SVEUČILIŠTE /UNIVERZITET ''VITEZ'' TRAVNIK

FAKULTET ZDRAVSTVENE NJEGE

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA; I CIKLUS; I GODINA

SMJER:

RADIUS I ULNA

CASE STUDY

Travnik, Novembar 2014.

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' TRAVNIK

FAKULTET ZDRAVSTVENE NJEGE

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; I GODINA

SMJER:

RADIUS I ULNA

CASE STUDY

IZJAVA: Ja, student Sveuĉilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik, Indeks broj: , odgovorno i

uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad izradila potpuno

samostalno uz korištenje citirane literature i elektronskih izvora.

Potpis studenta: ______________________

STUDENT:

PREDMET: Anatomija i histologija

PROFESOR: Prof. dr. Ratko Juričić, dekan

ASISTENT: Mr. Jasmina Marušić

2

S A D R Ž A J

1. UVOD.................................................................................................................................

2. RAZRADA TEME............................................................................................................

2.1. Radius – palčana kost....................................................................................................

2.2. Ulna – lakatna kost.......................................................................................................

2.3. Prijelom palčane kosti (radijusa) na tipičnom mjestu................................................

2.4. Frakture radiusa i ulne................................................................................................

3. ZAKLJUČAK....................................................................................................................

4. LITERATURA..................................................................................................................

1. UVOD

Kosti daju potporu tijelu, štite tjelesne šupljine i organe u njima i služe za pripoj

mišića. Kod odraslog čovjeka ima 208 kostiju, ne računajući prekobrojne. Po obliku se dijele

na duge, kratke i poljosnate. Na dugoj kosti razlikuju se trup corpus – diaphysis i dva kraja ili

epifize. Okrajak bliži trupu se naziva epiphysis proximalis, a onaj dalji od trupa epiphysis

distalis. Na prelazu dijafize u epifizu je metafiza.

Apofize su koštani izdanci nastali vlakom mišića. Imaju oblik kvrge – tuber, kvržice –

tuberculum, hrapavosti – tuberositas, šiljka – spina. Na kosti postoje i zglobna ispupčenja i

udubljenja različitog oblika, a postoje i nezglobna udubljenja u vidu jame – fossa, otvora –

foramen ili pukotine – fissura. Kroz otvor – foramen nutricium ulaze krvni sudovi koji

ishranjuju kost, a duge kosti imaju 4 izvora iz kojih dobivaju krv.

Kosti su građene iz organske i neorganske supstancije. Anorgansku supstanciju čine

kalcijev i magnezijev fosfat, kalcijev karbonat i kalcijev fluorid. Arhitektura i biološke

reakcije kostiju su u dobroj mjeri zavise od okolnih mehkih dijelova, sa kojima predstavljaju

cjElinu. Kost se ponaša kao vrlo plastičan organ koji pod utjecajem vanjskih i unutrašnjih

faktora mijenja građu. Kod opterećenja kosti hipertrofiraju, a kod imoblizacije ostaju porozne

i atrofiraju1.

U case studyu ćemo obraditi kosti radius i ulnu, bit će riječi o njigovoj građi, funkciji

ali i prijelomima i bolestima koje pograđaju ove kosti.

1 Juričić R. „Anatomija za studente visoke zdravstvene škole“ , Sarajevo 2003.. p. 9

4

2. RAZRADA TEME

U daljem tekstu ćemo reći nešto više o samoj građi radiusa i ulne kao i o njihovim

funkcijama.

2.1. Radius – palčana kost

Palčana kost, radius, je lateralna i kraća kost od dvije kosti podlaktice.

Njezin proksimalni kraj sastoji se od kratke glave (caput radii), vrata (collum radii) i

medijalno usmjerene hrapavosti (tuberositas radii). Proksimalno, glatka superiorna površina

glave radiusa je konkavna za uzglobljenje s glavicom nadlaktične kosti tijekom fleksije i

ekstenzije lakatnog zgloba. Glavu okružuje glatka zglobna ploha, circumferentia articularis,

koja dolazi u dodir s radijalnim urezom lakatne kosti i s prstenastom svezom. Vrat radiusa je

suženje distalno od glave. Ovalna tuberositas radii nalazi se distalno od medijalnog dijela

vrata i ograničuje proksimalni kraj (glavu i vrat) radiusa od tijela. Za hrapavost se hvata m.

biceps brachii.2

 

2 http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/anatomija-covjeka-enciklopedija/paleana-kost-r91

Slika 1. Desni radius i ulna. (A i B) Radius i ulna su prikazani u uzglobljenom

položaju, povezani interoseoznom membranom. (C i D) Dijelovi distalnih krajeva kostiju

podlaktice uključuju usjeke za tetive; dorzalno izbočenje radiusa (koje se upotrebljava poput

poluge); i zglobne površine za uzglobljenje sa (1) međusobno (incisura ulnaris radii, zglobna

površina glave ulnae), (2) zglobnim diskom (ulna), i (3) proksimalnim karpalnim kostima

(radius). (E) Na poprečnom presijeku, tijela radiusa i ulne izgledaju gotovo kao međusobna

slika u zrcalu njihovih srednjih i distalnih trećina.

Tijelo radiusa, corpus radii, ima tri strane - prednju, facies anterior, koju karakterizira

hranidbeni otvor, stražnju, facies posterior, i lateralnu stranu, facies lateralis, na kojoj je

hrapavost, tuberositas pronatoria, za hvatište m. pronator teresa. Tijelo radiusa ima i tri

ruba, margo anterior, margo posterior i medijalni rub, margo interosseus - oštar jer se za

njega veže međukoštana ovojnica. Za razliku od tijela ulne, tijelo radiusa postupno se

povećava prema distalnom kraju. Distalni kraj radiusa je u principu četverostran kada se

prereže transverzalno. Njegova medijalna površina tvori konkavitet, incisuru ulnaris radii, u

kojem je smještena glava ulnae. lateralna površina se izbočuje poput grebena, završavajući

distalno kao processus styloideus radii, za koji se hvataju sveze i tetiva brahioradijalnog

mišića. Radijalni stiloidni nastavak je veći nego stiloidni nastavak ulne te se pruža distalnije.

Taj je podatak bitan klinički pri prijelomu palčane i/ili lakatne kosti. Sa stražnje strane radiusa

se izbočuje kvržica, tuberculum dorsale, a leži između plitkih usjeka,sulci tendineum

musculorum extensorum, za prolazak tetiva lateralne i stražnje skupine mišića podlaktice.

Distalno tijelo završava zglobnom plohom za kosti pešća koja se naziva facies

articularis carpalis. Ta zglobna ploha je obično podijeljena grebenom u dva dijela, lateralni

za čunasta kost, os scaphoideum, i medijalni za polumjesečastu kost,os lunatum.

Glavnina dužine tijela radiusa i ulne su trokutasti u presijeku, sa okruglastom, prema

površini usmjerenom bazom i kratkim, prema unutra usmjerenim vrhom. Vrh tvori dio oštrog

interoseoznog ruba radiusa ili ulne na koji se hvata tanka, fibrozna međukoštana membrana

podlaktice, membrana interossea. Najveći dio međukoštane membrane teku koso, polazeći

inferiorno od radiusa dok se kreću medijalno prema ulni. Stoga su u položaju u kojemu mogu

prenositi sile primijenjene na radius (preko ruku) s radiusa na ulnu, kako bi se te sile dalje

prenijele na humerus3

3 http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/anatomija-covjeka-enciklopedija/paleana-kost-r91

6

Dijafiza radiusa počinje okoštavati kada i druge kosti, u osmom tjednu embrionalnog

razvoja. Proksimalna epifiza sraste s dijafizom između 14. i 17. godine, a distalna epifiza

između 20. i 25. godine.

Slika 2. Desni radius (prikaz sprijeda i pozadi)

2.2. Ulna – lakatna kost

Lakatna kost, ulna, je kost koja stabilizira podlakticu, te je medijalna i najduža od dvije kosti

podlaktice. Masivnija je na proksimalnom kraju i specijalizirana je za uzglobljenje sa

humerusom proksimalno i sa glavom radiusa lateralno. Za uzglobljenje sa humerusom ima

dva izbočenja4:

Olecranon, koji se projicira proksimalno od svoje posteriorne površine (tvoreći

izbočenje lakta) i služi kao kratka poluga za istezanje lakta, i

4 http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/anatomija-covjeka-enciklopedija/lakatna-kost-r107

Processus coronoideus, koji se projicira anteriorno.

Olecranon i processus coronoideus tvore zidove incisurae trochlearis, koja u profilu sliči

čeljusti koja steže trochleu humerusa (čini zglob s trochleom). Uzglobljenje između ulne i

humerusa prvenstveno omogućuje samo fleksiju i ekstenziju lakatnog zgloba, iako se događa

mala abdukcija - adukcija se događa tijekom pronacije i supinacije podlaktice. Inferiorno

od processusa coronoideusa je tuberositas ulnae, hvatište m. brachialisa.

Na lateralnoj strani processusa coronoideusa je glatki, zaobljeni konkavitet, incisura radialis

ulnae, koji prima široku glavu radiusa. Inferiorno od incisurae radialis ulnae na lateralnoj

površini tijela ulne je prominentni greben, crista musculi supinatoris. Između nje i distalnog

dijela processusa coronoideusa je konkavitet, supinator fossa. Duboki dio m.

supinatora hvata se za ove strukture.

Tijelo ulne, corpus ulnae, je debelo i gotovo cilindrično; ali se sužava u promjeru distalno.

Tijelo ima tri strane: prednju (facies anterior), medijalnu (facies medialis) i stražnju (facies

posterior), kao i tri ruba (margo anterior, posterior iinterosseus. Na distalnom kraju ulne je

malo povećanje - diskolika glava ulne, caput ulnae, s malim processusom styloideusom

ulnae. Ulna ne doseže zapešće, stoga ne sudjeluje u stvaranju radiokarpalnog zgloba.

Slika 3. Prikaz ulne i radiusa

2.3. Prijelom palčane kosti (radijusa) na tipičnom mjestu

8

Prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu je jedan od najčešćih prijeloma. Nastaje

uslijed pada, obično kod starijih ljudi radi slabije kvalitete kosti, te kod mlađih ljudi uslijed

sportskih aktivnosti i prometnih nesreća. Kliničkim pregledom može se utvrditi bolnost u

području ručnog zgloba uz ograničenu pokretljivost, te vrlo često oteklina i deformacija ruke

u području ručnog zgloba. Najčešći mehnizam nastanka ovog prijeloma je pad na dlan

ispružene ruke, pri čemu dolazi do dorzalne fleksije šake. Na taj način nastaje Collesov

prijelom, kojeg karakterizira dorzalna angulacija ulomaka. Ukoliko bolesnik padne na dorzum

šake, nastaje Smithov prijelom kojeg karakterizira volarni pomak ulomaka. Uz klinički

pregled potrebno je učiniti radiološku obradu koja se u prvom redu sastoji RTG-a u dvije

projekcije. Ponekad je potrebna i dodatna dijagnostika, CT ili MR.

Postoje dvije osnovne skupine prijeloma palčane kosti na tipičnom mjestu,

ekastraartikularni prijelomi (Colles i Smith), te intraartikularni prijelom (Barton). Ukoliko je

moguće učiniti zadovoljavajuću repoziciju i stabilnost ulomaka provodi se konzervativno

liječenje koje se sastoji od repozicije u lokalnoj anesteziji, te imobilizaciji podlaktičnom

longetom, te kasnije cirkularnim gipsom kroz 4-6 tjedana. Kod višedjelnih prijeloma, te

intraartikularnih prijeloma, tj. prijeloma kod kojih nije moguće postići repoziciju i/ili

stabilnost ulomaka potrebno je pristupiti operacijskom liječenju.

1. Postoji nekoliko metoda operacijskog liječenja:

2. Zatvorena repozicija i osteosinteza Kirschenrovim žicama

3. Otvorena repozicija i osteosinteza pločicom i vijcima

4. Osteosinteza vanjskim fiksatorom

5. Kombinacija navedenih tehnika

Posljednjih nekoliko godina kod intraartikularnih prijeloma izvodi se artroskopski

asistirana osteosinteza. Artroskopijom ručnog zgloba moguće je u potpunosti vizualizirati

zglobnu plohu te učiniti inspekciju ostalih intraartikularnih struktura koje mogu biti ozlijeđene

prilikom ovakvog prijeloma, poput skafolunatnog ligamenta i triangularnog

fibrokartilaginoznog kompleksa. Nakon završenog cijeljenja kosti potrebno je provesti

adekvatnu fizikalnu terapiju5.

Ukoliko dođe da sraštanja ulomaka koji nisu adekvatno reponirani ili nakon što je

došlo do sekundarnog pomaka ulomaka govorimo o loše sraslim prijeloma palčane kosti. Pri

5 http://www.akromion.hr/default.aspx?id=56701

tome može doći do skraćenja palčane kosti, ili promjene osovine, radijalne inklinacije i/ili

volarne angulacije. Pri kliničkom pregledu bolesnik se žali na bolove u ranije ozljeđenoj ruci

uz ograničenje pokreta. Potrebno je učiniti detaljnu radiološku obradu oba ručna zgloba radi

usporedbe, te izvršiti detaljna mjerenja i prijeoperacijska planiranja. Ukoliko je došlo samo do

skraćenja palčane kosti liječenje se sastoji od skraćenja ulne i osteosinteze s pločom i vijcima

kako bi se dobio uredan odnos zglobnih tijela. Ako je došlo i do promjene radijalne

inklinacije i/ili volarne angulacije potreno je učiniti korektivnu osteotomiju palčane kosti,

presijecanja kosti i umetanja koštanog presatka, te osteosinteze u korigiranom položaju6.

Slika 4. Prijelom radiusa

2.4. Frakture radiusa i ulne

Frakture radiusa i ulne su obično rezultat teške ozljede. Izravna ozljeda obično

rezultira transverzalnim frakturama u istoj razini, obično na srednjoj trećini kostiju. Izolirani 6 http://www.akromion.hr/default.aspx?id=56701

10

prijelomi radiusa i ulne se također događaju. Zbog toga što su tijela ovih kostiju čvrsto

povezana međukoštanom membranom, fraktura jedne kosti vjerojatno je povezana s

dislokacijom najbližeg zgloba. Fraktura distalnog kraja radiusa je čest prijelom kod odraslih

ljudi starijih od 50 godina, te se češće događa kod žena jer su njihove kosti češće oslabljenje

osteoporozom. Potpuna transverzalna fraktura distalna 2 cm radiusa nazica se Colles fraktura

- najčešći oblik frakture podlaktice. Distalni fragment se iščaši dorzalno i često je prelomljen

u više dijelova. Fraktura je rezultat prisilne dorzofleksije ruke, obično nastaje kao posljedica

pokušaja olakšavanja pada ispružanjem gornjeg uda. Često je ulnarni stiloidni nastavak

odlomljen. Normalno se radijalni stiloidni nastavak pruža distalnije nego ulnarni; posljedično,

kada se dogodi Collesova fraktura, ovaj se odnos obrne zbog skraćivanja radijusa. Kliničko

stanje se često naziva 'deformacijom srebrne vilice' (eng. dinner/silver fork deformation),

zbog posteriornog nagiba podlaktice proksimalno od zapešća i normalne anteriorne svijenosti

opuštene ruke. Posteriorni prevoj nastaje zbog posteriornog iščašenja distalnog fragmenta

radiusa.

Kada se distalni kraj radiusa prelomi kod djece, linija frakture može se širiti kroz

distalnu epifiznu ploču. Ozljede epifizne kosti su česte kod starije djece zbog učestalog

padanja pri kojemu se sile prenose sa šake na radius i ulnu. Cijeljenje može rezultirati

abnormalnim sraštanjem epifizalne ploče i ometanjem radijalnog rasta7.

3. ZAKLJUČAK

Radius je spoljašnja kost podlakta. Građen je po tipu dugih kostiju, te na njemu

razlikujemo trup i dva kraja – proksimalni i distalni. Copus radii je trostrano prizmatičan i na

7 http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/anatomija-covjeka-enciklopedija/lakatna-kost-r107

njemu se razlikuju tri strane i tri ruba. Facies anterior je nešto konkavna, na facies lateralis se

nalazi tuberositas pronatoria, dok na facies posterior ne postoje značajniji detalji. Rubovi su

margo anterior, margo posterior i margo interosseus.

Ulna se nalazi na medijalnoj strani podlaktice. Na njoj se razlikuju tijelo i dva kraja od

kojih je proksimalni masivniji. Corpus ulnae posjeduje tri strane: facies anterior, facies

posterior et facies medialis i tri ruba: margo anterior, margo posterior et margo interosseus.

Na gornjem okrajku se nalaze dva masivna nastavka.

Ulna i radius zajedno čine drugi dio gornjeg uda (prvi dio je humerus). Zbog toga što

je podlaktica jedinica koju tvore dvije paralelne kosti, a radius se može rotirati oko ulne,

supinacija i pronacija ruke su moguće tijekom fleksije lakta. Proksimalno, veća medijalna

ulna tvori primarni zglob sa humerusom, dok distalno, kraći lateralni radius tvori primarno

zglob sa šakom preko zapešća. Jer ulna ne doseže zapešće, sile koje prima šaka prenose se s

radiusa na ulnu putem međukoštane membrane.

4. LITERATURA

Knjige:

12

Juričić R. „Anatomija za studente visoke zdravstvene škole“ , Sarajevo 2003.. p. 9

Internet stranice

http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/anatomija-covjeka-enciklopedija/

paleana-kost-r91

http://www.akromion.hr/default.aspx?id=56701

http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki/_/anatomija-covjeka-enciklopedija/

lakatna-kost-r107