davinci film

Je li Isus doista tvrdio da je Bog?Je li Isus bio oženjen Marijom Magdalenom?Kriju li se poruke u Da Vincijevim umjetnikim djelima?Intervju s teologom Joshom McDowellom.

Vodi kroz film

Da VincijevDa VincijevKOD

Vodi kroz filmKOD

Vodi kroz film

www.JesusAndDavinci.com

Knjiga je upravo to i postigla. Ljudi koji nikada nisu razmišljali o takvim temama odjednom pretražuju Internet u potrazi za korijenima kršćanstva, a «Konstantin» , riječ koja nije bila popularna još od … zapravo koja nikada nije bila popularna riječ u internetskim tražilicama se svakodnevno upisuje u Google.

U Da Vincijevom kodu Tom Hanks treći put surađuje s Ronom Howardom s kojim je prethodno radio na filmovima u drami Apolo 13 i u komediji Sirena. U Hollywoodskom svijetu suradnja Hanks i Howard je dobitna kombinacija što će sigurno pomoći filmskom PR-u, jer kad god se pojavi film koji obrađuje temu o ukorijenjenim duhovnim uvjerenjima tada je kontroverza neizbježna.

Velika zavjeraU Da Vincijevom kodu, pisac Dan Brown je stvorio

roman o velikoj zavjeri. U svijetu protudržavnih

zavjera ulozi ne mogu biti viši. Skrivati izvanzemaljce

u Roswellu ili identitet Keneddyevog ubojice su tek

obijesna šala u usporedbi s idejom zavjereničke Crkve

koja skriva pravi identitet Isus Krista i obmanjuje

milijarde vjernika. Brownova briljantna mješavina

činjenica i fikcije pruža uvjerljivost i čitatelj se ubrzo

«navuče» spreman slijediti zagonetke bez obzira

kamo ga vode i kakva je konačna istina.

O fasciniranosti i raspravi koju je izazvao Da Vincijev kod, Dan Brown na svojoj Internet stranici kaže sljedeće:

1

«Rasprava koja je izazvana je snažna pozitivna sila. Što žustrije raspravljamo o ovim temama to ćemo bolje razumjeti svoju duhovnost. Kontroverza i dijalog su zdravi za cjelovitu religiju. Religija ima samo jednog pravog neprijatelja, apatiju, a strastvena rasprava je izvrstan protuotrov.»

Visina zarade u dolarima nekih nedavnih filmova s izazovnim moralnim/duhovnim temama:Pasija - 610 milijuna � Narnijske kronike - 544 milijuna � Djevojka od milijun dolara - 216 milijuna � Kraljevstvo nebesko - 210 milijuna �

Osvrt na Mona

Redatelj Ron Howard na lokaciji snimanja Da Vincijevog koda.

Gibsonov Getsemanski vrtRazmislite primjerice o Pasiji, filmu koji je,

više ili manje, bio izravna adaptacija Kristove muke prema zapisima u Evanđeljima. Tko je mogao predvidjeti da će taj film podići toliku prašinu i da će za Mela Gibsona prije prikazivanja postati njegov osobni Getsemanski vrt. Međutim, trećeg dana, poslije vikenda u blagajnama je od prodaje karata zabilježena rekordna zarada od 123 milijuna dolara i Gibson je uskrsnuo.

Hollywood gotovo da bi se moglo sažalijevati jer svaki film koji obrađuje duhovne teme izaziva neprijateljstvo neke vjerske zajednice. No, kako je kontroverza razmjerna zaradi, suze za Hollywood ipak treba štedjeti. Naposljetku, Hollywood nastoji dobiti svoj dio kolača i uživati u njemu, promiče kontroverzu dok istodobno flertuje s prikazivanjem posebnih scena i obećanjima o unošenju promjena u scenarij. Zašto i ne bi? Tu se ipak radi o poslu, a ne

o dobrotvornoj ustanovi. Premda Hollywood svoje uporište nalazi u konačnom financijskom aspektu, ipak su napravljeni filmovi koji su na publiku imali dubok duhovni i moralni utjecaj: Fatalna nesreća, Mistična rijeka, Djevojka od milijun dolara, Pasija, Hotel Ruanda i Schindlerova lista su samo neki od tih filmova.

Zdrava RaspravaKada se Da Vincijev kod počne prikazivati u

kinima, više će se raspravljati o njemu i biti će više dijaloga. Ljudi će razgovarati o važnim duhovnim temama. Neka duhovna uvjerenja će usvajati, a neka odbacivati. Kao što Dan Brown ističe «Što žustrije raspravljamo o ovim temama to ćemo bolje razumjeti vlastitu duhovnost.»

Do te mjere je ova knjižica početnica za pitanja koje proizlaze iz knjige i filma. Ne pruža iscrpan izvor informacija nego odgovara na neka osnovna pitanja o temeljima vjere.

2

Mistična rijeka - 156 milijuna � Cinderella man - 104 milijuna � Hotel Ruanda - 32 milijuna � Povijest nasilja - 27 milijuna � Gospodar rata - 24 milijuna

KONTROVERZA I DIJALOG: PUT PREMA RAZUMIJEVANJULisu

Robert Langdon (Tom Hanks) i Sophie Neveu (Audrey Tautou) traže odgovore o Svetom gralu.

Istina je da između katolika i protestanata postoji povijesno neslaganje, ali danas bi se rijetko tko, i s jedne i s druge strane, zauzimao za ono što je pokrenulo zavadu. Teško da

biste našli nekoga tko bi se zalagao za prodaju oprosta grijeha i lažnih crkvenih relikvija. Međutim, takav

je bio religiozni život Srednjeg Vijeka, a kao posebna pobožnost smatralo se putovanje u Svetu Zemlju

koje je bilo dobro za dušu. Čak se mogao dobiti poseban popust na iver s križa ili iz Isusove kolijevke.

To su bila opasna vremena i tako je 1118. godine Burgundijski vitez Yves de Faillon, kako bi zaštitio hodočasnike na putu u Svetu Zemlju, osnovao samostanski red koji je uključivao samo vojnike, redovnike ratnike, kršćanske samuraje. Službeno ime reda Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama potječe od mjesta na kojemu je prvobitno bilo sjedište reda, pored zgrade poznate kao Templum Salomonis, pa odatle i ime Templari.

Vitezovi Templari su se obogatili, kao što Dan Brown ističe, jer su se dosjetili modernog bankarskog sistema. Međutim, njihovo bogatstvo potjecalo je i od prodaje religioznih relikvija i u takvoj ekonomiji je trnova kruna vrijedila poput suhog zlata. Za Templare se govorilo da su nagomilali riznice pune rukotvorina uključujući i Sveti Gral. (Suprotno Brownu, ranokršćanski mit je kazivao da je Sveti Gral kalež iz kojeg je pio Isus na posljednjoj večeri. Prema legendi Josip iz Arimateje je u Gral sakupio Isusovu krv i time je kalež dobio posebnu moć.) Jesu li Templari doista bili u posjedu pravog Grala nije poznato, ali posjedovanje takvih relikvija je istodobno značilo moć i bogatstvo.

Međutim, moć i bogatstvo su oduvijek izazivali ljubomoru i tako je u petak, 13. listopada 1307. kralj Filip Pravedni naredio da se Templari uhite pod optužbom hereze, a čime je Filip stekao pravo da zaplijeni njihovu imovinu. Od 138 Templara koje su ispitivali, 105 ih je priznalo da su zanijekali Krista prilikom tajnog primanja u red.

S povijesnog gledišta, bilo je uobičajeno takva priznanja iznuditi tjelesnim mučenjem. Jesu li Templari bili protiv Krista ili protiv Rima bilo bi nemoguće zaključiti iz njihovog priznanja. Većina povjesničara smatra da su optužbe bile izmišljene kako bi se opravdalo otimanje njihovog bogatstva, a što je prilično uobičajen postupak manijakalnih diktatora svih povijesnih razdoblja.

3

Tajna društva, tajn

Misteriozna piramida u Lovreu.

Slijedom te parodije, čini se da su se vitezovi potajno pridružili drugim redovima, a kružile su i glasine da je red opstao kao tajno društvo. Iako za ovu tvrdnju gotovo da i nema dokaza, Brown majstorski hvata nit, a možda su to napravili i Masoni jer su tvrdnje da su nasljednici vitezova Templara oduvijek pratile to društvo.

Sionski prioratŠto više istražujete to ćete više cijeniti jednostavnost Internet stranice Wikipedia.org koja pruža točne,

sažete informacije i potkrijepljuje sate neovisnog istraživanja. Pierre Plantard i Andre Bonhomme su 1956. godine osnovali Sionski priorat. Plantard je započeo pisati

dokumente i stvorio je «pergamente» (koje je napravio njegov prijatelj Philippe de Cherisey) za koje je tvrdio da ih je lokalni svećenik pronašao dok je renovirao crkvu. U ovim krivotvorenim dokumentima navodno je prikazan opstanak Merovinške loze Francuskih kraljeva.

Između 1961. i 1984. Plantard se domislio mitskom podrijetlu Sionskog priorata. Lako se može dokazati da je priorat povijesna fikcija jer mnoge tvrdnje navedene u dokumentima priorata nisu postojale prije ranih

www.JesusAndDavinci.com 4

na poslanjaVITEZOVI TEMPLARI I SIONSKI PRIORAT

Photo

cred

it: M

athew

Lodg

e / A

lamy ©

2005

Likovi vitezova Templara u Hramskoj crkvi u Londonu.


šezdesetih godina prošlog stoljeća u bilo kojem obliku i ne mogu se potkrijepiti poznatim povijesnim zapisima. Nadalje, pisma koja postoje, a koja datiraju iz 1960. godine i koja su Pierre Plantard, Philippe de Cherisey i Gerard de Sede razmjenjivali potvrđuju da su navedena trojica sudjelovali u varci i opisuju načine kako bi mogli pobiti kritike svojih različitih tvrdnji i kako će izmisliti nove tvrdnje kako bi se varka održala i nastavila. Među tvrdnjama u krivotvorenim dokumentima je stajalo sljedeće:

Popis Velikih majstora uključujući imena poput Leonarda da Vincija, Isaaca Newtona i Victora Hugoa. Ovaj nasljedni niz je trebao utemeljiti povijest reda, stvaranjem popisa Velikih Majstora koji datira sve do Vitezova Templara.

Red štiti Merovinšku dinastiju zato jer potomci mogu biti izravni potomci Isusa i njegove žene Marije Magdalene pa time i potomci kralja Davida.

Red je pod zakletvom da će uspostaviti Merovinšku dinastiju, koja je vladala Francuskim kraljevstvom od 447. do 751. godine, na tron Europe i Jeruzalema.

Katolička crkva je pokušala uništiti dinastiju i njezine čuvare Templare kako bi održala moć kroz Petrovo apostolsko naslijeđe umjesto kroz nasljeđe Marije Magdalene.

Dok čitate ove izmišljene tvrdnje prepoznati ćete materijal za sjajnu knjigu, a ta knjiga je Sveta krv, Sveti Gral. Ipak, povjesničari se nisu složili da je to sjajna knjiga jer je puna izmišljotina i krivotvorina. Prava povijest Sionskog priorata datira iz «primitivne» 1956. godine. Međutim, ono što je bila jadna izmišljotina sadržavalo je nezamisliv potencijal da postane izvrsna fikcija, a upravo je briljantan um Dana Browna prepoznao taj potencijal i pretvorio ga u jednu od najintrigantnijih zavjera svih vremena.

5

6

Dr. Bart D. Ehrman, predsjednik odjela Religioznih studija, University of NC, Chapel Hill

Ni jedan od povijesnih izvora ne upuuje

na to da je Isus bio oženjen, a kamoli da je bio oženjen

Marijom Magdalenom

Isusova gospođa?

Leonardova Posljednja večera (detalj).

Povijesne činjenice su vješto upletene u Da Vincijev kod i neopaženo prelaze

u fikciju, a prosječnom čitatelju nedostaje znanja

da provjeri pouzdanost svakog aranžmana misli

u potrazi za krivotvorenim sadržajem. Možda bi

nekoliko povijesnih činjenica raspršilo

nakupljenu zabrinutost.

Je li Isus doista tvrdio da je B o g ?

Ovo se čini neprijepornim jer gotovo sve što je Isus govorio i

činio upućuje na to. Primjerice, razmislite o čudu kada je Isus hodao po vodi. Zašto nije letio ili se preobrazio u pterodaktila? Evo zašto:

Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. (Job 8:9)

Ovaj stih iz Starog zavjeta je Isusovoj publici bio uobičajena činjenica, jedino Bog može hodati po vodi. Stoga kada je Isus odabrao hodati po vodi to nije bila samo puka demonstracija moći, nego božanstva, to je bila lekcija, a ne cirkuska predstava. I obratno, da pokušavate izbjeći etiketu boga to je zadnja stvar koju biste napravili. Ne biste davali ni izjave poput:

7

Je li Isus doista

Krist Otkupitelj, Paul Landowski.

«Filip mu reče:

»Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!» Toliko

sam vremena s vama—odgovori mu Isus—i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je

vidio mene, vidio je i Oca.» Ivan 14:8-9

U stvari, ako je i bilo dvosmislenosti u Isusovim riječima, njegovi neprijatelji nisu tako

mislili:

«Zbog dobrog te djela ne kamenujemo—odgovoriše mu Židovi—nego zbog hule što se praviš Bogom, iako si samo

čovjek.» (Ivan 10:33)

Također van svake sumnje je da su učenici i prvi kršćani od samog

početka Isusovo božanstvo držali temeljnim načelom:

«On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja, jer je u

njemu sve stvoreno—sve na nebu i na

zemlji; vidljivo i nevidljivo… sve je stvoreno po

njemu i za njega. « (Kološanima 1:15-16)

U ovom odjeljku apostol Pavao opisuje Isusa kao «sliku» Boga i nadalje ga poistovjećuje sa «Stvoriteljem.» Važno je razumjeti da su Pavlova pisma napisana samo nekoliko desetljeća poslije Kristove smrti i da ako ovaj tekst ne djeluje kao proza, to je zato jer nije proza. U Pavlovim pismima

se navode izjave vjere, spjevane u himne, poput ove koja je uobličena u prvih nekoliko godina poslije Kristove smrti. Ova vjerovanja određuju ono što su prve kršćanske zajednice vjerovale da je istina o Kristu, a njegovo božanstvo im je bilo ključno.

Što je s «drugima evanđeljima?» Evanđelja koja Teabing spominje u knjizi su u većini slučajeva napisana stoljeće ili dva kasnije i uglavnom su ih pisali pripadnici grupe koji su se nazivali Gnosticima. Bez obzira radilo se o Wacou, Teksasu ili starom Bliskom Istoku, oduvijek su postojale religijske sekte i kultovi, koji svoju literaturu prodaju od vrata do vrata i promiču radikalnu

www.JesusAndDavinci.com 8

tvrdio da je Bog?


«novu» interpretaciju Krista. Ono što je zanimljivo je da je blaži oblik Gnosticizma postojao već u doba apostola i zato se i jedan dio Novog Zavjeta odnosi na taj problem. Ivan otvoreno započinje svoje Evanđelje:

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog… I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. (Ivan 1:1,14)

Proučavate li riječi kojima Ivan počinje svoje Evanđelje opaziti ćete da naglašava nekoliko ideja, koje su glavni izvor prepirke različitih kultova u iduća dva stoljeća. Prvo, Ivan jasno potvrđuje Isusovo božanstvo, «Riječ (Isus) je bila kod Boga i Riječ (Isus) je Bog.» Apostol nije mogao biti odrješitiji započinjući svoje Evanđelje ovom objavom. Drugo, Ivan potvrđuje da je Isus vječan: «U početku bijaše Riječ.» Obmanjujuća je tvrdnja u Da Vincijevom kodu da se o Isusovom božanstvu raspravljalo na Koncilu u Niceji. Zapravo se raspravljalo o tome je li Isus suvječan s Ocem: je li postojalo razdoblje kada Isus «nije» bio s Ocem. Nitko na tom koncilu nije vjerovao da je Isus bio samo čovjek.

Naposljetku, Ivan potvrđuje Isusovo utjelovljenje: on je bio u potpunosti čovjek i bio je u potpunosti Bog. Ova zadnja stavka je iznimno važna jer su Gnostička vjerovanja i evanđelja nijekala Isusovu ljudsku narav, a ne njegovu božansku narav. Ovo je stavka koja je u Da Vincijevom kodu zamijenjena. Gnostici su vjerovali da je materija zla i stoga im je bilo nepojmljivo da bi Isus mogao biti u potpunosti čovjek. Druga evanđelja koja spominje Teabing zapravo ističu Isusovu Božansku narav i marginaliziraju njegovu ljudsku narav.

Svako malo pojavi se nešto što je ljudima teško svrstati. Zapravo je bizarno, primjerice kita svrstati među sisavce. Životinja koja živi svoj život u oceanu ne bi trebala biti sisavac.

U svijetu religioznih vođa, Isus je kit kojega često trpaju u neko koljeno s ostalim religioznim vođama kao što su Mojsije, Muhamed i Buda. Ali on tamo ne pripada. Isus možda izgleda kao riba (sjajan religiozni vođa koji je pomogao oblikovati svijet vjere i morala) međutim, on je poučavao i tvrdio nešto što ga, kada se analiziraju njegove riječi, svrstava u sasvim drugo koljeno. On je tvrdio da je Bog.

Poznati profesor s Oxfordskog sveučilišta C.S.Lewis je dilemu prikazao ovako:

«Ovdje zapravo pokušavam upozoriti na veliku glupost koju često čujemo od onih koji govore:»Spreman sam prihvatiti Krista kao velikog moralnog učitelja, ali ne prihvaćam njegovu tvrdnju da je on Bog.» Tako nešto ne bismo smjeli reći. Čovjek koji bi bio samo čovjek i rekao ono što je govorio Isus, ne bi bio nikakav veliki moralni učitelj. Bio bi ili luđak, na duševnoj razini čovjeka koji za sebe kaže da je tvrdo kuhano jaje, ili bi pak bio sam pakleni đavao. Morate se odlučiti. Ili je taj čovjek bio i ostao Božji Sin ili je bio luđak, a možda i nešto gore. Možete ga nazvati budalom, možete ga pljuvati i ubiti ga, jer držite da je zloduh i treće, možete pasti pred njegove noge i nazvati ga Gospodinom i Bogom. No, nemojte dolaziti s takvom pokroviteljskom glupošću tvrdeći da je on bio veliki moralni učitelj. On nam tu mogućnost nije ostavio. To mu nije bila nakana.»

9

Glavna radnja slijedi Silasa(kojega igra Paul Bettany) i biskupa Aringarosu (Alfred Molina) i pronicavo pa čak i nježno prikazuje pogrešno usmjerenu revnost. Kroz likove Silasa i Aringarosa, Brown nagađa da ako i postoje dokumenti štetni za povijesno kršćanstvo, radikalna struja bez sumnje bi se javila pozivajući na «sveti rat» da zaštiti reputaciju Crkve i Spasitelja. Premda Brown priznaje crkvenu toleranciju od vremena Srednjeg Vijeka on ipak izvodi zaključak da revni radikali još uvijek mogu pokretati određene kršćanske krugove. Možda je u pravu.

To je tvrdnja vrijedna preispitivanja i jedna od onih koja seže unatrag sve do samih crkvenih početaka. One večeri kada je Isus bio izdan, Petar je posegnuo za mačem želeći ga obraniti i odrezao je uho jednom od hramskih čuvara koji su ga došli uhititi. Rana nije bila smrtonosna i to više zahvaljujući lošem rukovanju mačem nego Petrovoj obazrivosti. Isus je zacijelio vojnikovo uho, a Petra i ostale svoje sljedbenike upozorio:»Svi koji se mača hvataju, od mača ginu» podučavajući da se Kraljevstvo Nebesko ne širi putem tjelesne prisile (Kako uzvišeni čin samopredaje može biti prisilan?) i ne brani se nasiljem. To je lekcija koja je Silasu promakla na katekizmu.

U fikciji, autor kroji pravdu i Brown odabire pokazati milost umjesto da se osveti Silasu i biskupu Aringarosi. Ako bi se Božje Kraljevstvo moglo naći u knjizi, tada bi to bilo upravo u ovom slučaju gdje milost pobjeđuje osudu.

10

Silasovo otkupljenje

Renesansni utjecajVjerska umjetnost izvor je duhovnog

nadahnuća milijunima ljudi i pomalo je šokantno doznati da jedno od najpoznatijih i najobožavanijih umjetničkih djela nije ništa više od grafita posprejanih po Vatikanskim zidovima. Povremeno se u Da Vincijevom kodu pojavljuju takve eksplozivne izjave uz suptilnost kakva dolazi do izražaja u ovoj: «Jesam li ti ikada spomenuo da je tvoj djed ubio nekoliko ljudi?»

Šire sagledavanje renesanse pojašnjava slučaj. Na kraju Srednjeg Vijeka došlo je do uspona intelektualne i kulturne aktivnosti koji poznajemo pod nazivom renesansa. Doprinos bujici kulturoloških promjena bilo je ponovo otkrivanje stare Grčke i Rimske kulture. Nešto poput sajma antikviteta. Virgilije, Seneka, Homer i Platon su pripadali civilizaciji koja se doimala uzvišenijom. Iz istog pravca novim prijevodom Biblije s grčkog (koji je bio izvorni jezik Novog Zavjeta) su se nametnula pitanja o tome što crkva poučava kao doktrinarnu istinu (u slučaju Martina Luthera radilo se o točno 95 pitanja). To je dovelo do pokreta reforme unutar crkve koji se prikladno naziva Reformacija. Kao što kažu,

znanje je moć, a budući da se širilo poput virusa, crkva se uplašila da bi njezina skladišta mogla biti otplavljena. Kako je razina vode promjene oko crkve rasla, crkva se je ogradila: »Ovaj razgovor nećemo voditi.»

Umjetnici imaju sklonost biti buntovnici s ili bez razloga i stoga, kako nisu imali prilike za dijalog, protestirali su kistovima, često prikriveno, jer im je bilo draže prolijevati boju nego svoju krv. Također treba napomenuti da samo zato što su umjetnici ili učenjaci imali oruđe kojim su mogli mučiti Rim ili zato što su bili očarani Grčkom i Rimskom kulturom, to nije značilo da njihova umjetnost, znanost ili glazba nije bila odraz prave kršćanske vjere, a gotovo nikada nije značilo pogansko vjerovanje.

Istražujući umjetnost tog razdoblja opaziti ćemo dva različita pravca: umjetnost poput Venere i Bakha u djelima Tiziana i Botticellija, i s druge strane Kristov portret Albrechta Durera koji odražava Lutherov protestantizam (Isus koji preuzima naš grijeh) Michelangelov David (samopouzdan, neobrezan koji gleda u budućnost), spomenik novom humanizmu, i naposljetku Rafael koji je naizgled pobožan, ali se i ulaguje Rimu.

Leonardo da VinciAko umjetnost renesanse nije bila dovoljno

dvosmislena nadodati ćemo još jedan doprinos smicalici i to u obliku umjetnika poput Leonarda

11

Osmijeh Mona Lis

Leonardo Da Vinci, Mona Lisa

Posljednja večera, Leonardo Da Vinci.


da Vincija. Teško je napraviti da Vincijev profil. U onome što je sam pisao možemo pročitati:»Dobar prikaz se uzdiže do nebesa jer kreposne stvari nalaze Božju naklonost. Loš prikaz bi se trebao prikazivati izvrnuto jer su sva takva djela oprečna Bogu i na putu su za pakao.»

Međutim u biografiji Leonarda da Vincija koju je napisao Marco Rosi se vidi da Brown nije bio na krivom tragu kada je riječ o Da Vinciju. U biografiji između ostalog stoji:»Poznato je da je Leonardo sve više zagovarao antikršćansku filozofiju kada je bilo riječi o čovjeku i prirodi i bavio se simboličkim slikama i prikazima.» Od svih umjetnika ovoga razdoblja Da Vinci je najvjerojatniji kandidat koji se mogao odijeliti od ortodoksnih uvjerenja.

Imajući to na umu, možemo li opaziti varku u tri Leonardova djela koja su ključna za knjigu: Madona na stijenama, Mona Lisa i Posljednja večera? Kada je riječ o tim djelima, stručnjaci su jednoglasni u negiranju spomenutoga u Da Vincijevom kodu. Evo nekoliko objašnjenja:

Izvorna narudžba slike Madona na stijenama je bila da se naslika nebiblijski prizor gdje Isus kao malo dijete blagoslivlja Ivana Krstitelja i dodjeljuje mu autoritet da ga kasnije krsti kao odraslu osobu. Da Vincijeva «skandalozna» promjena na slici je napravljena kako bi slika bila biblijski što točnija.

Brown kaže da su na Da Vincijevoj Posljednjoj večeri Isus i Marija Magdalena središnja tema

slike, međutim sam Isus je u središtu, okružen učenicima koji su na slici grupirani u skupinama po tri. Nacrti za sliku jasno pokazuju da je osoba s Isusove desne strane apostol Ivan, a ne Marija Magdalena. Brice Boucher sa Sveučilišta za Umjetnost u Chicagu pojašnjava zašto Ivan izgleda feminizirano:»Sveti Ivan je redovito prikazivan kao prekrasan mladić.» Također tu se postavlja i očito pitanje: s Isusom je bilo dvanaest apostola, a ako je jedan od njih Marija Magdalena, gdje je Ivan? Naposljetku, bodež u Petrovoj ruci očito je povezan s onim što je zapisano u evanđeljima kada je nakon posljednje večere Petar odrezao uho vojniku koji je uhitio Isusa.

Što je sa skrivenom porukom u Mona Lisi? Ne bismo željeli uništiti svu tajnovitost koja okružuje tu sliku. Možda je na slici ipak Leonardo.

Na uskršnju večer 1519. Leonardo je napisao oporuku i dogovorio je da se u tri različite crkve održe mise. Umro je 2. svibnja, a prije smrti primio je sakramente Crkve s čijim se mnogim učenjima nije slagao. Paradoks na samom kraju.

12

TAJANSTVENA PRIČA RENESANSNE UMJETNOSTIise

Madona na stijenama, Leonardo Da Vinci


U Da Vincijevom kodu nije jasno kada su zapravo napisane knjige Novog Zavjeta.

McDowell: Kada je riječ o datiranju novozavjetnih knjiga razlikuju se konzervativni i liberalni znanstveni pristup, ali razlika je u desetljećima, a ne u stoljećima. Primjerice, konzervativni pristup Markovo evanđelje datira između 50. i 60. godine dok liberalni pristup datira evanđelje oko 70. godine. To je izvanredno kada uzmete u obzir da je Isus umro negdje oko 30. godine i to su zapravo vjerodostojni izvještaji svjedoka. Općenito govoreći, Pavlova pisma su napisana između 50.-66. godine, evanđelja između 50.-70. godine s izuzetkom Ivanovog evanđelja koje je napisano oko 80.-90. godine. Zapravo, sačuvan je jedan odlomak Ivanovog evanđelja koji datira iz 125. godine.

Postoje li originalni dokumenti Novog Zavjeta?

McDowell: Kada bismo ih imali bili bi od neprocjenjive vrijednosti. Ono što je sačuvano su rane rukopisne kopije originala.

Kako se sa sigurnošću može znati što je pisalo u originalima?

McDowell: Da biste otkrili točnost prijepisa Novog Zavjeta morate sagledati dva čimbenika: prvi je broj danas postojećih rukopisa i drugo, vremensko razdoblje između izvornog dokumenta i najranijih rukopisnih kopija koje danas posjedujemo. Što je veći broj rukopisa i što su vremenski bliže originalu to točnije možemo odrediti izvornost dokumenata.

Primjerice, postoji 7 rukom pisanih kopija knjige Povijest prirode koju je napisao Plinije Drugi, a vremenski razmak između izvornog teksta i kopije je 750 godina. Druga knjiga u svjetskoj povijesti po broju rukopisa je Homerova Ilijada i ima 643 kopije, a vremenski razmak je 400 godina.

Međutim ovo što ću vam sada reći je zapanjujuće. Novi Zavjet trenutno ima 24970 rukopisne kopije i taj broj nadmašuje sva ostala djela antike. Također, postoji jedan odjeljak Novog Zavjeta sa samo 50 godina razmaka između originala i kopije, cijele knjige sa samo 100 godina razmaka i cijeli Novi Zavjet sa samo 225-250 godina razmaka između izvornog teksta i rukopisnih kopija. Mislim da je iz svih ovih ranih kopija nedvojbeno što je pisalo u izvornom dokumentu.

Je li istina da je o sastavu knjiga Novog Zavjeta odlučeno na Nicejskom koncilu 325. godine?

McDowell: To se je zapravo dogodilo nešto kasnije na sinodi u Hippo Regiusu 393. godine, godinama nakon Konstantinove smrti, kada je crkva navela popis Novozavjetnih knjiga i taj broj zaokružila na 27. Naravno, oba datuma su pogrešna.

Prije četrdeset godina Josh McDowell je bio uvjeren da je kršćanstvo najobičnija prijevara i zato je započeo

istraživanje kako bi opovrgnuo Crkvu i kršćanstvo. Ipak u tom nastojanju, nakon stotina sati provedenih

u istraživanju sumnja se pretvorila u vjeru. Njegovo istraživanje o povijesnim korijenima kršćanstva je

objavljeno i prodano je preko 10 milijuna primjeraka. Sličnost između njegove potrage i pitanja koja su

proizašla iz Da Vincijevog koda je bio povod za intervju.

13

Josh McDowell

Zašto su datumi pogrešni?

McDowell: Zato što je crkva ove knjige prepoznala kao Novi zavjet gotovo 175 godina prije Nicejskog koncila. Međutim radi misijskih izazova, prijevara i hereze crkveno vodstvo je smatralo da popis Novozavjetnih knjiga treba biti jasno naveden.

S obzirom na to koliko rano je određeno što sačinjava Novi zavjet?

McDowell: Iz zapisa iz prvog stoljeća znamo da su mnoge knjige Novog zavjeta do tada već smatrane Svetim Pismom.

U svojim zapisima iz 180. godine, Irenej potvrđuje da se kanonom Novog zavjeta smatraju knjige četiri Evanđelja, Djela apostolska, poslanice Rimljanima, 1. i 2. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, 1. i 2. Solunjanima, 1. i 2. Timoteju, Titu, 1. Petrova i 1. Ivanova i Otkrivenje. To je većina današnjih Novozavjetnih knjiga koje su bile dio kanona 150 godina prije Nicejskog koncila.

Postoje značajni dokazi poput ovoga da je najkasnije do 150. godine crkva prepoznala knjige Novog zavjeta koje su gotovo istovjetne onima danas.

Pretpostavljam da ste pročitali Da Vincijev kod. Kakvu ulogu je odigrao Konstantin u odlučivanju o kanonu?

McDowell: Da pročitao sam knjigu. Recimo to ovako, ta se knjiga nikako ne može smatrati poviješću ili religioznim djelom. To je fiktivno djelo i stoga je očito da si je autor dozvolio određenu slobodu. Konstantin nije imao upliva u odluku o sastavu knjiga Novog zavjeta. On je sazvao koncil kako bi osigurao duhovno jedinstvo i kako bi razjasnio poziciju Crkve radi tekuće prepirke koja je uzrokovala podjelu unutar novog, kršćanskog Rimskog Carstva.

Je li se prepirka vodila oko Isusove božanske naravi?

McDowell: Da i ne. Prepirka se odnosila na Isusovu božansku narav, ali u smislu rasprave o tome je li Isus po svom položaju bio niže od Oca, odnosno je li on suvječan s Ocem!? Nitko nije vjerovao, a kamoli raspravljao o tome je li on bio tek običan čovjek ili prorok.

U Da Vincijevom kodu se tvrdi da je glasovanje bilo tijesno?

McDowell: Prema nedavnom istraživanju povjesničara Dr. Paula Maiera sa Western Michigen sveučilišta «glasovanje je bilo 300 prema 2» i zato se nikako ne bih mogao složiti da je bilo tijesno. Još jednom ponavljam raspravljalo se o tome je li Isus suvječan s Bogom Ocem.

U Da Vincijevom kodu se spominje da je Konstantin naredio da se uništi 80 drugih evanđelja zato jer se u njima Isus ne prikazuje kao božanstvo?

McDowell: Postoji još otprilike 60 dokumenata od kojih mnogi nisu evanđelja, a većina se može povezati s Gnostičkim sektama. Svi ti dokumenti su bili napisani u drugom stoljeću i to pod pseudonimom apostola. Najraniji od ovih alternativnih evanđelja zapravo pretjeruju u prikazivanju Isusovog božanstva i u pokušaju da zaniječu njegovu čovječnost. Pročitate li povijesnu literaturu prvog i drugog stoljeća vidjeti ćete da je kršćanska zajednica jednoglasno osuđivala ove sekte, njihovu teologiju i literaturu. Ponavljam, od 20 odluka donesenih na Nicejskom koncilu ni jedna se nije odnosila na sadržaj Novog Zavjeta.

14

ODGOVARA NA PITANJA IZ NOVOG ZAVJETA

Pozadina priče o tome kako ste počeli pisati je da je vaša istraga bila pokušaj da opovrgnete kršćanstvo. Biste li to željeli komentirati?

McDowell: Mislite li pod time je li to istina? Da, istina je, sumnjao sam da je u srži kršćanstva mit, a ne činjenica. Stotine sati koje sam uložio u istraživanje su me uvjerile da su se događaji koji su zabilježeni u Evanđeljima dogodili upravo onako kako su zapisani i da je Isus bio Mesija.

Svi se borimo s vjerom. Zašto ste vi tako sigurni?

McDowell: Biblijska proročanstva su tu odigrala veliku ulogu. Stari zavjet je napisan između 1400. i 400. godine prije Krista. Kao što znate, veliki dio Starog zavjeta govori o dolazećem mesiji. Pitanje koje se nameće je da li je Isus ta osoba. Stari zavjet sadrži otprilike 300 opisnih, proročkih bilješki koje se odnose na dolazećeg mesiju, a koje su zapisane stotinama godina prije Isusovog rođenja. Navesti ću neke:

U knjizi proroka Miheja koja je napisana oko 750 godine prije Krista piše:»A ti Betleheme, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.» (Mihej 5:1)

U knjizi proroka Izaije koja je napisana oko 600. godine prije Krista je predviđeno:»Evo začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!» (Emanuel znači Bog s nama) (Izaija 7:14)

U Izaiji je također zapisano proročanstvo koje se odnosi na smrt Mesije:»A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna, radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše.» (Izaija 53:4-6)

Što mislite koliko bi osoba iz povijesti čovječanstva moglo konkurirati nazivu Mesije, a da su rođene u Betlehemu, od majke djevice i da su probodeni za naše grijehe? Je li vam jasno o čemu govorim. Što sam više istraživao to je istraživanje postajalo dublje.

Napisali ste novu knjigu koja se bavi pitanjima koja su se nametnula Da Vincijevim kodom. Radi li se tu o temeljitom istraživanju poput ostalih vaših radova?

McDowell: Na temu Da Vincijevog koda na tržištu postoji dosta dobrih knjiga, ali svoju knjigu sam napisao za prosječne čitatelje koji vjerojatno nikada nisu čuli za Nicejski koncil. Ne mislim da bi ljudi željeli čitati cijelo moje istraživanje i bilješke koje sam radio. Knjigu sam napisao u obliku dijaloga, rasprave među prijateljima, zato jer ljudi na taj način razmišljaju o takvim pitanjima, a ne u enciklopedijskom smislu činjenica i datuma. Mislim i nadam se da će knjiga biti pristupačna prosječnom čitatelju pa i onima koji više vole filmove od čitanja.

Osnova zavjere u Da Vincijevom kodu je navodni brak Isusa i Marije. Postoji li povijesno uporište za ovu tvrdnu?

McDowell: Ta ideja zapravo potječe iz knjige Sveta krv, Sveti Gral koja je bila popularna osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mislim da su povjesničari bili prilično jasni da ideje sadržane u toj knjizi nemaju povijesno uporište. Primjerice, razmislite da niti jedan od ranokršćanskih pisanih izvora ne spominje tu tvrdnju. To uključuje Evanđelja, pisanja prvih kršćana i «druga» evanđelja na koja Brown aludira: evanđelje Nazarećanima, evanđelje Egipćanima,

15


evanđelje Ebionitima, evanđelje po Mariji, evanđelje po Petru. Ni u jednom nema spomena o tom braku. Sve što možete reći je da ta tvrdnja nema povijesnog uporišta.

Zar se u evanđelju po Filipu o Mariji ne piše kao Isusovoj «družici», zapravo ženi?

McDowell: U Da Vincijevom kodu, mislim da to kaže Teabing, na aramejskom riječ «drug» ima značenje «supružnik.» Evanđelje po Filipu je napisano na koptskom, a ne na aramejskom i stoga je značenje te riječi na aramejskom nevažno. Međutim kada već govorimo o tome, riječ koja se u tom kontekstu spominje nije ni aramejska ni koptska nego je riječ posuđena iz grčkog, koinonos, i znači prijatelj ili suradnik, a ne supružnik. Tako da jedan trunak pisanog dokaza koji bi i išao u prilog ideji, zapravo kazuje suprotno.

Zar nisu židovski muškarci osuđivani zbog celibata ili jer su bili neoženjeni?

McDowell: Ne, sjetite se Esena koji su zaslužni za Svitke s Mrtvog mora, većina su bili samci i pridržavali su se celibata. Također, poznati su drugi Židovi samci iz ovog vremenskog razdoblja koji su bili neoženjeni, ali za to nisu bili «osuđivani». U kasnijoj židovskoj literaturi postoje naznake te prakse, ali ne u ovom vremenskom periodu.

Znači Isus nije imao ženu?

McDowell: Bojim se da nije. Nadam se da mi nećete postaviti pitanje o postojanju Djeda Božićnjaka jer na to pitanje odbijam odgovoriti.

Želite li za kraj još nešto željeli podijeliti s onima koji pretresaju pitanja potaknuta Da Vincijevim kodom?

McDowell: Istina nam je prijatelj. Točni povijesni podaci ne govore u prilog iznesenome u knjizi. U mom slučaju činjenice su me odvele vjeri. Odgovore u svakom slučaju želite tražiti u povijesti, a ne u fikciji.

16

� Bog te voli i nudi ti svrhu i plan za tvoj život

«Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Ivan 3:16)

Ovaj poznati stih iz Ivanovog evanđelja odražava učenje Novog zavjeta da nas Bog duboko voli, da nas poznaje i da nas je stvorio kako bismo imali odnos s Njim.

� Čovjek je grešan i odvojen od Boga

Bog nam je dao nevjerojatnu sposobnost: slobodnu volju. Razlog zbog kojega nam je Bog dao slobodnu volju je da nam povjeri snagu i slobodu kako bismo mu ljubav svojevoljno uzvratili. Prava ljubav i pravi odnos zahtijeva takvu slobodu, ali sa sobom nosi i zastrašujući rizik: osoba je može odbiti. Svi smo na neki način okrenuli leđa Bogu. Planirali smo, razmišljali, maštali i počinili

svaku moguću vrstu opačine, i propustili smo učiniti neizmjerno dobro koje je u našoj moći. Novi zavjet to naziva grijehom.

Bogu se pripisuje nekoliko atributa koji se nikako ne mogu pomiješati s grijehom (s ljudskom zloćom). Prvi je Božja svetost što znači da Bog po svojoj naravi ne može biti u prisutnosti grijeha.

Drugi Božji atribut je pravednost. Moralna zaprepaštenost i bijes koji osjećate kada je netko silovan ili kada je dijete zlostavljano je odraz božje slike na koju smo stvoreni. On je u potpunosti pravedan i Bog ne može zažmiriti na zlo.

DilemaNadam se da uočavate dilemu koja je izazvala

Kristovu smrt. Zbog Božje svetosti grijeh nas odvaja od Njega, a kako je Bog pravedan, grijeh i to naš grijeh se mora osuditi. Istodobno, Bog nas voli dubokom, milosrdnom ljubavlju.

Knjiga i film Da Vincijev kod svima pružaju priliku da iznova razmisle o Isusovim tvrdnjama. U djelu Svjetske

religije, Huston Smith iznosi svoje opažanje:»Samo su dvije osobe zapanjile svoje suvremenike toliko da se nisu

pitali «Tko je on?» nego «Što je on?» To su bili Isus i Buda. Na postavljeno pitanje odgovorili su oprečno. Buda

je nedvosmisleno odgovorio da je on običan čovjek, a ne bog, gotovo predviđajući kasnije pokušaje obožavanja.

S druge strane Isus je tvrdio da je Bog.«

Dok preispitujete temelje svoje vjere od koristi bi vam mogla biti sažeta osnovna poruka i poziv koji se nalazi

u Evanđeljima i Novom zavjetu:

17

«Mnogi crkveni dužnosnici pozdravljaju Da Vincijev kod zato jer je knjiga potaknula zanimanje za važne

je u knjizi napisana i da knjigu koristi kao pozitivan katalizator za preispitivanje i otkrivanje svoje vjere.»

Osvrt


� Isus Krist je jedina Božja zamjena za grijeh

«Isus reče ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.» Ivan 14:6

Bog je dilemu odlučio riješiti tako što je na sebe preuzeo našu osudu. Božja pravda time nije kompromitirana (grijeh je osuđen), ali nije ni Njegova ljubav jer nam je sve oprošteno. Profesor Bostonskog sveučilišta to ovako opisuje:

«Svaki grijeh je duhovno smeće i nužno će okončati uništenjem. Bog ne može pustiti smeće u raj. Jedino ako se «grešnik» ne želi odreći svog smeća, tada će izgorjeti s njim. Bog se nudi da preuzme smeće s njegovih leđa i da odvoji «grešnika» od grijeha kako grešnik ne bi bio odvojen od Boga. Isus je kao smetlar.»

� Osobno moramo primiti ono što nam Isus nudi

«Svima koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.» (Ivan 1:12)

U Evanđeljima stoji da jedino osobno možemo donijeti odluku o tome da postanemo kršćani i da primimo Isusa Krista u svoj život. Tu odluku možemo prihvatiti ili odbaciti. Ne rađamo se kao kršćani i ne postajemo kršćani odlaskom u crkvu. Poput braka, to je odluka koja je donesena kada jednom svojevoljno kažete uzimam.

� Krista pozivamo u svoj život

«Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata ući ću k njemu.» (Otkrivenje 3:20)

Evanđelja svjedoče o tome da nas Isus poziva da donesemo osobnu odluku, da ga pozovemo u svoj život, a to činimo kroz molitvu. Ako biste preispitujući korijene svoje vjere željeli pozvati Krista u svoj život, napravite to. Slijedi primjer jednostavne molitve koju molite iz srca, jer Bogu riječi nisu najvažnije:

Gospodine Isuse, želim te osobno poznavati. Hvala ti što si na križu umro za moje grijehe. Otvaram ti vrata svog života i prihvaćam te kao svog Spasitelja. Hvala ti što si mi oprostio sve moje grijehe i što si mi dao život vječni. Upravljaj i vodi moj život. Učini od mene osobu kakva želiš da budem.

U Novom zavjetu je potvrđeno da kada donesete ovu odluku Krist ulazi u vaš život, oprašta vaše grijehe i s vama uspostavlja vječni odnos. Odatle potječe izraz «evanđelje» koji znači «radosna vijest.»

18

vjerske teme i povijest kršćanstva. Važno je imati na umu da se čitatelj ne mora složiti sa svakom riječi koja

—Dan Brown

PREISPITIVANJE KORIJENA VJERE

«Osim što će ih zabaviti nadam se da će čitateljima Da Vincijev kod poslužiti kao otvorena vrata kojima će se upustiti u svoje osobno istraživanje i da će pobuditi njihov interes za vjerske teme.»

Narudžbe na www.davinciquest.org

Naslovnica: Leonardo Da Vinci, Mona Lisa (detalj), ulje na drvu, Louvre, Pariz, Francuska. Fotografija: Réunion des musées nationaux/Art resource, NY.

Ovaj vodič je neprofitni komentar i sredstvo komunikacije koji nije ovlašteno izdanje autora ili producenta Da Vincijevog koda, niti ima namjeru potvrditi ili promovirati knjigu ili film na bilo koji način.

©2006 Campus Crusade for Christ. Izdavač CruPress. Sva prava pridržana. Dizajn Innovation Center for Technology. Biblijski citati preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske Sadašnjosti.

©Međunarodno biblijsko društvo

Dan Brown

ICT

2005

144

davinci film

Documents