da li je budućnost medicine konačno određena

13
Da li je budućnost medicine konačno određena- ako matične ćelije mogu biti lek za mnoge bolesti? Ideja je više nego fantastična- matične ćelije kojih svako u određenom broju ima u svom organizmu, bioinženjeri mogu tako izmodelirati da se one „jednostavno“ ubace u oboleo tkivo i tu počinju da žive, razmnožavaju se i potpuno se vremenom uklope u sistem rada ostalih ćelija istog tkiva. I tako se oštećeno ili bolesno tkivo zameni novim. Naučnici u ovome vide, kako prenose najuticajniji mediji kao i ugledni medicinski stručnjaci, velike mogućnosti za terapijsku primenu matičnih ćelija u stvaranju i regeneraciji - jetre, pankreasa, kože, srca, zglobova, krvnih sudova, rožnjače, čak i mozga. Prof. dr Kolin MekGakin iz Njukasla objašnjava da se tkiva nastala iz matičnih ćelija koriste i za ispitivanje dejstva lekova na ljudski organizam. Rezultati su, kako tvrde, već evidentni mada se imena i broj tretiranih i izlečenih teško mogu naći po istim medijima. Nema podataka ni o neizlečenim, a tretiranim. Ali, zato postoje naučni simpozijumi i kongresi gde se iznose rezultati istraživanja. To što su se neki dokazi o uspešnim eksperimentima sa matičnim čelijama pokazali lažiranim, kao na primer tvrdnja ambicioznog Južnokorejanca Vo Su Hvonga da je sa kloniranog ljudskog embriona jednog pacijenta uspešno “pokupio” matične ćelije, ne može poremetiti velike planove bioinženjerske industrije. Ali postoje i sumnje. One su za sada još nedovoljne da bi poremetile planove onih koji u ovakvu terapiju veruju, a ne mogu se ni pozvati na neuspešnost ili neprimenjivost nečega što je još u fazi istraživanja. Zato deluje , najblaže rečeno, nelogično ukoliko se ova terapiju godinama već “uspešno” primenjuje u praksi, da se i dalje izdvajaju milijarde dolara za istraživanja i eksperimente. Da li se sa milijardama dolara zaista usavršava metoda lečenja sa matičnim čelijama, ili se čitava ova priča samo plasira u jasvnost da bi se novac izvukao iz budžeta, a istraživanja usmerila na neke druge ciljeve. Gde su u igri velike pare i gde se ekeperimentiše sa fundamentom života, sve je moguće. No, pre nego što pokušamo otkrijemo čitavu gru, pogledajmo malo bliže šta su zapravo matične ćelije. MATIČNE ĆELIJE I TROFOBLASTI Još 1902. godine škotski biolog, Džon Berd, postavio je svoju „univerzalnu trofoblastnu teoriju“. On je otkrio da se u početku razvoja humanog zametka u jajnoj ćeliji na njegovim spoljnjim zidovima stvaraju takozvane trofoblastne ćelije koje se ponašaju neverovatno slično kao kancerozne ćelije. One se brzo umnožavaju i grozničavo izjedaju unutrašnji zid materice nastojeći da se u njemu “ugnezde”. Hrane se tako preko krvi iz materice razarajuči njene ćelije. Ali, u trenutku kada se u embrionu razvije pankreas i on počne da luči svoje enzime, trofoblastne ćelije u njumu bivaju uništene. Ukoliko ćelije iz pankreasa embriona ne počnu na vreme da luče svoje enzime, ove trofoblastne ćelije mogu potpuno razoriti matericu i pojesti embrion čiji su deo. Baš kao što to rade kancerozne ćelije u nekom tkivu. Tako je Berd zaključio da kancer nastaje upravo iz ovakvih ćelija koje postoje rasute po čitavom organizmu, ali su ostale zarobljene na nivou embrionskih ćelija i nisu se diferencirale u ćelije određenog tipa. Ali, one se u svakom trenutku u ljudskom organizmu mogu aktivirati i to se stalno i događa upravo sa ciljem da se zakače sa neko tkivo i da se tu umnožavaju obnavljući oštećeno tkivo sve dok ih enzimi pankreasa ne unište. Te ćelije koje čekaju trenutak da počnu da se umnožavaju i onda diferenciraju zapravo su matične ćelije. One se mogu uobličiti u bilo koju vrstu ćelija, od 200 tipova koliko ih ima u ljudskom organizmu i tako stvoriti bilo koje tkivo. Kancer nastaje kada te

Upload: hellboy19751

Post on 29-Jan-2016

236 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

naucni rad tima lekara

TRANSCRIPT

Page 1: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Da li je budućnost medicine konačno određena- ako matične ćelije mogu biti lek za mnoge

bolesti? Ideja je više nego fantastična- matične ćelije kojih svako u određenom broju ima u svom

organizmu, bioinženjeri mogu tako izmodelirati da se one „jednostavno“ ubace u oboleo tkivo i

tu počinju da žive, razmnožavaju se i potpuno se vremenom uklope u sistem rada ostalih ćelija

istog tkiva. I tako se oštećeno ili bolesno tkivo zameni novim. Naučnici u ovome vide, kako

prenose najuticajniji mediji kao i ugledni medicinski stručnjaci, velike mogućnosti za terapijsku

primenu matičnih ćelija u stvaranju i regeneraciji - jetre, pankreasa, kože, srca, zglobova, krvnih

sudova, rožnjače, čak i mozga.

Prof. dr Kolin MekGakin iz Njukasla objašnjava da se tkiva nastala iz matičnih ćelija koriste i za

ispitivanje dejstva lekova na ljudski organizam.

Rezultati su, kako tvrde, već evidentni mada se imena i broj tretiranih i izlečenih teško mogu

naći po istim medijima. Nema podataka ni o neizlečenim, a tretiranim. Ali, zato postoje naučni

simpozijumi i kongresi gde se iznose rezultati istraživanja. To što su se neki dokazi o uspešnim

eksperimentima sa matičnim čelijama pokazali lažiranim, kao na primer tvrdnja ambicioznog

Južnokorejanca Vo Su Hvonga da je sa kloniranog ljudskog embriona jednog pacijenta uspešno

“pokupio” matične ćelije, ne može poremetiti velike planove bioinženjerske industrije.

Ali postoje i sumnje. One su za sada još nedovoljne da bi poremetile planove onih koji u ovakvu

terapiju veruju, a ne mogu se ni pozvati na neuspešnost ili neprimenjivost nečega što je još u fazi

istraživanja. Zato deluje , najblaže rečeno, nelogično ukoliko se ova terapiju godinama već

“uspešno” primenjuje u praksi, da se i dalje izdvajaju milijarde dolara za istraživanja i

eksperimente. Da li se sa milijardama dolara zaista usavršava metoda lečenja sa matičnim

čelijama, ili se čitava ova priča samo plasira u jasvnost da bi se novac izvukao iz budžeta, a

istraživanja usmerila na neke druge ciljeve. Gde su u igri velike pare i gde se ekeperimentiše sa

fundamentom života, sve je moguće. No, pre nego što pokušamo otkrijemo čitavu gru,

pogledajmo malo bliže šta su zapravo matične ćelije.

MATIČNE ĆELIJE I TROFOBLASTI

Još 1902. godine škotski biolog, Džon Berd, postavio je svoju „univerzalnu trofoblastnu teoriju“.

On je otkrio da se u početku razvoja humanog zametka u jajnoj ćeliji na njegovim spoljnjim

zidovima stvaraju takozvane trofoblastne ćelije koje se ponašaju neverovatno slično kao

kancerozne ćelije. One se brzo umnožavaju i grozničavo izjedaju unutrašnji zid materice

nastojeći da se u njemu “ugnezde”. Hrane se tako preko krvi iz materice razarajuči njene ćelije.

Ali, u trenutku kada se u embrionu razvije pankreas i on počne da luči svoje enzime,

trofoblastne ćelije u njumu bivaju uništene. Ukoliko ćelije iz pankreasa embriona ne počnu na

vreme da luče svoje enzime, ove trofoblastne ćelije mogu potpuno razoriti matericu i pojesti

embrion čiji su deo. Baš kao što to rade kancerozne ćelije u nekom tkivu. Tako je Berd zaključio

da kancer nastaje upravo iz ovakvih ćelija koje postoje rasute po čitavom organizmu, ali su ostale

zarobljene na nivou embrionskih ćelija i nisu se diferencirale u ćelije određenog tipa. Ali, one se

u svakom trenutku u ljudskom organizmu mogu aktivirati i to se stalno i događa upravo sa ciljem

da se zakače sa neko tkivo i da se tu umnožavaju obnavljući oštećeno tkivo sve dok ih enzimi

pankreasa ne unište. Te ćelije koje čekaju trenutak da počnu da se umnožavaju i onda

diferenciraju zapravo su matične ćelije. One se mogu uobličiti u bilo koju vrstu ćelija, od 200

tipova koliko ih ima u ljudskom organizmu i tako stvoriti bilo koje tkivo. Kancer nastaje kada te

Page 2: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

matične ćelije zbog nedovoljne funkcije pankreasa, ili prisustva previše nekog toksina, ne mogu

da zaustave svoj rast. Kasnije je dokazano kancer čine anareobne ćelije, što znači da su se te

ćelije vratile na primitivan stupanj ishrane. Sve ćelije u našem organizmu su aerobne i koriste

kiseonik za „spremanje hrane“.

Berd je takođe pomislio da bi se i kancerozne ćelije mogle lečiti enzimima pankreasa. I ovaj

metod lečenja kancera enzimima je bio već prihvaćen u Engleskoj, kada je došlo do otkrića X-

zraka. I onda su se pod uticajem moćnih krugova stvari preko noći promenile. Krenuo je biznis

sa rendgen aparatima, a Berdova „univerzalna trofoblastna teorija“ je zaboravljena. X-zračenje je

bilo mnogo profitabilnije u tretmanu obolelih od kancera.

MATIČNE EMBRIONALNE ILI MATIČNE ODRASLE ĆELIJE?

Ideja da se ove matične ćelije mogu veštački stimulisati da se razvijaju i da se usmere i određeno

tkivo i diferenciraju za potrebe tog tkiva predstavljala je za naučnike i lekare sjajan izazov.

Posebno ako se od toga može napraviti biznis. A zna se da je transplatacija organa veoma

problematična, jer treba naći donatora, a i organizam odbacuje tuđe organe. Stimulisti matične

ćelije je zato mnogo bolje rešenje, ali pod uslovom da se metoda koja se primenjuje u radu sa

njima može kontrolisati, patantirati i da se iz svega izvuče profit.

I tako su krenule ideje za biznis i traženje načina da se pojedine bioinženjerske kompanije u ovaj

biznis ugrade kao posrednici. Ali, savladati ovu biotehniku nije ni malo lako i treba platiti veliki

broj mozgova u svetu da bi se “tehnologija” razradila, pa je novac za istraživanje morao da se

izdejstvuje od onoga ko ga ima – a to su državni budžeti. I krenulo je još 2001. godine lobiranje

u američkom kongresu da se donese zakon koji bi ovakva istraživanja odobrio i finansirao. I,

naravno, uz veliku medijsku propagandu, da se narodu prikaže da je to za njegovo zdravlje.

Tako je u vreme predsednika Džordža Buša mlađeg izbila velika debata u američkom kongresu

da li federalna kasa treba da finansira skupa istraživanja sa embrionalnim matičnim ćelijama ili

ne. Sama pomisao da se eksperimentiše sa ljudskim embrionima za običan narod je bila

monstruozna.

Page 3: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

I Bušova administracija je odlučila da to država ne finansira, mada nikada nije stavljena

zakonska zabrana da se eksprimenti sa ljudskim embrionima vrše. Elegantno su se tako

pokazivali kao konzervativci i hriščani (pošto su bili u koaliciji sa fundamentalnim hrišćanima),

ali u suštini nisu zabranili ovakve eksperimente.

U zavisnosti od toga koja je politička stranka imala pod kontrolom koji medij tako su plasirane i

informacije o najnovijim naučnim otkrićima . Stručnjaci za matične ćelije su bili i na jednoj i na

drugoj strani. U ovoj borbi na videlo su tako izašle mnoge naučne tvrdnje koje otkrivaju da cilj

ovih skupih istraživanja i nije lečenje pacijenata, te su oni samo sredstvo u kampanji. Tako su

oboleli, koji su verovali da je lek za njih upravo u istraživanjima sa matičnim čelijama, dovođeni

pred televizijske kamere samo za potrrebe lobista koji su se zalagali za otvaranje državne kase.

Sa bolesnim ljudima se najlakše manipuliše, a za one koji nemaju predrasude u ekeperimentima

sa ljudskim embrionima, život i ljudska nesreća se gledaju sa veoma praktične strane.

Republikanska (Bušova) savetnička naučna ekipa javnosti je tako obelodanila da se matične

ćelije mogu uzimati i sa drugih tkiva, recimo sa kože, te da nema nikakve potrebe da se uopšte

eksperimentiše sa embrionima. Takođe je iznet podatak da se mogu koristiti i ćelije iz placente.

Kad god bi se pred Kongresom našao predlog zakona koji bi vladi naložio da finansira

eksperimente sa matičnim ćelijama humanog embriona, usledilo je neko naučno orkriće da se sve

može i bez embriona. I to je Demokratama bilo sumnjivo.

Onda je nekoliko uglednih imena dobitnika Nobelove nagrade (ova nagrada se inače dodeljuje

pojedincima zaslužnim za uspostavljanje Novog Svetskog Poretka) u otvorenom pismu tražilo od

predsednika Buša da odobri državne pare za istraživanja sa matičnim čelijama ljudskog

Page 4: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

embriona.

Zahtev ovih “uglednih imena” (uglavnom masonerije) u javnosti je stvorio sliku kako to mora

biti veoma dobro i korisno, jer neupućena većina misli da se Nobelova nagrada dodeljuje zbog

nastojajanja pojedinaca da učine nešto dobro za običan narod. Ovi naivni ljudi ne shvataju da

kapitalisti i vlastela nikada ne čine ništa što nije u njihovom interesu.

Dejvid Prentis

Tako je Dejvid Prentis, profesor molekularne biologije na državnom univerzitetu u Indijani, koji

je jedno vreme bio i specijalni savetnik za pitanja iz medicine jednom republikanskom senatoru

iz Kanzasa, skrenuo pažnju da učeni i ugledni ljudi, iako dobro znaju neke činjenice , namerno ih

izvrću kada se u javnost iznose podaci o matičnim ćelijama.

Zato su i u pismu Nobelovih laureata nalazi rečenica koja treba da pruži naučni dokaz o

efektnom delovanju matičnih čelija: “… ćelije koje luče insulin su normalizovale nivo glikoze u

krvi miša”.

Ali, ova rečenica je izostavila fundamentalnu činjenicu i na to je Prentis skrenuo pažnju:

“Ti eksperimenti su rađeni sa odraslim matičnim čelijama miša, a ne sa embrionskim matičnim

čelijama. U stvari, za sad još nema izveštaja da je bilo ko bio u stanju da proizvede ćelije koje

luče insulin iz humanih embrionskih matičnih čelija, ali humane odrasle (zrele) matične ćelije

koje luče insulin su izolovane”

Pismo nobelovaca objavljuje i tvrdnju da odrasle matične ćelije nemaju isti potencijal

(sposobnost diferencijacije) kao embrioničke matične ćelije, što teorijski znači da one ne mogu

formirati bilo koje tkivo. Ali studije urađene sa odraslim matičnim ćelijama pokazuju da one u

suštini imaju sposobnost da formiraju bilo koje tkivo.

IZMIŠLJANJE TERMINA KAKO BI SE ZAMAGLILA SUŠTINA

Najviše obmanjuje novoskovan termin -“pluripotentno”, jer on bukvalno znači sposobnost

matičnih ćelija da formiraju većinu (ali ne sva) tkiva. On se koristi nekorektno, prvenstveno da

bi se impliciralo da humane embrionske matične ćelije mogu formirati sva humana tkiva izuzev

trofoblastnog – a to je već pomenuti spoljnji sloj ćelija u ranom stadijumu razvoja embriona koji

mu dozvoljava da se implantira (“ugnezdi”) u materični zid. To su ćelije iz embriona koje

naučnici uzimaju kao embrionalne matične ćelije, a čitav embrion zatim uništavaju.

Page 5: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Tako se fraza “humane pluripotentne matične ćelije” koristi da bi se doskočilo dilemi da li

humane embrionske matične ćelije hranjene u kulturi zaista mogu da stvore jedan humani

embrion, tako što nameću naizgled logičan odgovor - da to nije moguće jer one ne mogu da

stvore trofoblastne ćelije. Na taj način se smiruju starsti zagovornika etičkog prisupa u ovim

istraživanjima koji upozoravaju da mora postojati granica dokle se ide u eksperimentima sa

ljudskim embrionom.

U protivnom, ovakva istraživanja postaju patološka, a ne naučna.

www.news.wisc.edu/newsphotos/thomson.html

U svedočenju pred američkim Senatom, tadašnji direktor američkog Nacionalng instituta za

zdravlje i novbelovac sa Harvarda, Harlod Varmus, rekao je da je mogućnost generisnja

humanog embriona u laobartoriji neizvesna i da bi bilo neetički pokušati takav eksperiment kako

bi se odredilo da li je to moguće ili ne. To znači da su naučnici možda u posedu znanja da

naprave da se takav modifikovan embrion razvije u živo biće, ali da oni to ne žele da provere u

stvarnosti. Dakle, oni možda mogu da naprave Frankenštajna, ali neće taj eksperiment izvesti jer

su to sve moralni ljudi . I treba im samo verovati na reč (!). Doktor Varmus je kasnije postao

savetnik predsednika Baraka Obame (koga “iz milja” nazivaju najvećom obmanom američkog

naroda). Tako je ubačen izmišljan termin “pluripotentan” i on znači da se ukoliko uzmete

embrionske matične ćelije, u njima ne mogu stvoriti trofoblasti, i one ne mogu formirati

embrion, jer se on ne može “ugnezditi” u zid matarice bez tih ćelija. Ali, kako je rečeno

originalnom dokumentu Džejmsa A. Tomsona sa Univerziteta u Viskonsinu , koji je sa svojom

ekipom vršio ispitivanja 1998. i pet meseci razvijao jedan humani embrion u kulturi, ljudske

embrionske matične ćelije mogu formirati trofoblaste u kulturi.

Page 6: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Da li se životinjski embrioni sa humanim ćelijskim jezgrom mogu razviti do kraja i šta od toga

ispadne, javnosti za sada nije poznato. Ipak, suštinska odlika svih vrsta na planeti Zemlji je

funkcionalnosti i prilagođenost prirodnom staništu u kome je vrsta nastala. Stanište bića

razvijenih iz sibridnih ćelija (sa fusionisanim genetskim materijalom) je istraživačka

laboratorija. Kako je osnovna karakteristika živog bića sposobnost samoodržavanja i razmena

materije sa prirodnom okolinom, teorijski takve ćelijske kolonije i takva živa bića mogu živeti

samo u laboratoriji i njihov životni vek je stoga veoma kratak.

Zato Dejvid Prentis naglašava: “Poreksim obveznicima nije objašnjeno šta se krije u frazi

“pluripotentne matične ćelije” koje mogu biti “izvedene iz somatskih ćelijskih nuklearnih

transfera.” Somatski nuklearni transfer (fizički prenos ćelijskog jezgra u kome se nalazi genetski

materijal iz jedne ćelije nekog organizma u jajnu ćeliju drugog organizma) je zapravo elegantna

fraza koja znači - kloniranje.

Tako je napravljena igra sa terminima i frazama. Pošto somatski nuklearni transfer uključuje

reprodukciju humanih bića (kada se prenosi genetski materijal koji je u nukleusu iz humane

ćelije u jajnu čeliju po izboru), ispada da je to isti proces reproduktivnog kloniranja za koje

zakonski Predlog 71 (u Kaliforniji) zahtevao da budu zabranjana. Ljubitelji izopačene nauke

ubedili su tako glasače Kalifornije da misle da je Predlog 71 protiv kloniranja, u stvari on

suštinski odobrava naučnicima pravo na kloniranje”, tvrdi Prentis.

Konačno je predsednik Barak Obama (nazvan Obmana) , “pod pritiskom” bolesnih, kojima je

ovo jedina nada u izlečenje , odlučio da iskoristi svojih “pet minuta vlasti” i progura zakon

kojim se vladi SAD nalaže da iz federalnog budžeta izdvoji u 8,2 milijarde dolara za istraživanja

i eksperimente sa embrionskim matičnim čelijama.

Najvažniji zadatak predsednika SAD je bio da potpiše zakon da se pare američkih poreznika daju

naučnicima i istraživačima za "dobrobit čovečanstva", a papa garantuje da će mu Bog oprostiti

ako koji milion ljudi i životinja završe pre vremena na "onom svetu".

Page 7: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

"Nismo li ti mi, sine Huseinov, skovali predizborni slogan za američki sheeple u koji THEY CAN

BELIEVE IN i napravili ti biografiju (koja nema veze sa tvojim životom) i naučili te kako da

žednima i gladnima lepim rečima i otmenim držanjem objasniš da voda i hrana nisu najvažnije

stvari u životu. Sve dok ti tako veruju, sine, ti si dobar službenik naše bogomdane kompanije

"Annuit Coeptis". I mi to sa puno dolara Amen- ujemo".

Samo Kalifornija, koja ima glumca za guvernera (Švarcenegera), izdvojila je iz "narodne kase" 3

milijarde dolara. Privatne biotech kompanije su tako konačno dobile ogroman novac i po

medijima je odmah krenula priča o nadi i “svetloj budućnosti” za izlečenje mnogh bolesti. Isti

poslovni klan ima vlast i nad srpskim državnim "vrhom" i zdravstvenom politikom, pa je eho

kampanje stigao i do nas. Kakvi su trednovi na Zapada mora biti i u Srbiji.

I Ministarstvo zdravlja Srbije upravo ovih dana gromoglasno i nagoveštava da će se ova metoda

lečenja i kod nas primenjivati. Ona se zapravo u lečenju kancera već godinama primenjuje kada

se uzimaju zrele matične ćelije iz koštane srži. Koliko je izlečenih, a koliko umrlih pitanje je

statistike koja se može izvesti na razne načine. Ljudi oboleli od kancera obično umiru nakon

ovakvih terapije za pet do šest godina. Neki lekari to smatraju izlečenjem odnosno produžetkom

života (!) Dobro plaćeni stručnjaci su tako počeli narodu i lekarima da plasiraju veliku priču o

matičnim ćelijama.

Planira se i u Srbiji odmah otvaranje javne banke za čuvanje matičnih ćelija, a roditeljima se

sugeriše da ne treba da zaziru od toga da se iz pupčne vrpce njihovih novorođenih beba odmah

izvuče krv sa matičnim ćelijama. Već je krenula obuka lekara po bolnicama kako da uzimaju ove

matične ćelije.

One se onda mogu deponovati u te domaće javne banke ili u inostrane privatne banke i tu se one

duboko zamrznu i čuvaju decenijama. Za to čuvanje se odmah plati 1800 evra i, ako vašem

Page 8: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

detetu kad odraste zatrebaju za neko lečenje, matične ćelije će vam biti isporučene. Cena

isporuke nije navedena. U svakom slučaju nećete se valjda cenjkati za zdravljem svoga deteta i

ako bude kojih 50 ili 100 hiljada evra. Verovatno če moći i na kredit.

PRERANO SEČENJE PUPČANE VRPCE JE ZLOČIN PREMA DETETU! Ono što često roditeljima nije objašnjeno je da se tom prilikom tek rođena beba lišava određene

količine krvi i prekida se jedan vitalni proces koji bi morao da se odigra. Naime, Priroda je

uredila nakon da nakon izlaska iz majčine utrobe beba i dalje ostaje vezana pupčanom vrpcom za

hranjivu posteljicu i iz nje i dalje prima krv odnosno kiseonik sve dok bebina pluća ne počnu

sama da funkcionišu. Suština je u tome što su pre rođenja bebina pluća puna tečnosti, ali u njima

je malo krvi i beba još prima kiseonik iz placente preko pupčane vrpce. Ovim kiseonikom se

zato baba snabdeva još nekoliko minuta dok se pluća ne napune krvlju i počnu da rade.

To punjenje se vidi pulsiranjem krvi kroz pupčanu vrpcu. Ovaj prenos krvi (transfuzija) se vrši

pod dejstvom Zemljine teže jer po prirodi žene se poradjaju u smeru Zemljine teže i beba se tako

spušta iz posteljice na zemlju. Moderna medicina koja krši sve prirodne zakone žene tera u

potpuno neprirodan položaj prilikom porođaja. Tako nastaje apsurd da se žene moraju porađati u

bolnici jer je to zgodnije u slučaju da nastanu nekakve komplikacije, a neprirodan položaj žene,

(nasuprot Zemljinoj teži i mnogo naporniji) pri tom upravo stvara uslove za komplikacije. Vidite

i sami kako je savremena medicina naopaka i protivprirodna.

Tako se i ova transfuzija krvi vrši još nekoliko minuta slivanjem krvi kao i pulsranjem materice.

Transfuziju kontroliše bebin refleks (sužavanje krvnih sudova vrpce) i ona se sama prekida kada

je dete primilo dovoljno krvi u pluća. Tada beba plače i dobija ružičastu boju. Tako se u jednom

trenutku beba snabdeva kiseonikom iz dva izvora: iz majčine krvi preko pupčane vrpce i iz

sopstvenih pluća. Na ovaj način je priroda sprečila mogućnost da mozak i jednog trenutka ostane

bez kiseonika u slučaju da pluća odmah ne prorade. Proces se završava kada pupčana vrpca

prestane da pulsira. Podvezivanje pupčane vrpce pre nego što se proces transfuzije krvi završi

može imati ozbiljne posledice za dete. Ali, Američko društvo za akušerstvo i ginekologiju i

Društvo akušera Kanade zastupaju stav da se pupčana vrpca odmah podveže i pre nego što beba

udahne vazduh. Time se odmah prekida snabdevanje bebe kiseonikom iz placente i kod bebe u

trenutku nastaje asfiksija (gušenje) dok pluća ne prorade. Krv koja bi iz placente trebalo da uđe u

pluća i uspostavi tamo cirkulaciju, ostaje tako zaustavljana u placenti, a obučeni skupljači

matičnijh ćelija i krvi iz placente stupaju na scenu. Bebin organizam u takvim okolnostima

preusmerava krv iz drugih organa kako bi se napunili vitalno važni krvni sudovi u plućima. U

slučaju prevremenog rođenja beba koja u sebi još nema dovoljno krvi tako može ostati u jednom

periodu bez kiseonika, što za posledicu može imati cerebralnu paralizu ili tešku anemiju, ali i

mnoge druge poremečaje koji se ispolje tek mnogo godina kasnije. To su bolesti za koje

medicina često kaže da se uzrok nastanka još ne zna.

Javna je tajna da se ta krv , kao i posteljica, često prodaju ili ustupaju farmaceutskim

kompanijama.

Page 9: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Da bi se ovaj očiti zločin prema detetu opravdao smišljena je i jedna stručna prevara (u koju

edukovani lekari veruju jer su to učili u školi) koja kaže da se time sprečava da u krvotok deteta

uđe previše crvenih krvnih zrnaca. Ta velika količina krvnih zrnaca prouzrokuje “lepljivost” krvi

i to je neko “mudro” proglasio “bolesnim” stanjem.

Inače, što je beba ranije rođena (pre vremena) krv u posteljici i pupčanoj vrpci je bogatija

matičnim ćelijama. Vidite sada kakav je to izazov za doktore koji vole novac i koji znaju da će

ako dete ranije izvade iz materice dobiti kvalitetnije (i tržišno vrednije) matične ćelije.

Neukim roditeljima se zato plasira priča o tome kako je uzimanje matičnih ćelija veoma korisno

za bebu jer kasnije u životu ako oboli od neke teške bolesti može da se izleči sa sopstvenim

matičnim ćelijama. Sa druge strane, beba koja je odmah na rođenju lišena određene količine krvi,

koja joj po prirodi pripada, logično je podložnija bolestima.

Da se pupčana vrpca ne sme seći pre vremena zapisao je još 1801. godine Erasmus Darvin (deda

Čarlsa Darvina) i on doslovce kaže: “Druga stvar koja može veoma povredti dete je nastojanje da

se iseče pupčana vrpca pre vremena: ona uvek treba da se ostavi dok dete nekoliko puta ne

udahne vazduh i dok sva pulsiranja u pupčanoj vrpci ne prestanu. U suprotnom, dete će biti

mnogo slabije jer deo njegove krvi ostaje u placenti, umesto da završu u njegovom telu”.

Dakle, kako je moguće da savremena medicina ovo često ne uvažava? Moguće je samo kada u

nju uđe biznis i krene trka za profitom. Takva medicina je lažna i lekari koji je praktikuju

pozivaju se na opšte usvojenu medicinsku praksu. Oni zatvaraju oči pred logikom i slepo se drže

knjiga ili zakona koji im nešto odobravaju ili uskraćuju. I time su zaštitili svoj lažni moral

uspostavljajući opasnu medicinsku etiku koja se pravda rečima: “tako smo učili u školi” ili "tako

je pokazalo ovo ili ono istraživanje".

Istovremeno razne povelje o “pravima deteta” su očito samo slovo na papiru. Dakle,

podvezivanje pupčane vrpce pre vremena, uzimanje matičnih čelija i krvi, pa obavezna

vakcinacija - to je današnje “pravo” deteta rođenog u vremenu falš medicine.

"Kakvo moje pravo? Nemojte me zamajavati!"

Page 10: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Mnoge bolnice u svetu , na svu sreću, uviđaju ovu zabludu.

Ali, kakvi su zaista efekti terapije matičnim ćelijama koja se već primenjuje dok se istovremeno

troše milijarde dolara na dalja istraživanja? Da li to znači da nešto ipak ne funkcioniše?

PROBLEM SA MITOHONDRIJAMA I HETEROPLAZMIJA

Očito da mnogo toga ne funkcioniše. I to se vidi iz ogromnog broja radova koje genetičari i

molekularni biolozi širom sveta, omamljeni slavom i novcem, sada prilažu kao svoj doprinos

ovoj izopačenoj nauci. Oni nude rešenje problema koji je očito još nerešen, pa se tako vidi da je i

priča sa “uspešnim lečenjem" matičnim ćelijama ipak samo fantastična priča. Jer, primeniti

nešto kao terapiju, ne znači i izlečiti pacijenta. A hvaliti se sa terapijom (koja još nije pokazala

efekte) je upravo deo iskvarene lekarske etike.

Gde je najveći problem? Očito u tome što se matične čelije ne primaju u ciljano tkivo ili se

jednostavno tu ne održavaju (umnožavaju) u dužem vremenskom periodu da bi se moglo reći da

je tkivo trajno regenerisano.

Da bi smo shvatili šta se tu nastoji uraditi i šta ne funkcioniše moramo malo pogledati detaljnije

šta rade bioinženjeri. Oni se zapravo bave terapeutskim kloniranjem tako što jezgro (nukleus)

ćelije pacijenta kombinuju (spajaju) sa jednim oplođenim humanim ženskim jajetom iz koga je

izvađen nukleus ili jajetom od životinje. Veruje se da u ovakvom spoju ćelijski faktori u

citoplazmi jajeta mogu reprogramirati ubačeni nukleus (jezgro) pacijentove ćelije i podstaći ga

da pokrene proces stvaranja proteina po tačnoj “recepturi” za to tkivo (koja se nalazi u DNK iz

jezgra ćelije) i izvrši zamenu ćelija u pacijentovom telu (tkivu).

Tako ako pacijent boluje od Parkinsonove bolesti zbog gubitka moždanih ćelija ove nove ćelije,

u koje je ubačeno jezgro sa genima obolelog tkiva, mogle bi zameniti stare tako što bi preuzele

Page 11: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

funkciju “univerzalnih” ćelija (trofoblasta) i “ugnezdile” se među ostale moždane ćelije tog tipa

preuzimajući sve njihove osobine.

Ali, nastali su mnogi problemi jer se ovako uobličene i ubačene ćelije jednostavno nisu primale,

ili su brzo odumirale. Jedan od razloga za to je što se dugo previđalo ( ili se nije još znalo) da

ćelija sa usađenim nukleusom u sebi nosi i mitohondrije iz starog citosola, a ove mitohondrije

imaju sopstveni DNK i očito neku vrstu komunikacije sa svojim citosolom.

Veruje se da su ljudske ćelije nastale simbiozom dve proteinske forme (citosola i mitohondrije) i

da čovek (kao i životinje) ima dva DNK odnosno dve “recepture” za pravljenje proteina.

Mitohondrija omogućava ćeliji aerobno disanje i one se prilikom deobe ćelije još brže dele i

munjevitom brzinom uskaču u nove ćerke ćelije. Mitohondrije ćeliji daju energiju i bez njih

nema života za ćeliju, nema ni energije za njenu deobu. Bez energije mitohondrija nema energije

ni za jedno živo biće.

Mitohondrije su veoma dinamične i čak preleze iz jedne ćelije u drugu i tako pomažu energetsko

odžavanje ćelija kod kojih dolazi do pada u proizvodnji energije zbog nefunkcionalnosti

pojedinih mitohondrija. One tako čuvaju i održavaju aerobno funkcionisanje ćelija sa sa

nefunkcionalnim mitohondrijama.

Ukoliko se u ćeliji nađe manje funkcionalnih mitohondrija, ona može početi da fermentira, i u

slučaju da se takva ćelija održva u životu (ne izvrši apoptozu) nastaje – kancer.

Tako dok se u nukleusu citosola enalazi nacrt za spajanje strukturnih ćelija i tela, (nkDNK)

analogno planu drvoseče da konstruiše kuću, mitohondrijske DNK sadrže nacrt za ćelijski

električni sistem. A, u radu sa strujom, nasumično mešanje komponenti dva različito integrisana

električna kola lako rezultira kratkim spojem. Isto se može dogoditi i kod ćelije.

Mitohondrija.

Naime, poznato je da zbog nagomilavanja reaktivnih vrsta kiseonika (koje nastaju kao produkti

sagorevanja kiseonika u mitohondrijama) , mitohondrije veoma brzo menjaju svoj mtDNK

(mutiraju) i tako se održavaju pored štetnog uticaja ovih reaktivnih vrsta kiseonika tj. “ćelijskog

dima”. Tako se događa da se prikom deobe ćelije sa jezgrom koje je preneto iz druge ćelije u

novu ćerku ćeliju usele mitohndrije sa različitim kopijom mtDNK – tako što su neke kopirale

mutiranu mtDNK “recepturu”, a neke iskopirale staru mt DNK.

Page 12: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Tako nastaje heteroplazmija - prisustvo mešavine više od jednog tipa genoma u organelama mt

DNK ili plastidnog DNK u okviru jedne ćelije.

Uopšte je prihvaćeno da mešanje nk DNK od različitih ćelija može biti destruktivno, ali

potencijalno katastrofični efekti mešanja različitih mt DNK su se dugo zanemarivali.

Tako je ćelijskom jezgru potrebno jedno dugo vreme deoba da bi se ovaj poremaćaj DNK

mitohondrija ispoljio. I to se kao simptom neke bolesti može pojaviti mnogo godina kasnije kod

odrasle osobe . Medicina tada kaže da "uzrok bolesti još nije poznat". A zapravo jeste poznat.

Tako su se novcem sluđeni naučnici dali u razmatranje kako da transferišu mitohondriju iz jedne

ćelije u drugu i da sve imaju isti genom (isti mt DNK) u novoj ćeliji. I to istraživanje očito košta.

A ideja je u koriščenju posebno formulisanih antioksidanasa kojima bi se sprečilo mutiranje

mitohondrijskog DNK prilikom deobe ćelije sa transferisanim jezgrom. I bioinženjeri se time

bave nastojeći tako da mitohondrijama na neki način stave “gas masku” i prevedu ih neoštećene

u ćerke ćelije citosola.

Insistiranje da se eksperimenti vrše sa ljudskim embrionskim matičnim ćelijama otkriva da se iza

čitave igre matičnim ćelijama krije i neko mnogo ozbiljnije istraživanje sa kojim javnost nije

upoznata. Najčešće se pominje kloniranje ljudi (odabranih da žive večno) ali i moguće

pravljenje nekog veoma efektnog biološkog oružija.

Zapravo, ukoliko se mitohondrijama uspešno stavi "gas maska" kako ne bi trpele oštećenja od

reaktivnih vrsta kisonika, to bi moglo biti otkriće koje bi NEKIMA i te kako usporilo staranje.

Sva bogatsva ovog sveta i stotine tona zlata ne vrede ništa ako ste običan smrtnik. Ali, "večni

život " je prava stvar. I to bi možda unelo velike promene u načinu života velikog

homoseksualnog bratstva koje na ovaj način mora da se održava u životu prenoseći svoj Sveti

duh kroz razna tela u bratstvu i to čini najmanje 17 vekova.

Eto gde idu milijarde dolara poreskih obveznika.

Svi simbooli večnosti.

Page 13: Da Li Je Budućnost Medicine Konačno Određena

Drugi problem je takođe vezan za ove brze mutacije mt DNK zbog reaktivnih vrsta kiseonika. Te

mutacije koče stvaranje mitohondrijske energije što ima za posledicu da se povećava produkcija

reaktivnih vrsta kisonika (ROS).

Povećana proizvodnja ROS-a stimuliše rast ćelija citosola tako da ćelije sa mutantima mtDNK

prerastu normalne ćelije. Ovaj mnogo brži rast ćelija sa mutantima mt DNK takođe smanuje

proizvodnju mitohondrijske energije, koja zajedno sa povećanom produkcijom ROS-a koči

razvoj humanih embrionskih matičnih ćelija i onemogućava njihovu diferencijaciju.

Samo iz ova dva primera vidite da problema za rešavanje kojima se bave bioinženjeri ima još

mnogo i zamrzvanje matičnih čelija i plaćanje 1800 evra ne znači ništa. Put do večnosti je dug i

budućnost mora još da se čeka. Ako je ikada bude u lečenju sa matičnim ćelijama.