniæavan od ljudi. Obu-

Ëen je u odjeÊu nebeskog sjaja. “Njegova glava s kosom” je “bijela

poput bijele vune, poput snijega; njegove su oËi... kao ognjeni

plamen; njegove su noge” sliËne “mjedi kad se uæari u peÊi”.

(Otkrivenje 1,14.15.17) Njegov je glas sliËan æuborenju mno-

gih voda. Njegovo lice sja kao sunce. U Njegovoj je ruci sedam

zvijezda, a iz usta Mu izlazi oπtar dvosjekli maË, oznaka snage

Njegove RijeËi. Patmos blista slavom uskrslog Gospodina.

“Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a

on stavi na me svoju desnicu i reËe mi: ‘Nemoj se bojati.’” (re-

dak 17)

582

367

OjaËan, Ivan je mogao opstati pred svojim proslavljenim

Gospodinom. A onda se pred njegovim zaËuenim oËima otvorila

slava Neba. Bilo mu je dopuπteno da vidi Boæje prijestolje i,

gledajuÊi iza sukoba na Zemlji, vidio je u bjelinu obuËeno mno-

πtvo otkupljenih. »uo je glazbu nebeskih anela i trijumfalne

pjesme onih koji su pobijedili Janjetovom krvlju i rijeËju svo-

jeg svjedoËanstva. U otkrivenju koje je dobio, prizor za prizo-

rom redala su se potresna iskustva Boæjeg naroda i pretkazana

mu je povijest Crkve do samog svrπetka vremena. Ivanu su u

slikama i simbolima bili prikazani predmeti od najveÊe vaæno-

sti koje je trebao zapisati da bi Boæji narod, koji je æivio u nje-

govo vrijeme i u buduÊim razdobljima, mogao ispravno razum-

jeti predstojeÊe opasnosti i sukobe.

Ovo je otkrivenje dano radi voenja i tjeπenja Crkve tijekom

krπÊanskog razdoblja. Ali vjerski su ga uËitelji proglasili zape-

ËaÊenom knjigom i tvrdili da se njegove tajne ne mogu protu-

maËiti. Zbog toga su se mnogi okrenuli od proroËkog izvjeπ-

taja i nisu htjeli odvojiti vrijeme za prouËavanje njegovih tajni.

No Bog ne æeli da se Njegov narod tako odnosi prema toj knji-

zi. Ona je “otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da poka-

æe slugama svojim πto se ima uskoro dogoditi”. “Blago onomu

koji Ëita”, izjavljuje Gospodin, “i onima koji sluπaju rijeËi ovog

proroπtva te Ëuvaju πto je u njem napisano. Jer je vrijeme bli-

zu!” (redci 1 i 3 — DF) “Ja svakomu koji Ëuje proroËanske ri-

jeËi ove knjige izjavljujem: ‘Tko ovomu πto nadoda, Bog Êe mu

dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËi

ove proroËke knjige, Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stablo

æivota i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.’ Onaj koji ovo jamËi

izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’” (Otkrivenje 22,18-20)

U Otkrivenju su prikazane Boæje duboke istine. Sam naziv

nadahnutih stranica ove knjige — “otkrivenje” — protivi se tvrdnji

da se radi o zapeËaÊenoj knjizi. Otkrivenje je neπto πto je otkri-

veno. Sam Gospodin je svojem sluzi otkrio tajne sadræane u ovoj

knjizi i Njegova je namjera da svima bude otvorena za prou-

Ëavanje. Njezine su istine upuÊene onima πto æive u posljednje

dane povijesti Zemlje kao i onima koji su æivjeli u Ivanovo vri-

jeme. Neki od prizora u ovom proroπtvu zbili su se u proπlosti,

a neki se zbivaju sada; neki prikazuju zavrπetak velikog suko-

ba izmeu sila tame i nebeskog Kneza, a neki otkrivaju trijumf

i radost otkupljenih na obnovljenoj Zemlji.

Otkrivenje

584

583

368 Djela apostolska

Neka nitko ne misli da je beskorisno istraæivati znaËenje

istine koju sadræi ova knjiga samo zato πto ne moæe objasniti

znaËenje svakog simbola u Otkrivenju. Onaj koji je ove tajne

otkrio Ivanu, marljivom Êe istraæivaËu istine omoguÊiti da osjeti

nebesko ozraËje. Oni Ëija su srca otvorena za primanje istine,

bit Êe osposobljeni da razumiju njezin nauk, a oni “πto sluπaju

rijeËi ovog proroπtva te Ëuvaju πto je u njem napisano”, primit

Êe obeÊane blagoslove.

U Otkrivenju se susreÊu i zavrπavaju sve biblijske knjige.

Ono je dopuna Danielovoj knjizi. Jedna je proroËanstvo, a druga

otkrivenje. Knjiga koja je bila zapeËaÊena nije Otkrivenje, veÊ

dio Danielova proroËanstva koje se odnosi na posljednje dane.

Aneo je zapovjedio: “A ti, Daniele, dræi u tajnosti ove rijeËi i

zapeËati ovu knjigu do vremena svrπetka.” (Daniel 12,4)

Sam je Krist traæio da apostol zapiπe ono πto mu je bilo

otkriveno. “©to vidiπ, napiπi u knjigu”, zapovjedio je, “i poπalji

sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard,

Filadelfiju i Laodiceju!” “Ja sam... Onaj koji æivi! Bio sam mrtav,

ali, evo, æivim u vijeke vjekova... Sad napiπi πto si vidio: sadaπ-

nje stanje i ono πto Êe se poslije ovoga dogoditi! ©to se tiËe

tajanstvenog znaËenja sedam zvijezda koje si vidio u mojoj de-

snici i sedam zlatnih svijeÊnjaka: sedam zvijezda aneli su se-

dam crkava, a sedam svijeÊnjaka sedam je crkava.” (Otkrivenje

1,11.18-20)

Imena sedam crkava simboliziraju Crkvu u razliËitim razdob-

ljima krπÊanske ere. Broj sedam ukazuje na cjelovitost i simbol

je Ëinjenice da se vijesti proteæu do svrπetka vremena, dok sa-

mi simboli otkrivaju stanje Crkve u razliËitim razdobljima povi-

jesti svijeta.

Krist je prikazan kako hoda meu zlatnim svijeÊnjacima.

Time je prikazan Njegov odnos prema crkvama. On je u stalnoj

vezi sa svojim narodom. On zna njegovo pravo stanje. On

promatra njegov poredak, njegovu poboænost, njegovu posve-

Êenost. Premda je veliki sveÊenik i posrednik u nebeskom Sve-

tiπtu, ipak je prikazan kako se kreÊe usred svojih crkava na Zemlji.

Neumornom i neprekidnom budnoπÊu pazi da svjetlo bilo ko-

jeg od Njegovih straæara ne potamni ili se ugasi. Kad bi svijeÊnjaci

bili povjereni ljudskoj brizi, treperavi bi se plamen ugasio; ali

On je pravi straæar u Gospodnjem domu, pravi Ëuvar hramskih

dvorova. Njegova stalna skrb i milostiva potpora izvor su æi-

586

585

369

vota i svjetla. Krist je prikazan kako u svojoj desnici dræi sedam

zvijezda. To nam jamËi da se nijedna crkva, ako je vjerna onome

πto joj je povjereno, ne treba bojati propasti, jer nitko ne moæe

iz Kristovih ruku iπËupati zvijezdu koja je pod zaπtitom Sve-

moguÊega.

“Ovo govori onaj koji dræi sedam zvijezda u svojoj desni-

ci.” (Otkrivenje 2,1) Ove su rijeËi upuÊene uËiteljima u Crkvi

— onima kojima je Bog povjerio ozbiljne odgovornosti. Slatki

utjecaji koji trebaju obilovati u Crkvi povezani su s Boæjim pro-

povjednicima koji trebaju objaviti Kristovu ljubav. Nebeske su

zvijezde pod Njegovim nadzorom. On ih ispunja svjetlom. On

ih vodi i upravlja njihovim kretanjem. Kad to ne bi Ëinio, postale

bi pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima. Oni

su samo orua u Njegovim rukama i sve dobro koje ostvaruju

Ëine Njegovom silom. Oni trebaju odsjajivati Njegovo svjetlo.

Njihova djelotvornost treba biti Spasitelj. Ako budu gledali u

Njega kao πto je On gledao u Oca, bit Êe osposobljeni da vrπe

Njegovo djelo. Kad se oslone na Boga, On Êe im dati svoj sjaj

da ga odsjajuju svijetu.

Zarana je u povijesti Crkve tajna bezakonja, koju je prore-

kao apostol Pavao, poËela svoje zlokobno djelo; i kad su laæni

uËitelji, na koje je Petar upozorio vjernike, nametali svoja kri-

vovjerja, mnogi su bili zavedeni laænim nauËavanjima. Neki su

se, pritisnuti nevoljama, pokolebali i bili u kuπnji da se odrek-

nu vjere. U vrijeme kad je Ivan dobio ovo otkrivenje, mnogi

su izgubili prvu ljubav prema evaneoskoj istini. Ali Bog u svojem

milosru nije pustio Crkvu da ostane u stanju otpada. U vijesti

beskonaËne njeænosti objavio im je svoju ljubav i æelju da se

priprave za vjeËnost. “Sjeti se”, molio je, “odakle si pao, obrati

se i opet poËni Ëiniti prva djela!” (redak 5)

Crkva je bila manjkava i zasluæila je oπtar ukor i kaznu;

Ivan je dobio nalog da zapiπe vijesti opomena, ukora i molbi

upuÊenih onima koji Êe, gubeÊi iz vida temeljna naËela Rado-

sne vijesti, izloæiti opasnosti svoju nadu u spasenje. No rijeËi

ukora, za koje Bog smatra da ih je potrebno uputiti, uvijek se

iznose s njeænom ljubavlju i obeÊanjem mira svakom vjerniku

koji se kaje. “Evo stojim na vratima i kucam”, izjavljuje Gospo-

din. “Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i

veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20)

Otkrivenje

587

370 Djela apostolska

A za one koji Êe usred sukoba saËuvati vjeru u Boga, proroku

su bile dane rijeËi pohvale i obeÊanja: “Poznam tvoja djela. Gle,

otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moæe zatvoriti jer

si unatoË svojoj maloj snazi i saËuvao moju rijeË i nisi se odre-

kao moga imena.” “BuduÊi da si saËuvao moju poruku o posto-

janosti, i ja Êu tebe saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav

svijet da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje.” Vjernici su bili

upozoreni: “Budi uvijek budan i ojaËaj ostatke koji veÊ leæe u

smrti!” “Dolazim uskoro! Dræi Ëvrsto πto imaπ, da ti nitko ne

ugrabi vijenca!” (redci 8.10.2.11)

Preko onoga koji se sam predstavio kao “brat vaπ i sudio-

nik nevolje” (Otkrivenje 1,9), Krist je svojoj Crkvi objavio da

mora trpjeti radi Njega. PromatrajuÊi dugi niz stoljeÊa mraka i

praznovjerja, ostarjeli prognanik je vidio mnoπtvo koje zbog svoje

ljubavi prema istini umire muËeniËkom smrÊu. Ali isto je tako

vidio da Onaj, koji je krijepio svoje prve svjedoke, neÊe zabo-

raviti vjerne sljedbenike u stoljeÊima progonstva koja moraju

proÊi prije svrπetka vremena. “Nemoj se bojati muka πto te

Ëekaju”, izjavio je Gospodin; “avao Êe ubrzo neke od vas ba-

citi u tamnicu, da budete podvrgnuti kuπnji, i trpjet Êete... Ostani

vjeran do smrti, i dat Êu ti vijenac — æivot!” (Otkrivenje 2,10)

A za sve vjerne koji su se borili protiv zla Ivan je Ëuo

obeÊanje: “Pobjedniku Êu dati da jede od stabla æivota koje se

nalazi u Boæjem raju.” “Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu

haljinu; njegova imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota;

πtoviπe, njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim

anelima.” “Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mome

prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na

njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 2,7; 3,5.21)

Ivan je vidio kako se Boæje milosre, njeænost i ljubav sta-

paju s Njegovom svetoπÊu, pravednoπÊu i silom. Vidio je kako

grjeπnici dolaze k Ocu kojeg su se bojali zbog svojih grijeha. I

gledajuÊi u vrijeme nakon vrhunca velikog sukoba, promatrao

je na Sionu “pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama

Boæjim” i “pjevaju pjesmu Mojsija” i Janjeta. (Otkrivenje 15,2.3)

Spasitelj je Ivanu prikazan kao “Lav iz Judina plemena” i

kao “Janje gdje stoji kao zaklano” (Otkrivenje 5,5.6). Ovi simboli

prikazuju sjedinjenje svemoguÊe sile i samopoærtvovne ljubavi.

Lav iz Judina plemena, tako straπan za one koji su odbacili Nje-

govu milost, bit Êe Janje Boæje posluπnima i vjernima. Stup ognja

589

588

371

koji znaËi uæas i srdæbu za prijestupnika Boæjeg zakona, bit Êe

jamstvo svjetla, milosra i izbavljenja za one koji su vrπili Nje-

gove zapovijedi. Ruka, snaæna da uniπti buntovnika, bit Êe jaka

da izbavi odanog. Tko je god vjeran, bit Êe spaπen. “I on Êe

poslati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike nje-

gove od Ëetiri vjetra, od jednog kraja nebesa do drugoga.” (Matej

24,31)

U usporedbi s milijunima ljudi u svijetu, Boæji Êe narod

biti, kao πto je uvijek bio, malo stado; ali ako bude Ëvrsto sta-

jao za istinu kako je objavljena u Njegovoj RijeËi, Bog Êe biti

njegov zaklon. On Êe stajati pod πirokim zaklonom Svemogu-

Êega. Bog je uvijek u veÊini. Kad zvuk posljednje trube prodre

u tamnicu koja Ëuva mrtve, i kad pravednici ustanu uz pobjed-

niËki poklik: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj

æalac?” (1. KorinÊanima 15,55) — stojeÊi s Bogom, s Kristom,

s anelima i s odanima i vjernima svih vremena, Boæja Êe djeca

biti u velikoj veÊini.

Pravi uËenici slijede Krista u teπkim sukobima, trpe samood-

ricanje i doæivljavaju gorka razoËaranja, ali to ih uËi krivnji i

bijedi grijeha i navodi ih da na njega gledaju s gnuπanjem. Bu-

duÊi da su dionici Kristovih patnji, pripremljeno im je da budu

i dionici Njegove slave. U svetom vienju prorok je vidio tri-

jumf Boæje crkve ostatka. On piπe:

“Takoer spazih neπto kao stakleno more pomijeπano s va-

trom i pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama

Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Ja-

njeta.” (Otkrivenje 15,2.3)

“Potom sam imao ovo vienje: Janje stoji na Sionskoj gori

i s njim sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe osoba koje su imale napi-

sano na svojim Ëelima njegovo ime i ime njegova Oca.” (Otkri-

venje 14,1) U ovom je svijetu njihov um bio posveÊen Bogu;

oni su Mu sluæili razumom i srcem; a sada On na njihovo Ëelo

stavlja svoje ime. “Oni Êe kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkri-

venje 22,5) Oni ne ulaze i izlaze kao oni koji mole mjesto. Oni

pripadaju broju onih kojima Krist kaæe: “Doite, blagoslovljeni

Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno

od postanka svijeta!” On ih doËekuje kao svoju djecu rijeËima:

“Ui u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,34.21)

“To su oni koji... prate Janje kud god ono ide. Oni su otkup-

ljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.” (Otkrivenje 14,4)

Otkrivenje

591

590

372 Djela apostolska

Prorok ih u vienju vidi kako stoje na Sionskoj gori, opasane

za svetu sluæbu, obuËene u bijelo platno koje znaËi pravednost

svetih. Ali svi koji slijede Janje na Nebu, moraju Ga prvo slije-

diti na Zemlji, ne zlovoljno ili prkosno, veÊ s pouzdanom, lju-

baznom i dragovoljnom posluπnoπÊu, kao πto stado slijedi pa-

stira.

“A glas koji sam Ëuo podsjeÊao je na sviraËe πto sviraju na

svojim citrama. Pjevali su neπto sliËno novoj pjesmi pred pri-

jestoljem... Nitko nije mogao nauËiti te pjesme, osim onih sto

Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe koji su otkupljeni sa zemlje... U njiho-

vim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.” (redci 2-5)

“I opazih kako Sveti grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga

s neba, opremljen poput zaruËnice koja je nakiÊena za svoga

muæa.” “Njegov sjaj bijaπe sliËan dragom kamenu, prozirnom

kamenu jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaesterim

vratima, a na vratima dvanaest anela i napisana imena: imena

dvanaest plemena Izraelovih sinova.” “Dvanaest je vrata dvana-

est bisera. Pojedina su vrata od jednog bisera. Gradski je trg

od Ëistog zlata, nalik na prozirno staklo. Hrama ne vidjeh u

njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, SvemoguÊi, i

Janje.” (Otkrivenje 21,2.11.12.21.22)

U njemu “neÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i

Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gle-

dat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.

NeÊe viπe biti noÊi; i neÊe trebati ni svjetla od svjetiljke, ni

svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Ot-

krivenje 22,3-5)

“Potom mi aneo pokaza rijeku æivota, bistru kao prozi-

rac: izvire iz prijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskog

trga, s obje strane rijeke stablo æivota πto rodi dvanaest puta,

svakog mjeseca svoj rod. A liπÊe stabla za zdravlje je narodi-

ma.” “Blago onima koji peru svoje haljine: imat Êe pravo na

stablo æivota i na vrata Êe smjeti u grad!” (redci 1.2.14 — DF)

“Tada Ëuh jaki glas πto dolazi od prijestolja kako viËe: ‘Evo

stana Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s njima: oni Êe

biti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.’” (Otkrivenje

21,3)

592

373

58PobjedniËka Crkva

Proπlo je viπe od osamnaest stoljeÊa otkako su apostoli

poËinuli od svojeg rada, ali izvjeπtaj o njihovom trudu i ærtva-

ma za Krista joπ uvijek pripada najdragocjenijem blagu Crkve.

Ovaj izvjeπtaj, napisan po uputama Svetog Duha, napisan je da

bi Kristove sljedbenike svih vremena potaknuo na veÊu gorlji-

vost i ozbiljnost u Spasiteljevu djelu.

UËenici su ispunili nalog koji im je Krist dao. Kad su vjes-

nici kriæa navijeπtali Radosnu vijest, doπlo je do takvog oËito-

vanja Boæje slave kakvu smrtni Ëovjek nikad prije nije vidio.

Suradnjom s boæanskim Duhom apostoli su izvrπili djelo koje

je potreslo svijet. U jednom jedinom naraπtaju Radosna vijest

je navijeπtena svakom narodu.

Slavni su bili rezultati koji su pratili sluæbu Kristovih iza-

branih apostola. Na poËetku sluæbe neki od njih bili su neuki

ljudi, ali njihova posveÊenost UËitelju bila je neograniËena;

zahvaljujuÊi Njegovim uputama, bili su pripremljeni za veliko

djelo koje im je povjerio. U njihovom su srcu vladali milost i

istina nadahnjujuÊi njihove pobude i postupke. Njihov je æivot

bio skriven s Kristom u Bogu; oni su sebe potpuno izgubili iz

vida, jer su utonuli u dubine beskonaËne ljubavi.

UËenici su bili ljudi koji su znali iskreno govoriti i moliti

se, ljudi koji su se oslanjali na Snagu Izraela. Kako su Ëvrsto

stajali uz Boga i svoju osobnu Ëast povezali s Njegovim prije-

stoljem! Jahve je bio njihov Bog. Njegova je Ëast bila njihova

Ëast. Njegova istina bila je njihova istina. Svaki napad na Evan-

elje bio je kao duboka rana nanesena njihovoj duπi, i oni su

se svim snagama borili za Kristovo djelo. Mogli su iznositi rijeËi

(373)

594

593

374 Djela apostolska

æivota zato πto su primili nebesko pomazanje. OËekivali su

mnogo, zato su i pokuπavali mnogo. Sâm Krist im se objavio;

zato su oËekivali da ih On vodi. Njihovo razumijevanje istine i

snaga da se odupru protivljenju bili su razmjerni pokoravanju

Boæjoj volji. Isus Krist, Njegova mudrost i sila, bili su tema svakog

razgovora. Oni su uzvisivali Njegovo ime, jedino ime dano lju-

dima po kojemu se Ëovjek spaπava. Kad su navijeπtali Kristovo

savrπenstvo, uskrslog Spasitelja, njihove su rijeËi pokretale srca,

i muπkarci i æene priklanjali su se Radosnoj vijesti. Mnoπtvo

koje je grdilo Spasiteljevo ime i preziralo Njegovu silu, sada se

smatralo uËenicima Razapetoga.

Apostoli nisu svoju zadaÊu ostvarili vlastitom snagom, veÊ

snagom æivoga Boga. Njihov rad nije bio lak. PoËetno djelova-

nje krπÊanske Crkve pratile su teπkoÊe i gorËina tuge. UËenici

su se u svojem radu stalno susretali s oskudicom, klevetama i

progonstvom, ali nisu marili za svoj æivot, veÊ su se radovali

πto su bili pozvani da stradaju za Krista. U njihovom radu nije

bilo mjesta kolebljivosti, neodluËnosti ili mlakih namjera. Bili

su voljni da se troπe i budu potroπeni. Svijest o odgovornosti

koja je na njima poËivala oËistila je i obogatila njihovo isku-

stvo, a boæanska milost se oËitovala u osvajanjima za Krista.

Bog je svemoguÊom snagom djelovao preko njih da Evanelje

bude pobjedonosno.

Apostoli su gradili Boæju crkvu na temelju koji je poloæio

sam Krist. U Pismima se slika gradnje hrama Ëesto uzima kao

slika izgradnje Crkve. Zaharija govori o Kristu kao Izdanku koji

Êe sazidati Gospodnji hram. On govori o tome kako Êe nezna-

boπci pomagati u radu: “I oni koji su daleko doÊi Êe i sazdat

Êe Svetiπte Jahvino”, a Izaija izjavljuje: “Zidine Êe tvoje obno-

viti stranci.” (Zaharija 6,12.15; Izaija 60,10)

Kad piπe o izgradnji ovog hrama, Petar kaæe: “Pristupite k

njemu, æivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je

u oËima Boæjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas

samih kao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa, sveto sveÊe-

niπtvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne ærtve po Isusu Kri-

stu!” (1. Petrova 2,4.5)

Apostoli su radili u kamenolomu æidovskog i neznaboæaË-

kog svijeta i vadili kamenje koje su polagali na temelj. U pis-

mu vjernicima u Efezu, Pavao je rekao: “Prema tome, niste viπe

tuinci i gosti, nego ste sugraani svetih i ukuÊani Boæji, nazi-

596

595

375

dani na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavni

je kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, Ëvrsto povezana,

raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno saz-

dani za stan Boæji u Duhu.” (Efeæanima 2,19-22)

A KorinÊanima je pisao: “Prema Boæjoj milosti koja mi je

dana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi na-

doziuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziuje! Nitko, naime,

ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ po-

stavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom,

srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svaËije

Êe djelo iziÊi na vidjelo. To Êe pokazati onaj Dan, jer Êe se

oËitovati vatrom, a ta Êe vatra otkriti kakvo je Ëije djelo.” (1.

KorinÊanima 3,10-13)

Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na VjeËnoj Stije-

ni. K ovom su temelju donosili kamenje izvaeno iz kameno-

loma ovog svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov

je rad bio izuzetno oteæan protivljenjem Kristovih neprijatelja.

Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mræ-

nje onih koji su gradili na laænom temelju. Mnogi koji su radili

kao graditelji Crkve mogu se usporediti s graditeljima zidina u

Nehemijino vrijeme, o kojima je zapisano: “I nosaËi tereta dr-

æali su oruæje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u

drugoj mu bilo oruæje.” (Nehemija 4,11)

Kraljevi i upravitelji, sveÊenici i knezovi nastojali su uniπ-

titi Boæji hram. Ali unatoË zatvaranju, muËenju i smrti, vjerni

ljudi nastavljali su posao i graevina je rasla, lijepa i skladna.

Katkad su graditelji bili gotovo zaslijepljeni maglom praznovjerja

koja ih je okruæivala. Katkad su bili gotovo svladani nasilnoπÊu

svojih protivnika. Ali s nesalomljivom vjerom i nepokolebljivom

hrabroπÊu nastavljali su raditi.

Jedan za drugim prvaci meu graditeljima padali su od

neprijateljeve ruke. Stjepan je bio kamenovan, Jakov pogubljen

maËem, Pavlu odsjeËena glava, Petar razapet, Ivan prognan. Ali

Crkva je rasla. Novi su graditelji zauzimali mjesto onih koji su

pali i kamen za kamenom dodavan je graevini. Tako se pola-

ko podizao hram Boæje crkve.

Nakon osnivanja krπÊanske Crkve uslijedila su stoljeÊa

æestokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su iz-

gradnju Boæjeg hrama smatrali vaænijom od samog æivota. O

takvima je napisano: “Drugi, opet, iskusiπe izrugivanja i udarce

PobjedniËka Crkva

597

376 Djela apostolska

i povrh toga okove i tamnice. Biπe kamenovani, stavljeni na kuπ-

nju, pilani, umoreni maËem; iπli su tamo-amo u ovËjim koæu-

sima i kozjim koæama, oskudni, nevoljni i zlostavljani — oni kojih

svijet ne bijaπe dostojan! — lutajuÊi po pustinjama, gorama, po

πpiljama i zemaljskim pukotinama.” (Hebrejima 11,36-38)

Neprijatelj pravednosti Ëinio je sve kako bi zaustavio djelo

povjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog “ne ostavi sebe

neposvjedoËena” (Djela 14,17 — DF). Podizao je radnike sposobne

da brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Po-

vijest biljeæi izvjeπtaje o moralnoj snazi i junaπtvu tih ljudi. Po-

put apostola, mnogi od njih pali su na poloæaju, ali je gradnja

hrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo na-

predovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Lu-

ther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i Charles

Wesley i mnoπtvo drugih donosili su k temelju grau koja Êe

trajati za svu vjeËnost. I u kasnijim godinama, oni koji su tako

plemenito nastojali promicati πirenje Boæje rijeËi i oni koji su

svojom sluæbom u poganskim zemljama pripremili put za na-

vjeπÊivanje posljednje velike vijesti — svi su oni takoer pomo-

gli u podizanju graevine.

Premda su od apostolskih vremena protekla mnoga stoljeÊa,

izgradnja Boæjeg hrama nikad nije prekinuta. Moæemo se osvr-

nuti kroz stoljeÊa i vidjeti æivo kamenje kojim se gradi kako

svjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Blje-

πtavo svjetlo ovog uglaËanog kamenja pokazuje veliku suprot-

nost izmeu svjetla i tame, izmeu zlata istine i troske za-

blude.

Pavao i drugi apostoli, i svi pravednici koji su æivjeli od

onog vremena do danas, obavili su svoj dio posla u gradnji hrama.

No graevina joπ nije dovrπena. Mi koji æivimo u ovo vrijeme

imamo pred sobom posao, dio koji trebamo uraditi. Mi trebamo

temelju donositi grau koja Êe izdræati kuπnju vatrom — zlato,

srebro i drago kamenje pripremljeno “za Hram” (Psalam 144,12

— RU). Onima koji tako grade za Boga, Pavao upuÊuje rijeËi

ohrabrenja i opomene: “Onaj kome ostane πto je nadozidao primit

Êe nagradu, a onaj Ëije djelo izgori πtetovat Êe. On sâm spasit

Êe se, ali kao kroz vatru.” (1. KorinÊanima 3,14.15) KrπÊanin

koji vjerno iznosi rijeË æivota i vodi ljude na put svetosti i mi-

ra, donosi k temelju grau koja Êe ostati; on Êe u Boæjem kra-

ljevstvu biti poπtovan kao mudri graditelj.

598

599

377

O apostolima je pisano: “A oni odoπe i poËeπe propovijedati

svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrivao RijeË Ëude-

sima πto su je pratila.” (Marko 16,20) Kao πto je slao uËenike,

tako Krist danas πalje vjernike svoje Crkve. Njima stoji na

raspolaganju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga uËine

svojom snagom, On Êe djelovati s njima i njihov rad neÊe biti

uzaludan. Neka shvate da je na djelo u koje su ukljuËeni Go-

spodin stavio svoj peËat. Bog je Jeremiji rekao: “Ne govori: ‘Dijete

sam!’ VeÊ idi k onima kojima te πaljem i reci sve ono πto Êu ti

narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” Zatim

je pruæio ruku i dotaknuo usta svojeg sluge govoreÊi: “Evo, u

usta tvoja stavljam rijeËi svoje.” (Jeremija 1,7-9) On nas πalje

da idemo i govorimo rijeËi koje nam daje, osjeÊajuÊi na svojim

usnama Njegov sveti dodir.

Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvo

preko kojeg Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano

Kristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio kao

imati predstavnike koji Êe svijetu predstaviti Njegovog Duha i

Njegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko

kojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo Ëeka na

muπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkriti snagu krπÊanstva.

Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju je opu-

nomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu,

posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe nastavati bo-

gatstvo boæanske milosti. Ako bude odana, ako bude poπtovala

Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe odupri-

jeti.

Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike da sa

silnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËna gor-

ljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimo vijest

o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je

svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasiteljev

dolazak.

Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se

odrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zora

svijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zau-

vijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju,

na kraju Êe trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala,

njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijest

naie na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla

PobjedniËka Crkva

601

600

378 Djela apostolska

biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom energijom, ona Êe se

probiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku prepreku.

©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispu-

njenog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe i

nasitio se njegovom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost, pro-

matrao je sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju

primili oprost i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbav-

ljenih. »uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta.

Mi moæemo imati viziju buduÊnosti, blaæenstvo Neba. U Bib-

liji su objavljena vienja buduÊe slave, prizori πto ih je naslika-

la Boæja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom mo-

æemo stajati na pragu vjeËnoga grada i Ëuti milostivu dobrodo-

πlicu upuÊenu onima koji u ovom æivotu surauju s Kristom

smatrajuÊi ËaπÊu da stradaju radi Njega. Kad se zaËuju rijeËi:

“Doite, blagoslovljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupitelja

stavljaju svoje krune uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklano

da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!...

Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i

vlast u vijeke vjekova!” (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13)

Ovdje izbavljeni susreÊu one koji su ih doveli k Spasitelju

i svi se sjedinjuju slaveÊi Onoga koji je umro da bi ljudska bi-

Êa imala æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Su-

kob je zavrπen. Doπao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede

ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju

Dostojno je Janje zaklano, koje æivi, trijumfalni osvajaË.

“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima ve-

liko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda

i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janje-

tom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali ja-

kim glasom: ‘Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi na pri-

jestolju, i Janjeta!’... Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz

velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Ja-

njetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i

noÊ u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit

Êe se na njih da boravi s njima. I viπe nigda neÊe ni ogladnjeti

ni oæednjeti; viπe ih nigda neÊe moriti ni sunce ni ikakva æega,

jer Êe ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na

izvore æive vode. I Bog Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju...

Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,

jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 7,9.10.14-17; 21,4)

602