bura - Šekspir

29
Šekspir – Bura PROSPERO - glavni lik, ali i autor i reditelj jedne predstave (u predstavi) - figura stvaraoca, kreatora – superiorno upravlja zahvaljujući svojim znanjima i veštinama. Koja je priroda tog znanja? * Peter Grinavej: Prosperove knjige (film) – Pojačavanje Prospera kao autora, kao nekoga ko upravlja, u filmu samo Prospero govori. BURA - jedina drama oko čijeg datiranja nema nedoumica - nema prethodnih verzija. Nalaze se u nekim pripovestima pojedinačni motivi, ali ne i ovakav zaplet. - često je simbolički i čak alegorički tumačena PRVI ČIN Scena 1 – Bura, potapanje broda: Brod na moru i bura sa grmljavinom (tresak i odjek groma) i munjama (svetlost, sevanje groma) Kapetan broda, vođa palube i mornari – kapetan izdaje naređenja vođi palube sa poštovanjem – da se dobro potrude inače će se brod nasukati. Vođa palube bodri mornare – da požure, da sviju jedro. Dolaze Alonzo (kralj Napulja), Sebastijan (njegov brat), Antonio (milanski vojvoda uzurpator), Ferdinand (sin napuljskog kralja), Goncalo (stari savetnik kraljev) i drugi. Alonzo hrabri mornare. Vođa palube ih sve moli da idu u kabine, da ne smetaju. Goncalo hoće da ga smiri, a onda nejasna replika o tome da on zaslužuje vešala. Sebastijan i Antonio ga psuju u lice – pseto, kurvin sine, drski larmadžijo. (Goncalo – grubo i lascivno poređenje probušenog broda sa bludnom devojčurom). Kralj i princ su otisli u kabine da se mole (bogobojazljivost?) i Goncalo zove ostale da im se pridruže i ponovo obećava vešala vođi palube. Komentari (sa predavanja): Scena 1 – vrsta prologa. - Inscenacija bure; verbalni iluzionizam – haos događaja se odražava u rečima. 1

Upload: hermesina

Post on 24-Apr-2015

2.739 views

Category:

Documents


3 download

TRANSCRIPT

Page 1: Bura - Šekspir

Šekspir – Bura

PROSPERO- glavni lik, ali i autor i reditelj jedne predstave (u predstavi) - figura stvaraoca, kreatora – superiorno upravlja zahvaljujući svojim

znanjima i veštinama. Koja je priroda tog znanja? * Peter Grinavej: Prosperove knjige (film) – Pojačavanje Prospera kao autora, kao nekoga ko upravlja, u filmu samo Prospero govori.

BURA- jedina drama oko čijeg datiranja nema nedoumica - nema prethodnih verzija. Nalaze se u nekim pripovestima pojedinačni

motivi, ali ne i ovakav zaplet. - često je simbolički i čak alegorički tumačena

PRVI ČIN

Scena 1 – Bura, potapanje broda:

Brod na moru i bura sa grmljavinom (tresak i odjek groma) i munjama (svetlost, sevanje groma) Kapetan broda, vođa palube i mornari – kapetan izdaje naređenja vođi palube sa poštovanjem – da se dobro potrude inače će se brod nasukati. Vođa palube bodri mornare – da požure, da sviju jedro.Dolaze Alonzo (kralj Napulja), Sebastijan (njegov brat), Antonio (milanski vojvoda uzurpator), Ferdinand (sin napuljskog kralja), Goncalo (stari savetnik kraljev) i drugi. Alonzo hrabri mornare. Vođa palube ih sve moli da idu u kabine, da ne smetaju. Goncalo hoće da ga smiri, a onda nejasna replika o tome da on zaslužuje vešala. Sebastijan i Antonio ga psuju u lice – pseto, kurvin sine, drski larmadžijo. (Goncalo – grubo i lascivno poređenje probušenog broda sa bludnom devojčurom). Kralj i princ su otisli u kabine da se mole (bogobojazljivost?) i Goncalo zove ostale da im se pridruže i ponovo obećava vešala vođi palube.

Komentari (sa predavanja):Scena 1 – vrsta prologa. - Inscenacija bure; verbalni iluzionizam – haos događaja se odražava u

rečima. - 1. tema cele drame – odnos civilizacije i prirode. Društvena

hijerarhija deluje krajnje nemoćno prema prirodnoj stihiji kojoj želi da se suprotstavi. * Oštra konfrontacija društvenog i prirodnog poretka – brod vozi kralja.. Šta je kraljevska vlast prema razbesneloj stihiji? * Reč je nemoćna pred prirodom. Dominira nemoć jezika i društvene hijerarhije pred prirodom. Sve se završava u zbrci reči.

- 2. tema cele drame: tema socijalne utopije – kako pojedini junaci projektuju idealne, ili poželjne odnose među ljudima.

Scena 2 – ostrvo; pred Prosperovom ćelijom

1

Page 2: Bura - Šekspir

Prospero i Miranda, njegova ćerka.Miranda moli oca da smiri buru ako je on sam svojom veštinom izazvao. On je umiruje da nije ništa zlo uradio već samo iz brige za nju. - Prospero objašnjava Mirandi da je sve bilo njegova kreacija. Iza stihije

nalazi se Prosperovo umeće, koje je u sferi natprirodnih moći. On je vrsta belog maga – spaja znanje i vrlinu. Ovde se taj spoj javlja kao religioznost kojom se može uticati na prirodu. Bela magija podrazumeva moć duha upotrebljenog u dobre svrhe. * Prospero je mag koji spada u hermetičnu tradiciju renesanse.

- Okultna filozofija u renesansi – Piko dela Mirandola i Marsilio Fićino → hrišćanska kabala (hebr - tajna) – znanje koje se prenosilo usmeno!Henri Kornelije Agripa u Filozofiji okulta govori o tri kategorije znanja i tri vrste svetova: 1) svet..., 2) tajna znanja i nadnebeski svet – vrhunska magija, mogućnost da se komunicira sa duhovnim3) svet inteligencije, znanja, moći koja nije faustovska prečica već put dugotrajnog i mukotrpnog artikulisanja vrline. Bez inherentne vrline, ta se znanja ne mogu upotrebiti.

- Miranda stalno projektuje vrlinu i tamo gde je nema (kada kaže ,,plemenita bića na brodu“)

Otkrivanje identiteta: Prospero traži od Mirande da prizove trenutak pre njihovog dolaska na ostrvo. Ona uspeva da se priseti dvorkinja – to je uvod u ono što će joj reći o njihovom identitetu. Prospero govori o uzurpaciji i sukobu dva brata (up. odnos braće u Hamletu, Kako vam drago, Ričardu III – ista utroba rađa različite ljude). * Prospero priča Mirandi o njihovoj prošlosti: On ce joj sada ispričati sve ono što je od nje godinama krio – pre 12 godina su stigli na ostrvo, kada je Miranda imala 3 godine. Pre toga je on bio milanski vojvoda koga je brat Antonio, koga je posle svoje ćerke voleo najviše na svetu i kome je ostavio državu na upravljanje – da brat vlada a da se on posveti tajnoj nauci (knjige ceni više od vojvodstva), svrgao sa vlasti.Prevrat: Antonio je prevrat učinio uz pomoć Alonza, Prosperovog zakletog dušmanina (krvnog neprijatelja, zlotvora). Time je Milano došao u podaništvo Napulju. Jedne ponoći, uz pomoc izdajničke vojske, Antonio je otvorio kapije Milana i, ne mogavši da ubije Prospera jer ga je narod voleo, poslao je ljude koji su njega i devojčicu ukrcali na brod. Goncalo je bio glavni u ovoj akciji, ali ga Prospero zove plemenitim zato sto je iz milosrđa uz hranu i vodu stavio i bogatu odeću i knjige, znajući koliko ih vojvoda voli. - Šekspirova opsesivna tema: o dobrom i zlom gospodaru, o zakonitom

vladaru i uzurpatoru.- Prosperova priča je ukratko iznet sadržaj Makijavelijevog Vladaoca:

odan nauci ostavio je vladanje svom bratu a brat se usavršio u disciplini Vladaoca i sve naučio – da pričaju priče koje odgovaraju njegovom uhu; ukonio svaku prepreku koja bi ga mogla stajati vlasti, ugovorio da mu napuljski kralj plaća danak itd.

- Broj 12 (Arijel je 12 godina bio zarobljen, Kaliban je 12 godina bio kralj ostrva, Arijel i Kaliban 12 godina služe Prosperu) u neoplatonskoj simbolici je znak kosmičkog poretka i spasenja: kao 12 časova u

2

Page 3: Bura - Šekspir

kojima se ponavljaju noć i dan, kao 12 meseci u kojima se ponavlja godina. Jan Kot o Buri govorio kao o ponavljanju istorije.

Mirandu je Prospero sam dobro obrazovao.- Po jednom od alegoričnih tumačenja, Prospero je umetnik, a

Miranda umetnost. On je vidi kao otelovljenje svih svojih znanja, jer je on njen pedagog. Kad kaže «simbol sve moje veštine» za Mirandu on je zove svojom umetnošću. * Arijel je uobrazilja. Kaliban – sirova priroda.

Objašnjava joj da su sada na obalu stigli njegovi protivnici i uspava je.

Prospero i Arijel, vazdušni duh Dolazi Arijel. On je izveo buru – širio je vatru po brodu i tako izazivao užas. Svi su, sem mornara skočili sa broda i doplivali do obale koja je bila sasvim blizu. Sada su na obali svi raspoređeni u grupe (kako ih je Arijel rasporedio) i Ferdinand sam na obali uzdiše. Brod je u pristaništu, u zalivu. Mornari u trupu broda spavaju. Ostali brodovi plove Sredozemnim morem ka Napulju uvereni da su videli kraljev brodolom i njegovu smrt. Arijel traži slobodu, bio je dobar sluga. Podseća da je bio od koristi, te nije ni lagao ni roptao, ni činio greške. Prospero mu je obećao slobodu i on je traži. Prospero ga podseća na prošlost: Arijel je bio sluga veštice Sikoraks, stare, zlobne, plavooke i ružne. Rodom iz Alžira, ona je odande prognana (tad je bila trudna) i mornari su je sa slugom doveli na ostrvo. Pošto Arijel nije hteo da izvršava njene gnusne naredbe ona ga je zatvorila u rascepljenu jelku gde je ostao bolno uklješten 12 godina. Onda je ona umrla. Na ostrvu, kada su došli Prospero i Miranda, nije bilo ljudi osim njenog sina koji se tu rodio – pegave nakaze Kalibana. Njemu je otac đavo. Kaliban je sada Prosperov sluga. *Magija – Prospero koristi rosu sa Bermuda. Oslobodio je Arijela magijom – rascepio je jelu. * Prosperova pretnja Arijelu – ako bude roptao (gunđao – poluglasno izrazavao nezadovoljstvo) Prospero ce rascepiti hrast i ostaviti Arijela uklještenog 12 godina. * Arijel izjavljuje pokornost. Prospero mu naređuje da se pretvori u morsku nimfu nevidljivu svakom osim njima (dvojici). Kad Arijel ode Prospero budi ćerku.- ARIJEL je duh koji čini, sama Prosperova moć, agens Prosperove moći,

on znanje čini materijalnim. - Ima naročite dinamike kod Arijela, sličan je Puku – đavolku iz Sna letnje

noći. Momenat zabave. - Arijel je jedno i mnoštvo, deli se u sebi ((– i time izaziva stravične efekte

na lađi za koju se čini da tone, pretvara se u mnoštvo vatri)). Postigao je da duše dođu u grozničavo ludilo, rađa paniku u njima. Realizujući Prosperovu zamisao, stvorio je utisak da je ,,pakao prazan“, a da su svi đavoli na brodu.

- Arijel očekuje slobodu, spajanje sa elementima od kojih je sastavljen. Dolazi iz nadnebeskog sveta. On traži slobodu – bivanje u ničemu, da se raspline u elementima. U toj meri je on duh da Prospero mora da ga uobliči. *Jaka slika vazdušastog Arijela uklještenog u raspuklu stenu. * Arijel je biće od elemenata u večnoj potrazi za slobodom.

- Da li Arijel ima pol? Za njega Šekspir kaže »on« ali se Arijel (kasnije u drami) pojavljuje kao harpija i nimfa koje su ženskog roda a u maski kaže »dok sam predstavljao Cereru« tj. igrao je tu ulogu u maski. A Cerera je

3

Page 4: Bura - Šekspir

arhetipski lik majke i simbol plodnosti. Ove suprotne činjenice verovatno doprinose njegovoj bespolnosti.

- Crna magija je na strani zle veštice Sikoraks.

Miranda, Prospero i KalibanMiranda o tome kako mrzi Kalibana zato što je gad. On je njihov sluga – loži vatru, donosi drva, služi. Prospero ga zove kornjačom. - KALIBAN: Pre nego što se pojavi, Prospero i Miranda ga zovu robom,

zemljom, kornjačom. On je biće koje se još nije odvojilo od zemlje - groteskna figura, neprirodan spoj čoveka i vodozemca ((kasnije će

Stefano i Trinkulo raspravljati o njegovoj prirodi u onoj smešnoj sceni kada ga prvi put sreću i kad se svako svakog uplaši...)).

- Nakazan, deformisan, hibrid, mitska nakaza – plod zabranjenih i prestupnih veza između ljudi i bogova ili između ljudi i životinja.

Dolazi Kaliban – kune Prospera i Mirandu. Prospero mu zbog toga odmah najavljuje kaznu – iste noći će imati grčeve i bolove; osećaće ubode.Kalibanov opis nepravde – ostrvo bi trebalo da pripada njemu – oduzeto je od njegove majke. Prospero ga je privukao sebi – s početka je sa njim lepo postupao – učio ga o Suncu i Mesecu. Onda mu je Kaliban pokazao sve na ostrvu a sad ga on drži kao podanika. Kako je Kaliban zaslužio Prosperov bes? Prospero ovo objašnjava kaznom za pokušaj napastvovanja Mirande i Kalibanovom nečovečnom i nezahvalnom prirodom. Miranda ga podseća kako mu je pomagala da nauči da govori ali on je gadan soj/loš štof. Kaliban odlazi. * Kalibanov strah od magije tj. o Prosperovoj moći.- Prospero i Kaliban razmenjuju uvrede (ovo podseća na Vijonovu baladu

o zlim jezicima) – pominju bolest, prljavštinu, plikove... Najgrublje i najbolnije, najgnusnije što se može zamisliti, oni jedan drugom upućuju. *Koliko god da je Prospero blagonaklon prema svetu, ipak ima svoj 'poligon za žuč' – to je odnos sa Kalibanom.

- Problematizacija govora – jezik služi da se željama da izraz: «reč». Miranda misli da jezik vodi samo ka dobru, previđa kulturni centrizam. Vidimo ipak da jezik ima i drugu funkciju – da se njime kune i psuje. Na kraju se čitav odnos Prospera i Kalibana sveo na to.

- U drami se problematizuje problem osvajanja novog sveta, kolonijalizma. Ostrvo je uzeto od Kalibana, na njemu su već su postojale vrednosti koje Prospero nije priznao i nametnuo je svoje. (Kaliban kao plemeniti divljak, Prospero kao kolonizator: Kaliban nema u sebi zla, nevešt je, nema predumišljaja) Kaliban se oseća kao svrgnuti kralj. *Protivrečan je susret dve kulture. Socijalne norme se ne poklapaju. Ne vidimo ni da li je Prospero stigao da mu objasni pravila igre, da li su Kalibanu preneti tabui Prosperove kulture. * Montenj zamera Evropljanima koji su hteli da domoroce primoraju da žive na njihov način kao jedini dobar. Varvarstvom su prozvali ono što se ne poklapa sa njihovim običajima. Ime Kaliban je anagram od «kanibal» - što je u Šekspirovo vreme naziv ustaljen za stanovnike Novog sveta (domoroce), a pominje se i kod Montenja.

- Kalibanova utopija – i on ima svoje sećanje na zlatno doba, tj. na stanje pre Prosperovog dolaska kada je on živeo u harmoničnom odnosu sa

4

Page 5: Bura - Šekspir

prirodom. Sloboda na ostrvu, društvo bez civilizacije – to je ono o čemu sanja Kaliban.

- Kalibanov / Prosperov (?) monolog – podseća na Postanje – imenovanje svetla dnevnog i svetla noćnog... Propero kao bog!

- KALIBAN nije razvratnik, već nedefinisano biće. On je biće u stvaranju, kreatura, polučovek, kvaziadamska figura. Adam bez Eve, pre svakog saznanja → požuda koju ne može da kontroliše.

- Kaliban je biće u koje se ne može utisnuti naučena dobrota. Nema modle u koju on može da se stavi.

- Osuđen je na pojedinačnost – nije univerzalno ljudsko biće → nema ženu, nema potomstvo, nema naroda Kalibana; u svemu je jedinstven, neponovljiv u svojoj nedovršenosti.

- PROSPERO I KALIBAN: U jednom od alegorijskih tumačenja: veština i priroda. Veština može da ukroti prirodu, ali priroda se ne podaje vaspitanju!

- ARIJEL I KALIBAN: kao suprotnosti: duh i telo, znanje i požuda, dobro i zlo... +

Arijel lebdi i može da se pretvori u plamen, on je lak (leti kroz vazduh), sama lakoća, duh. On je «dah života». Kaliban je, nasuprot njemu, stalno težak, nediferenciran. (Ovakvi likovi samom svojom paradigmatičnošću pojačavaju opšti utisak o tome da ova drama krije značajne simboličke poruke.)

sličnost: Međutim, oni su slični po tome što najviše poezije ima u njihovim rečima. Obojica imaju intenzivne doživljaje i u jakim slikama ih izražavaju. (Prospero, za razliku od njih, pripoveda (filozofija, refleksija...) & Kot kaže da je suprostavljanje Arijela i Kalibana plitko. Pored podudarnih osobina jednog i drugog treba reći da on u dramskoj radnji nije suprotnost Kalibanu. Vidljiv je samo Prosperu i gledaocima.

- čovek je mešavina Arijela i Kalibana, mešavina zemlje i vazduha! (U elementarnim mitskim opozicijama Kaliban je od zemlje i od vode a Arijel od vazduha i vatre.)

Miranda, Prospero, Arijel i FerdinandDolazi Arijel svirajući i pevajući – za njim ide Ferdinand. Refren mu pevaju psi i petao. Druga pesma je o mrtvome ocu a Ferdinand je čuje kao pesmu o utopljenom ocu i zna da to nije glas smrtnika. - Svi reaguju na zvuke na ostrvu, čak i Kaliban ponekad uživa u njima.

Ferdinand je izdvojen od ostalih brodolomnika. Arijel, pretvoren u nimfu (a po Prosperovoj zapovesti), namami ga da sretne Mirandu. Njih dvoje se zaljubljuju jedno u drugo. * Prospero odlučuje da oteža stvar, da ne bi ispalo da je Miranda odveć lak dar.Miranda ugleda Ferdinanda koji je tako lep da ona misli da je duh ili božansko bice – pokazuje svoju čednu udivljenost pred svetom. *Miranda: ”Ovo je treći čovek koga ikad videh, a prvi je za kojim uzdišem”. Ferdinand za Mirandu misli da je boginja – čudi se kad ona progovori jezikom njegovog naroda. On je, ukoliko je devica, i nakon što je rekao da je prestolonaslednik, prosi. (Ferdinand misli da mu je otac mrtav – video je njegovo davljenje.)

5

Page 6: Bura - Šekspir

Lukavi Prospero – vidi da su se zaljubili (Prospero na ove izjave kaze: “Vidim da sve ide kako sam želeo”), ali da laka pobeda ne bi umanjila vrednost toga on će im otežati ljubav. Zato napada Ferdinanda da je došao da mu otme ostvo; traži od njega da mu bude zarobljenik – Ferdinand pokuša da se brani – isuče mač, ali od čini ne može da makne (Miranda: ”Nije strašljivac”). Miranda se hvata za očev ogrtač preklinjući ga da ne dira Ferdinanda. - Prospero je strog prema FERDINANDu. On pripada civilizaciji, ima isti

kod kao Prospero i Miranda i zna kako da se ponaša. Pravi se paralela između Kalibana i Ferdinanda kao robova. Kaliban je suštinski drugo, prekoračuje sve granice. Ferdinand zna kako da se ponaša.

- Prospero je reditelj svega ovoga – on je istovremeno i u zbivanjima (kao glavni glumac) i izvan njih (upravlja njima) – na granici! * Metateatralni efekat – nešto što je iznad fikcije koju drama proizvodi. Prospero posmatra događaje spolja kao kreator. Na kraju drame ova granica će nestati.

DRUGI ČIN

Scena 1 – na drugom delu ostrva

Alonzo, Sebastijan, Antonio, Goncalo, Adrijan i Francisko (napuljski plemići) i drugi. Dakle, pojavljuje se napuljsko-milanska elita.

Goncalo pokušava da uteši Alonza koji tuguje za sinom. Vrlo je govorljiv, u svojoj priči ulepšava situaciju u kojoj su.- Goncalo je jedini sklon da pozitivno posmatra svet i traži lepšu stranu.

Pozitivna hermeneutika.On hoće da navede Alonza da prihvati nadu da mu je sin možda ipak živ.

Antonio i Sebastjan se rugaju Goncalu. Oni su duhoviti, ali ih Goncalo ipak na kraju nadmudri. Antonio i Sebastijan u po glasa/ispod glasa ismevaju Goncala i Adrijana (njihov optimizam) ali im se Goncalo suptilno, svojim znanjem, podsmehne ( ne znaju da je Kartagina bila gde je sada Tunis). - Antonio i Sebastjan – makijavelisti u elizabetinskom smislu. On

provociraju Goncala čuvenim igrama rečima.

Alonzo je ubeđen da mu je sin mrtav, sad ga i Francisko uverava da je sigurno živ – video ga je kako pliva ka obali. Ali Sebastijan tvrdi da se ovaj sigurno udavio. Sebastijan nastavlja – krivi Alonza – svi su ga molili da ne daje ćerku Afrikancu, pa i ona sama se toga gnušala, a i kriv je za sve koji su se u brodolomu podavili. (Brodolom se dogodio kad su se vraćali iz Tunisa sa svadbe tuniskog kralja i Alonsove ćerke Klaribele).- Udaljenost treba da stvori utisak o Alonzovoj samoći. Njegova ćerka je

pripala drugom svetu.- Sebastjan je sklon negativnom tumačenju – trljanju rane umesto

stavljanja melema na nju, upravo suprotno Goncalu.

Goncalo se čudi kako im je odeća nova i sjajna iako su doživeli brodolom.

6

Page 7: Bura - Šekspir

Goncalo o uređenju države – kad bi on bio kralj na ovom ostrvu – uređenje bi bilo suprotno od uobičajenog – ne bi bilo trgovine, (državne) vlasti, nauke, bogatih i siromašnih, posla, zanata (zanimanja); svi ljudi bi dokoličarili i sve bi žene bile čedne; priroda bi sve proizvodila bez ljudskog znoja i truda; ne bi bilo izdajstva i prevare ni rata. Sebastijan i Antonio ga ismevaju:

1. ipak bi da bude kralj 2. ta država ne bi imala početak i kraj.

- Sledi Goncalova fantazija o tome šta bi bilo kad bi on posedovao ostrvo. Projekcija idealnog stanja – Goncalova vizija utopije («utopija» na grčkom doslovno znači: «mesto koga nema») je izražena nizom negacija:

o trgovina fascinira jer izgleda da se sve može platiti. Zamena simbolične za konkretnu vrednost. Šekspir je živeo na početku modernog doba i merkantilnih odnosa.

o u ovoj viziji nema pisma i jezika: Strah od nauke i pisma. (uporedi Kalibana – koji je naučio da govorio, ali to smatra prokletstvom koje samo otežava ropstvo)

o problematizacija opstanka zajednice. o Sebastjan i Antonije podrivaju ovu utopiju. Njihovo podrivanje ove

slike idealne države predstavlja sukob utopijske zamisli i socijalne realnosti.

o Šekspir ovde aludira na tekst kod Montenja – Esej o ljudožderima – Montenj ovde iznosi stav da u Novom svetu postoje zajednice koje su potpuno prirodne i neiskvarene civilizacijom. Život u skladu sa prirodom, a ne u skladu sa ljudskim zakonom Montenj vidi kao «zlatno doba»; opisuje pozitivnu stranu primitivnih zajednica → ideja «plemenitog divljaka». (U prosvetiteljstvu, isto, Ruso.) Šekspir, prikriveno, ironijom, poredi ljudožderstvo sa onim što se dešava između ljudi u Evropi. (Neprestano relativizovanje vrednosti civilizacije, s jedne, i prirode, s druge strane. One nisu antipodi u ovoj drami – ne suprotstavljaju se, nego se prožimaju, dopunjavaju...)

o U čemu se idealna anarhija razlikuje od potpunog haosa? Idealna anarhija podrazumeva spontanu blagonaklonost ljudi.

Dolazi nevidljivi Arijel i svira. Svi zaspe osim Alonza, Sebastijana i Antonija. Ova dvojica savetuju kralja da zaspi, a oni će brinuti o njegovoj bezbednosti. Tako i bude. Arijel ode.

Antonio nagovara Sebastjana da pogubi brata i Goncala i tako postane kralj Napulja. (Oni veruju da je Ferdinand mrtav.) Sebastijan za sebe kaze da je lenj i sklon oseci a ne plimi.Antonio govori o: vlastoljublju, sopstvenoj savesti, Goncalu tj. kako gramzivi vide mudrost, i svrgnuću brata.- lik GONCALA: glas razuma u drami, kao luda u Liru. Veran i pošten ali i

naivan i smešan: njegova priča o utopiji – a tek što legne da spava odigrava se pokušaj ubistva! Toliko o utopiji, tako je to video Šekspir!

- Realna slika antiutopije je ovaj dogovor atentata- Problem savesti: Kolebanje Sebastjana – slično Magbetu, dok je

Antonio sličan ledi Magbet. Ledi Magbet je za to da se stvar izvede do

7

Page 8: Bura - Šekspir

kraja; Antonio na tragikomičan način ispituje šta biva kad se stane. Antonio je makijavelista, ali i hladni Makijaveli koji postavlja dijagnozu. Treba služiti interesu, nema moralnih dilema!

Sebastijan pristaje da ubije svog brata i Goncala.

Arijel uspeva da probudi Goncala i zavera ne uspeva. Arijel se vraća, nevidljiv, uz muziku i pesmu. Peva na uvo Goncalu – poslao ga je Prospero da spase život svog prijatelja. Goncalo se budi od pesme i naglas kaže: ”Anđeli dobri, sačuvajte kralja!” od čega se svi probude. Alonso ih pita zašto su im mačevi isukani. Oni kažu da su čuli riku lavova i hteli da ga zaštite. Niko u njihove reči ne sumnja. Alonzo predlaže da krenu u potragu za kraljevićem.- Prosperova moć nije zla i destruktivna, hoće da se sveti, da očita

lekciju, da se oduži za nepravdu, ali ih u isto vreme čuva. Prospero u osveti čuva one kojima se sveti. * Na kraju će priznati i Kalibana, možda kako sopstveno mračno biće. Ta tamna strana ljudskosti nije nikom strana.

- I Prospero ovde zastupa ideju da život treba prihvatiti u svim protivrečnostima: da se živi i sa zlom u njemu. Sukobi su sve vreme potencijalni ali nikad ostvareni u drami. Zato se ova drama javlja kao «drama pomirenja» - idealna mogućnost sveta. Cela drama je utopijska.

- Priroda Prosperove moći: Koja je priroda Prosperove moći, bele magije? Da li je ona zamisliva kao izvežbana intuicija koja može da navede ljude da se ponašaju onako kako je čovek velikog znanja i vrline zamislio. Ili pak nije moguće zamisliti je bez dejstva natprirodnog – dobrih duhova i čarobnog štapića? ((up. Prosperovu intuiciju i upravljanje ljudima i markizu i Valmona iz Opasnih veza...))

- Da li je u vlasti ljudi da zločin bude sprečen ili su ipak potrebni dobri duhovi, nadnebesno znanje? Šekspir u svom poznom periodu ispituje mogućnost da se živi izložen iskušenjima, a da se ta iskušenja ipak ne ostvare. * Ovde je Arijel jedini način da se izbegne tragička pogreška.

- Arijel pesmom budi Goncala. Hiperrealna zavera, a onda pesma... i nema zločina!

Scena 2 – Kaliban sa naramkom drva na drugom delu ostrva. Čuje se grmljavina.

Kaliban kune Prospera. O Prosperovoj magijskoj moći – njegovi duhovi, po njegovom naređenju, Kalibana štipaju, plaše, bacaju u baru, ujedaju, u obliku ježeva mu se pod nogama kotrljaju, u obliku zmija ga obavijaju i siču tako da poludi.

Dolazi Trinkulo, lakrdijaš, dvorska luda. Kaliban legne potrbuške da ga ovaj (on misli – Prosperov duh) ne opazi, a Trinkulo se, kad ga ugleda, pita dal' je čovek ili riba – miriše na ribu a ima noge kao čovek, a peraja su mu kao ruke. Vajka se što nije u Engleskoj, kao što je jednom bio pa da nacrta čudovište pa bi mu svaka praznična budala dala po srebrnjak. Zaključuje da je u pitanju ostrvljanin koga je nedavno udario grom. Kad se grom opet začuje on se sakrije pod Kalibanov ogrtač.

8

Page 9: Bura - Šekspir

Dolazi Stefano, pijani podrumar. Pije i peva šaljivu, bezobraznu mornarsku pesmu o nekoj Kati što ne voli mornare al' daje krojaču. * Kaliban misli da ga duh muči i jauče a Stefano misli da je ugledao ostrvsko čudovište na četiri noge koje priča njegov jezik – kaže mu: “Ne muči me”. Hoće da ga izleči, pripitomi i odvede u Napulj da ga proda te mu zato daje vino da pije.- Trinkulo (ili Stefano?) komentariše kakva bi mogla biti Kalibanova

priroda (čovek ili životinja) i o tome kako bi se ona dala iskoristiti... Povesti ga sa sobom i onda za novac pokazivati na vašarima.

Trinkulo je uplašen – zna taj glas koji se obraća njemu i Kalibanu (četvoronošcu) ali misli da je Stefano mrtav a da on to čuje đavole. Kad prepozna Stefana, obrati mu se imenom a ovaj se uplaši da je to đavo i hoće da pobegne ali na kraju prepozna Trinkula.

Kaliban se zaklinje (nepitan) da će biti veran podanik Stefanu koji ima takvo piće koje “nije od ovoga sveta”. Obećava mu da će mu pokazati ostrvo i da će ga služiti. Stefano i Trinkulo kreću za njim. On peva “Sloboda, sloboda”

- sloboda = naći novog gospodara... (On se otvoreno nudi da bude rob – Prospero ga je robom učinio.) Kaliban je predstavljen kao ropsko biće, on ima ropsku prirodu.

- scena je groteskna: Kaliban veruje da su ove dve propalice bogovi!; parodira se nepoznato kao ono što fascinira! (?)

Kalibanov govor – poezija mesta.- Kako je govorio kada je prvi put opisivao ostrvo Prosperu, i kako kad se

udvara Stefanu? ((Obećava sve lepote ostrva, predivne slike...)) Kada opisuje ostrvo kaže: pesma, glasovi što ne škode, ali ushićuju.

- Muzika fascinira sve stanovnike ostrva, i Kalibana takođe. Biće koje je zlo po sebi ne može da ima snove kakve ima Kaliban – da mu se nebo otvara i da plače posle sna. (Plačem od želje da opet sanjam takav san.) Takvo biće ima poezije u sebi. U snu se podiže ka otvorenim oblacima, biva dirnut iskustvom lepote. Kaliban jeste sirov, primitivan, grub, ali može da oseti, recipira lepotu.

- Svoje bolove opisuje slikovito ((kao životinje koje ga muče, gmižu po njemu)). Sve je čulno, sve je od doživljaja. Kalibanov doživljaj sveta – maksimalno čulno stapanje sa prirodom – dominacija čula!

TREĆI ČIN

Scena 1 – Ferdinand ispred Prosperove ćelije nosi kladu (cepanica, neotesan komad stabla).

Ferdinand priča o Mirandi – moć ljubavi:Ali gospa kojoj služim oživljava

9

Page 10: Bura - Šekspir

I ono što je mrtvo, i pretvaraU prijatnost i ceo moj trud.

Ulazi Miranda a za njom Prospero ali ga ovo dvoje ne opažaju; on zadovoljno posmatra celu narednu scenu.

Ferdinand i Miranda otkrivaju jedno drugom ljubav. Miranda kaže Ferdinandu da se odmori a da će ona da nosi klade. On to džentlmenski odbija. Pita je kako se zove i ona mu odgovara iako time krši očevu naredbu.Zaljubljeni Ferdinand – mnoge je žene voleo pre nje al' nikad nijednu koja ima takvu dušu da se ne pojavi nijedan nedostatak koji bi njenoj lepoti zadao poraz. Ona je savršena i nenadmašna.Zaljubljena Miranda – iako je on tek drugi čovek koga je videla ne može da zamisli nikoga ko bi joj se više svideo.- Ferdinand govori o ženama koje je poznavao u životu, a Miranda o njemu

kao o 'prvom čoveku'.Ferdinand joj kaže da je princ, a možda i kralj (premda to – očevu smrt samim tim – ne bi želeo). Izjavljuje joj ljubav, ona plače.Jer nit smem nuditi što želim da damNit uzeti ono bez čega umirem.On klekne i obećavaju se jedno drugom.

Svo troje odlaze, svako na svoju stranu.

- Ferdinand kuluk podnosi viteški. U Mirandinoj čistoti vidi savršenstvo. Miranda je prijemčiva za ceo svet upravo zbog nedostatka iskustva.

- Njihova ljubav ne mora da se dokazuje, nema neizvesnosti. - Odsustvo realističke motivacije, polufantastičan svet, natprirodan –

utoliko liči na San letnje noći (iv: dal se ovo odnosi na masku?)

Scena 2 – Kaliban, Stefano i Trinkulo na drugom delu ostrva

Stefano – vino će piti dok se bure ne isprazni, a vodu tek posle toga (halapljivost/štedljivost, razumnost).Trinkulo o ovoj družini – njenoj gluposti, i nešto dobronamernije o sebi – svojoj hrabrosti. Kalibanovo ulizištvo, servilnost:Kako je tvoja milost? Dopusti da ti ližem obuću.Ovoga neću da služim: nije junak.

Stefano se pokondirio i otkriva sopstvenu vlastoljubivost:(a)preti Trinkulu da ne sme da vređa njegovog podanika te da će ga u

suprotnom obesiti.(b)traži od Kalibana da klekne kad govori molbu.(c) kasnije i o planovima da ubije Prospera i oženi njegovu ćerku te postane

kralj

10

Page 11: Bura - Šekspir

Ulazi Arijel, nevidljiv i sluša Kalibanov plan ubistvaKaliban ima molbu za Stefana – osvetu Prosperu koji mu je mađijom oteo ostrvo. Da ga ubije “jer znam da smeš” ((Trinkulo dobro procenjuje karaktere – ranije je rekao da je ovaj lukav)), na spavanju. Govori mu o Mirandinoj lepoti koja bi mu time pripala.Arijel ga ometa, ubacujući se, a ova dvojica misle da to Trinkulo radi – Kaliban podbada Stefana protiv lude i ovaj ga udari.Kalibanov plan ubistva – njegov gospodar svakog popodneva spava. Tada mu Stefano može “prosuti mozak” ali treba prvo knjige da oduzme – bez njih će biti nemoćna budala. (MOĆ ZNANJA)Arijel čuje plan o ubistvu i prenese ga gospodaru. - lajtmotiv “oduzimanja knjiga” – u njima je sva moć- atentati na ostrvu:

1. ozbiljan, pravi, tragički: kada Antonio nagovara Sebastijana da na spavanju ubije kralja * Antoniov savet u Starom zavetu važi za najteži zločin: kraljubistvo, pa bratoubistvo…

2. komičan: kada Kaliban i pijanice hoće da ubiju Prospera i preuzmu vlast na ostrvu i postave Stefana za kralja

3. skriveni: kada Ferdinand, našavši se sam na obali ostrva nakon brodoloma i misleći da je jedini preživeo sebe naziva kraljem – time čini verbalni atentat na živog oca – kralja.

Stefanova pesma:Rugaj se i podvali njimaPodvali i rugaj se njimaMisao je slobodna! ((Šta ovo znači?))

Scena 3 – na drugom delu ostrva – Alonzo i ostali + Prospero i čudne prilike

Alonzo kao brižan kralj – poziva starog savetnika da se odmori. Ne nada se da će naći sina živog.Sebastijan i Antonio dogovaraju ubistvo kralja u noći koja sledi.Svira svečana muzika. Ulaze Prospero, nevidljiv, i nekoliko čudnih prilika koje unose postavljenu trpezu, igraju oko nje i pozivaju kralja i ostale da priđu i jedu. Čudne prilike odlaze. * Ovi se pitaju ko je to bio. Pominju jednoroge i Feniksa (koji se sam spali svake 500. godine i vaskrsne podmlađen iz vlastitog pepela). Odlučuju da sednu da jedu ali udari grom i dođe Arijel u obliku harpije (krilata bića koja grabe i odnose, neka vrsta duhova oluje) i udari krilima po stolu i on nestane.

Arijel se obraća Alonzu, Sebastijanu i Antoniju – oni su grešnici za koje je sudbina odlučila da budu izbačeni na ovo ostrvo jer su nedostojni da žive. Dodaje da ih je on, Arijel, zaludeo jer od toga ljudi postanu mahniti i sami sebe vešaju i dave. Oni izvuku mačeve ali im to ne pomaže – Arijel i njegovi drugovi (duhovi) služe sudbini i nepovredivi su, a i da nisu oni mogu da čoveku oduzmu svu snagu (te ne mogu ni mač da dignu). Podseća ih da su prognali Prospera ali VIŠNJE SILE RADE ZA DOBRO.Alonzu kaže da mu je sin mrtav i da će on sam sporo propadati.

11

Page 12: Bura - Šekspir

Jedini način da izbegnu gnev višnjih sila je da se odsada iskreno kaju i čisto žive. ((iv: hrišćanstvo))Arijel iščezne u grmljavini a zatim uz tihu muziku igraju one iste čudne prilike. One se rugaju i keze i onda odnose trpezu (zar nije već nestala?)- Igra u igri – pred izmorenu Alonzovu pratnju koja traži Ferdinanda izlaze

duhovi i postavljaju trpezu. Taman ovi poveruju u to, pojavljuje se Arijel kao harpija, zagadi hranu i preti im sudbinskom kaznom zbog zločina prema Prosperu. Prospero, nevidljiv, sve posmatra.

- Scena za trpezom ((igra u igri)) – svi shvataju da im je potpuno promenjena percepcija, da mogu da poveruju u ono u šta nikada ne bi. * Čuda se pokazuju kao moguća: Arijel brodolomnicima prvo privuče pažnju neobičnom svečanom muzikom, potom dolaze maske. ((Dal se ove maske odnose na sledeći čin – pojavu Iride, Cerere i Junone?))

- Duhovi su doživljeni kao narod sa ostrva. Goncalo doživljava njih onako kako bi Montenj hteo da druga kultura bude doživljena.

Prospero (valjda publici premda mu se obraća u drugom licu) hvali Arijela i druge svoje niže sluge – mađija je uspela – svi su duševno rastrojeni i u njegovoj vlasti. Prospero ode.

Alonzo kuka o svom grehu i kazni – sinovljevoj smrti. Odlaze Alonzo, Sebastijan, Antonio.

Goncalo o grehu – greh toj trojici nagriza dušu i zato su poludeli. Ali ostaje odan – hita za njima i upućuje Adrijana i Franciska da budu brži da ih spreče da učine sebi nešto nažao ili nekom drugom – “da sprečite ono na šta bi ih ovo ludilo navelo’’.

- Arijel je element – Prospero je na strani elemenata. Efekat koji je Prospero želeo da proizvede – da se elementi dižu protiv zločina. Tenzija je dovedena do vrhunca, napetost je postignuta na svim planovima – za sada nema nagoveštaja razrešenja. * Elementi koji govore: vetar, voda, grom...

- Alonzo to oseća – vidi sebe u mulju pored mrtvog sina. ((Od ovog trenutka, Alonzo i njegova pratnja zapadaju u teško duševno rastrojstvo. Ono će na neki način delovati pročišćujuće))

ČETVRTI ČIN

Scena 1 – pred Prosperovom ćelijom – Prospero, Ferdinand i MirandaProspero daje svoju ćerku Ferdinandu – izdržao je probu (muke, nevolje). Hvali Mirandu (Mirandine vrline). Opominje ga da je ne razdeviči pre braka inače će u braku biti nesloge i prezira i mržnje – i upozorava ga na težinu zadatka.

Dolazi Arijel – Prospero mu kaze da dođe sa svojim nižim drugovima (duhovima) nad kojima mu daje potpunu vlast, da pokažu nešto mladom paru. * Arijel odlazi.

12

Page 13: Bura - Šekspir

Prvo se pojavljuje Irida – glasnica Jupitera i Junone i boginja duge (možda zato što duga označava vezu između neba i zemlje). Obraća se Cereri – nosi Junonino naređenje da se ova tu pojavi da bi proslavila veridbu mladog para i da bi ga darovala.

Dolazi Cerera – rimska boginja plodnosti. Raspituje se kod Iride ko je (Venera ili Amor) skovao plan da Dit (bog donjeg sveta) dobije njenu ćerku Prozerpinu (Persefonu).

Dolazi Junona – zaštitnica braka i porođaja kasnije poistovećena sa Herom. Ona je isto tu da usreći mladi par.

Zapevaju Junona pa Cerera – daju blagoslov:Junona – da ih prati čast, bogatstvo, bračna sreća i dug život.Cerera – bogatsvo plodova, žitnica… da nikada ne osete oskudicu.

Njih dve šapću i šalju Iridu poslom a Ferdinand sa divi Prosperovoj veštini. Irida poziva nimfe iz potoka (božanstva prirode, večito mlada ženska bića, smatrana Zevsovim/Jupiterovim ćerkama. Žive u šumama i gajevima, pored reka i izvora, u pećinama ili na morskoj obali). Dolaze nimfe.

Irida poziva i žeteoce da ostave polja i zaigraju sa njima. Dolaze žeteoci, svečano obučeni.

Svi igraju. Pri kraju igre Prospero ustane i nešto kaže od čega svi tužno (!) iščeznu uz neki čudan šum.

- Prospero jedino traži da Miranda ostane čedna do venčanja.- Prospero je premio verenicima zabavu – masku – još jedna igra u igri – u

kojoj ih Junona i Cerera blagosiljaju. Prisutan je superastralni, nadnebeski svet.

- Irida predstavlja uspostavljanje veze, višu prirodu čovekovu, ono što se može kultivisati.

- Prospero mladom paru poklanja blagoslov Junone (brak) i Cerere (plodnost) – sklad i harmonija koji podrazumevaju plodnost. * Na ovoj svečanosti nema Venere i njenog slepog sina jer je ovo vizija Prospera – oca. Otac ne želi strast i neizvesnost u ćerkinom životu. * Prospero koristi sve svoje moći da bi njima uputio poruku – dođite u stanje sklada! * Prospero zastupa nekakav apolonijski red!

- Ferdinand i Miranda su simboli dolaska nove mogućnosti obnavljanja lepote, sklada, spokoja i izmirenja.

- Prosperova utopija – cela Bura i ishod događaja. Ono što on nudi kao alternativu zajednice iz koje je izgnan i koju kritikuje jeste ono što želi da postigne sa Ferdinandom i Mirandom.

o ((Prospero ne može da izađe iz svoje kože, on je nastao u toj civilizaciji – to se vidi u odnosu sa Kalibanom. Simbolički sistem bez/izvan koga ne postojimo. Prospero je opet na granici! Kritikuje civilizaciju, ali je i deo nje. 'Narodne navike koje su u nama...' – običaji...))

- Prospero prekida igru duhova pre kraja jer se seti Kalibanove zavere.

13

Page 14: Bura - Šekspir

- Međutim, ,,smrt je i u Arkadiji“, idila (ove maske?) je narušena. I u idealnom stanju, Prosperov život je ugrožen. * Svest o nepostojanosti svega. I mi sami i sve oko nas može se shvatiti kao vizija. Fascinantna je naša egzistencija, ali mudrost podrazumeva svest o nepostojanosti. Prospero delimično pokazuje koliko je složeno bivanje na zemlji.

Prosperov monolog o besmislu – sve što postoji na svetu i sama zemaljska lopta nestaće kao ovi duhovi. Zbog toga je Prospero gnevan pa će prošetati da stiša svoj duh. ((Ipak razuman – hoće da ovlada lošim emocijama)).- Daje prelepo poređenje života sa snom, sa igrom duhova ((up. Kalderona –

Život je san))- Ferdinand je zbunjen, ali Prospero uspeva da ga uteši – otkriva tajnu

svoje veštine. Njegova mudrost je nesušastvena, neće za sobom ostaviti nikakav trag, sve je nalik snu, fikciji ((valjda kao prikaz – maska koji je upravo nestao)). Sve je prolazno – Prospero to prihvata i hoće da uživa u toj kratkotrajnoj lepoti – ne mora da bude opipljivo, tvrdo, neka bude fluidno, ali bitno je da je prošlo kroz dušu. Mi smo građa od koje se prave snovi... Sve je u fluidu, neuhvatljivom... (U osnovi estetskog je bezinteresno! – Kant.) Prospero poseduje umeće u doživljaju (??) čarolije koja ostavlja trag u duši, znanje da prihvati i pomiri protivrečnosti u ljudima.

- I Prospero ovde zastupa ideju da život treba prihvatiti u svim protivrečnostima: da se živi i sa zlom u njemu. (u 5. činu: A tog stvora mraka prihvatam za svog.) Sukobi su sve vreme potencijalni ali nikad ostvareni u drami. Zato se ova drama javlja kao «drama pomirenja» - idealna mogućnost sveta. Cela drama je utopijska.

Odlaze Ferdinand i Miranda a Prospero zove Arijela.

Dolazi pokorni Arijel. Prospero se raspituje za pijanu trojku – Arijel govori ironično o njihovoj hrabrosti:Tako hrabri da su udaraliVazduh što im je duvao u lice.

Arijel ih je očarao i preko trnja i čičaka doveo do žabokrečine iza Prosperove ćelije.Prospero šalje Arijela da postavi mamac za njih. - Arijel podnosi izveštaj o Kalibanu i družini koja ,,njuši muziku“.

Prospero o nepopravljivosti Kalibanovoj i njegovom duhu- Prospero Kalibana naziva suštim đavolom. Međutim, nema dijaboličnog u

Kalibanu. On je nedovršen i to ga donekle oslobađa odgovornosti (on ne zna pravila igre!)

- Kada znamo Prosperova ograničenja (('narodne navike u njemu')), otvara nam se prostor za Kalibanovu pozitivnu stranu. Dakle, ne treba prihvatiti nekritički Prosperovu perspektivu i njegov tretman Kalibana kao ispravan.

Vraća se Arijel natovaren blistavom odećom i drugim stvarima. Sve to oni stave na uže i ostaju nevidljivi.

Ulazi pijana trojka skroz mokra. Vajkaju se što su u bari izgubili flaše pića. Pijani humor: To je ne samo bruka i sramota već i ogroman gubitak.

14

Page 15: Bura - Šekspir

Kao i ranije Kaliban se dodvorava Stefanu – udvorički/snishodljivo ga naziva kraljem i samog sebe naziva lizačem stopala. Trinkulo negoduje nad groznim čudovistem i sa podsmehom govori sa Stefanom (ruga mu se, ironiše, izvrće ruglu, ismeva).O kralju Stefano! O gospodaru! O vrli Stefano!Trinkulo i Stefano ugledaju okačenu odeću i oduševljavaju se, a Kaliban ((ladno inteligentniji od njih)) ih kori – treba prvo da ubiju Prospera.

Uzmu svu odeću a onda se pojavi nekoliko duhova u obliku lovačkih pasa . Prospero i Arijel ih pujdaju (tutkaju) na ove. Tako ih oteraju. Prospero izriče mađiju/magiju (natprirodna tajanstvena moć, čarolija) – da ih bole zglobovi i mišići kao starce i da im se koža šareni više nego leopardu.Čuje se kako ovi urliču.- Ova je opasnost otklonjena.

PETI ČIN

Scena 1 – pred Prosperovom ćelijom – Prospero u čarobnom ogrtaču i Arijel.

Arijel obaveštava Prospera da su kralj i pratnja u lipovom gaju (koji brani Prosperovu ćeliju od bure) i da odande, zbog čini, ne mogu maći. Kralj, Sebastijan i Antonio su u rastrojstvu a ostali brinu, najviše Goncalo (i dalje, dakle, veran). Arijel ih sažaljeva i poziva gospodara na isto a onda i Prospero.

Prosperov monolog o razumu, vrlini, praštanju – mada su ga njihova svirepa zla pogodila u srce on ipak, uz pomoć razuma, može savladati sopstveni gnev. Bolji je vrline no osvete čin.Sad, kad se kaju, on je postigao svoj cilj i dozvoljava Arijelu da ih oslobodi – skine čini, povrati um.- Prospero kažnjava, ali istovremeno i prašta.

Arijel odlazi po kralja i pratnju.

Prospero o magiji – obraća se duhovima – uz njihovu je pomoć, iako su oni bez njega slabi, pomračivao sunce, dozivao vetrove i grmljavinu. Grobovi su, na njegovu zapovest, budili mrtve i otvarali se i puštali ih van. Sada se odriče “te grube mađije” i traži da čuje nebesku muziku da bi opčinio neke osobe muzičkim činima i onda će slomiti svoj štap i zakopati ga u zemlju i potopiti svoje knjige.

Čuje se svečana muzika i stiže Arijel sa Alonzom, Sebastijanom i Antoniom koji imaju ludačke pokrete i grimase a potom i ostali. Svi ulaze u krug u čijoj sredini stoji Prospero, jos uvek njima nevidljiv, i posmatra ih. Zatim im kaže da uz pomoć muzike koja se čuje mogu da ozdrave:Svečana arija koja je najbolja

15

Page 16: Bura - Šekspir

Utešiteljka poremećene mašteNeka ti izleči mozak što je sadBeskoristan i vri u lobanji!

Hvali Goncalovu čestitost i nabraja nedela trojice – Alonzovu pomoć Antoniu, Sebastijanovu pomoć bratu u ovome, Antoniovo vlastoljublje i nedostatak savesti i dobrote a činjenicu da je podsticao Sebastijana da ubije svog brata.Al’ mada si odljud, ja ti ipak praštam.

Najavljuje da će sada početi dejstvo čini i razum će im se vratiti.

Zove Arijela da mu donese šešir i mač da se pojavi pred njima kao nekadašnji milanski vojvoda i da probudi mornare i dovede kapetana i vođu palube.

Prosperu teško pada rastanak od Arijela:Teško će mi, dragi Arijele, bitiBez tebe; al daću ti slobodu.

Arijel mu pomaže da se obuče i odlazi ka brodu.

Prepoznavanje: Prospero se obraća Alonzu i želi im dobrodošlicu. Alonzo nije siguran da li vidi njega ili opsenu – ali iz njegove duše izlazi patnja ludila i on se odmah odriče milanske vojvodine i moli za oproštaj (premda stvarno kraljevski, ne ponizno). Na ove ga reči Prospero naziva prijateljem, hvali njegovu čast i grli ga.

Sebastijana i Antonija, da kralj ne čuje, zove nečasnim savezom i kaže da bi mogao dokazati da su izdajnici ali će tu priču ostaviti na stranu. Brata zove najvećim nitkovom ali mu prašta i traži vojvodinu nazad za koju zna da mora da mu vrati. Sada, pa ni do kraja Antonio ne progovara osim jednom kad se pojavi pijana trojka – da se podsmehne Kalibanu. Sebastijan je malo hrabriji – 5-6 puta, ali uvek uzgred, dobaciće po nešto ((a ne ko pravi čovek da kaže)).Alonzo priča da je izgubio sina a Prospero da je i sam izgubio ćerku (( well, u prenesenom smislu…)).

Potom otvara ćeliju u kojoj Ferdinand i Miranda igraju šah i ljubavno guguću.Ferdinand klekne pred Alonza i ovaj traži da on ustane i sve mu ispriča.Miranda se divi ljudima:Kako je lep taj ljudski rod!O divni novi svete koji imašBaš takve ljude!

- lepota može da fascinira – ponekad vrlo prividna lepota. - Prospero želi da Mirandu zadrži u toj čistoti ili možda zabludi. Ona

nema ta gorka iskustva sa ljudima.- Šekspir u ovoj drami (u tragikomedijama?) dolazi do jednog novog

viđenja čoveka i njegove sudbine. Njegov junak više ne nastoji da izmeni društvo i jedino se sam trudi da ostane veran svom shvatanju morala. On

16

Page 17: Bura - Šekspir

prihvata svet onakav kakav jeste, svestan da zlo u njemu i dalje traje, a nove nade mladih i njihova vedra očekivanja ne želi da pomuti.

Ferdinand o Mirandi:Ona je, oče, smrtna, al besmrtnomPromisli moja.

Poslušni Ferdinand se pravda što je bez očevog pristanka doneo odluku da se oženi – mislio je da mu je otac mrtav.

Goncalo – siže ili o srećnoj kobi.

Dolazi Arijel sa kapetanom i vođom palube a Goncalo ih ponovo grdi/kudi – vođu palube zove bogohulničem zato što je psovao (“Ne urličite, đavo vas odneo!” – prvi čin). Oni ispričaju da je brod za koji su smatrali da se rasturio/slomio/rasparčao čitav i čvrst i snabdeven kao kad su isplovili. Svi se čude, a Prospero obećava da će sve objasniti. Naređuje Arijelu da oslobodi Kalibana, Stefana i Trinkula – da skine čini.

Arijel se vraća terajući pijanu trojku pred sobom. Oni su obučeni u gizdava (raskošna, bogato ukrašena) odela koja su ukrali.

Humor:(a)Kaliban po stoti put: ”Ištipan ću biti namrtvo”.(b)Stefano: “O, ne dirajte me – ja nisam Stefano već grč.”

Prospero šalje Kalibana da spremi ćeliju ako hoće oproštaj – Kaliban se urazumio – svestan je svoje gluposti i obećava razumnost za ubuduće.Odlaze Kaliban, Stefano i Trinkulo

Prospero poziva Alonza i celu njegovu pratnju u ćeliju da tamo provedu noć u priči o povesti njegovog života. Plan posle toga je otići na brod, pa u Napulj na venčanje pa u Milano (o starosti)

Daje Arijelu poslednji zadatak – mirno more i povoljne vetrove i slobodu.Pa u elemente, u slobodu! Nek’ te Sreća prati!

Svi odlaze.

- Potencijalno tragični doživljaji razvijaju se do određene tačke...- Prospero je razrešio onaj konflikt koji Hamlet ima – potrebu za

osvetom: sve što je uradio na taj način je prevazišao. - Prospero je našao načina da u (grešne) likove vrati kajanje, podstakao je

unutrašnju transformaciju u njima, doveo ih do preispitivanja, samospoznaje. * Kada je video da su se preobrazili on im prašta.

- Prospero je spreman – ima moć – da se odrekne velike moći!- Prospero kao Antifaust: ume da stane i odrekne se svoje veštine i da

nastavi da živi bez toga. Faust to ne može. (Prospero je imao moć o kojoj Faust sanja!) Prospero se vraća u čoveka, prihvata ljudsku nemoć, ograničava se... Posle dostignuća koja ne mogu biti beskonačna potrebno je

17

Page 18: Bura - Šekspir

negde postaviti granice. Faust teži bezgraničnom; fasciniran je moći i ne može da je se odrekne.

- Prospero je tumačen i kao božanska figura, kao alegorija božanskog suda. Dokazi:

njegov unutrašnji život je nedokučiv obrti njegovih raspoloženja su nemotivisani i neobjašnjeni nema nekoga kome bi se ispovedio, niti je u bliskoj duhovnoj vezi

sa bilo kim.- Prospero ima ljudske slabosti: nestrpljiv, tvrdoglav i zaboravan. Njegova

magija je ograničena na samo ostrvo, ali zavisi i od položaja nebeskih tela i vremenskih uslova.

- Obraćanje prirodi – svaka moć je personifikovana. On je prozreo svet ((i ljudi su za njega predvidljivi – zavera Antonija i Sebastjana, kao i lopovluk Stefana i Trinkula)).

- Simbolično lomi čarobnjački štap. Postići nešto i zadovoljiti se time i onda zakopati moć i prihvatiti svet kakav jeste. Prospero je starac koji hoće da ode u Milano i ,,da mu svaka treća misao bude smrt“.

- Alegorijsko tumačenje: prelamanje čarobnog štapa kao prelamanje Šekspirovog pera. Bura je Šekspirovo poslednje delo! Šekspir odlaže palicu i povlači se u Straford. Međutim, ovo bi bilo previše trivijalno za Šekspira. & Biografska tumačenja vide Buru kao alegoriju Šekspirovog oproštaja sa pozorištem. Ovakva tumačenja smatraju da je Šekspir hteo da u liku Prospera predstavi samog sebe. Jan Kot: Ovo tumačenje se celo iscrpljuje u jednoj metafori: pesnika-maga, pesnika-stvaraoca i ćutanja koje je cena povratka u ljudski svet.

- Religiozno tumačenje: pročišćenje i iskupljenje duše – Prospero je bog koji vodi zabludele ljude (Alonsa i njegovu pratnju) kroz svet (ostrvo) do spasenja (povratak kući). Ovo takođe nije ubedljivo – ove duše ne bivaju pročišćene, nisu se pokajale (od Antonija i Sebastijana ne dolazi nijedna reč pokajanja; svoje upadljivo ćutanje u sceni konačnog pomirenja i praštanja oni prekidaju samo posprdnim upadicama): sve je samo u prividnom redu iz koga svakoga trena može da se pomoli nova bura, još razornija od prethodne.

- U Buri ostaje gorak kraj kao svest o trajnom i nepromenjivom prisustvu zla.

- Protivrečnost Prospera:1. sav je u težnji da ostvari idealnu mogućnost (+ pod njegovom palicom

će se odigrati moralitet)2. A tog stvora mraka [Kalibana] priznajem za svog

(možda kao mračnu stranu sopstvene prirode). Ima u čoveku i onoga što je nisko, što je zemlja, što gmiže.

((Sve je zapravo Prosperova igra – jedan čovek upravlja događajima kao bog. Razlikujemo koncentrične krugove:- Život je igra- Prosperova igra - Igre duhova))

Sve što se na ostrvu dešava biće pozorište u pozorištu, predstava koju režira Prospero.

18

Page 19: Bura - Šekspir

EPILOG:

Prospero govori – odrekao se magije i svega što ona daje pa mu je ostala samo njegova mala snaga. Ostaće očajan ako mu ne pomogne molitva (ona je jako moćna).

On se izgleda obraća višnjim silama:Sad kad sam dobio vojvodinu staruI kada oprostih svome opsenaruNe drž’te me više sred pustinje oveNo rukama dobrim skin’te mi okove. Moja jedra neka vaš nežan dah vodiIl propada plan što željah da vam godi.

Mila: Pošto se odrekao magije, Prospero se prepušta njihovoj milosti i poštenju. * Nada se da su oni koji su ga nekad prognali sada promenjeni. Veruje im.

Jan Kot: »Bura« - komad ponavljanja istorije (Kaliban je pre dolaska Prospera vladao ostrvom i nastavlja da vlada nakon njegovog odlaska. Prošlost se vratila na Prosperovo ostrvo na kraljevskom brodu koji je otplovio iz Napulja, a sada se na brodu vraća u Napulj. Oslobođeni Arijel će se ponovo sjediniti sa stihijama. To je vraćanje: početak je kraj, i kraj je novi početak.) i u njoj neminovnom nasilju kao načelu sveta.

Nasilje kao načelo sveta jasno je vidljivo u:1. sadržaju »Bure«. O njemu nam najuočljivije govore istorija milanskog

vojvodstva i istorija Arijela i Kalibana. Ali, prvi čin nasilja je stariji od početka radnje – pre dolaska Prospera i Mirande na ostrvo, Kalibanova majka Sikoraks je zarobila Arijela u rascepljenoj jeli (hrastu ili boru). Prospero ga oslobađa, ali zato da bi ga podvrgnuo svojoj vlasti.

2. načinu na koji Šekspir gradi dramu: Pesnik »Buru« gradi po principu analogije – dvostruke, trostruke i četvorostruke fabule koja ponavlja istu načelnu temu. Ove su fabule sistem ogledala koja odslikavaju, uvećavaju i parodiraju jednu istu situaciju. Jedna ista tema ponavlja se lirski i groteskno, patetično i ironično. Istu situaciju odigraće na Šekspirovoj sceni kraljevi, sluge i lude. (1. čin nasilja: veštica Arijela; 2. čin nasilja: Prospero Arijela; 3. čin nasilja: Prospero Kalibana; 4. Sebastijan i Antonije dogovaraju atentat)

Sukob između Arijela i Prospera, koji su na istoj strani znanja i dobra ranijih tumačenja, dešava se u drugoj sceni drame, a prvoj sceni u kojoj se Arijel pojavljuje. I njegov je zahtev svima jasan – to je sloboda. U istoj sceni ga sledi crni, zemljani, pohotni, nesimpatični Kaliban, zakoniti vladalac ostrva (u feudalnom smislu) koji je izgubio ostrvo tako što ga je Prospero zbacio isto kao i njega ranije prevrtljivi brat Antonije. Prva scena u kojoj se pojavljuje Kaliban je podsećanje na pobunu. To je ulazak roba. Okrutnost te scene je podjednako namerna kao i njeno postojanje u drami.

19

Page 20: Bura - Šekspir

Dakle, smatra Kot, na pustom ostrvu se već u prvom činu dvaput ponovila ključna odlika feudalne istorije. Zatim Prospero ubrzava radnju i mi još dva puta vidimo istu istoriju – jednom tragično (pokušaj ubistva Alonza) i jednom groteskno (pokušaj ubistva Prospera od pijane trojke). Pokušaj ubistva Alonza je oživljeni Prosperov gubitak vojvodstva, u Prosperovoj priči dat sažeto i suvo, a sada u krupnom kadru – Sebastijan ponavlja Antonijev čin od pre 12 godina. »Ubistvo ne mora biti izvršeno. Dovoljno je da bude prikazano. Zato što se na ostrvu odigrava samo moralitet«. Ipak, iako je Prospero reditelj moraliteta ovaj će samo pokazati uzroke njegovog poraza. Moralitet je bio ponavljanje istorije, ali on nije mogao da je promeni.Pošto žeđ za vlašću ne obuzima samo kneževe – četvrti put se prikazuje državni udar – sada, kako kaže Kot, u stilu bufonade. Ovde bufo nije samo glup i nespretan, niti mu se publika samo smeje. Ova komika ima u sebi gorčinu i okrutnost. Ona će nahraniti publiku uvek gladnu smeha ali će je i podsetiti na to da nasilje i borba za vlast nisu povlastica vladalaca već zakon ovog sveta. Glupavi podrumar Stefano se lako uverava u svoju novostečenu plemenitost (Kaliban ga, zbog poseda moćnoga pića, naziva kraljem i gospodarem). Plašljiva luda Trinkulo pijano kreće u atentat.Ono što najviše zastrašuje jeste to što su gestovi brodolomnika ogoljeni gestovi mržnje. Sebastijanov atentat je nekoristoljubiv čin – on znači ubiti brata na pustom ostrvu sa koga nema spasa. To je čin ludila! Istorija čovečanstva je ludilo i da bi se to dokazalo treba ga odigrati na sceni.- u Buri Šekspir daje kratku istoriju sveta i prikaz Velikog

mehanizma: Bura ima dva prologa: brod koji se zapalio od udara groma i pravi: Prosperova priča o gubitku kneževine i pustom ostrvu. Prvi prolog, naizgled nebitan, prikazuje stvarnu buru, za razliku od same radnje – unutrašnje bure. Tek posle fizičke bure biće odigran moralitet. I dva završetka: tiho veče na ostrvu, Prospero oprašta svojim neprijateljima i drugi kada se cela istorija vraća na svoju polaznu tačku: monolog koji je van vremena.

- Večni i nepromenjivi mehanizam; zakoniti vladar i uzurpator, istorija borbe za vlast, to je za Šekspira slika istorije, večite istorije, njenog stalnog i nepromenjivog mehanizma. To je «oluja». Nasilje se prikazuje kao princip sveta. Žeđ za dominacijom je prikazana na četiri plana: četvorostruka fabula:1. uzurpacija Prosperovog prestola od strane njegovog brata.2. Veštica Sikoraks zarobljava Arijela zato što je odbio da izvršava njene

naredbe3. Prospero oslobađa Arijela da bi i njemu služio4. nasilje nad Kalibanom, nad vladarom ostrva. Prospero je zbacio

Kalibana kao što je njega Antonije (dakle, istorija borbe za vlast se ponavlja i u istoriji Arijela i Kalibana)

- ako bi se ova drama shvatila kao odlaganje Šekspirove palice i povlačenje od pozorišta pred novim «snagama» - novim piscima, onda bi se, opet, mogla tumačiti pomoću ključa Velikog mehanizma → Mlađi su naučili od Šekspira i došlo je vreme da ga svrgnu sa pozorišnog prestola, kao što se i kraljevi svrgavaju. Pošto je ovo pozorište, a ne sam život, svrgavanje je simbolično.

Ovo je drama izgubljenih iluzija, gorke mudrosti, gorke iako uporne nade – tako Šekspir oživljava u Buri velike renesansne teme:

20

Page 21: Bura - Šekspir

1. utopiju, 2. granice ljudske spoznaje, 3. jedinstvo čovekove prirode, 4. savlađivanje prirode, 5. nagriženost poretka vrednosti. 6. svet velikih putovanja, novootkrivenih kontinenata.

Kot tvrdi da je Prospero renesansni čovek sa svešću o čovekovoj veličini i bedi. Poredi ga sa Leonardom, velikim umetnikom, poznavaocem bele magije, naučnikom, možda najboljim predstavnikom renesanse koji je i sam u Milanu proveo poslednje godine svog civilizovanog života odakle je 1499. godine pošao u lutanje koje se završilo tek njegovom smrću.

Miranda i FerdinandMiranda i Ferdinand su slobodni od zakona vraćanja koji je utkan u konstrukciju »Bure«, kaže Kot. Kako? Tako što ne učestvuju u istoriji sveta. Gledaju se, dive, i igraju šah.

Rezime najvažnijih pitanja:

1. Odnos kulture i prirode – destabilizacija, podrivanje, problematizacija jednostavno shvaćenih suprotnosti.

2. Kako različiti likovi vide Utopiju3. Prosperova natprirodna znanja, okultna znanja. Odnos vrline i znanja4. Susret sa Novim svetom5. Polemika sa Montenjem

21

Page 22: Bura - Šekspir

Najkraći mogući pregled po činovima:

I1. Bura – kralj & co. - Proza, jurnjava2. Prospero i Miranda + Arijel i Kaliban - Idila Ferdinand

II1. Goncalo i Alonzo Goncalo vs Antonio i Sebastjan - Jezičko nadgornjavanje, proza. Neuspela zavera2. Kaliban + Stefano i Trinkulo - proza (Kaliban govori i u stihu!)

III1. Ferdinand i Miranda2. Kaliban + Stefano i Trinkulo - proza Kaliban i Arijel - stih Zavera protiv Prospera3. Alonzo & co. Arijel harpija - igra u igri

IV1. Prospero + Ferdinand i Miranda - igra u igri Kaliban + Stefano i Trinkulo dolaze da ubiju Prospera; krađa odeće; bivaju oterani

V1. Svi!- Prospero se sažali na neprijatelje (koji su poludeli) i odriče se magije- Prepoznavanje svih i rasplet.- Ironija – ,,vrli novi svet“- I Kaliban se kaje- Prospero se prepušta njihovoj milosti i poštenju

Shema koju sam napravila dok sam prvi put čitala misleći da je bitan (a ko zna da li je?) raspored pojavljivanja ove tri grupe likova:

1 – Alonzo & co.2 – Prospero + Ferdinand i Miranda3 – Kaliban + Stefano i Trinkulo

I 1 – 2 II 1 – 3 III 2 – 3 – 1 IV 2 – 3

22

Page 23: Bura - Šekspir

V 2 + 1 + 3

23