boris mouravieff - gnoza. egzotericni ciklus

Boris Mouravieff

Boris Mouravieff

GNOZA

KNJIGA PRVA - EGZOTERINI CIKLUS

UENJE I KOMENTARI NA EZOTERINU TRADICIJU ISTONOG PRAVOSLAVLJA

Prijevod: Madhavii

Mudrost dodue navjeujemo meu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

nego navjeujemo Mudrost Boju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu nau, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao.

(I Korinanima 2: 6 - 8)

Sadraj UVOD ................................................................................................................... 6 PREDGOVOR ...................................................................................................... 10 UVOD AUTORA .................................................................................................. 14

PRVI DIO - OVJEK ............................................................................................... 18 POGLAVLJE I ....................................................................................................... 20 POGLAVLJE II ...................................................................................................... 28 POGLAVLJE III ..................................................................................................... 34 POGLAVLJE IV ..................................................................................................... 42 POGLAVLJE V ...................................................................................................... 48 POGLAVLJE VI ..................................................................................................... 58 POGLAVLJE VII .................................................................................................... 70

DRUGI DIO - SVEMIR ............................................................................................ 78 POGLAVLJE VIII ................................................................................................... 80 POGLAVLJE IX ..................................................................................................... 90 POGLAVLJE X ...................................................................................................... 98 POGLAVLJE XI ................................................................................................... 110 POGLAVLJE XII .................................................................................................. 118 POGLAVLJE XIII ................................................................................................. 130 POGLAVLJE XIV ................................................................................................. 142

TREI DIO - PUT ................................................................................................. 154 POGLAVLJE XV .................................................................................................. 156 POGLAVLJE XVI ................................................................................................. 166 POGLAVLJE XVII ................................................................................................ 178 POGLAVLJE XVIII ............................................................................................... 190 POGLAVLJE XIX ................................................................................................. 206 POGLAVLJE XX .................................................................................................. 216 POGLAVLJE XXI ................................................................................................. 238 POSTSCRIPTUM................................................................................................ 264

6 |

UVOD Ljudi koji se zanimaju za ezoterina pitanja vjerojatno su proitali knjigu P.D. Uspenskog, izdanu posthumno od strane njegovog najblieg roaka, pod naslovom Fragmenti Nepoznatog uenja.1 Ideje koje se nalaze u toj knjizi autor je prikupio od 'G'.2 'G' je nagovijestio u tom tekstu to je osnova njegovog uenja: 'za dobrobit onih koji ve znaju, rei u, ako eli, ovo je ezoterino Kranstvo.'3 Zanimljivo je u ovim uvjetima da naslov govori o nepoznatom uenju. Kranska Ezoterina Tradicija se uvijek odrala ivom unutar odreenih manastira u Grkoj, Rusiji, i drugdje, i ako je istina da je ovo znanje bilo hermetiki skriveno, ipak je njegovo postojanje bilo znano i pristup njemu nikad nije bio zabranjen onima ozbiljno zainteresiranima za ova pitanja. Ako neki odlomci knjige i ostavljaju dojam, u odreenom smislu, sinkretinog skupljanja iz razliitih tradicionalnih uenja,4 ja ne sumnjam da - u njihovoj sutini - sustav otkriven u fragmentima koji sainjavaju djelo Uspenskog potjeu iz otkria koja su proizala od onog Velikog ezoterinog Bratstva na koje je Apostol Sv. Pavao aludirao u svojoj Poslanici Rimljanima.5 Ovi fragmenti su prema tome izvueni iz autentinog izvora. Pa ipak - kao to je pravilno naznaeno naslovom - knjiga Uspenskog sadri samo fragmente tradicije koja se, donedavno, prenosila samo usmeno. A samo prouavanje kompletne tradicije moe dati pristup Otkrivenju. Moji vlastiti odnosi s Uspenskim, kojeg sam dobro poznavao, opisani su u lanku asopisa Syntheses.6 Ovdje moram ponovo potvrditi da iako je Uspensky imao arku elju izdati svoju knjigu za svog ivota, uvijek je oklijevao to uiniti. Ja sm sam vrsto naglasio opasnost fragmentarnog objavljivanja, i nesigurnosti u izlaganju odreenih sutinskih toaka. injenica da su Fragmenti objavljeni tek nakon smrti autora, vie od dvadeset godina nakon to su napisani, podupire ove tvrdnje. 1 Fragments d'un enseignment inconnu, Paris, Stock, 1950. (U Potrazi za udesnim: fragmenti nepoznatog uenja, Metaphysica, Beograd, 2007.) 2 U Potrazi za udesnim. 3 Ibid. 4 Ibid. 5 Rimljanima 8: 28 - 30. 6 Woluwe-Saint-Lambert, Bruxelles, Izdanje Syntheses, broj 144 studeni 1957.

7 |

***

Uenje koje je ovdje predstavljeno direktno je izvueno iz Istone Kranske Tradicije: svetih tekstova, komentara napisanih oko tih tekstova, i posebno iz Dobrotoljublja koje je, iznad svega, isto uenje i disciplina, prenesena od strane potpuno ovlatenih pojedinaca. Nai emo odreene slinosti izmeu sadraja ove studije i knjige Uspenskog, budui da su izvori dijelom isti, ali paljivo pregledavanje i usporeivanje e, iznad svega, pokazati nepotpun karakter te knjige - njene devijacije od doktrine. Svi znamo vanost dijagrama u Ezoterinoj Tradiciji. Oni su uvedeni da omogue prijenos ovog znanja kroz stoljea usprkos smrti civilizacija. Greke u pozadini posebno vanog dijagrama7 razotkrivene su u prethodno spomenutom lanku u (asopisu) Syntheses. to bismo drugo rekli o mjestu koje je dano ovjeku u dijagramu nazvanom 'Dijagram Svega ivueg'?8 Nakon nekoliko razmatranja ciljajui na pokazivanje 'nitavnosti' ovjeka koji nije ezoterino evoluirao - ije je u Svemiru vrlo malo mjesto - u tom je umjetno kompliciranom dijagramu smjeten na razinu Anela i Arhanela. To znai da je prikazan u Kraljevstvu Bojem - predstavljenom viim obrnutim 'L'-om - iako je Krist kategoriki potvrdio da je ulazak u Kraljevstvo Boje zatvoren za one koji nisu nanovo roeni.9 Ovo drugo Roenje je predmet i cilj ezoterinog rada. Prema Novom Zavjetu10, mjesto vanjskog ovjeka, ovjeka koji nije, do sad, proizveo plod; ije latentne sposobnosti se tek trebaju razviti, zapravo se nalazi na tom dijagramu izmeu dva obrnuta 'L'-a, gdje on ini vezu izmeu vidljivog i nevidljivog svijeta. Ima jo neto ozbiljnije: koncept mehanikog-ovjeka ima za posljedicu njegovu neodgovornost.11 Ovo je u direktnoj kontradikciji s doktrinom o grijehu, pokajanju i spasenju koji ine osnovu Kristovog uenja.

***

Najvea iskrena vjera, ljudska inteligencija, i dobra volja, nisu dovoljne da sprijee pogreke i devijacije u svemu to dodiruje domenu Otkrivenja ali nije potpuno nadahnuto njime. Greke i devijacije Fragmenata svjedoe injenici da knjiga nije napisana po nalogu, i pod kontrolom, Velikog ezoterinog Bratstva. To znai da injenice na kojima se temelji knjiga imaju fragmentarni karakter. U ezoterinoj oblasti, svo fragmentarno znanje izvor je opasnosti. Djela antikih pisaca, kao to su Sv. Irenej, Klement Aleksandrijski, i Euzebije

7 U Potrazi za udesnim. 8 Ibid. 9 Ivan 3: 3. 10 Marko 4: 11. 11 U Potrazi za udesnim.

8 |

Cezarejski, koji su pisali o herezi prvih stoljea nae ere, potvruju ovo. Mi uimo, na primjer, da su odreene gnostike kole, vidjevi nesavrenost stvorenog svijeta, i bez da trae razlog za postojanje ovih nesavrenosti, preicom misli, skoile na zakljuak kao to je nemonost Stvoritelja, Njegova nesposobnost, ili ak Njegova zla priroda. Tako je nepotpunost pravi izvor sve hereze. Samo ono to Tradicija zove Pleroma, to znai Punina, ukljuujui Gnozu12 u svojoj cijelosti, nudi jamstvo protiv svih takvih devijacija.

12 Efeanima 3: 18 - 19; Didahe, passim; Sv. Klement Aleksandrijski, Stromata, passim, itd.

10 |

PREDGOVOR Ezoterina uenja pomau nam dati smisao evoluciji ovjeka i ljudskog drutva. Ovo objanjava rastui interes koji su ova uenja pobudila u kulturnim krugovima. Pa ipak, paradoksalno, mnogi Europljani koji se osjeaju povuenima u ova traganja okreu svoje oi prema ne-Kranskim Tradicijama: Hinduizmu, Budizmu, Sufizmu i drugim. Zasigurno bi bilo uzbudljivo usporediti ezoterino razmiljanje u ovim razliitim sustavima, zato to Tradicija je Jedna, i tko god kopa duboko u ova uenja nee ostati nepogoen ovim sutinskim jedinstvom. Ipak onima koji ele ii dalje od iste pekulacije, problem se pojavljuje u drugom svjetlu. Ova jedinstvena Tradicija bila je i jo i sad je predstavljena u mnogostrukim oblicima, od kojih je svaka studiozno prilagoena mentalitetu i duhu ljudske grupe kojoj se njena Rije obraa, te misiji za koju je ta grupa zaduena. Za Kranski svijet, najlaki nain; najmanje teak nain za dostizanje cilja, je slijediti ezoterinu Doktrinu koja tvori osnovu Kranske Tradicije. Zapravo, misao ovjeka koji je roen i oblikovan u srcu nae civilizacije, bio on Kranin ili ne, vjernik ili ateist, proeta je s dvadeset stoljetnom Kranskom kulturom. Neusporedivo je lake za njega da zapone svoja prouavanja poevi od ovog okruenja, nego da se prilagoava duhu okruenja razliitog od njegova vlastita. Transplantacija nije bezopasna, i obino daje hibridne proizvode. Mogli bismo dodati ovo: da sve velike religije koje su proizale iz jedne Tradicije su poruke istine - otkrovenie istiny - a ipak svaka od njih obraa se samo dijelu ovjeanstva. Samo Kranstvo je vrsto obznanilo svoj ekumenski karakter od samog poetka. Isus je rekao 'i propovijedat e se ovo evanelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedoanstvo svim narodima.'13 Mo propovijedanja Svijetu, kao to je izraeno u ovoj izreci, vie nakon dvadeset stoljea: Radosna Vijest, prvo predavana ogranienoj grupi uenika, otada se uinkovito irila po cijeloj zemlji. Ovo udesno irenje je uslijed injenice da Kranska Doktrina, u svom savrenom izraaju, cilja na ope uskrsnue, dok druge doktrine, iako pripadaju Istini, sutinski ciljaju na individualno spasenje te su prema tome samo djelomina otkrivenja Tradicije. Prema tome ovo uenje je u temelju Kransko.

13 Matej 24: 14.

11 |

***

Kranska ezoterina Tradicija se temelji na Kanonu, Obredima, Menologiju, i zadnje na Doktrini. Ovo posljednje je zbir pravila, rasprava i komentara danih od strane doktora Ekumenske Crkve. Ovi su tekstovi u velikom dijelu sklopljeni u kolekciju nazvanu Dobrotoljublje.14 Kao dodatak ovim izvorima, postoje izolirani spisi drugih antikih i modernih autora, religijskih i sekularnih. Veina spisa Dobrotoljublja namijenjena je ljudima koji su stekli odreenu ezoterinu kulturu. Isto se moe rei i za odreene aspekte tekstova Kanona, ukljuujui Evanelja. Mora se takoer primijetiti da, budui da su upueni svima, ovi tekstovi ne mogu uzeti u obzir sposobnosti svake osobe. Biskup Teofan Zatvornik zbog toga, u svom predgovoru za Dobrotoljublje, inzistira na injenici da bez pomoi nitko15 ne moe uspjeti u prodiranju u Doktrinu. Zbog toga takoer, zajedno s pisanim izvorima, ezoterina znanost uva i kultivira usmenu Tradiciju koja oivljava Slovo. Istono Pravoslavlje je znalo kako ouvati ovu Tradiciju netaknutom primjenjivanjem apsolutnog pravila Hermetizma u svakom pojedinanom sluaju. Od generacije do generacije, sve od vremena Apostola, dovodila je svoje uenike do mistinog iskustva. Iako je hermetizam omoguio zatitu gotovo dvadeset stoljea, mora se rei da su se okolnosti sada promijenile. U sadanjem trenutku povijesti, kao i u vrijeme Kristovog Dolaska, veo se djelomino podigao. Prema tome, za one koji ele napredovati dalje od knjikog znanja, koje nikad ne ide izvan podruja informacije; za one koji intenzivno trae pravi smisao ivota, koji ele razumjeti znaenje misije Krana u Novoj Eri, mogunost e postojati inicijacije u ovu boansku Mudrost, otajstvenu i skrivenu.'16

***

Okrenuli smo se slavenskom tekstu spisa svaki put kad bi se inilo da znaenje dano u drugim verzijama predstavlja odreene nejasnoe. To je iz dva razloga. Prvi je taj to se prijevod na ovaj jezik napravio u doba jo bogato svetim egzegezama, gdje je duh tekstova ostao blizak njihovom izvornom znaenju. Drugi je ustaljena priroda jezika: slavenski jezici, ruski posebno, ostali su vrlo bliski staroslavenskom jeziku, jeziku koji je jo uvijek u upotrebi u bogosluju Pravoslavne religije u slavenskim zemljama. to se tie starosti slavenskog teksta, moe se rei ovo: ona se generalno pridodaje Konstantinu Filozofu, bolje poznatom pod imenom Sv. iril, i njegovom

14 Rusko izdanje izalo je u 5 svezaka, objavljenih pod nadzorom Biskupa Teofana Zatvornika od strane Manastira Svetog Pantelejmona na Brdu Atos. 15 Podcrtano u originalnom tekstu. 16 I Korinanima 2: 6 - 8.

12 |

bratu Sv. Metodu, obojica ueni Grci iz Soluna koji su znali slavenski jezik savreno. I tako, doavi u Korsun Taurski (Chersonese of Tauric) , Sv. iril je naao u devetom stoljeu da su Evanelja ve napisana na ovom jeziku. Prema tome, beskrajno je vjerojatno da su ona bila napisana u periodu kad su forme ostale ive - kako je iskazao Apostol Sv. Andrija, koji je poduavao Kranstvo u Rusiji u prvom stoljeu nae Ere.17 Stalnost jezika jednako je vaan imbenik ako se ovjek hoe vratiti na izvorni smisao danog teksta: poznato je da je ustaljena priroda koptskog jezika omoguila Champollionu, poevi od liturgijskih formula ovog jezika, da utemelji ekvivalenciju izmeu koptskih spisa i egipatskih hijeroglifa. Staroslavenski jezik je ostao iv i podvrgnut je manjim modifikacijama u odnosu na original: obredne formule su posebno vrsti dokaz ove injenice. To je razlog zato slavenski tekst Novog Zavjeta, kao i spisi antikih autora prevedeni na taj jezik, imaju osobitu vanost za traitelja danas.

17 Slavenski tekst se takoer esto citira u sljedeim djelima: Nevieno Ratovanje, Rani Oci Dobrotoljublja i Spisi iz Dobrotoljublja- eng. prevoditelj i izdava.

14 |

UVOD AUTORA Homo sapiens ivi uronjen u svoj svakodnevni ivot do toke gdje zaboravlja sebe i zaboravlja kamo ide; pa ipak, bez da to osjea, on zna da smrt sve prekida. Kako moemo objasniti da su intelektualac koji je doao do udesnih otkria i tehnokrat koji ih je iskoristio, ostavili izvan polja svojih istraivanja zavretak naih ivota. Kako moemo objasniti da znanost koja sve iskuava i svata zahtijeva ostaje meutim indiferentna na enigmu otkrivenu pitanjem smrti? Kako moemo objasniti zato se Znanost, umjesto da ujedini svoje napore sa svojom starijom sestrom Religijom da bi rijeila problem Bivstvovanja - to je takoer i problem smrti - u stvari njoj suprotstavila? Bilo da ovjek umire u krevetu ili na meuplanetarnom brodu, ljudsko se stanje nije ni najmanje promijenilo. Srea? Ali naueni smo da srea traje samo dok traje Iluzija i to je ova Iluzija? Nitko ne zna. Ali ona nas potapa. Kad bismo samo znali to je Iluzija, tad bismo znali suprotno: to je Istina. Ova Istina bi nas oslobodila ropstva18. Kao psiholoka pojava, je li Iluzija ikad podvrgnuta kritikoj analizi temeljenoj na najsuvremenijim pronalascima znanosti? Ne ini se da je tako, a ipak ne moe se rei da je ovjek lijen i da ne traga. On je strastveni traitelj ali proputa sutinsko; zaobilazi ga u svojem traganju. Ono to nas zauuje od samog poetka je to ovjek mijea moralni napredak s napretkom tehnike, tako da se razvoj znanosti nastavlja u opasnoj izolaciji. Sjajan napredak koji je doao od tehnologije sutinski nije promijenio nita u ljudskom stanju, niti e ita promijeniti, zato to djeluje samo na polju svakodnevnih dogaaja. Iz tog razloga on dodiruje ovjekov unutranji ivot samo povrinski. Ipak od vrlo davnih vremena znalo se da se sutinsko nalazi unutar njega, ne izvan njega.

***

Openito se slaemo u miljenju kako je ovjeanstvo dolo do vane prekretnice u svojoj povijesti. Kartezijanski duh koji je unitio skolastiku filozofiju je sad u povratku ostavljen iza. Logika povijesti zahtijeva novi duh. Razvod izmeu tradicionalnog znanja, iji je povjerenik religija, te steenog znanja, ploda znanosti, prijeti steriliziranjem Kranske civilizacije koja je izvorno tako bogata obeanjima.

18 Ivan 8: 32.

15 |

Ipak, nenormalno je vjerovati da je Znanost po svojoj prirodi suprotstavljena Tradiciji, i mora se vrsto naglasiti da Tradicija ne ukljuuje bilo kakva nastojanja suprotstavljena Znanosti. Naprotiv, Apostoli su predvidjeli udesan razvoj znanosti. Tako slavna formula Sv. Pavla: Vjera, Nada, Ljubav19, sumira ogroman program evolucije za ovjekovo znanje. Ako prouimo ovu formulu u odnosu na njen kontekst20 vidimo da su prva dva pojma privremena, dok je trei trajan. Prema Apostolu bila je primjerena za epohu u kojoj je izraena21, i njeno je znaenje moralo vremenom evoluirati. To se dogodilo ba kako je predvidio Sv. Pavao. Znanost, i znanje u opem smislu - pozvano je da zamijeni Vjeru i Nadu, koje su definirale granice onoga to je dostupno mentalitetu epohe kad je on uio - od tad su upoznale izvanredan razvitak. On stoga dodaje: 'A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono nejako.'22 Eto kako je opisan prijelaz sa Vjere na Znanje. Sv. Pavao zatim specificira da ovo zadnje, iako neophodno u evoluciji, nije konano stanje, jer je po prirodi nepotpuno. Dodaje da kada doe ono savreno, uminut e ovo djelomino.23 Ono savreno je Ljubav, koja u sebi ujedinjuje dostignua svih vrlina, svih proroanstava, svih otajstava, i svog Znanja.24 Sv. Pavao inzistira na ovome i zavrava rekavi: teite za Ljubavlju.25 Putem zdruenih napora tradicionalne znanosti, temeljene na Otkrivenju, to jest, na Vjeri i Nadi, te steene Znanosti, domene pozitivnog znanja, ovjek se moe nadati ispunjenju programa koji je izdao Sv. Pavao, te naposljetku stei Ljubav u njenom cjelovitom znaenju.

Jedan od razloga ove knjige je razviti postulate tradicionalne Znanosti, tako da se izvedu njihove poveznice sa pozitivnom Znanou. Autor je uvjeren da samo sinteza ove dvije grane znanja sada moe rijeiti problem ovjeka, i da o ovom rjeenju ovisi rjeenje svih drugih suvremenih problema.

19 I Korinanima 13: 13. 20 Ibid. 1-12. 21 'Sad' kae Sv. Pavao, stih 13. 22 Ibid. stih 11. 23 Ibid. stih 10. 24 I Korinanima 13: passim. 25 I Korinanima 14:1.

16 |

***

Prema Tradiciji, ljudska evolucija, nakon dugog prethistorijskog perioda, nastavlja u izmjeni tri ciklusa: Ciklus Oca, koji povijest samo nepotpuno poznaje; Ciklus Sina, koji sad dostie svoj kraj, i posljednje Ciklus Duha Svetoga, kojem sad prilazimo. Antropologija prati pojavu vrste Homo sapiens fossilis do etrdeset tisua godina unatrag od sadanje epohe. ivot je tada karakterizirao matrijarhat koji je iskoio iz sustava kolektivnog braka. Prije aproksimativno etrnaest tisua godina, pojavom vrste Homo sapiens recens, reim matrijarhalnog plemena postupno je ustupio mjesto reimu patrijarhalnog plemena, karakteriziranog poligamijom. To je zasigurno bio napredak, iako je ovaj sustav jo uvijek bio obiljeen zvjerstvom. U tom su sustavu ene bile u uvjetima ivog roblja, a ipak su ova drevna nastojanja opstala dugo vremena. Aristotel svjedoi ovome kad opisuje stav dobrostojeih klasa prema pitanju ene. Rekao je da su oni drali legitimne ene da bi zaeli graane prema zakonu, kurtizane za uitak, i konkubine za svakodnevnu upotrebu. Ovakav koncept ostavlja malo mjesta za Ljubav. Isus je uveo u ljudske odnose neto praktino nepoznato prije Njega. Zakon dungle: 'oko za oko, zub za zub'26, zamijenio je novom zapovjedi: 'ljubite jedni druge'27. Ovo je prouzrokovalo revoluciju u odnosima izmeu mukarca i ene: u drutveni ivot je uvedena Ljubav. 'Roblje' prethodnih vremena sad je zadobilo graanska prava, iako zasigurno ne potpuno niti odmah. Meutim, naelo obostranog izbora u ljubavi se utemeljilo. To je bilo pojavljivanje romantike.

***

Romantika, kojom je Kransko drutvo izraavalo naelo obostranog izbora, dostiglo je svoj klimaks u Srednjem vijeku. Usprkos opadanju od tada je poznato, i unato sadanjim tenjama da se vratimo na regresivne oblike odnosa meu spolovima, ipak ostaje priznat ideal naeg drutva. Je li tono, prema tome, govoriti o smrti romantike? Tiho se pojavljuje revolucija koja e zamijeniti slobodnu romancu, obiljeje svojstveno Kranskom dobu, sa singularnom romancom karakteristinom za doba Svetog Duha. Osloboena robovanja prokreaciji, ova romanca sutranjice pozvana je da zacementira nerazdjeljivo jedinstvo izmeu strogo polarnih bia, jedinstvo koje e osigurati njihovu

26 Knjiga Izlaska 21: 24; Ponovljeni zakon 19: 21; Levitski zakonik 24: 20. 27 Ivan 13: 34, 15: 12; I Ivanova 3: 11.

17 |

integraciju u njedra Apsoluta. Kao to Sv. Pavao kae: 'Ipak, u Gospodinu - ni ena bez mua, ni mu bez ene!'28 Vizija takve romance progonila je najvie umove tisuama godina. Nalazimo je u platonskoj ljubavi, temelju singularne romance u mitovima o Androginom ovjeku; o Orfeju i Euridici; o Pigmalionu i Galateji To je tenja ljudskog srca, koje plae u tajnosti zbog svoje velike usamljenosti. Ova romanca ini temeljni cilj ezoterinog rada. Ovdje je ta ljubav koja e sjediniti ovjeka s onim biem koje je jedinstveno za njega, Sestru - enu, slavu muevu, kao to e on biti slava Boja.29 Uavi u svjetlo Tabora, vie ne dvoje, nego jedno pije na fontani prave Ljubavi, preobraziteljice: pobjede nad Smru. Ljubav je Alfa i Omega ivota. Sve drugo ima samo sekundarnu vanost. ovjek se raa s Alfom. Namjera ovog djela je pokazati put koji vodi prema Omegi.

Boris Mouravieff

28 I Korinanima 11: 11. 29 I Korinanima 11: 7.

18 |

PRVI DIO - OVJEK

20 |

POGLAVLJE I

(1)

Pozitivna filozofija prouava ovjeka openito: apstraktnog ovjeka. Ezoterina filozofija se bavi ovjekom kakav on jest: istraiva je predmet svog vlastitog prouavanja. Polazei od tvrdnje da je ovjek nepoznat, njegov cilj je uiniti samog sebe sebi poznatim - kakav jest, i kakav bi mogao postati pod odreenim uvjetima. Konana namjera pozitivne znanosti je ista u naelu, ali su napori dijametralno suprotni. Polazei iz centra, pozitivna znanost se proiruje, specijalizira, i tako divergira prema periferiji. Na granici svaka toka stvara zasebnu disciplinu. Ezoterina znanost polazi od mnogostrukosti i razliitosti na periferiji dostupnoj naim ulima, i pomie se prema sreditu. Ona tei sveobuhvatnoj sintezi. Metoda ezoterine znanosti je ista kao ona pozitivne znanosti: promatranje, kritina analiza danih promatranja, te stroga dedukcija iz utvrenih injenica. Usprkos ovoj istovjetnosti metoda, postoji razlika u primjeni zbog osobne naravi velikog dijela ezoterinog rada. To ne doputa uvijek demonstracije rezultata specifinih ivotnih iskustava, niti dozvoljava javnu raspravu o njihovoj valjanosti. Zato primjenjujemo ovu metodu ovdje sa jednako strogom objektivnou, ali u suprotnom smjeru: u pozitivnoj znanosti uvaavamo postulat ako ga ne moemo opovrgnuti; ovdje bismo opovrgnuli neto ako ne naemo injenice ili fenomene koji to potvruju.

(2)

U Zapadnoj civilizaciji unutranji ivot pojedinca, sa svim svojim bogatstvom, protjeran je ka sporednoj ulozi u ivljenju. ovjek je toliko zapleten u mree mehanikog ivota da nema vremena stati niti ima sposobnost panje koja je potrebna da preokrene svoje mentalno gledanje prema sebi samom. Tako ovjek provodi svoje dane apsorbiran od strane vanjskih okolnosti. Velika maina koja ga vue okree se bez prestanka, i zabranjuje mu da se zaustavi zbog opasnosti da bude zgnjeen. Danas kao juer, i sutra kao danas, on se brzo iscrpi u mahnitoj trci, gonjen u pravcu koji na posljetku ne vodi nikamo. ivot od njega protjee gotovo nevien, brz kao zraka svjetlosti, te ovjek pada progutan i jo uvijek udaljen od sebe.

21 |

(3) Kada zatraimo nekoga tko ivi pod ovim konstantnim pritiskom suvremenog ivota da okrene svoje mentalno gledanje prema sebi, on obino odgovori kako nema dovoljno vremena za poduzimanje takvih vjebi. Ako inzistiramo i on pristane, u veini sluajeva rei e da ne vidi nita: Magla; Tmina. U rjeim sluajevima promatra e rei da percipira neto to ne moe definirati jer se to stalno mijenja. Ovo zadnje promatranje je pravilno. Sve se zapravo unutar nas neprestano mijenja. Malen vanjski ok, ugodan ili neugodan, sretan ili nesretan, je dovoljan da da naem unutarnjem sadraju razliit izgled. Ako nastavimo ovo unutranje promatranje, ovu introspekciju, bez predrasuda, brzo emo konstatirati, ne bez iznenaenja, da nae 'Ja', na koje smo tako jako ponosni, nije uvijek isto sebe, 'Ja' se mijenja. Kako ovaj uvid postaje jae definiran, postajemo svjesniji da u nama ne ivi jedan ovjek nego mnogi, svaki sa svojim ukusom, svojim tenjama, i svaki se trudi postii svoj vlastiti cilj. Odjednom unutar nas otkrivamo cijeli svijet pun ivota i boja koji smo do sad gotovo u potpunosti ignorirali. Ako dalje nastavimo ovo iskustvo, brzo emo biti u mogunosti razlikovati tri toka u tom ivotu koji se neprekidno kree: jedan ini vegetativni ivot instinkta, tako rei; jedan ini ivotinjski ivot osjeaja; te posljednji koji ini ljudski ivot u pravom smislu rijei, karakteriziran miljenjem i govorom. To je skoro kao da u nama ive tri ovjeka, zapleteni zajedno na neobian nain. Tako poinjemo cijeniti vrijednost introspekcije kao metode praktinog rada koji nam omoguava da upoznamo sebe, i da uemo u sebe. Kako postepeno napredujemo, postajemo jasnije svjesni stvarne situacije u kojoj se nalazimo. Unutranji sadraj ovjeka analogan je posudi sa eljeznom piljevinom u pomijeanom stanju kao rezultat mehanikog djelovanja. Svaki ok koji posuda primi uzrokuje pomicanje estica eljezne piljevine. Na taj nain stvaran ivot ostaje skriven za ovjekovo bie uslijed konstantne promjene koja se dogaa u njegovu unutranjem ivotu.

Sl. 1.Sl. 1.

22 |

Pa ipak, kao to emo vidjeti kasnije, ova besmislena i opasna situacija moe biti promijenjena na nain da bude korisna. Ali ovo zahtijeva rad; svjestan i odravan napor. Introspekcija je iznijela nemilosrdne rezultate u poveanoj unutranjoj senzibilnosti. Ta pojaana senzibilnost zauzvrat poveava opseg i uestalost pokreta kad god je eljezna piljevina uznemirena. Kao rezultat, okovi koji prije nisu bili primjeivani sad e izazvati ive reakcije. Ovi pokreti, zbog svog stalnog pojaavanja, mogu stvoriti trenje izmeu estica eljeza tako snano da nam se jednog dana moe initi da unutar nas gori unutranja vatra.

Sl. 2Sl. 2Sl. 2Sl. 2Sl. 2Sl. 2

Ova vatra ne smije ostati bezazlen plamen. Niti je dovoljno da ona uspavano tinja pod pepelom. iva i jarka vatra jednom upaljena mora se dalje odravati voljom da se profini i kultivira senzitivnost. Ako se to nastavi na ovaj nain, nae stanje moe biti promijenjeno: toplina plamena e zapoeti proces fuzije unutar nas.30

Sl. 3Sl. 3Sl. 3Sl. 3Sl. 3Sl. 3

30 Marko 9: 49; I Korinanima 3: 11 - 13; I Petrova 1: 7, 4: 12.

23 |

Od ovog trenutka pa na dalje, unutranji se sadraj vie nee ponaati kao gomila eljezne piljevine: formirat e blok. Tada daljnji okovi vie nee izazivati unutranje promjene u ovjeku kao to su to inili prije. Doavi do ove toke on e zadobiti vrstou; ostat e on sam usred kunji kojima ga ivot izlae.

Ovo je perspektiva onih koji prouavaju ezoterinu znanost. Ali da bismo doli do opisanog stanja, moramo se od poetka rijeiti svih iluzija o nama samima, bez obzira kako nam bile drage; ovakva iluzija, ako se tolerira na samom poetku, rast e na putu, tako da e patnja i dodatni napor biti neophodni da je se rijeimo kasnije. Dokle god ovjek nije dostigao toku fuzije, kao posljedica e njegov ivot biti lano postojanje, jer e se on sam mijenjati iz trenutka u trenutak. Budui da se ova mijenjanja pojavljuju kao rezultat vanjskih okova koje on gotovo nikad ne moe predvidjeti, takoer e biti nemogue za njega da unaprijed predvidi toan nain na koji e su mijenjati iznutra. Prema tome on e ivjeti podreen dogaajima kako se oni pojavljuju, stalno zaokupljen konstantnim 'krpanjem'. Zapravo e ii prema nepoznatom, pod milou sluaja. Ovakvo stanje stvari, u Tradiciji nazvano Zakonom Nepredvidivosti ili Zakonom Sluaja, je - za ovjeka kakav on jest - glavni zakon pod ijom vlau vodi svoje iluzorno ivljenje. Ezoterina znanost navodi mogunosti i sredstva kojima ovjek sebe moe osloboditi ovih zakona. To nam pomae da zaponemo novi i svrhovit ivot; prvo da postanemo logini sa samima sobom, i na kraju da postanemo gospodarom sebe. Ali da se uinkovito zapone ovaj put, potrebno je prvo jasno vidjeti situaciju kakva ona jest. Parabola pronaena u najstarijim izvorima omoguuje nam da dobijemo jasnu sliku ovoga, te da zadrimo to stanje na pameti. To je parabola o Koiji. Slika predstavlja karakteristike ovjeka koijom. Fiziko tijelo je prikazano koijom samom; konji prikazuju senzacije, osjeaje i strasti; koija je skup intelektualnih znaajki, ukljuujui i razum; osoba koja sjedi u koiji je gospodar. U normalnom stanju, cijeli sistem savreno radi: koija vrsto dri uzde u rukama i vodi konje u smjeru koji je pokazao gospodar. Meutim, stvari se ne dogaaju ovako u ogromnoj veini sluajeva. Kao prvo, gospodar je odsutan. Koija ga mora pronai i onda priekati njegovu elju. Sve je u loem stanju: osovine nisu podmazane i kripe, kotai su loe namjeteni; dralo se opasno ljulja; konji, iako plemenite rase, su prljavi i neuhranjeni; konjska oprema je iznoena i uzde nisu vrste. Koija spava, njegove ruke su pale na koljena i jedva dri uzde koje mu mogu iskliznuti u svakom trenutku. Koija meutim nastavlja ii naprijed, ali to ini na nain koji ne sluti na dobro. Naputajui cestu, koija se kotrlja niz strminu tako da sad gura konje, a oni je ne mogu zadrati. Koija je pao u dubok san i ljulja se u sjedalu riskirajui da ispadne van. Oigledno takvog koijaa eka tuna sudbina.

24 |

Ova slika pokazuje izrazito prikladnu analogiju sa stanjem veine ljudi, i vrijedna je da se uzme kao objekt meditacije. Ipak, spas moe doi. Drugi koija, prilino budan, moe prolaziti istim putem i ugledati koijaa u njegovoj nesretnoj situaciji. Ako nije u velikoj urbi, mogao bi stati i pomoi koijau koji je u nevolji. Prvo e pomoi konjima zadrati koiju da ne otklie niz strminu. Zatim e probuditi uspavanog vozaa i zajedno se s njim potruditi da vrati koiju natrag na put. Posudit e stonu hranu i novac. Takoer bi mogao dati i savjet u vezi brige za konje, adrese konaita i popravljaonice koija, te uputiti na cestu koju treba pratiti. Bit e na koijau koji je primio pomo da profitira, vlastitim naporima, iz dobivene pomoi i informacija. Od sad pa nadalje e njegova dunost biti da dovede u red sve stvari, otvorenih oiju, da prati stazu koju je napustio. On e se prije svega boriti protiv sna, jer ako zaspe opet, i ako koija opet napusti cestu i opet se nae u istoj opasnosti, ne moe se nadati da e mu se srea nasmijeiti i drugi put; da e drugi koija prolaziti ba u tom trenutku na tom mjestu te mu ponovno priskoiti u pomo.

(4) Vidjeli smo da nas vjebanje introspekcije vodi jako brzo do konstatacije da se na unutranji ivot mijenja skoro svakog trenutka. ovjek se, meutim, trudi da ima redovan kontinuitet ideja, i da bude dosljedan u svojim akcijama - jer ivot od njega zahtijeva da ostavlja takav dojam. On ne moe izbjei ovu potrebu bez velike tekoe. Njegova dana rije, dogovorena obaveza i izreen zavjet veu ga usprkos svim neprekidnim promjenama koje je upravo otkrio unutar sebe: promjene koje mu objanjavaju pozadinske uzroke njegovih tekoa, njegovih unutranjih i vanjskih konflikata, te mnogih neuspjeha koji su obiljeili njegov ivot. ovjek to je mogue vie reagira protiv ovog stalnog pritiska potekoa i obaveza koje ga tlae. to se tie promjena unutar njega, on ih obino kompenzira instinktivnim reakcijama: fiksnim stavom prema svakoj situaciji. On po svaku cijenu eli barem izgledati logian sa samim sobom i izgledati kao gospodar vlastitog djelovanja. Tako da, kad god mu se dogodi neoekivana srea ili nepredvieni uspjeh, on pokuava uvjeriti svoj krug prijatelja - a indirektno uvjeriti sebe - da on nije uope iznenaen; da je davno predvidio slijed injenica, te da je sve isplanirano unaprijed. U sluaju neuspjeha on baca krivnju na druge, na dogaaje, te na okolnosti openito. Trenje izmeu estica eljezne piljevine proizvodi neugodnu senzaciju u nama i zbog toga osjeamo da se toga trebamo rijeiti. Kretanje eljezne piljevine prestaje kad pronaemo rjeenje i tako se titimo od primljenog oka. Pronalazak krivca e nam omoguiti ovo olakanje. Kao rezultat, ini se kako je

25 |

ovjek stalno zauzet unutarnjim krpanjem, koje vremenom postaje gotovo u potpunosti automatsko unutar njega.

(5) U ovoj se situaciji moramo zapitati kako moemo definirati ove unutranje promjene? to je to to se mijenja? Govorei o sebi, ovjek kae: 'ja'. Ovo je moda najtajnovitiji i najmanje definiran izraz u ljudskom jeziku. Govorei o svom tijelu, ovjek govori u treem licu, to je ispravno. Kada govori o svojoj Dui, takoer govori u treem licu. Time potvruje da on nije ni tijelo ni dua. Iako se na prvu ovo ini paradoksalno, to je tako uobiajeno da se moe primijeniti na veinu ljudi. Pa ipak, ako ovjek nije niti tijelo, niti Dua, to je onda ovjek? to je to 'Ja' koje osjea unutar sebe - i kojem tako teko pokuava dati barem izgled racionalnog kontinuiteta? To nisu, ispravno govorei, nita drugo nego estice eljezne piljevine, ija se relativna pozicija jednih prema drugima stalno mijenja, a koje u svom zbiru predstavljaju nae 'Ja' unutar nas. Ovo 'Ja' nije konstantno; zauzima mnotvo razliitih aspekata, pa ipak to je isto 'Ja' s kojim ovjek, po roenju na Zemlji, evoluira u ivotu. Ne samo da ovo isto 'Ja' nije konstantno ni trajno, ve je takoer i mnogostruko, s obzirom da je svaki od tri ovjeka koji koegzistiraju u nama, o kojima smo ve govorili, jednako tako sastavljen subjekt. Tako da je nae 'Ja' skup mnotva malih 'ja' od kojih je svako relativno samostalno i ima tendenciju da djeluje na svoj nain. To je priroda naeg 'Ja', legija. Sad se moe dati toan odgovor na pitanje: tko je ovjek? On je Linost. Drugim rijeima, on je Mr. X, identificiran s mentalnim organizmom koji ivi u njemu, koji ne nudi nita - ili premalo - stabilnog; koji se mijenja prema primljenim utiscima - ugodnim ili neugodnim - pa ak i u sluaju fizikih udaraca. Isus kae: 'pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.'31 Tko to moe uiniti? Samo onaj tko je svladao svoje instinktivne i ivotinjske reakcije, te posljedino ostvario dominaciju nad mehanikim premjetanjem estica piljevine. Kod primitivnog ovjeka prevladava formula: 'oko za oko, zub za zub'32; njegov cilj je ouvati anarhine reakcije piljevine. Ali ostati isti nakon to te se udarilo i u stanju unutranjeg mira postojano okrenuti drugi obraz, mogue je samo za istinskog gospodara samog sebe. Sveto pismo daje brojne primjere koji ukazuju na hitnu potrebu da ovjek postane gospodar sebe.

31 Matej 5: 39; Luka 6: 29. 32 Knjiga Izlaska 21: 24; Ponovljeni zakon 29: 2.

26 |

(6) Da bi se to postalo potrebno je prouavati strukturu nae Linosti. U ovom sluaju, kao i u svim drugim, to nam omoguuje Znanje. Vratimo se slici tri ovjeka koji koegzistiraju u ovjeku. U stvari, to su tri glavna toka naih mentalnih ivota: intelektualni, emotivni i instinktivno -motoriki. Otprilike i bez razgraniavanja - kasnije e se vidjeti zato - ova tri toka odgovaraju naim mislima, naim osjeajima, naim osjetima i senzacijama. Centri gravitacije svakog od ova tri naina naeg mentalnog ivota su smjeteni, posebice, u mozgu, u srcu i u trbuhu. Pojmovi se ne trebaju uzimati doslovno. U trenutku u kojem jedan od tri centra primi impuls, druga dva - iako sudjeluju u njemu - obino poprimaju pasivan stav, tako da onaj koji u tom trenutku usmjerava akciju govori u ime cijele Linosti, i predstavlja ovjeka u cijelosti. Kasnije, ovo stanje stvari e biti istraeno detaljno. Za sad, pokuajmo uvrstiti ove ideje uz pomo dijagrama koji e se postupno dopunjavati, u nastavku naeg prouavanja, te e biti razvojni instrument za ovaj rad.

trei kat

drugi kat

prvi kat

glava - mozak

prsa - srce

kria - trbuh

Sl. 4

trei kat

drugi kat

prvi kat

glava - mozak

prsa - srce

kria - trbuh

Sl. 4

Ova tri centra, koji predstavljaju tri toka koji ispunjavaju na mentalni ivot, imaju svaki dvostruku funkciju: recepciju i ekspresiju. S ove toke gledita, sustav je izvrsno zamiljen; svaki centar u vlastitoj domeni savreno zadovoljava potrebe ovjekova unutranjeg i vanjskog ivota. Imajmo na umu da je teorija o funkcijama i lokaciji mentalnih centara samo dogovor u smislu da su to centri gravitacije. Mislimo uglavnom glavom, ali ne iskljuivo. Jednako je sa srcem, u koji lociramo na emotivni centar. Motoriki centar upravlja instinktivnim ivotom kao i kretanjem i svim mentalnim aktivnostima: njegovo djelovanje je prema tome razdijeljeno kroz tijelo. Iz

27 |

razloga koji e biti jasan kasnije, mi ga svrstavamo na 'prvi kat', koji odgovara kriima i trbuhu.

(7) Ljudska Linost, ovaj stalno - promjenjivi zbir eljezne piljevine, nije namijenjena neaktivnosti. Istinito je suprotno; mentalno tijelo je organizam stvoren da igra predodreenu ulogu, ali obino nije zaposlen za ovu svrhu. Razlog tome je to ga koristimo kao stranci, bez da ga poznamo, bez da smo ga prouavali, i bez da smo ga razumjeli. Za svakoga od nas, ezoterino izuavanje poinje upravo prouavanjem sadraja, strukture, i funkcije Linosti. Hajdemo tono definirati mentalne funkcije tri centra: - Intelektualni Centar registrira, misli, kalkulira, kombinira, istrauje itd.; - Emotivni Centar ima u svojoj domeni osjeaje, kao i profinjene senzacije i strasti;

- Motoriki Centar upravlja sa pet osjetila, akumulira energiju u organizmu preko svojih instinktivnih funkcija, te svojim motorikim funkcijama upravlja potronjom ove energije.

Motoriki centar je od sva tri centra najbolje organiziran. Dok druga dva centra nisu ni zavrena niti organizirana prije postepenog rasta i razvoja djeteta, motoriki centar je potpuno funkcionalan od zaea. On je prema tome najzreliji i najorganiziraniji. Takoer je, tako rei, najmudriji, iako i on grijei. Suprotno, druga dva centra nas stavljaju u najozbiljnije tekoe. Anarhistini su, esto prelaze jedan drugom u domenu, i u domenu motorikog centra na takav nain da on postaje neorganiziran. Zapravo, mi nemamo ni iste misli ni iste osjeaje: niti su nae akcije iste. Sve u nama je pomijeano i zapleteno, esto svim oblicima konsideracije koje dolaze ili iz intelektualnog centra, zamagljujui istou naih osjeaja svojim kalkulacijama, ili iz emotivnog centra, koji zamrauje kalkulacije intelektualnog centra. Zbog ovoga, osim ako nismo prethodno duboko prouavali strukturu nae Linosti, nemogue je stvoriti bilo kakav red u naem mentalnom ivotu, ili ga navesti da izroni iz svog stanja neprekidne anarhije i svoje duboke beutnosti. Traitelj moe po ovome uenju regulirati i podesiti taj organizam. Ne postoji ni jedan drugi nain za postizanje cilja osim rada na sebi putem promatranja sebe.

28 |

POGLAVLJE II

(1) Jednostavne ideje je najtee dokuiti. Izmiu nam jer iznimna sloenost naih umova ini da sve kompliciramo. Samo su jednostavne ideje i formule vane u ivotu. Razmotrimo sad odnos izmeu ovih pojmova: znati, i razumjeti. Moemo znati bez razumijevanja, ali ne moemo razumjeti bez znanja. Iz toga proizlazi da je razumijevanje znanje kojemu je dodano neto to se ne moe izmjeriti. Dotiemo se problema koji je jednostavan, ali u isto vrijeme moe izazvati velike tekoe. Prebacujemo se sa znanja na razumijevanje prema mjeri u kojoj asimiliramo znanje. Kapacitet za asimilaciju ima svoje granice: ovjekov kapacitet da sadrava razumijevanje razlikuje se od osobe do osobe. Ovaj problem se tie onoga to nazivamo biem osobe. To je jedan od osnovnih pojmova ezoterine znanosti. On ima nekoliko razina. U terminu koji nas zanima ovdje, bie je predstavljeno kapacitetom osobe za asimilaciju. Znanje je svugdje iroko rasprostranjeno. Ipak, ono je izvanjsko za nas. Razumijevanje je unutar nas. Ako prelijevamo sadraj boce u au, ona e moi sadravati samo koliinu jednaku svom kapacitetu. Bilo to vie e se preliti. To je upravo ono to se dogaa s nama. Mi smo sposobni razumjeti samo u granicama naeg kapaciteta da sadravamo razumijevanje, unutar naeg bia. Isus je rekao Svojim uenicima: 'Jo vam mnogo imam kazati, ali sada ne moete nositi.'33 Da bismo bili sposobni evoluirati, u ezoterinom smislu tog izraza, moramo iznad svega drugoga stalno nastojati da poveamo svoje bie, da mu povisimo razinu.

(2) Evanelja ne koriste posebnu terminologiju. To je jedan od razloga njihove popularnosti: pristupani su svima. Kranska Ezoterina Tradicija slijedi njihov primjer i trudi se izbjei specijalan rjenik: to bi uzrokovalo dodatne tekoe prilikom slijeenja puta koji je i sam dovoljno teak. Spisi kreu od naela da ako se potrudimo duboko o njima razmisliti, sve moe biti izreeno bez potrebe da se pozivamo na nove rijei. Unato tome, potrebno je jasno definirati znaenje rijei koje se upotrebljavaju.

33 Ivan 16: 12.

29 |

Prije svega, moramo poblie odrediti to Tradicija smatra za Svijest i njene izvedenice. U modernom jeziku kao i u filozofskoj literaturi pridodajemo razliita znaenja rijei svijest; nekad je oznaena dodatnim atributima. Pokrivamo, na primjer, izraze kao to su 'nad -svijest' ili 'kozmika svijest', itd. U ezoterinoj znanosti dajemo najvee znaenje izrazu Svijest: ono to dotie boansku ravan. Biskup Teofan Zatvornik, jedan od najpriznatijih komentatora, je rekao: 'Put prema savrenstvu put je prema Svijesti.' On stoga ne pridodaje sadanje karakteristike znaenju rijei 'Svijest'. Mi ne posjedujemo Svijest. Ono to nazivamo svijeu samo je jedna od njenih izvedenica, ali to je jedino to je ovjeku dostupno po roenju od ene.34

Sve u svemu postoje etiri razine svijesti: Svijest - nazvana apsolutnom - i njene tri izvedenice:

apsolutna Svijest

svijest istinskog Ja

budna svijest

podsvijest

Sl. 5

apsolutna Svijest

svijest istinskog Ja

budna svijest

podsvijest

Sl. 5

Poevi odozdola, imamo na prvom stupnju podsvijest. Ovo je sumrana svijest koju imamo npr. za vrijeme spavanja, gdje ona kontrolira organizam neometano. Ovo podsvjesno upravljanje odreenim funkcijama naih tijela nastavlja se i za vrijeme budnog stanja. Domena podsvijesti je golema i jako malo o tome je istraeno. Nekad je tumaimo tako kao da je u podsvijesti sve ono to ne ulazi u budnu svijest. Ne pripisujemo joj samo reflekse i ope funkcije instinktivnog ivota, to je ispravno, nego takoer i munjevite ideje koje dolaze iz viih sfera i koje nazivamo neodreenim izrazima kao to su: intuicija, esto ulo itd., to je pogreno. Razlog tome je to mi smatramo budnu svijest, ponekad nazivanu istom svijesti, vrhuncem svijesti. Ezoterina znanost meutim razlikuje dvije razine svijesti vie od budne svijesti. Njih nemamo po roenju niti ih zadobivamo uobiajenom edukacijom ili uputama. Ali one mogu biti dostignute rezultatom posebnih napora koji su pravilno usmjereni. Prva via razina je svijest o sebi: alternativno zvana svijest istinskog 'Ja'. Iznad toga, postoji razina Svijesti - u punom smislu te rijei.

34 Matej 11: 11.

30 |

Od dna prema vrhu moemo definirati etiri razine drugim terminima, kako slijedi: 1) Podsvijest je sumrana svijest tijela. Njena sila ne ovisi o kulturalnoj razini pojedinca. esto uviamo da jednostavna ili primitivna bia imaju mnogo jau svijest tijela nego intelektualci. 2) Budna svijest je dnevna svijest Linosti. Ostavivi patoloke sluajeve po strani, njen opseg i bogatstvo razvija se s kulturalnim razvojem pojedinca: to je subjektivna svijest 'Ja'. 3) Svijest istinskog 'Ja' jest svijest Individualnosti, drugaije opisana kao objektivna svijest individualnog 'Ja'. 4) Svijest je apsolutna svijest: svijest Apsoluta.

(3) Vratit emo se na pitanje Svijesti kasnije, kad emo biti bolje opskrbljeni da osjetimo i razumijemo pravo znaenje ove rijei. to se tie svijesti istinskog 'Ja', sad moemo formirati odreenu ideju o tome, ak u pasivnom obliku. Znamo je kao jedinu nepromjenjivu toku koja postoji u nama, skrivena iza linosti koja se neprestano mijenja; uvijek vuena bujicom naih misli, naih osjeaja, naih strasti ili senzacija, koje prolaze kroz nju i upliu cijelog ovjeka u nepromiljena djela koja e on sam kasnije osuivati. Ova nepromjenjiva toka je nepristran Sudac u nama koji prosuuje naa vlastita djela; Sudac iji je meki glas esto prikriven unutranjom bukom ili dogaajima. Iako slab i pasivan, ovaj neizmjerno malen oblik svijesti istinskog 'Ja' je uvijek pravedan i objektivan. Doktrina o grijehu i naoj odgovornosti za vlastita djela ne bi imala znaenje ako nas, kad bismo doli licem u lice s iskuenjem, svijest istinskog 'Ja' ne bi upozorila na opasnost. S druge strane, ta prisutnost u nama je ono to nam omoguuje da se razvijamo ezoterino u najdubljem smislu koji je, kao to smo ve vidjeli, evolucija prema Svijesti. Zbog toga to se istinsko 'Ja' ne manifestira u ovjeku kakav je roen osim u pasivnom obliku, taj unutarnji Sudac ne izgovara svoju presudu osim gdje linost sama ne podloi svoja djela njegovoj procjeni.

(4) U suvremenom ivotu, kontakt s istinskim 'Ja' je izniman sluaj. ovjek se, meutim, pretvara da je 'Ja' , kao da je sposoban djelovati na razini svijesti odgovarajuoj tome 'Ja' ije bi karakteristike posjedovao: karakteristike kao to su sposobnost prosuivanja posljedica vlastitih djela, konstantno vjebanje

31 |

vlastite volje, sposobnost djelovanja, i vladanje prikladno biu koje je u skladu sa sobom. Objektivno razmatranje injenica bi bilo dovoljno da dokae lanost ovih pretvaranja. Promotrimo, na primjer, nain na koji se obvezujemo na obeanja. Jasno je da ona nisu uvijek odrana. Ako su ispotovana, to je esto po cijenu borbe sa samima sobom. U stvarnosti, mi ne djelujemo na razini svijesti koja odgovara istinskom 'Ja', nego na razini budne svijesti, koja je 'Ja' od Linosti. Identificiramo se s ovim 'Ja', bez obzira koje stajalite predstavlja. Njegova nestabilnost tako oblikuje nae stavove. U danom trenutku, malo 'ja' ili grupa malih 'ja' od kojih je sainjena Linost odluuju o neemu, i djeluju. Onda ono napravi mjesto za drugo malo 'ja', ili za drugu grupu malih 'ja', koje ne odobrava poduzeto djelovanje i njegovu posljedicu. Promjene uzrokovane dolaskom na scenu razliitih kombinacija unutar Linosti ponekad mogu biti tako radikalne - posebno ako smo djelovali pod utjecajem odreene strasti, nasilnog osjeaja, ili na temelju pogrene kalkulacije - da nam se ini kao da je stranac djelovao na naem mjestu. Ne prepoznajemo sebe u veini ovakvih odluka, zbog kojih gorko alimo.

(5) Prema tome postoji znatna pukotina izmeu onoga to si ovjek velikoduno pripisuje, a to su kvalitete istinskog 'Ja', i onog to je zapravo njegovo. Jo uvijek je dostizanje svijesti koja odgovara ovom istinskom 'Ja' u polju mogunosti, nade, kao to je rekao Apostol Pavao. A prije nego to ono za to se ovjek pretvara da ve posjeduje moe postati njegovo, ovjek mora ostvariti veliku koliinu svjesnog rada na sebi.

(6) Dokle god ovjek ostaje siguran u sebe, unato svim dokazima, to je vie i dalje zadovoljan sobom, to vie nastavlja ivjeti u apsurdu i nedosljednosti, drei svoje elje i iluzije za stvarnost. On mora proi kroz ozbiljnu propast i moralni kolaps, koje oboje mora zapaziti i prihvatiti bez nastojanja da ih prikrije. Tek tada poinjemo istraivati, i tek tada pronalazimo povod za rad na sebi, i tek tad stjeemo snagu potrebnu da to inimo. Ovo je istina za cijeli svijet. Postoji samo jedna iznimka: oni pravedni, za koje je ovakav rad radost; poto su pravedni, za njih nije potrebno da prou takvu propast. Ali tko je meu nama pravedan? Tko je, uope, dobre vjere? Na ovaj ili onaj nain mi smo svi pokvareni. Iako nam svakodnevno iskustvo pokazuje suprotno, ovjek o sebi misli da je bie od nekakvog znaaja. Ovo miljenje je posljedica pomanjkanja nae prosudbe. Zapravo, svi mi smo u istom amcu. Iako su one drugaije, za svakog od nas algebarska suma naih

32 |

kvaliteta i naih mana je priblino ista. Ne smijemo imati pogrene iluzije: iznos ove sume nije velik. On je infinitezimal, i kao takav tei nuli, to je Smrt. Stvoriti jedinstvo iz ovog 'infinitezimala', bazirano na skrivenim sposobnostima za koje se pretvaramo da ih zapravo posjedujemo, je ono to ezoterina znanost oekuje od onih koji je prouavaju. Ona ih na poetku smatra bolesnim ljudima na koje se odnosi princip koji je navijestio Isus: 'Ne treba zdravima lijenika, nego bolesnima!'35

(7) Problem stvaranja jedinstva od sebe, praktiki poevi od niega, navodi nas da ponovno istraimo pitanje bia, ali na malo drugaiji nain. Ono djeluje, da iskoristimo jezik Alkemiara, putem transmutacije, transformacije naeg lanog postojanja - ija vrijednost nije nita vie nego potencijalna - u istinsko postojanje. Ovo se dogaa kroz realizaciju tog potencijala. To se dogaa progresivnim povienjem razine naeg bia. Ovaj rad se obavlja u etapama prema tono odreenom programu. Prepoznajemo etiri razliite razine bia, povezane s etiri razine svijesti: via razina bia i tri nie razine.

Sl. 6Sl. 6

Kao i sa svijeu, via razina bia poiva na niim razinama. Najnia od svih razina pripada svakom ivuem tijelu, ali proiruje se na irokoj skali vrijednosti. Odreene ivotinje, posebice meu viim sisavcima, dotiu sljedeu viu razinu, onu od ljudi. Tako da, veina sisavaca moe imati i ima slikovito predoenje objekata i fenomena, funkciju koja temeljno pripada nioj razini ljudske budne svijesti. Ali oni ne mogu ii dalje od toga; nemaju sposobnost generalizacije po kojoj ovjek oblikuje svoje predodbe.

35 Matej 9: 12; Marko 2: 17; Luka 5: 31.

33 |

Trea razina bia, koja odgovara svijesti istinskog 'Ja' , je ona ezoterino razvijenog ovjeka, ispravno zvanog ivim: to jest, onih koji su postigli trajno, stabilno istinsko 'Ja'. Na kraju etvrta razina odgovara savrenom ili potpunom ovjeku: onom koji je svojim ezoterinim razvojem stigao do vrhunca evolucije mogue u uvjetima naeg planeta.

(8) Pitanje bia je blisko povezano s problemom moi. Ve smo ukazali na to da ovjek koji u sebi nema nita osim nestabilnog, promjenjivog i lanog 'Ja', nema - i nikad ne moe ni imati - kontinuitet u idejama ili ponaanju. Zbog toga ne moe djelovati. Ve smo uspostavili odnos koji postoji izmeu pojmova: znati i razumjeti. Sad nam je vrijeme da uspostavimo odnos izmeu pojmova: znanje i djelovanje. Obino objanjavamo neuspjeh u pokuajima da djelujemo kao posljedicu nedostatka volje. To nije tono. Nije niti volja, niti, da budemo toniji, intenzitet elje ono to nedostaje u ovim sluajevima; da budemo precizni nedostaje bie, koje bi nam omoguilo prvo da razumijemo znanje koje smo stekli, i da tako postignemo mo koja daje pristup djelovanju. Lanac bi bio predstavljen kako slijedi: (pasivni oblik) (aktivni oblik) znanje -bie - razumijevanje bie -razumijevanje -djelovanje Stjecanje znanja je relativno jednostavno, kao to smo rekli. Stjecanje bia je ono to je znatno tee. Ali bie je tono ono to nas vodi prema razumijevanju i iz toga prema djelovanju. Ova formula ostaje ista u svakoj sferi i domeni.

34 |

POGLAVLJE III

(1) Linost nalazimo izmeu tijela i Due. Iako je vezana za oboje, openito je vie vezana za ovo prvo. Takoer smo ve zakljuili da 'Ja' o kojem priamo svaki dan odgovara Linosti, znanoj po imenu. Pitanje s kojim se suoavamo dalje je kako moemo znati to je Linost sama po sebi? Zasigurno je osjeamo unutar nas. Svjesni smo njenih stavova, njenih elja, i njenog djelovanja; ali nismo sposobni da je predoimo. Razmiljanje o sebi izaziva odreenu sliku; obuenog tijela, ili lica koje se trudi biti dostojanstveno i armantno. Ova slika je samo refleksija Linosti. Ako elimo istraiti ovo zadnje, moramo prodrijeti dublje, i samo e nam introspekcija omoguiti da otkrijemo njeno pravo lice. Introspekcija nas vodi da otkrijemo kako unutar nas postoji nekakva mala 'nebula'. To je nematerijalno, ili gotovo takvo, ali je nadareno sposobnou doivljavanja i miljenja, osjeanja emocija, i djelovanja. Izvjebana i odrana panja omoguuje nam da zakljuimo kako je ova 'nebula' pokretna: nekad je pronalazimo u mozgu, a nekad se spusti u srce i nekad u solarni pleksus. Nakon to se dogodi nasilan utisak - na primjer nakon nekog ogromnog straha - ona se moe pomaknuti prema dolje kroz itavo tijelo u stopala. U takvim sluajevima, sve se odvija kao da je ona napustila ope upravljanje tijelom, kojim vlada kad je smjetena u mozgu, sa svrhom da djeluje samo na lokalnom planu, u refleksima sasvim elementarne prirode. Kada je emocija prola, ova 'nebula' se ponovno penje u vii dio glave. Tada kaemo da je osoba dola natrag k sebi. Suvremeni ovjek ipak, brinui se vie pitanjem izgleda nego bia, uhvaen u okolnosti, uvijek odsutan od sebe - ili padajui za vrijeme svoje tromosti u zadovoljstvo drijemanja - vie ne moe osjetiti pulsiranje ivota unutar sebe. Da bi ostvario tako fundamentalno otkrie, mora uiniti napor, mora vjebati, i mora prakticirati unutarnje promatranje.

(2) Linost mnogo vie ovisi o fizikom tijelu nego to to obino priznajemo. Lokalizirana i prilino otra bol dovoljna je da poalje sve nae plemenite ideje i sve nae profinjene osjeaje u pozadinu svijesti. S druge strane, kada je neka osoba sposobna vladati svojom boli i nastavlja hladnokrvno s poslom, takvo dranje se smatra junakim, jer takvo ponaanje otkriva izuzetan karakter. Prisna ovisnost Linosti o fizikom tijelu, u kojem prebiva i funkcionira, vodi logino do zakljuka da ona mora djelovati kroz tijelo da bi ga istraila, prouila i na kraju utjecala na njega. Zato sve mentalne vjebe zahtijevaju fiziki

35 |

trening. Princip je opi; njegova primjena meutim varira i ovisi o metodi ezoterinog uenja. U ovoj zapravo psiholokoj metodi, fiziki trening je smanjen na apsolutni minimum, ali ne moemo u potpunosti bez njega. Ograniit emo se sad na davanje dovoljno informacija - ako ih se slijedi - koje nam omoguuju da rijeimo prvi problem fizikog treninga: nai najprikladniji poloaj tijela za ove mentalne vjebe. Tisuljetna iskustva govore da samo jedan poloaj ostvaruje ovu potrebu. Ostavljajui detalje postrani, poloaj mora postavljati glavu, vrat i kraljenicu u jednu ravnu liniju - i ta linija mora biti vertikalna. Osim u odreenim posebnim sluajevima koji svaki zahtijeva druge precizne upute, ovo pravilo se mora strogo uzeti u obzir bilo da stojimo ili sjedimo. Prije nego to zaponemo mentalne ili psiholoke vjebe, moramo otkriti poloaj i dobro se upoznati s njim. Za Zapadnjake koji vjebaju kod kue, najpraktiniji nain je da sjednu na tvrdo sjedalo 25 do 35 centimetara visoko, prekrienih nogu, bolje desna preko lijeve, dlanovi isprueni i gledaju prema dolje na koljenima. Ovo je jedna od mnogih varijanti poloaja tradicionalno zvanog poloaj mudraca. Evo nekih dopunskih naznaka: miii moraju biti potpuno oputeni, glava visoko i ramena prirodno gurnuta unazad, struk zaobljen na takav nain da, gledano iz profila, kraljenica predstavlja blagu konveksnost prema naprijed. Oi mogu biti ili otvorene ili zatvorene; u poetku je bolje ostaviti ih zatvorenima, jer ako ih se ostavi otvorenima bez posebnog treninga, jako brzo se umaraju te ometaju vjebu. Moramo se truditi da postiemo ovu pozu dnevno i redovito. Redovitost treniranja, i izbor fiksiranog vremena za vjebu, potrebni su uvjeti. Nastojanja naglaavaju sama sebe, kae ezoterini zakon; a opet: ritam deset puta poveava rezultate. Ipak se ne smije prebrzo napredovati. Zato druga tradicionalna izreka kae: 'pouri polako'. Jednom kad se ovi uvjeti ispune, poloaj se mora prakticirati ujutro prije doruka, za poetak maksimalno dvije ili tri minute. Trajanje se mora polako ali progresivno produivati, uvijek u ovisnosti prema izreenim uvjetima da se mora ostati potpuno nepokretan, ukljuujui i oi, za vrijeme cijele vjebe. Javlja se pitanje: Po kojem kriteriju emo znati trenutak kada smo pronali poloaj mudraca? Odgovor jednostavnim rijeima je: po osjeaju odmorenosti. Zadravanje ispravnog poloaja na etvrtinu sata daje osjeaj odmorenosti koji sati neprekidnog spavanja ne mogu dati. Jednom kad je poloaj otkriven, i ne prije toga - pothvat koji, ovisno o pojedincu, moe zahtijevati tjedne ili mjesece - moemo zapoeti vjebe iji cilj je postii osjeaj 'nebule'. Mora se pojasniti da je jedinica mjere vremena individualna i varira, posebno s godinama. Ova osnovna jedinica za svaku osobu je interval izmeu dva otkucaja srca kad je tijelo oputeno. Mora se stei unutranja memorija ove jedinice, ovog otkucaja srca, jer je ritam ezoterinih vjebi uvijek reguliran u skladu s tim.

36 |

Prve vjebe rade se na sljedei nain: udii za vrijeme etiri otkucaja srca, dri dah etiri otkucaja srca, zatim izdii jednako za vrijeme etiri otkucaja srca. Ovaj pokret se mora izvoditi usklaeno, bez naglih promjena. Moe se javiti drhtanje; konstantno ustrajanje u vjebi e ga kasnije eliminirati. Isto je ako se pojavi jaka uznemirenost. S druge strane, ako se osjetimo nekako bolesno, ak i ako je to samo blaga hladnoa ili vruica, vjebanje se mora prekinuti. to se tie rezultata, on varira u svom pojavljivanju u svakom individualnom sluaju: kod nekih se postie gotovo odmah; kod drugih na kraju dugog perioda treniranja. Ali onaj tko postigne rezultat lako, moe ga jednako tako lako izgubiti, dok e ga onaj tko ga postigne pomou odravanog rada vrsto posjedovati.

(3) Prvi osjet 'nebule' obino dolazi za vrijeme tree faze vjebe, to jest, za vrijeme izdisanja. Osjea se da prolazi grkljanom i kroz cijelu titnu lijezdu. Senzacija je ugodna. Nadalje, ako se 'nebula' moe osjetiti od vrha glave dolje do srca i ispod, uenik e znati da je uinio veliki korak naprijed.

(4) Osjeati 'nebulu' u sebi je ve mnogo, ali to je tek prvi korak. Gore smo rekli da, sa odreenim svojstvima, je to Linost koju osjeamo u sebi na taj nain. Na mentalnom planu, 'nebula' misli, osjea, djeluje i mijenja se neprestano, ipak direktno njeno osjeanje daje mutnu impresiju mase nalik oblaku amorfnog svojstva. Ova impresija je pogrena. Linost je organizam. Kao takva, ima strukturu. Ali nama ta struktura promie jer je niti poznajemo niti prouavamo. Naa panja je konstantno bila zaokupljena vanjskim injenicama i dogaajima, te mehanikim reakcijama koje oni izazivaju u nama. Prvi pokuaji unutranjeg promatranja su nas ve doveli do toga da razlikujemo tri sredita mentalnog ivota, predstavljena trima centrima (Sl. 4). Mora se razumjeti da ova tri centra nisu fizike toke ili organi, locirani na tono odreenim mjestima u naim tijelima. Oni su po prirodi vie centri gravitacije za svaki od tri toka naeg mentalnog ivota. ak ni ovo nije potpuno tona definicija. Na primjer, motoriki centar aktivno sudjeluje u svim fizikim i mentalnim pokretima. Kad misao inicira pokrete u nama, motoriki centar je prisutan i regulira motoriki element fenomena. Isto je za osjeaje, strasti, senzacije itd. Tako otkrie uinjeno intelektualnim centrom uz pomo motorikog centra, odmah se javlja posljednjem, tada se alje emotivnom centru, gdje izaziva odgovarajue reakcije. To slanje moe se takoer vriti i drugaijim redoslijedom. Tako je Arhimed, ponesen radou otkria principa koji

37 |

nosi njegovo ime, trao kroz grad Sirakuzu viui: 'Eureka!': misao; emocija; pokret. To pokazuje da tri mentalna centra koji obuhvaaju, reguliraju i izraavaju ivot nae Linosti, i takoer grade njenu strukturu, nisu autonomna. Ustrajna introspekcija e nam kasnije omoguiti da konstatiramo kako je svaki od tri centra podijeljen na dva dijela: pozitivni i negativni. Normalno ova dva dijela djeluju u savezu jedan s drugim: jer oni su u stvari polarizirani kao dupli organi tijela, koji udvostruuju istu funkciju ili sudjeluju u istom poslu u isto vrijeme; nae ruke na primjer. Ta podjela centara, refleksija univerzalne polarizacije, dozvoljava im da uspostave usporedbu: da razmotre obje strane problema koji im je upuen. Pozitivni dio svakog centra gleda - moglo bi se rei - u glavu, a negativni dio u rep ovih problema. Centar kao cjelina konstruira prikladnu sintezu i izvodi svoje zakljuke, nadahnut konstatacijom koju je napravio svaki od dva dijela. Primjer je proces kritike analize. Zbog toga je potpuno pogreno smatrati da imena ovih dijelova oznauju dobrotvornu ili tetnu ulogu ovisno o tome jesu li pozitivni ili negativni. Ovi izrazi ne znae nikakvo prosuivanje vrijednosti - nita vie nego konstatacija pozitivnog i negativnog naboja na elementarnim esticama. Ako razmatramo funkcioniranje motorikog centra, moemo opaziti da su ovi dijelovi neodvojivi jedan od drugoga; u svojoj strukturi kao i u djelovanju. S odreenom rezerviranou moemo rei da pozitivni dio ovog centra odgovara skupu instinktivnih funkcija psiho -fizikog organizma ovjeka, a njegov negativni dio motorikim funkcijama. Drugim rijeima, motoriki centar je u punom smislu te rijei upravitelj naih tijela: on mora ujednaiti energije koje akumulira svojim pozitivnim dijelom s onima koje se troe njegovim negativnim dijelom. Ova simetrija - ova polarnost - se nalazi i u druga dva centra. Konstruktivne i kreativne ideje se raaju u pozitivnom dijelu intelektualnog centra. Ali negativni dio procjenjuje ideju, mjeri ju, tako rei. Na temelju ove funkcionalne polarnosti taj centar, kao cjelina, prosuuje. Isto je s emotivnim centrom, djelovanje negativnog dijela suprotstavlja se pozitivnom dijelu, koje ga istovremeno dopunjuje, na primjer doputajui centru kao cjelini da razlikuje ugodno od neugodnog. Meutim ne smijemo zloupotrebljavati sposobnosti negativnih dijelova. Ovo negativno zloupotrebljavanje je stvarna opasnost. Sluaj je oigledan to se tie motorikog centra, ipak ovdje fizika iscrpljenost djeluje kao kontrola, intervenirajui da bi se zaustavilo prekomjerno troenje energije. Kad se doe do drugih centara, zloupotreba negativnih dijelova zauzima mnogo podmuklije oblike, to povlai za sobom mnogo ozbiljnije posljedice za nae umove kao i za naa tijela. Tako negativni dio intelektualnog centra hrani ljubomoru, miljenje nakon uinjenog, licemjerje, sumnju, podmuklost, itd. Negativni dio emotivnog centra prima sve neugodne utiske i slui kao vozilo za negativne emocije, za koje je lepeza vrlo velika, pruajui se od melankolije do mrnje. Imat emo priliku ui

38 |

dublje u problem negativnih emocija. Njihova destruktivna uloga je generalno nepoznata, ali predstavlja jednu od najveih prepreka ezoterinoj evoluciji.

Sl. 7Sl. 7

Struktura svakog centra nije ograniena na dva odjela: pozitivni i negativni; svaka polovica je dalje podijeljena na tri sektora. To je uinjeno na takav nain da ako bi prijanji dijagram bio upotpunjen na ovaj nain izgledao bi kako je prikazano ispod:

Sl. 8Sl. 8

U svakom centru zbog toga postoji jednaka koliina na pozitivnoj i negativnoj strani; jedan sektor svakog centra posjeduje karakteristike tog centra

39 |

u istom stanju. U intelektualnom centru su sektori koji su isto intelektualni - pozitivni i negativni; u emotivnom centru sektori koji su isto emotivni - pozitivni i negativni; u motorikom centru sektori koji su isto motoriki - pozitivni i negativni. Osim istih sektora nalazimo i mjeovite dijelove koji su, tako rei, predstavnici druga dva centra. U svom skupu sektori su:

Za intelektualni centar:

1) isti intelektualni

2) emotivno-intelektualni

3) motoriko-intelektualni

pozitivni i negativni

Za emotivni centar:1) isti emotivni


3) emotivno-motorikipozitivni i negativni

Za motoriki centar:

a) pozitivni dio

b) negativni dio

1) isti instinktivni

2) instinktivno-intelektualni

3) instinktivno-emotivni

1) isto motoriki


3) motoriko-emotivniSl. 9









Za motoriki centar:

a) pozitivni dio

b) negativni dio




1) isto motoriki


3) motoriko-emotivni









Za motoriki centar:

a) pozitivni dio

b) negativni dio




1) isto motoriki











Za motoriki centar:

a) pozitivni dio

b) negativni dio




1) isto motoriki











Za motoriki centar:

a) pozitivni dio

b) negativni dio




1) isto motoriki


3) motoriko-emotivni









Za motoriki centar:

a) pozitivni dio

b) negativni dio




1) isto motoriki



Sve skupa postoji osamnaest sektora, koji u svom skupu oblikuju strukturu Linosti. Zahvaljujui ovom sustavu, ni jedan od tri centra - patoloki sluajevi iskljueni - ne moe djelovati na isto autonoman nain. Preko sektora koji predstavljaju dva druga centra, cijeli sustav se kree suglasno. Prolazi neizgovoreno, meutim, da je sudjelovanje dvaju centara u radu drugoga uvijek obojano karakterom ovog zadnjeg. Kao to moemo vidjeti, sustav centara je sloen ali savreno odgovara svim potrebama. Omoguava nam da zamijetimo sve psiho -fizike elemente Svemira, da reagiramo na tako primljene utiske, da shvatimo pojmove, i da razvijemo sloene operacije.

(5) Prouavanje strukture Linosti omoguuje nam da se pozabavimo problemom koji igra veliku ulogu u ezoterinoj znanosti, onim o tipovima ovjeka. Ako je istina da svaki ovjek na neki nain predstavlja poseban faktor u svemiru, nije manje istina da se tipovi ovjeka ponavljaju. Tipovi ovjeka se

40 |

ponavljaju ak mnogo ee nego to se obino vjeruje. U stvari, ne postoji ih mnogo, ve samo tri osnovna tipa. Ovi tipovi se razlikuju prema prevlasti jednog od tri mentalna centra u Linosti: ovjek koji je preteno intelektualan; koji misli, kalkulira i istrauje; ovjek koji je emotivan iznad svega; koji je sentimentalan, umjetniki, romantian; zadnje ovjek od akcije. U Doktrini ih nazivamo kako slijedi: - ovjek broj 1 - je onaj kojemu mentalni centar gravitacije boravi u motorikom centru; - ovjek broj 2 - je onaj kojemu centar gravitacije lei u emotivnom centru; - ovjek broj 3 - je onaj kojemu centar gravitacije lei u intelektualnom centru. ovjek koji je roen od ene mora pripadati jednom od ova tri temeljna tipa, kojima pripada cijelo ovjeanstvo, bez obzira na rasu, kastu ili klasu. Ovo je zakon Prirode. To nije dano ovjeku da bi on od toga pobjegao i da bi se mijenjao muiavo iz jednog tipa u drugi. Meutim, vidjet emo da postoje i drugi tipovi, superiorni trima temeljnim tipovima. Ali osim u iznimnim sluajevima, ovjek ne moe pripadati jednom od ovih viih tipova po roenju. Njihovo stvaranje je ishod dugog procesa gestacije na koju je Isus mislio dok je govorio Nikodemu, kad je rekao da ovjek mora biti ponovno roen. Da bi se uzdiglo na te razine, mora se vriti kontinuiran i odran svjestan napor u skladu s pravilima utvrenim tisuljeima prije od strane ezoterine znanosti.

42 |

POGLAVLJE IV

(1) Vanjski ovjek36 ima tri 'Ja': 'Ja' tijela (fiziko), 'Ja' Linosti (mentalno), i potencijalno ima istinsko 'Ja' (spiritualno). Teoretski, istinsko 'Ja' bi trebalo preuzeti odgovornost za upravljanje cijelim sustavom. Ali od Adamovog pada, istinsko 'Ja', u svom aspektu kao savjest, bilo je poslano u pozadinu svijesti, kojom dominira mentalno 'Ja' Linosti. Ovom posljednjem, koje upravlja u nedostatku, tako rei, nedostaje jedinstvo. Promjenjivo, kolebljivo, mnogostruko, moe djelovati samo na neureen nain. Tako 'Ja' tijela, koje bi normalno trebalo sluati mentalno 'Ja', esto nametne svoje ciljeve posljednjem. Uobiajen primjer takve dominacije je preljub, uslijed seksualne privlanosti bez ikakve duhovne vezanosti.37 U osvrtu na razliite primjere iz ivota povezanosti izmeu tri 'Ja', sigurno emo imati koristi od meditiranja ponovno na simbol koije, koji nudi mnoge analogije u ovom smislu, sve duboko poune.

(2) U budnom stanju upotrebljavamo 'Ja' Linosti. Za vrijeme spavanja gubimo svijest o ovom 'Ja'; tada 'Ja' tijela zauzima mjesto. Naravno, isto fizioloke funkcije imaju kontinuitet znaajki. Samo kad ovjek spava, tako rei kad mentalno 'Ja' nestane i ne mijea se u aktivnost 'Ja' tijela, ovo posljednje moe djelovati u sebi svojstvenoj razini, vjeto i bez smetnji. Motoriki centar je taj koji slui kao organ manifestacije za 'Ja' tijela38. to se tie mentalnog 'Ja', 'Ja' nae Linosti, ono se normalno izraava preko emotivnog i intelektualnog centra. U veini sluajeva ono ove centre koristi na nepravilni nain, i esto se uplie u rad motorikog centra. Neposredan rezultat ovog stanja stvari je neloginost naeg mentalnog ivota, jer se 'Ja' tijela natjee s 'Ja' Linosti. 'Ja' Linosti, budui da je viestruko nema - i ne moe imati - logini kontinuitet bilo u svojim idejama ili djelima. ovjek tako provodi svoj ivot njiui se od akcije do reakcije i od reakcije do akcije. Isprekidani slijed naih ivota je dobro poznat. esto on gradi sloeni niz radova romanopisaca i dramaturga. Prema Tradiciji, u ovom kontekstu, esto prizivamo sliku tri ovjeka koji koegzistiraju u svakom ovjeku: jedan koji misli, drugi koji osjea, i trei koji djeluje.

36 Marko 4:11. 37 Ne zamijeniti s proraunatim iskoritavanjem seksualne privlanosti putem intelektualnog centra Linosti sa svrhom postizanja odreenih ciljeva. 38 Kasnije emo vidjeti da on nije jedini koji ispunjava ovu ulogu.

43 |

Moemo opisati njihovo mijeanje u domene koje nisu njima prikladne; mijeanja koja u razliitim situacijama mogu biti prirodna ili neprirodna, zdrava ili tetna. Neprirodna mijeanja su uvijek tetna i uzrok su velikog dijela naih unutranjih i vanjskih sukoba. Takva mijeanja, ponekad njena ali ee nasilna, su pootrena jo vie injenicom da centri, zbog svoje podijeljenosti na sektore, nikad ne mogu djelovati na autonoman nain, iako svaki od njih zahtijeva nametnuti sebe iznad drugih. Prema tome to je jae djelovanje poduzeto od strane nekog centra, to je snanija mehanika prisila koju trpe druga dva centra -patoloki sluajevi iskljueni.

(3) 'Ja' Linosti sastavljeno je od prilinog broja malih 'ja' koji stvaraju razliite grupe koje se smjenjuju u vladanju naim stavovima i djelovanjem. Kako onda moemo pomiriti ovo kaotino stanje s kontinuitetom koji prua, ak i ako samo prividno, naem mentalnom ivotu? Utvrena su tri elementa koja oblikuju osnovu ovog prividnog kontinuiteta: - nae ime; - iskustvo, fiksirano memorijom; - sposobnost laganja sebi i drugima. Ime koje nosimo odgovara 'Ja' Linosti, to e rei zbiru estica eljezne piljevine, bez obzira na relativan poloaj na kojem se nalaze. Poslije adolescencije ovjekovo ime takoer predstavlja i njegovu sliku o sebi u njegovom budnom stanju. Ponekad on dodaje ovome idealnu sliku o sebi: sliku onoga to tei biti ili postati. Zbog toga se on dri svog imena kao to bi se drao za splav za spaavanje. Ustvari, sve to postoji ima ime; bez imena netko ne moe zamisliti bilo kakvo postojanje, mentalno ili fiziko, stvarno ili izmiljeno. U sluaju ovjeka, njegovo ime i njegovo Krteno ime obuhvaaju zbir onoga to moemo definirati kao njegov vlastiti svemir - u svojim materijalnim elementima kao i onima imaginarnima. On esto smatra ove posljednje stvarnim.

Memorija je neposredna funkcija bia pojedinca. to je via razina bia, memorija je bolja i ima vei kapacitet za sadravanje. Gubitak memorije, koji uzrokuje da se zaboravi pojam imena i zbir koji je pridodan na njega, stvara luaka od normalnog ovjeka: osjeaj kontinuiteta vie nije prisutan. Sposobnost laganja je trei element u naem izvjetaenom ivotu. Ona bitno pomae u davanju prividnog kontinuiteta. Lako moemo uvidjeti ulogu koju igra ova sposobnost laganja ako zamislimo na to e doi naa egzistencija ako bi se ovo ikako ukinulo. ivot bi postao nemogu, uslijed okova i konflikata s kojima bi se morali suoiti. Na ovaj nain, lai slue kao odbojnici, kao odbojnici

44 |

eljeznikih vagona koji ublaavaju sudare. Ova sposobnost laganja je ta koja ini na ivot manje nalik na zveku, i uvelike doprinosi dojmu kontinuiteta koji nam daje ivot. Ponovno se vraamo na injenicu da pridodajemo sebi sposobnosti koje ne posjedujemo - osim kao mogunost da ih razvijemo: pretvaramo se da smo istinoljubivi jer govorenje istine i ivljenje istinoljubivog ivota su mogunosti koje mogu postati stvarne; ali one to mogu tek mnogo kasnije, nakon to na sebi teko i dugo radimo. U meuvremenu smo osueni na la. Tko god ovo porie samo dokazuje nau tekou suoavanja s istinom.

(4) Moramo se neko vrijeme zadrati na pitanju laganja, vrlo vanom pitanju kojem se moramo vratiti vie nego jednom. Sposobnost laganja je funkcija nae imaginacije, kreativna sposobnost. Prije nego to kreiramo neto moramo zamisliti to je to to elimo kreirati. Ovaj dar pripada jedino ljudima. ivotinje ga nikad ne posjeduju. Zahvaljujui tom daru imaginacije, boanskom daru, imamo sposobnost laganja. Laemo iz razliitih razloga, elei obino poboljati situacije koje nam se ine nepodnoljivima ili tekima za prihvaanje. Lai tako otvaraju put mehanizmima racionalizacije ili opravdavanja, koji su naini 'krpanja'. Vidjet emo kasnije kako upetljano ponaanje osoba oko nas izaziva mnoge okove, stvarajui komplicirane i ponekad nerjeive situacije u ljudskim odnosima, prave Gordijske vorove. Prema tome mi u krajnje dobroj vjeri poseemo za laima. Poto je to tako, stav ezoterine Doktrine prema laganju je jasan i realistian. Od nas se ne trai da od poetka prestanemo lagati, jer nitko ne moe izvriti takvo razrjeenje. Pa ipak, ako ovjek ne moe prestati lagati drugima, to se tie njega ne moe se rei isto. Od njega se stoga trai da prestane lagati samom sebi - i ovo u definitivnom smislu. Ovaj zahtjev je apsolutan, i lako moemo razumjeti zato. Cilj ezoterinog Rada je mar prema Svijesti, to znai prema Istini. Bilo bi contradictio in objecto pokuavati pristupiti istini dok nastavljamo lagati sebi ili vjerovati u vlastite lai. Stoga moramo odstraniti svaki pokuaj laganja sebi: u ovoj namjeri nikakav kompromis se ne moe tolerirati, ne priznaju se nikakva pravdanja. Ali dok u naem sadanjem stanju ne moemo ivjeti bez laganja drugima, moramo barem biti svjesni svojih lai. Usprkos tome, postoji jo jedna preporuka koju moemo dati u ovom podruju. U zbiru naih lai drugima, toleriranih ezoterino, moramo vjebati sebe da razlikujemo one lai koje su neophodne ili neizbjene, one koje su jednostavno korisne, i one koje nisu. Doktrina trai od onih koji je ue da se energino bore protiv onih beskorisnih lai.

45 |

Samo treningom ove prirode emo progresivno biti u mogunosti da nadvladamo ukorijenjenu tendenciju da laemo koja postoji u nama. Svaki pokuaj da ubrzamo stvari, kad je laganje drugima u pitanju, premda je i plemenit pokuaj, osuen je na rani neuspjeh. Mi ivimo u svijetu koji je uronjen u lai i pokree se laima. Treba se primijetiti da Dekalog, koji namee primjetne zapovjedi ovjeku, ne zabranjuje mu da lae osim u malom sektoru ljudskih odnosa; onih o govorenju lanih svjedoanstava39, i takoer u situacijama gdje je ve nekome jako predisponiran.

(5) Takoer je potrebno braniti se od varijante navike laganja sebi, one koju uobiajeno usvajamo od ranog djetinjstva i protiv koje se moramo boriti svim sredstvima. Ova varijanta je iroko rairena jer na prvi pogled nam se ini da je to pozitivan stav. Takav stav se redovno moe jednostavno prilagoditi svakom sluaju; koristiti se u govornom jeziku ili pisanju; u svakodnevnom govoru, ili u tezi za doktorat, izdaje je fraza: 'da ali'. Ovo samo po sebi ne nagovjetava ikakvu tetu kada se upotrebljava. Naprotiv, takva upotreba je korisna i ak neophodna u raspravama, kontroverzama i zastupanjima - gdje im esto pribjegavamo. Pa ipak kad se primijeni na nas i nau vlastitu korist, s ciljem ublaavanja oka, ili pronalaenja vlastitog unutranjeg mira nakon to smo pogrijeili, ili opravdavanja naih djela ili greaka, ovaj idiom se kristalizira unutar nas tijekom vremena stvarajui pravi samo -smirujui mehanizam. Treba napomenuti da se uinci ovog mehanizma ne mogu usporediti sa 'hladnokrvnou', ili sposobnou da se odgovori pravilno i brzo, ili onima inspiracije iz svjesnosti. Naprotiv, to je pravi mehanizam mentalne anestezije, utemeljen na preraenoj i prikrivenoj lai. On sije licemjerje u ovjeku prema sebi. Ovaj samo - smirivatelj, kao svi drugi moralni odbojnici, mora biti uniten.

(6) Vratimo se sad prouavanju 'Ja' Linosti. Utvreno je da je ovo 'Ja', kao takvo, premjetajui pijesak. I slika pijeska i slika legije, koritene u Evanelju40, su obje vrlo blizu stvarnosti. Jer ono to smatramo svojim 'Ja' je, u stvari, mjeavina brojnih malih 'ja'. U Linosti svako malo 'ja' ili grupa malih 'ja' izlazi na scenu s obzirom na okolnost. Mnogo je moguih kombinacija izmeu ovih 'ja', ali njihov broj je ogranien: on moe biti izraunat.

39 Ponovljeni zakon 5: 20. 40 Marko 5: 9; Luka 8: 30.

46 |

Vidjeli smo da, prema Tradiciji, ovjek posjeduje tri mentalna centra, svaki podijeljen na est sektora. Ovo Linosti poveava broj raznolikih organa svijesti na osamnaest. Svako malo 'ja' nije nita drugo nego frakciona svijest Linosti, tako rei, 'zbira' mentalnog 'Ja', koji na trenutak misli o sebi na taj nain. Primjenom algebarskih izrauna na mogue kombinacije tri, dva i jednog koji mogu izniknuti iz tri centra i njihovih osamnaest sektora, pronalazimo da broj ovih kombinacija iznosi devetsto osamdeset i sedam. Ovaj frakcioni oblik svijesti izdaje manjkavo stanje u kojem se Linost obino nalazi. Recimo na trenutak da je ova frakciona svijest koja iznie u ovjeku jedan aspekt ovih brojnih moguih kombinacija sektora koji u svakom trenutku igraju ulogu u primanju utisaka i u izraavanju elja, osjeaja i miljenja. Ove grupacije se obino pojavljuju u troje ili dvoje; rijetko kad jedan sektor sam sudjeluje u mentalnom stanju. Dok se god nije dogodilo spajanje estica eljezne piljevine, ovih devetsto osamdeset i sedam moguih kombinacija centara i njihovih sektora raaju jednak broj parcijalnih stanja svijesti Linosti. Svako tvrdi za sebe - i trenutno misli za sebe - da je kompletno 'Ja'. Moramo imati na umu da se ovdje bavimo malim 'ja' o kojima smo govorili mnogo puta prije.41

Raznolike kombinacije neprestano stvarane i rastvarane unutar nas od strane malih 'ja' tkaju tkaninu naih ivota: njihov ishod je tetan. Ovaj ivot, eljezna piljevina u posudi (Sl.1), nastavlja se neprestano mijenjati na anarhistian nain. Njime gospodare vanjski dogaaji, i nedostaje mijeanje prije utvrenog plana kojim moe postii unaprijed smiljeni cilj. Ovo nas podsjea na fenomen interferencije valova ili bijelih kapa, koji moemo grafiki prikazati sa isprepletenim sinusoidama.

Sl. 9Sl. 9 Ovaj fenomen rezultira iscrpljenou koja moe odvesti ovjeka u smrt. Poslije, vidjet emo problem s drugaijeg gledita, koji e bolje objasniti uzrok starenja i smrti. S ezoterinog gledita, smrt je bankrot. Trenje izmeu eljeznih

41 Neki su psiholozi doli do objektivnih otkria koja su, u stvari, vrlo bliska broju koji smo mi izraunali. Tako su Sheldon i njegovi suradnici sakupili, empirikim metodama, 650 karakternih crta koje su uestalo zabiljeene (usp. Guy Palmade, La Caracterologie, Presses Universitaires de France, Paris, 1953, str. 91).

47 |

strugotina koje se dogaa u naem svakodnevnom ivotu nije dovoljno jako da zapali unutranju vatru dovoljnu da preobrazi cijelo bie - to bi mu omoguilo da pobijedi Smrt. Takvo trenje je meutim vie nego dovoljno da potpuno iscrpi rezerve vitalnih sila i tako donese smrt. Na takve sluajeve se, izmeu ostalih, odnose rijei Otkrivenja: "Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vru. O da si studen ili vru! Ali jer si mlak, ni vru ni studen, povratit u te iz usta. Govori: 'Bogat sam, obogatih se, nita mi ne treba!' A ne zna da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri eena da se obogati i bijele haljine da se odjene da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oi pomae i vidi."42

42 Otkrivenje 3: 15 - 18.

48 |

POGLAVLJE V

(1) Oblikovanje tri mentalna centra u Linosti nije sinkrono s njihovim razvojem. Motoriki centar je ve visoko razvijen u novoroeneta. Njegov pozitivni instinktivni dio raste i oblikuje se jo u majinoj utrobi, poevi pri zaeu, i nastavljajui tijekom trudnoe na takav nain da po roenju funkcionira u svom normalnom ritmu. Nakon ovoga on vie nee biti predmet kvalitativne promjene. S druge strane, negativni motoriki dio ovog centra je mnogo manje razvijen. Moe se rei da ako instinktivni dio novoroeneta funkcionira sa oko 75% svoje normalne proizvodnje, postotak za motoriki dio dosee samo 25%, i to skoro potpuno predan unutarnjim procesima tijela. Tijekom rasta, prije i poslije puberteta, ovaj dio motorikog centra se razvija ne samo kvantitativno nego i kvalitativno. Zatim, svo znanje tjelesnog 'Ja', od vremena kad dijete primi majinu sisu do kad izvodi najkompliciranije pokrete, mora biti upotpunjeno na svakom koraku kvalitativnim razvojem. Ovaj razvoj nastavlja se kroz ivot. Emotivni centar u novoroenetu karakterizira njegova istoa. Dok god dijete nije nauilo kako lagati, ono zadrava udesnu sposobnost - odgovarajuu ovom centru - spontano razlikovanje istinskog od lanog na vrlo irokom spektru iskustava. S vremenom, edukacijom, i svim to se usauje u dijete, ovaj centar se rastrojava i ova sposobnost gubi, da bi se ponovno pronala tek mnogo kasnije kao rezultat ezoterinog rada, posebnih vjebi, i neprekidnog napora. Takoer se mora napomenuti da je emotivni centar u novoroeneta obino mnogo manje razvijen nego motoriki centar, i da se obino za vrijeme ivota ovjeka 1, 2 ili 3, vanjskog ovjeka, ne razvija kao dva druga centra. Iako je edukacija glavna preokupacija obitelji i javnih autoriteta, emotivni razvoj djeteta je skoro potpuno ostavljen sluaju. U naoj suvremenoj civilizaciji, ovo vodi u izvanredno osiromaenje naeg afektivnog ivota. ak u osamnaestom stoljeu Abbe Prevost biljei: "Nekolicina ljudi zna punu snagu razliitih kretanja srca. Velika veina ljudi je osjetljiva na samo pet ili est strasti, u ijem krugu prolaze njihovi ivoti i koje odreuju granice njihove mate. Ukloni ljubav i mrnju, zadovoljstvo i bol, nadu i strah, i oni nee osjetiti nita." Dalje je dodao: "Ali osobe plemenitijeg karaktera mogu biti pokrenute na tisue razliitih naina. ini se da one mogu primiti ideje i senzacije koje premauju uobiajene norme prirode."

49 |

Razvoj emotivnog centra je glavni cilj ezoterine kulture. Kasnije emo vidjeti da samo kroz ovaj centar ovjek moe pronai klju koji e otvoriti vrata i dati mu pristup viem ivotu. Intelektualni centar je u embrionskom stanju u novoroeneta. On prolazi kroz intenzivan razvoj koji se nastavlja za trajanja ivota, jako esto zauzimajui hipertrofirani oblik u naoj civilizaciji. ovjekovo uobliavanje je skoro iskljuivo oblikovanje njegovog intelektualnog centra kroz instrukcije, osobno iskustvo, i analitiki ili konstruktivan rad, bilo originalan ili kompilacijski.

(2) Intelektualni centar u djetetu je tabula rasa. Moe ga se usporediti sa sustavom gramofonske ploe na koju se jo nije snimilo. Sustav je prostran, dobro reguliran, i snabdjeven mehanizmima - onima asocijacija - po kojima svaka ploa kad doe do kraja automatski puta drugu, iji je sadraj povezan s prvom. Ploa koja se okree dok netko govori slino moe izazvati u nama - opet asocijacijom - putanje odgovarajue ploe. Uglavnom ovako se razgovor raa i odrava. Ova procedura je mehanika. To lako moemo promatrati u razgovoru izmeu brojnih osoba koje malo znaju jedna drugu. Takva razmjena nuno spada na osnovnu razinu najbanalnijih interesa: vrijeme, politike vijesti, ili grad. ujemo te ploe kako sviraju, neprestano se okreui i prolazei od jedne osobe do druge, od kojih je svaka sa licem smrznutim u grimasu koja - obino se sloimo - svjedoi ljubaznom dranju. Snimka se nastavlja praktiki zauvijek, jer knjinica ploa je prostrana i aparatura snimanja vrlo osjetljiva. Kad osoba govori, obino je lako razlikovati je li sviraju njegove ploe ili on govori iz dubljeg dijela sebe. U posljednjem sluaju, on koristi slikovit, seljaki i ponekad neugodan jezik; u prethodnom govori pjevajuim tonom glasa. Vano je promatrati ovo kod nas samih, kako bismo bili sposobni uvidjeti takve varijante govora. U jednom trenutku govori 'Ja' onda, neprimjetno, vie nije 'Ja'; zapis iz prolosti poinje svirati u meni. udna stvar: jednom kad ploa krene, gotovo je nemogue zaustaviti je prije nego to proe kroz svoj sadraj. Postoje ploe koje bismo trebali paljivo uvati, dok bi druge trebali ponovno nasnimiti. Posebna serija ploa ponekad podrazumijeva tehnike neijeg rada. Svatko na svom svakodnevnom poslu nesvjesno stvara kolekci

boris mouravieff - gnoza. egzotericni ciklus

Documents