ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP VLČ. IVAN BURIK − SVJEDOK VJERE, MUČENIK CRKVE

STRADANJE TOVARNIKA I TOVARNIČKE ŽUPE 1991. GODINE

07. LISTOPADA 2009. U PASTORALNOM CENTRU SV. BONO U VUKOVARU

Znanstveno-stručni skup vlč. Ivan BurIk − svjedok vjere, mučenIk Crkve

stradanje tovarnIka I tovarnIčke župe 1991. godIne

07. lIstopada 2009. u pastoralnom Centru sv. Bono u vukovaru

Nakladnik: Udruga dr. Ante Starčević − Tovarnik

Za izdavača:Antun Ivanković

Urednica: Nevenka Nekić, prof.

Lektura i korektura: Nevenka Nekić, prof.

Likovno-grafički urednik: Marijan Goršić, ing. graf. teh.

Grafički urednik: Jelena Marčetić, dipl. ing. graf. teh.

Naklada: 300 komada

ISBN: 978-953-55882-2-1

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 780003.

Tisak: ITG d.o.o.

Tisak dovršen u listopadu, 2011. godine

Priredilanevenka nekIć

ZBORNIK

Na prvoj strani omota ranjena crkva u Tovarniku i lik vlč. Ivana Burika. Na poleđini omota dvije razglednice staroga Tovarnika.

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP VLČ. IVAN BURIK − SVJEDOK VJERE, MUČENIK CRKVE

STRADANJE TOVARNIKA I TOVARNIČKE ŽUPE 1991. GODINE

07. LISTOPADA 2009. U PASTORALNOM CENTRU SV. BONO U VUKOVARU

Tovarnik, 2011.

PriredilaNEVENKA NEKIĆ

ZBORNIK

Blagoslov biskupa Želimira Puljića

Uzvanici na skupu

danIjel petkovIć, prof.

vijesti o tovarniku u srednjovjekovnim (predturskim) iZvorima

1. etimologija (značenje) imena tovarnik

Imena mjesta, odnosno toponimi osvjetljavaju ona daleka vremena do kojih inače ne dopire niti jedan pisani povijesni dokument. U tom smislu imena mje-sta ujedno su i najstarija, doduše indirektna, svjedočanstva o najranijoj povijesti tih mjesta, kada su ista mjesta nastajala, odnosno bila u najranijim danima svoje mladosti. Ovo pravilo zasigurno vrijedi i za primjer današnjeg i srednjovjekov-nog Tovarnika. Osim toga stara latinska izreka „nomen est omen“ iliti „ime je značenje“ primjenjiva je i na ime današnjeg, odnosno srednjovjekovnog Tovar-nika. Što se tiče objašnjenja imena srednjovjekovnog Tovarnika, a kako je ono redovito zapisivano u izvorima od početka 14. stoljeća, postoje u osnovi dvije do tri, ne toliko suprostavljene pretpostavke.

Prva od njih zasniva se na obliku, odnosno oblicima kako je ime srednjovje-kovnog Tovarnika zapisivano u nekoliko do danas sačuvanih, srednjovjekovnih (predturskih) iprava tadašnje Ugarske dvorske kancelarije, inače nastalih u ras-ponu od 1335. do 1471. godine.

U spomenutim je pak ispravama ime Tovarnika redovito zapisivano u ma-đarskom obliku Tárnok (Tarnuk, Tharnuk, Tarnok, Tarnak, Tarnok). Što se pak tiče etimologije mađarske riječi tárnok, možemo s velikom sigurnošću tvrditi kako se radi o hungariziranom obliku srednjovjekovne latinske riječi, odnosno pojma „tavarnicus / tavernicus“.

Inače se spomenuti latinski pojam javlja u nebrojenom nizu srednjovjekov-nih isprava nastalih na području srednjovjekovne Ugarske, a koristio se za ozna-čavanje sasvim određene feudalne funkcije odnosno dvorske službe. Tako se pod pojmom tavarnicus / tavernicus u tim isprava podrazumijevalo savim konkretnu osobu koja je primjerice obnašala visoku feudalnu funkciju „vrhovnog komorni-ka i suca slobodnih kraljevskih gradova u Ugarskoj“, ili primjerice „kraljevskog blagajnika“. Istog je podrijetla i značenja i hrvatska riječ tavernik nastala također iz srednjovjekovnog termina tavarnicus / tavernicus.

Sasvim je drugo pitanje je li i ime srednjovjekovnog Tovarnika nastalo teme-ljem upravo te funkcije tavernika, a koju je u srednjovjekovnoj Ugarskoj mogao

�

obnašati neki od njegovih vlasnika tijekom 13. i početka 14. stoljeća. To bi primje-rice u prvom redu bio netko od pripadnika ugarskog velikaškog roda Gutkeled, za koje se inače vrlo pouzdano može pretpostaviti kako su u posjedu Tovarnika bili najkasnije potkraj 13. ili početkom 14. stoljeća, a vjerojatno i ranije. To bi, mogao biti jedan od rodonačelnika ovog roda, primjerice „ban Andrija od Nijemaca“ (†1289/92.), iako o ovoj pretpostavci direktno ne govori niti jedan onovremeni izvor.

Sve prethodno izrečeno naravno ne znači kako u istom tom razdoblju, paralel-no s mađarskim oblikom Tárnok, nije postojalo hrvatsko, odnosno slavensko ime sela Tovarnika. Ne samo to nego postoji realna mogućnost kako mađarski oblik Tárnok nije nastao direktno iz latinskog „tavarnicus / tavernicus“ već posredno preko slavenskog oblika tavernik. U tom smislu ime srednjovjekovnog i današnjeg Tovarnika bilo bi starije od vremena uspostave mađarske vlasti u istočnom dijelu savsko-dravskog međuriječja, dakle prije 11. stoljeća. Ova je pretpostavka još ma-nje dokaziva nego ona prethodna.

Bilo kako bilo, sačuvani povijesni dokumenti svjedoče nam kako je slavenski oblik imena Tovarnika zapisan relativno kasno konkretno u osmanlijskim pore-znim popisima od oko 1550. i 1570. i to u oblicima Tīvārnik i Tīvārniq. U tim se izvorima iz turskog vremena Tovarnik redovito navodi kao prvo i najvažnije selo nahije Podgorje, koja je pripadala kadiluku Nijemci u sklopu Srijemskog san-džaka.

Postoji i treća mogućnost objašnjenja, prije svega slavenskog, imena Tovar-nika, a koja se zasniva na pretpostavci kako njegovo ime u osnovi sadrži prasla-venski korijen, odnosnono riječ tovar i njenih značenjskih izvedenica (primjerice tovarni).

Danas je ova praslavenska riječ tovar u značenju životinje magaraca samo lokalizam u hrvatskom jeziku (u Dalmaciji i Istri), dok šire značenje riječi tovar u hrvatskom jeziku danas podrazumijeva: svaki teret, breme itd.1

Prvotno su riječ tovar i tovarnik imale znatno šire značenje od same riječi za životinju magarca primjerice:

1 Inače riječ magarac (i njene izvedenice) nije hrvatskog pa tako niti slavenskog podrijetla većInače riječ magarac (i njene izvedenice) nije hrvatskog pa tako niti slavenskog podrijetla već je to riječ grčkog podrijetla → od novogrčkog gomari→ odnosno starogrčkog gomós = u značenju: tovar, teret, breme. Istu riječ za magarca imaju i Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bugari. U većini slaven-skih jezika za životinju magarca danas se ipak upotrebljava riječ „osao“ koja je praslavenskog podrijetla, primjerice u hrvatskom u čakavskim i kajkavskim govorima sinonim za magarca: osal; u slovenskom: osal; u češkom: osel; u poljskom osioł; u ruskom: осёл; a riječ „osel“ kao sinonim za magarca imaju i Makedonci i Bugari. Slovaci također poznaju kao sinonim za magarca praslavensku riječ osel, iako za životinju magarca primarno (slično kao i Mađari) koriste riječ sàmar, a to je posuđenica nastal od novo-grčke riječi sàmarion (u značenju drvenog sedla, tovara, tovarnice).

�

a) tovarni → životinja: osel, magarac

b) tovar → imutak, žitak (prije svega u značenju pokretnog imutka, a to je prije svega krupna rogata stoka – u barbarska vremena)

c) tovar → stan, boravište, stanište, logor, obor (prije svega mjesto gdje boravi re-čena krupna rogata stoka, ali se može odnostiti i na stanište većih skupina ljudi, tj. plemena i naroda)

d) tovar → u značenju tereta, bremena,

e) tovar → u osnovnom značenju radne životinje koja nosi teret – osal, magarac

f) t(ov)arnica → u nekim slavenskim jezicima, ili dijalektima istih (pa tako i u hrvatskom), ova riječ označava vrstu sedla, odnosno samara

Iz svega prethodno izrečenog osnovno etimološko značenje imena Tovarnika (izvedenog po svemu sudeći od praslavenskog tovarni-) prvotno bi označavalo mjesto gdje boravi (stanuje, napasa se) krupna (rogata) stoka, ali i mjesto gdje borave (stanuju, napasaju se) i tovari, odnosno magarci.

Dodatnu potvrdu ovoj tezi daje ime današnjeg, pa tako i srednjovjekovnog, Tovarniku prvog sjevernog susjeda, sela Lovasa.2

Riječ lovász, naime je mađarskog je podrijetla i pokriva zanačenje osobe koja timari, uzgaja ili jaše konje, dakle konjanik ili konjušar. Dakle u slobodnom pri-jevodu, ime srednjovjekovnog Lovasa označavalo je mjesto gdje žive ljudi koji, uzgajaju, timare i jašu konje. Nasuprot tomu slavensko ime Tovarnika, kao svo-jevrsna značenjska opreka mađarskom imenu Lovasa označavalo bi mjesto gdje žive ljudi koji timare, odnosno uzgajaju ostalu krupnu (prije svega rogatu) stoku, ali i magarce.

Protegnemo li ovu imensku značenjsku opreku Lovas1Tovarnik na mogu- će različito etničko podrijetlo stanovnika srednjovjekovnoih Tovarnika i Lovasa, ona nam možda ukazaje kako je isti Lovas u nekom razdoblju između 10. do 13. stoljeća nastavao po svemu sudeći mađarski ranosrednjovjekovni etnicitet, dok bi onda u Tovarniku živjelo slavenski govoreće stanovništvo. U prilog ovoj tezi po-

2 Srednjovjekovni Lovas, dodnosno „Dugi Lovas“, „�eliki Lovas“ (mađ. �ossz�-Lovász, Nag�-Srednjovjekovni Lovas, dodnosno „Dugi Lovas“, „�eliki Lovas“ (mađ. �ossz�-Lovász, Nag�- Lovász) nalazio se na mjestu današnjeg toponima Staro Selo udaljenog oko 3 kilometra istočno od današ-njeg mjesta Lovasa. Taj Lovas, od nekoliko poznatih Lovasa koji su se nalazili u prostoru srednjovjekovne �ukovske županije, navodi se redovito (u 12 srednjovjekovnih isprava nastalih u rasponu od 1398. do 1506. godine) navodi kao jedna od sastavnica vlastelinstva čije je središnje mjesto bila utvrda, naselje i trgovište At�a (�oćin, danas Šarengrad). Sve vijesti o ovom srednjovjekovnom, i ranonovovjekovnom Lovasu, među ostalim, sabrao je u svojoj opsežnoj povijesnotopografskoj obradi �ukovske županije zna-meniti mađarski medievist Pál Engel (*1938.-†2001.), a koja treba izaći u zaključnom, petom svesku te-meljnog priručnika G�örg� G�örff�ja o povijesnoj geografiji srednjovjekovne Ugarske - ovdje se ovaj rad dalje citira kao Engel, “�alkóvármeg�e” (rukopis), str. 124: Lovász(i) (Hosszú-, nagy-)

�

stoje nebrojeni toponimijski (nešto manje i arheološki)3 argumenti koji ukazuju kako je ona, Dunavu bliža područja istočne Slavonije i Srijema još vrlo rano (po svemu sudeći još sredinom 10. stoljeća) naselio mađarski ranosrednjovjekovni etnicitet, a koji je u svojoj protnoj nomadskoj fazi prije svega bio ratnički - konja-nički.4 Sa druge strane apsolutno dominantna slavenska toponimija prevladava u krajevima bližima Bosutu i Savi.

Trebamo još reći kako sve prethodno navedene teorije o postanku i značenju imena Tovarnika, a kao što je već prethodno napomenuto, i nebi bile toliko u su-protnosti. Tako se u konačnici, po svemu sudeći, čini kako i praslavenska i latinska riječ tovar i tavarnicus / tavernicus, i njihove značenjske izvedenice možda imaju davni zajednički praindoeuropski korijen. Izvorno značenje tog indoeuropskog korijena u tom bi slučaju bi pokrivalo, kako svaki pokretni žitak, imovinu (prije svega u stoci), pa tako u konačnici i komoru, blagajnupa tako i riječi kojima se označavaju područja gdje se ta imovina nalazi ili, a kako je to evidentno u znače-nju srednjovjekovnog latiniteta tavarnicus / tavernicus, naziv osobe koja upravlja tom pokretnom imovinom.5

2. vlastelinska povijest tovarnika

2.1. Spomen Tovarnika prije prvih spomena njegovih vlasnika

Prije nego li budemo govorili o prvom povijesnom spomena Tovarnika iz 1335. godine, a kada se on navodi kao posjed u vlasništvu jednog ogranka vukovskih Gutkeleda, osvrnuti ćemo se na jednu pet godina stariju srednjovjekovnu ispravu iz 1330./1331. godine, a u kojoj je također, čini se, uzgredno navedeno, doduše dosta iskrivljeno, ime Tovarnika.

Spomenuta isprava nije nam bila dostupna u integralom obliku nego samo na temelju kratkih navoda koje nam u svojem opsežnom radu o povijesnoj topografiji donosi znameniti mađarski medievist Pál Engel (*1938.-†2001.).Pál Engel (*1938.-†2001.).6

3 Ukopi pripadnika mađarskog ranosrednjovjekovnog etnititeta 10. stoljeća potvrđeni su tako naUkopi pripadnika mađarskog ranosrednjovjekovnog etnititeta 10. stoljeća potvrđeni su tako na lokalitetu Lijeva bara u �ukovaru.

4 Prevladavajuća mađarska toponimija srednjovjekovnog postanka najbrojnija je u onom četve-Prevladavajuća mađarska toponimija srednjovjekovnog postanka najbrojnija je u onom četve-rokutu kojega na istoku zatvara tok Dunava, na sjeveru donji tok Drave od Osijek pa do njenog ušća, na jugu tok donje �uke, a na zapado se proteže sve do Čepina.

5 Znameniti hrvatski jezikoslovac Petar Skok (Etimologijski riječnih hrvatskog ili srpskog jezika,Znameniti hrvatski jezikoslovac Petar Skok (Etimologijski riječnih hrvatskog ili srpskog jezika, JAZU, Zagreb 1971., str. 485 – 486.) nastanak riječi továrník / Továrník objašnjava nastankom od mađar-skog slavizma tárnok u značenju „skladišta“, a to je u principu isto što i komora, odnosno blagajna.

6 Isprava se danas čuva u Mađarskom državnom arhivu u Budimpeši (MOL) pod signatureomIsprava se danas čuva u Mađarskom državnom arhivu u Budimpeši (MOL) pod signatureom dl. 87 013. Njen osnovni sadržaj, a kako je to već prethodno rečeno citiramo preko Engel, „�alkóvár-meg�e“ (rukopis), str. 9-10, 24, 35-36, 76, 100, 102, 196-197: Balazsé, Boricsfalva (Borosfalva), Csák, Györköny (Györke), kaza, ken�eres, szemes ken�eres, szemesszemes

�

Sam sadržaj isprave u osnovi se odnosi na posjed, odnosno na zemlju koja je tada, odnosno 1330. pripadala Petru sinu Križevom te njegovim rođacima An-driji, Ivanu i Tomi (…teram Petri filii Crisy, Andrae et Johannis fratrum Thome…). Spomenuta četvorica prema Engelu bili su pripadnici jednog manje poznatog ogranka tadašnjih vukovskih Gutkeleda.7 Iz kasnijih se pak isprava također zna kao se pod „zemljom Petra sina Križevom te njegovih rođaka Andrije, Ivana i Tome“ krije izvjesni posjed čije je ime glasilo szemes ili slično. Engel je pak tako-đer na osnovu tih kasnijih isprava, kako i na osnovu osmanlijskih poreznih popisa od oko 1550. i 1570. godine pouzdano utvrdio kako taj srednjovjekovni posjed, ujedno i selo, odgovara, i danas postojećem toponimu, odnono zemljišu, „hataru“, imena Šamšin8 koji se nalazi u prvom sjeveroistočnom susjedstvu Berka, odnosno u zapadnom sujedstvu današnjih Čakovaca.

Osim toga za ovaj se posjed Petra sina Križeva te Andrije, Ivana i Tome prema ispravi iz 1330. pouzadano može zaključiti kako je zajedno s posjedimazajedno s posjedima Boricsfalvom / Boriševcem (possessiopossessio Barychfolua, Borichfolua, Borychfalua) i Csákfalvom / Čakovcima (possessiopossessio Chaakfolua / Chak) činio jedinstvenu posjedovnu odnosno teritorijalnu cjelinu.9

Spomenuti Csák / Csákfalva nesumnjivo je istovjetan sa današnjim Čakovci-/ Csákfalva nesumnjivo je istovjetan sa današnjim Čakovci- nesumnjivo je istovjetan sa današnjim Čakovci-ma, dok je Boricsfalva nesumnjivo istovjetna s današnjim zemljištem Boriševcem / Bariševcem, a koje se nalazi u neposrednom sjeverozapadnom susjedstvu današ-njih Čakovaca. Iz ovoga je pak jasno vidljivo kako se čitav posjedovni sklop kojegaIz ovoga je pak jasno vidljivo kako se čitav posjedovni sklop kojega su 1330. imali u zajedničkom vlasništvu spomenuti Petar Križev te njegovi rođa- spomenuti Petar Križev te njegovi rođa-ci Andrija, Ivan i Toma rasprostirao otprilike u južnoj polovici današnje općine Tompojevci, otprilike u prostoru između današnjih sela Berak, Čakovci i Bokšić. U ispravi iz 1331. godine navode se također i susjedi, odnosno susjedni posjedi koji su omeđivali ovaj posjedovni sklop što također potvrđuje našu prethodno izne-senu tvrdnju. Primjerice tako se među ostalim navode susjedi ovog posjedovnog sklopa: zemlja Balazsé / Blaževci tada u vlasništvu Ladislava zvanog Zaar (terra Balase … term. m-e Ladislai dicti Zaar);10 potom neki Grgur od ?Györkea (Geor-gius de Gulku(n))11; Mihael Nikolin od Kaze (M�chael fillius Nicolai de Kaza),12 te Petar od Kendreša (Petrus de Kendrus). (Petrus de Kendrus).13 Kako su se Balazsé / Blaževci, a koja se inače nalazila u blizini današnjih Tompojevaca (te su usto bili jedna od redovitih

7 Najznačajniji i usto „najdugovječniji“ ogranak vukovskih Gutkeleda bio je onaj kojega histori-Najznačajniji i usto „najdugovječniji“ ogranak vukovskih Gutkeleda bio je onaj kojega histori-ografija poznaje pod imenom Morovići (mađ. Maróti).

8 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 196-197: str. 196-197:„�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 196-197: str. 196-197:�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 196-197: str. 196-197:“ (rukopis), str. 196-197: str. 196-197: (rukopis), str. 196-197: str. 196-197: szemes 9 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 24, 35-36:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 24, 35-36: Boricsfalva (Borosfalva), Csák 10 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 9-10:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 9-10: Balazsé 11 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 76:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 76: Györköny (Györke)12 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 100:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 100: kaza 13 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 102:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), str. 102: ken�eresken�eres

10

sastavnica vlastelinstva čije središte bilo u srednjovjekovnom Šarengradu), dok je Kendreš dans postojeći toponim odnosno zemljište u blizini Negoslavaca, posve je realno pretpostaviti kako su se spomenuti susjedi onog zajedničkog posjeda Petra sina Križevog te Andrije, Ivana i Tome (i koji se usto nalazio otprilike u južnom dijelu današnje općine Tompojevci) taj njihov posjed okruživali sa zapadne, sjeve-rozapane, sjeverne i sjeveroistočne strane.

Za nas, odnosno za temu srednjovjekovnog Tovarnika, puno je važniji poda-tak, također sadržan u ispravi i 1331. godine, odnosno u opisu granica spomen-tutih zajedničkih posjeda Petra sina Križevog te Andrije, Ivana i Tome, kako su upravo ti posjedi (Boriševac / Boricsfalva i Čakovci /Csákfalva graničili, odnosno(Boriševac / Boricsfalva i Čakovci /Csákfalva graničili, odnosno dopirali do nekakve „velike ceste“ koja je vodila u posjed imena Karanuk ( koja je vodila u posjed imena Karanuk (…via magna ad Karanuk…).

Engel je stoga na osnovu svih prije iznesenih povijesno-geografskih podata-ka sasvim razložno utvrdio kako se pod imenom Karanuk po svemu sudeći krije iskrivljeno ime srednjovjekovnog Tovarnika.

Što se pak tiče spomena „velike ceste“ koja je vodila u taj Karanuk s velikom sigurnošću možemo tvrditi kako je to ista ona stara antička, odnosno rimska cesta koja je iz smjera antičkih Cibala na mjestu današnjih �inkovaca vodila u smjeru antičkog Sirmija na mjestu današnje Srijemske Mitrovice. Ta magistralna cesta Mursa-Cibalae-Sirmium s pretpostavljenom stanicom kod Tovarnika (Ulmo) vo-dila je južnim padinama vukovarskog ravnjaka.

Njen pravac pružanja bio je otprilike paralelan s pravcem pružanja današnje državne ceste �inkovci – Tovarnik, ali je njen položaj bio vjerojatno nešto sjever-niji po svemu sudeći na prijelazu zadnjih padina vukovarskog ravnjaka u bosut-sku aluvijalnu ravnicu. Značajnije rimske postaje, odnosno naselja na trasi ove rimske ceste bili su Mansio Celena (vjerojatno današnji lokalitet Rajterovo brdo kraj Orolika) kao i spomenuta postaja Ulmo, koja se u literaturi različito locira kako zapadno ( lokalitet Orašče) tako i istočno od Tovarnika (lokalitet Orašje-Ja-senik) što je i s obzirom na količinu nalaza vjerojatnije.14

Ova stara i velika rimska magistralna cesta bila je zasigurno u upotrebi i ti-jekom srednjeg vijeka, a možda i kasnije tijekom Osmanlijskog doba. Njene spo-mene naime, osim u spomenutoj ispravi iz 1331. godine, nalazimo u još nekoliko srednjovjekovnih isprava koje se odnose na srednjovjekovna naselja i posjede, a koja su upravo bila smještena između današnjih �inkovaca i Tovarnika. U tim ispravama ova cesta osim kao „velika cesta“ (magna via), spominje često i kao „stara cesta“ (antiqua via) i sl. 15

14 Dizdar, M., „Dizdar, M., „Izvještaj s terenskog arheološkog pregleda provođenog od strane na trasi buduće brze ceste Ilok – Lipovac“ i „Popis nalazišta, otkrivenih u terenskom pregledu trase ceste Ilok – Tovarnik“ (ruko-pis), Institut za arheologiju, Zagreb, 2008.

15 �idi primjerice o tome kod: Petković, D.,�idi primjerice o tome kod: Petković, D., Srednjovjekovna naselja sjeverozapadnog dijela vinko-vačkog kraja…, �inkovci, 2006., str. 213, 216.

11

Osim toga ostatci ove antičke ceste potvrđeni su nedavno (u prosincu) 2008. godine, a prilikom terenskog arheološkog pregleda provođenog od strane Institut za arheologiju iz Zagreba na trasi buduće brze ceste Ilok – Lipovac. Tada su, kon-kretno prilikom pregleda prapovijesnog, rimskog i srednjovjekovnog lokaliteta Orašje (Orašće) smještenog sjeverozapadno i zapadno od Tovarnika, osim ostalih površinskih nalaza nađeni i ostatci ove antičke ceste.16 Unatoč ovome spomenuti lokalitet Orašje (Orašće) vjerojatno ne odgovara položaju srednjovjekovnog To-varnika već nekom srednjovjekovnom Tovarniku obližnjem manjem srednjovje-kovnom selu. Kako za sada nemam nikakvih spoznaja o arheološkim nalazima srednjovjekovnog postanka iz samog Tovarnika najvjerojatnijom pretpostavkom mi se čini kako položaj srednjovjekovnog Tovarnika treba tražiti negdje uz sje-verni rub današnjeg Tovarnik, po svemu sudeći možda negdje u blizini današnjeg rimokatoličkog groblja u Tovarniku. U konačnici ovu će našu tvrdnju osporiti ili potvrditi neki budući arheološki terenski pregledi tovarničkog područja.

2.2. Prvi poznati vlasnici Tovarnika – ban Andrije Lothardov od Nijemaca i njegovi potomci iz ugarskog plemićkog roda Gut-Keled (prije 1289./1292. – 1353./1355.)

Najranije vijesti o Tovarniku govore kako je ovo srednjovjekovno naselje, smješteno u istočnom djelu ondašnje �ukovske županije, dijelilo sa srednjovje-kovnim Nijemcima zajedničku vlastelinsku povijest. Ne samo to nego su Nijemci, koji su već u to vrijeme bili, značajne i veće naselje od Tovarnika, ujedno su bili i matično i središnje mjesto vlastelinstva, odnosno posjedovnog sklopa, kojemu je kao najsjevernija sastavnica, čini se, pripadao, među ostalim, i sam Tovarnik. Direktnu potvrdu kao je Tovarnik bio redovita sastavnica rečenog „njemačkog vlastelinstva“ nalazimo tek u dvama ispravama iz 30-ih godina 14. stoljeća, iako nemamo razloga sumnjati kako je u sastavu rečenog vlastelinstva Tovarnik bio vjerojatno tijekom pretposljednjeg ili najkasnije zadnjeg desetljeća 13. stoljeća, odnosno u vremenu kada se prvi puta u ispravama kao vlasnici Nijemaca javlja-ju pojedini pripadnici jedne grane ugarskog plemićkog, osnosno velikaškog roda Gut-Keled.

Rodonačelnik ove grane vukovskih Gut-Keleda bio je neki Lothard koji je živio negdje na početku ili sredinom 13. stoljeća, a inače je bio otac izvjesnog „Andrije bana od Nijemaca“. Ne samo to, nego se čitavu ovu granu Gut-Keleda poteklu od spomenutog Lotharda smatra „plemićima Njemačkim“ (mađ. Németi) upravo iz činjenice kako je ona po istim tim Nijemcima očito nosila pridjevak „od Nijemaca“ (de Nempti i sl.). Stoga nema sumnje kako su Nijemci njihov prvi i ma-

16 Dizdar, M., Isto.Dizdar, M., Isto.

12

tični posjed kojega su stekli u srednjovjekovnoj �ukovskoj županiji i to vjerojatno otprilike u isto vrijeme kada je druga grana Gut-Keleda, potekla od Lothardovog brata i vukovskog župana Mihaela (1263.), stekla Morović, a po kojemu će se ta grana Gut-Keleda prozvatoi „Morovićima“ (de Maroth i sl.)

Rodonačelnik „njemačke grane“ Gut-keleda Lothard, koliko je poznato, osim spomenutog bana Andrije od Nijemaca (1289./92.), imao je još dvojicu sinova i to Dionizija (1289.-1299.) i Lotharda (1289.-1301.). Ovoj trojici Lothardovih si-nova i njihovim potomcima je kralj Ladislav I�. Kumanac (1272.-1290.) 1289. godine izdao ispravu prema kojoj je sve njihove podanike u �ukovskoj županiji izuzeo od plaćanja marturine i nekih drugih podavanja u prirodninama (…omnes populos seu iobagiones ipsorum in prefato Comitatu commorantes a predicta exac-tione collecte marturinarum septem denarorum et etiam victualium…).17 Ladisla-vova isprava potom je iznova je potvrđivana od strane kralja Karla I. Anžuvinca 1314. i 1324. godine.18 U konačnici ova su prava 1330. godine potvrđena Mortunu (1292.-1338.) sinu bana Andrije godine od strane slavonskog bana Mikca. Iz Mik-čeve isprave upravo saznajemo i zanimljiv podatak da se spomenuto podavanje u prirodninama nazivalo ?zulužma (…marturinarum videlicet septem denarorum et victualium que vulgariter sulusma nuncupantur…), te da su podavanja od ko-jih su podanici ovih Gut-Keleda bili oslobođeni, zapravo bila ona koja su osnovi pripadala banskoj domeni, odnosno banskim prihodima (…iura banatui deben-tia…).19

Nemamo razloga sumnjati kako je već „Andrija ban od Nijemaca“ još potkraj 13. stoljeća bio vlasnik Tovarnika, iako se upravo za njegovog sina, spomenutog Mortuna, to može reći sasvim pouzdano.

O tome upravo govori isprava Srijemskog kaptola od 1. lipnja 1335. godine.20 Prema sadržaju ove isprave Motrun sin bana Andrije (…Mortunus filius Endre bani…) tada je, a uz dopuštenje svojih sinova iz prvog braka Mihaela i Nikole (…Mickael et Nicolaus…), svojoj drugoj ženi Klari, inače kćerki nekog Ivana Pe-trovog iz Bihorske županije (…Clara…, …filia Johannis filii Petri de comitatu Bi-horiensi…) za zalog od 100 maraka (centum marcas) darovao svoj posjed Tovarnik (Tarnuk) sa svim njegovim prihodima. Činjenica kako je za izvršenje ovog zaloga Mortun tražio dozvolu dvojice svojih sinova upravo znažno indicira kako Tovar-

17 Smič. �I. str. 681 – 682. Ispravu je kratko komentirala i N. Klaić,Smič. �I. str. 681 – 682. Ispravu je kratko komentirala i N. Klaić, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku, Vukovar, 1983., str. 48 –50:...Premda nije sasvim sigurno da je kralj Ladislav zaista 1289. godi-ne oslobodio podložnike trojice Lotardovih sinova – Andrije,, Dionizija i Lotarda, iz znamenite slavonske velikaške porodice Gutkeleda – u vukovsoj županiji od plaćanja marturine i ostalih javnih tereta, ostaje ipak spomenuta Ladislavova isprava svjedočanstvo da su i Gutkeledi imali na prostoru vukovske županije potkaj XIII. stoljeća prostrane posjede...

18 Preuzeto preko Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) 146 – 147:Preuzeto preko Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) 146 – 147: németi (Dl. 86 962, reg.: Anjou III. 690, reg.: Anjou �III. 152)

19 Preuzeto preko Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)Preuzeto preko Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746) preko Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)preko Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746) Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746), „�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)�alkóvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)óvármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)vármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)ármeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)rmeg�e“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)“ (rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)rukopis), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)), isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)isto (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746) (Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)Pálff� lt. 27. 418, Df. 254 746)álff� lt. 27. 418, Df. 254 746)lff� lt. 27. 418, Df. 254 746) lt. 27. 418, Df. 254 746)lt. 27. 418, Df. 254 746). 27. 418, Df. 254 746)418, Df. 254 746)20 Smič. �., isprava br. 156, str. 214 – 215.Smič. �., isprava br. 156, str. 214 – 215.

13

nik nije bio neka nedavna Mortunova stečevina već upravo stari baštinski posjed naslijeđen od spomenutog „Andrije bana od Nijemaca“, ili eventualno Mortunova stečevina dobivena ženidbom za majku spomenutih Mihaela i Nikole. Ukoliko se u slučaju Tovarnika i radi o ovom posljednjem sa velikom sigurnošću možemo tvrditi kako je Tovarnik u u Mortunovom valsništvu morao biti najkasnije već od početka 14. stoljeća jer su njegovi sinovi Mihael i Nikola u vremenu sastavljanja isprave iz 1335. godine bili odrasli ljudi od najmanje 20 – 30 godina, dakle njegov prvi brak bio bi realiziran najkasnije ili početkom 14. stoljeća.

Bilo kako bilo, upravo su spomenuti Nikola (1335.-?1353.) i Mihael (…Mic-haeli filii Mortunus de Nempti…,21 1335.-?1353.) sinovi Mortunovi bili posljednji živući muški potomci Lothardove grane vukovskih Gut-Keleda, a koji 1355. godi-ne zasigurno više nisu bili na životu.

2.3. Lackfiji (Lackovići) „od Nijemaca“ – novi vlasnici Tovarnika? (1355.-1398./1404.)

O tome, među ostalim, svjedoči opsežna isprava dvorskog suca Nikole Dru-geta izdana na dvoru u Budimu 18. veljače 1355.22 godine čijom odlukom su bašti-ne Mortunove grane „Lothardovića“ uglavnom prešle u ruke Mortunove kćeri Eli-zabete (1335.−1365.) i njenog supruga Andrije Lackovića / mađ. Lackfi (†1359.) tadašnjeg mačvanskog bana,23 vrhovnog kraljevskog komornika i župana Želje-znog, Šopronja, Szatmára i Máramarosa (…Andreas filius magistri Lachk condam banus de Machou, nunc magister tavarnicorum reginalium, comes Castriferrei et Supruniensis …, …comes Zathmariensis et Maramorisyensis).24 Treba reći kako se ispravom dvorskog suca Nikole Drugeta iz 1355. godine upravo rješavao spor oko naslijeđa baština Mortunove grane Gut-Keleda. Osim spomenutih Andrije i Eli-zabete, prava nad Mortunovim baštinama prisizali su Morovići odnosno grana Gut-keleda potekla od Lothardova brata Mihaela (1263.). To su bili Nikola (1353.-1364.), Stjepan (1323.-1364.) i Ivan (1353.-1364.) sinovi Stjepana Morovića (1275. -1298.) i njihovi nećaci Nikola (1347.-1376.), Mihael (1347.-1367.) i Ivan Bujački /

21 Smič. �., str. 273, isprava br. 206.Smič. �., str. 273, isprava br. 206.22 Smič. �., str. 271-276, isprava br. 206.Smič. �., str. 271-276, isprava br. 206.23 Kao mačvanski ban navodi se u slijedećim ispravama : Smičiklas �II, isprava br. 41, str. 52 odKao mačvanski ban navodi se u slijedećim ispravama : Smičiklas �II, isprava br. 41, str. 52 od

9. prosinca 1351. (…Andrea, filio Lachk, de Macho…); Isto, isprava br. 86 str. 126 od 26. studenog 1352. godine (…Andrea filio Lachk de Machow…), potom opet u ispravi br. 139 str. 190 – 191 od 25. srpnja 1353. (…Andree bani de Machou…); i konačno u već citiranoj ispravi dvorskog suce Nikole Drugeta od 18. veljače 1355. godine, str. 271, 272, 274, 275. Dužnost mačvanskog bana, u razdoblju između 1351. do 1353. očito naizmjenično vrši sa Dominikom iz ugarske velikaške obitelji Ostfi od Asson�falve kojega kao mačvanskog bana navode isprave od 29. ožujka i 11. prosinca 1351., 10. i 26. veljače te 3. lipnja 1352. godine (Smičiklas �II, isprave br. 11, 42, 52, 53, 54, 73, str. 15, 58, 74, 76, 79, 108).

24 Prema http://genealog�.eu�eb.cz/hung/lackfi.html tijekom svojeg života navodno je takođerPrema http://genealog�.eu�eb.cz/hung/lackfi.html tijekom svojeg života navodno je također nosio i naslove vojvode Transilvanije, te župana, Brassóva i �aca.

14

János Bujáki (1347.-1367.) sinovi Mihaela Morovića (1319.-1339.): …Nicolaus fili-us Stephani de Maroth in sua, Stephani et Johannis fratrorum suorum, item Nicolai, Mihaelis et Johannis filiorum Michaelis similiter fratris sui personis…

Na početku Drugetove isprave se jasno kaže kako su Andriji Lackoviću i Eli-zabeti bivši posjedi Mihaela Mortunovog, a kako je ovaj umro bez potomaka, da-rovani i potvrđeni od strane samoga kralja Ludovika. Morovići su se međutim predočili neku ispravu srijemskog kaptola iz 1292. godine (…capituli ecclesie de Kw…) i neku ispravu mačvanskog bana Dominika25 iz 1353. godine. Isprava sri-jemskog kaptola iz 1292. godine bila je sporazum između Dioniza (1289.-1299.) i Lotharda (1289.-1301.) sinova Lothardovih (Dionisius et Luthardus filii Luthardi), te njihovog nećaka Mortuna (1292.-1338.)26 sina Andrijinog (Mortunus filius En-dre), a kojega je tada zbog dječačke dobi (propter puerilem etatem) zastupao neki njegov rođak izvjesni župan Grgur sin Petrov (Gregorius comes filius Petri gener eiusdem), s jedne strane, te Stjepana (1275.-1298.) Mihovilovog Morovića (Step-hanus fillius Michaelis de Marouth) s druge strane. Predmet ovog sporazuma bio je posjed imena Durno (terra Durno; ?Drenovci)27 sa svim svojim pripadnostima, za kojega saznajemo kako je svojevremeno pripadao Lothardovom i Dionizijevom bratiću Tomi sinu Mortunovom, a koji je umro (prije 1292.) bez potomaka. Isti je posjed prema ovom sporazumu pripao u trajno vlasništvo Stjepanu Mihovilovom Moroviću i njegovim potomcima.

Sasvim drugi slučaj trebao je biti s posjedima Dragan koji se zove i Szentill�eSzentill�e / *Sv. Ilija, Alšanom, Tinia sa Gunjom i Apa s Buzijašem u Srijemu (Dragan,28 que vocaretur Scenthelye,29 Alsan,30 Tynnia31cum Gungna32 et Apa33 cum Buzias34 in Syrimia35 existenti…). Navedeni posjedi bili su zajedničke baštine Lothardo-vića odnosno spomenutih Dionizija i Lotharda sinova Lothardovih te njihovog nećaka Mortuna Andrijinog. Oni su se 1292. godine međusobno obvezali kako

25 Spomenuti mačvanski ban Dominik iz ugarske velikaške obitelji Ostfi od Asson�falve, umro jeSpomenuti mačvanski ban Dominik iz ugarske velikaške obitelji Ostfi od Asson�falve, umro je iste 1353. godine.

26 Mortun sin bana Andrije (Mortun sin bana Andrije ( sin bana Andrije (sin bana Andrije ( bana Andrije (bana Andrije ( Andrije (Andrije ( (…Morthunus filio Endre bani…, …Mortunus filio Endre bani…Morthunus filio Endre bani…, …Mortunus filio Endre bani… filio Endre bani…, …Mortunus filio Endre bani…filio Endre bani…, …Mortunus filio Endre bani… Endre bani…, …Mortunus filio Endre bani…Endre bani…, …Mortunus filio Endre bani… bani…, …Mortunus filio Endre bani…bani…, …Mortunus filio Endre bani……, …Mortunus filio Endre bani…Mortunus filio Endre bani… filio Endre bani…filio Endre bani… Endre bani…Endre bani… bani…bani……) posl-posl-jednji se puta spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- se puta spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-se puta spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- puta spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-puta spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-spominje u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-u ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-ispravama dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-dvorskog suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-suca Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-Pavla izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-izdanima u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-u �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- �išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-�išegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-šegradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn-egradu 20. lipnja 1335. i 27. srpn- 20. lipnja 1335. i 27. srpn-lipnja 1335. i 27. srpn- 1335. i 27. srpn-i 27. srpn- 27. srpn-srpn-ja 1338. godine (Smičiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih 1338. godine (Smičiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihgodine (Smičiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih (Smičiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihSmičiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihčiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihiklas �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih �., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih�., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih., str. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihstr. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih. 220, 402, 404, isprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihisprave br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih br. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihbr. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskih. 158, 295) u popisu svjedoka, odnosno sudskihu popisu svjedoka, odnosno sudskih popisu svjedoka, odnosno sudskihpopisu svjedoka, odnosno sudskih svjedoka, odnosno sudskihsvjedoka, odnosno sudskih, odnosno sudskih pomoćnika, koji su tada rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovokoji su tada rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo su tada rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovosu tada rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo tada rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovotada rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo rješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovorješavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovošavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovoavali spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo spor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovospor između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo između Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovoizmeđu Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovođu Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovou Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo Ivana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda BorovoIvana Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo Botoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda BorovoBotoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovoša i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovoa i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo i Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovoi Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo Petra �ilinog Mikolskog oko posjeda BorovoPetra �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo �ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo�ilinog Mikolskog oko posjeda Borovo Mikolskog oko posjeda BorovoMikolskog oko posjeda Borovo oko posjeda Borovooko posjeda Borovo posjeda Borovoposjeda Borovo BorovoBorovo (Borh) i Kis-�jlak (i Kis-�jlak ( Kis-�jlak (Kis-�jlak (-�jlak (jlak ( (Wylak) u �ukovskoj županiji i Oriovac (u �ukovskoj županiji i Oriovac ( �ukovskoj županiji i Oriovac (�ukovskoj županiji i Oriovac ( županiji i Oriovac (upaniji i Oriovac ( i Oriovac (i Oriovac ( Oriovac (Oriovac ( (Roholch) u Požeškoj županiji.u Požeškoj županiji. Požeškoj županiji.Požeškoj županiji.žeškoj županiji.eškoj županiji.škoj županiji.koj županiji. županiji.upaniji..

27 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 55:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 55: durno (?)28 Danas zemljište i šuma Draganovci zu lijevu obalu Bosuta sjeveroistočno od sela Lipovca, većDanas zemljište i šuma Draganovci zu lijevu obalu Bosuta sjeveroistočno od sela Lipovca, već

na teritoriju Republike Srbije.29 Engel, Isto, str. 198 – 199:Engel, Isto, str. 198 – 199: szentillye koje je istovjetno s današnjim Ilincima kod Šida. je istovjetno s današnjim Ilincima kod Šida.je istovjetno s današnjim Ilincima kod Šida. istovjetno s današnjim Ilincima kod Šida.istovjetno s današnjim Ilincima kod Šida. s današnjim Ilincima kod Šida.s današnjim Ilincima kod Šida. današnjim Ilincima kod Šida.današnjim Ilincima kod Šida.šnjim Ilincima kod Šida.njim Ilincima kod Šida. Ilincima kod Šida.Ilincima kod Šida. kod Šida.kod Šida. Šida.ida..30 Engel, Isto, str. 1-2:Engel, Isto, str. 1-2: alsán31 Engel, Isto, str.Engel, Isto, str. 222: tinnia (?)32 Engel, Isto, str. 75:Engel, Isto, str. 75: Gunya33 Engel, Isto, str.Engel, Isto, str. 3: apajovc (opojovc, apaj)34 Engel, Isto, str.Engel, Isto, str. 27: Bozjás35 Pod izrazomPod izrazom in Syrimia ovdje se ne misli na srednjovjekovnu Srijemsku županija već se tako u

ispravama često označavalo i istočne dijelove �ukovske županije.

15

će, ukoliko netko od njih ostane bez potomaka, posjedovni udjeli u navedenim posjedima preći u vlasništvo ostalih živućih, odnosno njihovih potomaka. Osim toga se jasno kaže kako se prema ovom ugovoru Stjepanu Mihaelovom Moroviću nisu pripadala nikakva prava nad posjedovnim udjelima Dionizija, Lotharda, i Mortuna, kao što isto tako Dionizije, Lothard i Mortun nisu imali nikakvih prava nad posjedovnim udjelima spomenutog Stjepana Mihaelovog Morovića i njego-vih potomaka.

Prema ovakvom tumačenju sporazuma iz 1292. godine također su i spome-nuti posjedi (Szentill�e / *Sv. Ilija, Alšan, Tinia sa Gunjom i Apa s Buzijašem uSzentill�e / *Sv. Ilija, Alšan, Tinia sa Gunjom i Apa s Buzijašem u / *Sv. Ilija, Alšan, Tinia sa Gunjom i Apa s Buzijašem u Srijemu) trebali pripasti Andriji Lackoviću i Elizabeti. Lackovići su čini se doista stvarno preuzeli bar dio spomenutih posjeda kako to indirektno svjedoče neke ka-snije isprave iz prve polovice 15. stoljeća, a kada već Nijemce i druge bivše baštine „Lothardovića“ i Lackovića drže pripadnici novih posjedničkih obitelji Lórántff�

i Tamási.36

U Drugetovoj ispravi iz 1355. godine nigdje nema spomena samih Nijemaca, pa tako ni Tovarnika, kao i nekih drugih bivših baština Mortunove grane Gut-Keleda, jer oni tada očito nisu bili niti sporni. Naime, Nijemci su, vjerojatno i Tovarnik, očito bili u skupini onih bivših posjeda Mihaela Mortunovog za koje u uvodnom dijelu Drugetove isprave kaže kako su Andriji Lackoviću i Elizabeti darovani od samog kralja. U svakom slučaju, Lackovići su posjed Nijemce držali zasigurno sve do kraja 14. stoljeća odnosno do smrti Andrijinog sina, mačvan-skog bana Jurja Lackovića (†1393.).

U svakom slučaju jedna isprava iz 1398. godine navodi „udovicu bana Jurja od Nijemaca“ (…relicta Georgi bani de Nemuthy…).37

36 Tako je npr. 1428. godine Ivan Alšanski (†1435./1437.) tužio Jurja Lórántff�ja i njegove bratićeTako je npr. 1428. godine Ivan Alšanski (†1435./1437.) tužio Jurja Lórántff�ja i njegove bratiće po majci Ladislava i �enrika Tamásija jer su isti navodno poharali njegove posjede koji su se nalazili između rijeke Save i Bosuta (...a fluvio Zawe usque ad fluvium Bazata...) i to poimence posjedi Gunja, selna, otok i Csütörtökhel /*četvrtište (...possessiones Gwnya, Zelna, Athak et Chetertekhel...). Engel, “�alkóvármeg�e” (rukopis) str. 5-6, 75, 196, 245: atak, Csütörtökhely (Csetertistye), Gunya, verbanja, szelna (szlaninoszelo) (Dl. 43 761). Zanimljiva je također i činjenica kako se oko većine ovih posjeda, te još nekih, i to poimence: alšana, selne, Gunje, váralje, szentilyea i otoka, sporilo i 36 godina kasnije, točnije 1464. godine. Tada se međutim spore Morovići i Dombovarski s jedne strane, a protiv Talovaca.Tada se međutim spore Morovići i Dombovarski s jedne strane, a protiv Talovaca. Za te posjede su inače Morovići tada tvrdili kako im pripadaju na osnovi nekakvog srodstva s pokojnim Ivanom Alšanskim što je očit dokaz kako je Alšanski većinu spomenutih posjeda doista preuzeo oko 1428. godine. O ovom posjedovnom sporu iz 1464. godine vidi opširnije kod s. an�rić, Vinkovci u srednjem vijeku…, vinkovci, 2007. str. 80-81. Andrić ovdje međutim Szentil�e iz 1464. identificira sa Szentil�eom / *Sv. Ilijom na mjestu današnjih �inkovaca iako mislim kako je osnovu ovdje iznesenih tvrdniji izgled-nije kako je Szentil�e iz 1464. i 1428. godine prije istovjetan onom Szentil�eu koji se navodi u citiranoj ispravi iz 1355. godine, odnosno Szentil�eu na mjestu današnjih Ilinaca kod Šida. Na kraju možemo dodati kao još jednu zanimljivost i činjenicu kako Morovići i nakon više od 109 godina nisu odustali od prava nad onim posjedima koje nisu uspjeli prisvojiti u parnici s Lackovićima 1355. godine.

37 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 146-147:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 146-147: németi (Dl. 8322, reg.: Zs. I. 5337)

1�

2.4. Novi vlasnici Tovarnika − pripadnici obitelji Lórántffy od Serkea (od Nijemaca) i obitelji Tamási (1393./ 1404. – 1443./ 1445).

Nove vlasničke prilike zatičemo na posjedu i vlastelinstvu Nijemci (…posessio Nemethi…)38 odmah na početku 15. stoljeća, odnosno 1402. godine. Tada im je vlasnik, i to očito u jednoj polovini, Lóránd Ivanov od Serkea39 (1402.-†1415/17.) iz ugarske plemićke obitelji Rátót i njegova supruga Katarina (1397.-1421., uda-na za njega između 1397. i 1402.) kćer mačvanskog bana Jurja Lackovića, a u drugoj polovini Lorandov šurjak Ivan �enrikov iz ugarske plemićke obitelji Tamási (transilvanski vojvoda 1403.-1409., glavni kraljevski konjušnik, nadžu-pan Szolnoka, †1416.)40 i njegova supruga Ana (1402.-1404.) inače druga kćer istog onog bana Jurja Lackovića. Lórándovo preuzimanja posjeda Nijemci i nekih drugih, očito bivših posjeda Lackovića u �ukovskoj županiji očito nije prošlo sa-svim glatko i bez otpora tazbine i okolnih susjeda. On se tako kako to svjedoče isprave kaptola u Baču od 5. veljače 1404.41 i 5. veljače 1408.42 godine u svoje ime i u ime svoje supruge Katarine i djece Nikole, Jurja i Ane sporio s spomenutim šurjakom magistrom Ivanom �enrikovim / �erlechovim od Nijemca (…magi-strum Johanni filium Herlech de predicta Nempthy…)43 oko vlasništva nad polo-vicama posjeda Beletinci; Bapska; Kétkötön�telke / Kötön�telke / Keresztestelke (*Petoselište ili *Križselište);Petoselište ili *Križselište);šte ili *Križselište);te ili *Križselište); ili *Križselište);ili *Križselište); *Križselište);Križselište);žselište);selište);šte);te);); Donkóc / *Donkovac / *Dorkovac; i nekim pripad-nostima posjeda �ízköz / *Brod (…Beletynch / Beletynch;44 Babafalwa / Babisfa-

38 Engel, Isto, str. 146-147:Engel, Isto, str. 146-147:, Isto, str. 146-147:Isto, str. 146-147:146-147: németiémetimeti (Dl. 8699, reg.: Zs. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:Dl. 8699, reg.: Zs. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:. 8699, reg.: Zs. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:reg.: Zs. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:.: Zs. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:Zs. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:. II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:II. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:. 1460). Prema Engelu, Isto, str. 97:str. 97:. 97: jenke (jankovc) (Dl. 8699, reg.: Zs. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-Dl. 8699, reg.: Zs. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-. 8699, reg.: Zs. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-reg.: Zs. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-.: Zs. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-Zs. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-. II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-II. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-. 1460) Lorandu i i njegovom Tamásiju ovu stečevinu tada je potvrdio La-dislav od Jenkea / *Jankovaca (1374.-1418.) sin Pavla Pavlovog Gorjanskog (…magister Ladisaus de JenkeLadisaus de Jenkeisaus de Jenkede Jenke JenkeJenke filius magistri Pauli filii Pauli bani de Gara…ilius magistri Pauli filii Pauli bani de Gara…magistri Pauli filii Pauli bani de Gara…agistri Pauli filii Pauli bani de Gara…i Pauli filii Pauli bani de Gara… Pauli filii Pauli bani de Gara…Pauli filii Pauli bani de Gara… filii Pauli bani de Gara…filii Pauli bani de Gara…ilii Pauli bani de Gara…i Pauli bani de Gara… Pauli bani de Gara…Pauli bani de Gara… bani de Gara…bani de Gara… de Gara…de Gara… Gara…Gara……)

39 PridjevakPridjevak de Serke nosi prema matičnom posjedu čitavog roda Serkeu, danas selo Širkovice u južnoj Slovačkoj u blizini grada Rimavska Sobota.

40 Prema: http://genealog�.eu�eb.cz/hung/lackfi.html�IPrema: http://genealog�.eu�eb.cz/hung/lackfi.html�I41 Mažurn, PISBiS, str. 291-292, isprava broj 234: Bački kaptol objavljuje kako je pred njim EmerikMažurn, PISBiS, str. 291-292, isprava broj 234: Bački kaptol objavljuje kako je pred njim Emerik

Zumbor, a u ime Loranda sina Ivana vojvode od Nijemaca i ostalih prosvjedovao zbog polovice posjeda Beletynch, Babafalwa, Kethhewtheleke, Donkoch … Donkoch… Vyskuz...Donkoch… Vyskuz...… Vyskuz...Vyskuz... zbog toga što ih je zadobio magi- toga što ih je zadobio magi-toga što ih je zadobio magi- što ih je zadobio magi-to ih je zadobio magi- ih je zadobio magi-ih je zadobio magi- je zadobio magi-je zadobio magi- zadobio magi-zadobio magi-ster Ivan de Nempty.

42 Mažurn, PISBiS, str. 431, isprava br. 336: Bački kaptol objavljujeda je Emerik Zumbor u imeMažurn, PISBiS, str. 431, isprava br. 336: Bački kaptol objavljujeda je Emerik Zumbor u ime magistra Loranda i ostalih predočio darovnicu kralja Žigmunda nad polovicom posjeda …Beletynch, Babisfalua, Kerezthestheleke, Dorkoch,.. Vyzkuz…, teVyzkuz…, te da je magister Ivan sin �erlechov od Nijemaca pros-vjedovao zbog toga.

43 Ovaj Ivan �erlechov od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-Ovaj Ivan �erlechov od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- Ivan �erlechov od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-Ivan �erlechov od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- �erlechov od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-�erlechov od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-od Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-Nijemaca možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-možda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-žda je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-da je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-je istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-istovjetan vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano-vukovskom podžupanu Ivanu Stjepano- podžupanu Ivanu Stjepano-podžupanu Ivanu Stjepano-županu Ivanu Stjepano-upanu Ivanu Stjepano- Ivanu Stjepano-Ivanu Stjepano- Stjepano-Stjepano-vom od Nijemaca ( od Nijemaca (od Nijemaca ( Nijemaca (Nijemaca ( (…Johannes filius Stephani de Nemuty…Johannes filius Stephani de Nemuty… filius Stephani de Nemuty…filius Stephani de Nemuty… Stephani de Nemuty…Stephani de Nemuty… de Nemuty…de Nemuty… Nemuty…Nemuty……) koji 30. travnja 1405. u �ukovaru izdaje jednu 30. travnja 1405. u �ukovaru izdaje jednu ispravu. �idi: Mažurn, PISBiS, str. 333, isprava br 269.PISBiS, str. 333, isprava br 269., str. 333, isprava br 269.str. 333, isprava br 269.. 333, isprava br 269.

44 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:óvármeg�e“ (rukopis) str. 16:vármeg�e“ (rukopis) str. 16:ármeg�e“ (rukopis) str. 16:rmeg�e“ (rukopis) str. 16:“ (rukopis) str. 16:rukopis) str. 16:) str. 16:str. 16:. 16: 1. Beletinc (Beletóc, Bázaköz). Srednjovjekovno naselje, crkvena župa, kaštel i središte ovećeg vla-

stelinstva kojega je činilo oko 30 posjeda i manjih sela. Po svemu sudeći mu odgovara pustoselina Bele-tinci koja se navodi kao pripadnost Nalazio se uz obalu Bosuta. Odgovara mu pustoselina Beletinci koja se kao pripadnost varoši Morović nalazila u istoimenoj nahiji (McGo�an 75). Treba ga tražiti u relativnoj

1�

lua;45 Kethhewtheleke / Kerezthestheleke;46 Donkoch / Dorkoch…;47 …pertinencia-rum in Vyzkuz / Vyzkuz…48).

Osim toga, Lóránd se, upravo oko prava vlasništva nad Tovarnikom, a zajed-no sa svojom obitelji i sa spomenutim šurjakom 1404. godine našao u pravnom ali i oružanom sukobu protiv Ladislava (1401.-1420.), Andrije (†1415/16.) i Do-minika (†1404.) sinova bivšeg dalmatinsko-hrvatskog i slavonskog bana Emerika Bubeka od Pelševca / de Pelsőc (†1390.) i njihovih službenika Ivana Ivanova od �orfena49 i Janka od *Sv. Ilije / Szentill�ea50 O tome sukobu oko vlasništva nad Tovarnikom kontinuitetu svjedoče čak četiri isprave iz 1404. godine. Prva od njih je isprava bana Ivana Morovića izdana 2. veljače u Šarengadu prema kojoj spome-nuti ban rješava spor zbog pljačke i nasilja koje je magister Lorand Ivanov počinio nad familijarima i slugama Ladislava i Andrije sinova vojvode Emerika na njihovunjihovu posjedu Tharnuk.51 Slijedeća isprava je isprava kaptola u Baču od 19. travnja pre-ma kojoj spomenuti kaptol objavljuje da je pred njim, a u ime magistra Loranda i magistra Ivana �erlechovog od Nijemaca, te u ime njihovih žena Katarine i Ane, tako i Lorandove djece Jurja, Nikole i Ane, prosvjedovao Emerik de Zumbor, a po-radi toga što su Ladislav, Andrija i Dominik, sinovi Emerika Bubeka od Pelševca (mađ. de Pelsőc ), te njihov oficijal Janko od Szentill�eaSzentill�ea provalili na njihov posjed na njihov posjedna njihov posjed njihov posjednjihov posjed posjedposjed Tharnuk, te se moli da se to spriječi.52 Kaptolsku ispravu potom slijedi isprava kralja Žigmunda Luksemburškog izdana 1. lipnja u Budimu kojom kralj nalaže mačvanskom banu Ivanu Moroviću da, iako je posjed Tarnuk u �ukovskoj župa-

blizini današnjeg Morovića točnije unutar trokuta kojemu je najistočnije vrh današnji Morovića, a strani-ce su desna obale Bosuta, lijeve obale Studve i granica s Republikom �rvatskom.

2. Beletinc (kis-) (kis-)kis-)-) Pustoselina Beletinci koji se u popisu Srijemskog sanžaka od oko 1570. godine (McGo�an 417) navodi u blizini današnjeg Otoka u nahiji Nijemci. Ista je najvjerojatnije istovjetna ovom srednjovjekovnom Malom Beletincu.

Engel je neopravdano zamijenio ova dva Beletinca tako da je onog Malog neopravdano smjestio u blizinu Morovića, a onog �elikog u blizinu današnjeg Otoka.

45 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 16:óvármeg�e“ (rukopis) str. 16:vármeg�e“ (rukopis) str. 16:ármeg�e“ (rukopis) str. 16:rmeg�e“ (rukopis) str. 16:“ (rukopis) str. 16:rukopis) str. 16:) str. 16:str. 16:. 16: Babafalva (Bába)46 1. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 113:1. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 113:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 113:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 113:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 113:óvármeg�e“ (rukopis) str. 113:vármeg�e“ (rukopis) str. 113:ármeg�e“ (rukopis) str. 113:rmeg�e“ (rukopis) str. 113:“ (rukopis) str. 113:rukopis) str. 113:) str. 113:str. 113:. 113: kötönytelke (két-). ?*Dvoselište2. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 102:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 102:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 102:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 102:óvármeg�e“ (rukopis) str. 102:vármeg�e“ (rukopis) str. 102:ármeg�e“ (rukopis) str. 102:rmeg�e“ (rukopis) str. 102:“ (rukopis) str. 102:rukopis) str. 102:) str. 102:str. 102:. 102: keresztestelke. Smješta ga u blizinu današnjeg Berka.

?*Križselište47 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 51:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 51:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 51:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 51:óvármeg�e“ (rukopis) str. 51:vármeg�e“ (rukopis) str. 51:ármeg�e“ (rukopis) str. 51:rmeg�e“ (rukopis) str. 51:“ (rukopis) str. 51:rukopis) str. 51:) str. 51:str. 51:. 51: donkóc48 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 251:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 251:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 251:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 251:óvármeg�e“ (rukopis) str. 251:vármeg�e“ (rukopis) str. 251:ármeg�e“ (rukopis) str. 251:rmeg�e“ (rukopis) str. 251:“ (rukopis) str. 251:rukopis) str. 251:) str. 251:str. 251:. 251: 251: vízköz49 Taj plemić …Taj plemić …Johannes filius Johannis de Vorfen… nosio je možda naslov de Vorfen prema sred-

njovjekovnom posjedu koji se prema Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 247:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 247:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 247:óvármeg�e“ (rukopis) str. 247:vármeg�e“ (rukopis) str. 247:ármeg�e“ (rukopis) str. 247:rmeg�e“ (rukopis) str. 247:“ (rukopis) str. 247:rukopis) str. 247:) str. 247:str. 247:. 247: verőfény (priszonca) nalazio u okviru Ivankovačkog vlastelinstva i kojemu danas odgovara zemljište Prisunjača sjeverno od �ođinica. Čini mi se ipak kako je negdje u prostoru između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković, u prostoru između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,u prostoru između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković, prostoru između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,prostoru između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković, između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,između današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,đu današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,u današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković, današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,današnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,šnjeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković,njeg Orolika i Šida (�idi: D. Petković, Orolika i Šida (�idi: D. Petković,Orolika i Šida (�idi: D. Petković, i Šida (�idi: D. Petković,i Šida (�idi: D. Petković, Šida (�idi: D. Petković,ida (�idi: D. Petković, (�idi: D. Petković,�idi: D. Petković,: D. Petković,D. Petković,. Petković,Petković,ć, Srednjovjekovna naselja...., str. 42.-43) također možda postojao jedan naselja...., str. 42.-43) također možda postojao jedannaselja...., str. 42.-43) također možda postojao jedan...., str. 42.-43) također možda postojao jedanstr. 42.-43) također možda postojao jedan. 42.-43) također možda postojao jedan verőfény.

50 … Janko o���cialis …de Zenthelye…Janko o���cialis …de Zenthelye… o���cialis …de Zenthelye…o���cialis …de Zenthelye… …de Zenthelye…de Zenthelye… Zenthelye…Zenthelye…… naslov de Zenthelye ZenthelyeZenthelye nosi nesumnjivo prema onom srednjo-nosi nesumnjivo prema onom srednjo- nesumnjivo prema onom srednjo-nesumnjivo prema onom srednjo- prema onom srednjo-prema onom srednjo- onom srednjo-onom srednjo- srednjo-srednjo-vjekovnom Szentill�eu koji je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) Szentill�eu koji je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)Szentill�eu koji je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) koji je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)koji je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)je istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)istovjetan s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)s današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)današnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)šnjim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)njim Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)Ilincima kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)kod Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) Šida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)ida. Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis). Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis)Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis), „�alkóvármeg�e“ (rukopis)�alkóvármeg�e“ (rukopis)óvármeg�e“ (rukopis)vármeg�e“ (rukopis)ármeg�e“ (rukopis)rmeg�e“ (rukopis)“ (rukopis)rukopis)) str. 198-199:. 198-199: szentillye.

51 Mažurn, PISBiS, str. 292, isprava 235.Mažurn, PISBiS, str. 292, isprava 235.PISBiS, str. 292, isprava 235., str. 292, isprava 235.str. 292, isprava 235.. 292, isprava 235. 52 Mažurn, PISBiS, str. 302, isprava br. 244.Mažurn, PISBiS, str. 302, isprava br. 244.PISBiS, str. 302, isprava br. 244., str. 302, isprava br. 244.str. 302, isprava br. 244.. 302, isprava br. 244.

1�

niji bio svojevremeno darovao Dominiku, Ladislavu i Andriji, sinovima vojvode Emerika, ipak taj posjed pripada plemenitom gospodinu Lorandu sinu Ivana voj-vode Transilvanije i plemenitim gospođama, te da iste ban zaštiti.53 U konačnici ovaj posjedovni spor zaključuje isprava mačvanskog bana Ivana Morovića izdana 19. listopada 1404. godine u Moroviću u kojoj spomenuti ban nalaže vukovskom podžupanu magistru Petru Jurjevom de Sachy i županijskim sucima da pruže za-štitu Lorandu de Nemethy i plemenitim gospođama, a protiv Ladislava i Andrije sinova vojvode, od istog posjeda Tarnuk. Ova isprava sadrži i prijepis citirane Ži-gmundove isprave od 1. lipnja iste godine.54

Sve četiri citirane isprave tako prilično plastično prikazuju sukob oko posjeda Tovarnik (Tharnuk / Tarnuk)55 koje je kralj Žigmund, a kako sam kaže u ispravi od 1. lipnja, bio darovao Ladislavu, Andriji i Dominiku sinovima bivšeg dalmatin-sko-hrvatskog i slavonskog bana Emerika Bubeka (mađ. Bebek) od Pelševca iako je isti od prije pripadao Lorandu te njegovom šurjaku Ivanu, te njihovim ženama Katarini i Ani, te Lorandovoj djeci Jurju, Nikoli i Ani. Osim toga ove četiri isprave također indirektno dokazuju kako je i današnjih Tovarnik bio stara baština vukov-skih Lackovića, odnosno prije njih Lothardove grane Gut-Keleda.56 U svakom slu-čaju ovaj sukob oko Tovarnika je po „Lorandoviće“ (mađ. Lórántff�)i Tamásije završio povoljno jer ih i u kasnijim desetljećima nalazimo kao posjednike u istom tom Tovarniku57 kao i samim Nijemcima.

Zanimljiva je tako jedna isprava iz 1423. godine koja također potvrđuje kako je Tovarnik bio u vlasništvu obitelji Lórántff� i Tamási. O njenom sadržaju, takođerLórántff� i Tamási. O njenom sadržaju, također Tamási. O njenom sadržaju, takođerTamási. O njenom sadržaju, takođerO njenom sadržaju, također nažalost znamo samo iz Engelovih kratkih izvoda u njegovoj čestici o Tovarniku. Prema sadržaju ove isprave iz 1423. godine trojica jobagiona (kmetova) sinova Ivana Tamašija i Jurja Lorandovog od Nijemca i koji su bili nastanjeni na njihovom zajedničkom posjedu selu Tovarniku (…villa Tarnak...), bili su tada okrivljeni da su bez dozvole (županijskih) vlasti, a poradi čina nekakve krađe, objesili nekog jobagiona iz susjednog sela Lovasa. Krađa se navodno dogodila negdje na granici sa mjestom Lovasom, a sve rečene optužbe protiv trojice jobagiona iz Tovarnika tada su potvrdili jobagioni iz istog mjesta Lovasa.58

Poslijednja isprava u kojoj se Tovarnik navodi kao posjed pripadnika obitelji Lórántff� datirana je 1436. godinom, a sam sadržaj ove prilično opsežne i podat-

53 Mažurn, PISBiS, str. 306, isprava br. 249.Mažurn, PISBiS, str. 306, isprava br. 249.PISBiS, str. 306, isprava br. 249., str. 306, isprava br. 249.str. 306, isprava br. 249.. 306, isprava br. 249.54 Mažurn, PISBiS, str. 313, isprava 256.Mažurn, PISBiS, str. 313, isprava 256.PISBiS, str. 313, isprava 256., str. 313, isprava 256.str. 313, isprava 256.. 313, isprava 256. 55 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:óvármeg�e“ (rukopis) str. 218:vármeg�e“ (rukopis) str. 218:ármeg�e“ (rukopis) str. 218:rmeg�e“ (rukopis) str. 218:“ (rukopis) str. 218:rukopis) str. 218:) str. 218:str. 218:. 218: tárnokárnokrnoknok56 Da je Tovarnik doista bio stara baština Lothardove grane Gut-Keleda potvrđuju spomenutaDa je Tovarnik doista bio stara baština Lothardove grane Gut-Keleda potvrđuju spomenuta

isprava Srijemskog kaptola od 1. lipnja 1335. (Smič. �., isprava br. 156, str. 214 – 215.). 57 Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:Engel, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:, „�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:�alkóvármeg�e“ (rukopis) str. 218:óvármeg�e“ (rukopis) str. 218:vármeg�e“ (rukopis) str. 218:ármeg�e“ (rukopis) str. 218:rmeg�e“ (rukopis) str. 218:“ (rukopis) str. 218:rukopis) str. 218:) str. 218:str. 218:. 218: tárnok (Dl. 12 855)58 Engel, isto (Dl. 11 414): …1423-ban birtokosainak, Tamási János fiainak és Németi �Serkei��Engel, isto (Dl. 11 414): …1423-ban birtokosainak, Tamási János fiainak és Németi �Serkei��, isto (Dl. 11 414): …1423-ban birtokosainak, Tamási János fiainak és Németi �Serkei�� …1423-ban birtokosainak, Tamási János fiainak és Németi �Serkei��

Loránd fia G�örg�nek három jobbág�a eg� lopáson ért lovászi jobbág�ot a meg�e bizon�sága mellett felakasztott.

1�

cima „nabijene“ isprave odnosi se na događaje koji su se odvili prethodne 1435. godine.

Prema Engelovim kratkim izvodima kojima se prepričava sadržaj ove breme-nite isprave ispada kako se tada izvjesni Luka sin Ivana od *Pečkovaca /Petkova-ca“59 / mađ. Pet�kei Lukács (Lucas filius condam Johannis de Pethke) nasilno pona-šao na posjedu Tovarnik i koji je tada pripadao Jurju Lorandovom od Nijemaca. Spomenuti LukácsLukács de Pethke je tada navodno iz Tovarnika odveo 25 volovskih zaprega (pari volova), a zauzvrat je spomenuti Juraj Lorandov maltretirao (ra-nio) trojicu njegovih orača. Slijedeće 1436. godine kralj Žigmund Luksemburški je istraživao ovaj događaj pa je zbog njega sazvao je opću skupštinu vukovskog plemstva na kojoj se, među ostalim, raspravljalo i o tim događanjima, odnosno spomenutim međusobnim razračunavanjima ove dvojice vukovskih plemića. Među tada, relativno brojnim,60 sabranim plemićima �ukovske županije, u ovoj se ispravi, među ostalim i kao svjedoci oko ovog spora, navode bliži i dalji susjedi spomenute dvojice i to plemići iz: Bozjaša (Bozai), Đantina (G�antéi), Ilače (Ill�e-fői), Berka (Berki), Bačinaca (�ossz�bácsi), Zombora (Zombori) i Bodon�a (Bo-don�i) i drugi.61 Unatoč toga što nemamo direktnog uvida u tekst isprave iz 1436. godine, tj. kako njen sadržaj poznajemo tek posredno preko kratkih Engelovih izvoda i komentara, ova je isprava relativno značajna za srednjovjekovnu povijest Tovarnika. Ostavilo li također po strani i činjenicu kako nam ostaje skriven i kon-tektst spomenutog sukoba između Luke de Pethke i jurja Lorandovog od Nijema-ca, ona ipak otkriva neke značajne vijesti o onovremenom Tovarniku. Primjerice za poznavanje srednjovjekovne povijesti Tovarnika najvažniji dio isprave iz 1436. je onaj u kojem se navodi dom i alodijalna kurija Jurja sina Lorandovog od Nijemaca u njegovom posjedu Tovarnik: …ad domum et curiam allodialem … Georgi filii Lorandi �de Nemith��� in possessione eiusdem Tarnok…62

Podatak o postojanju plemićke kurije u Tovarniku, kao i onaj onaj podatak kako je u tadašnjem Tovarniku bilo 25 pari volova, oslikavaju isti taj Tovarnik kao selo srednje veličine, u kojem je moralo biti između 20 do 40 kuća, odnosno

59 Srednjovjekovni Pečkovci ili Petkovci nalazili su na teritoriji današnjeg sela Podgrađa, a u raz-Srednjovjekovni Pečkovci ili Petkovci nalazili su na teritoriji današnjeg sela Podgrađa, a u raz-doblju od 1378. do 1506. godine i to u oko 25 srednjovjekovnih isprava poznati su brojni pripadnici plemićke obitelji koji u tim ispravavama redovito, a prema ovom svojem matičnom, i čini se, jedinom, posjedu redovito nose naslov de Pethke / Pechke i sl. Sve to je također utvrdio Engel, isto,Engel, isto,, isto, str. 168-169: petyke

60 U ovoj ispravi se poimenično navode čak 123 pripadnika, iz 58 plemićkih (gotovo isključivoU ovoj ispravi se poimenično navode čak 123 pripadnika, iz 58 plemićkih (gotovo isključivo pripadnici srednjeg i nižeg plemstva) obitelji s područja srednjovjekovne�ukovske županije koji su uz ostale (primjerice nekolicinu župnika) nazočili ovoj županijskoj skupštini.

61 Engel, isto, (Dl. 12 855): 1435-ben Pet�kei Lukács Loránd fia G�örg� itteni házából ill. major-Engel, isto, (Dl. 12 855): 1435-ben Pet�kei Lukács Loránd fia G�örg� itteni házából ill. major-ságából 25 ökröt (ad aratrum suum pertinentes) elhajtott, három szántóját (aratores) pedig bántalmazta. Az üg�et a királ� kikiáltott közg�űlésen vizsgáltatta ki, ahol határosokként bozai, g�antéi, Bathaulek�-i, ill�efői, berki és hossz�bácsi, szomszédokként pedig zombori és bodon�i nemesek tan�skodtak (1436).

62 Engel, isto (Dl. 12 855)Engel, isto (Dl. 12 855), isto (Dl. 12 855)

20

između 100 i 200 stanovnika, koje doduše, slično kao i ostala sela te veličine, vje-rojatno nije imao vlastitu župnu crkvu, ali je imalo spomenutu plemićku kuriju koja je zapravo bila svojevrsno središte tadašnjeg tovarničkog, gospodarski očito relativno bogatog posjeda.

2.5. Stvarni ili formalni (su)vlasnici Tovarnika? – ugarska plemićka obitelj Héderváry (1444./1445. – 1471.)

Između 1443. i 1445. godine došlo je do promjena u vlasničkim odnosnima na vlastelinstvu Nijemci, pa shodno tome i u samom Tovarniku koji je bio jedna o brojnih sastavnica tog vlastelintva. Naime u tom vremenu umrli su posljednji pri-padnici plemićke obitelji Tamási:Tamási:ási:si:: Ladislav, glavni kraljevski konjušnik (†1441./43) i njegov brat �enrik, glavni kraljevski dvernik / ključar (†1444.).

Primjerice Nijemci se tako u vlasništvu �enrika Tamásija posljednji puta na-Tamásija posljednji puta na-ásija posljednji puta na-sija posljednji puta na- posljednji puta na-vode 1443. godine, a tada se prvi puta spominju u statusu trgovišta s prihodom (vjerojatno od brodarine na Bosutu) sa ostalim pripadnostima (…oppidum Ne-mety cum tributo …, … ac pertinentis… / …oppidum Nemethy … /…oppidum Nemethy…).63 Osim toga treba reći kako se Nijemci u prve dvije isprave iz 1443. godine navode zajedno s drugim �enrikovim posjedima u �ukovskoj županiji: Zablaćem, kaštelom Beletinc, Tovarnikom, �rbanjom i Brigom (… possessio Za-blatya et castellum Beletyncz cum vado et tributo … cum earum pertinentis; … possessiones Tharnok, Werbanya et Brygh cum earum pertinentis…).64

Tovarnik i �rbanja su i danas postojeća mjesta, nekadašnji kaštel �eliki Bele-tinc nalazio se na Bosutu u relativnoj blizini, odnosno sjeverozapadnom susjed-stvu Morovića, Brig se nalazio negdje između današnje Gunje i sela Đurići, dok se ovo Zablaće nalazio negdje između današnjih sela Drenovci i Račinovci.

Jedna od spomenutih isprava iz 1443. u kojima se navodi trgovište Nijemci kao i dvije isprave iz 1445. godine u kojima se navodi trgovište i posjed Nijemci (…oppidum Nemethy…65 /…possesio Nempti…66) sačuvale su se u okviru zbirke, odnosno arhiva mađarske obitelji �édervár�. Nijemci se tako u ovim dvijema ispravama navode zajedno s posjedima tovarnik, Breg /Brig, Zablaća i széke-lyfalva (possessio Breg, possessio Tarnok, possessio Zablathya, possessio Komaron,

63 Isto. (Dl. 88 180; Dl. 90 973, �édervár� I. 211; Dl. 11 430)Isto. (Dl. 88 180; Dl. 90 973, �édervár� I. 211; Dl. 11 430) 64 Isto., str. 16, 30, 218, 245, 253:Isto., str. 16, 30, 218, 245, 253: Beletinc (Beletóc, Bázaköz); Brig (Breg); tárnok; verbanja;

Zablatja. (Dl. 88 180; Dl. 90 973, �édervár� I. 211)(Dl. 88 180; Dl. 90 973, �édervár� I. 211)65 Isto. (Dl. 90 975, �édervár� I. 218); Nijemci se u ovoj ispravi navode zajedno s kaštelom Bele-Isto. (Dl. 90 975, �édervár� I. 218); Nijemci se u ovoj ispravi navode zajedno s kaštelom Bele-

tinc (…castellum Beletincz…). Isto., str. 16: Beletinc (Beletóc, Bázaköz)66 Isto (�. �II. 465, Dl. 13 839); Isto., str. 30, 107, 195, 218, 253.Isto (�. �II. 465, Dl. 13 839); Isto., str. 30, 107, 195, 218, 253. Položaj ovog srednjovjekovnog

Komarovca prema Engelu odgovaro bi toponimu Komarnice u blizini današnjeg mjesta �ašica kod Šida, danas u Republici Srbiji, dok položaj Székel�falve nije poznat.