PRVI DIO ODJEL ZA RAK O RAKU NI GOVORA Odjel za rak nosio je broj trinaest. Pavel Nikolajevi Rusanov nikada nije bio niti je mogao biti praznovjeran, ali ne to se u njemu slomilo kada su mu u uputnici napisali: trinaesti odjel. Kao da ne bi bilo umjesnije da su trinaestim odjelom nazvali protetiku ili internu. Me utim u cijeloj republici sada mu vi e nisu mogli nigdje drugdje pomo i osim u ovoj klinici. Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? pun nade pitao je Pavel Nikolajevi , lagano se doti u i na desnoj strani vrata zlo udne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana jo uvijek bila presvu ena nevinom bijelom ko om. Naravno da nemate, naravno deseti put ga je umirivala doktorica Doncova ispisuju i irokim rukopisom stranice njegove povijesti bolesti. Kad je pisala stavljala je nao ale etvrtaste nao ale zaobljene na rubovima a im bi prestala pisati, skinula bi ih. Vi e nije bila mlada a lice joj je bilo blijedo i vrlo umorno. To se doga alo jo u ambulanti, prije nekoliko dana. Cak i oni koji su bili odre eni u ambulantu odjela za rak, ne bi ondje prespavali. A Pavelu Nikolajevi u Doncova je odredila da se odmah smjesti u krevet. Ne samo bolest, iznenadna i neo ekivana, koja je naletjela prije dvije sedmice, kao udarac bure na bezbri na i sretna ovjeka, nego je isto tako kao i bolest mu ila sada Pavela Nikolajevi a i spoznaja da se mora smjestiti u ovu kliniku kao svaka obi na osoba i lije iti se na na in kako se, vjerojatno, nikada nije lije io. Telefonirao je Jevgeniju Semjonovi u, i endjapinu, i Uljmasbas-bajevu, a oni su opet telefonirali drugima, raspitivali se za mogu nosti i interesirali se postoje li u klinici posebne sobe ili mo e li se bar privremeno kakvu sobicu odijeliti od drugih. Ali, kako je u klinici bila gu va, to im nije uspjelo. I jedino to su se uspjeli dogovoriti uz pomo glavnog lije nika bolni kog naselja bilo je da e mo i pro i bez prijemnog odjela, zajedni ke kupaonice i svla ionice. U njihovu plavkastom moskvi u Jura je dovezao oca i majku ta no pred stepenice na ulazu u trinaesti odjel. Usprkos studeni, dvije su ene, u gadnim ogrta ima od par-heta, stajale na otvorenom kamenom ulazu, stiskale se od hladno e skupiv i ruke na prsima, ali nisu ulazile u zgradu. Po ev i od tih neurednih ogrta a, sve se ovdje gadilo Pavelu Nikolajevi u: izlizani betonski pod na ulazu u bolnicu; neusjajene kvake na vratima kojih su se doticali svi bolesnici; ekaonica izblijedjela poda s visokim nizom plo ica na zidu (bile su maslinove boje i inilo se da su prljave) i velikim klupama s pritkama, na kojima su sjedjeli bolesnici to su stigli iz daleka Uzbeki u pro ivenim pamu nim kaputi ima, stare Uzbekinje u bijelim maramama, a mlade u ljubi astim i crveno-zelenim, i svi odreda u izmama ili kalja ama. Jedan ruski momak opru io se po cijeloj klupi u raskop anu kaputu, koji je visio do poda; bio je iznuren, otekla trbuha i neprestano vikao od bolova. Njegova vika zaglu ila je Pavela Nikolajevi a i tako ga se dojmila kao da ne boli momka, nego njega samoga. Pavel Nikolajevi problijedio je sve do usnica, zastao i pro- aptao: Kapa! Ja u ovdje umrijeti. Nema smisla. Vratimo se. Kapitalina Matvejevna vrsto ga je uhvatila za ruku i steg-nula je: Pa enjka! Kamo da se vratimo? ... I ta emo onda? Pa mo da bi se jo moglo nekako urediti preko Moskve ... Kapitalina Matvejevna okrenu se prema mu u cijelom svojom krupnom glavom, koja je bila jo ira od velikih podrezanih uvo-jaka bakrenaste boje: Pa enjka! Ako ho emo to u initi preko Moskve, to bi moglo potrajati jo dvije sedmice a mo da ne bi ni uspjelo. Tko bi toliko ekao? Pa vidi da je svakog jutra sve ve a!

ena mu je vrsto stiskala zape e ruke ulijevaju i mu pouzdanje. U javnim i slu benim poslovima Pavel Nikolajevi bija e uvijek nepokolebiv i sam utoliko mu je bilo ugodnije prepustiti se eni u svim obiteljskim poslovima: sve to je bilo va no ona je rje avala brzo i sigurno. Onaj momak na klupi derao se iz svega glasa. Mo da e lije nici pristati da me lije e kod ku e... Platit emo... nesigurno se izvla io Pavel Nikolajevi . Pa ka! nagovarala ga je ena pate i jednako kao i on ti zna da sam ja uvijek i sama za to: treba pozvati ovjeka i platiti mu. Ali smo se raspitali: ovi lije nici ne pristaju, ne e da uzmu pare. Osim toga ovdje imaju sve instrumente. Ne mo e se kod ku e... Pavel Nikolajevi je i sam shva ao da se kod ku e ne mo e lije iti. Sve je ovo govorio samo za svaki slu aj. Prema dogovoru s glavnim lije nikom onkolo kog dispanzera trebalo je da ih cvdje ve eka starija sestra, ta no u dva sata, ispred stepenica niz koje se sada oprezno spu tao bolesnik na takama. Ali, naravno, starije sestre nije bilo na ugovorenu mjestu i njena sobica kraj stepeni ta bila je zaklju ana. Ne mo e se ovjek ni s kim dogovoriti bje njela je Kapitalina Matvejevna. Za to samo primaju toliku pla u! Preko oba ramena Kapitalina Matvejevna imala je ogromno-krzno od dvije srebrne lisice ali je, svejedno, ne skinuv i ih, po la hodnikom na kojem je pisalo: U gornjoj odje i zabranjen ulaz. Pavel Nikolajevi je ostao u predvorju i ekao. Oprezno, nagnuv i lagano glavu nadesno, opipavao je oteklinu izme u klju ne kosti i eljusti. Imao je dojam da je u ovo pola sata otkako je posljednji put promatrao oteklinu u ogledalu dok je kod ku e omatao al, da je u ovo pola sata ona jo malko porasla. Pavela Nikolajevi a je uhvatila slabost i htio je sjesti. Ali su klupe bile prljave i jo bi morao zamoliti nekakvu seljanku u marami i s prljavom vre om me u nogama da se malko pomakne u stranu. Pavel Nikolajevi je imao osjetljiv nos, i ak izdaleka dopirao je do njega smrdljivi zadah te vre e. Kada e se samo nau iti na svijet da putuje s istim i lijepim koferima! (Uostalom, sada kad je stekao ovaj tumor, i to je ve bilo svejedno.) Rusanov je stajao nasloniv i se lagano na izbo inu u zidu^ Mu ila ga je vika onog momka i sve ono to su mu gledale o i, sve ono to je osje ao nosom. Izvana se pojavi nekakav seljak nose i u ruci posudu od pola litre s naljepnicom, gotovo punu ute teku ine. Tu je on posudu nosio sasvim otvoreno, gotovo ponosno kao kriglu piva za koju je dugo ekao u repu. Seljak zastade tik pred Pavelom Nikola jevi erri gotovo mu pru aju i tu posudu i htjede ne to upitati, ali vidje na njemu kapu od vidrina krzna pa se okrenu i obrati bolesniku na takama: Slu aj, mili moj, kamo da ovo odnesem, je li? ovjek bez noge pokaza mu vrata laboratorija. Pavelu Nikolajevi u se naprosto smu ilo. Opet se otvori e vanjska vrata i u e sestra u bijelu ogrta u bez i ega na glavi. Nije ba bila lijepa u licu, jer joj je ono bilo isuvi e duga ko. Odmah je opazila Pavela Nikolajevi a, prisjetila se i pri la mu. Oprostite rekla je zadihano, crvena u licu poput boje narumenjenih usnica; toliko se, o ito, urila. Oprostite, molim vas. ekate li ve dugo? Upravo su donijeli lijekove pa sam ih morala preuzeti. Pavel Nikolajevi je htio o tro odgovoriti, ali se savladao. Bila mu je drago da bar vi e ne mora ekati. Do ao je i Jura nose i kofer i torbu s hranom; bio je samo u odijelu, bez e ira jer je vozio auto; Jura je bio posve miran samo mu se klatio jedan uperak kose. Idemo! povede ih sestra prema svom spremi tu kraj stepenica. Znam, Nizamutdin Bahramovi mi je rekao da ete vi zadr ati svoje rublje i da ste donijeli vlastitu pid amu, samo posve novu, je li tako? Iz trgovine je... To mora biti tako, ina e bismo je morali dezinficirati, razumijete li? Evo, ovdje ete se presvu i. Otvorila je furnirska vrata i upalila svjetlo. U sobici kosa stropa nije bilo prozora nego je samo visilo mnogo grafikona iscrtanih raznobojnim olovkama.

Jura je utke unio kofer, izi ao, a Pavel Nikolajevi se po eo presvla iti. Sestra je nekamo odjurila da u me uvremenu jo togod obavi, a dotle se vratila Kapitalina Matvejevna i obratila joj se: Slu ajte, to se vi toliko urite? Pa ja ... imam prili no ... Kako se zovete? Mita. udno ime. Jeste li Ruskinja? Njemica sam ... Pustili ste nas da ekamo. Oprostite, molim vas. Ba sam sad preuzimala ... Znate ta, Mita, htjela bih da ne to upamtite. Moj mu je ugledan ovjek, vrlo cijenjen radnik. Zove se Pavel Nikolajevi . Pavel Nikolajevi , dobro, zapamtit u. Znate, on je navikao na njegu i ina e, a sad je jo i tako ozbiljno bolestan. Ne bi li se moglo urediti da uz njega stalno de ura jedna sestra. Nemirno i zabrinuto lice Mite postade jo zabrinutije. Ona zavrti glavom: Mi imamo samo tri stalne de urne sestre koje paze na ezdeset operiranih bolesnika. I to po danu, a no u su samo dvije. E lijepo, vidite! Kad bi ovjek i umirao, vikao, nitko ne bi do ao. Za to vi tako mislite? Dolazimo mi svima. Ali Pavel Nikolajevi nije svatko. Osim toga se va e sestre izmjenjuju. Da, svaka radi dvanaest sati. U asno, kakvo je to bezli no lije enje! ... Mogla bih ja s k erkom sjedjeti na smjenu! Ili da unajmim stalnu bolni arku za svoj ra un ka u da se i to ne mo e ... ? Mislim da se ne mo e. Nitko to jo nije radio. Osim toga u bolesni koj sobi nemate gdje postaviti stolicu. Bo e moj, mogu misliti kakva je to soba! Treba da je jo dobro pogledam! Koliko je u njoj le aja? Devet. A dobro je da su ga odmah odredili u sobu ... Novajlije kod nas le e na stepeni tu i po hodnicima. Slu ajte, ja u ipak tra iti posebnu njegu, vi poznajete osoblje pa ete to lak e organizirati. Dogovorite se. s nekom sestrom ili bolni arkom da se na Pavela Nikolajevi a pripazi bolje nego to je uobi ajeno ... ona je ve otvorila veliku crnu torbicu i izvadila tri nov anice po pedeset rubalja. utljivi sin, koji je nedaleko stajao i kome je na elo padao plavi uperak, okrenuo je glavu. Mita je povukla ruke za le a. Ne, ni govora! Takve nagodbe ... Pa ne dajem ja vama! gurala joj je u njedra nov anice Kapitalina Matvejevna. Ali kad se to ve ne mo e u initi u zakonitu obliku... ja samo pla am za posao! A vas molim da budete ljubazni i predate kome treba! Ne, ni govora govorila je sestra sve hladnije. Kod nas se tako ne radi. 10 Vrata su za kripjela i iz sobice je izi ao Pavel Nikolajevi u novoj novcatoj tamnozelenoj pid ami i u toplim ku nim papu ama s krznenim porubom. Na njegovoj gotovo elavoj glavi stajala je sad posve nova crvena kapica. Ovako, kad je skinuo zimski ogrta i al, oteklina na vratu, velika poput ake, inila se jo strasnija. ak i glavu vi e nije dr ao uspravno nego ju je malko nakrivio. Sin je oti ao da pokupi u kofer odje u koju je otac skinuo. Vrativ i novac u torbicu, ena je zabrinuto promatrala mu a: Da se ne smrzne ? Trebalo je donijeti topli ku ni ogrta . Donijet u ti ga. Evo ti bar rubac ona ga izvadi iz d epa. Umotaj se da se ne prehladi ! Umotana u lisice i u bundu inila se dvostruko sna nijom od mu a. Sad hajde u sobu da se smjesti . Uzmi hranu, pogledaj malko oko sebe, razmisli ta ti jo treba, a ja u te ovdje pri ekati. Si i e i re i mi to eli , a ja u ti nave er sve donijeti.

Ona nije gubila glavu i uvijek je na sve uspijevala misliti. Bila mu je prava ivotna drugarica. Pavel Nikolajevi je zahvalno i patni ki pogledao prvo nju, pa onda sina. Zna i, ti putuje , Jura? Nave er mi odlazi vlak, tata pristupi mu Jura. On se odnosio prema ocu s puno po tovanja, ali kao i uvijek nekih osje aja u njemu nije bilo, pa tako ni sada na rastanku s ocem koji ostaje u bolnici. Sve je on primao nekako mlako. Dobro, sinko. To je, dakle, tvoje prvo ozbiljno namje te-nje. Treba da odmah uzme pravilan ton. Ne smije biti popustljiv! Tebe e popustljivost upropastiti! Uvijek imaj na umu da ti nisi Jura Rusanov, obi no privatno lice, nego predstavnik za-ko-na, razumije li? Shva ao to Jura ili ne shva ao, ali Pavel Nikolajevi sad nije mogao prona i prikladnijih rije i. Mita se vrpoljila i spremala da ode. - Ja u pri ekati s mamom smije io se Jura. Ne moramo se jo oprostiti, samo ti hajde, tatice. Mo ete li sami? zapita Mita. Bo e moj, ovjek jedva stoji, zar ga vi zbilja ne mo ete odvesti do le aja? I torbu treba ponijeti! Pavel Nikolajevi tu no pogleda enu i sina, odbije ruku koju mu je pru ila Mita i, uhvativ i se vrsto za ogradu, po e se uspi-njati. Srce mu je ja e zakucalo i to ne samo zbog toga to se uspinjao. I ao je uza stepenice kao to se ljudi uspinju na ono, kako se to ka e ... recimo na tribinu na kojoj mu onda odsijeku glavu. Starija sestra ga je pretekla, protr ala mimo njega nose i mu aktovku, doviknula ne to Mariji i, prije nego to je Pavel Nikolajevi pro ao prvi niz stepenica, ve je trcala niza stepenice i na drugoj strani izletjela iz odjela, pokazuju i tako Kapitalini Matve-jevni da ovdje ba ne e biti mnogo obzira prema njenu mu u. A Pavel Nikolajevi se polako uspeo na odmori te me u stepenicama, iroko i duga ko, kakva ve jesu u starinskim zgradama. Na tom odmori tu stajala su dva kreveta s bolesnicima a kraj 11 njih ak i no ni ormari i, i to nikome nije smetalo u prolazu. Jedan bolesnik je bio u te ku stanju, posve iscrpljen i primao je kisik. Nastoje i da ne promatra njegovo beznadno lice, Rusanov se okrenuo i nastavio se uspinjati gledaju i preda se. Ali i na kraju drugog niza stepenica nije ga ekala nikakva utjeha. Ondje je stajala sestra Marija. Ni smije ak, ni pozdrav nije se pojavio na njenu opaljenom licu koje je bilo nalik na ikonu. Visoka, mr ava i ravna, ekala ga je kao vojnik i odmah je po la gornjim predvorjem pokazuju i mu put. Odavde je vodilo nekoliko vrata i jedino pred njima nisu stajali kreveti s bolesnicima. U kutu bez prozora pod stolnom lampom, koja je o ito neprestano gorjela, stajao je sestrin pisa i stol, stoli s ambulantnom kartotekom a kraj njega je visio ormari s mlje nim staklom i crvenim kri em. Marija mu poka e rukom negdje pokraj tih stoli a, pokraj nekog kreveta i re e: Drugi kraj prozora. I ve joj se urilo dalje: to je ta neugodna osobina obi ne pu ke bolnice; ne bi ni zastala, ni progovorila. Krila sobnih vrata bila su neprestano otvorena, a Pavel Nikola-jevi je svejedno, tek to je pre ao prag, osjetio vla ni i te ki miris u kome su se djelomi no osje ali lijekovi, miris koji je bio stra an za njegov osjetljivi nos. Le aji su bili nagurani uza zidove i me u njima je bilo toliko prostora za prolaz koliko je dopu tala irina no nih ormari a. U srednjem prolazu te ko bi se dvojica mogla mimoi i. U tom srednjem prolazu stajao je krupan bolesnik irokih ramena u ru i astoj, prugastoj pid ami. Cijeli vrat bio mu je vrsto omotan zavojima koji su dosizali vrlo visoko, gotovo do resica u iju. Bijeli obru zavoja, koji ga je o ito stezao, nije mu dopu tao da slobodno okre e te ku glavu obraslu mrkom i gustom kosom. Taj bolesnik je ne to promuklo pri ao ostalima koji su ga slu ali iz

kreveta. Kad u e Rusanov, on se okrenu prema njemu cijelim tijelom uz koje je bila tijesno priljubljena glava, nemilosrdno ga pogleda i re e: Evo jo jednog ra i a. Pavel Nikolajevi je smatrao da je bolje ne odgovarati na ovako prisan pozdrav. Osje ao je da ga sad motri cijela soba, ali nije htio uzvratiti pogleda tim ljudima koje je slu ajno sreo, niti ih je htio pozdraviti. On je samo odmahnuo rukom pokazuju i crnom bolesniku da mu se makne s puta. Krupni ovjek propusti Pavela Nikolajevi a i opet se cijelim tijelom i nepomi nom glavom okrenu za njim. Slu aj, burazeru, gdje ti ima rak? upita on promuklo. Pavela Nikolajevi a, koji je ve stigao do svog kreveta, ovo je pitanje naprosto o amutilo. Podigao je pogled prema drzniku nastoje i se savladati (ramena su mu ipak zaigrala) i dostojanstveno rekao: Nigdje. Ja uop e nemam rak. Crni bolesnik pro i ti i zaklju i tako glasno da ga svi u sobi uju: E, ba si ti neka budala! Da nema rak, zar bi te ovdje smjestili? 12 OBRAZOVANI NIJE PAMETNIJI Iako je te prve ve eri proveo u bolni koj sobi tek nekoliko sati, Pavelu Nikolajevi u ve se smu ilo. Tvrda grudica tumora neo ekivana, besmislena, posve nepotrebna dovukla ga je ovamo kao to mamac povu e ribu i pri-kovala za ovaj eljezni krevet uzak, jadan, kripavih opruga i mr ave strunja e. Tek to se presvukao ispod stepeni ta, oprostio sa enom i sinom i uspeo u ovu sobu i ve je za njim ostao cijeli prija nji pametni, uredni ivot, a ovdje otpo eo ovaj novi, ogavni, koji ga je mu io ak i vi e od samog tumora. Vi e nije bilo ni ega ugodnoga i umiruju ega u to bi mogao gledati, nego je morao promatrati tih osam na etih stvorenja, koja su sad bila nekako ravna njemu osam bolesnika u svijetloru i astim, ve izblijedjelim i izno enim pid amama koje su negdje bile pokrpane, negdje poderane i koje nikome nisu bile po mjeri. I vi e nije mogao birati to e slu ati nego je morao slu ati dosadne razgovore tih neinteligentnih ljudi, razgovore koji se uop e nisu ticali Pavela Nikolajevi a, niti su mu bili zanimljivi. On bi im najradije zapovjedio da ute, a osobito tome dosadnom crnom bolesniku s debelim zavojima na vratu, koji nije mogao micati glavom svi su ga zvali naprosto Jefrem, samo po imenu, iako vi e nije bio mlad. Ali Jefrem se nikako nije htio smiriti, nije htio le i, niti je izlazio iz sobe, nego je nemirno kora ao srednjim prolazom gore--dolje po sobi. Ponekad bi se namr tio, lice mu se iskrivilo, kao da ga je to ubolo, hvatao se za glavu i onda opet dalje hodao. Po to bi se tako nahodao, zastao bi ba pred krevetom Rusanova, nagnuo se preko ograde cijelom svojom nepomi nom gornjom polovicom tijela, primicao iroko, zabrtvljeno mrko lice i dojmljivo govorio: Gotovo je, moj profesore. Ku i se vi e ne vra a , je li ti jasno? U sobi je bilo vrlo toplo, Pavel Nikolajevi je le ao na pokriva u, u pid ami i s kapicom na glavi. Popravio je nao ale sa zlatnim rubom, strogo pogledao Jefrema, onako strogo kako je samo on znao, i odgovorio: 13 Ne shva am, dru e, ta ho ete od mene? I za to me pla ite? Pa ja vas ni ta nisam pitao. Jefrem je samo zlobno otpuhnuo (nije li tom prilikom poletjelo nekoliko kapljica sline na pokriva Pavela Nikolajevi a?): Pitao ti ili ne pitao, ku i se svejedno ne e vratiti. Nao ale mo e odmah vratiti. I novu pid amu. Po to se ovako grubo na alio, ispravio je nepokretno tijelo i opet se ushodao onim prolazom avo da ga nosi! Pavel Nikolajevi ga je, naravno, mogao prekinuti i pozvati na red, ali sada nije imao snage da to u ini: snage mu je nestalo i rije i zamotanog avla jo su je vi e dotukle. Njemu je bila potrebna podr ka, a ovdje su ga jo gurali u ponor. Za svega nekoliko sati Rusanov je izgubio svoj polo aj, ugled, i planove

za budu nost i pretvorio se u sedamdesetak kilograma toplog bijelog mesa, koje ne zna ta e sutra s njime biti. O ito mu se tjeskoba vidjela i na licu budu i da je Jefrem, kad je idu i put zastao pred krevetom, rekao mnogo pomirljivije: Ako se i vrati ku i, ne e ondje dugo ostati. Opet e ovamo. Rak voli ljude. Kad rak jednom uhvati klije tima, onda ne pu ta do smrti. Pavel Nikolajevi nije imao snage da bilo to uzvrati, a Jefrem je opet nastavio hodati. I nikoga nije bilo u sobi tko bi ga obuzdao! Svi su le ali nekako nemo no ili nisu bili Rusi. Kod drugog zida, iza pe i, bila su svega etiri le aja: le aj ta no preko puta Rusa-nova bio je upravo Jefremov i on je na njemu le ao tik uz sredi nji prolaz, na tri ostala smjestili su se mladi i: priprosti preplanuli de ko le ao je tik uz pe , do njega mladi Uzbek sa takom, a kraj prozora mr av kao glista i skvr en uti mladi koji je neprestano stenjao. U istom redu gdje je le ao Pavel Nikolajevi , lijevo od njega, le ala su i dva pripadnika nacionalnih manjina, kraj vrata neki ruski momak, o i an do ko e, ali ve posve odrastao, sjedio je i itao s druge strane na posljednjem krevetu kraj prozora smjestio se ovjek, koji je bio nalik na Rusa, ali ne takav da bi mu se Rusanov obradovao: lice u njega bija e kao u bandita. Tome je izrazu o ito pridonosila brazgotina (brazgotina je po injala u kutu usnica i spu tala se niz lijevi obraz gotovo do vrata); a mo da je tome pridonosila i nepo e ljana, nepokorna crna kosa koja je str ala na sve strane; a mo da je on sam po sebi bio okrutni gru-bijan. Tome lopu i kao da je bilo do kulture itao je neku knjigu. Ve su zapalili svjetlo, na stropu su sijale dvije sna ne svjetiljke. Napolju se smrkavalo. Bolesnici su ekali ve eru. Eto, ima tu jedan starac nikako se nije smirivao Jefrem le i ispod nas, sutra e ga operirati. Jo etrdeset i druge godine izrezali su mu mali rak i rekli: to je sitnica, samo se ti veseli. Razumije li? Jefrem je tobo e nastojao govoriti odlu no, ali glas mu je zvu ao kao da i njega re u. Pro lo trinaest godina, i on zaboravio na ovaj dispanzer, rakiju je pio, ene gonio starac i po, vidjet e ga. A kakav mu je sad rak narastao! Jefrem ak pucnu jezikom od zadovoljstva sigurno e ga pravo s operacije u mrtva nicu. 14 h E pa, sad je zbilja dosta tih mra nih proro tava! odmahnu rukom Pavel Nikolajevi , okrenu se i ne prepozna vlastiti glas: zazvu ao je tako neautoritativno i alosno. Ostali su utjeli. U Rusanovu je izazivao muku i onaj mr avi momak kraj prozora, iz istog reda, koji se neprestano bacakao po krevetu. Kad je sjedio, nije zapravo sjedio, kad je le ao, nije le ao nego se presavijao priljubivsi koljena uz prsa i nikako nije mogao prona i ugodan polo aj pa se napokon tako prevrnuo da mu glava nije bila na jastuku nego na donjem dijelu kreveta. Jedva ujno je stenjao a trzaji lica i tijela odavali su koliko ga boli. Pavel Nikolajevi je okrenuo glavu i od njega, spustio noge u papu e i bez ikakva razloga po eo pregledavati svoj no ni ormari , otvaraju i i zatvaraju i as vrata ca iza kojih je naslagao hranu, as gornju ladicu u koju je strpao toaletni pribor i elektri ni aparat za brijanje. A Jefrem je i dalje hodao, prekri iv i ruke na grudima, ponekad se trzao kao da ga ne to negdje bode i neprestano ponavljao svoju pjesmu, ba kao da oplakuje pokojnika: E, bome, sla-abo nam se pi e ... bome sla-abo ... Pavel Nikolajevi za u za le ima lagan udarac. Oprezno se okrenu, jer ga je svaki pokret vrata bolio, i vidje da je njegov susjed, polubandit, zalupio korice knjige koju je upravo pro itao i sad je okretao u svojim velikim, grubim i neinteligentnim akama. Ukoso, preko tamnog omota knjige i preko hrpta, protezala su se zlatna i ve izblijedjela slova pi eva potpisa. Pavel Nikolajevi nije mogao pro itati iji je to potpis a onoga tipa nije htio pitati. Izmislio je i nadimak za susjeda Mukto der. inilo mu se da mu taj nadimak posve odgovara. Mukto der je tu nim o ima buljio u knjigu i bez ikakva sustezanja na sav glas rekao tako da ga cijela soba uje:

Da nije Demka sam uzeo ovu knjigu iz ormara, mislio bih da su nam je podvalili. ta je s Demkom? Kakvu knjigu? javi se momak koji je le ao kraj vrata i tako er ne to itao. Da tra i po cijelom gradu, nikad ne bi ovakvu na ao. Mukto der je piljio u iroki, tupi Jefremov zatiljak (kosa, koju odavno nije i ao, neugodno se spu tala preko zavoja), a zatim mu se zagledao u napeto lice. Jefreme! Dosta je prenemaganja. Uzmi ti lijepo ovu knjigu i pro itaj. Jefrem zastade kao bik i tupo pogleda. A za to bih je itao? Za to da itam kad emo svi i onako ubrzo crknuti? Mukto deru zaigra brazgotina na licu: Zato i treba da se po uri , kad zna da emo skoro crknuti. Evo, uzmi je. Pru io je Jefremu knjigu, ali Jefrem mu nije pri ao: Trebalo bi dugo itati. Ne da mi se. Nisi valjda nepismen, je li? nagovarao ga je Mukto der, ali ne ba jako usrdno. Ja sam ak vrlo pismen. Kad treba, ja sam vrlo pismen. Mukto der potra i olovku na prozorskoj dasci, otvori knjigu odostrag i, zaviruju i u nju, na nekoliko mjesta stavi ta ke. Ne boj se dobaci oti, pri ice su malene. Poku aj pro itati samo nekoliko. Dosta je tog tvog prenemaganja. Bolje da ita . E, Jefrem se ni ega ne boji! i on uze knjigu i prepetlja .se na svoj le aj. Na vratima se pojavi, epesaju i, mladi Uzbek Ahmad an, koji je hodao sa takom ali gotovo kao da je ve mogao i bez nje; on je bio najveselija osoba u sobi. I povika: lice na gotovs! Preplanuli momak kraj pe i ivahnu: Nose ve eru, momci! Bolni arka u bijelu ogrta u unese ve eru dr e i poslu avnik iznad ramena. Zatim ga spusti preda se i po e obilaziti krevete. Svi odreda, osim nesretnog momka kraj prozora, uzvrpolji e se i prihvati e tanjure. Svaki bolesnik imao je no ni ormari , a nije ga imao samo Demka nego ga je dijelio s jednim Kazakom iroka lica, kome je nad usnom cvjetala nezamotana, odvratna, tamna jkrasta. Ne samo to Pavelu Nikolajevi u sada uop e nije bilo do jela ak ne bi ni kod ku e jeo nego se pri pogledu na tu ve eru, na etvrtasti gumasti nabujak od prekrupe sa elatinastim utim umakom, na prljavu aluminijsku licu savijena dr ka, jo jednom gorko prisjetio kamo je dospio i kakvu je, mo da, gre ku u inio kad je pristao da u e u tu bolnicu. Svi osim momka koji je je ao zdu no su po eli jesti. Pavel Nikolajevi nije uzeo tanjur u ruke nego je po eo noktom udarati po njegovu rubu gledaju i kome bi ga dao. Neki su mu bili napola okrenuti, neki su mu okrenuli le a, a onaj momak kraj vrata .gledao je pravo u njega. Kako se ti zove ? upita Pavel Nikolajevi ne podi u i glasa (neka onaj i sam uje ako ho e). lice su zveckale, ali je momak ipak shvatio da se Rusanov Jijemu obra a pa je spremno odgovorio: Pro ka ... ovaj, a-a-a ... Prokofij Semjoni . Uzmi moju ve eru. Bome i 'o u... Pro ka pri e i uze tanjur. Fala vam. A Pavel Nikolajevi , osje aju i ispod eljusti tvrdu grudu tumora, odjednom shvati da on ovdje ne pripada lak im bolesnicima. Od svih devet u sobi samo je jedan bio u zavojima i to Jefrem; a bio je zamotan ba na onom mjestu gdje bi mo da mogli operirati i Pavela Nikolajevi a. A samo jedan bolesnik je trpio stra ne bolove i samo jedan, onaj naoko vrlo zdravi Kazak, imao je tamnogrimiznu krastu. Istina, mladi Uzbek hodao je sa takom, ali jedva da se na nju i naslanjao. Na drugima se uop e nije moglo izvana primijetiti nikakve otekline, nikakve nakaznosti, i svi su se oni doimali kao posve zdravi ljudi. Osobito Pro ka

on je bio rumen kao da je u odmarali tu a ne u bolnici, i sad je s velikim apetitom istio svoj tanjur. Mukto der je, istina, bio siv u licu ali se kretao lagano, slobodno je razgovarao i tako se okomio na onaj nabujak da je Pavel Nikolajevi posumnjao nije li mo da simulant i ne jede li badava dr avnu hranu lijepo je to u na oj zemlji bolesnike besplatno hrane. 16 Pavelu Nikolajevi u je tvrda oteklina pritiskala odozdo glavu i smetala mu da se okre e, rasla je od sata do sata samo to ovdje lije nici, ini se, te satove nisu brojali: od ru ka do ve ere nitko nije ni pogledao Rusanova niti ga je poku ao lije iti. A doktorica Doncova namamila ga je ovamo upravo time to mu je obe ala da e ga odmah lije iti. Zna i da je ona posve neodgovorna i zlo ina ki lakoumna osoba. Rusanov joj je povjerovao i gubio dragocjeno vrijeme u ovoj tijesnoj, zagu ljivoj i prljavoj bolesni koj sobi a mogao je lijepo telefonirati u Moskvu i odjuriti onamo. I ta spoznaja da je pogrije io, da ludo gubi vrijeme, pritiskala ga je tjeskobnije od samog tumora i tako ga je stezala u srcu da Pavel Nikolajevi vi e nije mogao podnositi nikakvih zvukova oko sebe ak ni to zveckanje licama po tanjurima da nije mogao gledati te eljezne krevete, grube pokriva e, zidove, svjetiljke, ljude. Osje ao se kao da je upao u klopku i da do jutra ne mo e poduzeti ni ta zna ajno i odlu no. Legao je, vrlo nesretan, i svojim ku nim ru nikom pokrio o i da ne vidi ni svjetlo, ni bilo to drugo. Da bi skrenuo misli, poku ao se prisjetiti ku e, obitelji, poku ao doku iti ta oni sad rade. Jura je ve sigurno u vlaku. To je njegov prvi nastup u praksi. Vrlo je va no da nastupi kako treba. Ali Jura nije uporan, veliki je on petljanac, mogao bi se osramotiti. Avieta je u Moskvi, na praznicima. Malo e se razonoditi, obi i e kazali ta, a to je najva nije, obaviti uz put i posao: ogledat e se kako i gdje bi mogla uhvatiti neke veze; ona je ve na petoj godini i treba da se dobro sna e u ivotu. Avieta je vrlo poduzetna, ima pred sobom velike ciljeve; bit e to prava pravcata i vrlo spretna novinarka, pa je zato, naravno, najbolje da se preseli u Moskvu, ovdje je za nju preusko podru je. Ona je vrlo pametna i vrlo talentirana, nitko joj u obitelji nije ravan. Pavel Nikolajevi bio je presretan, i to bez ikakve zavisti, to mu je k erka pametnija od njega samo joj jo nedostaje iskustva, ali zato sve ostalo posti e kao od ale! Lavrik je malko vjetrogonjast, u u enju ba ne napreduje, ali je zato u sportu pravi talent, ve je odlazio na natjecanja u Rigu i stanovao ondje u gostionici kao odrasli mu karac. Ve vozi i kola. Sprema se za oferski ispit. U drugom kvartalu pokupio je dvije jedinice i sada treba da ih ispravi. A Majka ide u kolu u prvoj smjeni i sad je kod ku e, sigurno svira na klaviru (prije nje nitko nije znao svirati). A u hodniku, na malom sagu le i pas D ulbars. Posljednju godinu dana Pavel Nikolajevi ga je rado svakog jutra izvodio na etnju smatraju i da je i njemu samome ta etnja korisna. Sada e ga izvoditi Lavrik. On ga voli malko nauckati na prolaznike i onda re i: ni ta se ne bojte, ja ga dr im! Ali cijeli taj slo ni i uzorni red u obitelji Rusanovih, koja je imala dvoje starije i dvoje mla e djece, cijeli taj besprijekorni ivot, divni stan koji nije bio krto namje ten sve se to u ovih nekoliko dana na lo daleko od njega, s druge strane tumora. Svi e oni ivjeti kao to i sad ive, ma to se god dogodilo njihovu ocu. Koliko god se sad uzbu uju, brinu i pla u, tumor ih zaklanja od njega kao zid, i s druge strane tumora on ostaje sam. Nije mu ni ta pomoglo to je razmi ljao o svojoj ku i i Pavel Nikolajevi se poku ao zabaviti dr avnim mislima. U subotu treba 2 Od-e1 za rak 17 da po ne sjednica Vrhovnog sovjeta SSSR. ini se kao da ne e biti ni ta zna ajno, vjerojatno e samo odrediti bud et. A u talijanskim, francuskim i zapadnonjema kim parlamentima vodi se borba protiv sramotnih pari kih dogovora. U Tajvanskom tjesnacu se puca... Da, kad je danas odlazio od ku e u bolnicu, na radiju su upravo op irno govorili o te koj industriji. A ovdje u sobi ak nema ni radija, nema ga ni u hodniku, zbilja lijepo! Treba se bar osigurati da redovno prima Pravdu. Danas je na redu te ka industrija a ju er je to bio ukaz

o pove anju proizvodnje sto nih prera evina. Jest, vrlo se sna no razvija ekonomski ivot i naravno da e zbog toga uslijediti krupne izmjene u raznim dr avnim i privrednim organizacijama. I Pavel Nikolajevi je ve po eo razmi ljati o tome kakve se sve mogu reorganizacije o ekivati na nivou republike i oblasti. Te reorganizacije su gotovo uvijek donosile uzbu enja, privremeno odvla ile od svakodnevnih poslova, dru tveni radnici su telefonirali jedan drugome, sastajali se i raspravljali o novim mjerama. I ma kakve vrste bile te reorganizacije, ma koliko bile suprotne onim prija njim, nikada nikome, pa prema tome ni Pavelu Nikola-ievi u, nisu donosile pad u slu bi nego samo i uvijek uspon. Ali i te misli nisu ga mogle zaokupiti i nije mu postalo lak e. Ispod vrata ga je probadalo, i ta oteklina, nijema, bezosje ajna, rasla je i zaklanjala mu cijeli svijet. Opet je mislio o bud etu, o pari kim dogovorima, te koj industriji i sto nim prera evinama ali sve je to ostajalo s druge strane tumora. A s ove strane bio je Pavel Nikolajevi Rusanov. Sam. U sobi se za uo ugodan enski glas. Iako danas Pavel Nikolajevi nije do ivio ni ta ugodno, ovaj glas mu je bio kao pravi melem: Da izmjerimo temperaturu! ba kao da se dijele slatki i. Rusanov je skinuo ru nik s lica, malko se odigao i nataknuo nao ale. Na svu sre u ovo vi e nije bila turobna, crna Marija, nego puna na i uredna djevojka, koja nije na glavi imala maramu ve , iznad zla ane kose, istu onakvu kapicu kakvu nose lije nici. Azovkine! Hej, Azovkine! veselo je zazivala mladi a kraj prozora zastav i pred njegovim krevetom. On je le ao u jo neobi nijem polo aju nego prije poprijeko, ni ice, s jastukom ispod trbuha, nasloniv i bradu na strunja u, ba kao to bi je naslonio pas i gledao kroz ipke kreveta tako da se inilo kao da je u kavezu. Na njegovu omotanom licu primje ivali su se znakovi unutra njih bolova. Ruka mu je visila sve do poda. Hajde, di ite se! hrabrila ga je sestra. Dosta ste sna ni. Uzmite sami termometar. Jedva je podigao ruku s poda, kao kabao iz bunara, i uzeo termometar. Toliko je onemo ao i toliko se prepustio bolovima da je te ko bilo povjerovati da mu je svega sedamnaest godina. Zoja! molio je on stenju i. Dajte mi termofor. Vi ste sami svoj neprijatelj strogo e Zoja. Dali smo vam termofor, ali ga niste stavljali na mjesto injekcije, nego na trbuh. Kad mi je od toga lak e uporno e on patni kim glasom. 18 ,. Tako samo poma ete tumoru da raste. Rekli smo vam to. U onkolo kom odjelu nije uop e dopu teno upotrebljavati termo-for, posebno smo ga za vas nabavili. E pa onda vi e ne dam da me bodete. Ali ga Zoja vi e nije slu ala nego je prstom kuckala po praznom Mukto derovom krevetu i pitala: A gdje je Kostogutov? (Eto ti ga na! Kako je samo Pavel Nikolajevi dobro pogodio! Kako je to pravo prezime bilo nalik na nadimak!) Oti ao je da popu i cigaretu javi se Demka od vrata. On je i dalje itao. Do i e njemu glave te cigarete! progun a Zoja. Kako samo mogu biti zgodne te djevojke! Pavel Nikolajevi je zadovoljno promatrao njene vrste, napete obline i, premda su mu o i gotovo ispale, zapravo ju je promatrao s posve nevinim u itkom osje aju i kako mu je od toga lagodnije. Osmjehnula se i pru ila mu toplomjer. Stajala je upravo kraj njegova tumora, ali nijednim treptajem oka nije pokazala da se u asava ili da tako ne to jo nije vidjela. Nije li mi jo odre en nikakav lijek? zapita Rusanov. Jo nije smije ila se ona kao da se ispri ava. Ali za to nije? Gdje su lije nici? Njihov radni dan je zavr en.

Na Zoju se nije mogao ljutiti, ali netko je svejedno kriv to Rusanova jo ne lije e! Treba ne to poduzeti! Rusanov nije trpio nerad i pipave karaktere. I kad je Zoja do la da uzme toplomjer, on ju je upitao: Gdje imate telefon? Kako da do em do njega? Napokon, mogao je sad odmah ne to poduzeti i telefonom potra iti Ostapenka! Ve i sama pomisao na telefon vratila je Pavelu Nikolajevi u njegov uobi ajeni mir. I hrabrost. Ponovo se osjetio spremnim za borbu. Trideset i sedam re e Zoja smje kaju i se i na novoj temperaturnoj listi koja je visila na donjem dijelu kreveta unese prvi podatak u grafikon. Telefon je u kancelariji. Samo to vi sad ne mo ete onamo. Onamo se ulazi na drugi glavni ulaz. Molim vas lijepo, drugarice Pavel Nikolajevi se pridigne i po e stro e govoriti kako je to mogu e da u klinici nema telefona? Pa ta bi bilo da se ne to slu ajno dogodi? Da se recimo meni ne to dogodi? Skoknuli bismo i telefonirali ne upla i se Zoja. A kako biste sko ili prijeko, ako je me ava, ako je prolom oblaka? Zoja je ve bila kod susjeda, starog Uzbeka i produ ila crtu na njegovu grafikonu. Po danu mo emo pro i i kroz zgradu, samo je sad zatvoreno. Da je lijepa, jest, samo je bezobrazna: nije ga ni saslu ala a ve je do la i do Kazaka. Nehotice povisiv i glas, Pavel Nikolajevi dovikne za njom: Sigurno ima neki drugi telefon! Nemogu e je da nema telefona!

19

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

Ima odgovori Zoja koja je ve prisjela na krevet Kazaka. Ali u radnoj sobi primarijusa. E pa, vidite, zna i da se mo e telefonirati. Dema... Trideset est i osam ... Njegova radna soba je zaklju ana. Nizamutdin Bahramovi ne voli kad se ulazi... I ona ode. U tom je bilo nekakve logike. Naravno, nije ugodno kada ti netko ulazi u radnu sobu. Ali u bolnici je svejedno trebalo to nekako urediti...

Na trenutak mu se ukazala veza s vanjskim svijetom, ali se odjednom prekinula. I opet je cijeli svijet zaklanjala ta oteklina, velika kao aka, koja mu je izrasla ispod eljusti. Pavel Nikolajevi je izvadio ogledalce i pogledao se. Uh, kako je to samo naraslo! I sa strane, tu im o ima, bilo bi stra no promatrati! A kamoli ne svojim vlastitim! Pa to je upravo nevi eno! Nitko oko njega nije bio tako unaka en ... Klonuo je duhom ... Vi e nije htio ni poku avao ustanoviti da li je oteklina narasla ili nije. Sklonio je zrcalo i stavio ne to u usta, tek toliko da bi vakao. Jefrem i Mukto der, dva najneugodnija bolesnika, nisu bili u sobi. Ostali su bili mirni, ulo se kako netko lista stranice knjige, a neki su ve legli na po inak. I Rusanovu nije preostajalo ni ta drugo nego da zaspi, da prespava no ne misle i ni o emu a ujutro da odr i bukvicu lije nicima. On se svukao, zavukao pod pokriva , pokrio preko glave ku nim mekanim ru nikom i poku ao zaspati. Ali u ti ini se jasno ulo kako negdje u blizini ap u, gotovo u uho Pavelu Nikolajevi u, i to mu je u asno smetalo. Nije izdr ao, strgnuo je ru nik s lica, pridigao se, nastoje i da ga pri tome vrat ne zaboli i ustanovio je da to apu e njegov susjed, Uzbek, visok, vrlo mr av, gotovo posve crn starac, klinaste mrke bradice i s jednako tako mrkom, izlizanom kapicom na glavi. Le ao je na le ima zabaciv i ruke nad glavu, gledao u strop i ne to aputao: da se mo da ne moli, stara budala? Hej! Aksakalu! zaprijeti mu Rusanov prstom prestani! Smeta mi da spavam. Aksakal utihnu. Rusanov opet le e i pokrije se ru nikom. Ali zaspati svejedno nije mogao. Sad je shvatio da mu smeta sna no svjetlo onih svjetiljki sa stropa, koje nisu bile mlje ne i koje su bile slabo zasjenjene. To svjetlo probijalo je ak i kroz ru nik. Pavel Nikolajevi je zastenjao, odigao se na rukama i odvojio od jastuka paze i da se oteklina ne zategne i ne zaboli ga. Pro ka je stajao kraj kreveta, nedaleko prekida a za svjetlo i po eo se skidati. Mladi u, dajte ugasite to svjetlo! zapovjedi Pavel Nikolajevi . E pa... nisu jo lijekove donijeli... zbuni se Pro ka, ali podi e ruku prema prekida u. ta zna i to ugasite? zagrmi Mukto der iza Rusanova. Prilagodite se, niste vi ovdje sami. Pavel Nikolajevi potpuno sjede u krevet, natakne nao ale i, uvaju i se da ne dotakne tumor, okrenu se prema drzniku dok je pod njim kripao krevet: 20 Ne biste li vi mogli malo uljudnije razgovarati? Grubijan iskrivi lice i muklo odgovori: Ne tupite, nisam ja va pot injeni. Pavel Nikolajevi ga o e e stra nim pogledom, ali na Mukto- dera to nije nimalo djelovalo. U redu, recite ta e vam svjetlo? upusti se Rusanov u obzirne pregovore. Da si eprkam po stra njici oporo se na ali Kostogutov. Pavel Nikolajevi ostade bez daha iako se, kako mu se inilo, ve bio priviknuo na zrak u sobi. Toga drznika bi trebalo u roku od dvadeset minuta izbaciti iz bolnice i otjerati na rad! Samo to on sad nije imao na raspolaganju nikakva konkretna sredstva da to i u ini. (Ne smije propustiti da o njemu porazgovori s upravom bolnice.) Ako tko eli itati ili ta drugo raditi, mo e izi i na hodnik dokazivao je Pavel Nikolajevi s punim pravom. Za to vi prisvajate sebi pravo da odlu ujete u ime svih ostalih? Ovdje ima razli itih bolesnika i treba uzeti u obzir izuzetke ... Vi ete biti izuzetak zaurla Mukto der. Vama e ve napisati nekrolog, vi ste sigurno od te i te godine lan partije, a nas e ravno pod ledinu. Takvu neobuzdanu neposlu nost, takvu nekontroliranu svoje-volju Pavel Nikolajevi nikada nije susreo, ni uo, ni vidio. Sad je naprosto izgubio glavu kako da se usprotivi? Nema smisla da se po ali sestri. Bit e najbolje

dostojanstveno prekinuti razgovor. Pavel Nikolajevi je skinuo nao ale, oprezno legao i pokrio se ru nikom. Mu io ga je bijes, mu ila ga tjeskoba, i to sve zbog toga to je pristao da ostane u ovoj klinici. Neka, ne e jo ni sutra biti kasna da zatra i otpusnicu. Pogledao je na sat i vidio da je pro lo osam sati. Nema druge nego da sada sve mirno podnosi. Ve e se oni umiriti. Me utim se uskoro opet za uo hod i lupa izme u kreveta to se naravno vratio Jefrem. Stare daske poda su kripale pod njegovim koracima i tresle le aj Rusanova i njegov jastuk. Ali Pavel Nikolajevi je vrsto odlu io da se ne buni, nego da trpi. Koliko je taj na narod jo neprosvije en i neotesan! Kako-mo emo s takvim bremenom prije i u novo dru tvo? Ve er se beskona no otegla. Sestra je navra ala jednom, drugi put, tre i put, etvrti put, jednome bi donijela neki teku i lijek, drugome pilule, tre em i etvrtom je davala injekcije. Azovkin je vikao dok ga je bola, opet moljakao termofor da mu se bolovi ubla e. Jefrem je i dalje hodao gore-dolje i nikako se nije mogao smiriti. Ahmad an i Pro ka su razgovarali svaki sa svog kreveta. Kao da su se svi istom sad po teno razbudili i razveselili, kao da ih vi e ni ta ne zabrinjava i kao da im ne treba lijeka. ak Demka nije legao na po inak nego je sjeo Kostogutovu na krevet i njih dvojica su, tik nad uhom Pavelu Nikolajevi u, po eli brbljati. Nastojim to vi e itati govorio je Demka dok jo imam vremena. Najradije bih se upisao na sveu ili te. To je lijepo. Samo dobro znaj: od obrazovanja ovjek nije-pametniji. ( emu samo taj Mukto der u i dje aka!) Kako nije pametniji? Eto tako, lijepo. Pa od ega je onda pametniji? Od ivota. Demka je malo utio i onda rekao: Ne sla em se. Imali smo mi u eti jednog komesara koji je uvijek govorio: od obrazovanja ovjek nije pametniji. Ni od ina nije pametniji. Dodaju tako nekome jednu zvjezdicu, i on misli sad sam pametniji. A nije! A ta onda zna i da ne treba u iti? Ne sla em se. Tko ka e da ne treba? Samo ti u i, ali uvijek znaj da od toga pamet ne dolazi. Nego od ega? Od ega dolazi pamet? Od toga da vjeruje svojim o ima, a da u ima ne vjeruje . Na koji bi ti fakultet htio? Nisam se jo odlu io. Volio bih i na povijesni, a i na knji evni. A ne bi na tehniku? Ne, ne bih. udno. Tako smo i mi u na e vrijeme mislili. A danas svi de ki vole tehniku. Ti je ne voli ? Mene ... mene privla i dru tveni ivot. Dru tveni? ... Oh, Demka, kad se bavi tehnikom, mirnije ivi . Bolje da se nau i kako se sastavljaju aparati. A ta e mi miran ivot! ... Eto, ako ovdje jo odle im dva mjeseca, trebat e dosti i deveti razred i drugo polugodi te. Ima ud benike? Imam dva. Te ka mi je ova stereometrija. Stereometrija? Daj poka i! ulo se kako je momak ustao, oti ao i vratio se. Zaista, to je... Stereometrija Kiseljova, stara moja... Tu sam i ja imao ... Pravac i ploha koji su me usobno paralelni... Ako je pravac paralelan s nekim pravcem koji le i u ravnini, onda je paralelan i s tom ravninom... K vragu, to je divna knji ica, Demka! Kad bi bar svi tako pisali! Vidi , posve je tanka, je li? A koliko je toga u njoj! Godinu i po se iz nje u i.

I ja sam iz nje u io. I odli no sam znao! Kad je to bilo? Samo da se sjetim ... I ja sam bio u devetom razredu, drugo polugodi te... dakle, trideset sedme i trideset osme. Do e mi udno kad je sad opet vidim. Ina e sam geometriju najvi e volio. A poslije? ta poslije? Poslije kole. 22 Poslije kole sam se upisao na divan odsjek geofizi ki. Gdje? Isto tako u Lenjingradu. I kako si onda? Zavr io sam prvu godinu, a u rujnu trideset i devete objavljena je naredba da se mobiliziraju devetnaestogodi njaci, i mene su pokupili. A poslije? Poslije sam aktivno slu io. A onda? A onda, zna ta je onda bilo rat. Bili ste oficir? Ne, samo narednik. Kako to? Zato to ne bi bilo nikoga da pobijedi u ratu kad bi svi bili generali... Ako ploha prolazi preko pravca koji je paralelan s drugom plohom i presijeca tu plohu, onda je linija presjeka... uj, Demka, ho e li da nas dvojica svaki dan radimo stereometriju? Da vidi kako emo potegnuti! Ho e li? Ho u. (Samo je jo to trebalo, i to tik kraj uha.) Ja u ti zadavati zadatke. Dobro. Ina e bi vrijeme propalo uzalud. Hajde da odmah po nemo. Da vidimo ova tri aksioma. Ta su pravila na prvi pogled vrlo jednostavna, ali se poslije skrivaju u svakom pou ku i ti mora da ih primijeti . Evo prvoga: ako dvije ta ke pravca pripadaju plohi, onda i svaka ta ka toga pravca pripada plohi. ta to zna i? Evo, uzmimo da je ova knjiga ploha a da je olovka pravac, je li tako? E, sad poku aj smjestiti... I tako su oni nadugo i na iroko razglabali o pravilima i pou -cima. A Pavel Nikolajevi je odlu io sve to trpjeti i demonstrativno im je okrenuo le a. Napokon su u utjeli i rastali se. Azovkin je uzeo dvostruku dozu sredstva za spavanje i zaspao. Tada se ras-ka ljao Aksakal prema kome je Pavel Nikolajevi bio okrenut licem. Svjetlo su ve ugasili, a on je, prokletnik, ka ljao i ka ljao, i to tako odvratno, dugo, zvi de i, da se inilo kao da e se ugu iti. Pavel Nikolajevi mu okrenu le a. Skinuo je ru nik s glave, ali u sobi svejedno nije bila prava tama: svjetlo je dopiralo iz hodnika zajedno s bukom, glasnim koracima, zveketom pljuva nica i kanti. Nikako da zaspi. Oteklina ga je pritiskala. Njegov razboriti, sre eni i korisni ivot sad se odjednom raspadao. Stra no mu je bilo ao samoga sebe. Potreban je bio jo samo jedan si u ni poriv pa da prolije suze. A za taj se poriv pobrinuo nitko drugi nego Jefrem. On se ni u mraku nije smirio nego je svom susjedu Ahmad anu pri ao idiotsku bajku: 23 Za to da ovjek ivi stotinu godina? Nema nikakva smisla. I zna kako je to po elo? Alah je dijelio ivote i svima ivotinjama je dao po pedeset godina, toliko bi im bilo dosta. A ovjek je do ao posljednji na red, i Alahu je ostalo samo dvadeset i pet godina. etvrtina od sto, je li? upita Ahmad an. Ba tako. ovjek se naljutio: malo mu je, ka e! Alah ka e: dosta je. ovjek ka e: malo je! Veli onda Alah: upitaj ti sam ivotinje, mo da ti koja ta dadne. Ode ovjek i sretne konja. Slu aj, ka e, meni je ivot prekratak. Daj mi malo od svoga. Dobro, evo, uzmi dvadeset i pet godina. Ide on dalje,

susretne psa. Slu aj, pseto, daj mi malo od svoga ivota! Na, uzmi dvadeset i pet godina! Ode ovjek dalje. Eto ti majmuna. Izmolio i od njega dvadeset i pet godina. Vratio se ovjek Alahu. A Alah mu veli: Bilo je po tvome, sam si izabrao svoj ivot. Prvih dvadeset i pet godina ivjet e kao ovjek. Drugih dvadeset i pet radit e kao konj. Tre ih dvadeset i pet godina lajat e kao pas. I jo e ti ostati dvadeset i pet godina da ti se svi, kao majmunu, rugaju... 24 P ELA Iako je Zoja bila uvi avna, spretna i brzo se kretala na svom? katu, od administracije do kreveta i opet natrag k svome pisa em stolu, bilo je jasno da do svr etka radnog dana ne e uspjeti obaviti sve poslove. Zato je tjerala bolesnike da to prije ugase svjetla, i u mu koj sobi i u maloj, enskoj. U velikoj pak enskoj sobi, koja je zbilja bila ogromna i u kojoj se nalazilo vi e od trideset kreveta, ene se nikad ne bi primirile, gorilo svjetlo ili ne gorilo. Mnoge su ondje le ale vrlo dugo, ve ih je bolnica bila posve iscrpla, slabo su spavale, u sobi je bilo zagu ljivo, i neprestano se vodila prepirka oko toga treba li otvoriti ili zatvoriti balkonska vrata. A bilo je i nekoliko takvih koje su i te kako voljele razgovarati iz kuta u kut. Do pono i, pa ak i do jednog sata iza pono i gotovo sve odreda su raspravljale o cijenama, o robi, o poku stvu,, o djeci, o mu evima, o susjedama pa se upu tale i u najbesramnije razgovore. A danas je, osim toga, ondje prala pod bolni arka Nela, grlata, bokata djevojka velikih obrva i velikih usnica. Ve je odavno po ela prati, ali nikako da dovr i posao jer bi se uplela u svaki razgovor. U me uvremenu je ekao svoju posudu Sigbatov, iji se krevet nalazio u predvorju ta no pred ulazom u mu ku sobu. Zbog tih no nih posuda, a tako er i zbog toga to se stidio mu nog zadaha svojih le a, Sigbatov je dobrovoljno ostao le ati u hodniku iako je on ovdje bio najstariji starosjedilac kao da vi e i nije bio bolesnik, nego stalni namje tenik. Pro av i brzo kroz ensku sobu, Zoja je dva-tri puta dobacila ne to Neli, ali Nela se samo otresla i dalje polako radila: ona nije bila mla a od Zoje i inilo joj se uvredljivo da poslu a djevojku. Zoja je danas do la na posao prazni ki raspolo ena, ali ova neposlu nost bolni arke ju je ljutila. Zoja je uop e smatrala da svaki ovjek ima pravo na svoju slobodu i, kad do e na posao, ne mora se njemu dokraja prepustiti, samo to je u tome morala postojati neka razumna mjera, to prije to se ovdje radilo s bolesnicima. Napokon je Zoja podijelila sve to je trebalo podijeliti i zavr ila svoj posao, a Nela oprala pod; ugasili su svjetlo u enskoj25sobi, ugasili su i veliko svjetlo u predvorju; bilo je ve dvanaest sati kada je Nela obi la prvi kat i uz put donijela Sigbatovu topli rastvor u njegovoj svakida njoj zdjelici. Oh, oh, ala sam se umorila glasno je zijevala. Pro-drijemat u bar tristo minuta. Slu aj, bolesnice, ne e valjda sad cijeli sat sjediti, tko e te do ekati... Ne bi li mogao poslije sam odnijeti dolje posudu, a? (U toj solidnoj, staroj zgradi s velikim predvorjima na gornjem katu nije bilo vodovoda.) Kakav je araf Sigbatov bio prije, sad je bilo te ko zaklju iti, to se ni po emu vi e nije moglo pogoditi; njegove patnje su toliko trajale da u njemu od prija njeg ivota gotovo ni ta nije ni ostalo. Ali poslije tri godine neprestane mu ne bolesti taj mladi Tatarin pretvorio se u posve tihog, veoma uljudnog ovjeka, da mu u tome nije bilo ravna u cijeloj klinici. Cesto se slaba no osmjehivao kao da se ispri ava to toliko imaju brige s njim. Kako je ovdje ve toliko dugo le ao, poznavao je sve lije nike, sestre i bolni arke kao vlastitu rodbinu a i oni su njega poznavali. Samo je Nela bila nova, tek je nekoliko sedmica ovdje radila. Ne e mi biti lako oprezno se usprotivi Sigbatov. Kad bi se negdje ovdje moglo izliti, odnosio bih malo-pomalo. Ali Zojin stol je bio blizu, ona je ula i trgla se: Kako te nije stid! On ne smije sagibati le a, a ti bi da nosi posudu, je li?

Gotovo je podviknula, ali aptom, tako da je nije uo nitko osim njih troje. A Nela mirno odgovori, ali tako glasno da ju je uo cijeli prvi kat: Za to da me bude stid? I ja sam se umorila kao kuja. Pa ti de ura ! Zato si pla ena! jo se ti e ljutila Zoja. Ih! Pla ena. Zar su to neke pare? U tekstilnoj tvornici dobila bih vi e. Psst! Zar ne mo e ti e govoriti? Uh uzdahnu i zaje i vlasata Nela, ali tako da odjeknu cijelim predvorjem. Dragi moj jastu e! Kako mi se spava... Oh... A no as sam lumpala sa oferima ... E pa dobro, bolesnice, ti lijepo stavi posudu pod krevet, a ja u je ujutro odnijeti. I zijevnuv i glasno i otegnuto, ne staviv i ruku na usta, ona napokon re e Zoji: Bit u ovdje u sobi za sjednice, na divanu. I ne do ekav i da joj dopusti, po e kroz sporedna vrata ondje se nalazila soba za lije ni ke sastanke i raporte primarijusu; u njoj je bilo poku stva na kojem se moglo odmoriti. Za njom je jo ostalo mnogo neobavljena posla, neo i enih pljuva nica a i u predvorju je mogla oprati pod; Zoja je samo pogledala njena iroka le a i savladala se da bilo to ka e. Jo maloprije je i ona sama radila i ve je pomalo po ela shva ati jedno glupo pravilo: onoga kome se ne radi, ne mo e natjerati, a onaj tko radi povu i e i za dvojicu. Sutra ujutro e preuzeti slu bu Jelizaveta Anatoljevna, pa e po istiti i oprati i za Nelu, i za sebe. Kad je Sigbatov napokon ostao sam, otkrio je trticu i u neugodnu polo aju sjeo u posudu na pod pokraj kre-veta i dugo i mirno sjedio. Svaki neoprezni pokret bi ga zabolio sve do kosti 26 ali ga je isto tako paklenski pekao i dodir ranjava mjesta smetao mu je ak i dodir rublja pa je nastojao da na le ima gotovo uop e i ne le i. to je to njemu odstrag on nikada nije ni vidio, samo bi ponekad napipao prstima. Pretpro le godine su ga unijeli u ovu istu kliniku na nosilima nije mogao ni stajati, ni micati nogama. Mnogi su ga lije nici pregledali, ali ga je cijelo vrijeme lije ila jedino Ljudmila Afanasjevna. I za etiri mjeseca boli su sasvim prestale! Slobodno je hodao, sagibao se i ni na to se nije tu io. Kad su ga otpustili, izljubio je ruke Ljudmili Afanasjevnoj, a ona ga je upozorila: Budi oprezan, arafe! Ne ska i i pazi da se ne udari . Ali posla, na kome bi se pazio, nije na ao, nego je opet radio kao prevoznik. A kako da prevoznik ne ska e iz kamiona na zemlju? Kako da ne poma e radnicima pri utovaru i oferu? Me utim je sve bilo u redu dok jednom prilikom s kamiona nije poletjela ba va i udarila arafa upravo u bolesno mjesto. Na tom mjestu ubrzo se zagnojila rana. I nikako da zacijeli. Otada je Sigbatov ostao kao lancem vezan za ovaj dispanzer. Zoja je, jo jednako ljutita, sjela za stol i ponovo provjerila da li je obavila cijelu proceduru te je dodavala tintom nove retke po lo em papiru na kojem su se odmah razlijevali. Ne bi bilo nikakve koristi da podnese prijavu. A to i nije odgovaralo Zojinoj prirodi. Bilo bi bolje da to sama uredi, ali ona nije znala kako bi s Nelom izi la na kraj. Djevojka je htjela da spava i u tome nema ni ta lo e. Da ima dobru bolni arku, i Zoja je mogla pola no i prospavati. A ovako je morala bdjeti. Pogledala je ponovo papir pred sobom, ali je odjednom za ula kako joj je pristupio neki mu karac. Zoja je podigla glavu. Pred njom je stajao Kostogutov, nezgrapan, nepo e ljane uglate glave, a velike ruke jedva da su mu ulazile u malene d epove bolni kog iialjetka. Trebalo bi da ve odavno spavate opomenu ga Zoja. Za to etate? Dobar ve er, Zoenka odvrati Kostogutov to je bla e mogao, ak i pomalo otegnuto. Laku no ! osmjehne mu se ona kao uz put. Dobar ve er se moglo re i onda kad sam vas okolo tra ila s termometrom. Nemojte me grditi, ono je bilo slu beno. A sad sam vam do ao u goste. Kako to mislite? (Nekako je samo od sebe ispadalo da su joj se uzvijale trepavice i iroko otvarale o i a da ona to nije namjerno inila.) Otkud vam pada na pamet da ja primam goste?

Vidio sam da no u, kad god de urate, uvijek ne to bubate iz knjiga, a danas nema nikakvih ud benika. Jeste li polo ili posljednji ispit? Vi sve vidite. Polo ila sam. I ta ste dobili? Uostalom, nije va no. Kad ba ho ete znati, pro la sam s odli nim. I za to to nije va no? Pomislio sam da ste mo da dobili i trojku, pa bi vam bilo neugodno spomenuti. Sad imate praznike? Ona zatrepta a na licu joj se pojavi lagan izraz veselja. Za-treptala je i zamislila se; to se ona to toliko zbunila? A dvije 27 I sedmice praznika prava su^tjivota! Osim u kliniku ne mora nikamo drugdje i i! Koliko slobodnog vremena! Na de urstvu mo e koju knjigu pro itati ili ovako brbljati. Dakle, nisam pogrije io to sam do ao u goste? Dobro, sjedite. ujte, Zoja, ako se ne varam, prije su praznici po injali dvadeset i petog sije nja. Samo to smo ujesen bili u berbi pamuka. To je tako svake godine. I koliko jo godina traje studij? Godinu i po. I gdje e vas onda odrediti? Ona slegnu oblim ramenima. Domovina je beskrajna. O i su joj bile tako krupne da se inilo, ak i onda kad je mirno gledala, da se ne mogu smjestiti pod kapke nego da ele napolje. A ovdje vas ne e ostaviti? Ne e, naravno. Zna i da ete ostaviti obitelj? Kakvu obitelj? Ja imam samo baku. A baku u povesti. A ta je s ocem i majkom? Zoja uzdahnu. Mama mi je umrla. Kostogutov je pogleda pa za oca i ne zapita. Nego, jeste li vi ba odavde? Nisam, ja sam iz Smolenska. 0-ho! Jeste li ve dugo ovdje? Pre li smo za evakuacije, zna se kada. Onda vam je bilo ... devet godina? Tako je. Zavr ila sam drugi razred... Iza toga smo odmah baka i ja pre le ovamo.

Zoja je posegnula za velikom svijetlonaran astom torbom na podu, pokraj zida, izvadila iz nje ogledalo, skinula lije ni ku kapicu, malko razbaru ila kosu koja je polegla ispod kapice i ra e -ljala u blagom luku rijetku i potkresanu zlatnu i ku.

Zlatni odbljesak odrazi se i na oporom licu Kostogutova. On se razbla io i zadovoljno je promatrao. A gdje je va a baka? na ali se Zoja odlo iv i ogledalo. Moja baka potpuno ozbiljno prihvati Kostogutov i moja mama (nikako se nije slagalo s njegovom vanj tinom ovo mama) umrle su za vrijeme opsade. Lenjingradske? Jasno. A sestra mi je poginula od metka. I ona je studirala medicinu. Bila je ba takva kao vi. Jo balavija. Da-a Zoja je pre ula ono o balavosti. Koliko ih je nastradalo za opsade! Prokleti Hitler! Kostogutov se nasmije i: Da je Hitler proklet za to ne treba tra iti nove dokaze. Samo ja svejedno ne optu ujem njega radi lenjingradske or sade. Kako? Za to? Pa, jednostavno. Hitler je krenuo na nas da nas uni ti. Zar smo mogli o ekivati da e otvoriti vrata ca i ponuditi opkoljenima da lijepo izi u napolje bez gu ve? On je ratovao, on nam je bio neprijatelj. A za opsadu je kriv netko drugi. Tko? pro apta zaprepa tena Zoja. Ni ta sli no nije nikada ula, niti mogla zamisliti. Kostogutov je skupio crne obrve. Pa, recimo, mo da oni ili onaj, koji bi bili spremni na rat ak i da se Hitler udru io s Engleskom, Francuskom i Amerikom. Oni koji su deset godina primali pla u i predvidjeli strate ki polo aj Lenjingrada i njegovu obranu. Koji su procijenili strahote budu ih bombardiranja i unaprijed odredili da se pod zemlju sklone namirnice. Oni su upravo umorili moju majku zajedno s Hitlerom. To nisu bile jednostavne rije i, a zvu ale su kao ne to posve novo. Sigbatov je mirno sjedio na svojoj posudi iza njih, u kutu. I onda? ... Zna i da ih onda treba ... osuditi? apatom je naga ala Zoja. Ne znam Kostogutov iskrivi usnice koje su i onako bile nepravilne. Ne znam. Zoja nije stavila kapicu. Gornje dugme na njenom ogrta u bilo je otkop ano i provirivao je zlatno-sivi ovratnik haljine. Zoenka, ja sam k vama do ao donekle i po poslu. Ah, tako dakle! zatreperi e njene trepavice. Ako je tako, onda vas molim da do ete kad budem de urala danju. A sada na spavanje! Niste li vi do li u goste? Do ao sam i u goste. Ali dok se jo posve ne iskvarite, dok ne postanete potpuni lije nik, molim vas da mi ljudski pru ite ruku. A zar je lije nici ne pru aju? Mo da i pru aju, ali njihova ruka je druga ija ... A zapravo je i ne pru aju. Zoenka, cijeloga ivota sam nastojao da se ne vladam kao majmun. Ovdje

me lije e, samo to mi ni ta ne ele objasniti. Ne podnosim to. Vidio sam kod vas knjigu, Patolo ku anatomiju. Je li tako? Jeste. Ona govori upravo o tumorima, je li? Tako je. Onda budite ovjek i dajte mi je! Moram je prelistati i iz nje togod nau iti. Radi samoga sebe. Zojine se usne zaokru i e i ona zavrti glavom. Nije dopu teno da bolesnici itaju medicinske knjige. ak i mi studenti, kad prou avamo neku bolest, ak se i nama ini... Mo da to nije dopu teno nekome drugome, ali se to ne odnosi na mene! udari Kostogutov po stolu svojom a etinom. Mene su ve u ivotu smrtno isprepadali, i ja se vi e ni ega ne bojim. U oblasnoj bolnici kirurg, Korejanac, koji je postavljao dijagnozu, negdje pred Novu godinu tako er ni ta nije htio da mi objasni, a ja mu rekoh: Govorite! Nama nije dopu teno da govorimo! Govorite, ja preuzimam odgovornost! Moram srediti svoje obiteljske poslove! A on mi tada tresnu: ivjet ete najvi e tri sedmice, za dulje vam ne jam im! 29 Nije vam to smio re i!,.. Ja mu estitam! To je ovjek! Stisnuo sam mu ruku. Morao sam znati. Pa ve sam se pola godine mu io, a posljednji mjesec nisam mogao vi e ni le ati, ni sjediti, ni stajati, toliko me je boljelo. No u bih spavao svega nekoliko minuta zbilja sam imao vremena da razmi ljam! Te sam jeseni na vlastitoj ko i osjetio-kako ovjek mo e prije i granicu smrti a da mu tijelo ostane ivo. U tebi jo jednako struji krv, a ti si ve , psiholo ki, spreman na smrt, i pre ivio si ak i samu smrt. Sve to gleda oko sebe, gleda ve kao iz lijesa, hladnokrvno. Iako se nisi nikada ubrajao u kr ane, mo da ponekad ak i obratno, odjednom si shvatio da opra ta svima onima koji su ti nanijeli zlo i da ne osje a mr nje prema onima koji su te progonili. Naprosto si ravnodu an prema svemu i svakome, ni ta vi e ne nastoji popraviti, ni za ime ne ali . Cak bih mogao re i da je to stanje prave ravnote e, prirodno stanje kao u drve a, kao u kamena. Sad su me otrgli iz tog stanja, i ne znam da li da se tome veselim. Vratit e mi se sve strasti i dobre, i lo e. ta se prenema ete! Kako da se ne radujete! Kada ste do li ovamo ... Koliko je tome dana? ... Dvanaest. I kad ste se ovdje u predvorju previjaii na divanu bilo vas je stra no pogledati, lice vam je bilo kao u mrtvaca, ni ta niste jeli, temperatura od jutra do mraka trideset i osam ... A sada? Dolazite mi u goste ... Pravo je udo da ovjek za dvanaest dana tako ivne! To se ovdje rijetko doga a. Zaista, na njegovu licu tada je bilo mnogo dubokih, sivih bora, kao da ih je tko dlijetom usjekao; sve od silnog napora. A sad ih je bilo mnogo manje i nisu bile tako sive. Sre a je u tome to ja, ini se, dobro podnosim rendgensko zra enje. I to se ne doga a esto! To je velika sre a! zanosno dobaci Zoja. Kostogutov se nasmije i: U mome ivotu bilo je tako malo sre e da je ova sre a s rendgenom zaista pravedna. Sad sam po eo sanjati i nekakve magli aste, ugodne snove. Mislim da je to predznak ozdravljenja. To je sasvim mogu e. Zato ba treba da sve shvatim, da budem upu en! Moram znati u emu se sastoji metoda lije enja, kakve su perspektive, kakve te ko e. Toliko mi je bolje da bi mo da trebalo zaustaviti lije enje. Ja to moram doznati. Ni Ljudmila Afanasjevna, ni Vera Korniljevna ni ta mi ne obja njavaju, lije e me kao majmuna. Dajte mi knjigu, Zoja, molim vas! Ne u vas odati. I knjigu ne e nitko kod mene vidjeti, mo ete biti sigurni. Govorio je tako uvjerljivo da se posve zanio. Zoja je neodlu no uhvatila kvaku na ladici od stola. Ovdje je imate? nasluti Kostogutov. Dajte je, Zoenka!! i ve ispru i ruku. Kada de urate idu i put?

U nedjelju ujutro. Onda u vam je vratiti! Eto! Vrijedi? Bila je zaista divna, ovako pribrana, s tom zlatnom i kom i velikim, izbuljenim o ima. Ali nije vidio kako su na njegovoj glavi str ali uperci na sve strane tako je, naime, le ao na jastuku niti je vidio kako mu ispod haljetka, koji nije bio zakop an do vrata, str i, kako to ve biva u bolnici, vr ak pamu ne bluze, E da, tu je sve listao je on knjigu i pregledavao sadr aj. Odli no. Sve u tu na i. Hvala vam. avo bi ga znao, mo da bi me jo i prelije ili. Njima je samo va no da se ispuni grafikon. Ovako u ja to mo da i prekinuti. Svaki lijek ti mo e do i glave, ako se pretjera. Eto ga na! pljesnu Zoja dlanovima nije trebalo da vam dadnem. Vra ajte ovamo! I ona pru i za knjigom prvo jednu ruku, a onda obje. On je dr ao lagano ali vrsto. Poderat ete knjigu iz biblioteke! Dajte mi je! Obla, puna ramena i njene oble pune ru ice bile su kao salivene ispod napetog ogrta a. Vrat joj nije bio ni mr av, ni debeo, ni kratak, ni preduga ak, ve vrlo skladan. Nate u i se oko knjige, primakli su se jedno drugome i netremice se gledali. Njegovo nezgrapno lice ra irilo se u osmijeh. inilo se da ni brazgotina vi e nije tako stra na, nego nekako izblijedjela, kao da pripada davnoj pro losti. Odmi u i blago slobodnom rukom njene prste s knjige, Kostogutov ju je aptom molio: Zoenka, vi sigurno niste za to da ljudi budu neuki nego za to da budu prosvijetljeni? Zar ete sprije iti ljude da steknu obrazovanje? alio sam se, ne u prekinuti lije enje. Ona ustro pro apta: Niste zavrijedili da itate tu knjigu ve zato to ste se tako zapustili. Za to niste prije do li? Za to ste do li istom kao ivi mrtvac? E-eh uzdahnu Kostogutov ve ne to glasnije. Nije bilo prijevoza. Ma kakvo je to mjesto iz kojega ne bi bilo prijevoza? Mogli ste do i avionom! Osim toga, za to je trebalo ekati do posljednjeg trenutka? Za to niste prije pre li u neko civiliziranije mjesto? Valjda je ondje bio kakav lije nik, kakav praktikant? Pustila je knjigu. Bio je lije nik, ginekolog. ak dva ... Dva ginekologa? zapanji se Zoja. Zna i da su kod vas sve same ene. Naprotiv ena kod nas nema. Dva su ginekologa, a drugih lije nika nema. Nema ni laboratorija. Ni krv mi nisu mogli uzeti za pretragu, ini se da mi je sedimentacija ve bila oko ezdeset,, a nitko nije znao. U asno! I vi jo razmi ljate o tome ho ete li se lije iti ili ne ete? Ako ve ne alite samoga sebe, smilujte se svojim bli njima, djeci! Djeci? kao da se prenu Kostogutov, kao da je tu cijelu veselu poemu o knjizi sanjao i sad se opet uvukao u svoje oporo lice i spori govor. Nemam ja djece. A zar ena nije ljudsko bi e? On je govorio jo polaganije: Nemam ni ene. 31 Mu karci uvijek ka u da nemaju ene. A kakve ste to onda obiteljske poslove htjeli srediti? to ste ono govorili Korejancu? Slagao sam mu. Mo da i meni sada la ete? Ne, ovo je istina. Kostogutovu se smrklo lice. Ja sam vrlo te ke naravi. Zna i da ona onda nije mogla podnijeti va karakter? klimnu Zoja s puno razumijevanja. Kostogutov posve polako zavrti glavom. Nje nije nikada ni bilo.

Zoja je u nedoumici poku ala ustanoviti koliko mu je godina. Ve je makla usnicama da ga upita, ali se predomislila. Opet je zaustila, ali se ponovo predomislila. Zoja je sjedila okrenuta le ima Sigbatovu, a Kostogutov mu je bio okrenut licem pa je vidio kako se Sigbatov nevjerojatno oprezno digao s posude, dr e i se objema rukama za trbuh, i kako se obrisao. Izraz mu je odavao silnu patnju; gor ine vi e u njemu nije bilo a razloga za radost pogotovo. Kostogutov je udahnuo i izdahnuo kao da mu je posao bio da di e. On, tako bih zapalio! Ne bih li smio ovdje? Ni govora! Osim toga pu enje je za vas smrt. Nikako mi ne biste dopustili? Nikako. Preda mnom ne ete pu iti. Ali se svejedno smije ila. Samo jednu da zapalim? Bolesnici spavaju, kakav bi to bio na in? On ipak izvadi prazni cigarnik ru ne izrade i po e ga sisati. Znate kako se ka e: mlad treba da se rano eni, a star Ttasno. Nalaktio se objema rukama na stol a prste s cigarnikom zapleo je u kosu. Poslije rata sam se skoro i o enio iako smo oboje bili studenti. Svejedno bismo se vjen ali da sve nije po lo naopako. Zoja je promatrala neprijazno ali izra ajno lice Kostogutova. Ramena i ruke bile su mu ko ate ali to je posljedica bolesti. Niste se slagali? Ona je... kako se to ka e... zaglavila. Za kiljio je na jedno oko a drugim ju je motrio. Zaglavila, ali, eto ostala iva. Pro le godine smo izmijenili nekoliko pisama. Otvorio je o i. Ugledao je cigarnik me u prstima i vratio ga u d ep. I, znate, nad nekim re enicama iz tih pisama odjednom sam se zamislio: je li ona odista bila onako savr ena kako se to meni pri injalo? Mo da i nije bila? ... ta mi o tome znamo kad nam je dvadeset i pet godina? ... Netremice je promatrao Zoju tamnosme im o ima: Eto, uzmimo, na primjer, vas kao da vi imate pojma o mu karcima? Ne znate ba ni ta! Zoja se nasmije: A mo da ba i znam. Ne mo e biti o tro e Kostogutov ono to vi mislite da znate, to nije nikakvo znanje. I ako se udate, svakako ete pogrije iti. .32 Lijepa perspektiva! zavrti Zoja glavom i iz one iste naran aste torbe izvadi vezivo i razmota ga: bilo je to malo, napeto platno na kojem je ve izvezla zelenog drala a lisica i vr bili su samo nacrtani. Kostogutov se zablenu u udu: Vi vezete? Za to se tome udite? Nisam mogao ni pomisliti da bi se danas studentica medicine mogla baviti ru nim radom. Zar niste nikad vidjeli da djevojke vezu? Mo da jesam, ali u najranijem djetinjstvu. Dvadesetih godina. I onda se to smatralo bur oaskom navikom. Na komsomol-skom sastanku biste zbog toga izvukli svoje. Sad je to vrlo uobi ajeno. Vi zbilja niste vidjeli da netko veze? On zavrti glavom. Jeste li protiv toga? ta vam pada na pamet? To je tako zgodno, milo. Ja u ivam u tome. Nizala je bod za bodom i davala mu priliku da u iva. Ona je gledala u vez, a on u nju. U utom svjetlu svjetiljke njene trepavice sjale su zla anim sjajem. I zlatio se otkriveni vr ak haljine. Vi ste kao p ela sa i kom apnu on. ta? pogleda ga ona ispod oka i podigne obrve. On ponovi. Je li? kao da je Zoja o ekivala jo poneki kompliment. Mo da u va em kraju, kad nitko ne veze, nije te ko kupiti muline?

ta to? Mu-li-ne. Ovaj konac zeleni, plavi, crveni, uti. Ovdje je to vrlo te ko na i. Muline. Zapamtit u i raspitati se. Ako ga na em, svakako u vam poslati. A ako se ustanovi da mi imamo mulinea u neograni enim koli inama, mo da bi vam bilo jednostavnije da se preselite k nama? Samo gdje je to: k vama? Pa, mo e se re i: na zemlju. Zna i vi radite na zemlji? Jeste li ratar? Eto, kad sam do ao onamo, nitko nije ni mislio da je ta ledina obradiva. A poslije se pokazalo da jeste, i sad dolaze onamo poljoprivrednici. Kad vam budu odre ivali radno mjesto, zamolite da vas po alju k nama! Sigurno vas ne e odbiti. Onoga tko ho e k nama, sigurno ne e odbiti. Zar je kod vas tako stra no? Ni govora. Samo to se u ljudima izmijene predod be o tome to je dobro a to je lo e. Stanovati u etverokatnici, u krletki kada ti nad glavom lupaju i hodaju i sa svih strana tre ti radio to se smatra za dobro. A ivjeti me u marljivim ratarima u zemunici nakraj stepe to se smatra za pravu nevolju. Nije se nimalo alio nego je govorio onako umorno, ali sigurno, kao to govore ljudi koji snagom glasa ne nastoje poja ati svoje razloge. 3 Odjel za rak 33 Je li to onda stepa ili pustinja? Stepa. Pijeska nema. Ipak raste nekakva trava. Uspijeva kantak, devin trn, poznajete li ga? To jest trn, ali u srpnju cvate ru i astim cvjetovima i ak ugodno miri e. Ondje Kazaki prave od njega stotinu razli itih lijekova. To je, zna i, u Kazahstanu? Tako je. Kako se zove mjesto? U -Terek. Je li to selo? Selo je, ako ba ho ete, ali je isto tako i rajonski centar. Ima i bolnicu. Samo nema lije nika. Do ite! On mirnu. I drugo ni ta ne raste? Kako ne bi raslo, zemlja se navodnjava. e erna repa, kukuruz, po povrtnjacima ima svega, to god treba, samo treba mukotrpno raditi. U zobunu. Na tr nici Grci uvijek prodaju mlijeko, Kurdi ov etinu, a Nijemci svinjetinu. A kako su arene te tr nice, samo da ih vidite! Svi su seljaci u narodnim no njama i dolaze na devama. Da vi niste agronom? Nisam. Ja sam geodet. Za to vi uop e ondje ivite? Kostogutov se po e e po nosu. Neobi no mi se svi a tamo nja klima. I nema prijevoza? Kako ne bi bilo, dolazi automobila koliko god ho ete. Svejedno, za to da ja odem onamo? Gledala ga je ispod oka. Dok su ovako brbljali, lice Kostogu-tova se razbla ilo i smek alo. Vi? nabra ko u na elu kao da se sprema odr ati zdravicu. A kako vi znate, Zoenka, na kojoj ete ta ki zemaljske kugle biti sretni i gdje ete biti nesretni? I tko to uop e mo e tvrditi za samoga sebe? 34 BOLESNI KE BRIGE Za bolesnike s kirur kog odjela, to jest za one iji je tumor trebalo odstraniti operativnim putem, nije bilo mjesta u sobama prizemlja, pa su ih tako er trpali u gornji kat, naizmjence s rend-gena ima, dakle s onima koje je o ekivalo zra enje ili terapija lijekovima. Zato su gore svakog jutra prolazile dvije vizite: radiolozi su obilazili svoje bolesnike, a kirurzi svoje.

etvrtog velja e bio je petak, dan operacija, i kirurzi nisu odlazili u vizitu. Ali doktorica Vera Korniljevna Ganhart, lije nik rendgena a, poslije raporta kod primarijusa nije, istina, po la odmah u vizitu, nego je, kad je prolazila mimo vrata mu ke sobe, ipak onamo zavirila. Doktorica Ganhart bila je niska i vrlo vitka inilo se da je vitka zbog toga to je u pasu bila nevjerojatno uska. Kosa joj je na starinski na in bila skupljena na zatiljku, a u boji je bila svjetlija od crne i tamnija od sme e savjetuju nam da takvu boju nazivamo nerazumljivom rije ju: kestenjava, iako bi se moglo jednostavno re i: tamnosme a, ne to izme u crne i sme e. Ahmad an ju je primijetio i radosno zaklimao glavom. I Kosto-gutov je stigao da odvoji glavu od debele knjige i da joj se izdaleka nakloni. Obojici se osmjehnula i zaprijetila prstom kao da se obra a djeci zahtijevaju i da budu dobra dok je nema kod ku e. Isti as je pro la mimo vrata i uputila se dalje. Trebalo je da danas obi e sobe zajedno s upraviteljem radiolo kog odjela Ljudmilom Afanasjevnom Doncovom, ali je Ljud-milu Afanasjevnu pozvao primarijus Nizamutdin Bahramovi , i ona se kod njega zadr ala. Samo u dane kad je odlazila u vizitu, a to je bilo jednom sedmi no, Doncova bi se odrekla rendgenske dijagnostike. Obi no bi prva dva sata svakog jutra, kad su o i najo trije i kad mozak najbolje radi, sjedila sa ponekim od svojih asistenata pred rendgenskim ekranom. Smatrala je to vrlo va nim dijelom svog posla i u dvadeset i pet godina prakse vi e puta je shvatila koliko se skupo pla aju upravo dijagnosti ke gre ke. U njenu odjelu bile su tri lije nice, mahom sve mlade ene, i, da bi svaka od njih stekla jednako iskustvo i da bi svaka neprestano radila na dija35 gnostici, Doncova ih je pravilno smjenjivala, zadr avaju i ih po tri mjeseca isprva u ambulanti, zatim u rendgenskom kabinetu i, napakon, na terapeutskoj praksi. Doktorica Ganhart je sad bila u tom tre em razdoblju. Tu je bilo glavno, najopasnije i na j nepoznati je podru je pa ljivo i ta no doziranje jedinica zra enja. Nije postojala nikakva formula po kojoj bi se mogao odrediti intenzitet i doza zra enja, koji mogu biti smrtonosni za svaki tumor a sasvim ne kodljivi za ostalo tijelo, nego je postojalo jedino iskustvo, neko posebno ulo i sposobnost da se lije nik sazivi s blesnikovim stanjem. I to je bila vrsta operacije ali operacije rendgenskom zrakom, naslijepo i vremenski neograni eno. Bilo je gotovo nemogu e ne raniti i ne uni titi zdrave elije. Ostale du nosti terapeuticara zahtijevale su samo sistemati nost u radu: trebalo je pravovremeno odrediti analizu, pregledati je i unijeti opaske u povijesti bolesti. Nijedan lije nik ne voli ispisivati grafikonske listove, ali Vera Korniljevna se mirila i s njima zato to je puna tri mjeseca imala svoje bolesnike, ne blijedi splet svjetla i sjene na ekranu, nego svoje vlastite ive ljude koji su joj vjerovali, ekali da ih ohrabri glasom i da im pogledom ulije nadu. I kad je do lo vrijeme da preda du nost terapeuticara, uvijek joj je bilo ao rastati se od onih koje nije izlije ila. De urna sestra Olimpijada Vladislavovna, vreme na, prosijeda i vrlo dostojanstvena ena, naoko ozbiljnija od mnogih lije nika, upozorila je sve rendgena e da se ne razilaze. Ali u velikoj enskoj sobi kao da su samo ekali tu obavijest: odmah su sve ene, u jednakim sivim ogrta ima, jedna za drugom, krenule na stubi te i nekamo dolje da vide nije li do ao seljak s vrhnjem, seljanka s mlijekom, da zavire s ulaza u kliniku kroz prozore operacione dvorane (iznad obojenog donjeg dijela prozora vidjele su se samo kapice kirurga i sestara i sna ne svjetiljke na stropu), da ne to operu pod pipom ili da nekoga posjete. Ne samo njihova bolesni ka sudbina, nego i ti sivi pamu ni, olinjali ogrta i, koji su bili naoko musavi ak i onda kad su bili potpuno isti, otkidali su i odvajali te ene od njihove enstvenosti i njihovih enskih ari. Kroj tih ogrta a bio je nemogu : svi su, odreda, bili pre iroki radi toga da bi se i najdeblja ena mogla u njih zamotati, a rukavi su im bili ogromni i bez ikakva oblika. Blijedoru i asti prugasti haljeci mu karaca inili su se mnogo pristojniji; enama, me utim, nisu davali nikakve haljine nego samo te ogrta e

na kojima nije bilo ni kop i, ni dugmadi. Sve su one na isti na in zatezale oko pasa pamu ne pojaseve da im se ne bi vidjele bluze i isto su tako sve odreda stiskale te ogrta e na prsima, ena, izmu ena bole u i nesretna, u takvoj odje i nije mogla privu i ni iji pogled i sama je to shva ala. U mu koj sobi su svi, osim Rusanova, mirno i nepomi no ekali vizitu. Stari Uzbek, kolhozni uvar Mursalimov, protegao se nale ke po masnoj posteljini i, kao uvijek, na glavi je imao dronjavu i izblijedjelu kapicu. O ito je da je bio sretan to ga ne mu i ka alj. Skrstio je ruke na sipljivim grudima i zapiljio se u jednu ta ku na stropu. Njegova bron ana ko a sljubila se uz lubanju; vidjeli su se bridovi nosne kosti, jagodice, o tra eljust s klinastom bra36 dicom. U i su mu se posve stanjile i bile su nalik na komadi e ravne hrskavice. Trebalo je jo samo malo da se osu i i potamni, pa da se pretvori u mumiju. Kraj njega je, vi e sjedio nego le ao, sredovje ni Kazak, obanin Jegenberdijev; podavio je noge kao da je kod ku e na svom vunenom pokriva u. Dlanovima velikih sna nih ruku oslonio se na krupna iroka koljena i njegovo vrsto krepko tijelo bilo je tako sliveno da se on ak i onda kad bi se, onako nepomi an, zanjihao, pomicao kao tvorni ki dimnjak ili kao kula. Ramena i le a rastvarali su blijedoru i astu bluzu, i njeni rukavi samo to nisu popucali na mi i avim podlakticama. Sitni ir na usnici, to ga je donio sa sobom u bolnicu, ovdje se, pod rendgenskim cijevima, pretvorio u veliku tamnogrimiznu krastu koja mu je zatvarala usta i smetala mu da jede i pije. Ali on se nije uzrujavao, nije se vrpoljio, nije vikao, nego je sabrano do kraja po istio svaki tanjur i onda ovako spokojno sjedio sate i sate gledaju i u prazno. Na krevetu kraj vrata esnaestogodi nji Dema ispru io je bolesnu nogu i cijelo vrijeme gladio i masirao ono mjesto na potkoljenici gdje je osje ao bol. Drugu je nogu podvio kao ma e i itao ne primje uju i ni ta oko sebe: uop e, on je itao neprestano, kad god nije spavao ili kad ga nisu lije ili. U laboratoriju, gdje su radili sve analize, starija laborantica je imala ormar s knjigama i pu tala je Demu da sam bira i uzima knjige, ne ekaju i da one obi u cijelu sobu. Sad je itao neki asopis u plavim koricama, koji nije bio nov, nego sav poderan i izb li jedio na suncu novih asopisa u ormaru laborantice nije bilo. Pro ka je uredno napravio krevet tako da na pokriva u nije bilo ni nabora ni udubina i sjedio pristojno, strpljivo spustiv i noge na pod kao potpuno zdrav ovjek. On kao da je i bio potpuno zdrav jedini se u sobi ni na to nije tu io, izvana nije bio uop e unaka en, obrazi su mu pucali od zdravlja i bili opaljeni suncem, a na elo mu je padao uperak glatke kose. Sve u svemu, bio je on momak i po. Pokraj njega je Ahmad an, ne na av i nikoga s kime bi se igrao dame, stavio na pokriva igra u plo u i u kutu igrao sam sa sobom. Jefrem, u svojim zavojima kao u kakvu oklopu, nepomi ne glave, nije hodao prolazom izme u kreveta, nije drugima pio krv, nego je podmetnuo dva jastuka da bi lak e sjedio i bez prestanka itao knjigu, koju mu je ju er bio uvalio Kostogutov. Istina, stranice je tek ovda-onda okretao da se moglo pomisliti da drijema uz knjigu. A Azovkin se mu io kao i ju er. Mo da uop e i nije spavao. Na prozorskoj dasci i po no nom ormari u bijahu razbacane njegove stvari, a krevet mu je bio u pravom neredu. Po elu i sljepo-o icama izbio mu znoj, po utom licu prolazili trzaji od paklenskih bolova, koje je osje ao u ponutrici. Objema rukama se dr ao za trbuh i presavio u pasu. Ve mnogo dana nije odgovarao na pitanja, niti je govorio kako mu je. Javljao se samo onda kad je od sestara i lije nika tra io nove lijekove. A kad bi mu rodbina dolazila u posjete, on bi je nagovarao da mu kupe jo takvih lijekova kakve je vi ao ovdje oko sebe. ;, :. Napolju, pred prozorima, bio je tmuran bezbojan dan bez vjetra. Kostogutov, koji se vratio s jutarnjeg zra enja, otvorio je, ne zapitav i za dopu tenje Pavela Nikolajevi a, prozor i nad glavom i odatle je puhao vla an ali ne ba i hladan zrak.

Boje i se da mu se ne prehladi oteklina, Pavel Nikolajevi je omotao vrat i uzmakao prema zidu. Kako su sve to bili glupi i pokorni ljudi, pravi balvani! Osim Azovkina, ovdje o ito nitko nije ozbiljno patio, pa, zna i, nije dostojan ni da se izlije i. Kao to je rekao, ini se, Gorki, samo je onaj zaslu io slobodu tko se neprestano za nju bori. Ina e je Pavel Nikolajevi ve od ranog jutra odlu no stupio u akciju. im je otvorena kancelarija, telefonirao je ku i i saop io eni ta je no u odlu io: svim raspolo ivim kanalima treba posti i da ga po alju u Moskvu, ne smije ovdje stavljati na kocku svoj ivot. Kapa je prodorna i sigurno ve djeluje. Sad mu je jasno da je bilo malodu no upla iti se otekline i odmah ovamo do i. Tko bi mu vjerovao kad bi ispri ao kako ga od ju era njeg poslijepodneva nitko nije ak ni pipnuo da vidi raste li njegova oteklina ili ne raste. Nikakav lijek mu nisu dali. Ubojice u bijelim ogrta ima! kako je to ta no re eno! Objesili su temperaturnu listu samo da budale prevare. Bolni arka ak nije do la da mu namjesti krevet, sna i se kako zna ! Jest, na e sanitarne ustanove treba jo i te kako tesati i tesati. Napokon su se pojavili lije nici, ali opet nisu u li u sobu. Zastali su pred vratima i dugo su se zadr ali kod Sigbatova. On je otkrio le a i ne to im pokazivao. (Dotle je Kostogutov sakrio knjigu pod strunja u.) I tada u o e u sobu: doktorica Doncova, doktorica Ganhart i dostojanstvena sestra s notesom u ruci i ru nikom preko ruke. Kad ovako odjednom u e nekoliko bijelih ogrta a, u sobi uvijek zavlada pa nja, strah i nade i ta tri osje aja su to ja a to su ogrta i bjelji, to su kapice bjelje, to su lica stro a. Najstro i]e i najsve anije dr ala se sestra Olimpijada Vladi slavo vna: za nju je vizita bila kao slu ba bo ja za crkvenjaka. Ona je bila onakva sestra za koju su lije nici ne to vi e od obi nih ljudi, koja zna da lije nici sve shva aju, da se nikada ne varaju i da nikada ne daju krive upute. I zato je svaku uputu zapisivala u svoj notes gotovo radosno, onako kako to mlade sestre danas vi e ne rade. Me utim, iako su u li u sobu, lije nici se nisu po urili prema krevetu Rusanova! Ljudmila Afanasjevna, stasita ena jednostavnih i krupnih crta lica, ve pepeljaste ali podrezane i nakovr ane kose, svima je uputila tiho zdravo i zaustavila se kraj prvog le aja, Deminog, pa ljivo promatraju i bolesnika. ta to ita , Dema? (Nije mogla smisliti pametnije pitanje! U radno vrijeme!) Kao to su to mnogi obi avali ni Dema nije odgovorio to ita, nego je samo okrenuo i pokazao plavi asti izblijedjeli omot asopisa. Doncova je za mirila. Oh, kako je to star asopis, od pretpro le godine. Za to ga ita ? Ima zanimljiv lanak zna ajno re e Dema. O emu? O iskrenosti! odvrati on jo zna ajnije. O tome da literatura bez iskrenosti... 38 Ve je htio spustiti bolesnu nogu na pod, ali ga je Ljudmila Afanasjevna brzo predusrela: Ne treba, brzo zavrni... Zavrnuo je nogavicu, ona je sjela na rub njegova kreveta i oprezno s dva-tri prsta po ela opipavati nogu. Vera Korniljevna, koja se nad njom naslonila na ogradu kreveta i gledala joj preko ramena, tiho je rekla: Petnaest seansi, tri tisu e r. Boli li te ovdje? Boli. A ovdje? I tu me boli, i jo dalje. Pa za to onda uti ? ta se juna i ! Reci mi odakle te boli. Ona je polako napipavala granice bolesnog mjesta. Boli li te i samo od sebe? No u? Na glatkom Deminom licu nije jo rasla ni jedna dla ica. Ali taj neprestano napeti izraz inio ga je odraslijim nego to jest. Trga i no u i danju.

Ljudmila Afanasjevna i doktorica Ganhart pogledale su jedna drugu. Nego, kako ti se ini: je li te u ovo posljednje vrijeme ja e ili slabije trga? Ne znam. Mo da mi je malo lak e, a mo da mi se samo ini. Krv zatra i Ljudmila Afanasjevna i Ganhartova joj ve pru i povijest bolesti. Ljudmila Afanasjevna ne to pro ita i pogleda dje aka. Ima li apetit? Cijeli ivot ja slasno jedem va no odgovori Dema. Morali smo mu dati dopunski obrok veselo dobaci Vera Korniljevna, zapijevaju i kao dadilja, i nasmije i se Demi. I on se njoj osmjehne. Transfuzija? isto tako tiho i odsje no upita Ganhartova Doncovu i ponovo uze povijest bolesti. Da. Onda, Dema, to emo? Ljudmila Afanasjevna ga je opet pa ljivo promatrala. Da nastavimo s rendgenom? Naravno, nastavit emo! dje ak kao da sinu. I zahvalno je pogleda. Njemu se inilo da je to umjesto operacije. Isto mu se tako inilo da i Doncova smatra da je to umjesto operacije. (Doncova je, me utim, znala da prije nego to e operirati sarkom kosti treba njegovu aktivnost obuzdati rendgenskim zra enjem i zaustaviti metastaze.) Jegenberdijev je ve odavno bio spreman i napet pa, tek to je Ljudmila Afanasjevna ustala sa susjednoga kreveta, stao na noge u prolazu, isturio prsa i ukipio se kao vojnik. Doncova mu se nasmije ila, primakla mu se usnici i zagledala u krastu. Ganhartova joj je tiho itala brojke. E pa, sjajno! ohrabrivala ga je Ljudmila Afanasjevna, izvikuju i rije i glasnije nego to treba, kao to se uvijek razgovara sa strancima po jeziku. Sve je u najboljem redu, Jegen-berdijeve! Skoro e ku i. Ahmad an, koji je ve znao to mu je du nost, preveo je ovo na uzbe ki (on i Jegenberdijev su razumjeli jedan drugoga iako se i jednome i drugome tu i jezik inio nekako izopa en). ti! Jegenberdijev je pun nade, povjerenja, pa ak i zanosa, promatrao Ljudmilu Afanasjevnu onoga zanosa s kojim ti prosto-du ni ljudi susre u vrlo obrazovane i vrlo korisne ljude. Ali je ipak pre ao rukom oko kraste i zapitao: Nije li narasla? Otekla? prevodio je Ahmad an. Sve e to otpasti! Mora biti tako! pretjerano glasno odgovara e Doncova. Sve e otpasti! Tri mjeseca e se odmarati kod ku e, a onda e opet k nama. Pribli ila se starome Mursalimovu. On je ve sjedio opustiv i noge i poku ao ustati da je do eka, ali ona ga je sprije ila i sjela pokraj njega. Taj mr avi, bron ani starac isto ju je tako gledao s mnogo povjerenja o ekuju i od nje udo. Uz pomo Ahmad ana raspitivala se o njegovu ka lju, rekla mu da zadigne ko ulju, pri-tiskala mu prsa na onim mjestima gdje ga boli i kuckala rukom 0 ruku, saslu ala to e joj Vera Korniljevna re i o njegovoj krvi, injekcijama i utke sama pregledala povijest bolesti. Neko je u zdravom tijelu sve bilo kako treba, sve na svom mjestu, a sad je sve nekako postalo suvi no i str alo sami neki vorovi, bridovi... Doncova je odredila da mu dadnu jo novih injekcija i zamolila ga da joj poka e na no nom ormari u kakve pilule uzima. Mursalimov je pokazao praznu bo icu od multivitamina. Kada si to kupio? zapita Doncova. Ahmad an prevede: Prekju er. A gdje su pilule? Popio ih je. Kako popio? zaprepasti se Doncova. Sve odjednom? Ne odjednom, u dva puta prevede Ahmad an. Nasmija e se lije nici, sestre, ruski bolesnici i Ahmad an, a 1 sam Mursalimov pokaza zube ne shva aju i ta je rekao. Jedino je Pavela Nikolajevi a njihov besmisleni, neumjesni opaki smijeh ispunjao srd bom. Neka, sad e ih on opametiti! Birao je najbolji polo aj u kome e do ekati lije nike i zaklju io da e, ako skupi noge i samo prilegne, ispasti najdojmljivije.

Dobro, u redu! slo ila se Doncova s postupkom Mursa-limova. I, po to mu je prepisala jo vitamina C i obrisala ruke 0 ru nik, koji joj je spremno dodala sestra, ona se bri no okrenula prema drugom le aju. Kad se ovako obrnula prema prozoru i na la obasjana vanjskim svjetlom, vidjelo se da i njeno lice ima nezdravu, sivkastu boju i mrtvo umoran, gotovo bolestan izraz. Pavel Nikolajevi , elav, u kapici i s nao alima, ozbiljno je sjedio u krevetu i nekako podsje ao na u itelja, i to ne nekog obi nog u itelja nego vrlo uglednog, koji je odgojio ve stotine 1 stotine u enika. Pri ekao je dok Ljudmila Afanasjevna zastane kraj njegovih nogu, popravio nao ale i rekao: Dakle, drugarice Doncova, bit u prisiljen da podnesem prijavu Ministarstvu zdravlja o radu ove klinike. Telefonirat u drugu Ostapenku. Ona nije zadrhtala ni problijedila, samo joj je lice mo da jo vi e poprimilo boju zemlje. Neobi no, u isti mah, pomakla je oba ramena, nekako kru no, kao da je bole od o trih naramenica i kao da ih ne mo e posve osloboditi. Ako tako lako mo ete prodrijeti u Ministarstvo zdravlja ona se odmah slo i i ak mo ete telefonirati drugu Ostapenku, ja vam mogu pribaviti jo potrebnog materijala, ho ete li? 40 Ne treba ni ta dodavati! Ovakvu ravnodu nost, kakva se ovdje susre e, treba svije om tra iti! Ja sam ovdje ve osa m-n a e s t sati i nitko me ne lije i! A da znate da ja nisam obi an radnik i ne mogu samo ovako le ati. Svi u sobi su ga utke promatrali. Ako su koga pogodile njegove rije i, sigurno nisu Doncovu, nego Ganhartovu ona je stisla usnice vrlo vrsto, namr tila se i nabrala elo kao da je prisustvovala zlo inu koji nije mogla sprije iti. A Doncova, koja se nagnula nad Rusanova, onako sna na i krupna, nije dopustila samoj sebi ak ni da se namr ti, samo je jo jednom onako u krugu zavrtjela ramenima i rekla pomirljivo i mirno: Pa ja sam do la da vas lije im. Nema ni ta, sad je ve kasno! odsije e Pavel Nikola-jevi . Nagledao sam se ovda njih postupaka i odlazim odavde. Nikoga bolesnik ne zanima, nitko da postavi dijagnozu. Glas mu je neobuzdano zadrhtao. Zaista se osje ao zapostavljen. Va a dijagnoza postoji odmjereno izgovori Doncova na-sloniv i se objema rukama na naslon njegova kreveta. U na oj republici s tom bolesti nemate se kome drugome obratiti i nigdje vas drugdje ne bi uzeli na lije enje. Ali vi ste rekli da ja nemam rak, je li tako?... Onda mi saop ite dijagnozu! Mi bolesnicima ne moramo uop e saop iti od ega boluju. Ali, ako vam to ta poma e, neka vam bude: imate limfogranulo-matozu. Onda to nije rak? Naravno da nije. Bilo bi prirodno da ju je ova prepirka ozlojedila, ali na njezinu licu i u glasu nije bilo ni traga srd be. Pa ona je vidjela da ispod eljusti ima tumor velik kao aka. Na koga da se ljuti? Na tumor? Nitko vas nije molio da do ete u na u bolnicu. Mo ete dobiti otpusnicu ovaj isti as. Ali zapamtite ... malko je oklijevala. Tada ga je pomirljivo upozorila: Ne umire se samo od raka. Zar ho ete da me upla ite? povika Pavel Nikolajevi . Za to me pla ite? To nije pedago ki! vikao je on i dalje o tro,, iako mu se pri rije ima umire se ohladila cijela ponutrica. Tada se napokon smek ao: Ho ete li time re i da je moja bolest opasna? Budete li selili iz klinike u kliniku, sigurno je da e biti opasna. Odmotajte rubac. Ustanite, molim vas. Skinuo je rubac i stao na pod. Doncova mu je oprezno opipavala tumor i zatim bolesnu polovicu vrata usporedila sa zdravom. Zamolila ga je da zabaci glavu koliko god mo e unazad (nije je ba daleko zabacio, oteklina je odmah zasmetala), da je nagne koliko mo e naprijed i okrene lijevo i desno. Eto ga na glava mu se o ito vi e nije mogla slobodno okretati, nestalo je one lagane i udesne slobode u pokretima koju i ne primje ujemo dok smo zdravi. Skinite, molim vas, bluzu.

Gornji dio njegove tamnozelene pid ame imao je veliku dugmad, nije bio tijesan i, po svemu sude i, bilo bi ga lako skinuti, samo, kad je protegnuo rukti, Pavelu Nikolajevi u se zategnuo vrat i on je zaje ao. Oh, kako je to ve stra no uznapredovalo! Sijeda dostojanstvena sestra pomogla mu je da se ispetlja iz lukava. Boli li vas ispod pazuha? zapita Doncova. Smeta li vam? Zar bi i tu moglo boljeti? Rusanov je ve sasvim spustio glas i govorio je ti e nego Ljudmila Afanasjevna. Ra irite ruke! i ona pa ljivo ali vrsto opipa podru je pod pazuhom. Kako ete me lije iti? zapita Pavel Nikolajevi . Rekla sam vam: injekcijama. Kako u ih primati? Direktno u oteklinu? Ne, intravenozno. Kako esto? Tri puta sedmi no. Obucite se. A ne bi li se moglo operirati? (Pitao je: ne bi li se moglo, ali se upr