atentat u marselju 1934

Upload: vukosav-trkulja

Post on 30-Oct-2015

244 views

Category:

Documents


17 download

DESCRIPTION

istorija

TRANSCRIPT

ATENTAT U MARSELjU 1934

ATENTAT U MARSELjU 1934. 1.deo Kralj kree laom

Pie: PAVLE LjUMOVI

MEUNARODNA situacija i politiki odnosi uoi atentata u Marselju bili su veoma sloeni. Pobedom faizma u Italiji, a naroito nacizma u Nemakoj, izmenila se meunarodna politika klima. Interesi Nemake i Italije su se sukobljavali u jugoistonoj Evropi. Hitleru nije mnogo trebalo da shvati ta taj deo Evrope za Nemaku znai, kako politiki tako i ekonomski. Plan anlusa Austrije je pripremao ve od jeseni 1933. godine, uprkos tome to je znao da e naii na protivljenje zapadnih sila i zemalja Male Antante.

Posebno je jak otpor dolazio od Musolinijeve Italije, koja je od 1933, poto je Austrija "odbacila sve demokratske primese svog sistema", odravala bliske odnose sa vladom u Beu. Nacionalistiki pu 1934. i ubistvo austrijskog federalnog kancelara Dolfusa zaotrilo je odnose izmeu Nemake i Italije gotovo do prekida. Meutim, ovim inom pozicija Nemake je postala neto bolja meu dravama Male Antante. Istina, ehoslovaka se suprotstavljala svim aktivnostima nacista u Austriji, Rumunija je pokazivala slab ili nikakav interes, a Jugoslavija se u osnovi nije postavljala neprijateljski, jer joj je odgovaralo jaanje nemakog uticaja u Beu na raun Italije, od koje joj je dolazila najvea pretnja.

Francuska je nastojala da ojaa svoje veze sa Malom Antantom, kao i veze unutar zemalja lanica. Takoe je nastojala da odnosi izmeu Francuske i Italije postanu bolji, a teila je i smirivanju odnosa izmeu Jugoslavije i Italije. Iz tih razloga njen ministar spoljnih poslova Luj Bartu zapoinje intenzivnu diplomatsku aktivnost i poseuje Prag, Bukuret i Beograd, a planira posetu Rimu. Hitler zbog toga optuuje Francusku i njenog ministra Bartua da hoe, zajedno sa svojim saveznicima da "okrue Nemaku kao to su to sile Antante uinile 1914".

Drave koje su bile poraene u Prvom svetskom ratu: Austrija, Maarska i Bugarska, ohrabrene Hitlerovom politikom, traile su reviziju ugovora u Versaju, jer su izgubile velike prostore na kojima je njihov ivalj. Na neki nain to je traila i Italija, koja je bila meu pobednikim dravama, poto je bila nezadovoljna to nije dobila Dalmaciju i ostrva.

JUGOSLAVIJA je u meunarodnim odnosima zauzimala znaajno mesto. Ubrzo posle zavretka Prvog svetskog rata ona se pridruila Maloj Antanti da bi, sa ehoslovakom i Rumunijom zatitila svoje i saveznike interese pred zahtevom zemalja-gubitnica koje su nagovetavale reviziju Versajskog ugovora. Pristupanjem Jugoslavije Mala Antanta se pretvorila u jaki politiki i vojniki savez kojem su mnoge drave pridavale znaaj velike sile.

Lini uticaj kralja Aleksandra ogledao se u stvaranju Balkanskog sporazuma, 9. februara 1934. godine, izmeu Jugoslavije, Grke, Turske i Rumunije. Optereena tenjom za revizijom Versajskog ugovora nekih svojih politikih stranaka, Bugarska se tom paktu nije pridruila. Kralj Aleksandar je, meutim, sebi stavio u zadatak da izgladi nesporazume sa Bugarskom, ne samo Jugoslavije nego i drugih balkanskih zemalja. Poseta Sofiji, septembra 1934, bila je poetak njegovog nastojanja u ostvarenju potpune meusobne saradnje balkanskih drava. On je gajio nepokolebljivu veru u "Balkan - balkanskim narodima" i stvaranje budue federacije koja vie ne bi trpela strana uplitanja i koja bi bila znaajan faktor u evropskoj politici. Meutim, da bi bila stvarno efikasna i jaka, federacija je trebalo da obuhvati sve balkanske zemlje. Sve dok Bugarska, opsednuta svojim zahtevima u pogledu revizije Versajskog ugovora, od toga ne bi odustala, to nije bilo mogue. Poseta kralja Aleksandra Sofiji, septembra 1934, bila je prvi korak u promeni odnosa Bugarske i pravi trijumf njegove balkanske politike. "Izmirenje izmeu dveju zavaenih sestara sa Balkana, ako se bude pokazalo postojanim, moi e da bude najsnaniji faktor mira na Balkanu. Zasluga za to pripada Aleksandru Prvom Karaoreviu", pie Klod Elan, 1935. godine.

Putovanje kralja Aleksandra za Francusku zaokupljalo je celokupnu evropsku javnost ve due vreme. Trebalo je da uveri Evropu o postojanju dobrog razumevanja i prijateljstva izmeu Jugoslavije i Francuske, a poseta jugoslovenskog suverena je bila manifestacija tog prijateljstva. Kralj Aleksandar je ministru Bartuu, prilikom njegovog dolaska u Beograd, posle poseta Pragu, Varavi i Bukuretu, obeao da e doi u Pariz. Datum putovanja je bio odreen kasnije, a trebalo je da bude izmeu kraljeve posete Sofiji i Bartuove posete Rimu. Utvreno je da to bude 9. septembar 1934. godine.

PREDVIENI datum za kraljev polazak u Francusku se pribliavao i on se intenzivno spremao za put. Bio se, upravo, vratio iz Sofije, gde je odneo jednu sjanu diplomatsku pobedu zbog koje je bio veoma radostan, jer srpsko-bugarsko pribliavanje bilo je njegovo delo. Prijateljske drave su bile ushiene njegovim uspehom, pa sa takvim priznanjem bilo je oito da kralj Aleksandar nee izgledati u Parizu "kao malo ae kome e oitati lekciju". Kralj je eleo da svoj put u Pariz iskoristi da bi nastavio razgovore sa ministrom Bartuom, zapoete u Beogradu, namenjene uvrenju mira u Evropi.

Sva svetska tampa pisala je o putu jugoslovenskog kralja u Francusku. Po nekima on je spreman da slepo vodi francusku politiku, dok su ga drugi optuivali da igra dvostruku ulogu, da se okree prema Nemakoj. Francuske novine su objavile da im u posetu dolazi iskreni prijatelj Francuske i da se razmilja da se jugoslovenskom suverenu ponudi fotelja u Akademiji politikih nauka koja je ostala upranjena smru belgijskog kralja Alberta Prvog. Aleksandar, koji je, nesumnjivo, meu svim suverenima Evrope bio najvei frankofil, povezan sa idejom i kulturom Francuske, bio je sasvim predodreen za takvo nasledstvo. Verovalo se da bi se kraljeva poseta mogla podudariti sa njegovim izborom za lana Akademije Francuske.

Pripreme za put su pri kraju. Kralj odluuje da u Francusku ne ide preko Bea, a i preko Simplona, ve e morem putovati na razarau "Dubrovnik". Kralj je izabrao da se iskrca u Marselju, radije nego u Tulonu, jer je gajio simpatije prema drugom po veliini gradu u Francuskoj, koji se za vreme Prvog svetskog rata pokazao gostoljubiv prema Srbima. Bilo mu je stalo, da dolazei na tlo Francuske, najpre poseti groblje gde su sahranjeni Solunci. Dolazei u Francusku, na ratnom brodu, jugoslovenski suveren je isticao svoju poziciju pomorske sile na koju se mora raunati kad su u pitanju prava na Jadranu.

U UNIFORMI ADMIRALAPRIPREMAJUI se za put, kralj je mislio i o takvim detaljima kao to su: koju e obui uniformu i koja e odlija staviti. Kraljica je insistirala da obue uniformu admirala, ali to je "uniforma koja mi je neudobna, epolete me teraju da isteem vrat", protivio se kralj, jer se ugodno oseao samo u "ratnoj vojnikoj uniformi koju je nosio na Solunskom frontu". Ipak, kralj je prihvatio da putuje u admiralskoj uniformi, koja mu, po reima kraljice, "stoji kao salivena". Poslednji kraljev zvanini snimak nainjen u Jugoslaviji prikazuje ga u admiralskoj uniformi i to je, po miljenju svih, jedan od najlepih kraljevih portreta.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 2.deo

Put dragom prijatelju

UOI svog polaska iz Beograda, pie Vladeta Milievi, "kralj je bio nervozan; put u Sofiju bio ga je zamorio, uostalom, njegovo zdravlje nije sasvim dobro, trebalo je da se odmori ili da poe na banjsko leenje u neku jugoslovensku banju, ija mu voda pomae. Imao je samo 49 kilograma; bio je premoren". Jednom svom bliskom roaku, pred polazak kralj je rekao: "Voleo bih da sam se ve vratio!"

U pratnji kraljice, kneza Pavla i kneginje Olge, kralj Aleksandar je sa eleznike stanice u Topideru, vozom otputovao za Kosovsku Mitrovicu. Na topiderskoj stanici se, pre polaska, pozdravio sa francuskim otpravnikom poslova, gospodinom Knobelom, rekavi mu da je "vrlo radostan to ide u Francusku gde ima nekoliko prijatelja". "Ne nekoliko, ja takvih znam najmanje 42 miliona", odgovorio je Knobel.

Iz Kosovske Mitrovice kralj je nastavio put automobilom da bi se u luci Zelenika ukrcao na "Dubrovnik", razara Jugoslovenske kraljevske mornarice. Kralj je eleo da u otvorenom automobilu proe kroz Crnu Goru kako bi svaki Crnogorac na putu mogao da ga vidi. Vreme na putu je bilo uasno loe, naleti vetra i kie ibali su lica putnika. Uprkos tome, Aleksandar se divio pejzau i s ponosom govorio o njemu knezu Pavlu i kneginji Olgi, kojima je to bilo prvo putovanje kroz Crnu Goru, dok su prolazili kroz sela i gradove gde su ekali dugi paliri prolazak kraljevog automobila. Kratko su se zadrali u Rijeci Crnojevia. Tu su se putnici presvukli i ogrejali, jer su bili mokri do gole koe i promrzli od vetra i kie koja ih je ibala u otvorenom automobilu. Kralj se, krae vreme, zadrao sa predstavnicima lokalne vlasti, kojima je, na rastanku, obeao da e jednom doi u lov na divlje patke, kojih na Skadarskom jezeru ima u izobilju.

PUTNICI su, praeni vetrom i kiom, nastavili put i stigli na Cetinje, ukraeno ilimovima i zastavama. Zaustavili su se pred kraljevom rodnom kuom, koja je sada bila oficirski dom. Kralj je, s uzbuenjem pokazivao sobe u kui, obnavljaji uspomene iz najranijeg detinjstva. Posle kratkog zadravanja na Cetinju, stigli su u Budvu, a zatim u Miloer, gde je kraljica pokazala svoju vilu, koja je tek izgraena. Iz Miloera su se odvezli do Zelenike i ukrcali na razara "Dubrovnik", da prenoe i da se odmore pred dug put koji im je predstojao. Posle veere, iako umoran od puta, kralj je razgovarao sa predstavnicima grada i brodskim oficirima, interesujui se za meteoroloku prognozu.

Meteoroloki izvetaji su najavljivali loe vreme na moru. Kralj je bio lo pomorac, pa mu je knez Pavle savetovao da odustane od putovanja morem i da krene vozom preko Bea ili Simplona. Kralj nije hteo za to ni da uje, govorio je "ta bi rekli svi ovi brodski oficiri koji su radosni to me vide na brodu. Krenuu sutra `Dubrovnikom`, kako je i predvieno". Ali, na insistiranje kneza Pavla i knjeginje Olge, kojem se i Aleksandar pridruio, kraljica Marija je odustala da prati mua, ona e putovati vozom. Ministru dvora Antiu, koji je bio zaduen da se brine o kraljici, saoptavajui mu promenu odluke da ona putuje vozom, kraljica je rekla da je "tako gospodar naredio", nata je kralj Aleksandar dodao: "Antiu, jeste li sada zadovoljni?".

Sutradan, u ranim jutarnjim asovima, kralj je proetao komandnim mostom, susreo se sa zapovednikom broda Paviem kojem je rekao: "Ovom putovanju je sudbina namenila ulogu da krunie nae napore u stvari mira i meunarodne saradnje".

PO primeru starih kapetana duge plovidbe iz Boke Kotorske, kralj je elio da u crkvi manastira Savine upali sveu za sebe i sve putnike broda, da se pomoli Bogu da mu bude na pomoi sve do iskrcavanja. Odvezao se sa kraljicom, knezom Pavlom i kneginjom Olgom do manastira Savine. Putnici naoe zakljuanu crkvu. Kralj je dozivao kaluere, ali niko nije odgovarao. Kralj povue konapac i neujednaena zvonjava, neuobiajena u tim asovima, trgla je kaluera iz njegovih molitvi.

U velikoj urbi stari kaluer je pritrao manastirskim vratima, otvorio ih i stao od zaprepaenja kad je ugledao kralja i kraljicu. Zbunio se, stajao je kao nem. Kralj se izvinio to ga je zvonjavom uznemirio jer hoe da zapali svee u crkvi za srean put. Kaluer je otvorio crkvu i Aleksandar je zapalio svee, a potom je zatraio da vidi ezlo Svetoga Save, zatitnika Srbije. Bio je neprijatno iznenaen kada mu je kaluer rekao da to nije mogue, jer je relikvija dan pre bila odneta i izloena na izlobi u Kotoru.

Posle povratka iz Savine ponovo su doli na palubu "Dubrovnika", gde su se neko vreme odmarali, a onda se povukli u svoje kabine. Posle izvesnog vremena kralj, kraljica, knez i knjeginja su ponovo izali na palubu broda gde ih je ekao zapovednik Pavi sa svom posadom. Kralj oito dobro raspoloen stegao je kraljiinu ruku, zagrlio kneginju, a potom pruio ruku knezu Pavlu, u znak pozdrava, koji mu pri tom ree:

"Do skorog vienja!"

Kralj je odgovorio: "Ko zna?"

Kraljica, knez i kneginja su potom stepenicama sili na kej. Brodske sirene su oglasile polazak "Dubrovnika". Iz Jadranskog mora brod je kroz Otrantska vrata prvo uplovio u Jonsko, a potom u Sredozemno more.

Nekoliko asova poto su isplovili iz Zelenike, dve jugoslovenske podmornice koje si isplovile dva dana pre "Dubrovnika" i u tom asu plovile u pravcu Bizerte, javile su izuzetno loe vreme i veoma uzburkano more kod Malte. Savetovale su zapovedniku broda "Dubrovnik" Paviu, da koristi Mesinski moreuz. No je bila srana, olujna, niko nije mogao da zaspi. Sutradan, kralj se raspitivao za stanje broda i posade, je li brod oteen ili neko stradao u oluji? Na kraju je upitao:

"Hoemo li stii u Marselj u predvieno vreme?"

Zapovednik Pavi ga je u to uverio. Kralj je ostao na palubi i sa komandnog mosta pratio kretanje broda po moru, koje se najzad smirilo.

KRALJ PIE GOVORPOSLE Rta Bonifacio, kad je trebalo podesiti brzinu i kurs "Durovnika" sa kursom brodova francuske flote koji idu u susret "Dubrovniku", zapovednik Pavi je doao da javi kralju da e se brod zaustaviti. Zatekao ga je za pisaim stolom, pisao je govor.

Do susreta sa francuskim razaraima dolo je oko podne, pa je "Dubrovnik" u pratnji francuske eskadre nastavio put za Marselj.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 3.deo

Ustae kuju zaveru

UPOREDO sa pripremama preduzetim za putovanje kralja Aleksandra u Francusku, obavljene su i druge tajne pripreme koje e dovesti do drame u Marselju. Ove pripreme je vrila teroristika organizacija, poznatija pod imenom ustae, koju je predvodio Ante Paveli, u to vreme emigrant u Italiji. Sve do 1929. godine Ante Paveli je iveo u Zagrebu kao privatni pravni zastupnik bez klijenata i kao politiar bez sledbenika. On je vodio malu grupu hrvatskih separatista, koja je izdavala list "Hrvat" koji je ureivao Paveliev prijatelj Gustav Perec. To, zapravo, nije bio list, ve urnalistiki pamflet koji je objavljivao otrovne napade protiv Jugoslavije, protiv Beograda i protiv Srba."Izvan sumnje je svima i svakome, da mi Hrvati uopte nemamo dumanina kao to je Srbin, pa s tom injenicom treba raunati od sada, pa dok bude i jednog Hrvata i jednog Srbina", pisalo je u "Hrvatu".

Ante Paveli, organizator i predstavnik najreakcionarnijeg separatistikog dela hrvatske buroazije, pod vidom nacionalizma, a uz pomo klerofaista, osnova je 1928. godine ilegalnu faistiku organizaciju, koja je od 7. januara 1929. nosi ime Hrvatski ustaki pokret. Posle ukidanja ustavnih sloboda i zavoenja diktature, ukazom kralja Aleksandra od 6. januara 1929. godine, nemilosrdni policijski pritisak, onemoguio je delovanje ustaa. Najvei broj od njih je izbegao u Austriju, Maarsku i Italiju. Ante Paveli je emigrirao u Be, a njegov verni prijatelj Gustav Perec je pobegao u Maarsku.

Glavni grad Austrije bio je, u to vreme, centar okupljanja razliitih emigrantskih pokreta, kao i stecite mnogih stranih obavetajnih slubi. Izmeu ostalih tu su stalno bili prisutni lanovi VMRO i albanske iredentistike organizacije "Kosovari", iji je cilj bio prisajedinjavanje Kosova Albaniji.

Ante Paveli se, po odlasku u emigraciju, pored politikih akcija na ruenju Jugoslavije, odluio na diverzantsko-teroristike akcije uz podrku pojedinih istaknutih linosti iz Italije, Maarske i Bugarske. Neposrednu organizaciju svojih planova poinje odmah po emigriranju u Austriju, 17. januara 1929. godine. U Beu stupa u kontakt sa frankovcima, a pre svih sa bivim visokim funkcionerima Austrougarske monarhije: general pukovnikom Stjepanom Sarkotiem, pukovnikom Stjepanom Dujiem, zatim Ivanom Frankom i Ivanom Pereviem.

Istovremeno, Paveli konsoliduje i uvruje svoje veze i kontakte koje, potom, proiruje i u druge zemlje. Prvi saveznik kojeg je uspeo da pronae bila je VMRO, predvoena Ivanom Mihajlovim. Nastojei da uvrsti tu saradnju, Paveli je otputovao za bugarsku, preko Maarske i Rumunije.

U seditu VMRO koje se nalazilo u selu Banka, u neposrednoj blizini Sofije, sastao se sa predstavnicima Vrhovistike teroristike organizacije koja je predstavljala desno krilo VMRO-a: Stanievim, Hadovim, Kondovim i dr. sa kojima je, u ime ustake organizacije, potpisao deklaraciju o koordinaciji teroristikih akcija protiv Kraljevine Jugoslavije.

Zvanine italijanske obavetajne slube su ve ranije uspostavile delotvornu saradnju sa organizacijom Ivana Mihajlova. Nema sumnje da su Italijani koji su, takoe, imali veliki obavetajni centar u Beu, procenili da e imati koristi ako separatistiku hrvatsku emigraciju privuku na svoju stranu. Preko Mihajlova uspostavljaju kontakt sa Paveliem. Po savetu Mihajlova Paveli odlazi u Rim gde ga, posredstvom Mihajlova, najpre prima jedan visoki funkcioner italijanskog ministarstva inostranih poslova, a posle toga i sam Musolini, u vili "Torlonija".

Razgovori koji su usledili bili su toliko uspeni da je Musolini Paveliu odmah stavio na raspolaganje vilu u Bolonji u kojoj je on godinama iveo sa svojom porodicom: enom, sinom i dve kerke. U Bolonji je od tada bilo sedite ustakog Centralnog komiteta, a blagajne ustake organizacije stalno su se "punile znaajnim sumama novca - po nareenju Duea (Musolinija), zatim efa italijanske Tajne policije senatora Artura Bokinija i jednog od najboljih i najsposobnijih funkcionera Tajne italijanske slube, generalnog inspektora Erkole Kontija, koji je ujedno bio zaduen za voenje obavetajne akcije protiv Jugoslavije".

Stalno se nastanjujui u Bolonji Paveli je, pod uticajem Erkole Kontija, u drugoj polovini 1929. godine, odluio da formira ustake centre, gde god je to mogue. Be je bio mesto gde je formiran prvi takav centar,kojim su rukovodili Gustav Perec i Ivan Perevi. Drugi ustaki centar Paveli, preko svojih veza u faistikim krugovima Musolinijeve Italije, osniva u Bovenu, u itlaijanskoj provinciji Brei, u drugoj polovini 1931. godine. Osnivanjem ovog centra Paveli u njemu prebacuje svoj tab, koji je do tada bio u Bolonji. Takoe, u drugoj polovini 1931. godine osniva trei ustaki centar u gradu Serenu, u Belgiji. Iste takve centre osniva u Berlinu, za podruej Nemake i u Zagrebu, za podruej Hrvatske.

Svoju mreu centara Paveli je nastojao da proiri i van Evrope,pa sredinom 1931. godine alje dr Branka Jelia u Ameriku da tamo formira ustake centre. Jeli, koji je u Kraljevini Jugoslaviji formirao organizaciju hrvatskih domobrana i bio na njenom elu, istu takvu organizaciju formira i u Americi. Taj svoj potez je Paveliu potom obrazloio injenico da je u Americi nemogue formirati organizaciju diverzantsko-teroristikog tipa.

Meutim, kasnije su ipak osnovani ustaki centri u San Paolu, Montevideu, Buenos Ajresu i Pitsburgu. Paveli se sada usemerava na razvijanje svoje mree u Evropi i osnivanje logora za obuku terorista. Tako u Italiji formira est, a u maarskoj dva logora za obuku terorista za terorisitko-diverzantske akcije.

U Austriji gde je bio formiran prvi ustaki centar dolazi do prvog sukoba sa jugoslovenskom tajnom policijom. To je bio povod da Austrija, plaei se komplikacija i pogoranja odnosa sa Kraljevinom Jugoslavijom, otkae gostoprimstvo ustaama.Gustav Perec je bio primoran da pree u Maarsku, gde pod lanim imenom Emil Horvat, novcem koji je dobio od italijanskih slubi, zakupljuje poljoprivredno dobro Janka Pusta, uz samu jugoslovensku granicu. Janka Pusta ne samo da je bila na desetak kilometara od jugoslovenske granice, nego je bila i idealno mesto za obuku terorista koji bi se, potom, ubacivali u Jugoslaviju.

SUROVA LIKVIDACIJA UZ veliku pomo Zvonimira Pospiila logor u Janka Pusti se razvio u jaki teroristiki centar kojim je upravljao Perec, sve do 1933. godine. Naime, Pavlei je tada otkrio da je Perecova ljubavnica Jelka Pogorelec saradnik tajne jugoslovenske policije, to je ozbiljno uzdrmalo Pavelievo poverenje u njegovog zamenika Pereca. Nakon objavljivanja broure Milke Pogorelac o iskustvima iz Janka Puste, Paveli je bio potpuno ubeen da ga je njegov stari prijatelj i saradnik izdao. Pozvao ga je da doe u Bolonju i odmah ga smestio u zatvor Areco, tamnicu za nepouzdane lanove ustake organizacije. Uz prisustvo Pavelia je podvrgnut ispitivanju i nevienom muenju. Kada je muenju doao kraj, pie Vladeta Milievi, "Perec je bio samo krvava gomila mesa. ivot su mu okonala tri hica iz Pavelievog pitolja". ATENTAT U MARSELjU 1934. 4.deo

Kralj na - nianu!

SUDBINU Gustava Pereca doivela je i Jelka Pogorelec, sedam godina kasnije. Ustae su je pronale u Sarajevu i sprovele u zatovr u Zagrebu. Zverski je muena, a zatim, po nareenju Pavelia, ubijena.U meuvremenu, Janka Pusta je dobila novog upravnika umesto Pereca, Vjekoslava Servacija koji je neko vreme bio u Italiji sa Paveliem. Servaci, kao i ranije Perec, nije na ovom "seoskom posedu" proizvodio penicu, kako je glasilo u ugovoru o zakupu, ve teroriste, i to one najteeg oblika.Saznavi za delatnost Janka Pusta, vlada Kraljevine Jugoslavije je u nekoliko navrata upuivala note protesta Maarskoj, koje su na kraju i urodile plodom. Maarske vlasti, 1934. godine, rasputaju logor Janka Pusta, ali su preutno dopustile da ustae svoj teroristiki centar smeste u gradi Na Kanjiu koji se nalazi nedaleko od Janka Puste. Meutim, to je bilo samo prividno, jer je jedan broj ustaa i dalje ostao u Janka Pusti, gde su u toku septembra obavili poslednje pripreme za atentat.U logoru su ostali oni sa kojima se izvodila specijalna obuka za atentat, pod kontrolom specijalnih instruktora. jedan od glavnih je bio pripadnik VMRO Vladimir ernozemski, alijas Veliko Kerin. Meutim, veina ustakih terorista iz Janka Puste prelazi u Italiju, gde je bio organizovan vei broj logora du italijansko-jugoslovenske granice u kojima se prvenstveno obavljala vojna obuka. Posredstvom visokog funkcionera ministarstva unutranjih poslova Italije Erkole Kontija oruje i municiju ustae su dobijale od italijanske vlade.Ustae su, u isto vreme, bile aktivne i na teritoriji Jugoslavije gde su izvele mnogobrojne teroristike akcije. Meutim, time se nisu zadovoljile, pa su pokuale i oruani ustanak. Ante Paveli, Perec i Servaci su na sastanku u mestu pitalu, u Austriji, odluili da se, preko ustakog centra u Zagrebu, ubaci jedan broj istaknutih ustaa. NJihov zadatak je bio da se poveu sa domaim ustaama i pokrenu ustanak. Ustae su se prebacile na Velebit i povezale sa ustakim centrom u Gospiu u kome su delovali dr Andrija Artukovi, advokat iz Gospia, Marko Doen veleposednik iz Gospia i bivi austrougarski oficir Joco Rukavina. Zbog slabe organizacije, do opteg ustanka nije dolo i sve se svelo na nekoliko diverzija na vojne objekte i sukobe sa andarmerijom. Najvei broj uesnika je uhvaen i na suenju su svi dobili vremenske kazne. Andrija Artukovi, Joco Rukavina i Marko Doen, sa nekoliko ubaenih ustaa, pobegli su u Zadar, a odatle preko Rijeke u Bogataro u Italiji, gde se nalazio logor za obuku terorista.Nakon neuspelog ustanka, Paveli i njegovi saradnici su, sumirajui rezultate iz prethodnog perioda, zakljuili da se takvim teroristikim akcijama postiu samo delimini rezultati. Isto tako, zakljuili su da e takvo teroristiko delovanje, u duem periodu, imati negativne posledice i izazvati negativan efekat. Sve bi to moglo da ih diskredituje kod njihovih mentora, u prvom redu Musolinija.MEU najvanijim tada donetim zakljucima je zakljuak da kralj Aleksandar Prvi Karaorevi predstavlja kohezioni elemenat zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca ija bi eliminacija dovela do nemira, to bi stvorilo pogodno tle za ostvarivanje njihovih ciljeva - razbijanja Jugoslavije i stvaranje Nezavisne drave Hrvatske. Tvrdo ustako jezgro koje je predvodio Ante Paveli zastupalo je ideju o ubistvu kralja, kojeg su, inae, zvali "Aleksandar poslednji". Nasuprot ovoj stajala je druga sturja u redovima ustaa koja se tome protivila, smatrajui da se takvim teroristikim akcijama ne dolazi do eljenog cilja. U kampanji pokrenutoj preko ilegalnih ustakih listova pobedila je struja Ante Pavelia, koja je ubedila lanstvo ustake organizacija o neophodnosti takve akcije.

Posle odluke o ubistvu, Paveli je ekao zgodnu priliku za izvrenje atentata na karalja. Prvi put mu se ta prilika ukazala 17. decembra 1933. godine, prilikom dolaska kralja u Zagreb, kako bi tamo proveo svoju porodinu slavu. Kada je za to saznao, Paveli formira dve grupe od odabranih terorista. Prvu je predvodio Petar Oreb iz logora Fontekijo u Italiji, a drugu Ivan Hereni iz Janka Puste, u Maarskoj.Dolazak suverena u drugi po znaaju grad kraljevstva odvijao bi se po unapred utvrenom protokolu. Meutim, uoi kraljevog dolaska, u noi izmeu 16. i 17. decembra, zagrebaka policija je upozorena od policije iz Beograda, na osnovu podataka dobijenih od Jelke Pogorelec, da se u predgrau Zagreba u Ulici tore broj 34 nalaze teroristi koji spremaju atentat na kralja. ef zagrebake policije dr Josip Vragovi je tek sutradan u 7 sati ujutru uputio na tu adresu dvojicu agenata uria i Leia. Kada su stigli pred naznaenu kuu, doekala ih je estoka paljba iz automatskog oruja. uri je ubijen, a Lei ranjen, to su teroristi iskoristili i pobegli. To je, meutim, bila rezervna grupa atentatora, a glavna, koju je predvodio Oreb, ve se nalazila u gradu. ekali su kralja na trgu Zrinjskog kuda je trebalo da proe na putu od stanice do Gornjeg grada, gde se nalazila njegova palata.Oreb i dva lana njegove grupe bili su obueni u skijaka odela. Dva alan grupe su nosila skije, a Oreb - nita. Plan je bio vrlo jednostavan: u trenutku nailaska kralja dvojica terorista bi bacili skije ispred kraljevskog automobila, to bi skrenulo panju obezbeenja, a Oreb bi to iskoristio, bacio bombu i dokrajio posao pitoljem, ako bi bilo potrebno. U predvieno vreme pojavio se kraljev automobil, a hiljade ljudi se tiskalo napred kako bi bolje videlo kralja i pozdravilo ga. ofer se kolima jedva probijao kroz masu, a kralj dirnut doekom sa osmehom je otpozdravljao.Oreb je zakljuio da je doao njegov trenutak, pred njim je bio ovek kojeg su mu predstavili kao krvavog tlaitelja hrvatskog naroda. Meutim, kada bi sada bacio bombu na kraljev automobil, pomislio je, njegove rtve bi bili i mnogi Hrvati, pokolebao se i odustao.

HAPENJE OREBAKADA je kraljev automobil proao, dao je znak svojim sauesnicima i svi su se uputili da se pridrue drugim teroristima. Dok se pribliavao shvatio je da je kua zauzeta, pa su se sva trojica terorista, svaki svojim putem uputili prema maarskoj granici. Na putu Oreb se pridruio grupi Cigana i sklonio se u njihov tabor, ali ga je policija pronala i uhapsila, a ubrzo i drugu dvojicu.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 5.deo

Tri grupe atentatora

DRUGA grupa terorista, predvoena Hereniem, koja je u sluaju da prva ne uspe trebalo to da uradi sutradan u katedrali, posle sukoba sa policijom i gubljenja kontakta sa Orebom prela je u Maarsku.

Izbor Oreba, "najboljeg ustae", da ubije kralja u Zagrebu, pokazivao je da to nije osveta nekadanjih progonjenih zatvorenika, ve pokuaj ubistva kojim smiljeno upravlja dobro organizovana zloinaka grupa, podsticana, vrlo verovatno, od nekih velikih sila koje su je titile i nesumnjivo novano joj pomagale. aljui Oreba u Zagreb, pie Klod Elan, Paveli mu je kazao: "Uiniti to to ti se kae; ne boj se nieg i vrati nam se iv i zdrav, pa e dobiti 500.000 dinara; bio si obian nikogovi celog ivota a posle ovoga moi e da ivi kako hoe i gde hoe."

Briljiva policijska istraga koju su preduzeli jugoslovenski istrani organi, nakon hapenja Oreba, Pogoreleca i Begovia, dovela je do uznemirujuih otkria, da je u pitanju spremanje tajnog rata protiv Jugoslavije, rata iji bi glavni cilj bio ubistvo kralja, koje moe da povue za sobom raspad Kraljevine i da zadovolji sve neprijatelje jugoslovenskog jedinstva. Kralju su savetovali, posle ovoga, da povede kampanju koja bi demaskirala ruku koja usmerava oruje, onoga ko naoruava tu ruku, ko zna za zloinake namere, a ne spreava ih niti na njih ukazuje.

Aleksandar je to odbio vie zabrinut da ne pokvari anse za smirenje u Evropi, nego iz brige za svoju linu sigurnost. Pristao je samo na to da se saveznikim i prijateljskim zemljama, kao i Sekretarijatu Drutva naroda, preda iscrpna dokumentacija koja bi im otvorila oi u vezi sa ratnom koji mu je objavljen i koji preko njega preti i Jugoslaviji, a sa njom i njenim saveznicima i miru u svetu.

U TOKU istranog postupka, utvreno je da su optueni pripadali ustakoj teroristikoj organiazciji, da su pripremali atentat na kralja i da su novac dobili od Musolinijeve tajne slube. Oreb je bio obdaren udesnim pamenjem, frustrirane prirode, ali smele. On je ispriao bez okolianja i do najmanjih detalja sve priznao, bez ikakvih protivrenosti kakve se najee otkrivaju u priznanjima dobijenim pod policijskim "iznuivanjem".

Sasvim je drugaiji Begovi, drugooptueni. To je mlad ovek, star dvadesetak godina, tip ogorenog studenta, opasan proizvod intelektualne sredine. Sve je poricao, pokuavajui na taj nain da se odbrani.

Treeoptueni Pogorelec je bio, kako je izjavio, samo sluajni sauesnik. Onoga dana koji je bio odreen za izvrenje atentata tek je poloio zakletvu: pred sveama, bombom i revolverom.

Na procesu pred Sudom za zatitu drave, marta 1934. godine Oreb je osuen na kaznu smrti, a ostala dvojica na vremenske kazne.

Neuspeh atentata u Zagrebu nije pokolebao Antu Pavelia da priprema novi. Ali na osnovu dosadanjih iskustava on zakljuuje da je angaovanje ustaa iz zemlje veoma rizino, a dalji neuspeh bi rezultirao gubitkom pozicija koje ustae uivaju u Italiji i Maarskoj. S toga pristupa taktici pripremanja atentata mnogo detaljnije i sa angaovanjem terorista koji nisu pripadali ustakoj organizaciji.

Kada su u tampi objavljene vesti o predstojeim posetama kralja Aleksandra Sofiji i Parizu, ustaki Komitet u Bolonji je zapoeo grozniave pripreme ponovnog atentata na kralja.

Krajem avgusta 1934. godine, na poziv Pavelia, voa VMRO Ivan (Vano) Mihajlov je doputovao u Rim kako bi se dogovorili o mestu, danu i asu izvrenja atentata. Razgovori su voeni u hotelu "Kontinental" u kojem je veina teroristikih organizacija sa Balkana odravala svoje sastanke. Razgovoru izmeu Pavelia i Mihajlova prisustvovao je i generalni inspektor tajne slube Italije Erikole Konti. Govorilo se o mogunosti atentata u Sofiji, emu se Mihajlov usprotivio, jer se plaio da bi mogao biti ubijen i kralj Boris, kao i da bi atentat u Sofiji mogao dovesti do rata protiv Bugarske. Odlueno je da to bude Francuska, raunajui i na to da meunarodni potresi na koje su teroristi raunali mnogo bi bili vei ako se atentat izvri u Marselju ili u Parizu nego u Sofiji.

VE je tada do poslednjeg detalja bio poznat zvanini program kraljevog boravka u Francuskoj. Paveli i Mihajlov su se dogovorili da pripreme vie grupa radi izvoenja atentata. Prva grupa je trebalo da pokua da izvri atentat odmah po kraljevom dolasku u Marselj. Za sluaj da ona ne obavi zadatak, druga je trebalo da pokua ubistvo bombom u pogodnom trenutku. Trea grupa je bila pripremljena za delovanje u Parizu. U sluaju da nijedna od tri grupe ne uspe da ubije kralja, bila je pripremljena i etvrta grupa za delovanje u Engleskoj koju je kralj, posle zvaninog boravka u Francuskoj, nameravao posetiti, inkognito, kako bi se susreo sa svojim sinom, krunskim princom Petrom, koji je pohaao koled u Saseksu.

Svoju odluku Paveli je propratio snanom propagandom u emigrantskoj tampi, napadajui kralja i njegovu politiku prema Hrvatima. Regrutuje veliki broj ljudi i upuuje ih u logore koji su ve postojali, a osniva i nove gde god je to bilo mogue. Voa ustaa izdaje deklaraciju kojom izmeu ostalog, osuuje kralja Aleksandra na smrt. Paveli deklaraciju alje svojim poverljivim ljudima u Belgiji, s tim da mu je vrate kao deklaraciju prihvaenu od celokupnog lanstva Hrvatskog saveza. Iako nije ni itana na skuptini, deklaracija je vraena Paveliu kao toboe usvojena od celokupnog lanstva Hrvatskog saveza i odmah objavljena u listu "Nezavisna drava Hrvatska". To je bio signal, i od tad po ustakim logorima irom Evrope poinju intenzivne pripreme za atentat.

Najintenzivnije su, bez sumnje, one u logoru Janka Pusta i Na Kanjii, gde ustae za izvrenje atentata obuava instruktor iz VMRO ernozemski. Nakon obimne pripreme izmeu 15 najuspenijih terorista, ija je odanost ustakom pokretnu prethodno dobro proverena, kockom su izabrana trojica atenatora. To su poznati teroristi Mijo Kralj, Ivan Raji i Zvonimir Pospiil. etvrtog atentatora ernozemskog ije je pravo ime Vlado Georgijev Kerin, Paveli je sam odabrao na predlog Ivana Mihajlova.

PROFESIONALNI UBICAERNOZEMSKI je u stvari bio Vlado (Veliko) Georgijev Kerin, pripadnik VMRO, roen u selu Kalemsija, u rodopskom delu Makedonije (po nekima u selu Kamenice u Bugarskoj), bugarski dravljanin. Pripadao je teroristikoj organizaciji Ivana (Vana) Mihajlova i neko vreme bio njegov ofer. Poznat je kao terorista koji je izvravao smrtne kazne - predavao ih "ernoj zemlji", pa otuda ernozemski - nad onima koje je VMRO osudio na smrt. Izvrio je vie atentata: utvreno je da je 1928. ubio bugarskog poslanika Dimova, a 1932. posalnika Tomglevskog. Oba puta je bio osuen na smrt, ali je pomilovan i tako izbegao kaznu.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 6.deo

Uzbuna zbog ustaa

NIJEDAN od odabranih terorista, pripadnika teroristikih grupa, nije bio upoznat sa vremenom i mestom atentata. Mijo Bzik, sekretar Centrale u Bolonji, uz pomo Vjekoslava Servacija, koji je u meuvremenu postao upravnik Janka Puste, imao je zadatak da teoristima obezbedi lane identitete i lane putne isprave, falsifikovane pasoe.

Kralj, Pospiil i Raji su jedini dobili lane pasoe od maarske obavetajne slube, posredstvom i vezom Ivana Perevia. NJih trojica su, po nareenju Ante Pavelia, doli u Cirih gde su ih ekali Eugen Kvaternik i ernozemski, koji su doli iz Italije. Kvaternik ih je upoznao sa planom atentata i rezervnom varijantom, koju je izradio zajedno sa Antom Paveliem.

U isto vreme, Paveli je u Londonu poslao Andriju Artukovia, a u Brisel Stjepana Peria. "Plavu damu" i Petra je poslao u Pariz, sa lanim ehoslovakim ispravama. "Plava dama" je, kao manje sumnjiva, imala zadatak da prenese oruje za teroriste. Po prelasku u Francusku, odsela je u hotelu "Regina" u Avinjonu, pod imenom Mari Vudro, ehoslovake dravljanke.

Grupa terorista koju je predvodio Kvaternik je iz Ciriha dola u Lozanu, a sutradan je, snabdevena maarskim pasoima, krenula brodom preko enevskog jezera ka francuskoj granici. Jedni su sili u Toninu, a drugi u Evijanu, s dogovorom da se nau u vozu za Pariz. Iz voza su izali u Fontenblou i autobusom stigli u Pariz. im su stigli otili su u bioskop, a da jo nisu potraili smetaj. Usred predstave Kvaternik je dao znak Kralju i Pospiilu da izau, a onda su otili u biro za vize gde ih je prijavio kao imaoce ehoslovakih pasoa, pa im francuska viza nije bila potrebna. Vratio se u bioskop i sa drugom dvojicom uradio isto. Zatim ih je smestio u hotel "Reginu", gde su se prijavili pod ekim prezimenima Suk, Novak, Silni i Bene. Sam Kvaternik, sada pod imenom Kramer, je otiao u hotel "Belvi", da bi se sutradan premestio u hotel "Komodore". Sve do 6. oktobra, Kvaternik se brine o svojim tienicima. Menja im hotele skoro svakodnevno, eta sa njima po Parizu, ui ih da se snalaze u metrou, kupuju najotmeniju garderobu: nove eire, odela, tane, satove...

U RANIM jutarnjim asovima, 7. oktobra, ernozemski i Mijo Kralj polaze za Avinjon sa Kvaternikom, gde su se u hotelu "Regina" sreli sa tajanstvenom "Plavom damom", a potom poli za Eks An Provans, gde su se razdvojili i odseli u dva hotela. Sutradan, 8. oktobra, svi su poli za Marselj, gde im je Kvaternik dao plan grada i pokazao pogodno mesto odakle bi pucali na kralja. Uvee su se vratili u Eks, gde su prenoili, sem Kvaternika, koji je to vee otputovao za Montre.Na dan atentata, 9. oktobra, "Plava dama" predala je atentatorima etiri revolvera, etiri bombe i municiju. Kerin i Kralj su seli u autobus i otili za Marselj.

Pospiil i Raji su ostali u Parizu, u rezervi, da stupe u dejstvo ako njihovi sauesnici ne uspeju u Marselju. Poto je protokol kraljevog boravka predviao i posetu Versaju, oni su proveli 7. i 8. oktobar u Versaju, gde su odseli u hotelu "Zlatni lav". Prouili su ulice i gradska raskra kuda mora da proe kraljeva pratnja, sledei marrutu kraljevog puta, koju su dobili od Kvaternika. Izabrali su pogodno mesto i ugao odakle se najbolje moe pucati na kralja i vratili se u Pariz da u svom hotelu saekaju ishod iz Marselja.

Kada je odlueno da jugoslovenski kralj poseti Francusku, odreen je najvei stepen budnosti. Sluba francuske Nacionalne bezbednosti, u saradnji sa Ke dOrsejom, jugoslovenskim poslanstvom u Parizu i jugoslovenskom obavetajnom slubom sastavili su spiskove sumnjivih lica koje su stavili pod prismotru ili ih proterali iz Francuske. Pojaana je kontrola nad strancima u Francuskoj i onih koji tih dana dolaze u Francusku. Cele nedelje uoi kraljevog dolaska u Marselj policajci su se svakodnevno sastajali i utvrivali pojedinosti svog delovanja. Odlueno je da kraljev put kroz Marselj osigurava 1.500 pozornika, odred policajaca na konjima i 200 policijskih inspektora u civilu. Dva dana pre kraljevog dolaska, u Marselj je stigao glavni direktor Nacionalne bezbednosti.

JUGOSLOVENSKA obavetajna sluba je neposredno pred kraljev dolazak, preko svojih agenata, doznala da se priprema atentat. Sa svih strana sizali su izvetaji o kretanju Pavelievih agenata i grupa ustaa koje su neprekidno putovale iz jedne u drugu zemlju. "Moja celokupna obavetajna mrea bila je u stanju uzbune", pie Vladeta Milievi, stalni jugoslovenski predstavnik u Interpolu. On dalje nastavlja: "Kada sam po nareenju ivojina Lazia, ministra unutranjih poslova, stigao u Pariz, znali smo da su teroristi ve na francuskoj teritoriji, ali nismo imali preciznije informacije o njihovoj taktici, niti smo mogli da pronaemo makar jedan podatak koji bi nam omoguio da im otkrijemo trag. Tek kada je to bilo isuvie kasno, utvrdili smo da su u Francusku dole dve grupe terorista, kao i da se oni nisu rasporedili u Marselju, gde je bilo predvieno izvrenje atentata, ve u drugim mestima..."

U jutarnjim asovima, 9. oktobra, jugoslovenska obavetajna sluba je dobila izuzetno vane podatke od jednog njenog agenta iz Italije. Ukazano je da e se atentat dogoditi u Marselju, da je odreeno troje, etvoro teroriste da ga izvedu i da je druga grupa nastavila ka Parizu, gde bi ponovo pokuala da ubije kralja u sluaju da grupa u Marselju to ne uspe. Svakako, najvaniji podatak koji su tom prilikom dobili jugoslovenski obavetajci je onaj koji je govorio da e teroristi putovati sa ehoslovakim pasoima.

O ovom saznanju odmah je upoznat jugoslovenski ambsador u Parizu dr Spalajkovi, koji je ve bio u Marselju i organi francuske bezbednosti. Takoe su zahtevali da se o ovome obavesti kralj lino. Meutim, kada je Spalajkovi obavestio kralja Aleksandra o pripremi atentata i o zahtevu Milievia o odustajanju posete Marselju, jedini kraljev komentar je bio: "Sada je za to isuvie kasno. Moramo se drati programa".

POZNATI ZLIKOVCIMIJO Kralj, drugi odabrani atentator, roen je 1908. godine u Koprivnici, u Hrvatskoj. Pripadnik je ustake organizacije od njenog osnivanja, organizator je i izvoa vie teroristikih akcija u zemlji.Zvonimir Pospiil je, takoe, od poetka bio lan ustake organizacije i istaknuti terorista. Roen je 1904. godine u Hrvatskoj, gde je iveo do 1928. godine, kada je, zbog ubistva Tonija legela, direktora vodeeg zagrebakog dnevnika i dvojice policajaca koji su hteli da ga uhapse, pobegao u inostranstvo. Jugoslovenski sud ga je u odsustvu osudio na smrt.Ivan Raji je kao ekonomski emigrant iveo u Brazilu. Tamo je zavrbovan za ustaku organizaciju, a potom upuen na obuku u teroristiki logor Janka Pusta, u Maarskoj.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 7.deo

Ubica klie kralju!

RAZARA Jugoslovenske ratne mornarice "Dubrovnik", na kome se nalazio kralj Aleksandar, pribliavao se Staroj marseljskoj luci, praen francuskim topovnjaama, na kojima su u susret kralju poli Pietri, ministar mornarice, i admiral Diboa. Kralj ih je primio u salonu razaraa, na otvorenom moru.

Dok je zapovednik Pavi, na komandnom mostu broda, primao ministra i admirala, kralj je u svom salonu, uz pomo sobara Zeevia doterivao svoju admiralsku uniformu, preko koje je stavio veliku lentu francuske Legije asti. Stari kraljev sobar predloio mu je da stavi ispod uniforme pancir, neku vrstu metalne ploe: "Velianstvo, to je iz opreza!". Kralj je to odbio ukorivi sobara: "Zar te nije stid Zeko, mi idemo u Francusku, to znai svojima". Kralj je potom primio u svom salonu ministra Piteria i admirala Dibua, koji su doli u pratnji ministra Jevtia. U prijatnom razgovoru nastavili su put ka Marselju, koji je sveano okien u posebnom svearskom raspoloenju doekivao jugoslovenskog kralja.

Kako je Marselj izgledao, tog 9. oktobra 1934. godine, Simon Misirli, dopisnik "Ilustrasiona" iz Beograda, pie: "Marselj je treptao u optem veselju, okien zastavama, trikolorima istih boja - plava, bela i crvena. Poreane vodoravno, boje obeleavaju jugoslovensku trobojnicu, a iste boje ali uspravno stavljene, to je francuska trikolora. NJima su, ne samo ulice u centru grada, ve i predgraa bila ukraena. Bio je to dan radosti u tipino mediteranskom raspoloenju, svi su bili razdragani. Restorane na glavnoj marseljskoj saobraajnici, na Aveniji Kanabier, i po okolnim ulicama ispunila je buna i razdragana masa naroda. A du celog predvienog kraljevog puta - od Stare luke do Spomenika ratnicima sa Solunskog fronta - prozori i balkoni ispunjeni su grozdovima ljudi, ena, dece..."

TANO u etiri asa posle podne odjeknule su topovske salve. Jugoslovenskir razara "Dubrovnik" ulazi u marseljsku Staru luku, u pratnji krstarica "Kolber" i "Diken", koje su ga doekale na otvorenom moru.

Ulazak jugoslovenskog razaraa u marseljsku luku, gospoa Simon je opisala ovako: "Svi francuski brodovi koji su se nali u luci, pozdravljaju jugoslovenski razara. Na domaku luke, u usporenoj plovidbi, povrinom mora dominiraju krupne, sive siluete francuskih krstarica koje prate savezniki razara. Uz kej su ukotvljene podmornice, na njihovim palubama, dugim i tankim kao dinovske cigare, besprekorno su postrojene njihove posade. Mnotvo barki prekrilo je luku ispod tvrave Sen an. Eskadrile aviona paraju nebo... `Dubrovnik` je u luci. Gromoglasno `Ura!` sa svih brodova, radosni usklici graana".

Na pontonu, uz Kej Belgijanaca, zvanine linosti saekuju kraljevski brodi sa razaraa "Dubrovnik". Meu njima je ministar spoljnih poslova Francuske Luj Bartu, verovatno zadovoljan, jer je ova poseta jo jedan uspeh njegove diplomatije.

Kraljevski brodi pristaje uz kej. Vojna muzika intonira jugoslovensku himnu i "Marseljezu". Kralj Aleksandar se iskrcava. On je u uniformi admirala, crni redengot preko grudi preseca lenta Legije asti. O boku mu je pozlaeni ma, a na glavi dvorogi admiralski eir. Kralj se srdano rukuje sa ministrom Bartuom, zatim pozdravlja etu postrojenu u njegovu ast. Pozdravlja se sa grupom francuskih ratnika sa Solunskog fronta koji su eleli da pozdrave jugoslovenskog saveznikog vladara, im on kroi na francusko tle.

KRALJ u pratnji Bartua i generala ora seda u crni otvoren luksuzni "dela", automobil marseljskog prefekta i, neto posle 16 asova sveana povorka je krenula. Na elu su policijska kola u kojima je generalni kontrolor Slube nacionalne bezbednosti Sisteron, odreen da prati jugoslovenskog kralja dok je u Francuskoj. Iza je odred trubaa, a onda pripadnici Mobilne garde na konjima. Potom, ide automobil u kojem je kralj crni "kupe", iji je krov, iznad zadnjih sedita, po zahtevu ministra Bartua bio otvoren. Kralj je sedeo na zadnjem seditu na desnoj strani, a na levoj je ministar Bartu. Spram Bartua, na pomonom seditu je general ozef or, lan Visokog ratnog saveta, takoe, odreen da bude u kraljevoj pratnji na celom putu po Francuskoj. Dva visoka oficira jau na konjima iza kraljevih kola.

Povorka sporo napreduje Avenijom Kanabier, praena zvucima "Marseljeze". Sa jedne i druge strane, na trotoaru, stajala je ogromna masa naroda da pozdravi uvaenog gosta. Kolona je polako odmicala i sve je izgledalo kao prijatan i spontan doek, a onda, pie gospoa Simon, "kao udar groma, nastaje tragedija. Kada su kraljeva kola stigla na skver ispred palate Berze, jedan ovek iskoio je iz gomile naroda na trotoaru. Klie: `iveo kralj!` i kree se ka kraljevim kolima, nosei u desnoj ruci buket cvea. Iznenada je skoio na papuicu automobila, odbacio buket cvea i iz revolvera je ispalio vie hitaca u pravcu kralja, ministra Bartua i generala ora. Dok je ofer Foasak pokuao da atentatora sprei u njegovoj ubilakoj nameri, potpukovnik Piole usmerio je svoga konja i dva puta sabljom udario ubicu koji je pao na kolovoz. Atentator je i u padu, i sa zemlje, nastavio da puca - na policajce i na svet du trotoara.

Guva na trgu dostie vrhunac. Puca i policija. Masa hoe da linuje ubicu koji lei na kolovozu - nepomian, krvav. Policajac ga sklanja i smeta u oblinji kiosk. Dva sata kasnije zavrila se njegova agonija, u jednoj od kancelarija marseljske slube bezbednosti".

Kraljeva kola sa francuskim marinskim oficirima i njihovim jugoslovenskim kolegama prevoze kroz okupljeni narod nepokretno kraljevo telo, poloeno na okrvavljeno zadnje sedite, ka Prefekturi. Ogromna masa naroda koja je bila pred Prefekturom i ekala kraljev dolazak, kada je videla da kraljeva kola ulaze u zgradu Prefekture velikom brzinom i da je sveana pratnja u haosu, a pogotovu kad su uli pozive oficira: "Ima li nekog od lekara?" - bilo je jasno da se dogodilo neto nepredvieno, tragino.

MARSELJSKA policija proverila je sve hotele, detaljno ispitujui sumnjive, posebno one hrvatskog porekla i one sa ehoslovakim pasoem. Nije uspela da pronae teroriste, jer su oni, kako se kasnije iz njihovih iskaza videlo, bili u Eks An Provansu i u Marselj su doputovali autobusom samo dva sata pre atentata, dok su dvojica ostala u Parizu, pa se preselila u Versaj, u hotel "Zlatni lav". Kasnijom istragom je utvreno da se ubica Kerin sluio lanim ehoslovakim pasoem na ime Suk, Mijo Kralj, na ime Silni, Pospiil na ime Novak, a Raji na ime Bene.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 8.deo

Tri smrtne rane

NA poziv oficira, javio se jedan mlad vojni lekar. Odveli su ga u Prefekturu teko ranjenom kralju, koji je leao u prefektovoj kancelariji, na trosedu presvuenom zelenim somotom. Ranjeni kralj, lica olovne boje, jedva jo daje znake ivota. Nekoliko minuta posle 17.00 asova kralj je izdahnuo. Lekari su utvrdili da je jedan kurum pogodio desnu stranu grudi, u predelu jetre, a zatim uao u toraks. Na telu su bile tri rane: pogoeni su leva ruka, rame i lopatica, na istoj strani. Rane su bile veoma teke i kralj nije mogao biti ni udom spasen.

Kralj Aleksandar je leao na trosedu u prefektovoj kancelariji u admiralskoj uniformi, krvavoj, oiju sklopljenih i prekrtenih ruku na balaku maa. Kraljevo telo je do pola bilo prekriveno jugoslovenskom trobojkom. Ubrzo je na odar poloeno nekoliko buketa cvea. Kraj mrtvog kralja francuski oficiri, isukanih maeva, dre poasnu strau.

Dok je kralj umirao, na drugom kraju grada u operacionoj sali bolnice "Boji dom", ministar Bartu se bliio svom ivotnom kraju. Umro je u 17.40 asova, tri etvrt sata posle kralja Aleksandra. Bartua je metak pogodio u desnu nadlakticu, a zatim presekao glavnu arteriju. Spora vonja taksijem zbog guve i pometnje u gradu i neadekvatno ukazana prva pomo bili su fatalni za ministra Bartua. On je izgubio mnogo krvi, i kad je stavljen na operacioni sto, ve je bio gotovo bez i kapi te ivotne tenosti, pa ni transfuzija nije pomogla.U isto vreme, u bolnici "Miel Levi" operisali su teko ranjenog generala ora. Generala je pogodilo vie zrna u grudni ko, obe nadlaktice i stomak. Uspena operacija i snana konstrukcija uinili su da je general ozef or, junak sa Verdena i Solunskog fronta, jedini preiveo.

U KANCELARIJI marseljske slube bezbednosti, pogoen sa vie metaka u telo i ranjen udarcima sablje po glavi umro je ubica Kerin, ne izgovorivi nijednu re. Posedovao je ehoslovaki paso na ime Petrus Keleman, dva pitolja "mauzer" i "valter", dve bombe, busolu i 1.700 francuskih franaka. Sem pasoa koji je izdao ehoslovaki konzulat u Zagrebu, nikakve druge isprave nije imao, ali na desnoj ubicinoj ruci bile su istetovirane mrtvaka glava i dve ukrtene kosti, a iznad etiri slova, irilicom VMRO, to je ukazivalo da je ubica pripadao toj teroristikoj organizaciji. Odmah se naslutilo da iza ubice stoji odreena grupa ili organizacija i da atentat nije delo pojedinca, ili oveka poremeena uma, niti nekog nepomirljivog fanatika koga pokree lina mrnja.

Kraljica Marija je 8. oktobra krenula iz Beograda, preko Austrije i vajcarske, da bi se sa kraljem susrela u Parizu. Putovala je specijalnim vozom sa ministrom dvora Antiem i svojom pratnjom. Radosna to e ponovo videti Pariz, ali ne i potpuno bezbrina, jer su joj kasnile vesti o kraljevom dolasku u Marselj. Kraljica nije nita znala o drami koja se desila u Marselju sve dok voz nije preao vajcarsko-francusku granicu. U Bezansonu je, po nalogu francuskih vlasti, Pereti Roka, prefekt Departmana Du, obavestio ministra dvora Antia da je kralj ubijen. Bio je slomljen ali i dovoljno priseban. Saekao je izvesno vreme da zagospodari svojim oseanjima i da se pripremi za ovaj isuvie bolni zadatak. Zatraio je da ga kraljica primi. Ona je bila zbunjena ovom zakasnelom posetom, jedan sat pred pono. Saoptio joj je da je njen mu i kralj Jugoslavije ubijen u Marselju. Kraljica je samo upitala: "Je li se muio?" A onda nastavila:

"Umro je na dunosti, a to je smrt koje je on dostojan". Zatraila je da neko vreme bude sama u kupe-salonu.

KRALJIIN vagon je iskopan iz voza za Pariz i prikljuen specijalnom vozu koji je krenuo za Marselj. Prefekt Pereti pratio je uzvienu gou do Liona. Opratajui se sa njim kraljica je rekla: "U nesrei koja me je zadesila, postoji izvesna, slaba uteha: kralj je napustio duu u zemlji koju je, posle svoje, najvie voleo".

Na lionskoj eleznikoj stanici kraljicu su doekali, maral dvora general Dimitrijevi i njegov pomonik i zajedno su krenuli iz Liona za Marselj. Bilo je pet asova izjutra kada je voz uao u marseljsku elezniku stanicu Sen arl. Na peronu kraljicu su doekali francuski ministar mornarice Pietri, jugoslovenski poslanik u Francuskoj Spalajkovi i prefekt Marselja uano. Kraljica je izala iz voza na peron marseljske eleznike stanice. Priguene rei sauea i kraljica se, potom, upuuje automobilom ka marseljskoj Prefekturi.

U zgradi Prefekture, gde je lealo beivotno kraljevo telo, "kraljica ulazi, vrata se za njom zatvaraju, ostaje sama, uje se duboko jecanje, ostaje dugo pored odra svog supruga", zapisao je dopisnik "Ilustrasiona" iz Beograda.

Specijalnim vozom iz Pariza, pet sati posle dolaska kraljice, stigao je u Marselj predsednik Francuske Alber Lebren u pratnji Erioa, Magrea, generala Brakoniea i drugih uglednih linosti francuskog politikog vrha. Na peronu eleznike stanice Lebren je priao jugoslovenskom poslaniku u Parizu Spalajkoviu i, uz stisak ruke, izrazio mu svoje duboko sauee.

Kraljica je primila Lebrena u Crvenom salonu Prefekture. On joj izraava sauee u svoje ime i u ime cele Francuske. Potom, zajedno odlaze u dvoranu u kojoj su, jedan pored drugog, leali kralj Aleksandar i Luj Bartu, ije je telo, u rano jutro, iz bolnice "Boji dom", preneseno u Prefekturu. Nasred dvorane su, pie u "Ilustrasionu", "dva kataflaka okruena buktinjama i buketima sveeg cvea, vencima rua, granicama zelenila. Na njima su tela kralja Aleksandra i ministra Bartua. Lice kraljevo, ini se, naglo je smralo, a otre crte njegovog profila postale su gotovo uglaste i odraavale su snanu linost vojnog suverena, oveka akcije i od autoriteta. Lice Bartua je smireno, kao da nije osetio pribliavanje smrti. ivot ministrov ugasio se bez patnji... Tela su u toku noi balsamovana, uzete su posmrtne maske - kraljeva i ministrova".

HIMNE U TIINIKRALJ je, na odru, u uniformi pukovnika - sivomaslinastoj - kakvu je nosio na Solunskom frontu: obina sivomaslinasta bluza, sive akire sa crvenim lampasima i crne izme. Odar je do pola prekriven jugoslovenskom zastavom, a ispred je veliki venac predsednika Lebrena i venac od lovora koji je kralj Aleksandar trebao da poloi na spomenik francuskim Soluncima, jer su preiveli francuski ratnici sa Solunskog fronta izrazili elju da tim vencem odaju poslednju potu jugoslovenskom suverenu.

Na drugom odru je telo, bez ivota, ministra Bartua, obueno u sivo odelo, do pola prekriveno francuskim trikolorom. U mnotvu cvea se izdvaja buket sa trakom, na kojoj je pisalo: "Kraljica Marija, gospodinu Bartuu". U dvorani je tiha muzika, naizmenino se uju jugoslovenska himna "Hej, Sloveni" i francuska "Marseljeza". ATENTAT U MARSELjU 1934. 9.deo

Poslednji doek kralju

U UNUTRANJEM depu redengota kraljeve admiralske uniforme, na papiru poprskanom krvlju, pronaen je govor koji je jugoslovenski kralj trebalo da odri u Parizu, za vreme svoje zvanine posete Francuskoj. NJegov sadraj prvi je objavio tadanji vodei francuski list "Maten", u broju od 11. oktobra 1934. godine, i on glasi:"Koliko volimo Francusku, to ceo svet zna. Ta ljubav ima svoj koren u dnu naih bia. Dogaaji su je mogli samo izneti na vrhunac pristupaan ljudskim oseanjima i uiniti je vidnom za svaije oi.Moj oboavani otac kralj Petar bio je za sve vreme svog ivota simbol vernosti nae ljubavi za vau plemenitu i lepu zemlju. Divljenje Jugoslavije prema Francuskoj ne potie od jue. U samoj istoriji jugoslovenskog naroda treba traiti zaetak. Vek koji vezuje dananju Jugoslaviju sa Napoleonovom Ilirijom i Karaorevom Srbijom zavrio se, po neizbenoj istorijskoj potrebi, loginim i prirodnim rezultatom.Za dalekim dogaajima, u kojima su bili umeani nai dedovi, doli su dogaaji blii nama u kojima smo i sami uestvovali. Mi se divimo Francuskoj ne samo zbog njenog dela koje je izvrila u naoj nacionalnoj sudbini, ve i zbog njene univerzalne uloge koju ona neprestano vri zraenjem svoje misli i svojom delatnou u svetu.Mi joj se divimo zbog pravednosti i heroizma njenih postupaka uvek kad treba braniti pravdu protiv samovolje i sile u meunarodnom ivotu. Isto tako i zbog ogromne istrajnosti njenih napora u laganom i istrajnom tekom izgraivanju mira meu narodima."ZA manje od dvadeset i etiri asa, preduzete su sve potrebne mere da se kraljevi posmrtni ostaci vrate u Jugoslaviju. Odustalo se od odluke francuske vlade da se due zadre posmrtni ostaci kralja Aleksandra na francuskom tlu. Beivotno telo jugoslovenskog vladara poloeno je u koveg, oko 14 asova, 10. oktobra, uz prisustvo kraljice Marije i oficira kraljeve garde, u zgradi prefekture. Koveg je, potom, prenesen u Staru marseljsku luku. Pratio ga je manji odred vojnika peadije i odred konjice. Iza pogrebnih kola iao je automobil sa kraljicom Marijom i predsednikom Lebrenom. Na kraju povorke su kola sa jugoslovenskim i francuskim zvaninicima. Ulicom San Fereol i Avenijom Kanebijer povorka je od prefekture dola na Belgijski kej. Koveg je sputen na postolje, nasred keja, prekriven jugoslovenskom trobojkom. Vojna muzika intonira jugoslovensku i francusku himnu, a onda se francuski oficiri povlae nekoliko koraka unazad, a njihovo mesto zauzimaju jugoslovenski oficiri.Uz Belgijski kej pristaje razara "Dubrovnik" i jugoslovenski oficiri, uz jugoslovensku himnu, unose koveg na palubu broda. Razara, potom lagano isplovljava iz luke praen brodovima francuske Sredozemne flote: iza je krstarica "Kolber", levo krstarica "Dankan" a sasvim pozadi torpiljer "efro". U ovom poretku francuski brodovi su pratili "Dubrovnik" sve do njegovog pristajanja u luku Split.Kraljica Marija nije pratila posmrtne ostatke svoga mua, savetovano joj je da ide vozom, pa je 11. oktobra posebnim vozom u pratnji predsednika Lebrena, otputovala iz Marselja u Pariz. Tu se sastala sa sinom Petrom, buduim kraljem, koji je neposredno pre nje doputovao iz Engleske.

Najstariji sin kralja Aleksandra, prestolonaslednik Petar bio je na kolovanju u koledu grada Kobhema, u engleskoj pokrajini Saseks. Neoekivano, 10. oktobra, u koled je dola prestolonaslednikova baba po majci, rumunska kraljica Marija, koja je tih dana boravila u Londonu. Dola je da bi dopratila svog unuka do Pariza, gde je trebalo da se sastane sa svojom majkom. Rekla mu je da je njegov otac stradao u saobraajnoj nesrei, u Francuskoj, i da eli da ga vidi.RUMUNSKA kraljica je, sa svojim unukom, krenula u Pariz, i na putu naroito pri ukrcavanju i iskrcavanju na Lamanu, njima su ukazivane posebne poasti. Sve je to bilo udno mladom prestolonasledniku. Na pitanje zato je to tako, baba mu je odgovorila i objasnila da je uvek tako kad ona putuje. Meutim, to ga nije zadovoljilo, pa je poeo da postavlja mnoga pitanja, posle kojih mu je morala rei istinu, nije mogla vie da taji surovu stvarnost.Posebnim vozom pribliavali su se Parizu. Rumunska kraljica Marija, poznata kao energina osoba, zatraila je da se voz zaustavi na stanici Gones, nadomak Pariza. Tu je uzela taksi i odvezla se, sa unukom u Pariz, pravo u jugoslovensko poslanstvo. Tako je izbegla, namerno, doek koji je njoj i, sada ve mladom kralju, bio organizovan na pariskoj Severnoj stanici. U jugoslovenskom poslanstvu su i prenoili, a sutradan im se pridruila i jugoslovenska kraljica Marija, koja je stigla specijalnim vozom iz Marselja. Uvee, istog dana, otputovali su vozom preko vajcarske i Austrije za Beograd.Razara "Dubrovnik" sa posmrtnim ostacima jugoslovenskog kralja, u pratnji francuskih brodova, plovio je Sredozemnim morem, na putu za Jugoslaviju. U svojim vodama, Italijanska eskadra prati razara.Brod ulazi u jugoslovenske vode, plovi du dalmatinske obale. Prolazi pored Dubrovnika, nou. Saekuju ga na stotine barki, osvetljavaju mu prolaz. U ranim jutarnjim asovima, razara "Dubrovnik" pristaje u luku Split, svoje krajnje odredite. Jugoslovenski oficiri sa palube broda iznose koveg sa posmrtnim ostacima kralja Aleksandra, uz salve sa francuskih brodova koji su pratili razara sve do splitske luke. U Splitu i Zagrebu gde je koveg bio izloen, ogromne mase naroda odaju poslednju poast kralju.Od Splita preko Zagreba, kraljevi posmrti ostaci su specijalnim vozom stigli u Beograd, 17. oktobra. Svi zvaninici ekaju na Beogradsku elezniku stanicu dolazak kraljevog voza: knez Pavle, predsednik vlade Uzunovi, patrijarh srpski Varnava, gradonaelnik Beograda Nei, namesnici senator dr Radenko Stankovi i ban Savske banovine Ivo Perovi i drugi. Iza njih je dvostruki palir postrojene garde, sokola i patriotskih udruenja... Trotoare oko eleznike stanice, trg i okolne ulice ispunilo je vie od 100.000 Beograana.

KOVEG U DVORUU SVEANOJ sali presvuenoj crninom u Starom dvoru izloen je kraljev koveg, napola pokriven jugoslovenskom zastavom. Ogromna masa naroda eka da se oprosti od svog kralja.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 10.deo

Suze cele nacije

NA dan sahrane, 18. oktobra, odrano je opelo u Sabornoj crkvi, a onda se povorka uputila ka eleznikoj stanici. U povorci su pripadnici 250. puka sa Verdena, pitomci sa Sen Sira, u jednom redu engleski mornari, francuski vojnici, Rumuni, Grci, ehoslovaci, na Gvozdeni puk, nosioci "Karaoreve zvezde", dva oficira garde vode kraljevog konja, 21. oklopno vozilo prenosi 15.000 venaca, pravoslavno svetenstvo sa patrijarhom, zastavnici i zastave oborene, pa lafet sa kraljevim kovegom. Za lafetom je kraljica sa crnim velom preko lica, uz nju mladi kralj u sokolskoj uniformi, knez Pavle, kneginja Olga, vojvoda od Kenta - venani kum kraljeva, predsednik Francuske Legren, maral Peten, bugarski princ Karol, rumunski princ Nikola, general Gering, vojvoda od Spoleta...Na Oplencu, kraljev koveg seljaci - stari ratnici unose u kriptu Mauzoleja dinastije Karaorevi. Posle opela kraljevo telo sputaju u grobnu raku. Zvona snano odjekuju, sa svih crkava u okolini. Sivo nebo iznad Oplenca paraju avioni u niskom letu.

Neposredno posle atentata, glavni direktor Nacionalne bezbednosti Francuske Pjer Mondane naredio je da se, bez odlaganja, zapone u Francuskoj i inostranstvu najira istraga u cilju otkrivanja sauesnika ubice. Sve policijske stanice su stavljene u stanje uzbune. Specijalni komesarijat u Anmasu za oblast Visokih Savoja, na granici prema vajcarskoj i Italiji, kojim je rukovodio Pol Peti, dao je hitne instrukcije svim graninim prelazima, policijskim i andarmerijskim stanicama da uhapse svaku sumnjivu sobou i da proveravaju sve detalje o strancima koji izlaze ili ulaze u Francusku. Obavetene su, takoe i sve inostrane policijske komande koje su saraivale sa Interpolom.

NA osnovu ovih instrukcija, policijski komesar iz Tontona uhapsio je dve sumnjive osobe sa ehoslovakim pasoima na ime Bene i Novak. Posle ispitivanja ustanovljeno je da je Novak u stvari Zvonimir Pospiil, a Bene Ivaj Raji i da su u Francusku doli da zajedno sa Kelemanom izvre atentat na kralja Aleksandra.

Trei sauesnik, koji je imao paso na ime ehoslovakog graanina Silvestera Malnija, bio je Mijo Kralj. Zahvaen panikom, on je posle atentata napustio Marselj i otiao u Eks an Provans. Tu je u hotelu "Modern" ostao etiri sata, zatim se taksijem odvezao u Avinjon da bi uhvatio voz za Pariz, gde je oekivao da e zatei Rajia i Pospiila. Kada je pre ulaska u voz, policajac poeo da pregleda njegov paso, Kralj je poeo da bei i uz pomo noi uspeo da se domogne oblinje ume. Za njim je odmah organizovana potera i raspisana poternica, na osnovu pasoa koji je ostao kod policajca. Posle etiri dana provedena u umi, on je iznuren glau i umoran od stalnog beanja doao u jednu krmu, na putu za Korbel. Tu je uhvaen dok je poruivao jelo, zahvaljujui poternici. Komesaru Udonu, koji ga je ispitivao, prizano je svoj pravi identitet. Rekao je da on nije Silvester Malni, ve Mijo Kralj, hrvatski dravljanin.

Zvonimir Pospiil, Milan Raji i Mijo Kralj odvedeni su u zatvor ave u Marselju. Istragu je vodio istrani sudija Dik de Sen Pol. Na poetku istrage atentatori su otkrili po ijem su nalogu radili. Otkrili su i podatke o mrei ustakih diverzantsko-teroristikih logora u Italiji i Maarskoj.

Iskazi atentatora otkrili su nesumnjivu odgovornost Ante Pavelia za atentat. Istrani sudija je izdao slubeni nalog za njegovo hapenje, kojem je prikljuo i nalog za hapenje Eugena Kvaternika. Nakon toga, vlada Francuske je od Italije zatraila izruenje dva prva oveka ustake organizacije: Ante Pavelia i Eugena Kvaternika. Musolini je to u prvi mah odbio, navodei da je to ubistvo iz politikih pobuda. Ali francuska vlada je bila uporna u iznoenju nepobitnih injenica o krivici Pavelia i Kvaternika za atentat. Stoga Musolini, da bi otklonio mogue komplikacije u odnosima sa Francuskom, hapsi Pavelia i Kvaternika, 17. oktobra 1934. godine.

ANTE Paveli je uhapen u Torinu, gde je iveo pod lanim imenom ovani Sucikent. Svoje hapenje je propratio protestom: "Ne udi me to je jugoslovenska policija montirala optube protiv mene. One su bez osnova, smatram se uvreenim i neu odgovarati ni na jedno pitanje." Pavelievo zatvaranje u Torinu, o emu su publikovani iroki izvetaji u cilju neutralisanja reakcija javnog mnjenja, bila je najobinija farsa. Paveli je, inae, iveo u jednom hotelu blizu zatvora. Uskoro je torinska policija izdala saoptenje. "Sluba kontrole stranaca ne smatra Antu Pavelia opasnim strancem. On ivi od svojih prihoda, bavei se prouavanjem pravnih nauka... Paveli nije pruio povod za ozbiljnu sumnju u pogledu svog ponaanja." Posle ovoga Paveli je puten na slobodu.

Eugen Kvaternik je, takoe, uhapen u Torinu, gde je doao iz Marselja neposredno pred atentat. U zatvoru je proveo tri meseca, a onda je puten na slobodu. Jasno je bilo da su oba ova hapenja bila provizorija radi, jer do izruenja pravih organizatora atentata Pavelia i Kvaternika sudu u Francuskoj nikada nije dolo. Musolini je to 28. novembra 1934. godine kategoriki odbio.

Kraljica Marija je, u poetku, verovala u vladu Francuske i francusko pravosue da e na sud izvesti glavne vinovnike zloina Pavelia i Kvaternika. Meutim, kad je shvatila da od toga nee biti nita, angauje Pola Bonkura, advokata i biveg premijera Francuske i pokree privatnu tubu, ali je, videemo to kasnije, od nje morala da odustane pod pritiskom francuske vlade. Francuzi nisu eleli javno kompromitovanje Musolinija sa kojim su, u to vreme, intenzivno pregovarali o uspostavljanju prijateljskih odnosa i produenje veza izmeu Francuske i Italije.

Policijska i sudska istraga o atentatu u Marselju okonana je novembra 1934. godine, a onda je dokazni materijal predat sudu u Eks an Provansu koji je bio nadlean za suenje atentatorima.

ATENTATORI NA KLUPI PRED sud u Eks an Provansu su izvedeni samo Kralj, Pospiil i Raji, a na osnovu optunice koju je protiv njih podigao dravni tuilac. Optunica ih je teretila za sauesnitvo u ubistvu kralja Aleksandra, ministra Bartua, jednog policajca i troje graana. Pored ovoga optunica je sadravala jo tri krivina dela: pokuaj atentata, posedovanje lanih isprava i pripadnitvo ilegalnoj teroristikoj organizaciji.

U toku istrage su dokazana sva etiri krivina dela za koje su Kralj, Pospiil i Raji optueni. Dokazano je da su sva trojica optuenih uestvovala u samom atentatu, jer su "u momentu Kerinovog skakanja na papuicu kola i pucnja na kralja i ministra, oni sami pucali u pravcu automobila". ATENTAT U MARSELjU 1934. 11.deo

Ubice pred - pravdom

SAUESNITVO u ubistvu dokazano je potpuno. Sva trojica su priznali da su imali zadatak da pomau Kerinu prilikom izvrenja atentata. Sauesnici u ubistvu, prema francuskim zakonima, krivi su isto onoliko koliko i sami izvrioci ubistva.

Posedovanje lanih dokumenata dokazano je time to su optueni za dolazak u Francusku koristili lane putne isprave, tj. lane pasoe na ime ehoslovakih dravljana.

Najzad, svu trojicu sud je optuio za pripadnitvo meunarodnoj teroristikoj organizaciji. Optunica za ovo se zasnivala na tome to je Francuska, na osnovu meunarodnih konvencija, bila obavezna da putem najstroeg kanjavanja suzbije meunarodni terorizam. Za uesnitvo i sauesnitvo u atentatu, prema francuskim zakonima, predviena je smrtna kazna giljotinom. Kako je meunarodna teroristika organizacija kojoj su pripadali, uglavnom, inspirisana anarhizmom, predviena je smrtna kazna i za ovu vrstu krivinog dela. Za posedovanje lanih isprava, franuski zakon je predviao prinudni rad.

SUENJE teroristima je izazvalo ogromnu panju javnosti, pa su svi francuski listovi nekoliko dana pre suenja pisali o predstojeem dogaaju, zakljuujui da e se na suenju obelodaniti zakulisne radnje i akcije meunarodnog terorizma iji su glavni ciljevi ubistva, atentati i stvaranje anarhije. Tako je marseljska tampa donela mnotvo napisa o dogaajima iz 1934. godine, koji su prethodili atentatu. Pisala je o tome kako je "na muki nain ubijen vladar naroda koji je pokazao veliku ljubav prema Francuskoj". Svi listovi su osuivali ovaj teroristiki in kojim je lien ivota vladar, osvedoeni prijatelj francuskog naroda i Francuske.

Suenje je poelo pod opsenim merama predostronosti koje su francuske vlasti preduzele. Optueni su nekoliko dana ranije prebaeni iz Marselja u Eks an Provans, pod jakom straom, gde e se odrati suenje, jer su u tom mestu izvrioci zloina imali boravite, 9. oktobra 1934. godine. Suenje je pratio veliki broj francuskih i stranih novinara, meu kojima je bilo naroito zapaeno prisustvo novinara iz Amerike i Jugoslavije. Za njihove potrebe u sudskoj zgradi je instalirano preko 40 telefonskih aparata, a za jugoslovenske novinare rezervisane su dve direktne linije sa Beogradom.

Suenje je poelo 18. novembra 1935. godine, a vodio ga je prvi predsednik Apelacionog suda u Eks an Provansu De la Broas koji je, nevian u raspravama pred porotnim sudom, sa sobom kao pomonike imao dva iskusna savetnika - Kana i Perucija.

Okrivljene je zastupao poznati advokat iz Pariza or Desbon, kojeg je angaovalo udruenje hrvatskih emigranata iz Pitsburga (SAD), a plaale su ga ustae iz June Amerike. Od samog poetka procesa, Desbon je nastojao da izazove incident. Tako je, tek to je predsednik suda otvorio raspravu, ukazao na urbu kojom je istrani sudija uputio predmet sudu, a onda se uvredljivim reima obratio istranom sudiji: "Dozvolite da vam estitam, gospodine sudijo, francusko pravosue, koje se predstavlja kao sporo, za koje se ak kae da opa, sada kree ubrzanim korakom".

Istrani sudija Duko de Santis otro je reagovao na primedbu advokata, rekavi da je "samo sledio uputstva dvojice ministara pravde ora Pernota i Lenona Bernarda".

DESBON je, potom, nastavio svoje izlaganje osvrnuvi se na privatnu tubu kraljice Marije, koju je ona podnela preko svog advokata Pola Bonkura. Zakljuio je svoje izlaganje reima: "Ne mogu prihvatiti da se u jednom ovakvom procesu prihvati takva, privatna tuba, jer bi to znailo uplitanje u stvari Francuske". Dalje, on je ukazao na niz nepravilnosti u istranom postupku, koji je saoptio tonom za koji je sudija Broas rekao da je izrazito uvredljiv. Meutim, Desbon je nastavio, tvrdei da je "istrani sudija ometao slobodno vrenje odbrane, dozvolio je da mu jugoslovenska sluba bezbedosti nametne tumaa i da pod pritiscima tih ljudi namerno prikrije dokumenta kojih nema u predmetu".

Prema njegovom tvrenju, oko 2.500 dokumenata nije priloeno sudskom predmetu, pa su ta dokumenta ostala tajna i odbrana nije mogla s njima da se upozna. Nakon toga, nastao je verbalni duel izmeu njega i sudije koji je zahtevao od Desbona da povue izjavu, ali je ovaj odbio da povue bilo ta od onoga to je rekao. Suenje je tada prekinuto, sudije su napustile sudnicu, a suenje je odloeno za sledei dan.

Sutradan, 19. novembra, ve od samog poetka nastavka suenja, advokat Desbon je nastavio uvredljivim tonom. Napao je sudske tumae, jer mu se njihov izbor nije dopadao, pa je tuma Hadi Ili, Jugosloven, zamenjen francuskim tumaem Gastonom Kasteronom. Desbon, dalje, podnosi pismeni prigovor na uslov pod kojim je svedoio lekar psihijatar. Tome se usprotivio dravni tuilac Rol, koji zahteva od Desbona da proita svoj prigovor. "Ne, ja to neu! Ako elite da se s tim upoznate, treba samo da brljate po predmetu, na ta ste navikli", odgovorio je drsko Desbon.

Nastao je, potom, podugaak verbalni duel izmeu Desbona i Rola. Javni tuilac je protestovao protiv takvih metoda. Desbon ga je prekinuo ne dozvolivi mu da zavri, reima: "Ne dozvoljavam vam da delite lekcije. Opominjem vas i pored vaih upornih nastojanja, neete dobiti ove tri glave - ni vi, ni va zamenik delat", pokazujui pri tom rukom na Pospiila, Kralja i Rajia.

Reagovao je dravni tuilac Rol na postupak advokata Desbona, neuven u francuskoj sudskoj praksi. Meutim, Desbona nije moglo nita da zaustavi, nastavio je u svom stilu. Predsednik suda De la Broas nije znao kako da reaguje. Pokuavao je da urazumi i zaustavi Desbona, ali nije uspeo i Desbon je i dalje nastavio da vrea javnog tuioca reima: "Da li je to francuska pravda", aludirajui na aferu "Stravinski".

ODBRANA PRETIPREDSEDNIK suda De la Broas je od Desbona traio da povue ono to je rekao. To je jo vie razbesnelo advokata Desbona, da je siao u sudnicu i sa advokatskog mesta, pretei rukom, obratio se javnom tuiocu reima: "Mogao sam da se kandidujem za poslanika. Kao takav uivao bih potovanje sudija. Mogao bih kao i vi da budem sudija, ali to nisam hteo. Ne volim da zvonim".

ATENTAT U MARSELjU 1934. 12.deo

Kraljica povlai tubu

NASTAO je pravi skandal u sudnici. Javni tuilac, uvreen, zatraio je da se Desbon brie sa advokatske liste Francuske. NJemu su se pridruili i lanovi sudskog vea i izrekli kaznu doivotnog brisanja Desbonovog imena sa spiska ovlaenih advokata Francuske. Nakon toga, predsednik suda De la Broas je zahtevao od Desbona da napusti sudnicu, a ovaj mu je, bez sumnje inspirisan velikim Miraboom, na to odgovorio: "Ne, ako elite da odem, naredite da me izbace silom". Predsednik suda je potom naredio obezbeenju da Desbona udalji iz sudske dvorane. Desbon je malo oklevao, a zatim pokupio svoje papire i izaao.

Da bi se obezbedio nastavak suenja, predsednik suda je odredio, da po slubenoj dunosti, odbranu optuenih ustaa preuzme predsednik advokatske komore Pariza Sovino. Optueni kralj, Pospiil i Raji na to nisu pristali, ali sud to nije uvaio i Sovino je preuzeo odbranu. Meutim, Sovino je u nastavku suenja obavestio sud da nije u stanju da kao branilac uestvuje u jednom tako vanom suenju, bez prethodnog dueg prouavanja predmeta. Sud u Eksu je bio prinuen da suenje odloi na neodreeno vreme.

NA neuspeh suda, koji je bio evidentan, reagovala je i vlada Francuske. Ona je ocenila da su prva etiri dana suenja uinili smenim francusko pravosue. Predsednik suda De la Broas proglaen je glavnim krivcem za tok kojim je krenulo suenje, pa je penzionisan. Umesto njega, za predsednika suda je postavljen Fransoa Loazon, sudija s velikim iskustvom i reputacijom. Postavljanjem Loazona Francuska vlada je, oigledno, elela da se proces to uspenije privede kraju, kako bi se izbrisao i popravio veoma nepovoljan utisak koji je na javno mnjenje ostavio poetak suenja u Eksu.

Odbranu optuenih su, po izboru predsednika advokatske komore Sovina, preuzela trojica mladih i veoma ambicioznih pariskih advokata: Kabaso, Noel i Boneli. Optueni se nisu sloili s izborom advokata i dalje su zahtevali da ih brani Desbon, to je bilo nemogue, on je brisan sa spiska advokata. Desbon ih je savetovao da za advokata uzmu predsednika advokatske komore Pariza Emil de Sent-Obana, koji mu je u toku suenja pomagao i njegovog neaka Rene de Vesin-Loru.

U pauzi izmeu dva suenja, od novembra 1935. do februara 1936. godine, mnogo se toga promenilo u meunarodnim odnosima. Nastavio se rat u Abisiniji, dok je u susednoj paniji na pomolu bio graanski rat, a u Francuskoj je vlast preuzeo budui kolaboracionista Pjer Laval. Sve je to uticalo da se promeni stav Francuske prema procesu u Eksu. Francuska diplomatija je radila na zbliavanju s Italijom i na svaki nain nastojala da ublai negativne posledice atentata i suenja atentatorima u javnom mnjenju. Vrila je pritisak na Jugoslaviju da bude umerena i razumna u svojim zahtevima i da ne insistira na vezu ustake organizacije sa Italijom, Nemakom i Maarskom i na njihovom mentorstvu nad ustaama.

U takvoj situaciji, kraljici Mariji je njen advokat uvaeni Pol Bonkur, bivi predsednik Francuske i proslavljeni lan Advokatske komore Pariza, savetovao da odustane od optube, navodei pri tom stav francuske vlade da e im se "suditi kao obinim kriminalcima da bi se izbeglo pominjanje njihovih zatitnika". Kraljica Marija je, pod pritiskom, pristala da odustane od tube, iako to nije bilo u skladu sa njenim istinskim oseanjima. Sudu je, preko svog advokata Bonkura, uputila pismo u kojem, izmeu ostalog, stoji:"Verujem u potpunosti u francusku pravdu i moje interese stavljam u ruke njenih predstavnika, tako da mogu biti sasvim uvereni da se moja izjava ne moe tumaiti na nain koji bi bio suprotan interesima Francuske."

Izvesno je, kraljica Marija je odustala zbog toga to je francuska vlada izrila snaan pritisak na Jugoslaviju radi spreavanja kraljice da se pojavi na sudu. Francusko ministarstvo inostranih poslova je strahovalo da bi njeno pojavljivanje na sudu nepovoljno uticalo na francusko-italijanske odnose, jer je kraljiin advokat Pol Bonkur nameravao da pred sudom iznese istrani materijal kojim se dokazivalo da su italijanske vlasti pomagale teroristima i usmeravale ih, a posebno da su Musolini i Paveli bili u dosluhu.

Bilo je savreno jasno da je za italijansku vladu sudski proces u Eksu bio krajnje neprijatan jer su se mogli otkriti duhovni inicijatori, bez ozbira na to to oni nisu direktno uestvovali, pa je Italiju po svaku cenu trebalo potedeti bilo kakvih optubi u vezi sa atentatom. Na sudu su samo razmatrani oni dokazi koje je prezentovao javni tuilac Francuske Rol, koji se, naravno, nisu odnosili na Italiju, ve samo na Maarsku. S druge strane, ovim je advokatima optuenih koji su sada odricali sve to su u istrazi priznali, pruena prilika da na najcrnji nain napadaju Jugoslaviju i njenog ubijenog kralja, to su oni obilato koristili.

Odustajanje kraljice Marije od privatne tube, zapravo je omoguilo da se pravdi ne privedu duhovni inicijatori atentata i celi jedan podzemni pokret stvoren za izazivanje nemira i raspada Jugoslavije. Kada se to nije desilo, pie Vladeta Milievi, "Musolini je bio veoma razoaran rezultatom, tako da je Paveli imao velikih tekoa da ga smiri... Atentat je jednostavno okirao narode Jugoslavije, pa vest o njemu nije izazvala bilo kakve nemire, a skoro da nije bilo graanina koji nije traio kanjavanje Musolinija, pravog ubice".

Za povlaenje tube kraljice Marije, ije su posledice tokom suenja postale oigledne, krivica je pala na francusku vladu, a posebno na predsednika Lavala, jer je injenica da ju je Francuska to savetovala. O tome Pol Bonkur u svojim memoarima pie: "Bilo nam je oproteno to nismo uspeli da spreimo atentat, ali nije nam oproteno to nismo ponudili bolju odbranu i kanjavanje pravih ubica. Niko posle ovoga nee biti iznenaen injenicom da ovakav postupak Francuske nije sluio jaanju poverenja Jugoslavije u nas".

NA RUKU OKRIVLJENIMAUSTAE Pospiil, Kralj i Raji nisu raunali na ovakav splet dogaaja koji im je iao u korist. NJima je odgovaralo da im se sudi kao obinim kriminalcima, a ne kao teroristima.

Suenje je nastavljeno, 5. februara 1936. godine, pred porotnim sudom kojem je predsedavao novi predsednik Fransoa Loazon. Porotu su sainjavali 12 porotnika i etiri zamenika, ija su imena odreena kockom. Angaovani su novi prevodioci: porunik arl Folije, arko Petrovi, zakleti tuma iz Pariza i Jozef Tenije, prevodilac sa Internacionalne kole ivih jezika u Parizu. Odbranu su, po preporuci Desbona, preuzeli pariski advokati Emil de Sent-Oben i Rene de Vesin-Lora.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 13.deo

Ubistvo nije zloin

GLAVNI advokat Oben je traio od predsednika suda da se tuma Jozef Tenije, koji je izjavio da je po narodnosti Bosanac, izjasni da li je pravoslavac ili katolik, to je sud odbio. Optueni Ivan Raji je odbio da mu prevodioci budu Folije i Petrovi, a Mijo Kralj da njegove odgovore prevodi Folije, to je sud, takoe, odbio. Odbrana, po savetu Desbona, koji je nastavio saradnju sa njima, a i sami optueni nastojali su da izazovu zbrku i konfuziju u samom suenju. Vrhunac su izazvale tekoe oko izvoenja svedoka, jer su neki odbili da svedoe. Odbrana je, meutim, insistirala na njihovom svedoenju. Gals, rukovodilac slube bezbednosti u Marselju za vreme atentata, jedan do najvanijih svedoka, uspeo je da izbegne svedoenje, a Gase an i an Gustavo podneli su lekarska uverenja da ne mogu da svedoe. Sud je odluio da njihovo prisustvo nije neophodno i prihvatio razloge njihovog odsustvovanja. Odbrana i Pospiil u ime optuenih su insistirali da trojica svedoka u ime utvrivanja istine budu sasluani, a posebno Gals ije je svedoenje odbrana smatrala neophodnim. Sud je ponovo odluio da njihovo prisustvo nije neophodno i da se njihovi iskazi iz istrage mogu prihvatiti.

MIJO Kralj, koji je prvi sasluan, izjavljuje pred sudom da je putovao sa ehoslovakim pasoem, jer Hrvati u Jugoslaviji ne mogu da dobiju paso. Priznao je da je kao zatvorenik u Celovcu pristupio ustakoj organizaciji. Na pitanje sudije: da li ga je u zatvoru posetio Perec, Kralj je negirao izjavljujui da se ne sea da ga je Perec poseivao i da mu je omoguio izlazak iz zatvora i odlazak u Maarsku, iako je to u istrazi priznao. Iskaz je nastavio priom o logoru u Janka Pusti i, pri tom, je negirao sve to bi ga teretilo kao ustau. Prikazivao je sebe kao Hrvata patriotu, tvrdei da bi tako kao i on postupio svaki pravi Hrvat.

Izjavio je da Pospiil i Raji nisu odreeni kockom da ubiju kralja Aleksandra, ve da su to izmisili prevodioci i porekao da je prilikom sasluanja potpisao izjavu da su atentatori odreivani kockom. Isto je rekao da se ne sea to je potpisivao u istrazi. Dalje je govorio o putovanju atentatora do Marselja. Oni su preko Budimpete i Ciriha doli do Lozane, gde je rukovoenje od Pospiila preuzeo Dido Kvaternik sa kojim je bio Kerin. Iz Lozane su, zatim, podeljeni u dve grupe, doli u Tonino, a potom se, u Fernanu, ukrcali u voz za Pariz.

Po dolasku u Pariz promenili su pasoe, dobili su ehoslovaki, kupili nova odela. Kvaternik ih je podelio u dve grupe i odseli su u hotelima, pod lanim imenima. Na pitanje porotnika: koje je ime tada imao, Kralj je odgovorio da je imao toliko imena i ne zna koje je tada koristio. - Pospiil i Raji - nastavio je Kralj - ostali su u Parizu, jer su imali zadatak da u sluaju neuspeha atentata u Marselju ubiju kralja u Versaju, gde je trebalo da bude po protokolu 11. oktobra. Kvaternik je Kerina i mene 7. oktobra poveo u Eks an Provans, gde su se, takoe podelili u dve grupe i odseli u odvojenim sobama. Kvaternik, jedini od njih koji je govorio francuski, prijavio ih je pod lanim imenima: sebe pod imenom Egon Kramer, biznsimen iz Praga, Miju Kralja pod imenom Silvester Malni, a Kerina pod imenom Petrus Keleman.

U jednom hotelu su odseli, ali u razliitim sobama. Kerin i Mijo Kralj su bili u jednoj, a Kvaternik u drugoj sa "tajanstvenom plavuom" o kojoj se tokom istrage mnogo govorilo, i za koju je Kralj nekoliko puta u toku suenja rekao:

- Ne znam ko je ta ena, ona je Kvaternikov saradnik.

KVATERNIK je, dan u oi atentata, otiao sa Kerinom iz Eksa u Marselj, gde su odabrali mesto atentata, a onda uvee napustio Eks. Na pitanje predsednika suda, da li je i on bio sa Kerinom i da li mu je pomogao, Kralj je odgovorio da je za vreme atentata bio u Eksu u koji se iz Marselja vratio oko 16.30 asova. Bio je to njegov pokuaj stvaranja alibija, ali je on ubrzo propao. Vlasnica hotela, u kojem su bili odseli atenatori, Marija Ober u svom svedoenju je potvrdila da su Keleman i Kralj napustili hotel oko 12.45 asova, a da se samo Kralj (Malni) vratio oko 18.30 asova. Zadrao se u restoranu, gde je prisutnom osoblju stavio do znanja da eka prijatelja, a potom oko 19.00 asova napustio hotel.

Kada je video da mu je propao pokuaj stvaranja alibija, Mijo Kralj je uzeo drugu taktiku, i izjavljuje: - Nisam hteo da izvrim atentat jer sam se nalazio usred gomile nedunih ljudi, ena i dece. To me je spreilo da likvidiram kralja Aleksandra. Da sam bio blie, i ja bih pucao. Nisam izvrio povereni mi zadatak. Nijedna ustaa ne bi ugrozio nevine ljude. Ustaka organizacija osuuje sve one koji napadaju nevine...

Sutradan, u nastavku suenja, Kralj je ponovo tvrdio da nije uestvovao u atentatu i da se u hotel u Eksu vratio u 16.45 asova i da je vlasnica hotela potkupljena i ne govori istinu. Potom je sasluan taksista Damas iz Marselja. Damas je vozio Kralja od Marselja do Eksa i potvrdio da su ispred hotela u Eksu stigli oko 18.30 asova. Ako je atentat izvren u 16.20 asova onda je Kralj imao dovoljno vremena da iz Marselja stigne u Eks posle atentata, konstatovao je predsednik suda Loazon. Jo jedan pokuaj stvaranja alibija je propao, i Kralj je ponovo promenio taktiku. Predstavlja sebe kao borca za slobodu svog naroda, i izjavljuje: - Kada se jedan narod bori za svoju slobodu, onda to nije zloin. Organizacija kao ustaka nije udruenje zloinaca, ve patriotsko udruenje koje se bori za slobodu. U daljem iskazu, uporno je tvrdio da atentat u Marselju nije bio uperen protiv Srba, ve protiv srspkog kralja koji je bio protivnik Hrvata i ubijao Hrvate.

Na primedbu porotnika da je pored kralja Aleksandra ubijen i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, Mijo Kralj je izjavio da ali to je ubijen francuski ministar, jer oni to nisu hteli. Tvrdio je da je Bartu ubijen u obraunu sa srpskim policajcima koje je on video da pucaju na ulicama Marselja. Ukljuujui se u raspravu, advokat Sent Oben je rekao da je uveren da smrt ministra Bartua bila sluajna i da za razliku od ubistva kralja Aleksandra koje je bilo oigledni zloin, ubistvo Bartua nije bio zloin. Time je odbrana pokuala da umanji odgovornost optuenih za smrt francuskog ministra i troje nedunih graana.

KRIV - PREVODSUTRADAN, 6. februara, suenje je nastavljeno sasluanjem Ivana Rajia i Zvonimira Pospiila. Meutim, na samom poetku rasprave, odbrana je pokrenula pitanje prevoenja. Optueni su tvrdili da se njihove rei ni u istrazi, a ni sada na suenju ne prevode adekvatno. Odbrana je traila od predsednika suda, sudija i porotnika da ne postavljaju suvie dugaka pitanja, ve kratka kako bi prevodioci bez mnogo napora preveli uz sutinu i nijanse pitanja i odgovora.

ATENTAT U MARSELjU 1934. 14.deo

U odbrani vere!

ZAPOELO je sasluanje Ivana Rajia, itanjem njegovih generalija: Ivan Raji, roen u Hrvatskoj, po profesiji zemljoradnik, napustio Jugoslaviju 1928. kao ekonomski emigrant, otputovao u Junu Ameriku, de je 1932. godine zavrbovan od dr Jelia, stupio u ustaku organizaciju...

U svom iskazu Raji je, ve na poetku, tvrdio da to nije bila ustaka organizacija ve Hrvatska revolucionarna organizacija. Zatim je na pitanje predsednika Loazona: da li je bio u logoru Janka Pusta i ta je tamo radio, Raji odgovorio, da je bio tokom 1933, ali se bavio iskljuivo poljoprivredom. Tvrdio je da je Janka Pusta bila obino poljoprivredno dobro.

Optueni, a i odbrana, nastojali su da svaku tvrdnju da Janka Pusta nije bila poljoprivredno dobro ve poligon za obuku terorista opovrgnu. Odbrana je nastojala da sve to se govori o logoru Janka Pusta pripie jugoslovenskim izvorima, pri tom je navela da je Maarska sve dematnovala u Drutvu naroda. Predsednik suda Loazon je odgovorio, da se nijednog trenutka nije sluio onim to je jugoslovenska vlada dostavila, ve samo izjavama optuenih u istrazi. Advokat odbrane Sent Oben je na to rekao da izjave optuenih ne mogu biti valjani dokazi, jer je komesar Peti Rajia sasluavao bez prevodioca, i da prevoenje kod istranog sudije nije bilo odgovarajue. Takoe je odbio sve navode o logoru Janka Pusta, tvrdei da su to podmetanja jugoslovenske tajne slube.

KOMESAR policije u Anemsu, koji je nakon ovog sasluan, izjavio je: "Prvog dana sasluanja posle hapenja Rajia i Pospiila prisustvovala je samo francuska policija, a tek drugog dana se pojavio jugoslovenski predstavnik Milievi koji je ujedno i prevodio. Tree sasluanje bilo je na nemakom jeziku koje je obavio komesar Tuson, koji je teno govorio nemaki." Peti je dalje izjavio da su optueni jedino taj zapisnik pristali da potpiu bez protesta. Na to je Raji izjavio: "Imali smo razliite prevodioce. Ne znam ta su oni sve prevodili, ali kada smo proitali prevod, konstatovali smo da su prevodi netani, da ne odgovaraju naim izjavama." Optueni Raji je u daljem iskazu potvrdio ono to je i Kralj tvrdio, da atentatori nisu kockom izvlaeni i da je to izmislio prevodilac.

Zvonimir Pospiil je traio da da pre sasluanja prethodnu izjavu. Nastao je verbalni duel izmeu predsednika suda i odbrane oko toga da li treba Pospiilu dozvoliti davanje izjave. Odbrana je svoj zahtev temeljila na tradiciji koja postoji pred porotnim sudovima u Francuskoj, ali je u isto vreme priznala da tako neto nije predvieno zakonom, ve da je to diskreciono pravo predsednika suda. Konano, Pospiilu je dozvoljeno da da izjavu.

"Toga popodneva, kad smo uhapeni u policijskom komesarijatu u Anemsu, pojavio se predstavnik strane obavetajne slube Milievi", rekao je Pospiil. Tu ga je predsednik Loazon prekinuo, nije mu dozvolio da nastavi, jer je to razreeno svedoenjem komesara Petija da Milievi nije prvog dana prisustvovao njihovom sasluanju u Anemsu.

Pospiil je reagovao tako to je izjavio: "Poto mi sud ne dozvoljava da dam prethodnu izjavu i poto ne mogu da navedem razloge za takav postupak, na postavljena pitanja neu odgovarati." Posle toga, Loazon je zavrio prepodnevnu raspravu.

Na poetku poslepodnevne rasprave, Pospiil ponovo insistira da mu se dozvoli prethodna izjava, ali je sud odbio. Potom, Pospiil nije hteo da odgovori na pitanje: da li je uestvovao u ubistvu Tonija legela, direktora lista "Zagrebake novosti", s obrazloenjem da mu se uskrauje pravo na odbranu. Ovakvim ponaanjem Pospiila, suenje je ponovo zapalo u orsokak. Nastala je una polemika izmeu odbrane i suda. Odbrana je dokazivala pravo Pospiila da da izjavu, a sud osporavao. Ali, da se ne bi to produilo u nedogled, Pospiil je dobio priliku da, pre sasluanja, pred sudom da izjavu, to je i uinio.

"Jedanaestog oktobra 1934. godine uhapen sam zajedno sa Rajiem i odveden u Anems. Kad smo stigli u komesarijat tamo nas je ve ekao agent srpske tajne policije Milievi. On nam je dao papir i traio da ga potpiemo. Ja sam odbio, ali je Milievi pokuao da me navede da se sloim i da potpiem ve pripremljenu izjavu. Traio je od mene da se stavim na raspolaganje jugoslovenskim vlastima. Traio je da se saglasim sa njim, da odem u Italiju, pronaem Antu Pavelia i da ga ubijem. Odgovorio sam mu da nijedan ustaa nikada tako neto ne bi uradio", kazao je on i nastavio tvrdei da mu je Milievi pretio da e mu, ako ne prihvati ono to mu se nudi, stradati porodica.

U toku izjave, predsednik suda Loazon ga je upitao da li je sasluanju o kojem govori prisustvovao i komesar Peti? Pospiil je rekao da se on nalazio u komesarijatu, kao i drugi policajci, ali da oni nisu mogli sa njima da kontaktiraju, jer je Milievi bio stalno prisutan.

A, evo ta Milievi o tom sasluanju pie: "Ispitivanje sam vrio u prisustvu komesara Petija i njegovog zamenika Marabutoa. Pospiil je priznao sve o svojoj misiji. Imao je da rukovodi grupom terorista koja je u Parizu trebalo da ubije kralja u sluaju neuspeha atentata u Marselju...

U nastupu ljutnje, vikao je da mu je ao to je uspeo atentat u Marselju, jer da nije tako bilo, on bi lino `imao ast da dokraji kralja u Parizu`. Na kraju istrage rekao sam francuskim islednicima da je re o jednom od najopasnijih Pavelievih terorista, kao i da je on ubio, zajedno sa Mijom Kraljem, zagrebakog novinara legela, a da verovatno stoji iza jo n