Albanska Poezija i Drama-izbor

Download Albanska Poezija i Drama-izbor

Post on 20-Jan-2016

130 views

Category:

Documents

12 download

TRANSCRIPT

  • IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

    POEZIJE I DRAME

    Universiteti i Shkodrs Luigj Gurakuqi Shkodr

  • UredniciLjubomir urkovi

    Pauli PeroAndrej Nikolaidis

    Ljisandri Kolja

    ISBN 978-9940-9385-3-6 (NVO Prostory, Podgorica)ISBN 978-99956-02-75-8 (NVO Centar za kulturu Camaj Pipa, Skadar)CIPcobiss

  • NVO Prostory, PodgoricaNVO Centar za kulturu Camaj Pipa, Skadar

    Univerzitet Luigj Gurakuqi, SkadarCentar za ouvanje i razvoj kulture manjina, Podgorica

    Podgorica-Skadar 2011.

    IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

    POEZIJE I DRAME

  • Ova publikacija izraena je uz podrku Evropske unije. Sadraj publikaci-je iskljuiva je odgovornost NVO-a Prostory, NVO-a Centra za kulturu Camaj Pipa, Univerziteta Luigj Gurakuqi i Centra za ouvanje i razvoj kulture manjina, i ni na koji se nain ne moe smatrati da odraava gledita Evropske unije.

    Projekat Dva jezika jedna knjiga Dy gjuhe nj libr finansira Evropska un-ija, a ostvaruju ga NVO-Prostory, NVO Centar za kulturu Camaj Pipa, Uni-verzitet Luigj Gurakuqi i Centar za ouvanje i razvoj kulture manjina.

    This project is funded by the European Union

  • SADRAJ

    Predgovor

    Izbor iz savremene albanske poezije

    ZEF ZORBA Pijesak iz Kira ZamorKukavicaRakija i lirika Prevod: Pjeter Dreaj

    MARTIN CAMAJIzgubljeno vrijemeNepanja Zmija i enaCrne zmijeDva pokoljenjaStari jelenMalisorski ruak Prva elegijaNaa strastNa licu tog starca vidimBodljikava ica pod mjesecomPrevod: Anton Beriaj

    FREDERIK REPJAAjkuna poslije borbe Ljeto to proe Pisana samo za robove No arheologaNa zimskim poljimaO sebi Lani prorociRozafo!Prevod: azim Muja

    9

    12131415

    2122232425262728293031

    3233343536373839

  • DODA KAAJ Govorio je ovjekDvadeset godina s tobomPasSjeanjeVeerasPrevod: keljzen Malii

    PRIMO LAKUEmigrantDooh, vidjeh, ne pobijedihKia nad gradomNjena noBilo je vrijeme Rima Prevod: Anton Beriaj

    SOKOLJ ZEKAJ BalkonKantik o ljepoti kieDugaMajkaNa kiiPoluglasne pjesmeStarac plete ograduNo na obali BojanePrevod: keljzen Malii

    PETIM KELJMENDI BeskrajNesigurnostZaviajSamo nekoliko asaka.RaskreKoprcanjePrevod: keljzen Malii

    4041424344

    4546474850

    5159626364656667

    686970717273

  • BRIKENA SMAJLJI DavljenicaVeeras sam sa zvijezdamaBol Bol ima svoj hir... Objesiu duu na suncePrevod: Sehad Ljuljanaj

    ARBEN PRENDISvijet je velika patnja to se vani deavaRazlomak za rjeenjeMajko elja se vratilaavo u stomakuSestro, nemoj postati kukavicaMolitva za malu djevojicuPrevod: Sehad Ljuljanaj

    PETRIT NIKANajdivnija stvar DobrotaGorka balada Prevod: Anton Beriaj

    LJEDIA DUISanBez naslovaDan karnevalaTijelo me na natjera da patim Prevod: azim Muja

    LJISANDRI KOLJASamovjeanje Bojane O praznovjerju gmizavaca Jo jednom o praznovjerju gmizavaca Opet o praznovjerju gmizavaca Prevod: azim Muja

    7475767778

    79808182838485

    868788

    90919297

    98100101102

  • Izbor iz savremene albanske drameSERAFIN FANKO

    RaziivanjePrevod: Danilo Brajovi

    STEFAN APALJIKUPria o gubitnicima ili Ne pljujte po zemlji!Prevod: Danilo Brajovi

    STEFAN APALJIKUSveti on obezglavljeniPrevod: Danilo Brajovi

    Biljeke o autorima

    105

    143

    177

    207

  • 9Potovani itaoci,

    U knjigama: Izabrana poezija i drame, savremenih crnogorskih autora / Izabrana poezija i drame, savremenih albanskih autora i Izabrana proza savremenih albanskih autora / Izabrana proza savremenih crnogorskih au-tora, itaete u prevodu na crnogorski / albanski jezik, znaajna knjievna djela koja do sada nijeste bili u prilici.

    Urednici naih knjiga opredijelili su se za reprezentativni izbor crno-gorskih autora poezije, drame, pripovjedaka i romana i za autore istih knjievnih vrsta, preteno roenjem iz Skadra, koji su pisali ili danas piu u Albaniji.

    Knjige, cjelishodno prezentiraju ideju projekta Dva jezika jedna knjiga Dy gjuhe nj libr.

    Jer je knjievno prevodilatvo nerazvijena djelatnost u crnogorskom i albanskom savremenom kulturnom i obrazovnom sistemu, uzajamni uvid u knjievno stvaralatvo je sasvim slab. Prevodioci koji su ukljueni u ovaj projekat uloili su maksimalne napore da kvalitet prevoda bude na nivou na koji nas obavezuje kvalitetno prezentiranje izbora savremene crnogorske i albanske knjievnosti. Dodatni napor smo uloili da prevla-damo nedosatatke institucionalne njege koja je neophodna da bi vjetina knjievnog prevodilatva sa albanskog na crnogorski jezik i sa crnogor-skog na albanski jezik bila na neupitnom profesionalnom nivou.

    Ovom reenicom u predgovoru knjigama Izbor iz savremene crnogor-ske poezije i drame / Izbor iz savremena albanske poezije i drame i Izbor iz savremene albanske proze / Izbor iz savremene crnogorske proze, apelujemo na institucije obrazovanja u Crnoj Gori i u Albaniji da otvaranjem kater-dri za albanski/crnogorski jezik i knjievnost i formiranjam programa nas-tave za knjievno prevodilatvo, unaprijede komunikaciju dvije autentine i znaajne kulturne cjeline, jer e, u svakoj politikoj i ekonomskoj orga-nizaciji regiona, Evrope i svijeta, u budunosti, dati nezamjenljiv doprinos.

    PREDGOVOR

  • 10

    Projekat Dva jezika jedna knjiga Dy gjuhe nj libr od 1. Decem-bra 2010. godine do 1. Decembra 2011. zajedno realizuju NVO Prostory, Podgorica i Univerzitet Luigj Gurakuqi, Skadar, sa svojim partnerima Centar za kulturu Camaj Pipa, Skadar i Centar za ouvanje i razvoj kulture manjina, Podgorica, a uz podrku Evropska Unije iz sredstava odobrenih za prekogranini program Albanija Crna Gora u okviru in-strumenata za predpristupnu podrku (IPA) / Cross-Border Programme Albania-Montenegro under the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Component II, allocations for 2007 and 2008.

  • IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

    POEZIJE

  • 12

    PIJESAK IZ KIRA

    Bijeli pijesak bez sjajaGdje nou padaju zvijezdeNa hiljadeNeujno

    Kao da su oiDjeje oiKoje iznenada umrijee.

    Zef ZorbaZe

    f Zo

    rba

  • 13

    Z A M O R

    Ponekad se tuna preakao ir u napukla srca,ponekad se enja pretvara u pristanite utjenih naricanja:pospani se ispruimo preko slivova jadavaljamo se kao nedonoad po beivotnim veseljima i u gomilu padamo- isprene jarebice po ogledalima.

    Dotakne se nebo od graje pune uidotakne se smjelost:a u uima neprestano zvonipoivaj u miru,poivaj u miru...

    Ah, ne mogu vie, ne mogu;povedite me...

    Zef Zorba

  • 14

    KUKAVICA

    Tamo gdje se zavidno udubila na proplankukrenjaka ona trnjina rupagdje strmoglavo padaju i no i dan,gdje se koopere kao kule iz bajkenade, snovi, tamo gdje izviru na stotineivotinjskih zavisti, gdje bujaju strasti,pjenui i ludila,gdje sve, gdje sve potamni, dr se uspravno podmukla,kukavico, nesrena

    Stijena pali i ari vrag i pakaou u mraku isparava, pa prestajeSmrt se ogleda u jednoj niti (ega se boji)Zvona se ovdje ne ujuSlatka rije se ne pretvara u dvolinu

    (Nekada, oh, nekada)Ljubav se skamenila. Nema je vie. Nema vie,nema vie sree!Ui, dakle, uspravna podmuklati nesrena kukavico.

    uuri se sad u oku i sastavi,srce je krtina, a nervi su vrpcakoje samo vrijeme nadrai: zvuekao osjeanja ne vjeruj: vilo!Ovdje nema svijetla, to e ti oi, dosadne?Rosikaju mlazevi na litici: zapui ui!

    Zef Zorba

  • 15

    RAKIJA I LIRIKA - Balada -

    Moda tjeskoba, ili samo nevoljasa veim prostorom od soba,nedjeljom popodne izvede nas na put...... a put bijae prepun ljudi koji se kretahudolje gore, i jedni druge gledahukrivo, bez sjaja u oima (kao to se gledajukipovi od porcelana sa lutkamana izlozima Robne kue, uoi Nove godine).Ali se nai pogledi gube u visine gdjezraci sa zapada zavijaju vratolomno sa krova na krov, zraci ti, jedinikoje mi hvatamo bez jakih smetnji frekvencije nae o umjetnosti,estetici, teke rijei. A svijet se moe i smijati zbog nas, kad etalite ima ovoliko lijepih enaodjevenih najlonskom odjeom,kad se slabine u talasima i ritmiki ljuljaju;gdje vidi takve ljudeu otvoreno pepeljastim odijelimakoji te pozdravljaju sputanjem trepavica(pozdrav koji vrijedi koliko godinja nagrada!)Svakodnevna lica ... ili poneki turista koji istrauje neobine rijetkostiVeliki Orah, Tepu, Bezistan,Jezersko pristanite sa galebovima,i koji teleobjektivom od stotinu santimetara, sa krova Turizma, pone da iz daljine snimaGavranovu jamu na Cukalju, ilivrh Veleika. Eh, da ... ree ti

    Zef Zorba

  • 16

    i ne progovori vie, jer za drugim rijeimanema potrebe, ni ironija.Ali ne mogah trpjeti: A zato ne izlazimoiz ovog vrtloga? Evo nam prazan sto.. - Slaem se, - odobri mi ti...i sjedosmo.Najzad doe konobaricau plavoj kecelji, gdje mjesec i neonstvarahu srebrna svjetlucanja;ali bez osmijeha na usnama (i onda pomislihda nam moda prilazi neki ekspresni automat;da li me razumije? Blistavi ekspreskoji ti zamagli oi, a potom izdui i plae.)Uistinu... Na na tamni stopostavi etiri ae rakije...Ti si uzdran, ja nimalo: viknuh:Hoemo dvije rakije, ne etiri! dvije rakije...i dvije lirike...! Kakvi?!... pue gromi pade nasred trga koliko jedan obelisk,njen znak uzvika... i tri hiljadesrca se u mjestu skamenie, i duplo vie oijuprobie mrak preko krovova, ko imade ruku u depu, brzo je prebaci na usta,da bi zaustavio viku. Na kraju,glasom kao gramafonskim, preko keceljeizbei se svraka; Nemamo. Htjedoh pesnicom udariti po stolu (aesa piem bih prosuo u vazduhplastini stolnjak) ali mi ti zaustavi ruku,i dobro uini: Nema veze- ree joj i svraka ode. Zatim mi nasmijanaree tihim glasom: Moda su lirike u rakiji... Ja se uhvatih za glavu: kao da se nita nije dogodilovarniavi tok oslabi

    Zef Zorba

  • 17

    (i nazva je ivahnost) koja ponovo bljesnupo bulevaru, isto, sa moromsa istim snom to ni sebi ne kazuje:strah sakriven osmijehomstereotipi votanih manekenki,sa plavim demperima, sa orguljama,utim kao prezrelo voe... i oima bez beonjae...nalik na one kipove, kada smomeu njima vukli nae karavane jadnikaa oni se napravie da nas ne vide.Malo ko nas slijedi moda se ne razumjesmo Ali, bilo kako bilo, odavno se ohladismo...)Ti uze jednu au rakije u ruku a ja drugu.U dvijema aama na stoluplivae po jedna bijela zvijezda, i drhtae,i sijae... ne popismo rakiju,ve spustismo ae; nastae etiri zvijezde.Ah, povikah razjedinjen, - ah, kako ne dolaziponovo konobarica, da nam donesejo stotinu aa rakije,da napunimo sto zvijezdama!...Ti mi opet odobri, ali: ta e...?ree i isprati rijei osmijehom.Ostadosmo kao dva jadnika...A ko znado kad bi ostali sagnutih glavada nam neoekivano ne prie onaj par stranacato snimajuvrhove. Dooe kod nas s molbom:Can we join your table?I sjedoeu dvije prazne stolice. Amerikanci? - obrati im se ti. No, nein, njet, no...odgovorie brzo.Bijae ona kao plazma.

    Zef Zorba

  • 18

    Dok joj po sputenoj kosi kao gavranovo perje, vrtoglavo plivahu jonska plavetnila i mirisahu na jabuku i kupinu...Lice pokrivae rukama, ali joj blistaekao slonovaa meu prstima; a dva njena oka- dva izvora koji blistaju na snijegu, dvastereoskopska ekrana na kojima se sa aljenjemprikazuju saksofon i zemlja i nebo. - Vidi, ree mi gdje je nala cvjetove jorgovana, premda,sada, u julu, nema takvog cvijea;kako joj se, pri disanju, jasno primjeuje enjaza susretom na stadionu, ili djevojakasladostrast koja traje samo stoti dio sekunde.Ona u bluzi pirinaste boje, cijeleoslikane koljkama, utim, plavim i ljubiastim.On bijae vitak i visok, ak viiod svakog sveca El Greka. Neprestanoimae lulu a dim mu obavijae glavu naokolo kao praskozorjesainjeno mlazom sitne zlatne prainekoja mu punjae oi varnicama,a rije mu zvonjae kao u kosmikom brodu,bilo za molbu, ili za mirisnu granicu,ili kad se umiri pla novoroeneta,ili kad govori o talasu koji sa slaumiluje pijesak. Kad mu ona nasloni glavuna rame, sa ploveim morskim travamakao da se njome obloio; i lagano - lagano poepjesmu punu slova S i ispredenim samoglasnicima,melodiju koja je privukla trg, bulevar, borie,blistave zvijezde na nebu, ak i lahor. Oh,- aputah izgubljen - she can hearthe daisies grow.

    Zef Zorba

  • 19

    Koliko aa popismo?Ko da ih izbroji? Zdravice i stihovi digli su nasiznad oblaka kao baloni. Odakle dolazite?- upitasmo ih. Iz Parnasa, polarnog brijega,gdje sviu sjeverno polarne zore...i zrijevaju narande? Ne - nasmija se ona -iz Sahare, moda zvui kaofatamorgana, ali se uistinu javlja;usred ljeta se zaledi duboko oko, tu se odravaju takmienja u klizanju na ledusvake godine. Kolike osmice, kolike spirale prave na ledu, kad biste ih vidjeli - divota!... Just as in California - potvrdi on - Nekada su tu podigli jedno skladite.- dodade sa sjetom - Maintenant il n y a pas. Sadanema skladita sa...ali gradimo jednu rampu- glas mu se ugasi. Ali ona ree tihoQu importe, my dear! U jamama troglodinim, ipak, dobro nam je, opeiemo se. Novitetima nema kraja... Smrt nam ne moe nita,zatim iz stereo radijasluaemo ponovo Mocartove kanone...In un tedio malcerto Il certo tuo fuocco... I svijetla se neoikavano ugasie. Stia se zujanje puta;kao da je pala crna smrt - i svaki se pokret smrznu. Cio trg se kradimice isprazni a tiina tresnu u gomilu sve naokolo ...zavlada tajac koji gui;bjesnila je tama...Ali mi gledasmo uvisgdje sijahu zvijezde.Nun hre methusthen kai tina pros bianponen epeide kathane...tyrannos!...

    Zef Zorba

  • 20

    - on podie au i viknu na sav glas.I svi ustasmo na noge i ispismopune ae a zatim ih bacismo po cementnom podu kafane;isprva odjeknu pod - a potomisprazni se cio trg, i cio grad zagrmje, i radost i veselje se rasprostranie:Nun hre methusthen hej! Nunc est bibendum,Nun hre, nun, hre!... Tako kao plamen vatreni trkomsiosmo nasred trga, uhvatismo se ruku za ruku, i ona je kolo vodilavrtei maramom sa glave.Hej, pomjeri se goro, dok mjesec ne zae,da nam svijetli ove noi!.... A nas dvojebijasmo u sredini i svijet nam se injaevelik kao sunce.

    S albanskog jezika preveo Pjeter Dreaj

    Zef Zorba

  • 21

    IZGUBLJENO VRIJEME

    Putnik, jednostavan ovjek, ni previe mudar, ni pjesnik,upalio je ugaenu vatru u zapaljenom i sagorjelom pepeluna ognjitu. Probudio je vodene zvuke iz sna i dodirnuo zrake sunca u okicama biljke na prozoru. Neto se zaustavilo u vazduhu i ekalo je u tiini kao sablja da padne.Samo tada se sjetio da se vrijeme nije vratilo sa njim u zaviaj.

    Mar

    tin

    Cam

    aj

    Martin Camaj

  • 22

    NEPANJA

    Iza ponoi mjesec je prosuo zrakeSa vrha stijene sve do rijeke.Djetli, poto se zasitio sna,pjeva meu zracima: oi, dvije kapi vode, svijetle i pjesmakaplje u dolini, u mraku.

    Neko kraj rijeke u osvit naeslomljeni kljun djetlia i ree:teta! Gledaj ovaj zvuk to padei prsnu na kamenu.

    Martin Camaj

  • 23

    ZMIJA I ENA

    Ona je sino zaboravila svoje tijelootkrivenoa ujutro ga je nala kao sliku objeenu o deset hvati iroki zid:gledala ju je gledala i nestala.

    Njena odjea se sui kraj morasa zmijskim svlakom na kamenu.Gmizavac ree da e ona ponovodo popodneva doi.

    Kasno poslijepodne, prevarena zmijaizae ispod kamenai iskezi se samoi u lice,obue staru koulju i odeda spava.

    Martin Camaj

  • 24

    CRNE ZMIJE- Arbanaki motiv-

    U draama su crne zmijea ti si gola pod nebom.U draama su crne zmijei sjede usna do usnei sjede usna do usne,a njihov ivot je bijelbijel bijel pod suncem,a ivot bijel bijel,pod suncem bijel bijel.

    Pelice medom oblauoblutke suvih potoka.

    Martin Camaj

  • 25

    DVA POKOLJENJA

    Moj otac je bioovjek tunog izgleda,maslinovo stablo bez liasa crnim zrnima na svakoj grani.

    Rije mu je odjekivala meu namastrahovitokao urlik ogladnjelog vuka usamljenog meu grebenima.

    Moj brat preuzenjegovo mjesto,moj bosonogi brat- crveni sjeverac na horizontu -

    Dahom potpiruje vatru u jesenpunih ustai sve varnice postaju mu sinovi.

    Martin Camaj

  • 26

    STARI JELEN

    Pastiri su izdajno ostavili planinu pustomza toplotu zimskih panjaka.Sputaju se stazama glasno razgovarajuina enske teme i smiju se vodi potoka koja se otresito prosipaiz zdenca u zdenac.

    Stari jelen podie glavu iz spaljene zemlje,zapazi poutjeli list. Zatimpoe i zapoe kavgu sa sinovima oko kouta.

    Slomljen i on ostavi planinu i stade slijeditiosmijeh potoka nizbrdo, strijela iseljene vatre za mjesta u ravnici, i zimske travekoju nikada nee dodirnuti!

    Kada ga ubie, pastiri mu otvorie one kapkei vidjee meu zjenicamamnogo jelena kako piju mlazeve vode.

    Martin Camaj

  • 27

    MALISORSKI RUAK

    Danas je osveena krv.Dva metka su stropotala na zemlju jednog ovjeka.

    Danas je osveena krv.

    Pod sjeivom sjekirerasprsnu se lobanja vola kod potoka.(Veliki ruak se sprema danas!)

    Danas je osveena krv.

    Bijesni lelek se mijea sa mirisom mesa me vatrama.A jesenje lie pada spaljeno na bijele kapeme stolovima, napolje.

    No. Na groblju iznad brdaNova zemlja, novi mjesec.

    Martin Camaj

  • 28

    PRVA ELEGIJA

    Kada budem iscrpljen od muka strmih godina kao stijena,neka ti ne bude ao, Taze, mene opruenog na daskama smrti,jagnjeta pripremljenog za rtvovanje.Ostavite starice neka nadamnom plau tog danaza svoje ljude, odavno mrtve.

    Jo jedan amanet, eno: Kad umrije moj otac, zaklasmo dva bika da zasitimo gladne i mrave na guvnu mrvicama hljeba.Ali ja u umrijeti meu vazda sitim ljudimazato na mojim zadunicama posluite samo gorku kafu.

    Martin Camaj

  • 29

    NAA STRAST

    Miris pilje na kamenu.Miris djevojke koja pod suncem jede Cvijet ljive.

    Strast topolana obalama naih rijeka je sjeverac.Bratu nijesam nikad traio dio, ali on mi ga dade:spaljenu zemju bez hrastova koja se kao kre gasi i davi u Drimu.Bratova strast je zelena dolinaa moja strast je sani pastirove vatre nouna vrhu Krrabe i Bolla.A moj brat to zna i podsmijeva se.

    Martin Camaj

  • 30

    NA LICU TOG STARCA VIDIM

    Na licu tog starca vidimkraj svakog ovjeka i svoj.Ruka mu drhti dok prinosi kafu usnamaprisjea se svih grijehova.

    ovjeku sitnih nonih sati,kamenjarke sa crnim repovima u rukamavrtjele su se kao mlinski kamen u mrakui kljukale mu mjeseevo svjetlo me oima,koje danas ne razabiru stvari tri koraka dalje.Boli me to nosim zajedniko ime sa njim, i to sam radoznao kao oniako sam zaljubljen u mjeseevu svjetlosti jutarnju me crnim oima il plavim poput neba.

    Martin Camaj

  • 31

    BODLJIKAVA ICA POD MJESECOM

    Ne mogu zaboraviti mjesec nad glavomkada bijae opasan kolutuarenog gvoa. Dodirivao sam kostimojih plea, skamenjenih,i sebe hrabrio.

    Bodljikava ica, granica svijeta;ljudi sa one strane bijahu obueni i bez iskuenja u dui, mi sa ove strane goli jedni pred dugima.Kroz tanke grudi mogao si nazrijetiiznutrice: prvi put spazihda su i srca raznobojna.

    Mjesec je polako hodao nad glavom:astronomi oko ica su ga posmatralisa dugim dvogledima u rukama.

    S albanskog jezika preveo Anton Beriaj

    Martin Camaj

  • 32

    AJKUNA POSLIJE BORBE

    Crnom maramom nad oimaSastavlja polakoPod tananom maglom zvijezda, u dekoru kamenaEpske elegije.

    I vjetar plaem zove po stijenama:Omere!I lavine se kotrljaju od bola:Omere!I jesen upa kosu od lia sa tubom:Omere!I grom bjei stiskajui rane:Omere!I mjesec se ubija po gorskim potocima:Omere!Pomjeri se, sine! Pravi mi mjesto u grobu, o duo...

    Frederik RepjaFr

    eder

    ik R

    epj

    a

  • 33

    LJETO TO PROE

    Ljeto to proe rastui neboKao to tugujem ja za tobom.Nad pustim plaama, punim bolaUrliu gromovi lelekom

    Negdje rubovima gradova sa maglomPojavie se oktobarski karavani,Zaboravljeni folklor kiridija I mazge natovarene kiom.

    Frederik Repja

  • 34

    PISANA SAMO ZA ROBOVE

    Sunji nezahvalni,vi ste do jueKod nogu diktatora leali.I nazvali ste meneskandaloznimZbog moje slobodne rijei.

    Enver je naredio smrtAl okove ste mi vi staviliA sada o meni piete bajkeOkaite ih kao okove na zidove

    Robovi nezahvalni i ludiStado servilnih i ponienih,Ja zidove i okove pljujem,Ja sam se sklon skandalu i slobodan rodio.

    Frederik Repja

  • 35

    NO ARHEOLOGA

    e su poli ovi poderani oblaciSa ovim munjama slomljenim na leima?Jedan vlani mjeseceta utljivo ilirskim kaldrmama Nee zagrmi...Ostarjeli radnik tajno vae molitvu Kod vrata u polumraku. Grmi.

    ArheoloziSlau posljednje bogove u sanduke:Neke slomljene, mokre bogove.

    Pod abaurom, jedna lijepa AfroditaNasmijei se svimaKao daleka, voljena poznanica...

    Frederik Repja

  • 36

    NA ZIMSKIM POLJIMA

    Prosijedi snijeg oklijevaKao stari bard nad zategnutim icama,Dalje rastuene banderebrojne rastanke u prostor raznose.

    Ti si bila u ovim poljima sa mnom,Brala si cvijee pored puta nekada;Hou da otkrijem snijeg sa svih polja Da se tebe sjetimSa cvijeem u rukama.

    Sjetiu se i stare pjesmeKoju za te pjevahOvdje jedne noi;Evo, prosijedi snijeg sviraKao stari bard, na dugim icama...

    Frederik Repja

  • 37

    O SEBI

    Pjevae do bola usamljeni slavuj.Niko ne u njegov glas,Jer mu nedostajae kavez.

    Frederik Repja

  • 38

    LANI PROROCI

    I bili smo zastraujue proganjaniI sa biblijskom biografijom.

    Jadni vi, budete li vjerovali svakom razapetom!

    I samo mi vas moemo odvesti u raj.Ako nam ne vjerujete, mi moemo preduzeti i mjere.Vragovi od neznalica!Amen!

    Frederik Repja

  • 39

    ROZAFO!

    Ovako se zavri tvoja mladost!Nijesi svoga sina odojila valjano...Sie velianstvena u ogroman grob.

    Sabile se magle u Malduinuzu,Zatim kamenje,Zatim vijekovi.I kroz sve ovoTeklo je vrijeme i tvoje bijelo mlijeko.

    ta si sanjalaDok se vijekovi i kamenje mazahu krvlju?Lutala si kroz crne noiTraila si svoga sina

    I mlijeko se pomijealo sa krvlju...

    Ovako si stigla do nas,Gurajui kamenjeGurajui vijekove;Kamenje i vijekovi, prskani tvojimmlijekom.Jo uvijek mlada, uvijek plemenita,Svojom ljepotom Albanke.

    S albanskog jezika preveo azim Muja

    Frederik Repja

  • 40

    GOVORIO JE OVJEK

    Govori ovjek, u okove vezanHrista i Kihota za heroje znam

    Ruga se polubrat, maem vitlaHrista razapeli! Kihotu se keze!

    Ponavlja ovjek, u okove vezanHrista i Kihota oboavam.

    Povika polubrat vitlajui maem Biraj!... Smrt ili ruganje.

    Doda Kaaj D

    oda

    Ka

    aj

  • 41

    DVADESET GODINA S TOBOM (Flori)

    20 godina s tobom,oi u oi.

    20 slatkih godina,ja vatra, ti srce,ja slast, ti san,ja nebo, ti aneo!

    20 godina s tobom...

    20 godina, usne uz usne,ja stih, ti muza,ja poezija, ti pjesma,ja ruka, ti rukav!

    20 godina s tobomja enja, ti nada,ja umor, ti uzvienost,ja ognjite, ti vatra,ja smrt, ti grob!

    20 godina s tobom

    jo 200 godina s tobomoi u oi!...

    Oktobar 1997

    Doda Kaaj

  • 42

    PAS

    Svaki dan, ujutro, na istom mjestu,Sretnem jednog psa, pozdravljamo seUplaeni, izgubljeni,Iskrivljeni, pospani

    Dok se smije, krije neto za mene Na mjestu zuba:Mrtvi ugriz sa bijednim iskrivljenjemNogu

    Svaki danMutav, umoran,Mrtav, crkao

    Jednoga dana, ako ga ugledam kako lei kraj puta,Uzeu ga i sahraniti u pristojnom grobu!

    Doda Kaaj

  • 43

    SJEANJE

    Puhnula je svjeina jutra,Prosula rosu po itu.Jedno privienje mi je srce uariloevojke koja me je nekada voljela.Jedno privienje, jedna lijepa evojka,Prva vila koju vieh na svijetu.Opila me je jednim poljupcem,Kao najeim piem.Pij, govorila mi je ljepoticato vie od ove tenosti soka.Bila je magija, zato me je privukla Bila je magija, ukopala me je na mjestu.Pij, rekla mi je evojka ondaIspij mi sve sokove srca.Pio sam vino, o kako sam se napio vinaas gorkog, as slatkog.

    1986

    Doda Kaaj

  • 44

    VEERAS

    Veeras sam slatko spavaoKada se probudihRuku bijah na grudi naslonio

    Tebe sam u snu snio!

    S albanskog jezika preveo keljzen Malii

    Doda Kaaj

  • 45

    EMIGRANT

    Odeostavi za sobom brdo.

    Vrati sedonese sa sobom brdo.

    Krenu ponovoi ponovo ostavi za sobom brdo.

    Kauda je tamo gdje odlazipronaao planine.

    Likovrisi, 1994

    Pri

    mo

    lak

    u

    Primo laku

  • 46

    DOOH, VIDJEH, NE POBIJEDIH

    Minu vrijeme kada sam poelio otii daleko.Minu vrijemekada sam vidio moju nogu kako gazi to daleko.Minu vrijemekada to daleko nije vie bilo ni blizu.

    Skadar, 1989

    Primo laku

  • 47

    KIA NAD GRADOM

    Visee sise oblakai izmrcvarena zemlja zasigurno je trudna.Nakon munjapejza je izgorjeli film.Nakon grmljavinaptice mijenjaju mjesta.Pod tuem kieDrvee je golotinja koja stiska ideal vjetra.

    Skadar, 1987

    Primo laku

  • 48

    NJENA NO

    Ti ode na spavanjezapali i zaboravi mjesecnad glavom tvoga neba.U ledenjacima tvojih aravatvoje se tijelo kao zalazee sunce ispruilo, bez buke, bez svjetla, bez smrti.I ja, koji budan pod mjesecom bdim,osjeam miris crnih vrba koji dolazi iz beskonanih valutaka i oblutaka djetinjstva, osjeam miris zaea groa, koji zelenim zvijezdicama ispunjava kaldrmu, osjeam utanje zvijezde koja nekome govoriprefinjenim jezikom svjetlosti,osjeam sve namjerno, esto namjernojer moj dananji put prema greci vodi me sa manje krivudanja.Tvoja je no zatimgdje ja nijesam uspio zasaditikisjelo sjeme svjetlosti,niti krvoedni brljan pobonosti.I ja sam ovdjesa djetinjastom milju o tebi.Opet sam tui onda kada tvoju no znadem razlikovati od noi jerOvdje, uvijek kada tvoja bijela nogagazi lani mermer tunih trotoara.I dok se penje na vrh kose vjetra,podsjea me na lastavice koje nisko lete uliicom.I blato gnijezda ovlauju utom vodom tragato neravnopravnim ostavlja

    Primo laku

  • 49

    svugdje na naem elusve to odlazi i ne vraa sesve to se vraa ne odlazei nikada, sve to niti odlazi niti se vraa.

    Prekal, 1977

    Primo laku

  • 50

    BILO JE VRIJEME RIMA

    Kad smo bili u estom razredu esto su nas izbacivali vanidva puta spavasmo na slami kad smo bili u estom razredu.

    U velikom platanu porastoe iarkekupine iza kole postae crnemaloj Miri izaoe siseNa grad dri rekord po padavinama.

    Voda za stado je imala ukus re,lie platana je mirisalo na muko,tamniili smo cvijee u herbarijume,pisali ljubavna pisma na zidovima WC-a.

    Nebesko plavo nije imalo sjeanjePomraenje je kvarilo sunevu loptuMoji prsti ostadoe uronjeni u boju Ili smo na vodu da ponovo budemo djeca.

    Kad smo bili u estom razredukazali bi mi ima lobanju ko...esto su nas izbacivali vanicijelo ljeto prespavasmo vani kad smo bili u estom razredu.

    Pefki, 1994.

    S albanskog jezika preveo Anton Beriaj

    Primo laku

  • 51

    BALKON

    Vrijeme brzo otopljava.Svjetlost srebrnih sunaca!Srem kafu na balkonu, a pritisak mi u arterijamaraste kao iva na skali termometra.

    Dan zrai bljeskom imaginacije.Kroim u njega kao u tunel od nesalomljivog stakla koje moda samo mijenja formu,ili stupam u nekakav prostor bez granica koji me pritiska,s vremena na vrijeme,zidovima koji se ne mogu vidjeti.

    ta mi je initi? Da izdrim tu gdje jesamdok ne odem do odredita koje jo nisam ni odabrao;ili da ostanem ovdje do kraja, kad ve jesam tu?A razum mi zapravo kae - ni prvo ni drugo.

    drijepca kojeg nemam poveo bih do moje njiveu suton kada trava postaje plava, pod zvijezdamakao kad su se ula prelijepa zvona djetinjstva.Vjerujem da je sladak i prijatan poput okoladeod kravljeg mlijeka,a mirie na ljubiice i kamilicu.

    Moja mala njiva!Ograda kamena i drvena.Sjeanja na prozor zeleni.Oi pune saaljenja!Uvijek sam nosio sa sobommiris zimskih vokipozlaenih u kovezima noinalik zvijezdama i mjesecu.

    Soko

    lj Ze

    kaj

    Sokolj Zekaj

  • 52

    Na stanicama puta koji vodi u budunostgdje se elje ulivaju kao tople vode,usne osjeaju e za ranim sjeanjima,pupoljak mraza u kojem je zaleen uzdah prve ljubavi.

    Kako je vrijeme prohujalo! Kao vjetar nad krovovima.Izgubio sam ono to nisam imao.Izgubio sam i ono to nisam znao da nemam.I puno drugih stvari, od svega i svaega pomalo. Mnogo toga dolazi mi u sjeanje u fragmentima,na primjer bluza nekakva poderana i u ritama,koju jo nisam izbacio iz garderobe.

    Otac je umro.Oh, tijelo mi je otealo kao zemlja! Ograda pala od silnih kia. Trava je rasla i isuila se u humus se pretvorila za novu travu. enja me je silna danas obuzela Kao to slana pada u sjenoviti dio kue,I injem gluvonijemim obavija cio decembar.

    Lisija koa na suncu, crna koko na travnjakuZraci sunca araju staru kofu objeenu na grabulju,koju vjetar njie kao praznu stvarza koje nas vezuje sluaj, ne smisao.

    Sa obeliska cvjeta kod morskog tjesnaca,nestaje i vraa se buka nevidljivih stvari,Svaka mi ostavlja po neto, neprimijeeno.Svaka me mijenja, a da i ne osjetim.

    Dua mi je puna ranaModa zbog toga to nemam rana,a moda su rane te koje trae duu koja nedostaje.

    Sokolj Zekaj

  • 53

    Uvijek sam volio da imam svoj vonjak,da uivam u dareljivom utanju liaprelivu boja koje provaljuju u podne,pozlati na nabubrelim plodovima i stomaku zelenom to slii materici.

    Slijetali su na moj prozor polomljenih okana ljetnje zvijezde, jesenji mjesec,priljubili bi mi se uz rame kada mi je bilo najteei kada sam edan i pometen patio u stanu u kojem nije bilo vode.

    Sino nisam oka sklopio prisjeajui se prolosti,One kue iz mojih snova u koju smrt nije dolazila,Mada sam je ponekad vidio, delikatnu i ljupku,Stvorenu da izgleda kao da nije od ovoga svijeta.

    Sjeao sam se prolosti, zato oka nijesam sklopioili obratno, oka nijesam sklopio, zato sam se sjeao prolosti.Sjeao sam se kao to se vodopad sjea svog dalekog izvoraili drvena trpeza vitkih stabala u umiili iznurene izbjeglice bijelih kua na brdacu, sve nalik tuzi starog eljakojeg nalazi svuda po kuiali nikada gdje treba da je, kraj ogledala.

    Na granama na kojima vise kosa i srp,drijemaju i zarali plug i stare alatke.Dok se smokve sue na pleteru, po vas dan i no se uje delirijum cvrka.

    utilo polja bilo je meke,isparavao je manjak ukusa dana provedenihsa Ljepoticom Zemlje po uskim stazama,sa zmijama proaranim utim prstenjemkada stvari gore od elje da budu viene na sceni.

    Sokolj Zekaj

  • 54

    Ali e na scenu pasti tamna sjenkaSadanjeg od sjutranjice.

    Malia, kako si dobar!, kako si uopte stigao tako daleko?

    Trahit sua quemque voluptas!1Neto kao ljeto. Da, bilo je ljetojer je urevdan bio ostao daleko,a osjeala se potreba za kiom iako je vazduh bio prijatan.

    Stazica to vodi do parka tako je ugodnakao ena koja se propela da dohvati granu,kao stih poeme koji krije posljednju tajnu,kao portret Modiljanijakao sjenke drvea koje se izduuju u poslijepodne,

    kao ova poema od zemaljskih rijei,ljubiica mala ali lijepa jer je malakao ova pjesma kojoj rijei dolaze iz srca, Kao sva srca koja gore A vjetar im raznosi pepeo,jame pune beivotnog kamenja,vazna za razigrane ljetnje ljubiice.

    Voda iz kofe kaplje u bunarA odjek dolazi u talasima.Prolost ishlapi kao magla, poput karavana koji u suton Nestaje u horizontu sa ocrtanom siluetom u oblaku ljetnje praine.Prolost nestaje bez traga kao da je nije nikada ni bilo.

    Sjeam se moga oca, omralog,(nai su oevi ostarili u kamenolomu tucajui okamenjene snove)1 Svakogprivlaionotomudajezadovoljstvo.(lat.)

    Sokolj Zekaj

  • 55

    kao i koare pune zlatnog voau mranom kuerku gdje se izvodi mala nona igradok rominja kia prepuna iskrica svjetlostia ja ih se ivo sjeam i nakon toliko vremenapremda slutim kako su sjeanja uvijek nedovoljna.

    Kao to se posijano sjeme otvara na njivama tako mi sjeanje otvara knjige, iluzije, snove koji slijeu kao nevidljive ptice, ili su ve tu kao slijepo kamenje razmjeteno po travi.Neko dijete izvodi akrobacije na drvetu sa samopouzdanjem pelivana,Nad jednim bujnim grmom kupinaumjesto sigurnosne ogradegdje se vide vile u ritama i dronjcima.

    Danas ne kudim prolost niti je hvalim.Rijeka prosto tee u smjeru u kom je trebala teiPtica svija gnijezdo gdje je vodi eljaPsi laje na magini mjesec iznad ogradeTrkara i proviruje as na jednom, as na drugom procijepu.

    Zemlja buja onda kada je nita ne moe zaustaviti.Iz tvojega tijela zrai svjetlost i budi se voka.Nita nam nije dalje i dublje nego nae sopstvo.

    Ponekad uzmem za ruku (kako mnogi misle) neko zaputeno dijete i elim mu pokazati put, dajem mu okoladu,pokazujem mu kako treba da je otvori, i kakone treba da je lomi,a on mi kae da sve to ve zna,i da mi moe pokazati puno drugih stvarikoje ja nijesam nauio niti znam za njih,a neu ih ni saznati sve dok ne upoznam umjetnostgatanja iz cvijeta nerine

    Sokolj Zekaj

  • 56

    Voka uzima ivot iz vode Gdje vidi sebe. Dijete kae: Ja sam voda! Jesi voda, kaem mu. Dijete kae: Ja sam voka! Jesi voka, kaem mu.

    Kao tok koji protie ispod lia,Puna si odraza prostih stvari,Kao pjesma, ptica, kao oi i kao briga,Kao kupine na vlatima zlatne traveKao neuhvatljivi guter na osunanom kamenu,Kao vidljivi i nevidljivi glas:Ne prevruj mjeru! Ne prevruj mjeru!

    Jo malo pa e suton. Pae no naditavom Evropom. Oni koji ekaju, pale svijetla.Ko je na putu, ubrzava korak.Kraj mola tragovi na pijesku gube se u tmini.

    Nalazim se na raskruKao jelen koji se probudi uplaen Sred pucnjave i odjeka.

    Ja sam ona dva oka koja vise objeena na omi Ue vezano na sam vrh neba!Znam kuda me vode svi puteviAli ne i ta se krije s one strane.

    Mjesec upravo klizi vrhovima breza na groblju,Zraci dopiru do bijele ograde i presijecaju je nemirnim sjenkamaTu gdje je neko stao, i ne mrdaSamo posmatra parcelu zaraslu u mrku travuDok zvijezdani komadi hlade vodeU naem mranom tijelu.

    Sokolj Zekaj

  • 57

    Osjeam i ono to ne vidim slutei da Stvari koje su nekada bile ne mogu ne biti vie.

    Kao batenski no zaboravljen na nadstrenici kuerka,Kao volovski rog na starom sviraluKao tuno rzanje usamljenog drijepca na poljuU sumrak kada ravnicu pohodi mlad mjesecPrivirujui kroz rijetke kronje drvea.

    Pa zar je iko ikada ubrao magini cvijet sree!Zar je dua samo saksija koja ne osjea bol!Zar nam se srea ne javlja ponajprije kao san?Zar nije svo bogatstvo koje imam ova moja dua?

    No je ujam a balkon amac.Gdje sam to ja sada, i ta sam?Kada sam ja bivao pijesak, ikara, jelka,to si ti ono bila?

    elim da te podsjetim da suSve prekrasne stvari, skupeSve su dragocjene, lijepe su kaozelena svjetlost smaragdaKao nesalomljiva utnja smoleKao pucanje leda koji se lomiNa rijeci mojega bia

    Kao plamen to se rasplamsava u urevdanskoj noiKao pele i suncokret, kao ljetoto treperi prstenasto oko vatre,Kao na prvi grijeh, iz nehata i neznanja.

    A sada neka bude tiina kao to snijeg Pada na privremene vatre!Nijesam niiji gospodar,

    Sokolj Zekaj

  • 58

    Samo sam klijent moje njive(sa neto malo znanja o Aresu).

    Kopao sam da pronaem udnovatu prizmuNa kojoj su zapisi o stvarima za kojima gorim od znatieljeDa ih spoznam, o sebi, o sporazumu, o dokazu prisustvaSolidnije stvari od zvijezda. Da li je to samo privienje? Pijanstvo u zori poetaka koji nemaju kraja? Ko zna, molim te, postalo je hladno, ta to ne bi trebali da izgubimo.

    Bacio sam pogled na mrak. ta to vidi?ivot, rekoh, tvoj i moj, i neku napetost to visi poput lanca sa grede nad ognjitem.

    Oh, ui unutra! A ako ne eli, nemoj uiSamo ogrni sako, i nemoj da ostane dugo, naroitoNemoj da okasni, jer ja odlazim!

    Sokolj Zekaj

  • 59

    Glaciers, soleils dargent, flot nacreux, cieux de braises! 2KANTIK O LJEPOTI KIE

    uti kia po krovuMeko kao da je srikatiine to se neosjetnoiri po ljudskoj dui.

    Silazi sa neba do nasKao duh vjenosti.Korakom zeca gaziPo pijesku i umarku.

    Magija tuna nas obuzmeA srce pati ili osjeaSlasti olakanja?Samo voda rominja.

    Drhti na svjetlosti,Vezan bez avova Dok miluje nam osjeanjaUsidrena u zvijezdama.

    Nevidljivi zrakSmrznuta beumna,

    2

    Sokolj Zekaj

  • 60

    Vizija laka i lijepa Poput oka pospanog.

    Sa najvieg sprata Proeljava zrak kao grabuljaUstajala voda za svakog to kotrlja lagere

    Zlatnih kapi, kao da padajuIz samog zenita. I ta li to zbore izvorimaI brazdama u izmaglici?

    krguu sokovi i umPoljem gdje trava raste.Poljem i jezeromPoput ribljih srebrnih krljuti.

    Jadnome natapaju grobA cvijet je ukras due.U molitvi ivihNad oblacima ga digne sa parom.

    Znalaki anje itoPastiru daruje sanPostelju radou ispuni Medom optoi djeji prst

    Sokolj Zekaj

  • 61

    Trpeza krojaaZapone ples bojeKakvo osvjeenje za ovjekaO ljepoto od kie!

    Sokolj Zekaj

  • 62

    DUGA

    Duga se digla s jezera

    Osvijetlila je svod nad umomI oas nestala

    Pala je na mene kao brigaVjetar je duvao, eljao mi kosu Lijepe brige.

    Sokolj Zekaj

  • 63

    MAJKA

    Majka mu je saila utu kouljuOd oca je naslijedio iftelijuAli godine kolovanja su misterijaPorastao je, proljepao se, uukao ljubavlju

    Sada u dalekom gradu iviSa jednom lijepom enom Ipak kad se ponekad sjeti iftelijeice mu zaigraju u slomljenom srcu

    Najomiljeniji je u kvartuStarice voli kao svoju majkuSamo to joj sin koji vozi FolksvagenKae da on i ne poznaje svoju baku

    Majka samo plae nad pismimaKoja joj stiu sve rjee Kada uje sirene vozovaPrivia joj se jedna uta slika

    Sluh ju je pomalo napustioRijei joj dolaze kao grmljavinata je sine? pita sa i bez razloga Da nije neki voz ispao iz ina?

    Sokolj Zekaj

  • 64

    NA KII

    O, kako se usamljen osjea zbog kie!Ne zna ko te voli niti koga voliDrutvo tek jednom stvari odieKapanjem to jednolino plavi okoli.

    Magla svilena iz potoka se dieI na kronjama kruke treperiDanas mi se ini lake i blieSve to je srce dralo iza dveri

    Matanja neka davna, pramenKristalno plavi i pozlata zvijezdiPadaju nam na duu kao kamenU mraku i gluhoi koju kia gnjezdi.

    O, kako se usamljen osjeti zbog kie!Ne zna ko te voli niti koga voliDo crnoga mora na tebe sve kidieA ti samo prolost moe da izmoli.

    Sokolj Zekaj

  • 65

    POLUGLASNE PJESME

    I Svitanje

    No sa krilima u vazduhuPrevija se laganoOpaamo, malena,Tragove svijetla na travi.

    II Pred vee

    Srebrna kupola minareta buktiOd posljednjih zraka sunca na zalaskuI brzo se ugasi kao svijea na vjetru, dok seGore na nebeskom svodu jedna zvijezda gasi.

    III Bijela no

    Kao gnjurac zagnjurih u no bijeluI proetah skrivene magije okeanaDvije drevne amfore oduzele su mi dah A moju je bistu zora uzela u naruje!

    Sokolj Zekaj

  • 66

    STARAC PLETE OGRADU

    Starac neki plete ogradu na njiviOd trnja ju je isprepleo cijelu A gleda je zatim s mirom u duiKao da vidi sjajni zid od mermera.

    Trnje mu je izbrazdalo ruke Kao to je izbrazdana i njiva njegovaKrvlju se ona zaliva blagoslovljenaKao da e je posijati zlatom.

    Ali ta je zlato? Skrueni staracZapali cigaretu kraj vatrenog okaIz usta mu izlazi plavi dim Kao da mu zlatno srce gori.

    Sokolj Zekaj

  • 67

    NO NA OBALI BOJANE

    Izvire iz jezera i uliva u more I tee vjenoas u lavinama as mirno Kao nai ivoti

    Mjesec kao amac plovi nad BojanomI samo jezero slii na rijeku

    Za ivota gradismo dvije tri tvrave Rozafa Koje se stalno rueA Cijevni i Morai lelek se izgubi Negdje u snjenim planinama

    Mjesec kao amac plovi nad BojanomI samo jezero slii na rijeku

    Niz iluzija koje su nas uinile srenim Ili su nam slomila srcaNailaze i bezglasno se uare Kao krune nad naim glavama

    Mjesec kao amac plovi nad BojanomI samo jezero slii na rijeku

    Slatka i gorka je aa ivota Treba valjda naiskap ispiti Gutljaj posljednji to nam je preostao

    S albanskog jezika preveo keljzen Malii

    Sokolj Zekaj

  • 68

    BESKRAJ

    Jedan bunar svjetlaGdje mi se opijaPotreba sa oslobaenjem

    PoinjeTamo gdje zapraujuZapetljani razlozi.

    Vazdune ljestveOslanjaju se Na moje jaosakaeno

    Munjevit prelazPoprskan Sa malo vjenosti

    Toliko!

    udoRazdrobljenoOd beskraja.

    petim Keljmendi

    peti

    m K

    eljm

    endi

  • 69

    NESIGURNOST

    Koliba sjenki!SagraenaPruem pouelihOsmijeha

    Vraa mi seZelenilo rijei U nekakvom otrovnomDahu.

    Neto i Nita.Siao sam oveIskra perverzneljubavi

    Kakva bijeda!Spavam i budim seNa tvrdoj posteljiSvoga odsustva.

    petim Keljmendi

  • 70

    ZAVIAJ

    Sivi zidoviNapukline od prokletstva vremenaI jedan crveni krovZasvoen nebeskim svodom.

    Pogrbile su se razmjereJedan oak to nije dovoljanZa ovu balu Uspomena...

    kripi utnjaPod mojim korakomObnavlja disanjeUmrla prisutnost.

    petim Keljmendi

  • 71

    SAMO NEKOLIKO ASAKA.

    Otkotrljam se potomU novu provalijuOd buke koja me podsjeaDa sam ovdje stranac.

    1996

    petim Keljmendi

  • 72

    RASKRE

    Ovi putevi Da li se raaju Ili umiru Kod mene?

    etiri kopljaZaralaZabadam uDremljivu hrabrost.

    Svjetlosne glupostiViseO kukamaStraha

    Misterija dolaskaLebdi krilima orlaU nijemoj krletciPolaska

    Kasno naveetipaju meCijuuiSivi guteri

    Vjera je.Vraam se kijajuiPrainu slijepihPokreta.

    1996

    petim Keljmendi

  • 73

    KOPRCANJE

    Piju mi neboOblaci neizgovorenih rijei,A vrijeme deblja grizui za srceKasna izdisanja.

    Na samrti samTamo gdje rije ne dopire,Ve je samo uzdahto mijesiU nekom tamnom skutuSopstva.

    Maina sam.Jer mi nedostaje netoMaleno,to skliznu Pukotinama dugeutnje.

    Izduujem seNa vrhove prstijuZavidan nepokretnimduamastvari.

    ekaju Da se lijepo vrijemeProbudi.

    1996

    S albanskog jezika preveo keljzen Malii

    petim Keljmendi

  • 74

    DAVLJENICA Plavo nebo.I kraljevstvo buenja.Drevna koliko i svijet,Voda uspavljuje trepaviceI oliava sePsujui i smijui seKamenjar se oblai i svlaiPljusne mrka stvorenja. Sada sam vazduh, hej, obrazeSamo mi alge udavie oi...

    Brikena SmajljiB

    rike

    na S

    maj

    lji

  • 75

    VEERAS SAM SA ZVIJEZDAMA

    Veeras sam sa zvijezdama... (a mrko nebo jei.)Otvorite mi oi,Hou da ih gledam,ekam poruku od njih! Veeras sam sa zvijezdama...Neto mi se motalo u snu.Probudilo me,Nasmijalo me,Dobi ovjeji likI slatko razgovarasmo. Veeras sam sa zvijezdama...Koliko oiju.Koliko ljubavi.Katkad mi se ini da je sunano.Katkad kia pada. Veeras sam sa zvijezdama...Po drugi put u snu.Hodam etvoronoke ka njima.Put...Pruam im ruke, prste, oi,ljubim zvijezde i... svie...dan.

    Brikena Smajlji

  • 76

    BOL

    Ubih golubove Nehotice.Na zemlji ostade bijelo perjeA gugutanje u vazduhu... ...smrt mi se rui nad suncem A ispod, puca razjareno nebo Po cesti su naprsle zvjezdiceDa, svijet je tvrava od prstiju.

    Brikena Smajlji

  • 77

    BOL IMA SVOJ HIR...

    Bol ima hir svoje opekotine. Bol je ivot. Prsti ukrteni iza Pogrbljenih lea kao u starice. Bol je plamen. Bol ima pogrebni hod i milovanje aputanja Koji te ne tjee. Bol je ruenje. Bol ima mrtvaca unutar one duplje Koji otvara usta i ujeda kao vjetica. Bol je taka. Bol ima hladan talas Jednog mora bez vode. Bol je...Naricanje.

    Brikena Smajlji

  • 78

    OBJESIU DUU NA SUNCE

    Umorie mi se prijatelji Uvijek daleki.Ii u da plaem pod starim ulazimaBoje riblje kosti.Objesiu duu na sunceI... pobjei! Mijenjau imena, lica, odjeu. Postau bogata.Zatim u se bolno pitati.- Ko sam?

    S albanskog jezika preveo Sehad Ljuljanaj

    Brikena Smajlji

  • 79

    SVIJET JE VELIKA PATNJA

    ta bi za ruenje srui se U mom srcu, Slobodno uz svijetlu ledinu gdje doekah prijatelje i Boga dadoe avolu nekoliko nezahvalnih akala i akalica Koje sam smatrao svojimGlave mi.. I sve se pretvorilo u pepeo, Naspram scena sa svjetlucavim algama Kojima se samo vidi tanka glava, Nad zelenim vodama. Kako su one prijatne, tako izgubljene, U sveanim vodama ravnodunosti. Oh, kakav me zvijerski smijeh obuzima, Kao Hamlet sa lobanjom dana, I staklenom lobanjom ae konjaka U ruci, Ispod ruevina moga pokvarenog srca Koje imadoh tako dobro, lijepo i djetinjasto I svijet je velika patnja, nita novo.

    Arb

    en P

    rend

    i

    Arben Prendi

  • 80

    TO SE VANI DEAVA

    Vlani vjetar broji drveu lie,Ispod lia,Jedan insekt tamani drugoga,I njega neki drugi insekt. Ljudi polaze i dolazeJedan preko drugogNebo se za beskrajnu kiu sprema,Sa svih strana horizonta. Gore na viim spratovimaDue se u besvijestiPodmlauju idealizmom.

    Make u dvorituJeduGolubove Mog pogledaSvaaju se koji e progutati Zjenicu to isparava,Zatim kripe vrata,I nita se ne razumije.

    Arben Prendi

  • 81

    RAZLOMAK ZA RJEENJE

    Na dnu vrataJe tanka pukotina svjetlosti,Tanka pukotina svjetlostiSlina crti, Razlomakoj crti,Razlomaka ima,Dvije nepoznate,Dvije strane tame u siromanoj sobi,Univerzitetskog profesora fizike,I asistenta profesora univerziteta knjievnosti Ovaj zadnji zna da se uzbudi kao dijeteNad sjenom miriljavog sanduka Metafore starosti.Eh, radi na sve naine,Razlomak tako ostaje, za rjeenjeOtvoren,Sa dvije nepoznateto daju jednu poznatu,Tanku liniju svjetlostiSa pukotinom na dnu vrataU tami potonule sobe. Ustajem oslukujui poput pokajanog zloincaI naglim paljenjem lampePrestajem gledatito jednu poznatu daje.

    Arben Prendi

  • 82

    MAJKO ELJA SE VRATILA

    Majko, sjutra se Hristos raaA u gradu u kome se nalazim, pada no Kakva je ovdje no?Nije ljepa od one tvoje tamo, nikakoHiljadu puta ne,Najljepa je no tamoKod kue. Sjutra je Hristovo roenje, matiI cijeli dan sam proveo meu ljudima Iskorien,Poslom zauzet,Najbolje sate ovako izgubih,Za to vrijeme mogao sam biti tamo Ljudi su ovdje postaliveliki izrabljivai drugih ljudi

    Sjea li se onih starih izamaSkrojenih na pola,Koje vazda ostavljasmo pred vratimaI ko bi prvi izaao da radiNataknuo bi ihU kine dane? Pala je no u gradu, Pustio sam onu muziku, Koju si uvijek mrzjela, I mislim na tebe, Na biljke Koje na mjeseini Probijaju crnu zemlju I Hrista, koji e sjutra vaskrsnuti.

    Arben Prendi

  • 83

    AVO U STOMAKU

    Mrvice hljeba, poljubi, stavi na elo,Posljednji se zalogaj,Nikad ne ostavlja,Na trpezi,Inae,avo e ti gnijezdo u stomaku sviti,-Rekla bi mi majka,Kada bijah jadno derite, Htjela si da brzo ojunaimI oslobodim se briga, to obavijahu nau kuu, Sada me gleda alosnih oiju,- Zadnji dan sedmice,Mora kui da se vrati,Inae avo ti je zamku u glavi napravio,Kae.

    Arben Prendi

  • 84

    SESTRO, NEMOJ POSTATI KUKAVICA

    Nezavisno od nas, daleko smopreko goraBa kao u baladigdje cvrak briniIma naum da dugo cvri. Ni ovog ljeta ne odrah rijeto dadosmo majci na tvojoj svadbi koliko puta bijah ranjen u tijeloi koliko puta u glavua katkad ni plata nije dovoljnaa putu ka tebi nikad krajakad sam sam izmeu etiri ulice. Majka e i ovog ljetaKad od ege popuca i kamen i njena dua Brinuti o tebi.Nardi e telefonom iz Italije pitatii ohrabriti nas, da se zaposlioi da ga enja mui. Sestro, nemoj izgubiti put u umi crnih mislii nemoj postati kukavica iz baladejer mi se prehlada na pluimapolako zalijeuje.

    Arben Prendi

  • 85

    MOLITVA ZA MALU DJEVOJICU

    Mala djevojica je ranjenamolim te Boespasi ranjenu djevojicu od niklovanih kandi smrti Zlatni panjaci koje obasjava jutarnje sunceekaju njenu nogu bezgrenui da kroz plavi vazduh njen edni glas odjekne Molim se tebi Boe istoga srcaSpasi malu djevojicu Zemlja ne hrani anela poput nje. Hrizantemu svijetla radosti porui Divlja kosa tugei bolni pas ludo lajei bijesan ujeda.Molim te Boespasi malu djevojicu od niklovane smrti.

    S albanskog jezika preveo Sehad Ljuljanaj

    Arben Prendi

  • 86

    NAJDIVNIJA STVAR

    Najdivnija stvar na ovom svijetu,Je biti Boji ovjek,Da prezire pohlepe, mrnje, prepirke, ubistva,Da misli dan i no na Temelju dobrote,

    Najdivnija stvar na ovom svijetu,Je ostati u dui ist kao dijete,Nek si upoznao malo stvari, sasvim mali svijet;Jer e zatim veliki i vjeni svijet tebi dati ovjee.

    Najdivnija stvar za nas bijedne grijenike,Je da nam je ime zapisano kod uzvienog na nebu,Nek budemo naunici, politiari il poete,Na sjaj odmah sahne pod tim Suncem.

    Petrit NikaP

    etri

    t N

    ika

  • 87

    DOBROTA

    Sa kamena na kamenIznad zaleene rijeke,Skakali smo oboje kao sumanuti,Piui stihove o ljubavi, Danima ivota i sree.

    Iz srca leda list nas je posmatrao,U ropstvo tamo zatvoren,Voda iz ledenjaka nije vie uborila,Sve je palo u tiinu.

    Spasi list voljena mi ree,- Kao da si ovjeka spasio,Iz te tune bolesti gdje je pao,Imaj i za list malo dobrote.

    Tuni se dani survae na mene,I cio ivljeni ivot mi se injae besmislen,Najbolje dane ivot mi pruae,Moja dua je ivjela taj divni ljubavni tren.

    I dohvatih iljasti kamen kao pijan,I u paramparad slomih led,Izvedoh list iz suanjstva,Bijeda se iz nje cijedila sva.

    Zora nas purpurnim obasja zracimaI nad listom baci ivot,I mi opet pisasmo stihove o ljubavi,Nad ledenjacima pustim.

    1992

    Petrit Nika

  • 88

    GORKA BALADA- Sebastijanu -

    Ne znam koliko je na satu ve prolo podneI ne znam da li se sunce popelo na svod nebeski:Nalazim se unutra sa bolom, izmrcvaren,Muve i ose razgovaraju o pitanjima mira,I sasvim malo dovoljno okrijepljenih sunevih zraka u kutku sobe,Spremaju se ponovo pobjei nekud.

    On preda mnom sjedi na dueku od slame,niti govori niti hoda na izlazeem suncu,

    On mi se nasmije gorko i ja mu govorim neto iz naeg ivota,Zatim oboje u tiini gledamo jedan drugog.

    Koliko li duge bijahu za tebe brate dvadeset i osam godina,Dvadeset i osam preutnih godina kao smrt, Dvadeset i osam zima sa snijegom na planinama,Dvadeset i osam proljea sa cvijeem i suncem u ivotu,

    Dvadeset i osam vrelih ljeta sa itnim poljima i trenjama,Dvadeset i osam jeseni kada se naa dobra trenja svlaila?

    Brate, zar se mogu zadrati suze?

    Ti si godinama utao,I gledao kroz mali prozorKako se napolju smjenjuju godinja doba.Gledao si planine tamo prijeko kako se svlaeDa bi lijegale u zimski san,A kada je bijeli snijeni jorgan koji je tebe smrzavaoPokrivao njih, one se grijale...Ti si gorko plakao jer ti bjee hladno u sobi naoj.

    Petrit Nika

  • 89

    Ti nijesi mogao vidjeti cvijee kako cvjeta za proljea,Ti nijesi mogao dodirivati jagnjad u zelenim dolinama,Nijesi nikada upoznao drugove, nijesi mogao ii u kolu,Nijesi se nikada osvjeavao u planinskim zdencima i sjenama,I nikada nijesi mogao potratitrati za stadima sa zvonima,Da se penje na stijenje,Da slijedi suneve zrake koji su zalazili u sanjive ponore.

    Da li mogu suze zadrati?Brate, zar se mogu suze zadrati?

    Danas oboje zajedno u ovoj sobi tamnoj,Svud okolo poplavljenoj utnjom,Piemo nau baladu tuge, brate,Za bolest tvoju vjenu.

    Proljee 1993

    S albanskog jezika preveo Anton Beriaj

    Petrit Nika

  • 90

    SAN

    San stie prije mene.Vezujuipleter postelje,smijao semojim suzamame zubima...No padne i nad umom,ivotinje ponu se ljubiti...Srce se stresenad hladnim liem,u preostaloj rupi nek cvjetaju kanarine,bolesne biljke tame...Ja ostajem,sama ja:eca u votanim kulamarezbare san po drveu...Ima vremenato se oblak prosipai nikako da me oblai;san je ivot...

    Ljedia DuiLj

    edia

    Du

    i

  • 91

    BEZ NASLOVA

    doi e marti trava e sjatipo svezanim nitima kiekada nestane svjetlostinastupie no da uvijene glave izlazimou dolinama u vrtlogu magleda se snovima opustimo posljednjoj posteljii ispruimo se operuani u nekoj postelji rtvovanja iz vode nita ne dolazitiina nam odvraa oii ne da nam vietikako se klizi po travi kad eli prei u marta staza za tamo pomae ti ka Nebuiscrpi te po zemlji te trese izgarajui tesamo za kakvog ovjeka

    Ljedia Dui

  • 92

    DAN KARNEVALA

    Ponedjeljak

    Imau onoo emu drugine pitaju.

    Nemam vie svete crteedijete prikovanona zidu.

    Jezero zaledimesou ovom rascjepkanom mjesecu... Osjeam bukujedne metalne ribe.

    Utorak

    to se poljubine jede se!

    Noktimagradila sam kuluzastarjeluod niega.Nemam vazduhakoji mi trebarukesu mi ostale

    malecne.

    Ljedia Dui

  • 93

    to se poljubiopet se jede!

    Srijeda

    Izmeu stakala karnevali:Mesnate kraljicebez iega na glavii tijelu.Poreamo se u linijuodakle se vidivani,i drimood pepela metke.

    Spavaj duo!ja ostadohbudna...

    Poludjela samod crvenih jelato im zelenokidam.

    etvrtak

    San ocvijeu,uvijeni prstiu sobi zasaeni...

    Stanovi,ista letea glava,

    Ljedia Dui

  • 94

    dvolina.rastuena...

    Utonulacrijeparana suncu......stubastiulicama smrznuti prolazi...

    enski lik

    zime...

    Doba suneizljeivebolesti.

    Petak

    Zima rastresena od snijega:sobe ljudito se vole...

    Bez prozora...

    U vazduhu,dim stegnutihglava.

    Nestajemo u znacima ljubavikroz nae igre.

    Ljedia Dui

  • 95

    Subota

    Prilazimo dahuispruenom na prozoru...Noni leptirna zidu...

    Nita ne zatvara okopodbulood kie,napunjeno oblicima...

    Prerezane vene...

    Krvza te,emer,i vrijemeza lini povratak.

    Nedjelja

    No pokrivenatiinom strahana prozoru...

    Kuana vrhuje samasa vjetrom,duva...a jakrenula

    Ljedia Dui

  • 96

    na kraj svijeta...

    Ko trai anele...

    Neu umrijetis tobom u sebi,okovana osjetima...

    to osjeamod mesa nije.

    Ljedia Dui

  • 97

    TIJELO ME NATJERA DA PATIM

    Ostala si gola od noiotkrivenih nerava.

    Ko je kao ja,ne osjea jae.Prestali subolovi...

    Tijelome natjera da patim. Vie nijesvjee.Nikone umireza me

    S albanskog jezika preveo azim Muja

    Ljedia Dui

  • 98

    SAMOVJEANJE BOJANE

    *U ono vrijeme kada neki vjetarstade duvati kao sedam stotinaavola u jednom glasui ptice se oerupaena ivoa magaredobi oblik uenjakaone duplje mu ispiriovka

    *Usne prilijepljenena majine dojkeusisaeslano mlijekoZubi iupaniod grubihrukuto steu zarala klijeta

    *Svrake skinue majice i obukoe ihpticama pjevaicamaove hvatahu sive korpijei po tijelu ih pustahuciu - cvrkuti njihovibijahu otrov za ui

    Dok se koprcalazrnca soli joj stavljahupo kosijerom raeenom mesu

    Ljisandri KoljaLj

    isan

    dri K

    olja

  • 99

    *Tvravaenskogalikapoe je gaati u kamenje

    njenihkostiju

    Tvrdo koritoprevre nad sobomsa svim blatnjavim rubljem suncesa oblacimavezanim za sepovraa iznutrice leinasamljevenihkutnjacima vola

    *Bojana uvijenaizdui vratlijepo okienakod pojasa oko strukae su gazile noge i tokovida vide drugi pedaljzemlje

    paseugasikao posljednji ar na raanjnabijene rtve

    Ljisandri Kolja

  • 100

    O PRAZNOVJERJU GMIZAVACA

    Hladno je.Februar. Dan 11. godine... nije vano?Moda e snijeg biti prvi posjetilac one stijene, koja je okrenula lea

    starom lunjaku i jednom kosijeru, pored jedne izblijedjele etikete cola-cole.

    Januar, veliki februarov brat, itavo vrijeme nije skinuo vuneni jelek, poto se smrzavao kao novoroene.

    Narod povjerova Tebanskom vraaru i rasu se po novim zemljama, jer e zemlju napasti gmizavci ili zmije (kako u ih od sada pa nadalje nazivati; ime koje sam srio jo kao mlad itajui jednog franjevca), koji e napraviti uda ugrizajui svakoga.

    Ove zmije, dao bog da sve opustoe. I mene to u stati i gledati kako vijugaju poljima. Dok u meuvremenu pijem za Tiresiasovo zdravlje, za njegove ljupke oi.

    Kau da se od zmije po hladnoi i ene po vruini treba uvati, ako nee da ide na onaj svijet da hvata svice.

    Hladno je.Februar je. Dan 11. godine... Moda e snijeg biti prvi posjetilac one stijene, koja je okrenula lea

    starom lunjaku i jednom kosijeru, pored jedne izblijedjele etikete cola-cole.

    U ovoj hladnoi, kada postoji opasnost da ti se sline u nosu smrznu, svi gmizavci koliko ih je, uvijaju se pod kamenjem i skrovitima.

    Ljisandri Kolja

  • 101

    JO JEDNOM O PRAZNOVJERJU GMIZAVACA

    Hladno je.Februar. Dan 12. godina... nije vano?Moda e kia biti prvi posjetilac one stijene, koja je okrenula lea

    starom hrastu i jednoj sjekiri, pored jedne izblijedjele etikete cola-cole.Duva i neki vjetar koji previe bijesni.Pretpostavlja se da e se zmije pojaviti im smrkne. Poto e sve biti

    zavreno, kao moj djed, pripojen uz mazgale, u ono doba kada su automobili tek bili zaivjeli, moda i kada je Ajntajn bio doao na jednu konferenciju u poderanom sakou.

    Nalazim se izmeu etiri zida.Ali, ekam veseo da mi zmije raskomadaju tijelo, da me zubima

    udaraju po glavi.Izmedju ovih zidova i ovog ledenog cementa, ekam gmizava

    stvorenja sa jednom eljom, da potvrdim miljenje da se zmije po hladnoi treba uvati.

    No.Februar je. Dan 12. jedne iks godine.Teba je potpuno naputena. Sada je i kraljevska porodica ve

    iznajmila privatni avion za jednu stranu zemlju. Onako kako uradie i svi stanovnici grada, pobjegoe bilo kakvim sredstvima, kako su mogli.

    Krstovi se slomili. Ima samo Isusa sa okrenutim glavama uspravno prema zemlji, koji su ostali sa jednim ramenom. Isto tako unaokolo nau se i izgorjele Biblije i mnotvo lutaka razbacanih tamo-amo.

    Strah od napada zmija onemogui im da uzmu stvar u ruke bez urbe, ve uzee stvari nou po mjeseini i pobjegoe ne okreui se.

    U ovoj hladnoi, dok postoji opasnost da ti se zalede nokti na prstima, zmije su ve u parenju pod kamenjem i skrovitima.

    Ljisandri Kolja

  • 102

    OPET O PRAZNOVJERJU GMIZAVACA

    Mart je.Dan 31. jedne godine bez godine.Moda e sunce biti prvi poetilac one stijene, koja je okrenula zadnjicu mladoj jabuci i jednom srpu, pored jednog izblijeele pepsi etikete.

    Sparina je koja gui. Kau da e se zmije pojaviti u jari. Po samoj egi, kada e izai iz ljunkovitog tla, poto e ostaviti enke dojkama punih mlijeka, tu nad kolijevkama.

    Neki strah nadoao iz Tebe naera me da zapalim duvan dok mi se brk nasmijei, jer e se zmije popeti uz brdo urei. Zmija se treba uvati pribliavanjem ljeta, kau ljudi, jer budu li te stigle, gotov si. Vraari su nestali sa zemljine povrine a vuk nema glasa da drugaije zavija, budui da su proroci predskazali ovu nesreu koja e zadesiti Tebance.

    Ima Marijinih slomljenih ikona i nekoliko onih Svetoga Antuna pokrivenih ambalaom od makarona i nekakvim prostirkama razliitih boja. Knjiga, u kojoj slinavi Edip i Sizif hodaju po nekoj ravnoj zemlji, kosom namazanom elatinom.

    edim sa psalmima u rukama.Sa psalmima, koji su promijenili soj, jer nema kaluera da ih otpjeva, dok zmije samo to nijesu stigle.

    Na ovoj vruini, od koje prijeti da ti glava pukne, gmizavci su sili da piju vodu.

    S albanskog jezika preveo azim Muja

    Ljisandri Kolja

  • IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

    DRAME

  • Raziivanje

    Sera

    fin

    Fank

    o

  • 106

    LICA:

    KORIFEJDOMAINMAJKADJEVOJICASIN 1SIN 2SIN 3VUK

    Serafin Fanko

  • 107

    Muzika. Postepeno zamraenje. Zavjesa se otvara u mraku. Svijetla lagano otkrivaju pozornicu. Tri velike statue, gole, kamene. Jedna naspram centra. Dvije sa strane. Na koljenima dre platformu na kojoj e se odigrati radnja. Na njoj su ivi. Ispod nje mrtvi. Okovi i lanci razliitih duina sputaju se slobodno odozgo. Stepenice povezuje dva nivoa radnje. Okolo praznina - ni objekti, ni boje, nita. U centru platforme gore, Domain sa svoja tri sina stee lance. Umorni Domain se odvaja i silazi polako na donju platformu. Iza njega poinje kretanje Hora. lanovi Hora izlaze iz mrane nie na svijetlo. Kao da izlaze iz more... Okruuju Domaina. On ih gleda... Razumije.

    KORIFEJ: Umorio si se...DOMAIN: Ne!... Mogu jo...KORIFEJ: (Uporno.) Umorio si se!DOMAIN: Moda...KORIFEJ: To ne moe rei.DOMAIN: Pitao si me.KORIFEJ: Nijesam pitao. Kazao sam: umorio si se!DOMAIN: A ja sam ti odgovorio...KORIFEJ: Nijesmo traili odgovor...DOMAIN: ta onda traite od mene?KORIFEJ: Nita... Stvarno nita... Jer sada ne moe nita. Mi, da. Moemo. Doli smo da ti skinemo sa lea krst kameni koji nosi od roenja. Dosta si ga drao. Umorio si se!DOMAIN: Aa, da... Razumio sam! Ali nijesam to oekivao tako brzo!KORIFEJ: Brzo?DOMAIN: Htio sam rei da nijesam oekivao sada...KORIFEJ: Koliko godina si ivio, ojee?DOMAIN: Koliko da uem na jedna vrata i za tren oka izaem na druga.KORIFEJ: Mnogo!DOMAIN Mnogo?KORIFEJ: Previe dug put!DOMAIN: Moda... Ipak, nijesam oekivao.

    Serafin Fanko

  • 108

    HOR: Niko ne zna kad e mu se dan okonati, Niko ne zna kada e mu se dah i krv slediti, Samo blagi Bog koji nam sudbu u rukama dri. Dok nijesmo roeni, ivimo u beskraju, U snovima i eljama plemena koje nas raa. Na dan roenja, na dan dolaska na svijet, Kao ludaci jurimo kraj svoj nai. A taj kraj jednog dana doi e. Doi e! Doi e!

    KORIFEJ: Treba spremni da budete uvijek da ga doekate...DOMAIN: ovjek bijae udan, potovani! Zna da e umrijeti, a ipak nikada ne misli na smrt... To ga ivim dri, pomogne da prevazie siromatvo i brige!KORIFEJ: To je njegova najvea greka... Njegova je krivica!DOMAIN: Ta recite mi, kako sam mogao na smrt misliti kada sam pred oima imao djecu koja rastu, jaaju, zreli postaju?KORIFEJ: Ali zar ti nije padalo na pamet da i oni ka tom kraju tre, gdje si ti sada stigao?

    HOR: A taj kraj jednog dana doi e. Doi e! Doi e!

    DOMAIN: Nemoj, Boe!KORIFEJ: To su pisani i nepisani zakoni. Niko im pobjei ne moe.DOMAIN: Znam, ali nema vee boli od pomisli na kraj djece svoje!

    HOR: A taj kraj jednog dana doi e. Doi e! Doi e!

    KORIFEJ: Jer zakon i obiaj stoje nad ivotom i nad smru. ivi ili mrtvi nismo nita drugo ve bi koji fijue za njih i u njihovo ime.

    Serafin Fanko

  • 109

    HOR: Zar nijesi i ti takav bio? Zar nijesi i ti postupao isto u svom ivotu? Zar nijesi svaki korak ivota mjerio obiajem? Zar nijesi i djecu nauio da posluni budu prema zakonu i obiaju i iste sprovedu? Govori! Govori!

    DOMAIN: Da, potovani!KORIFEJ: Tako! Svako bie i stvar na ovom svijetu, kree se, obnavlja, mijenja, samo obiaj ne! On ostaje onakav kakav su nam ga ostavili preci, neobraen, moda surov, ali sa nedvojbenom moi i ljepotom. Obiaj je temelj koji na ramenima nose pokoljenja!

    HOR: Mi smo korijeni, Kameni temeljci, vrsto drimo na ramenima zidine, Mi smo krv, pamet, i mit, Legenda, istorija to smo mi, Izgradismo kamene statue koje mlijeko kipe, Kroz vjekove, I hrane na podmladak!

    DOMAIN: (Odjednom.) Da! Da! Da!KORIFEJ: Zato vie?DOMAIN: Grudi mi pukoe od bola, ljudi!KORIFEJ: Izdri jo malo i vie bol osjeati nee. Silazi kod nas i vjeno bie kamen, kamen temeljac! Gdje su ti sinovi?DOMAIN: Tu okolo... Negdje...KORIFEJ: Zovi ih najjae to moe. Da zavre zadatak... Dan skona... Nek zvoni zvono!

    (Zvone zvona. Na gornjoj platformi se pojavljuju Majka i Djevojica. Sinovi se primiu.)

    KORIFEJ: (Domainu.) Reci im!DOMAIN (Umorno.) Dan skona... No crna pada... Najcrnja... Najdua

    Serafin Fanko

  • 110

    moda...(Sinovi reaguju. Komunicaraju sa Majkom.)

    MAJKA: ta to govori, moj ovjee?DOMAIN: Govorio sam sm sebi.MAJKA: ...dan ovaj te umorio...DOMAIN: (Gorko se smije.) I ti misli tako? Moda... Ali jo malo i kraj umoru stie... Naloite vatru, eno! Jaki plamen... No pada hladna... Osjeam da mi mraz lie kosti... (Sinovima.) Zavrite zadatak!

    (Velika zbrka. Djevojica tri da naloi vatru. Na posluaonik stavlja upaljene svijee koje kupi od Hora. Sinovi stavljaju maske i sputaju se kod gledalaca, u suprotnim uglovima, dok Majka pomae svom ovjeku da se popne gore. Hor se povlai ispod platforme i paljivo prati ono to rade sinovi.)

    SIN 1: Mi smo sinovi uvenog plemena, ija krv i korijeni doseu davnine.SIN 2: Oni, nai preci, stvorie mitove, legende, Nikad zabiljeene, ve usmeno,

    sa koljena na koljeno stiu s porukom:Budite ponosni!

    SIN 3: Oni, nai preci, stvorie zakone, obiaje svete, nedodirljive, Kao to je sveta utroba koja nas rodi, Kao to je sveta vatra koja nas ugrija, Kao to je sveta trpeza koja nas othrani.SIN 1: Konstantine ,kletva te snala, Gdje ti je besa koju si dao? Pod zemljom lei besa tvoja...SIN 2: Tri brata zidae bedeme grada. to danom zidahu, Nou se ruilo.VUK: (Izdaleka, sakriven.) Lae! Niko ne zida! (Grohotno se smije. Smijeh se mijea sazavijanjem vukova. U trenutku Hor i sinovi ostaju nepomini.)

    Serafin Fanko

  • 111

    SIN 3: uste li?KORIFEJ: Ko progovori?SIN 3: Mi, ne!KORIFEJ: Neko progovori... Iza ovih zidina,... Strani bijae glas... crni. Govorio je i smijao se... Smijeh je liio na zavijanje Vukova... Da li ste zatvorili vrata? Da li ste zatvorili sve prilaze? Jer zlo ne kuca, ubitano trai da ue... (Sinovi se razilaze.)DOMAIN: No se hladna sputa!MAJKA: Priblii se vatri.DOMAIN: Nema vatre koja me moe ugrijati, eno!MAJKA: Nikad te nijesam vidjela tako potitenog... to te snalo veeras?DOMAIN: Malo prije, tu... Dolje, sanjao sam da sam sam... Svud okolo crna pusto, samo nad glavom, gore, bijeli tavan, gladak koji lebdi... Odjednom, kao da ga je munja pogodila, tavan je napukao u vijuge, pukao je, pukotina se irila, irila se... preko tame... uo sam glasove... Okrenuo sam glavu i zna li koga sam vidio? Sve one koje su nas napustili i otili, one, koji kao sunca puna sjaja zaoe na horizontu naeg ivota... Zvali su me...MAJKA: San... San... Samo san!DOMAIN: Zovi sinove!MAJKA: Ovdje su.DOMAIN: I erku!DJEVOJICA: Ovdje sam, oe i Boe!DOMAIN: Ovdje su, oko ognjita... Kao svake veeri. (Govori kao u bunilu.) Zvona ste uli. Onda da se pomolimo, moda posljednji put zajedno... Moda posljednji put...MAJKA: Nemoj tako da pria, ovjee moj! ato nas optereuje? Zajedno emo doekati i ispratiti mnoge godine...DOMAIN: Nemojte mi skraivati vrijeme suvinim rijeima jer mi je dosta okrnjeno. Oni dolaze, eno... ujem im korake, korake u noi... Dolaze po mene... Malo kasnije na vrata e nam pokucati...

    (Sinovi zaueno gledaju jedan drugoga.)

    DOMAIN: Ugasie se svijetlo... (Vie.) Gdje su mi sinovi ?SIN 3: Tu smo, oe!DOMAIN: A Malena?

    Serafin Fanko

  • 112

    DJEVOJICA: (Plae.) Tu sam, Boe!DOMAIN: Dakle... Pomolimo se. Zahvaljujemo ti, Gospode!SVI: Zahvaljujemo ti, Gospode!DOMAIN: to tvojom pomoi proe jo jedan dan pognut od briga i nevolja. Nona zvona nas sada pozivaju... (Prekida mu se rije. Glava mu pada.) PozivajuSIN 1: (Skida masku.) Nona zvona nas sada pozivaju da iz tamnih ponora samoe svako svoje prnje izvue, da se njima ogrne i saeka kucanje novog dana, novih briga i boli!SIN 2: (Bez maske.) Nona zvona nas pozivaju da samo u kolijevci snova ispunimo elje koje se nikad ne ostvarie!SIN 3: (Bez maske.) Nona zvona nam javljaju da se ugasio jo jedan dan, jedan dio naeg ivota, koji se vratiti nikada nee, nikada vie. (Djevojica plae.)DOMAIN: Kakvo je to naricanje?MAJKA: Naricanje? (Pogledom kori Djevojicu.) Ja nita ula nijesam!DOMAIN: Moda... A ko je tu?MAJKA: Sinovi.DOMAIN: Da li su to zaista oni?MAJKA: Zato govori tako?DOMAIN: Buncam? Moda... Ali njihov glas mi se dalekim uinio, stranim? Nije naa molitva ono to sam uo... Nije ni na um, ni na jezik... Ono to je reeno ne mirie na zemaljsko.MAJKA: Tako ti se uinilo...DOMAIN: Ko zna... Moda brkam sa njihovim glasovima!MAJKA: ijim, ovjee moj?DOMAIN: Onih koji dolaze po mene! uje li korake? uje im apat koji postaje sve jai... Jaa, dok se ne pretvori u kletvu? Zovi sinove...MAJKA: Al tu su, ovjee moj, oko tebe.SIN 3: Ovdje smo, oe!DOMAIN: Onda ponimo! lan 93 Kad se ovjeku ast uzima? (Sinovi gledaju jedan drugoga. Nijesu oekivali. Glasno.) Kad se ovjeku ast uzima? (Majka i Djevojica zabrinute. Sinovi stavljaju maske.)SINOVI: Kad mu kau pred drugima na zboru da lae. Kad ga pljunu, kad mu se prijeti, kad se gurne ili udari. Kad mu ne odre posrednitvo ili besu. Kad mu siluju enu. Kad mu skinu oruje s ramena ili pasa. Kad mu blate

    Serafin Fanko

  • 113

    hljeb nudei ga prijatelju. Kad mu provale kuu i tor.DOMAIN: (Prekida.) Malena...DJEVOJICA: Tu sam, oe!DOMAIN: Primakni se... Uzmi mi ruku... Prisloni je na obraz tvoj... Tako... Kako samte malo mazio, srce moje... Oprosti svom ocu (Pada mu ruka.)SIN 2: Rije mu se ugasi!SIN 1: Dah mu se sledi!SIN 3: I oiju pogled mu se oladi!DJEVOJICA: Majko... u li kako mi ree? u li Majko, u li?MAJKA: Saberi se jadnice! Nije vrijeme za jadikovanje, ve za obiaj.SIN 3: Mati!MAJKA: Izaite! Izaite malo i ostavite me nasamo s njim... Kad bude vrijeme javiu vam! (Braa vode Djevojicu i sklanjaju se na kraju platforme.)MAJKA: (Sjedne blizu Domaina.) Sada smo sami! Sami... I moemo da prozborimo, ovjee moj! Ne boj se jer niko nas ne uje... Mi smo zajedno vazda priali... Znakovima... Pogledima Jezikom koji smo samo ja i ti razumijevali, i razumjeli se... Ali veeras elim da ti neto kaem to nijesam imala hrabrosti prije. Lani na praznik Proljea, kada su mladi slavili raanja prirode, jedan od njih mi prie i kaza: Starice, reci mi pravo, da li bi eljela da jo jednom bude mlada? Da li bi voljela opet zapoeti ivot? Vala bih odgovorih, bez puno razmiljanja, ko ne bi elio? Ali, ree mladi, da proe isti ivot koji si imala? Da proivi to si proivjela!? Ne daj Boe! uzviknuh bolje smrt da me odmah pogodi. Kako da proem opet taj put pun boli i briga? Dosta su smrti dragih ljudi, roditelja, prijatelja... Ne daj Boe! Mladi se na to nasmija jako i ode. Tako govorih tada, tako i miljah. Ali veeras, da me opet pita veeras, kazala bih mu: Da sine, da! Voljela bih da ponovo zaponem ivot. Ne jednom, ve stotinu puta. A zna li zato, ovjee moj? Jer moj ivot osim brigama, bio je pun i tobom, tvojom radou. (Plae.) Sve bih izdrala samo da te kraj sebe imam... A ti izdajice... Ostavlja me... Samu... Okree mi lea...UMRLI: Nijesi sama, eno!MAJKA: Djeca da su iva! Ali tvoje mjesto ne moe niko zauzet!UMRLI: Ali ja sam bio strog.MAJKA: ovjek si!

    Serafin Fanko

  • 114

    UMRLI: Rijetko sam se smijao...MAJKA: Nijesam se nikad alila.UMRLI: Mislima da!MAJKA: I tada sam sebi kazala: Teret kue nosi na ramenima!UMRLI: Odista, eno? ivot za nas je bio teki od kamena krst, ali smo oboje znali da ga nosimo asno.MAJKA: Nosili smo ga... Zajedno... A sad me ostavlja samu... Ide...UMRLI: Obrii tu bujicu suza...MAJKA: Briem, ovjee moj, ali ne prestaju!UMRLI: Da te ne vide djeca... Malena.MAJKA: Ne daj, Boe! Pred njima se znam drati. Ti si me nauio!UMRLI: Tako mi udovoljava...MAJKA: Jadna ja...UMRLI: A sad uzmi kutiju od duvana i savij mi jednu cigaru, onako kako ti zna... Posljednji put...MAJKA: (Drhtavim rukama otvara kutiju.) Tresu mi se ruke... Danas kao da ne znam... Ba danas kad treba... (Plae i smije se istovremeno.) Kao okot, krivuljasta...UMRLI: Ovo je najbolja koju si ikada savila u tvom ivotu. Stavi mi je na uvo. Ponijeu je sa sobom kao uspomenu i sauvati za vijek vijekova. A sada se saberi!MAJKA: Ne uspijevam, ovjee moj!UMRLI: Treba!MAJKA: Do kada?UMRLI: Dok ti dah ne skona i doe kod mene. To je sudbina ena.MAJKA: Prokleta sudbina... Pregrizi jezik! Progutaj suze! Stsni srce... Jako si bilo, srce! Do kada e izdrati da ne pukne?UMRLI: Rekao sam ti, dok dah ne skona!MAJKA: Skonaj ga onda, o Boe, to prije!UMRLI: Zaboravlja djecu, eno! Potrebna si im!MAJKA: Nek su iva, sad su odrasla i postala ljudi. Imaju svoj ivot...UMRLI: Da... Postali su ljudi... Primijetio sam... U pravu si... Imaju svoj ivot... ak su poeli da razmiljaju svojom glavom... uli ih dok su se molili? Uinjeli su mi se dalekim... Stranim... Njihova molitva nije liila na nau.MAJKA: Mogu da pogrijee jer su mladi. Ali i vremena su se promijenila.

    Serafin Fanko

  • 115

    Nijesu ka nekad to su bila.UMRLI: (Strogo.) Vremena se mogu promijeniti, ali obiaji nikada! Onakve kakve smo ih nali takve emo ih ostaviti djeci. Tako e i oni iste ostaviti svojoj... Sa koljena na koljeno... Dok je plemena... Zato paljivo sa njima... Ostavljam ti u amanet... Jer drukije mi kosti zemlja nee prihvatit. (uje se Hor.) uje li ih?MAJKA: Tako brzo?UMRLI: To su oni... Dolaze po mene... Malo kasnije e zakucati! Pazi na Malenu! Ne elim da sa sobom nosim gorko sjeanje na njene suze! Da li mi je spremna odora?MAJKA: Spremna ti je!UMRLI: Lijepo me sredi. Kako dolikuje... I nemoj me lei, ostavi me ovako, na tronu, naslonjenog.MAJKA: Reeno- zavreno!UMRLI: Sad mi zatvori one kapke, jer sam poeo da se hladim!MAJKA: Mojim rukama moram ugasiti vatru koja me je grijala itav ivot... Eh, ruko moja, osuila se dabogda (Zavrava radnju. Kucanje. Ona ustaje. Brie suze.) Da, ovjee moj, po tebe dolaze... Neka bude po volji Velikog Boga (Jako kucanje. Sinovi i Djevojica prilaze majci.)SIN 3: Mati!MAJKA: ula sam ih.... To su oni... Dolaze po njega... Mi ih moramo doekat i ispratiti onako kako dolikuje, sa potovanjem i po obiaju. Pokaite da ste sinovi njegovi, po krvi, pameti i mudrosti.SIN 3: Nemoj brinuti, Mati!SIN 2: Uradiemo to za naeg oca!SIN 1: I za nau ast!DJEVOJICA: Kukala ja!SIN 2: Sestrice...MAJKA: Neka isprazni bol, dok oni ne dou. Ne uje je stranac!DJEVOJICA: Bol je tako velik, Majko, da se stotinu kula mogu njime napunit. A suza otrov gorsko stijenje cijepa ume korijenje ari i sui. Oh! Kukala ja za mojim ocem. On ide putem bez povratka, kukala ja... (Jako kucanje, opta procjena. Djevojica pada u naruje Sina 3.)KORIFEJ: (Odozdo.) Ima li ivih u ovoj kui?MAJKA: Ne odgovarajte... Upalite svijeu... Kreite se... to ste se tako ukoili? (Sinovi se razilaze po zadatku. Majka donosi prekriva koji je

    Serafin Fanko

  • 116

    posloen i dri u ruci. Poreaju se oko preminulog mukarci na jednoj strani ene na drugoj. Muzika. Otvaraju se podzemne dveri... Hor predvoen Korifejem polako se penje i rasporeuje se po itavoj platformi...).

    HOR: (Tokom gore navedenog procesa.) Niko ne zna kad e mu se dan okonati, Niko ne zna kada e mu se dah i krv slediti, Samo blagi Bog koji nam sudbu u rukama dri. Dok nijesmo roeni ivimo u beskrajnost, U snima i eljama plemena koji nas raa. Na dan roenja, na dan dolaska na svijet, Kao ludaci jurimo kraj svoj nai. A taj kraj jednog dana doi e. Doi e! Doi e!

    KORIFEJ: Doao je tvoj as, Domaine!

    HOR: Doao je as! (Nakon svakog stiha Korifeja.)

    KORIFEJ: Zazvonio je tvoj posljednji as, Meu ivima vie ti mjesto nije, Silazi dolje kod nas, Na vjeni poinak, U kamen temeljac pretvoren.

    (U meuvremenu Majka zajedno sa sinovima stavlja prekriva preminulom oko vrata i ramena.)

    KORIFEJ: Neka bude po obiaju!MAJKA: Spremni smo.

    HOR: Rame uz rame kao gora uz goru, Tri rijei ja i tri rijei ti, Tri od devet proizlazi, Deveto sveto, Bog ga je dao,

    Serafin Fanko

  • 117

    Oko sunca planeta devet, Devet mjeseci edo se nosi, Devet dana junak se borio, Devet rana sebi nadjenuo, Devet ljeta rane lijeio, Devet blagoslova i devet prokletstava, Devet leleka junak zahtijeva, Krvari lice i oi svoje, Devet puta kuku za tobom!

    (Sinovi staju pored preminulog i stavljaju maske.)

    SIN 3: Lele mene za tobom, oe moj!SIN 3, 2: Lele mene za tobom, oe moj!SVA TROJICA: Lele mene za tobom, oe moj!

    (Sreuju maske. Na njih stavljaju crvene trake koje vise.)

    SVA TROJICA: Lele mene za tobom! Lele mene za tobom!

    (Ponavlja se u horu od itavog ansambla. Nakon toga Hor uzima preminulog i vodi ga dolje. Zatvaraju se dveri. Porodica se okuplja oko zatvorene rake. Sinovi rukama udaraju zemlju...)

    MAJKA: Primi ga zemljo, ali nemoj mu mnogo teka biti! Laka ti bila zemlja, ovjee moj! (Uzima upaljenu svijeu i stavlja je na srednju statuu. Sinovi skidaju maske.)SIN 3: Ode... Kao da ga nije bilo... Kazasmo to treba... Obiaj potovasmo.SIN 2: Obiaj...SIN 1: Da... Tako... Samo njega... A to nam je u srcu nikad mu ne rekosmo, ni koliko ga voljesmo ni koliko smo strahovali. Ne smjedosmo dok je bio iv.SIN 2: Ni sada.SIN 1: Sigurno... Oni moda uju...SIN 2: Ko?SIN 1: Na otac... I oni drugi...

    Serafin Fanko

  • 118

    SIN 3: Ne budi lud! Vjeruje li ti?SIN 1: Ne zna se!SIN 3: Kako postadosmo ovakvi? Mislimo tuom glavom... Govorimo tue rijei... Smijemo se i plaemo kako nam obiaj nalae, a ono to mislimo i osjeamo, plaimo se da kaemo, makar i sebi naglas.SIN 2: A da bi se sakrili drimo krinku na licima...SIN 1: (Kao sa sobom.) Ja tu krinku koja mi visi, Iznad oiju, iznad obrova, Iznad usana iznad prstiju, Tu vjeticu koja sprdnjom, Lomi, gazi i pljuje Moje krhke snove, Bacam kao smee iza vrata. Sam sa sobom tad ostajem, A soba tijesna da zarobi, Samou koja probada! (Sin 2 i 3 zateeni sluaju. Nijesu oekivali.)

    SIN 3 : Kako ree?SIN 1: ta?SIN 3: To to si rekao?SIN 2: Bilo je bolno!SIN 1: Ja... Nehotice...SIN 3: Priao si o samoi.SIN 1: Ne znam.SIN 3: Stavio si so na ranu i doe mi da vritim od bola. Ali dobro si uinio, brate! (Glasno.) Neka boli! Neka boli!(Kucanje. Zanijeme i oslukuju.)SIN 1: Rekao sam vam da nas uju, to su oni!(Ponovo kucanje.)SIN 3: Kucanje se uje na ovu stranu. Nijesu oni!VUK: (Iz vana.) O Domaine!MAJKA: Neko zove.SIN 3: Da nije neko od naih koga je dotakao lelek?!MAJKA: Nije mi se uinio kao poznat glas!

    Serafin Fanko

  • 119

    VUK: O Domaine, eli li goste!MAJKA: Odgovorite. Otvorite vrata (Kerki.) Pripremi vatru!SIN 3: Izvoli, dobro nam doao! Kua pripada Bogu i gostu!MAJKA: Ni rijei o tome to se desilo! Da ne optereujemo gosta.(Ulazi Vuk.)SIN 3: Izvoli!VUK: (Gleda paljivo okolo.) U dobru. (Skida sjekiru sa pasa i prua je sinovima. Sin 1 je uzima i stavlja nee sa strane.)MAJKA: Zauzmi mjesto. Izvoli blizu vatre!VUK: (Uplaen.) Ne! Blizu vatre ne! Vrue mi je od umora i dugog puta... Sjeu tu, ako vam nije krivo?MAJKA: (Nakon razmjene pogleda sa sinovima.) Gdje god eli.VUK: (Nakon to sjedne.) Dolazim iz daleka... Uhvati me no i rekoh da kucam.SIN 3: Dobro si uinio.MAJKA: Otkud si god doao, dobro si doao!VUK: (Naglaava.) Rekoh, dolazim iz daleka!SIN 3: Ne brini pijatelju! Nijesi u obavezi da pria... Kucaj kao prijatelj i za nas je to dovoljno. Ko god da si, za nas si gost. Ima mjesto na elu, vatru, hljeb, so i srce!VUK: Svako potovanje!MAJKA: Zajedno sa gostom!VUK: (Majki.) Tvoji sinovi?MAJKA: Da! (Vuk krajem oka promatra Djevojicu.) To mi je kerka. Njihova sestra.VUK: A Domain? (Ukuani gledaju jedan drugog. Majka im daje znak da ne govore nita.) Ako sam pogreno pitao, izvinjavam se!MAJKA: Ne, zaboga! Nijesi pogrijeio. Samo nam je ao to veeras nije ovdje da ispotuje gosta. Malo prije je otiao do nekih njegovih prijatelja i ne znamo kada se vraa. Ali ti ne brini... Kua je puna... Tu su sinovi!VUK: Neka su ivi!MAJKA: Zajedno s tobom i sa svime to imade!(uje se zavijanje vukova. Svi oslukuju.)SIN 2: Vrte se ovuda okolo...SIN 3: Uvijek su dolazili okolo...SIN 1: Nikada nijesu bili ovako blizu.

    Serafin Fanko

  • 120

    SIN 3: Bili su, ali smo ih otjerali!VUK: Izgleda da su osjetili miris krvi...MAJKA: Ne smiju prii blie, navikli smo na njih!VUK: Ne zna se... Vuk je vuk...SIN 3: Kako ree, prijatelju?VUK: Tumaraju rekoh, trae plijen i zaklon!SIN 3: Ni jedno ni drugo nee nai ovdje kod nas.VUK: Moda negdje drugo... Drugaije bi istrijebljeni bili... MAJKA: Istrijebili se dabogda!VUK: (Nakon kratke pauze.) A oni?MAJKA: Ko?VUK: Oni? (Pokazuje kamene statue.)MAJKA: To su temelji ovog zemljita. Istorija plemena. Stare koliko i samo pleme.VUK: I kapaju mlijeko...SIN 3: Primjetio si...VUK: Moda miris mlijeka je ono to su osjetili vukovi koji su okolo.MAJKA: Moda. Ali to mlijeko je sveto. Hrani pokoljenja.VUK: Do kada?MAJKA: Vjeno i zauvijek!VUK: Tako?MAJKA: Ali ti putnie nijesi kriv. Dolazi izdaleka i ne poznaje nae zakone.VUK: Malo... Veoma malo. Samo koliko da zatraim i uvjerim se u gostoprimstvo vaeg ognjita.

    (Zavijanje vukova se uje jo blie.)

    MAJKA: (Sad ve zabrinuta.) A ovi, to im je veeras?SIN 3: No ih je pomamila! Divljaju!SIN 2: Kao da su nam u kuu uli.SIN 1: Bilo bi dobro da pogledamo malo napolje... Da ne otete to.SIN 3: U pravu si! (Vuku.) Izvini nas malo prijatelju. U meuvremenu Majka e ti postaviti veeru!VUK: Gledajte svoj posao momci, a to se veere tie ja sam jeo prije negoli sam doao ovdje. Bila mi je puna torba.

    Serafin Fanko

  • 121

    SIN 3: Obiaj nalae da se barem malo prezalogaji. Postavi mu majko!VUK: Onda kako obiaj kae... ivi bili. Idite momci i ne brinite... Samo paljivo, kada ovako zavijaju pokazuju da su gladni... Ne uzimaju u obzir nita...SIN 3: Nije prvi put da se susreemo sa njima prijatelju!MAJKA: Uzmite oruje. I vatru... (Sinovi izlaze. Djevojica je zauzela mjesto u jednom oku. Majka donosi hljeb Vuku. Postavlja mu ispred.) Dobro ti uinjelo, gostu! Hljeb, so i srce. Dok god ti je ovaj hljeb u stomaku, ova kua te titi!VUK: Tako?!MAJKA: Nai obiaji!VUK: Svako potovanje!

    (...)

    SCENA V

    DJEVOJICA: (Zaleena od njegovog pogleda.) Ko si ti, strane?VUK: Sama si rekla. Stranac... Ali neu biti to...DJEVOJICA: Izvini...VUK: Zato?DJEVOJICA: to te pitah.VUK: Nita... ak mi prija...DJEVOJICA: I kada si doao, niko nije pitao odakle si i gdje ide, jer kod nas obiaj zabranjuje da pitamo gosta, samo kad on sam hoe da ispovjeda!VUK: Zato, to je gost za vas?DJEVOJICA: (Zaueno.) Gost! Svetinja, nedodirljiv. On je polubog!VUK: (Smije se.) Kako ree, kako ree?DJEVOJICA: Zato se smije? Tako je kao to sam rekla. Njegovo ugroavanje kanjavaju zemlja i nebo...VUK: Polubog...DJEVOJICA: Da. Tako kau.VUK: Polubog... A za tebe to je?DJEVOJICA: (Zateena.) Tako... Kao i za druge.

    Serafin Fanko

  • 122

    VUK: Onda zato si pitala ko sam?DJEVOJICA: (Uplaena.) Ja... Nijesam pitala...VUK: (Uporan.) Pitala si. (Imitira.) Ko si ti, strane? Zar nijesi tako rekla malo prije?DJEVOJICA: Tek tako... Bez veze...VUK: Ne boj se. Ovo to priamo ovdje niko nee saznati.DJEVOJICA: Ali ja...VUK: Rekao sam ti, ne plai se! A sada sluaj. Ja se zovem Vuk.DJEVOJICA: Vuk? ta to znai?VUK: Vuk? To je jedino znaenje... Vuk! Odakle dolazim i gdje idem? Ni sam ne znam. Jednu stvar da, znam: Ja lutam, lutam bez prestanka, iz katuna u katun, sa brda na brdo. Imam i nemam postojbine. Imam i nemam odredite. Dolazim odakle sunce izlazi i njegov put pratim. Spavam gdje me no zatekne... Jedem... Jedem to mi naie. Samac sam, ali ima dosta poput mene, koji lutaju ponekad zajedno, ali najee usamljeni...DJEVOJICA: Ne izgleda...VUK: ta ree?DJEVOJICA: Ne izgleda kao taj koga si opisao.VUK: Zato? Kako treba da izgledam?DJEVOJICA: Bez porodice...VUK: Da!DJEVOJICA: Bez postojbine...VUK: Kako kad...DJEVOJICA: Samac...VUK: Veinu vremena.DJEVOJICA: Trebalo bi drugije da izgleda...VUK: Kako?DJEVOJICA: Tuan Zabrinut... Bez volje za ivotom, dok ti.. Ti...VUK: Nastavi, zato si prekinula rije?DJEVOJICA: Tebi oi sijaju...VUK: To je osobina mog plemena.DJEVOJICA: Ali tebi sijaju kao da na ramenima nosi sve radosti i bogatstva ovog svijeta...VUK: Ne kao, ve ih drim!DJEVOJICA: udno!VUK: Gdje nalazim snagu da budem takav? (Pokazuje na glavu.) Ovdje! A

    Serafin Fanko

  • 123

    evo i kako, veoma jednostavno. Jednog dana, tokom mojih lutanja... Da ti ne dosaujem?DJEVOJICA: Ne... Ne, ba pria lijepo...VUK: Znai, tokom mojih lutanja, naiao sam na jednog oronulog starca, prljavog i u dronjcima. Samac bez igdje ikoga... Hranio se po odlagalitima smea i spavao gdje ga no stigne...DJEVOJICA: Jadan on!VUK: Ko, on?! (Smije se jako.) On je bio najsreniji ovjek na svijetu. Kada sam ga upitao kako je to mogue, rekao mi je: Vidi li one starce tamo? Lijepo obuene, site, nasmijanih lica? Nakon dvije najvie tri godine nikoga od njih nee biti. Zemlja e ih progutati. Izlazim noima i posmatram mlade, izopaenih oiju od bluda i elja, kako gaze po govnima kao po cvijeu, koji misle da je svijet premali da bi iskoraili bilo i jedan korak po njemu, a sebi kaem: Radujte se o odvratni, radujte se! Poslije pedeset godina , najvie, ekae vas ista sudbina kao moja! Zemlja e vas progutati. Gledam tek roenu djecu koja pruaju ruice i usne ka dojkama punim soka... Tfu! Kakva gadost! DJEVOJICA: Ne!VUK: Da! Da... Da... Tako je govorio!DJEVOJICA: (Protestvuje.) Djeca su aneli! Neduni i isti kao suza!VUK: Aneli na izgled govorio je starac - ali sa duom avola u tijelu. Zato ne tra hranu u peti ili na uima? No direktno na grudima! Tamo ih navode instinkti koji su u genima svakog bia... I Starac se radovao... Radovao se i ivio kao najsreniji kralj, ne marei za samou, dronjke i gadosti u kojima je ivio. Ta djeca govorio je sa sedamdeset godina najvie, trunue u zemlji. Trljao je ruke srean i smijao se i smijao... Znai, svi jednako... Na kraju... Bez razlike! A to su stotinu, dvjesta godina u beskraju vremena i prostora? Evo! Tako...DJEVOJICA: (Ljutito.) I ti... Kao taj starac misli?VUK: Ne! (Smije se.) Ne... Ne! Ja sam samo nauio od tog starca da na ivot gledam drugaije od onoga to sam ve bio nauio. Osloboen slijepog sjaja, opijajue svjetlosti koja daje zadovoljstvo i radosti. Nauih kako da njih gledam ne izdaleka, ve iz bliza u njihovoj smrtonosnoj bujici. (uje se zavijanje vukova.)DJEVOJICA: Ponovo se uju, blizu.VUK: To je pjesma nonih ptica!

    Serafin Fanko

  • 124

    DJEVOJICA: To je zavijanje vukova!VUK: Trae... Krue... Moda ih je prizvala melodija tvoje flaute.DJEVOJICA: Mi to zovemo frula... Kod nas na fruli sviraju mukarci, ali se meni svia. Ponekad nou, kada drugi spavaju, ja ovdje izlazim sama... I, ne znam... Kao da sa njenim zvukom lete i moji snovi iz djetinjstva... Junaci iz bajki, vjetice, divovi... Vile... Kada sam tu gore, ini mi se kao da imam uareni sa nad glavom...VUK: Nastavi!DJEVOJICA: Zato, to sam rekla?VUK: Da ima uareni sa nad glavom, to si rekla...DJEVOJICA: Ne...VUK: A onda?DJEVOJICA: Nita...VUK: A ti si tijesto koje je spremljeno i ostavljeno da se pee... Tako je l da?DJEVOJICA: Ne... Moda... Ja nijesam htjela da kaem...VUK: A kakve veze ima? (Odjednom.) Kako se zove?DJEVOJICA: Malena. (Vuk se smije.) Zato se smije?VUK: Jer uopte nijesi djevojica. Haljina e ti na grudima pui!DJEVOJICA: (Instinktivno pokriva grudi rukama, i poinje da plae.)VUK: Ne plai! Nije tvoja krivica... Ni moja... (Primie joj se i iz grudi vadi crvenu kapu.) Uzmi! Ovo je poklon za tebe. (Ona se koleba.) Uzmi! Poklanjam ti. Crvena je kao krv... (Djevojica uzima sa strahom.) Stavi na glavu! Evo, ovako Kao krv je... Krv je... I mnogo ti lijepo stoji... (Posmatra je.) Izgleda ba lijepo... Privlana. Sada ve nijesi djevojica, sada si djevojka... ensko... ena... Vatra iva... Koja gori druge i sebe... Ti si crvenkapa. (Djevojica se smije.) A ja sam Vuk, gladni Vuk, koji eli da te pojede. (Djevojica se ponovo smije.) I ti gori od elje da te ja pojedem. Sviraj na flauti. Malena... Sviraj... Za mene... Ja sam gost... Ja sam polubog, sama si rekla I doavola nek idu snovi iz djetinjstva... Oni su ve daleko, previe daleko. I zajedno sa njima doavola nek idu divovi, vjetice i vile. Sada smo ovdje samo ti i ja... Sviraj Malena!(Ona, kao mrtva uzima flautu i igrajui poinje da svira. Vuk je prati. Muzika se pojaava. Mrtvi se okreu. Opti mete. Tri sina se nalaze gore. Na vrhuncu ove koreopantomime uje se zavijanje vukova. Tiina. Djevojica tri i pada Vuku na grudi.)

    Serafin Fanko

  • 125

    DJEVOJICA: Opet... Sasvim su blizu...VUK: Ne boj se. Ja sam ovdje! (Miluje je.)

    HOR: (Zabrinuto se obraa sinovima.) Zar ne vidite momci? Malena kako poklon prihvati. I rijei prihvati,

    Te sad i milovanja stranca.Zar ne vidite, slijepciRui se i sramoti vaa trpeza.Da li smru Starca kua se ugasi,I plamen asti sa njime nesta?

    SIN 3: (Ljutito.) Malena. (Ona u nezgodnoj situaciji odmie se od Vuka.) ta ima na glavi Malena? (Ona stisne grudi.) Ne tu! (Istie.) Rekao sam na glavi!VUK: Isto je.SIN 3: (Glasno.) Ti uti! S tobom emo priat kasnije! (Sestri.) Priaj!DJEVOJICA: (Gotovo van sebe.) Na glavi? Ja Ja... Ja sam crvenkapa.SIN 3: (Glasno.) Skini je!DJEVOJICA: (Uz smijeh i pla.) Ali ja sam ena... Vatra...SIN 3: (Kao i prije.) Skini je!DJEVOJICA: (Gleda Vuka. Onda umorna i izgubljena.) Ne mogu brate! Ne mogu! (Vuk se ponovo smije.)SIN 2: Ja u ti pomoi sestro!SIN 1: I ja sestrice!SIN 3: (Ljutito.) Ja u joj iupati! (Silazi. Prilazi joj i ljutito skida kapu i baca je na zemlju. Ona pada na koljena i rukama pokuava pokriti lice i tijelo, kao da eli prikriti svoju golotinju.) Dii se! Nita loe se nije desilo. Ti si moja sestra. (Iz grudi vadi crvenu kapu i prua joj.) Uzmi! Tvoja je. Ve neko vrijeme je uvam za tebe!DJEVOJICA: (Gura mu ruku.) Ali ti si moj brat!SIN 3: Ba zbog toga... Uzmi!SIN 2: (Vadi iz grudi crvenu kapu.) I ja sam je uvao za tebe. Uzmi je, Malena!SIN 1: (Uradi isto to i braa prije njega.) Moda hoe ovu sestrice?

    Serafin Fanko

  • 126

    DJEVOJICA: (Oamuena.) ta hoete od mene? ta sam loe uinila? (Krikom.) Majko. Majko moja! Ovoga ti neba pomozi mi, jer mi se srce na pola cijepa. Ove ti zemlje prui mi ruku, jer ne znam vie ko sam, izgubila sam se, Majko!MAJKA: uti, jadnice ! Gasi srce i zaepi usta, jer povrijedi ive i mrtve!DJEVOJICA: to sam uinila, Mati?MAJKA: ensko si! Krivica ti je u krvi, otkad si se rodila!

    HOR: Ti si ensko, avolja veera, Obnavlja ivot i srozava isto, Otrov i med u jednom ti si, Gdje je med tu pleme buja. Gdje je otrov tu pusto vlada, Nestaje vatra sa ognjita, Gase se plemena jedno po jedno, Postaju kule obezglavljene, Obezglavljene u korijen isjeene.

    (...)

    SIN 3: to je ovo? to se ovo deava? Sve se rui, propada. Svijet se okrenuo naopake. Pravda se nepravedno gazi, a krivica i krivac stoje po strani i nekanjeni... Gdj su nai zakoni? (Pokazuje na Vuka.) Njega treba kazniti!VUK: Ne istravaj se mome! Zaboravlja da sam gost ove kue. Dali ste mi utoite, a va hljeb mi se jo uvijek u utrobi probavlja. Recite mi onda iji zakon se gazi i od koga?SIN 3: Ti uti, strane! Zborie samo kad na red doe.SIN 2 : Najbolje je to jo i govori naim jezikom!SIN 1: Pominje nae obiaje!SIN 3: Trai izlaz da bi izbjegao krivicu. Sa naim pravom pokuava ubiti. Evo! To ini on! Bacio si nam prah u oi bajkama, koje si ko zna gdje uo!VUK: Bajke? Ree bajke? Jeste li uli? On ree bajke. (Smije se glasno. Vukovi iz daljine mu odgovaraju.) Znai to su bajke! A vi, ta kaete?MAJKA: Onaj koji treba da odgovori si ti, strane!VUK: Spreman sam.MAJKA: Zbori onda, sluamo te!

    Serafin Fanko

  • 127

    VUK: Zboriu... Zboriu kako vi hoete... Vaim jezikom! (Glasno.) lan 602.HOR: Kua Albanca pripada Bogu, Bogu i gostu!

    VUK: lan 620?

    HOR: Ukoliko gost ue u kuu,I u krvnoj osveti primiti ga mora,

    I dobrodoao treba mu rei!

    VUK: lan 645?

    HOR: Onom to gosta u kui ubiju, Sve mu se lijevom rukom nudi, Lijevom rukom i ispod koljena! Dok gosta svog on ne osveti!

    VUK: A vi ovo inite? Gdje su vam zakoni? ije pravo tite oni? Na ijoj je strani pravda?MAJKA: Dok si bio gost, pravda je bila na tvojoj strani, u skladu sa naim zakonima. Ali ti njih pogazi i ona je pribjegla na nau stranu. Sada je pravda na naoj strani!VUK: Rekoh vam da sam gost ove kue, i dalje sam gost! To pravo mi daje va hljeb kojije u meni.Ali ne razumijem gdje je moja krivica? Gdje sam pogrijeio? Koji zakon pogazio?MAJKA: Neka govore korijeni! Neka govore temelji! Oni imaju pravo da odluuju o tebi!SIN 3: Mati, ne zaboravi da smo i mi ovdje!MAJKA: Vi ste grane, mladice, sinko! Presudie oni pod nama i iznad nas. Oni koji nas dre. I kada bude va red za rije, prozboriete samo njihovim umom i jezikom.SIN 3: Prokletstvo!SIN 2: Prokletstvo!SIN 3: Prokletstvo!

    Serafin Fanko

  • 128

    MAJKA: (Ljutito.) utite! (Obraa se Horu.) Zborite vi, potovani!KORIFEJ: (lanovima Hora.) Oslobodite ogrtae! (Hor odrauje.) (Tekst Hora prate i pokreti itavog ansambla. U kretanju oko Vuka zamotavaju ogrta dok on ne da znakove savladanosti.)

    HOR: (Vuku.) Na vrata si kucao kao gost, i ona se otvorie. Niko nije pitao odakle si, i kud ide. Trpeza se postavila, s gostoprimstvom. A da zna, ova kula je u bolu, u alosti. Ali bol se u srcu stjeti, duboko zatvori. Suze su nazad vraene, i u oima nastanile. Svijetla se upalie, kula je oivjela. Za radost gosta, gotova i da zapjeva.KORIFEJ: A ti...!VUK: ta ja...HOR: Bolno si trpezu pogazio, podmuklo!VUK: Ne!HOR: Da!VUK: (Zavija. Iz daleka odgovara hor vukova.) Oslobodite me! Pustite me, guim se! Skidajte sa mene ove krpe koje na le zaudaraju!KORIFEJ: Ne, dok ne odgovori!VUK: Tako vam boga miite mi ove nemirne due koje izazivaju tjeskobu i nespokoj!KORIFEJ: Ne, dok ne odgovori!VUK: Kakav odgovor traite, kada je sve jasno kao sunev zrak?KORIFEJ: Ti si pogazio obiaj gosta!VUK: Ne! Doao sam kao gost! Ostao sam gost! Ali sam elio da budem

    Serafin Fanko

  • 129

    vie od toga!KORIFEJ: Objasni!VUK: Kako kae lan 695?KORIFEJ: Lanac dugih pokoljenja i rodova ide do beskraja za Albance sa gora! Ali to si time naumio, strane?VUK: Strpljenje. A lan 697?

    HOR: Na etiristo ognjita da se dijeli Albanac, Nit uzima, nit daje, nit se meusobno vjenaju !

    VUK: E pa ja dolazim iz daleka, iz drugih plemena i postojbina, sa drugim zakonima i obiajima. Znai nemam nikakvih krvnih i rodbinskih veza i da traga do beskraja. Tako da mi je put otvoren da zatraim vae prijateljstvo. Sudbina je htjela da se upoznam sa djevojkom.MAJKA: Crna sudbina!VUK: Ne! Sudbina! Samo sudbina! Oslobodite me ljudi, uguih se!KORIFEJ: Ne, dok ne odgovori!VUK: Rekao sam ve jednom!MAJKA: Krnj je taj odgovor, kao tijelo bez glave!VUK: Prozborio sam sa djevojkom...MAJKA: Zavodio si je! A nas i nju tako pljunuo i blatio!VUK: Ako sam zlu misao imao, dabogda me no progutala! Ali sam vam ve rekao da dolazim iz daleke zemlje koja ima drugaije obiaje. Zahvaljajui njima ja sam priao sa djevojkom, jer sam elio da znam i njeno miljenje...KORIFEJ: Tu je tvoja krivica! Tu je tvoje nasilnitvo! Prevrnuta trpeza tu je!VUK: (Izbjegava.) Mi na stvari gledamo drugaije. Zato ne potujete tui zakon, a traite da se potuje va?KORIFEJ: Ti si sada ovdje, a ne tamo kod tvojih!VUK: Za nas tamo, spajanje nema nikakve vrijednosti bez pristanka obije strane.MAJKA: Strana koju treba pitati smo mi. Ja sam ovdje! Tu su braa!VUK: A ona?KORIFEJ: Nikakvo pravo ena nema, Nad sobom i nad drugima!

    Serafin Fanko

  • 130

    HOR: Nad sobom i nad drugima!VUK: Za nas ima. Jer e ona biti ena, majka, domaica. Zato sam uinio taj korak! A sada se guim od ovih smrdljivih krpica! Oslobodite me! To to sam imao da kaem rekao sam. Vae je pravo da odluite, ali prije toga me oslobodite!MAJKA: (Nakon odreene pauze obraa se sinovima.) to vi kaete?SINOVI: (Zaueni.) Mi?!KORIFEJ: Ti pita njih?MAJKA: To su sinovi ove kue.KORIFEJ: (Prijekorno.) O starice!MAJKA: (Odluno.) Nakon smrti oca, oni su ti koji odluuju. To im je sestra! Zborite!SIN 3: ta da zborimo?MAJKA: to um i srce kae!SIN 3: Kada je dola na svijet, kuu je napunila svjetlou! Samoa se uplai i pobjee. Dan se produi a no skrati... ta drugo da kaem, Mati?MAJKA: Do sad ti je prozborilo srce, zaboravio si um!SIN 3: Al um i srce se sukobljavaju. Suprotno prosuuju!MAJKA: Uini ono to treba, sine!SIN 3: Neka ide onda... Neka ide (Vie.) Neka ide!MAJKA: (Sinu 2) Zbori i ti!SIN 2: Gledali smo kako raste pred naim oima. Umjesto pelena obavijali smo je panjom nae ljubavi. A sada kada cvjeta kao pupoljak oroeni, dolazi nemuenik i stavlja na nju ruku, a ti treba da kae Uzmi je, za tebe smo je spremili!MAJKA: Ne zaboravi, sine! Ker se raa u tuoj kui da bi pola u svoju! Tako sam se ja povezala sa vaim ocem. Kao to e sjutra, vae nevjeste napuniti ovu kuu. Tako je od Boga dato!SIN 2: Nemam to da dodam tvojim rijeima, Majko. Neka ide. Neka ide!MAJKA: Sad je red na tebe, najmlai brate!SIN 1: Ne znam...MAJKA: Da ti se nije osuio mozak i zavezao rijei?SIN 1: Iz mozga mi kaplje otrov koji mi je zavezao jezik, Majko!MAJKA: Ispljuni otrov i razvei jezik!SIN 1: To i mislim uiniti (Zateen, gleda Djevojicu.) Malena, pogledaj me sejo! Pogledaj me molim te i reci mi, ja u govoriti tvojim jezikom. Tvoja

    Serafin Fanko

  • 131

    elja-moja rije! Govori! (Ona ga pogleda duboko, onda sputa glavu.) Razumijem. Neka bude. Srena da si, sejo... Neka ide! Neka ide!MAJKA: Tako onda! Miljenje je dato! Odluka je donesena! Odveite ga! (Muzika. Kretanje na sve strane. Ritual putanja. Majka se sputa kod Vuka i stane naspram njega.) Sada je nae pravo da gazimo putem koji si ti otvorio. Kako te zovu?VUK: Vuk... (eli da nastavi ali zauti nakon otrog pogleda Majke.)MAJKA: (Vuku.) Kako ree da se zove?VUK: Vuk!MAJKA: Ujk!VUK: Vuk ili ujk, jednako, kakve veze ima...MAJKA: Jer Vuk je strano ime za nas.VUK: Bilo je strano, kao to ste vi bili za mene.MAJKA: Bili?VUK: Miljenje je dato, odluka je donesena! Biu kao sin ove kue.MAJKA: Polako! Nemoj da tri, jer se moe saplesti. Jedna rije se kaza, to je tano, ali jo joj temelj nije vrst. Ti si traio nau djevojku kako bi umnoio svoje pleme!VUK: Da. Da bude Majka i gospoa mog ognjita!MAJKA: Ognjite nije bog!VUK: Mi imamo drugaije zakone...KORIFEJ: Nikakvo pravo ena nema.

    HOR: Nikakvo pravo ena nema, Nad sobom i nad drugima!

    KORIFEJ: Ona je zemlja za sijanje i ko za noenje.

    HOR: Ona je zemlja za sijanje i ko za noenje.

    MAJKA: uje li ih?VUK: ujem, no reci ti meni: to si ti? ena ili mukarac? to ti rije ima teinu, vee i odrijei kao mukarcu, a moda i vie.MAJKA: Nije dobro da zabada nos tamo gdje ne treba, ali poto si traio, odgovoriu ti. Nakon smrti Domaina ove kue, ja sam i ena i mukarac, dok ne doe njihovo vrijeme (Pokazuje na sinove.) Oni su jablanovi krvi

    Serafin Fanko

  • 132

    nae. Oni e... Biti!...VUK: Razumio sam!MAJKA: Tako. A sada mi reci ta daje i ta trai za nju (Pokazuje na djevojku.)?VUK: (Zateen.) ta dajem? Dao sam rije...MAJKA: To nije dovoljno...VUK: I srce...MAJKA: Nije dovoljno!VUK: Ne razumijem... ta jo treba?MAJKA: Rekla sam nije dovoljno!SIN 3: Majko!MAJKA: Ti uti!KORIFEJ: Sluaj majku, mome, i govori kada te pitaju!SIN 3: Da je sluam zato to pria vaim jezikom?MAJKA: Mui, rekla sam!SIN 3: Do kada?MAJKA: Dok ne doe red na vas. (Vuku.) Nije dovoljno! to se date rijei tie da! Rije ima teinu zemlje, ali srce treba samo njoj (Pokazuje Malenu.) Zaboravio si da smo i mi ovdje...VUK: ta treba da radim? Recite, ta traite od mene?MAJKA: Da bude po obiaju!SIN 3: Zar ne shvata prijatelju, da smo sestru dali na prodaju?SIN 2: Zar nijesi shvatio da mi ne dajemo, ve prodajemo?SIN 1: Prodaje li se bol, ljubav? Da, mi to prodajemo!SIN 2: Vidi robu! Daj cijenu!SIN 3: Odrijei kesu, jer bez zveckanja iz kese pazar se kida!KORIFEJ: Ko u zmije gorak je jezik va, gdje pljune tu otruje, gdje duhne tu pali i ari.SIN 3: Gdje pogrijeih? Reci mi!KORIFEJ: Ogrta sprdnje na ramena nam baca.

    HOR: Ogrta srama baca na nas. Sipa na nas drvlje i kamenje!

    SIN 3: Ja?

    Serafin Fanko

  • 133

    HOR: Ti!SIN 3: Potovanje prema vama koi mi rijei... Ne dozvoljavaju mi rei da vi grijeite... Moda emo kasnije razgovarati o tome... A ti sestro naa, nemoj se ljutiti, jer tako obiaj zahtjeva!KORIFEJ: (Ljutito.) Dobro onda mome, kasnije emo s vama razgovarat!SIN 3: Kada god elite, potovani!SIN 2: Nemamo ta da izgubimo, potovani!SIN 3: Jer sve izgubismo, potovani, samo dua ostade, jedva iva!MAJKA: (Korifeju.) Zato tako zborite sinovi moji? Jeste li vi...?SIN 3: Nemoj od njega trait odgovor, nikada ga dobiti nee! Ali i od nas, teko da e ga razumijeti, vrijeme... Vrijeme tee, Majko.... Tee zajedno sa nama... Miljenjima, makar je miljenje ostalo ivo... Ono je jo uvijek ivo...VUK: (Vadi kesu i baca je pred noge brai.) Mislim da e biti dovoljno! (Sinovi se primiu kesi.)SIN 3: (Uzima je rukom koja se trese. Trese je i uje se zveckanje novca. Otvara je.) Ima svih vrsta.... Zlatnih... Srebrnih... Groa. Sestra nam se pretvori u gro. Malena, pogledaj se... Ti si od mesa i due... Adrim te u ruci... Ovoliko vrijedi plemenu.DJEVOJICA: Nemoj brate, molim te!SIN 3: iva mi ti bila, sejo! Oprosti, nijesam mislio da te povrijedim! elim da bude srena i da ti skuti budu puni djeije radosti i plakanja! Nijesam elio da te povrijedim, ve da te zatitim!MAJKA: I amar i milovanje dlana su djelo!SIN 1: Hoe li mi dat jedan novi?SIN 3: to e ti? (Malo kasnije.) Razumijem. (Prua mu kesu.) Uzmi, to ti ruka uhvati! (Sin 1 uzima jedan novi.) ta je zlatnik, srebrenjak ili gro?SIN 1: (Dri zatvorenu aku.) Svi imaju istu vrijednost danas!SIN 3: U pravu si!SIN 2: Da uzmem i ja jedan brate? (Prua ruku, uzima novi i aku dri zatvorenu.)SIN 3: Sada je red na mene! (Uradi isto to i braa prije njega.)MAJKA: (Otro.) O sine!SIN 3: Strpljenja majko! (Vuku.) Sluaj prijatelju, Ti si danas upoznao nau sestru i dopala ti se. Ali vremenom, kada ti irom otvori srce, tu e nai svu

    Serafin Fanko

  • 134

    dobrotu ovoga svijeta, koja se ne moe kupiti ne jednom, ve ni sa hiljadu kesa i voljee je jo vie... Tvoja ljubav bie najbolja nagrada za nju... Neka vam je sreno! To je naa estitka. A to se kese, koju si nam bacio, tie... Uzeli smo po novi. Svi emo novie okaiti o vrat da se prisjetimo prijateljstva, ali i na sramote. Ostalo nam ne treba! Uzmi! (Baca mu je.)MAJKA: to se ovdje deava?! Temelji se tresu. Zovu!SIN 2: Neka zovu!SIN 1: Moda im od starosti, Mati, kuckaju kosti.SIN 3: Dobro veli, brate, od starosti.MAJKA: Zar ne shvatate o lakomisleni, da temelj je vri to je stariji! Danas sam ja ta koja odluuje!SIN 3: Ne, Majko!MAJKA: Kako se usuuje?SIN 3: Danas smo mi ti koji odluuju!MAJKA: Ja branim obiaj...SIN 3: I kada je to protivno razumu?MAJKA: Razumu? O kakvom razumu ti pria? ovjeku moj, uje li ti tvog sina. (Horu.) ujete li, ujete li, potovani?

    HOR: Va razum oluje je nalik, to trese, rui i pred sobom nosi, Sve to s mukom i znojom izgradi Bezbroj pokoljenja od kojih potie!

    KORIFEJ: Ona obiaj brani!SIN 3: Poto trai, po obiaju u ti i odgovorit: Ona je ena. ena nikakvog prava nema nad sobom i drugima. Majko, nemoj mi se ljutit, ali ovoga puta smo mi ti koji odluujemo. (Majka hoe neto rei, ali sputa glavu.) Uzmi Vue, kesu svoju. Ne treba nam. (Majci.) Zborih li po obiaju?MAJKA: (Porazno.) Po obiaju!SIN 3: Onda?MAJKA: (Potueno se obraa Vuku.) Ree sin, uzmi je!VUK: (Uzima kesu.) Sad je red na mene. (uje se zavijanje Vukova.)MAJKA: Na ta misli?VUK: Malo prije rekoste: ta dajem, a ta traim za nju?MAJKA: Stojimo iza tih rijei!

    Serafin Fanko

  • 135

    VUK: Ja dadoh to imadoh, a vi mi ti to plemenito vratiste. Istim nainom elim uzvratiti. Ne traim nita...MAJKA: Neka ti je svijetli obraz!VUK: Za sebe, kaem, ne traim nita, ni za moje ognjite (Pokazuje Malenu.) Za nju da!MAJKA: (Zauena.) Za nju? Govori, sluamo te!VUK: (Naglaavajui.) Traim njedra kamene statue! (Opti tajac.)MAJKA: ta to zbori, sine?!SIN 3: Jasnije, prijatelju, jer ini nam se kao da smo u bajci nekoj!VUK: (Odluno.) Traim njedra kamene statue! Za nju.

    HOR: Radost ti razum pomuti, napusti, Te sada nevezano pria! Kako njedra odovojit od tijela to ga u ivot dre? Kako njedra odvojit od korijena to ga hrane?

    VUK: Ne kaem da istrgnemo, i ne elim nositi ih sa sobom. Neka ostanu tu gdje su. Tu gdje je sudbina namjesti stotinama godina. Tu nek ostane zanavijek, ali da su njena... (Istie.) Njena! Ona je iz tog izvora stasala. Kako e se osjeati daleko od tog izvora? Kada je enja obuzme u dalekim krajevima, da tu doe... Svojim njedrima, da utoli e i enju! MAJKA: (Sinu 3.) ta ti veli na ovo, sine?SIN 3: Zato me njegove rijei toliko zaboljee? Kao da no sa dvije otrice imam meu rebrima...SIN 2: Brate!SIN 3: Kaem ono to osjeam!MAJKA: I tvoje su rijei no sa dvije otrice!

    HOR: (Vuku.) Ono to ti ite, Zakon i obiaj rui, ena prava nema u krajevima Malesije, Nad oevim i brae imanjem. Niko do danas takvu glupost ne uinje!

    MAJKA: Ali to ne znai da se erki kada se uda zatvaraju vrata kue. Trpeza joj e vazda biti postavljena, vatra zapaljena, i ljubav kao i danas!

    Serafin Fanko

  • 136

    SIN 3: Dobro ree, Mati!VUK: Danas, a sjutra?! Ova kua nee biti to to je danas. Doi e nevjeste, koje e biti strankinje za Malenu. One e paliti vatru, one e postaviti trpezu i ona e se osjeati kao stranac!SIN 3: To se nee nikada desiti!SIN 2: Ona jeste i ostae naa sestra!SIN 1: Vjeruje li ti ovim bajkama, Malena?VUK: Sami kazaste malo prije. Vremena su se promijenila. A ja u dodati: vremena se mijenjaju i nanovo e se mijenjati.MAJKA: Ali ja, njena Majka, neu se nikada promijeniti! Ne dok sam iva!VUK: Do kada?MAJKA: Rekoh, dok sam iva!VUK: A ja opet kaem: do kada? Jer ivot nikome nije na tapiju!MAJKA: U pravu je...SIN 1: Njegove rijei miris groba nose!MAJKA: ta kae, stare?KORIFEJ: Niko ne zna kad e mu se dan okonati, Niko ne zna kada e mu se dah i krv slediti,

    HOR: A taj kraj jednog dana doi e. Doi e! Doi e!

    KORIFEJ: Dobro je kazao gost!MAJKA: Sinovi?SIN 3: Ne znam...SIN 1: Ni ja!SIN 2: Ti odlui, Majko!MAJKA: Nita se ne kvari, nita ne mijenja, i obiaj se uva, i elja erke se ispunjava. ak, to mi kao djeja igraka izgleda...SIN 3: Ispunie se elja Vukova...MAJKA: Vuk i djevojka sad su jedno...VUK: Znai, vaa rije?MAJKA: Neka tako bude!VUK: (Sinovima.) Vaa rije?

    Serafin Fanko

  • 137

    SINOVI: Neka tako bude!VUK: Neka nam je sa sreom!

    HOR: Ona tebi laganim korakom dolazi, Sva ivahna, snovima ovjenana, Svaki san nektar cvjetni, nektar zvjezdani, Svaki san svijetlo kaplje i ivot kaplje, Voli je, Vue, isto kao to je sudbina tebe!

    KORIFEJ: Upalite vatru na ognjitu!MAJKA: Svijetlo!

    HOR: Svijetlo, svijetlo, svijetlo!

    KORIFEJ: Neka zazvone zvona! (Muzika. Opte spremanje i kretanje. Pale se svijee i kandila, koje pune scenu. Priprema se ceremonijalna atmosfera. Hor i likovi, osim Vuka i Malene su se popeli na gornjuj platformu i kreu se po naruju i ramenima statua.)VUK: Primakni se Malena... Prii, moja lijepa nevjesto... (Ona mu prilazi.) U oi me gledaj i ne boj se vatre u njima. Nije vatra koja opee. (Ona ga pogleda duboko.) A sada me sasluaj. Ja sam sjeme, ti si zemlja ja sam glad, ti postavljena trpeza. Ako sam radost, ti e biti smijeh. Ako sam tuga, ti e suza biti... Ja sam Vuk, a ti crvenkapa. Pojeu te Malena, ali lagano, da ne ostanem duan starosti. (Oboje se okreu licem put scene. Svi ekaju. Muzika, bol... Oboje se penju lagano i stanu u sredini, opkoljeni sijanjem svijetlosti. Snijeg...)MAJKA: Sreni da ste, djeco!VUK: Imao sam ognjite bez nevjeste, sada nevjestu imam. Imao sam ognjite bez postojbine, sada postojbinu imam. Imao sam ognjite bez legende, sada i legend imam. (Malenoj.) Tu e biti naa legenda i nae djece (Pokazuje statuu.)SIN 3: ta on ovo zbori?VUK: Sjekiru, sjekiru mi dajte!SIN 2: Sjekiru?!SIN 1: Kakve veze ima sad sjekira prijatelju?VUK: Kakav sam to ja mladoenja bez oruja za pasom?

    Serafin Fanko

  • 138

    MAJKA: Dajte mu! (Donose sjekiru, zavijaju vukovi.)VUK: Naspram nas stoji naa legenda. To mlijeko e sada potei za nas! Moje je pravo da postavim granicu. Staviu kamen mea! (Odjednom se zaleti i sjekiru zakuca u srce statue. Krik itavog ansambla koji nadglasa muzika. Opti mete, Vuk zgrabi zbunjenu Malenu i nestaje. Sinovi izlaze za njima.)KORIFEJ: Buenje! Buenje! Buenje! ivi i mrtvi svi na noge,

    Zato je oglaavanje zautalo? Zato se klik zvona ne uje? Rijeke otrova pune srca naa! Buenje! Buenje! Iz oiju san iupajte!

    Mrtvi i ivi, mladi i stari!Urlie statua rascijepana na dvoje!I krvlju koja iklja i prska nas!Buenje!

    (U meuvremenu iz vana se uju sinovi koji dozivaju Malenu. Na kraju replike Hora oni ulaze na scenu obamrli izgubljeni.)MAJKA: Govorite! Gdje mi je ki?SIN 1: Nigdje...SIN 2: Nestali su kao da ih nije ni bilo!SIN 3: Kao da ih je progutala no. I zavijanje Vukova prestade poslije njih...MAJKA: O Boe! O ovjee moj!KORIFEJ: (Sinovima.) A vi to ste se ukoili, skamenili? Imate li krvi u ilama, imate li ruke?

    HOR: Na noge he! No vas progutala! Na noge he! Dan vas oslijepio!

    MAJKA: Nemojte, potovani. Ne kunite mi sinove jer nijesu krivi!KORIFEJ: Nijesu? Zar ti, orava, ne vidi to se deava? Sjekira je ubodena u srce plemena!MAJKA: O zlo na nas, tako je!

    Serafin Fanko

  • 139

    KORIFEJ: A ko treba da sauva statuu, mrtvi ili ivi?SIN 3: A vi za to ste? Samo da nam pamet solite? A na kraju krajeva kome one danas trebaju?KORIFEJ: Ti se usuuje da ogovara one koji te na svijetlost dana donesoe?SIN 3: Gdje je ta svijetlost, gdje? Moje oi su obiajima zatvorene!KORIFEJ: Zna li, raspikuo, da naa krv vrela tee u vaim venama?SIN 2: Znamo i ponosimo se time. Brat je moda srca uzbuenog prevrio mjeru, ali vi, potovani, nas tjerate da mislimo samo o onome to je bilo nekada... Pitam vas gdje je sadanjost? Gdj smo mi? ta e biti kasnije sa onima koji e doi? Da ne treba moda naoj djeci sjutra da kaemo: ja sam tako mislio, tako uradio, tako ivio, te tako treba i ti da uradi? Nikada!SIN 1: Ostavili ste nas na raskrsnici sa tekim krstom briga na leima. Istina, oko nas puteva je beskraj, ali se gube u maglovitom horizontu, nestaju, i tamo se vie nita ne vidi. Teki su krstovi, ali jo tee da bilo koji put izaberemo, stoga tapkamo u mjestu, zadovoljavajui se samo snovima, samo snovima o boljem ivotu... Ali mi znamo da je svijet veliki, vei od ove prostorije u etiri zida koja nas gui!KORIFEJ: Kako se usuujete...SIN 3: Svakako da se ne usuujemo bez vae dozvole... Bez dozvole obiaja... Ne smijemo nita! Ni da volimo... Ni da se enimo i ivot stvaramo, i da umremo treba vaa dozvola!SIN 2: Do kada?MAJKA: utite!SIN 2: Do kada ovako, Mati? Jer nam kosti zarae, zara nam srce, krv i misli!KORIFEJ: O ludaci, srcegazitelji, koji ste crnom sudbom praunuci nai! Ukraste nam krv, ast, nasljee i sad ih izlaete na prodaju?SIN 3: Ne! Nikada! Niti smo ukrali, niti ita prodajemo! Ponajmanje ono o emu ste govorili! Jer su nam to svetinje: krv, ast i ime! Znamo to ste uinili. Zbog vas je pleme ivo. Zbog vas majku zovemo majko! Ali vi ste bili-vi! Mi smo-mi! Do posljednjeg ste se borili da ne budete sluge, a sada da mi, vai sinovi, postanemo vae sluge? Stvoriste legende i prie, ali zato nas spreavate da uinimo isto?Hiljadugodinja statua koju ste izgradili, stoji iva i iz njenih dojki mlijeko nastavlja da tee. A mi to inimo? Samo da sisamo i hranimo se tim

    Serafin Fanko

  • 140

    mlijekom! Sad nam recite, potovani, ko je ludak, statua ili mi?! Pretvoreni smo u mukarce-djecu, koje svakog trena neko treba da uzme za ruku... Toliko smo izgubljeni da i danu je teko da nam doe, a i kada doe, sunce nam sija tamnim sjajem, poput komada leda. Vi bijaste! Da! Bijaste! Onda kao zvijezde sjajne zaoste u horizontu ivota plemena, sa sobom nosei sjeanje na: nesigurnost, strah, nasilje, krv, kletvu. I sada u sukob sa tim prastarim sjeanjima, zato na nas kletve bacate iji korijeni su u praskozorje vremena! Vi bijaste! I opet ste (Pokazuje srce.) Ovdje. Jer vi uiniste to da nas svijet naziva kolijevkom kulture, ali zar ne vidite da ta kolijevka sad ljulja i velia neznanje? A vi ste uzrok?KORIFEJ: O utrobo prokleta eno, jesu li stvarno tvoja djeca ovi to govore?MAJKA: Ne znam, potovani, ne znam, trudim se da ih razumijem, ali mi izmiu kao pjesak kroz prste, trudim se da ih vidim, ali oni su vjetar koji krui, i ne vidi se, izgubih ih... Izgubih moju djecu... A i sebe!SINOVI: Majko! Mati!MAJKA: Nema majke! Nema! Ni majke, ni sinova, ni erke, ni ognjita... Nema, nema, nema! (Pada na koljena.)KORIFEJ: (Horu.) Veite ih!SIN 3: U okove nas veite, jer imamo smjelosti govoriti?KORIFEJ: U lance!

    (Muzika. Opte kretanje. lanovi Hora se penju na platformu i u grupama okruuju sinove. Svlae ih divljaki. Odjeu bacaju im pred noge, a zatim ih vezuju lancima koji vise. Sinovi pruaju vezane ruke. Majka se lagano kree ka njima, zatim ne obazirui se, kao da nije pokupljena pobacana odjea okrene lea i, takoe lagano se okree put centra platforme, ostavljajui sinove oamuene...)

    MAJKA: Sledio ti se plamen, sunce, i postao ti led, Smraio ti se zrak, mjesee, i crna krpa postao, Savij se, jablane, da se malo naslonim, Jer oi i dua danas krv isputaju! Sa mojim bolom putuj. Strijelo nebeska! Ramena gori protresi, kamenje joj isupaj! Jer doao je dan, ne moe biti crnji!

    Serafin Fanko

  • 141

    Crv iv i crv zemljom pokriven, Majka trojice sinova mrtva nad zemljom. Jadna ja, jadna!

    (Baca odjeu na donju platformu. Hor tri silazi i uzima je, te poinje naricanje. ene plaom, a mukarci rijeima leleu, po obiaju, ali ne po redu svi zajedno, bez reda... Stavljaju odjeu u sredinu i okruuju je kao pored groba.)

    SIN 1,2 i 3: Vrati se meni, ovjee. Doi sa svim tvojim mislima! Vrati se! Potoci suza mojih, Svi ka tebi teku! I potonji plamen srca moga Za tobom gori! Doi, vrati se! ovjee! Moj nepoznati Boe! O boli moja! O moja potonja sudbo!

    KORIFEJ: utite, nitkovi! Zar ne vidite to se ovdje ini?

    HOR: utite!

    SIN 1,2 i 3: ovjee. Moj nepoznati Boe! O boli moja! O moja potonja sudbo!

    (Muzika. Zamraenje.) S albanskog jezika preveo Danilo Brajovi

    Serafin Fanko

  • Pria o gubitnicima ili Ne pljujte po zemlji!(nazovi drama)

    Stef

    an

    apal

    jiku

  • 144

    LICA:

    BERNARDBERBERINANKERBARDHA

    Stefan apaljiku

  • 145

    U prednjem dijelu scene ulica, jedna kanta za smee i pljuvaonica. Na sceni samo nekoliko stolica. Negdje visi jedno ogledalo, nekoliko flaa, aa i nekoliko eira. Svako mjesto radnje se lokalizuje i identifikuje osvjetljavanjem ili rotacijom scenografije.

    Tirana, 2008/2009

    PRVA SCENA

    Na sceni se vidi Berberin koji sjedi na stolici okrenutoj naopako. Vidi mu se samo glava. Neoian je i neobrijan. uje se muzika. Neto poput Figaroove arije iz Seviljskog berberina. Berberin pjeva sa lalala.U meuvremenu, u avansceni se pojavljuje Bernard. Trai neto po svojoj tani. Vadi pismo u obliku karte i ita ga sa pola glasa.

    BERNARD: Tirana Be San Paolo La Paz i od La Paza autobusom do Santa Kruza. Vrijeme polaska iz Tirane je 12 : 35 minuta. Ba lijepo. Da ne moe bolje.

    (Stavlja kartu jo jednom u tanu i poinje tumarati ulicom. Ide do kraja scene i udara nogom kantu za smee. Krene da pljune u kantu, ali vidi pljuvaonicu na kojoj pie Ne pljujte po zemlji i ide da pljune u nju.)

    BERNARD: (Gledajui na runi sat.) 8 : 00 sati! Tano osam. Znai, znai jo etiri i po sata. I bolje reeno dva i po sata, jer na aerodromu moram biti dva sata ranije. Dva i po sata. Uzalud. Uas! E to nam uini, Bin Ladene.

    (Polagano i tumarajui hvata ritam muzike koji dolazi iz berberske radnje.)

    BERNARD: (Zauen.) Ouuuu! Seviljski berberinkomponovo oakino Rosini, libreto ezare Strebino, po motivima Bomareove komedije. Bravo Bernardo!

    (Nehotice noge ga vode do berberske radnje.)

    Stefan apaljiku

  • 146

    DRUGA SCENA

    Berberin ispoljavui gest dobrodolice sa klanjanjem, pokazuje stolicu.

    BERBERIN: (Kao da je ugledao nekog njemu poznatog.) Ouuuu. Ko nam je doao, ko nam je doao... Vidi, vidi, vidi ...BERNARD: Da li se poznajemo?BERBERIN: Naalost jo uvijek ne. Izvolite. Sjedite!

    (Bernard sjedne i Berberin mu oko vrata vezuje bou.) BERNARD: (Namjetajui je.) Tako... BERBERIN: Kakvo ianje elite? BERNARD: Bez rijei.BERBERIN: Izvinite. Da li ste doli na ianje?BERNARD: Da.BERBERIN: Onda mi recite kako elite da vas oiam.BERNARD: Rekao sam vam. Bez rijei.BERBERIN: Pitam vas kakvu frizuru elite.BERNARD: A kakvu frizuru?! Kakvu god, nije vano.BERBERIN: Nije vano?BERNARD: Ne.BERBERIN: Onda?BERNARD: Onda je dovoljno da me oiate bez rijei.BERBERIN: Znai imate potrebu da razmiljate?BERNARD: Ne ba. Moda imam potrebu da se odmorim.BERBERIN: Umorni ste? BERNARD: Tako nekako.BERBERIN: Ne izgleda tako.BERNARD: Hajde da formi damo sadraj.BERBERIN: U pravu ste. Nema razloga da forma i sadraj budu vezane. Dosta smo ih drali spojene, moramo ih osloboditi.BERNARD: U pravu ste, ali nemojte sada...

    (Pauza)

    Stefan apaljiku

  • 147

    BERBERIN: Evo na primjer, vi izgledate svjee.BERNARD: Izgledam ivo.BERBERIN: Pa to, tako nekako.BERNARD: Izmeu ivoga i svjeega ima dosta razlike.BERBERIN: U pravu ste. BERNARD: Da, u pravu sam. Naravno.BERBERIN: Ba sam razmiljao kako je iva moja ena, ali svjeina je neto drugo.BERNARD: Upravo tako. BERBERIN: Spreman sam da vas oiam besplatno, ako mi malo vie razjasnite ovaj argument.BERNARD: Hvala. Dovoljno je.BERBERIN: ta?BERNARD: Dovoljno je da me oiate bez rijei. Veoma bih to cijenio.BERBERIN: Zato, ta moete uiniti za mene?BERNARD: tota.BERBERIN: Onda mi malo razradite ovaj argument: iv-svje. BERNARD: O Boe!BERBERIN: Da li ste vjernik?BERNARD: Molim vas... BERBERIN: Za ta?BERNARD: Da me oiate bez rijei. Ne mogu vie.BERBERIN: Vai. Nema vie. Neu vam vie postavljati pitanja. Ali dozvolite mi da nastavim svoj monolog.BERNARD: Je li ba neophodno?BERBERIN: Obavezno.BERNARD: Onda idem ja.BERBERIN: Gdje ete?BERNARD: to vas briga?BERBERIN: Ne, nisam vas pitao iz radoznalosti, ve gdje ete sa pola oiane, a pola neoiane glave?BERNARD: Ah da, u pravu ste. Nijesam znao da radite polovino.BERBERIN: Izvinite, ali kako se usuujete da mi kaete da radim polovino?BERNARD: Nijesam mislio na kvalitet.BERBERIN: Nego na ta?

    Stefan apaljiku

  • 148

    BERNARD: O Boe! Ovaj me ubi. Izvinite al sam mislio na obim, kvantitet.BERBERIN: Kvantitet. A da. U pravu ste. Jer kvantitativne promjene...BERNARD: ...Donose kvalitativne promjene.BERBERIN: Potpuno ste u pravu, jer moj majstor, onaj koji me nauio zanatu, postavio je pravilo da ne poinjem drugu polovinu, dok ne zavrim sa prvom.BERNARD: Onda zavrite i sa drugom to prije. Na mene moete koristiti i nove metode ili da zaboravite stara pravila.BERBERIN: (Nervira se.) Dragi gospodine, vi ste ovdje doli da me uite zanatu?! Ima 20 godina kako ivim od ovog posla. Nema ovjeka na svijetu koji moe mene nauit zanatu. Da li ste razumjeli? BERNARD: Razumio sam. BERBERIN: A poto smo kod toga, koji je va zanat?BERNARD: Bakalin.BERBERIN: ta je to bakalin?BERNARD: Prodavac sitnica.BERBERIN: Samo sitnica?BERNARD: Sitnica i mlijenih proizvoda.BERBERIN: Tako je li?BERNARD: Tako.BERBERIN: A gdje vam je radnja?BERNARD: U Santa Kruzu, ulica Blasko Ibanjez, br. 23/2.BERBERIN: ta je to Santa Kruz? Vi se sprdate sa mnom?!BERNARD: Hriste! Ne zezam se.BERBERIN: A gdje mu to doe Santa Kruz?BERNARD: Ja sam ovdje doao da se oiam, a ne da dajem asove iz geografije.BERBERIN: Gdje?BERNARD: U Boliviji.BERBERIN: U Boliviji? A doli ste da se oiate u Albaniji?!BERNARD: Ne. Doao sam i zbog drugih stvari.BERBERIN: Kojih stvari?BERNARD: Imaj milosti. Molim te zavri posao to prije.BERBERIN: Nijesam mislio nita loe. Rekoh da vam ne mogu moda pomoi poto dolazite izdaleka.

    Stefan apaljiku

  • 149

    BERNARD: Zahvaljujem! Nema potrebe.BERBERIN: A za im ima potrebe?BERNARD: Da vi zavrite to je prije mogue.BERBERIN: A... Evo... Evo... Zavrio sam, zavrio.BERNARD: Tako. BERBERIN: A da neete i brijanje?BERNARD: Da se brijem? Ne, nipoto.BERBERIN: Planirate da pustite bradu?BERNARD: Ne, ve da nipoto ne elim da se brijem kod vas.BERBERIN: A brkove?BERNARD: Nikako.BERBERIN: Znai nijeste zadovoljni?BERNARD: Naprotiv. Koliko?BERBERIN: Nita, bilo mi je zadovoljstvo.BERNARD: Ne zezajte se. Recite mi koliko?BERBERIN: Rekao sam vam, nita. Ako nijeste zadovoljni odgovorom onda ostavite koliko elite.BERNARD: Dobro. Evo vam. Zdravo!BERBERIN: Zdravo.

    (Bernard izlazi na ulicu potpuno oamuen.)

    TREA SCENA

    BERNARD: (U sebi.) O Boe! O Hriste! O Gospode milostivi! O Sveti Spiridone! Spasite me! Kako je mogue?! ta se desilo? Ostavio sam ih kao budale, a naao ih lude. Nijesu bili ovoliko loe kad sam otiao. Nemogue je ostati malo sam. Sam, sam sa sobom. Nemogue. ta je ovo?! Ovi te alju na konopac ne znajui to rade, ne osjeajui se uopte krivim. Ovo je vrhunac. Spremni su i da te rtvuju. Potpuno te izlude, a onda kau da ne mora da plati. Free of charge. Ponose se time to su uspjeli da te iznerviraju ovako... Gratis.

    (Gleda u pravcu gledalaca i reaguje kao da eli da izbjegne nekoga ko dolazi.)

    Stefan apaljiku

  • 150

    BERNARD: O Boe! A sada? Sada nagrabusih. Dolazi onaj tip. Onaj to te dri dvije ure na nogama. Onaj to pria svoju ivotnu priu po sto puta. Uas! Tamo. (Pokazuje prema lokalu). U lokal. U lokal. Bolje u kafanu. (Uputi se ka lokalu koji je preko puta berbernice). Daj Boe da ne doe ovdje.

    ETVRTA SCENA

    anker je potpuno udubljen dok broji pare napamet.

    ANKER: (U sebi.) 2200 komada ibica, podijeljeno sa 26 kutija je jednako...BERNARD: Dobar dan!ANKER: (Preplaeno.) Uh, zamalo srce da me strefi. Dobrodoli, dobrodoli! Izvolite.BERNARD: Hvala!ANKER: ta ete popiti?BERNARD: Sebe.ANKER: Izvinite, pitam vas ta elite uzeti?BERNARD: elim uzeti sebe.ANKER: Eto vam ga. Tu ste.BERNARD: Hvala!ANKER: A gdje ete s njm?BERNARD: S kim?ANKER: Pa sa sobom.BERNARD: Nigdje. elim ga ostavit ovdje neko vrijeme. Dozvoljavate?ANKER: Doli ste da se sprdate? E lijepo! Ne moe bolje. Nali ste pravo mjesto.BERNARD: Ne. Htjedoh rei da saekate sekundu. Da razmislim malo.ANKER: Vai. Rekoh tako jer ima ljudi koji dolaze u kafanu, sjede i ne naruuju nita.BERNARD: Ja od tih nijesam.ANKER: Znam, znam. Vidi se. Nema potrebe da kaete.BERNARD: Zato? Kako izgledam? ANKER: Pa eto, izgledate ka gospodin. Bogat.BERNARD: Ja bogat? Gospodin i moe, ali bogat?!

    Stefan apaljiku

  • 151

    ANKER: Zato? Zar vi vidite razliku izmeu gospodina i bogataa?BERNARD: Mislim da postoji. Ili je barem postojala.ANKER: Eh da, ali su dola nova vremena.BERNARD: Da, da. Nova vremena.ANKER: A odakle ste?BERNARD: Iz... Mirdite.ANKER: Mirdite! Tamo ivite?BERNARD: Ne.ANKER: Aha. Doli ste i vi ovdje, u Tiranu.BERNARD: Ne.ANKER: Pa gdje onda?BERNARD: ivim u Santa KruzuANKER: Gdje vam je taj Santa Kruz?BERNARD: U Boliviji. Naki se kae Sveti Krst.ANKER: Aha, odlino! Sveti Krst. Izvinite na neznanju, ali gdje mu ta Bolivija doe?BERNARD: U Latinskoj Americi. Granii se sa Argentinom, Brazilom i ileom.ANKER: Da, da, da. Sada mi je jasno.BERNARD: E poto ti je jasno, hoe li mi donijet jednu au rakije?ANKER: Rakije? Kako da ne. ak u donijeti dvije.BERNARD: Ne. Nema potrebe. Dovoljna je jedna aa.ANKER: Kako jedna aa? Pa da pijemo iz jedne ae obojica?BERNARD: Ma ne, ne. Mislio sam, ja hou jednu au.ANKER: Pa to, ti jednu, ja jednu. Znai dvije.BERNARD: Dobro. Dvije.ANKER: Bez brige, od mene ti je. Nijesam nikad imao nekoga iz Bolivije u kafani.BERNARD: Dobro, dobro, pusti neu.ANKER: Zato? Dojadilo vam?BERNARD: Ne. Nije u tome stvar. Ja sam zapravo ovdje uao da bih izbjegao jednu osobu.ANKER: Koju? Mogu li znati?BERNARD: Da, to je neki tip koji trai od mene da mu naem voz.ANKER: Kartu za voz? BERNARD: Ne. Pravi voz, od onih to idu na inama i koje vue jedna ili

    Stefan apaljiku

  • 152

    vie lokomotiva povezanih jedna sa drugom.ANKER: Kako takav voz? ta priate?BERNARD: Ba voz. On misli da je njegov djed koji je ivio kao emigrant u Boliviji, bio vlasnik voza i trai od mene da se raspitam da mu se voz vrati.ANKER: Vrhunac. Pa misli da je to istina?BERNARD: Pa kako moe biti istina. U Boliviji vozovi su i danas u dravnom vlasnitvu i nijesu se privatizovali. Njegov djed je moda istio neki voz ili na kraju karijere moda je postao i mainovoa, ali daleko od toga da je bio vlasnik.ANKER: E ta sve ljudi sanjaju. udni li su. Imaju lijepa sjeanja od ranog djetinjstva.BERNARD: E dobro. Daj jednu rakiju.ANKER: Vai. Da uzmem i ja jednu. ta kae?BERNARD: Dobro, ali da ih popijemo odvojeno.ANKER: (Donosi dvije ae sa anka.) Moemo i razmijeniti miljenja.BERNARD: (Uzima mu rakiju iz ruke i pije je na eks.) Razmijeniemo drugi put. Sada sam u urbi. ANKER: Nee da razmijenimo?!BERNARD: Da, ne. Nemojte se uvrijediti. Ali nemam to da razmjenjujem. Nemam miljenja.ANKER: E pa poto nemate miljenja, onda ivjeli!BERNARD: Koliko kota?ANKER: Nita. Bilo mi je zadovoljstvo.BERNARD: (Pijui na eks.) Zdrao!

    PETA SCENA

    Bernard izlazi iz lokala ponovo na ulicu. Zaustavlja se. Stane i udahne duboko. Skida torbu sa ramena i poinje da trai neto po njoj. to vie trai to je uznemireniji. Okree torbu prema dolje i isprazni je na ulicu: papiri, jedna knjiga, novanik, ealj, perorez, jedan parfem, nekoliko novia, dvije-tri olovke, nekoliko kljueva itd.

    BERNARD: Crkoh. Uf koja vruina... (Skida sako.)

    Stefan apaljiku

  • 153

    Izgubih ga... asti mi izgubih ga... Pa je li mogue... Da sam ga izgubio?! Da sam izgubio paso?! Taj jedini?! Bolivijski?! Ne. Nije mogue. Sigurno mi je negdje pao. Mora da mi je negdje pao... Gdje?

    (Provjerava kantu za smee ubacujui ruku do lakta i odatle vadi knjige i asopise bacajui ih okolo po avansceni.

    BERNARD: Ne, ne... Ovdje nema nita. Nita. Ovdje je jedno nita. Kod Berberina ili kod ankera... Gdje drugo?!

    (Tri kod Berberina.)

    ESTA SCENA

    Bernard brzo ulazi kod Berberina.

    BERBERIN: Promijenio si miljenje, a? Vratio si se na brijanje. Vidi? Kako je to dobro?BERNARD: Ne. Vratio sam se jer mi je moda neto ispalo.BERBERIN: ta?BERNARD: Jedan paso.BERBERIN: Ti sumnja u mene?BERNARD: (Gledajui okolo po podu.) Ma ne gospodine. Kaem da mi nije sluajno ispao iz torbe.

    Stefan apaljiku

  • 154

    BERBERIN: Znai ti sumnja u mene?!BERNARD: Ma ne gospodine, nijesam to rekao.BERBERIN: U mojoj radnji nita ne ispada. Niko nas do sada nije optuio da smo lopovi.BERNARD: Ma ne bre, ne. Niko te ne optuuje. Kaem samo da mi neto nije ispalo ovdje, jedan paso, dok sam se iao.BERBERIN: Nita ti nije bilo na glavi da ti je moglo ispasti tokom ianja.BERNARD: Sigurno. Mislio sam iz torbe.BERBERIN: Torbu nijesi ni takao. Zaboravio si da ti nijesam dao da plati?BERNARD: Ali ja sam vam platio.BERBERIN: Tako znai? Zar vi ovoliko plaate berberina u Boliviji?BERNARD: Ja sam vas pitao koliko, a vi mi rekoste ostavite koliko elite.BERBERIN: E pa ovjek ima neku mjeru, neku ideju. Ne moe se higijena kupiti sa pet para.BERNARD: Na koju higijenu mislite?BERBERIN: Na higijenu vae glave.BERNARD: Pa da moda vi nijeste zadueni da vodite rauna o higijeni moje glave? BERBERIN: Pa to ste onda doli kod mene?BERNARD: Jednostavno, to me put nanio ovuda.BERBERIN: A vi se usput sjetite higijene?BERNARD: A da se neu sjetit ovdje u berbernici?BERBERIN: Da se nijeste usudili da moj frizerski salon nazivate berbernicom.BERNARD: Zaista izvinite. Nijesam mislio nita loe.BERBERIN: Je li tako?BERNARD: Jo jednom: da nijeste primijetili jedan paso ovdje okolo.BERBERIN: Paso veli, a? A kakve boje je bio taj paso?BERNARD: Pa ne vjerujem da su se ovdje izgubili pasoi deset razliitih zemalja pa da pitate za boju.BERBERIN: Nikad se ne zna.BERNARD: Pa nije vam duan, izvinite, frizerski salon na frankfurtskom aerodromu dragi gospodine.BERBERIN: E ako je tako, onda nijesam primijetio nijedan paso sa bojom koju ste kazali.

    Stefan apaljiku

  • 155

    BERNARD: U pravu ste. udna je to boja. Izvinite jo jednom. Zdravo!BERBERIN: Zdrao!

    SEDMA SCENA

    Bernard ulazi kod ankera.

    ANKER: 26 kutija puta 50 komada ibica podijeljeno sa 2200 leka... Rekao sam. Rekao sam vam da je to izvanredna rakija. Ko je popije jednom ne udaljava se od nje. BERNARD: Izvinite, ali nijesam se vratio da pijem.ANKER: (Razoaran.) Znai nije vam se dopala?BERNARD: Dopala mi se, ali sam doao da vidim da mi ovdje nije ispao paso.ANKER: Bolivijski paso?BERNARD: Da. Upravo tako.ANKER: Oh, kako bih volio da vidim jedan bolivijski paso. Rijetka stvar zar ne?BERNARD: Znai nijeste mogli da ugasite radoznalost?ANKER: Naalost.BERNARD: Znai, nije mi ovdje ispao paso.ANKER: A kakve su to rijei gospodine. Da naem va paso ovdje, doao bih do Bolivije da vam ga dam.BERNARD: Bio bi to uzaludan posao.ANKER: A zato?BERNARD: Jer bih ja bio ovdje.ANKER: A da. U pravu ste. Niti bih ja mogao doi vaim pasoem, niti bi vi mogli otii bez svog pasoa.BERNARD: Upravo tako.ANKER: Da, naalost!BERNARD: Znai sigurno ga nijesam zaboravio ovdje?ANKER: Vie nego sigurno.BERNARD: O Boe!ANKER: Ne sjekirajte se.BERNARD: A kako da se ne sjekiram. Ostadoh ovdje.

    Stefan apaljiku

  • 156

    ANKER: Kako ostadoste?BERNARD: Danas je trebalo da otputujem. Imam i kartu.ANKER: Ne brinite. Ko zna. Moda ga i naete. Gdje si jo bio osim ovdje?BERNARD: Oiao sam se kod berberina preko puta. Rekoh da se oiam prije polaska.ANKER: A pitao si tamo?BERNARD: Da, da. Otuda i dolazim. Nita.ANKER: A prije berberina?BERNARD: Nigdje. Kui.ANKER: Onda ste ga izgubili kui.BERNARD: Nikako. Predao sam kljueve kue i izaao sam drei samo paso i karte.ANKER: A kartu imate?BERNARD: A to e mi?ANKER: U pravu ste. No, poto pomenuste... Zato ste predali kuu?BERNARD: Jer nije bila moja. Iznajmio sam je.ANKER: A to, vi nijeste imali kuu ovdje?BERNARD: Imao sam, ali sam je prodao kad sam emigrirao za Boliviju.ANKER: Aha... No, nijeste mi rekli? Jeste li izgubili oba pasoa?BERNARD: Kako oba?ANKER: Znai, i albanski?BERNARD: A albanski?! Albanski sam bio prinuen da predam u Boliviji prije uzimanja njihovog dravljanstva.ANKER: A sada kapiram. Sada da.BERNARD: Strano!

    OSMA SCENA

    Berberin ulazi kod ankera gdje zatie i Bernarda.

    BERBERIN: Jednu veliku au do vrha!ANKER: Veliku au? to je bilo?BERBERIN: Jednu veliku au do vrha punu, jo jednu isto tako veliku i punu za gospodina i jo jednu veliku za tebe.

    Stefan apaljiku

  • 157

    BERNARD: Izvinite, ali ja ne mogu da pijem.ANKER: Zato?BERNARD: Brinem za paso.BERBERIN: Svi imamo nekih briga. Dvije pune ae rekao sam!BERNARD: A kako da pijem. Ostadoh ovdje.BERBERIN: Upravo zato. to ete drugo da radite ovdje?ANKER: Vai. Ide. (Berberinu.) No, tebi to bi? Ti nijesi nikada pio.BERBERIN: Ostavila me je.BERNARD: Ko?BERBERIN: Alma.ANKER: Alma?!BERBERIN: Da, da. Veeras plaam ja.ANKER: Kako je mogue?!BERBERIN: Kako je mogue da ja plaam?ANKER: Ne, ne. Htjedoh rei kako je mogue da te je ostavila?BERBERIN: Da. Dola je na vrata radnje i jasno i odluno mi rekla: Ne volim te vie.BERNARD: O Boe! Na panskom Alma znai dua.ANKER: Znai napustila te je dua. BERBERIN: Ali nije prvi put da mi to radi.ANKER: Kako nije prvi put?BERBERIN: Trei je put da mi to kae.BERNARD: Vrhunac!BERBERIN: Da. Drugi put mi je to rekla prije nedjelju dana i ja odoh od kue.ANKER: Otiao si iz svoje kue?!BERBERIN: Da.BERNARD: A gdje stanujete sada?BERBERIN: Kod tasta.ANKER: A to nijesi enu poslao kod tasta?BERBERIN: Bilo mi je potrebno da odem na nekoliko dana. Nijesam sebe mogao podnijet u kui, sam.BERNARD: Potpuno ste u pravu. Postupili ste sasvim ispravno. A sada? Idete opet kod tasta?BERBERIN: Ne znam. Zato i pijem. Moram da razmislim. Nije to laka odluka.

    Stefan apaljiku

  • 158

    (anker donosi tri velike pune ae rakije i bocu, te sjeda za istim stolom.)

    Sva trojica: Na eks! (Kucaju ae i popiju sve na iskap.) Ajde ivjeli!BERBERIN: Daj jo po jednu.

    (anker puni ponovo ae.)

    ANKER: Va tast mora da je dobar ovjek. Onaj moj mene ne bi nikad prihvatio. Nikad za nikad. Da ja ostavim enu u mojoj kuu i odem kod njega?! Ma. Nema anse. Mnogo voli svoju kerku. Nikad je ne bih ostavio samu u neijoj kui. Nikada!BERNARD: (Gledajui na sat.) Ve je 10. Za pola sata moram biti na aerodromu.

    (uje se zvuk aviona.)

    ANKER: Bez brige. Ovdje smo ba blizu aerodroma. Za deset minuta ste tamo. Te se smirite. Imate vremena.BERNARD: Imam vremena ali nemam paso. U tome je stvar.BERBERIN: to, jo nijeste nali paso?BERNARD: A ne... Jo... Kao to vidite?BERBERIN: A... Da.

    (Duga pauza.)

    ANKER: E kakav ti je ovaj ivot... Ja sam jednom izgubio klju od kue dok sam bio u kui. Poludio sam. A vrhunac svega je to su vrata kue bila zakljuana. Nikad nijesam shvatio, da li me to neko zakljuao unutra s vana ili me je neko zakljuao iznutra?BERNARD: Pa to si uinio poslije?ANKER: Poslije sam izaao na terasu i vikao iz sveg glasa upomo. Ljudima sam izgledao kao otkaen poto sam od njih traio klju svoje kue. Upomo! Upomo! Hou klju! Hou klju svoje kue!

    Stefan apaljiku

  • 159

    DEVETA SCENA

    uje se udar, lupnjava vrata. Ulazi Pljaka u crnom dugakom mantilu. Lice maskirano arapom. U ruci dri pitolj i uperi ga redom svima.

    PLJAKA: Ruke uvis! Ni makac! Niko da se nije mrdnuo! Niko, inae u vam prosuti mozgove... Tako... Niko! Ni makac! Koji od vas je vlasnik lokala?ANKER: Ja.PLJAKA: Pare!ANKER: Izvinite, ali nemam.PLJAKA: Kako nema?ANKER: Nije bilo posla danas.PLJAKA: Tako je li?! (Prema Berberinu i Bernardu.) A ovi?ANKER: Ne poznajem ih.PLJAKA: A njihove pare, kaem ti.ANKER: A... da. U pravu ste. Oni jo nijesu platili.PLJAKA: (Berberinu i Bernardu.) Pare!BERNARD: (ankeru.) Daj raun.BERBERIN: (Bernardu.) Saekaj. Nema ti to... Rekao sam da u ja platit (ankeru.) Koliko?ANKER: Hiljadu.PLJAKA: Samo?ANKER: Pa tek smo bili poeli da pijemo.PLJAKA: Hoete li jo da pijete?BERBERIN: Mi smo htjeli nego... Evo odjednom vi uoste... Malo neoekivano.PLJAKA: Pa sam vas uznemirio je li?BERNARD: Ne. Ali ja moram da idem.PLJAKA: A zato ti mora da ide? Sjedi tu i pij. (ankeru.) Napuni nam svima po au. (Berberinu.) A ti e da plati.BERBERIN: Vai.PLJAKA: Ali e pare dati meni, ne njemu (Pokazuje na ankera.)BERBERIN: Za mene nije uopte bitno kome u platit.PLJAKA: Tako?!BERNARD: Ja mislim da ne treba puno da pijemo.

    Stefan apaljiku

  • 160

    PLJAKA: Potreban mi je novac. Razumije li ti?BERNARD: Razumijem, ali izvinite, novac moete uzeti i da ne pijemo.PLJAKA: Kome se ti tako obraa?! To bi bilo nepoteno. Ja nijesam od tih.BERNARD: Izvinjavam se. Bio je to lapsus. Lapsus linguae.PLJAKA: Upravo tako.BERBERIN: (Pljakau.) No, sjedite vie. Zato stojite.PLJAKA: Dobro, sjeu. Ali da se niko nije pomjerio.BERBERIN: Kako da se ne pomjeramo?! Hoe li nam dozvoliti da popijemo ovu au u miru?PLJAKA: U redu. Ali bez naglih pokreta. Desna ruka neka je na ai, a lijeva na stolu.ANKER: Izvinite. Samo to e meni trebat malo vie pokreta da bi napunio ae.PLJAKA: Ti moe.BERNARD: Bojim se da u morati brzo da vas napustim.PLJAKA: Zato? Gdje e ti?BERNARD: U policiju.PLJAKA: (Uperi pitolj Bernardu u glavu.) U policiju ree?!BERNARD: Bez brige.PLJAKA: O emu pria?BERNARD: Neu ii zbog vas. Vi ste sasvim u redu. Idem zbog nekih svojih poslova.PLJAKA: Kakvih poslova?BERNARD: Da prijavim gubitak mog pasoa. Ne bi li mi oni pomogli.PLJAKA: Ma ne dolazi u obzir!BERNARD: O Boe! Ali nema to veze sa vama. Idem zbog mojih briga.PLJAKA: Da ti nije palo na pamet, rekao sam, osim ako nee da na ovaj sto prospem krv sa tvog bolesnog mozga.BERNARD: A zato bolesnog?PLJAKA: Jer tako moe da pria samo pijan ili bolestan ovjek... u li ga, policija, hm?!BERNARD: Ali meni... Dobro... Kako hoete... Planirate li da ostanete jo dugo?PLJAKA: Ostau koliko mi se efne. (Sputa pitolj i obraa se ankeru.) Napuni nam jo po jednu!

    Stefan apaljiku

  • 161

    ANKER: Svakako.BERBERIN: Napuni svima. (Pljakau.) Ja plaam, bez brige.ANKER: (Berberinu.) Grijei. Ne hvali se bez veze. Plaamo obojica. Ti novcem, ja piem.BERBERIN: Kako obojica? to pria to? Ja sam taj koji plaa. Evo. (Vadi iz depa novanice i daje ih Pljakau.) Evo za pie koje smo popili do sad i za ono koje emo ubrzo popiti. Je li ti sad jasno ko plaa?ANKER: Jeste gospodine, jeste. Ali ti ne plaa meni.PLJAKA: to, ti bi volio i da ti se plaa. Nije ti dovoljno to pije dabe na njegov raun?ANKER: O Boe! Kako da vam objasnim? Ali pia su moja...PLJAKA: Pia su tvoja, ali pare su ovog gospodina.BERNARD: (Pljakau.) U pravu je anker.PLJAKA: Kako to, majke ti?BERNARD: Pa evo. Ako ja, poruim na primjer trebalo bi da ja platim ankeru, a Berberin da plati tebi.PLJAKA: Ma nemoj, gospodine. Niko ne moe da plati dva puta za istu stvar. To nije poteno.ANKER: Ma ne... Kako da vam objasnim?BERNARD: Nema to da objanjava. Napuni ponovo.ANKER: E uda ovoga! Kako ne moete da me razumijete?! To je tako jednostavno.PLJAKA: Jednostavno, jednostavno. Sve je jednostavno na ovom svijetu. Ali pazi! Samo desna ruka na ai, a lijeva na stolu!BERBERIN: Dobro zbori. Samo desna na ai, a lijeva na stolu. A odakle si nam?PLJAKA: to te briga? Nijesam toliko pijan da dajem nekontrolisane informacije.

    (Duga pauza.)

    ANKER: Imam ideju.BERBERIN: Kakvu?ANKER: (Bernardu.) Pusti policiju... Ostanite ovdje.BERNARD: Gdje ovdje?BERBERIN: Ovdje u Albaniji. U vaoj otadbini. Ovdje gdje i mi. Kod svoje

    Stefan apaljiku

  • 162

    brae. A to e vam policija?!BERNARD: Izvanredna ideja. Kako lijepo reeno. Bravo! Nije mi padalo na pamet.BERBERIN: (ankeru.) Jo po jednu, majstore. Za povratak u domovinu gospodina.ANKER: Da nijesmo pretjerali?PLJAKA: Nimalo. Ja tek to sam poeo.BERNARD: Meni je obavezno potrebno da popriam s nekim policajcem. (Pljakau.) Moete li mi pomoi? Kasnije.PLJAKA: Trenutno ne mogu. Vidjeemo kasnije.

    (Buka aviona.)

    BERNARD: Dobro onda. Moda kasnije.PLJAKA: Kasnije emo vidjeti. Zavisi kako e se ponaati.BERNARD: Kako da vam objasnim... Problem je u tome to ne mogu due da ostanem ni u Albaniji, razumijete?PLJAKA: Ne.BERNARD: Istekla mi je viza, zato sam morao da otputujem. Morao sam da krenem. Da apliciram ponovo za vizu u naoj Ambasadi u Santa Kruzu i da se ponovo vratim. Razumijete li me?BERBERIN: to se mene tie nita ne razumijem, ali nema veze. Vano je da se ti osjea kao u svojoj kui. (ankeru.) Napuni nam ponovo. (Stavlja ruku u dep. Vadi novac i daje ga Pljakau.) Evo i pare za ovo to smo dosad pili.PLJAKA: (Uzima novac.) Hvala, ali nema potrebe da uri...BERBERIN: Ne, ne. elim da budem korektan s tobom. No odakle si nam? O, izvinite? Zaboravih da sam vas pitao ranije...

    (Pauza. Svi piju i izgleda kao da razmiljaju.)

    ANKER: O hvala ti, Boe. Due vrijeme nije bilo posla...PLJAKA: Uf... Crkoh od vruine...BERNARD: Ma, moe da skine masku. Nema problema kod mene. Ja ne poznajem nikoga u ovoj zemlji.BERBERIN: Slobodno skinite, inae ete cri od vruine... Ja vas gledati

    Stefan apaljiku

  • 163

    neu. Kad popijem uopte ne obraam panju.ANKER: Ni za mene nema problema. Slobodno se raskomotite. Vie ne poznajemo sebe, a ne vas.PLJAKA: Velite?BERBERIN: No, vi kako hoete.PLJAKA: E pa dobro, de... Evo... (Skidajui masku, otkriva se duga enska kosa.) Pukoh!BERNARD: O Boe, odlino... Pa vi ste ensko...ANKER: ensko! Kakvo udo. Vi ste prvo ensko koje je ulo u moj lokal. Sanjao sam o tome...BERBERIN: Jo po jednu au!ANKER: Ne, ne. Ovaj put plaam ja. Ovo je dogaaj za pamenje.PLJAKA: Eto tako...BERNARD: I to lijepa ... .BERBERIN: Nemojte mi pominjat enske. Jo po jednu.ANKER: Ja plaam, rekao sam ti.PLJAKA: A nee da se pominju enske. ime se bavi?BERBERIN: Muki berberin.PLJAKA: Ko bi rekao...BERBERIN: Ne bi se reklo jer se desilo onako, sasvim neoekivano... Jednog dana, kad sam bio mali iao sam u kolu sa malom torbom na leima, kada se odjednom uo pucanj iz automata i odmah nakon toga zapalila se zgrada banke. Ja sam odmah uao u prvu radnju preko puta. Tamo me uhvati jedan ovjek. Sjede me na stolicu i naui me zanatu. Bio je moj majstor, koji, jadnik, nije imao djece.

    (anker ide do anka i vraa se sa etiri pune ae.)

    DESETA SCENA

    ANKER: (Udara jako akom o sto i ae padaju na pod.) Ja se bojim!BERBERIN: Boji?PLJAKA: Od koga se boji?ANKER: Sanjao sam neto. Sanjao sam uasan san.BERNARD: Kakav san?

    Stefan apaljiku

  • 164

    ANKER: Sanjao sam uasan san.PLJAKA: (Uperi pitolj ka njemu.) ta?ANKER: Jedan san... Kao da mi kradu novac, lokal, pia... U sred bijela dana... O Boe!BERBERIN: Bez brige. Moj majstor, onaj to me nauio zanatu, govorae da runi snovi izau na dobro.BERNARD: Istina. I ja kad sam bio u Santa Kruzu, sanjao sam kako se nalazim na jednom veoma otrom vrhu. Nikoga nije bilo oko mene, a ja sam se trudio svim silama da odrim ravnoteu nad bijelim oblacima.PLJAKA: A jam sam sanjala kao da sam u mranom tunelu sa svojim vjerenikom i neko nam je spolja zatvorio vrata. Izgubila sam nevinost.BERBERIN: I stvarno ste je izgubili?PLJAKA: Sjutra, da. Zato je istina ono to je govorio Berberinov majstor o tome da loi snovi izau na dobro. Jo po jedna aa od mene.ANKER: Od vas?! A kome ete platit?PLJAKA: Platiu Berberinu. On se ba potroio do sad.ANKER: Kakvo udo! Izgleda samo pie moe pobijediti strah. Nijesam znao, iako radim po itav dan sa piem.BERNARD: Ja sam tada snano viknuo: Ima li koga ovdje? Ima li koga ovdje?PLJAKA: A onda?BERNARD: Onda sam uo glas koji mi je rekao: Ne boj se! Oslobodi se! Opusti udove! Raskomoti se! Ali ja sam bio na tako otrom vrhu da kada bi se opustio, stropotao bih se, i ko zna gdje bih pao.PLJAKA: Pa ta uradi?BERNARD: Jednostavno sam vikao i dalje: Ima li jo koga ovdje? Ali niko mi nije odgovorio i onda sam zaspao... (Viui i udarajui akom o sto.) Ja moram u policiju. Obavezno! Sada!PLJAKA: Smiri se. Srediemo i to.BERNARD: Kako?PLJAKA: Ej, momci! Otkriu vam tajnu. Ali prije toga da mi obeate da neete nikome rei.Svi: Obeavamo! PLJAKA: Ja se zovem Barla.Svi: ivjela!ANKER: I ja imam jednu tajnu... (Stavljajui ruku na stomak.) Ja imam

    Stefan apaljiku

  • 165

    samo jedan bubreg. Drugi sam prodao i tim parama sam ostvario svoj san otvorio lokal Ne pljujte po podu!BERBERIN: (ankeru.) A to, tu vam je bubreg?ANKER: Bio je... Ali nijesam ovdje da dajem lekcije iz anatomije.Svi: (Diui ae.) Za gospodinov prodati bubreg!PLJAKA: Tako... Bravo. Ali imam jo jednu tajnu.Svi: Reci nam onda. Nemoj nas ostavljat da ekamo.PLJAKA: Ja sam iz policije. Policajka sam. (Skida crni ogrta i otkriva svoju policijsku uniformu.)Svi: Policija?!!!! Policajka?!!!!!PLJAKA: Da. Osjeajte se slobodno. Policajka. Jednostavno tako i osjeajte se sigurno. Nema vie razloga da se plaite. Ne plaite se!ANKER: Bogu hvala! Spaeni smo. Odlino...BERBERIN: Kao da sam znao. Osjeao sam da si neko kome se moe vjerovati im si ula...PLJAKA: Jo jednom vam kaem. Niko neka se ne boji. Jer strah i samo strah me natjerao da se zaposlim u policiju.ANKER: A ega ste se bojali?PLJAKA: Momaka. Pratili su me i nijesu mi dali mira. Nijesam nikako drugaije mogla da odbranim ast.BERBERIN: Istina je. ast u ovoj zemlji moe odbraniti samo oruje.ANKER: Naroito oruje policije.BERNARD: (Pljakau.) Da li e mi sada dozvoliti da odem u policiju?PLJAKA: Sada nema potrebe da ide nigdje. Ja sam vam tu. Spremna sam da ujem vau prijavu.BERNARD: Vi?!PLJAKA: Da.BERNARD: A gdje?PLJAKA: OvdjeANKER: Ovdje. Bie prelijepo.BERBERIN: Jo nam je toplo.

    Stefan apaljiku

  • 166

    JEDANAESTA SCENA

    (Ustaju. Pljaka ih vodi do anka. Ide iza, pretvarajui ank u kancelariju. Kod kompjutera je Berberin. Bernard je prekoputa nje. anker pravi raunice i isti lokal.)

    PLJAKA: Izvolite gospodine graanine. Kako mogu da vam pomognem?BERNARD: Pa evo, ovako. Rekao sam vam ve: Izgubio sam paso.PLJAKA: Izvinite... Izvinite... Moramo pratiti proceduru... Prvo mi recite ko ste i odakle? (Berberinu.) Dok vi, gospodine sekretare, treba da piete na kompjuteru, od rijei do rijei, od slova do slova, prijavu gospodina.BERBERIN: Kako vi kaete efe!BERNARD: Onda...PLJAKA: Izvolite.BERNARD: Zovem se Bernard Maria Leopoldo de Himenez.BERBERIN: (Kucajui na tastaturi veoma sporo jednim prstom.) Sporije malo, sporije malo. Ponovite.BERNARD: Zovem se Bernard Maria Leopoldo de Himenez.BERBERIN: (Izgovarajui slogove) Leo... po... l... do... de... hi (U sebi.) de hi, de hi, de hi...PLJAKA: Znate li vi da koristite kompjuter gospodine sekretare ili ne?BERBERIN: Da vam pravo kaem efice, po prvi put u ivotu kucam na kompjuteru.PLJAKA: Je li? A to ne kaete odmah?BERBERIN: Pa eto, rekoh da u lagano nauiti.PLJAKA: Ne, ne. Nema smisla. Ne organizujemo kurseve za kompjutere ovdje. Trebalo je ranije da uloi u sebe. Neka doe drugi sekretar. (Viui na ankera.) Jer ima dosta ljudi koji jedva ekaju na posao. Pusti mjesto ankeru i donesi nam jo po jednu au. ankeru!BERBERIN: Kako kaete.ANKER: Evo me.PLJAKA: Nastavite da piete prijavu gospodina. (Bernardu.) Nastavite gospodine graanine!BERNARD: Roen sam 29. novembra 1944. prestupne godine.

    Stefan apaljiku

  • 167

    ANKER: Nemojte govoriti tako brzo molim vas jer ja nijesam pisaa maina.BERNARD: (Govorei u pauzama.) Roen sam... 29. novembra 1944... Prestupne... Godine.ANKER: (Traei kaiprstom desne ruke sljedee slovo na tastaturi.) Gdje je slovo S, gdje je slovo S? A gdje si se sakrilo o S? Ah, prevarantu stari! Pojavi se vie, vrae!PLJAKA: Ma pusti. Pusti. Ne moe se radit ovako. Nemogue.BERNARD: ta sada?PLJAKA: Nemamo to. Ova gospoda ne znaju da koriste kompjuter.BERNARD: Ali znam ja da ga koristim. Nauio sam dok sam bio u Santa Kruzu.PLJAKA: Vi znate? Sjajno onda. to ne kaete? to dozvoljavate da gubimo vrijeme sa ovim invalidima. Zauzmite mjesto sekretara! Odmah!BERNARD: Vai. Slaem se, ali ko e da da izjavu?PLJAKA: U pravu ste. Ko e da da izjavu ako ete vi da budete sekretar?BERBERIN: Ja u.ANKER: I ja. BERNARD: Zato ne?!PLJAKA: Perfektno. Rijeeno. Da ponemo onda.BERBERIN: (Govorei brzo.) Zovem se Bernard Maria Leopoldo De Himenez. Roen sam 29 novembra 1944. prestupne godine.BERNARD: (Piui nevjerovatnom brzinom.) Bravo! Tano! Svaka ast! Nastavi!ANKER: Izgubio sam paso.PLJAKA: Polako, polako, imamo kad da doemo do pasoa. Adresa stanovanja?BERBERIN: Ulica Blanko Ibanjez br. 23/2. Santa Kruz. Bolivija.BERNARD: Tano. Kakvo sjeanje imate.ANKER: Ee, roen sam u Tepeleni.BERNARD: Bravo!BERBERIN: Imam 66 godina.BERNARD: Tano.PLJAKA: Porodini status?ANKER: Oenjen, dvoje djece.

    Stefan apaljiku

  • 168

    BERNARD: Troje.PLJAKA: (Bernardu.) Godpodine sekretare, nemate pravo da se mijeate. Vi treba da piete tano ono to izjavljuje gospodin graanin. (ankeru.) Napuni nam ae.BERNARD: Kako vi kaete! Troje.PLJAKA: Obrazovanje?ANKER: Sekcija za budunost u Domu Pionira. PLJAKA: Visoko obrazovanje?BERBERIN: Visoka kola koreografije.BERNARD: (Smije se grohotom.) Kako znate? Kako znate? Kako je mogue da znate da sam baletmaestro?PLJAKA: Gospodine sekretare! Bez komentara, rekao sam! Zaepi! Specijalizacija?ANKER: Postdiplomske studije na dvogodinjem kursu Ministarstva unutranjih poslova za pijuna naselja.BERBERIN: (Smijui se.) pijun naselja?BERNARD: Ma, ne. Kakva je to konstatacija?PLJAKA: . Tiina! Upozoravam vas da za lanu izjavu slijede lisice. Da li ste razumjeli gospodine sekretare?BERNARD: Razumio. Ali moram da objasnim da...PLJAKA: Zaposlenje?ANKER: Asistent reditelja u kinostudiji. Opasni pijun.BERBERIN: Opasni istraitelj.BERNARD: Ne, ne. Ne toliko opasan. Nemojmo pretjerivati...PLJAKA: Gospodine sekretare! Ovo je posljednje upozorenje. Izgovori li samo jo jednu rije bie otputen i uhapen.BERNARD: Zaepio sam.BERBERIN: Specijalizacija u Narodnoj Republici Kini sa izuzetnim rezultatima.ANKER: Sa motivacijom Za nezaustavljivu matu u borbi za izvlaenje istine.PLJAKA: Zato ste doli ovdje?BERBERIN: Izgubio sam paso.PLJAKA: A to e vam?ANKER: Htio sam da se vratim svojoj kui u Santa Kruzu jer mi je istekla viza o boravku u domovini (Glasno uzvikujui.) elim repatrijaciju!

    Stefan apaljiku

  • 169

    PLJAKA: Gdje?BERBERIN: U svoju domovinu.PLJAKA: Zato?BERBERIN: Jer ovdje sve ide dobro.PLJAKA: Tako znai... A to ste otili onda?ANKER: Jer mi je na poetku izgledalo da ne ide ba sve najbolje.

    (Duga pauza. Berberin i anker ute.)

    PLJAKA: to odoste? Gospodine sekretare, na ovo pitanje moete sami odgovoriti i napisati onako kako ete odgovoriti. Vi ostali napunite nam ae, zar ne vidite da su prazne?! to odoste?BERNARD: Otiao sam jer sam se bojao.PLJAKA: Koga ste se bojali?PLJAKA: Berberina, ankera... mm... mm... vas... osvete...BERBERIN: (Smijui se.) Osvete?!PLJAKA: A kakve mi veze imamo sa osvetom?!BERNARD: Pa ovdje su se deavale udne stvari. Moete misliti... Na poetku kada smo se povezali sa Jugoslovenima, kasnije sa Rusima, pa sa Kinezima, uhapsili smo sve one koji su bili protiv tih veza, a kada smo s njima pokvarili odnose, zatvorili smo sve one koji su bili za. Razumijete?ANKER: Mi ne razumijemo, ali nijesmo osvetnici. Mi smo pacifisti. ivjeli!BERNARD: Nijesam znao. Bojao sam se. Bio sam dvadeset godina vani... Bez veze. Trebalo mi je dvadeset godina da shvatim da ovdje niko ne misli da se sveti. Svi su zaboravili ili se pretvaraju da se nita nije desilo. Ne znam ba. Ali ovdje se ivi mirno. Ovdje je krv postala voda.PLJAKA: Krv voda... Rakija... Bolje reeno... Rakija od eksera... Ali zato si se bojao? Ne ree nam. to si uradio?BERNARD: Moram li rei? Moram li ba rei? Sve?PLJAKA: Dobro bi bilo da kae. Ti dobro zna metode koje mogu biti upotrebljene... Mora rei!BERNARD: I da napiem!PLJAKA: Ne. Poto tako stoji stvar, ne. Nikako. To nemoj da napie. Nemoj, jer e ostati trag. Ne planiramo da otvorimo dosijee sada. Kako se na latinskom kae?

    Stefan apaljiku

  • 170

    (Pauza)

    PLJAKA: Kako su kazali umni latini? (Beberinu i ankeru.) Vama kaem.BERBERIN: (Diui au.) Scripta manent...ANKER: Verba volant.PLJAKA: Tako de. Pisano ostaje, izgovoreno leti.BERNARD: Dobro onda. Poto rijei lete... A poto ne mislite da otvarate dosijee, onda... Odakle da ponem?BERBERIN: Od poetka.ANKER: Od poetka.BERNARD: Dajete li rije da to nee izai odavde?Svi: Obeavamo!BERNARD: Jer i ja imam svoje tajne. Nije istina da sam bio pijun naselja. Ne bih nikada prihvatio takvu niskost. Ja sam radio u Istranom. U Istranom od optinskog do centralnog.

    (Svi se diu. Uzimaju svoje flae i odlaze u berbernicu. Sa gornjeg dijela scene sputaju se neki instrumenti za muenje. Pljaka skida policijsku uniformu i izlazi u pidami. Bernard sjedne na stolicu za ianje koja podsjea na stolicu za muenje.)

    DVANAESTA SCENA

    Mijenja se osvjetljenje. Ima bliceva koji scenu pretvaraju as u negativ as u pozitiv.

    PLJAKA: Gospodine, budite ljubazni i recite nam neto o vrstama tortura.BERNARD: (Vrti se na Berberinovoj stolici sa flaom u ruci i smijui se grohotno.) Bilo je puno vrsta torture...BERBERIN: Hahaha... Puno vrsta...ANKER: Kao na primjer?

    Stefan apaljiku

  • 171

    BERNARD: Kao na primjer strujom na mozak i u ui...ANKER: Hahaha, struja... Elektrina struja... Hahaha.BERBERIN: Drugo?BERNARD: Maak ili maor kako jo kau, u benevrecima. Naravno kada je optueni bio seljak.PLJAKA: (Priblii se i mami ankera.) Vidi dragi, strujom na mozak i u ui... Hahahaha.ANKER: (Zauen Pljakau.) Vidim.PLJAKA: (Bernardu.) A jo? (ankeru.) Maor u benevreke...BERNARD: Punjenje usta solju, bievanje i batinjanje, ubacivanje naglavake u bure ledene vode nekoliko dana...BERBERIN: Ova je jaka... Jaka. A drugo jo?BERNARD: (Uvujek krevelie se.) Pa evo, boso hodanje po uarenim metalnim ploama na primjer; stavljanje kuvanih jaja pod pazuh...PLJAKA: (Pribliavajui se jo vie ankeru kao manijakalni sadista.) Uarene metalne ploe, kuvana jaja pod pazuh...BERBERIN: Svata stvarno. A onda...BERNARD: Onda... Smanjivanje hrane koje donosi sporu i sigurnu smrt, medikamenti za unitavanje nervnog sistema koji te navode da govori ono to ni sam ne zna, druge vrste muenja izmiljene od bezdunika Sigurimija.PLJAKA: (Uzima kai gdje Berberin otri britve i trudi se da zavee ankera.) Bernarde. Sjajni ste.BERNARD: Izvinite gospoice... (Gurne Pljakaa na zemlju.) Hahaha, jo jedna tajna... Sluajte jo jednu moju tajnu.BERBERIN: Priaj ovjee, pa ti si straan. Priaj!BERNARD: Ja se ne zovem Bernard Maria Leopoldo de Himenez. To nije moje pravo ime. Ja se zovem Perparim. Jednostavno Perparim. Ali vi me moete nazvati i drug Perparim. To je dovoljno.ANKER: Drue Perparime, ti si najsimpatiniji ovjek koji je ikada uao u moj lokal.BERBERIN: I u moju berbernicu.BERNARD: Hvala! Hvala vam. Mnogo ste uviavni. (Pauza.) E ta da vam va Perparim drugo kae?PLJAKA: Priajte konkretnije drue Perparime. Sada smo nai. Bez brige. Nita nee izai odavde.

    Stefan apaljiku

  • 172

    BERNARD: Pa evo na primjer... Rei u vam ono ega se sjeam, jer je mnogo godina prolo. Oprostiete mi.BERBERIN: Pa nijesi ti nita kriv. Mnogo je godina.BERNARD: Pa jednom smo strijeljali bez suenja troje optuenih. efu se nijesu dopadali intelektualci. Da li me razumijete ?ANKER: (Izdiui od bola zbog Berberinovog kaia.) Uffff. Troje odjednom...BERNARD: A ni svetenike. Onda smo poeli sve da ih bacamo u istu jamu...PLJAKA: (ankeru.) U istu jamu... Razumije?BERNARD: A druge smo objesili na grane drvea u dvoritu Sigurimija, nakon to smo ih ibali konopcem i sputali u fekalije septikih jama.ANKER: Pa... Kako... (Smui mu se i poinje da povraa u jednom oku scene.) Gdje je toalet? Gdje je toalet? (Bernardu izlazei iz scene.) Auuuuu, imao si jako srce.

    (anker i Pljaka izlaze vani sa jednog dijela scene.)

    TRINAESTA SCENA

    BERNARD: (Nastavlja osjeajui se sve slobodnije.) Oca Frana su drali tri dana i tri noi pored jednog lea.BERBERIN: Hjde...BERNARD: (Jo vie se zagrijavi.) Jednog smo, na primjer, ubacili u koveg ivog i zatvorili ga. Tijela smo poeli da bacamo psima, a ostatke smo onda bacali u potok.BERBERIN: Ma, kakva memorija. Izvanredno, nema...BERNARD: Znam jo, znam jo, hou li nastavit?BERBERIN: Dosta! Neu vie! BERNARD: Evo jo dvije mrvice... Popu Pandiju smo odsjekli glavu i stavili je na njegovo mrtvo tijelo. A popu Pavlu smo iupali... BERBERIN: Popu Pavlu ?! (Vie i dri se za glavu.) Dosta. Stani! Zaepi!

    (Duga pauza)BERBERIN: To je bio moj ujak, bre. Pop Pavle je bio moj ujak.

    Stefan apaljiku

  • 173

    BERNARD: (Gutajui knedlu.) Ups, izvinite. Nijesam elio da vas uvrijedim. Nijesam znao da je va ujak... BERBERIN: (Uzimajui Pljakaev pitolj i uperei ga na Bernarda.) To je bio moj ujak. Moj ujak, pop Pavle ne moe ostati neosveen. Zapamti kad ti kaem. Zapamti! Evo ti u glavu (Povue okida, ali iz cijevi pitolja izae crveni balon kao iz pitolja-igrake.)BERNARD: Nemoj da si nervozan. Jednostavno nijesam znao.BERBERIN: (Bacajui pitolj na zemlju i juriajui na Bernarda sa svojom radnom britvom u ruci, ali onako bez snage, bacajui stolice na putu i padajui pred njegove noge.) Ja... Ja... u... Tebe... Da ubijem... Pseto... Huljo... Gade...

    (Na scenu ulaze uplaeni od buke Pljaka i anker. anker polu go, kao poslije seksa, zakopava pantalone.)

    ETRNAESTA SCENA

    PLJAKA: ta se ovdje deava?BERNARD: (Pokazujui na Berberina koji lei na zemlji.) On je htio da se osveti.PLJAKA: Da se osveti?!BERNARD: Htio je da me ubije.PLJAKA: Ali bilo nam je ba dobro. Uivali smo. ta se desilo?!ANKER: (Berberinu, pomaui mu da ustane sa poda.) Ustani. Dobro zna da gostu ne moe prekriti datu besu.BERBERIN: Ali on...BERBERIN: (Jedva izgovara.) Ali... On... Je... Po... Mi... Njao... Mog... Ujaka...PLJAKA: Dosta sada. Neemo se stvarno baviti prolou.ANKER: Pa da. to e nam prolost sada.BERNARD: Ali vi ste mi sami rekli...PLJAKA: (Bernardu.) Dobro, dobro... To je tano... Ali je to bila ala... Mi smo pili i nijesmo mislili ozbiljno. BERNARD: Nijesmo mislili ozbiljno... A da ste mislili ozbiljno... biste me ubili. A ako me ubijete... Ja u umrijeti.

    Stefan apaljiku

  • 174

    (Duga pauza)

    BERBERIN: Hou jednu kafu!PLJAKA: Da. U pravu si. (ankeru.) Skuvaj nam svima kafu! Da se smirimo.ANKER: Evo odmah.

    (anker izlazi sa scene. Duga pauza. Svi zauzimaju mjesta daleko jedni od drugih. Izmoreni su.)

    BERNARD: (Naruava zatije) Svie.PLJAKA: Sto ree?BERNARD: Svanjava.BERBERIN: Kako?PLJAKA: Svie.BERBERIN: Gdje vidi?PLJAKA: Ne znam. BERBERIN: (Bernardu.) Gdje vidi?BERNARD: Na ogledalu.PLJAKA: Kojem ogledalu?BERNARD: Na ogledalu berbernice. (Berberinu.) Ups... Izvinite. Na ogledalu frizerskog salona.

    (Svo troje ustaju i idu do ogledala. Ulazi anker sa posluaonikom i etiri oljice kafe.)

    ANKER: to inite na nogama?BERBERIN: Gledamo kako svie.ANKER: (Dajui im kafe.) Gdje to vidite?PLJAKA: Ovdje, na ogledalu.

    (anker staje pored njih i gleda u ogledalo sa oljicom kafe u ruci.)

    ANKER: Gdje?Svi: Ovdje!

    Stefan apaljiku

  • 175

    (Svo etvoro oljicama gau ogledalo koje se lomi u paramparad i padaju kao mrtvi pored pljuvaonice. Samo Bernard stoji na nogama. Okree se lagano put gledalaca i kao skamenjen izgovara: Kraj)

    Kraj

    S albanskog jezika preveo Danilo Brajovi

    Stefan apaljiku

  • Sveti on obezglavljeni(Istorijska komedija)

    Stef

    an

    apal

    jiku

  • 178

    LICA:

    ON: gazda kueAGETINA: onova suprugaLECI: onov i Agetinin sin, vojnikHILMIJA: kuni prijatelj, kasapin.SADETA: Hilmijina supruga, pekarkaOTAC FERDINAND: katoliki svetenik koji tek to je izaao iz zatvoraMILTIAD: pijun naseljaESTERINA: italijanska udovica koja je ostala u Albaniji jo od rata.EJLI: seljanin, prijatelj onine kueMRIJA: Ejlijina suprugaARBEN: mladi revolucionarARDITA: mlada revolucionarka

    Scena:

    Radnja se deava krajem esdesetih godina u Skadru. Odvija se u jednoj staroj malograanskoj kui koju nagriza vrijeme.

    Tirana, septembar-oktobar 2008.

    Stefan apaljiku

  • 179

    PROLOG

    Zavjesa scene je podignuta. Sav proscenijum je zauzeo ogroman panel u kojem je nacrtana fasada jedne dvospratne kue. Na prvom spratu nacrtana su drvena vrata sa dvoje krila i dva prozora sa strane sa starim kurama.Na drugom spratu je u sredini nacrtana balkonada sa eljeznom raenom ogradom. Iza nje vrata od balkona. Sa strane dva prozora sa kurama kao i na prvom spratu.Malter fasade je na pojedinim mjestima otpao, a farba je poblijedjela.Poinje muzika. Skadarske gradske pjesme, italijanska muzika 60-ih go-dina i slovenska narodna muzika. U meuvremenu panel se die kao velar baroknih teatara iz vremena kla-sicizma. Otkriva se unutranjost kue.Fondale i kvinte scene su sklonjene. Scena je gola. Vidi se pozadinski zid sa svim nepokretnim instalacijama. Na sceni je stavljeno bez reda dvanaest stolica.Negdje na oku nalazi se klavir.Gore, po sredini scene visi veliko zvono, a jeziak zvona je povezan ka-napom do kraja scene koji uvijek najavljuje, kada zazvoni, da neko dolazi.Poinje radnja.

    Stefan apaljiku

  • 180

    PRVA SCENA

    on sjedi na jednoj od stolica i ita novine Zri i Popullit (Glas naroda svakodnevni organ Centralnog komiteta Radnike Partije Albanije). Vidi se kako ita prvu stranu i onda okrene posljednju, na hroniku vijesti iz svijeta, pa onda opet prvu. Agetina pere sudove negdje van scene. Zvukovi sudova koje pere stvaraju pauze onovom itanju. on ita novinu direktno na italijanskom.)

    ON: La voce del popolo, Mercoledi, Ventotto agosto Mille novecento sesanta sette.Il primo secretario del Comitatto centrale del Partito del lavoro Albanese, il compagno Enver Hoxha hai parlato prima gli delegati del congreso contro gli instituzioni religiosi.Lui hai detto che e statto la gioventu comunista Albanese che hai presso la initiativa per chiuderci tutti questi istituzioni religiosi che significano i vechi ostacoli verso il triomfo finale del socialismo.AGETIN GLAS: Pie li to o vremenu, jer nas nagrdi ova vruina?ON: (Listajui novinu.) Vediamooooo... Ecco. Il Metteo. Oggi e stata una giornata calda nelle tutte di citta albanesi. A Scutari la temperatura e arrivata quarantuno di grade celsius.AGETIN GLAS: Znamo to, znamo za danas jer smo ovdje bili, ivi. No ta kae za sjutra?ON: Ah, tu chiedi per domani?! Vediamooo... Domani... Si... Ah ... domani sara una giornata anche piu calda di oggi. La temperatura a Scutari andra quaranta due gradi celsius.AGETIN GLAS: E pa odlino. Da ne moe bolje. Grazie tanto, a?ON: Nita, nita, moja je obaveza da te informiem i to za dabe.AGETIN GLAS: Zato se i slaemo dobro.ON: Boe, podri tako!AGETIN GLAS: E zato uvijek ita tu novinu na italijanskom, ne razumijem?ON: Da ga ne bi zaboravio.AGETIN GLAS: Pa si naao da vjeba italijanski uz Glas naroda?!ON: Eto jesam... Kao to vidi! Potpuno ste u pravu. Interesantno. Ali ta da se radi?

    Stefan apaljiku

  • 181

    Zna li?AGETIN GLAS: Da, da. Nijesi ti kriv. ta da se radi...ON: Da, to imadosmo knjiga na italijanskom, zapalismo ih strahujui od kontrole onda kada je striko upao u zatvor. Tada smo bili vjereni, ne sjea se?

    (Agetina ulazi na scenu.)

    AGETINA: Jadni Zef.ON: On se izvukao. Ne strahuje vie. Vie ga briga.AGETINA: Je l da?! A koliko ima od kad je Zef unutra? ON: Apenna fatto dicianove.AGETINA: O Dio ... !ON: Rekao sam ti da treba zaepiti usta. Ne moe se drugaije izvui od ovih.AGETINA: Plaim se za Leca. On pria mnogo. Laprda koliko moe.ON: Sto puta smo mu rekli da bira drutvo.AGETINA: A gdje da bira? Moe li se birati drutvo u vojsci?ON: Jeste ba! I poslae ga daleko.AGETINA: Daleko, bogu iza tregera.ON: Una gitta scolastica. Paze nas dobro. Nema rijei.AGETINA: Jadniak majkin mora da crkava od vruine. Sav opasan kaievima.ON: I pasulj pomae dosta kod vruine.AGETINA: Kako te nije stid! Sprda se sa svojim sinom.ON: Ma bre, alim se samo.AGETINA: Poto se samo ali, onda ui u auto i odnesi mu malo dema, sira i maslaca.ON: A kako da ne. Zna li koliko kota put do tamo na jug? Ja u ti rei: koliko 50 teglidema. Hou li sada krenuti?

    (uje se kucanje. Zvono.)

    ON: Ko je?AGETINA: Jadna ja. Da nas nije ko uo gdje priamo italijanski?

    Stefan apaljiku

  • 182

    ON: Di se i otvori, kakav italijanski. Mi smo Glas naroda itali. Za druga Envera... Na kraju krajeva.AGETINA: (Glasno.) Ko je?ON: Ko je na vratima? Jedan glas: Pota.AGETINA: Jaoj, da se nije to desilo sinu. (Oboje izlaze sa scene.)

    DRUGA SCENA

    (Ulaze on i Agetina donosei na scenu veliku kartonsku kutiju na kojoj pie Phonola i znaci za lomljivost Fragile. Osjea se vanredni entuzijazam ali i strah istovremeno.)

    AGETINA: Bravo, bravo! Odrali su rije. Ispadoe jednom ljudski i ovi tvoji. Svaka ast!ON: Opet ti?!AGETINA: Ne, ne. Nijesam mislila loe, ali itav ivot su donosili samo nevolje. Ali evo napokon...ON: Dosta de. Raduj se sada ovome. Dosta...AGETINA: Dobro, dobro. Ajde doi da otvorimo onda.ON: Razmiljam, da nije bolje da pozovemo nekog majstora.AGETINA: Ma pusti bre majstora. eli li da otvara prie ili kutiju?ON: Dobro de, u redu. A moemo li je nosit zajedno?AGETINA: Ah, da je Leci ovdje... Boe!ON: Ajde doi da probamo jo jednom da nosimo kutiju, a da je ne otvorimo. Da vidimo koliko je teka. AGETINA: Dobro. Dohvati. Stavi ruke ispod.ON: (Podiui lagano.) Tako...AGETINA: Nije toliko teka. Ja kaem da je otvorim.ON: Jes, kako da ne. Da je bila za tebe otvorili bi je pred potarom. Saekaj malo da vidimo pie li to na njoj, kako se podie.AGETINA: Tako to se stave ruke ispod nje i podigne se. Nema tu neke filozofije.ON: E pa dobro onda, ajde da je raspraamo. Velili ti? Ajde da je poaljemo u materinu prvog dana.AGETINA: Pa da. Odlino! Slaem se. Ajde da je rasparamo. Hajde!

    Stefan apaljiku

  • 183

    ON: (Vie.) Ma saekaj bre boga li ti tvoga... enska glavo, saekaj!AGETINA: Dobro. Kae li ti? Evo. Saekau.ON: Uhvati!AGETINA: Neu!ON: Uhvati rekao sam, inae u ti, ovoga mi blagdana dananjeg, o glavi razbiti. AGETINA: A to, kakav je to dan danas?ON: Danas je no.AGETINA: Ma pitam te kakav je dan danas jer kae ovoga mi blagdana dananjeg?ON: Nemoj da me izluuje. Uhvati ovu kutiju rekao sam. AGETINA: Gdje?ON: Ispod.AGETINA: Danas je 28. avgust.ON: (Vie.) 28. avgust?! Danas je moj imendan, eto ta je!AGETINA: Eto vidi. Taman. Poklon za tvoj imendan. Uhvati!ON: Dan Svetog ona.AGETINA: Zbunismo se oko ovog ovdje.ON: Svetog ona - Obezglavljenog.ON: Auuu. Jo malo i poee posjete.AGETINA: ta da radimo?ON: Ostavi za sad. Poslije emo to... Kad se zavre posjete...AGETINA: U pravu si. Moda emo pozvati i nekog majstora. Bolje e bit. (uju se slabi zvuci zvona.)

    ON: Neko je doao. AGETINA: Kukavice! Doi da gurnemo kutiju.ON: Gdje emo je? AGETINA: Ovdje, u oak.ON: Pazi. Da je ne slomimo... Polako... Tako. A sada baci ebe preko nje. (Nastavljaju se uti zvuci zvona.)

    AGETINA: (Izlazi, zatim ponovo ulazi sa ebetom koje baca preko kutije.) Otvori!

    Stefan apaljiku

  • 184

    TREA SCENA

    (Otvaraju se vrata i ulazi Otac Ferdinand.)

    ON: Dobro nam doao Oe! OTAC FERDINAND: (Razgledajui i uvjeravajui se da nema vie nikoga.) Hvaljen Isus Hristos!AGETINA: Zauvijek hvaljen!ON: Zauvijek hvaljen!OTAC FERDINAND: Sreno ti ime. Sreno muu ti, Agetina!AGETINA: Dobro nam doli Oe. Sjedite.OTAC FERDINAND: Ne, saekaj!

    (Otac Ferdinand se popne na jednu stolicu. Iz tane vadi albu. Oblai je. Otvara Jevanelje i poinje itati misu. on i Agetin kleknu na koljena.)

    OTAC FERDINAND: Jevanelje po Mateju. Propovjed ona - Krstitelja. Tree poglavlje. U one pak dane doe on Krstitelj, i propovijedae u pustinji Judejskoj i govorae: Pokajte se, jer se pribliilo Carstvonebesko. A sam on imae haljinu od kamilje dlake i koni pojas oko svojih bedara a hrana mu bijahu skakavci i divlji med. Tada izlaae k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska. I dok oni ispovjedahu grijehe svoje, on ih krtavae na rijeci Jordan. A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, ree im: Porodi aspidini, ko vam kaza da bjeite od gnjeva koji ide? inite, dakle, djela dostojna pokajanja. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kaem da moe Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. A ve i sjekira kod korijena drveu stoji; svako, dakle, drvo koje ne raa plodove, sijee se i u oganj baca. Ja vas krtavam vodom za pokajanje; a onaj to dolazi za mnom jai je od mene, ja nisam dostojan njemu obue ponijeti; on e vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. ON: Amin!AGETINA: Amin!OTAC FERDINAND: Krtenje Hristovo. Tada doe Isus iz Galileje na Jordan kod onada ga ovaj krsti. A on mu se protivljae govorei:

    Stefan apaljiku

  • 185

    Ti treba mene da krsti, a ti dolazi meni? A Isus odgovori i ree mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.ON: Amin! AGETINA: Amin!ON: (elei da ustane.) Hvala!OTAC FERDINAND: Saekaj. Evo jo malo. Matej. Poglavlje 11. Izaslanici ona Krstitelja. A on uvi u tamnici za djela Hristova, posla dvojicu svojih uenika da ga pitaju: Jesi li ti onaj to e doi, ili drugoga da ekamo? A Isus odgovarajui ree im: Idite i javite onu ovo to ujete i vidite: Slijepi progledae, hromi prohodae, gubavi se oistie, gluhi proue, mrtvi ustae i siromanima se propovijedae Jevanelje. I blago onome koji ne gubi vjeru u mene.ON: Amin!AGETINA: Amin!OTAC FERDINAND: Matej. Poglavlje 14. Pogubljenje ona Krstitelja. U to vrijeme doe glas do Iroda etverovlasnika o Isusu. I ree slugama svojim: To je on Krstitelj, on ustade iz mrtvih, i zato ini udesa. Jer Irod uhvati ona, sveza ga i baci u tamnicu zbog Irodijade, ene Filipa brata svoga; Jer mu on govorae: ne moe ti nju imati. I Irod htjede da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga drahu za proroka. A kad bijae dan roenja Irodova zaigra ki Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. Zato sa zakletvom obea joj dati to god zaite. A ona, nagovorena od majke svoje, ree: Daj mi ovdje na tanjiru glavu ona Krstitelja. I sneveseli se car; ali zbog zakletve i onih koji se goahu s njim, zapovjedi dati joj. I posla te posjekoe onu u tamnici. I donesoe glavu njegovu na tanjiru, i dadoe djevojci i odnese je materi svojoj. I doavi uenici njegovi, uzee tijelo njegovo i sahranie ga; i dooe te javie Isusu.

    (uje se buka iz vana. Neto se rui, pada. Otac Ferdinand prekida propovjed, silazi sa stolice i poinje skidati odoru za misu. on i Agetina uplaen...)ON: Amin!AGETINA:Amin!

    Stefan apaljiku

  • 186

    (on i Agetina ustaju.Otac Ferdinand sjedne.)

    OTAC FERDINAND: Mora da su sruili minaret Sulejman damije. ON: Uas.AGETINA: Uf... Sta da se radi...ON: Da, da. Jadno. Minaret Sulejman damije.AGETINA: Nego kako ste mi Oe?OTAC FERDINAND: Dobro da kaem... Kao i vrijeme. Hrabro! A vi?ON: Dobro, dao Bog!AGETINA:A majka? OTAC FERDINAND: Majka jadna dobro je ostarala. Osjetila je puno moje odsustvo. Umorie je i putovanja.ON: Jadna ona!OTAC FERDINAND: Uvijek sam joj govorio - nemoj majko dolazit da me gleda ovdje u zatvoru. ta e ti to? ta imam da ti kaem?! Ovdje se nita ne deava. No ona uvijek po svome. Dolazila do Burela, zimi i po snijegu, spavajui putem, da bi mi donijela malo kafe i eera ili kakve druge sitnice.AGETINA: eljela je da te vidi, jadna majka!OTAC FERDINAND: Da, da. Znam, ali sebe je unitila.AGETINA: Sauvaj Boe!ON: Takva su dola vremena. Otkad ovi uoe.AGETINA: avo da ih nosi!OTAC FERDINAND: Jeste li uli?ON: ta?OTAC FERDINAND: Sruie sino zvonik Velike crkve, i franjevaki, i svetoga Nikole i damiju Paruce.ON: Dabogda se pomamili!OTAC FERDINAND: U ruenju je uestvovavo i Gulijem ilov i Lodovik sin Gasprov zajedno sa nekoliko muslimanaAGETINA: Svi e odgovarati pred potonjim sudom.ON: Bog nee oprostiti onima koji rue njegovu kuu.OTAC FERDINAND: Tako e biti. ON: Di se sad eno i poasti Oca.AGETINA: A kakvu kafu pijete?OTAC FERDINAND: Navikao sam sa puno.

    Stefan apaljiku

  • 187

    (Agetina ide da skuva kafu. Ostaju u utnji Otac Ferdinand i on. uje se zvono. on ide da otvori vrata.)

    ETVRTA SCENA

    (Ulazi Miltiad u zguvanom sivom odijelu. Mortus pijan. Jedva stoji na nogama i zaplie jezikom.)

    MILTIAD: Dobro vee!ON: Dobro nam doao.MILTIAD: Ou, odlino, i Otac nam je odvje.OTAC FERDINAND: Eto... Sluajnost...

    (Ulazi Agetina sa tacnom u rukama. Donosi kafu i rakiju.)

    AGETINA: Dobrodoli drue Miltiade.MILTIAD: Zahvaljujem. Ne, hou samo rakiju. Kafa sam popio dovoljno. (Uzima rakiju sa tacne.)AGETINA: Rekoh prvo da vas upitam kakvu kafu elite pa onda...MILTIAD: (Popije rakiju na eks.) Vaa kua je uvijek imala obiaj da rakiju donese u flai.ON: (Ustaje.) Stie i flaa.MILTIAD: A gdje ste vi Oe? Nijesam vas vidio godinama.OTAC FERDINAND: Evo... Tuda...MILTIAD: Gdje tuda? OTAC FERDINAND: Pa kako da vam kaem... Partija je mislila da mi je potrebno jo nekoliko godina reedukacije.MILTIAD: Aha, reedukacije, vrlo dobro. Vrlo dobro. Sada izgledate i mlai nego prije.OTAC FERDINAND: Da. Tano. Kao kaun.MILTIAD: Upravo tako. Kao ruica. (Dolazi on sa flaom rakije i puni au Miltiadu.)

    ON: Ajde bujrum.

    Stefan apaljiku

  • 188

    MILTIAD: E sada da.ON: Pijte koliko elite, nemojte nas tedjeti.MILTIAD: Da, poto pomenuste, tek to mi rekoe da vam je iz inostranstva stigla neka robica, je li tako?OTAC FERDINAND: Moram da idem. Hvala! ON: Da, od mog strica. Ostao je u Italiji prije rata kao student i sjetio se nas i poslao televizor ili tako neto.MILTIAD: Je l tako? Vrlo dobro. Vrlo dobro. Neka je sa sreom! (Ocu.) Nikako. Nemojte ii. Ja sam vam se uelio. A da ne govorim o tome da nikad nijesam pio sa svetenikom.OTAC FERDINAND: Izvinite, ali ja ne pijem.MILTIAD: Nema veze. Nema veze. Barem da se ispriamo. (onu) A kako radi?ON: Otkud znamo mi drue Miltiade. Moraemo da pozovemo nekog majstora. (on ponovo puni ae.)MILTIAD: Vrlo dobro, vrlo dobro. Neka je sa sreom! (Ustaje sa aom u ruci.) Za Partiju i druga Envera Hodu! Da nam ivi koliko i ove gore nae ponosneeeee! (Pada na stolicu. Glava mu pada na naslon jedne stolice koja mu je bila blizu.)AGETINA: Kuku nama to nas nae.OTAC FERDINAND: (Tiho.) Ja idem!ON: Nemoj boga ti Oe, jer e se probuditi i traie vas.AGETINA: Nemojte ii. Uinite nam to.OTAC FERDINAND: Ajde dobro. Evo ostajem. (Ponovo se uje zvono. on ustaje da otvori vrata.)

    OTAC FERDINAND: Ou li ja sad? Neko dolazi i ne prilii da me vide sa ovjekom iz Sigurimija.AGETINA: Lecija mi mog, molim te nemoj ii. Molim te!OTAC FERDINAND: Dobro de. Makar u da stojim tamo gdje sam bio u poetku.AGETINA: Kako da ne. Vai. (Otac Ferdinand se sklanja tamo gdje se ranije nalazio. Miltiad ostaje uspavan na stolicama.)

    Stefan apaljiku

  • 189

    PETA SCENA

    (Ulaze Hilmija i Sadeta. Oboje nose neke pakete.)

    ON: (Uglaeno.) Gospodin Hilmija sa suprugom.AGETINA: Jaooj, ba lijepo!ON: Dobro nam doli.AGETINA: Kako ste gospoo Sadeta?HILMIJA: Neka ti je muu srean imendan. Sto godina.SADETA: Neka je sreno!AGETINA: Hvala pa da vam brzo uzvratimo estitku.HILMIJA: (Daje paket Agetini.) Ovdje ti je malo svinjetine, izabrao sam sa manje slanine, kako voli gospodin on.SADETA: (Daje paket Agetini.) A ovdje su ti dvije bijele vekne hljeba.ON: Ma to ste to...? Ko to gleda? Mi smo prijatelji.HILMIJA: Kao da smo ih skupo platili. Vi znate. Ja sam kasapin, a Sadeta radi u pekari.AGETINA: Uite, ostaste na vrata.SADETA: Evo, samo da se izujemo.AGETINA: Ma kakvi, ulazi. Mi nemamo taj obiaj.HILMIJA: (Glasno.) Dobro vee!MILTIAD: (Budei se.) Ko si ti?ON: To je gospodin Hilmija, kasapin u Jezerskoj ulici. (Okreese Hilmiji.) A ovo je drugMiltiad, operativac naeg naselja. Veoma smo dobri. Bliski.HILMIJA: ivio!MILTIAD: (Imperativno.) Sjedi!AGETINA: A ovo je Otac Ferdinand.HILMIJA: Je li?! Kakva sluajnost?! Kako ste Oe?SADETA: Kako ste?OTAC FERDINAND: Hvala! Blagosloveni da ste.SADETA: Uvijek smo se lijepo slagali sa onom i Agetinom. Uvijek smo pomagali jedni drugima i u dobru i u zlu. Nije bilo sunetluka na koji on i Agetina nijesu bili.AGETINA: A i vi ste, bogami, uvijek bili sa nama. Odlino se slaemo, Oe.

    Stefan apaljiku

  • 190

    OTAC FERDINAND: Hvala Bogu! ON: (Hilmiji.) Jeste li imali to za klanje?SADETA: Kakva su vremena dola... Odlino. Imali su, imali su.ON: Sa sreom. A vi gospo Sadeta?HILMIJA: Ne daju mi mira seljaci. Za veknu peninog hljeba spremni su da daju bocu rakije. Pretvorili smo se u prodavnicu za razmjenu.ON: Eh, pomozi boe!HILMIJA: Je l oe, nekim ste dobrom vi i Miltiad ovdje zajedno?!OTAC FERDINAND: Pa,ne znam ni sam. eli da mu budem blizu... SADETA: Ljepota! Da ne moe bolje. Bog ga blagoslovio. Ima da ti lijepo napie stvari.HILMIJA: (Sadeti.) Dosta bre ti. Kakve stvari?! Jesi li pri sebi?!SADETA: (Ocu.) Ponekad se moj mu iznervira. To mu je od zanata... (Ponovo se uje zvono. on ide da otvori.)

    ESTA SCENA

    (uju se vrata koja se otvaraju. Ulazi Esterina obuena u crno, sa puno biuterije i sa tepsijom u ruci.)

    ESTERINA: Buongiorno a tutti, prije svega!AGETINA: Ajde Esterina ajde. ESTERINA: Auguri, auguri! (Ostavljajui Agetini tepsiju u ruke.) Eto i pice napolitana. (Ostale pozdravlja maui rukom i govorei brzo.) Rekoh bolje da napravim napolitanu nego mileneze. Vegeterijanska je. Jer vi Albanci ste navikli da jedete samo meso. Meso je veoma tetno, naroito za vae godine, Giovani. Zeleni, zeleni i samo zeleni. To je moto dvadesetog vijeka. Na primjer moja baba Silvestra, laka joj crna zemlja, umrla je jer je stalno jela torte i tijesta. Kako da vam objasnim... Torte i tijesta. Penini hljeb pod saem napunjem svinjskom prutom, kakavaljom i maslinovim uljem. A poslije toga bi znala da sljuti i itavu flau Chianti-ja. Poslije... Hm, poslije moe misliti...MILTIAD: (Budi se od Esterininog glasnog govora.) Prekini vie, probudi nas. Sjedi!

    Stefan apaljiku

  • 191

    ESTERINA: (Agetini.) A ko je questo signiore? (Ne ekajui odgovor.) Ja za sebe samo nedjeljom spremam meso, ali i tada ga pomjeam sa ribom. Involtini al mare.MILTIAD: (onu.) Ko je bre ova?AGETINA: (Esterini.) Drug Miltiad radi u Sigurimiju.ESTERINA: Ahaaaa... Sigurimi... Che bellooooo!ON: Sinjora Esterina je supruga inenjera Luanija, laka mu crna zemlja. Italijanka koja je ostala ovdje poslije rata.MILTIAD: (onu) Je li? Dobro onda. Sipaj.ESTERINA: (Miltiadu) Evo ja u vam sipati. (Puni i sebi.) Tako... Una ghocia anche per me.MILTIAD: E svaka ti ast!ESTERINA: (Miltiadu.) Svaka ast i vama. (Sa aom u ruci.) Srean vam novi televizor!SADETA: Televizor?!HILMIJA: (Sadeti.) Ma pusti bre, kakav televizor!AGETINA: Da, bre Sadeta. Ne bre gospodine Hilmija. Istina je.MILTIAD: ta je istina?AGETINA: Jovanov stric nam je poslao jedan. Ali gdje mi znamo kako se upotrebljava gospodine Hilmija.HILMIJA: Moda se gospoa razumije (Esterini.).AGETINA: Da... Moda.ESTERINA: E dove?ON: Agetina ga je negdje ostavila.AGETINA: Agetina da ti ne kaem ta. (Esterini.) Tu je Esterina. Ona velika stvar pod ebetom.ESTERINA: (Die se, uzbuena.) Ouuuuuu! Vrhunac! Pokrili ste ga ebetom?! Pazzi ...ON: (Uplaeno.) Zato? to e mu bit od ebeta Esterina?SADETA: Vrue je gospodine Jovane.ESTERINA: A punto!ON: (Agetini.) Skloni ebe!HILMIJA: Pa da, tano, greota da se pokrije. A i kutija je ba lijepa.ESTERINA: U ovoj zemlji se ljepota, naalost, nikada nije vrednoala moj gospodine. Nikada. Mai, mai!HILMIJA: (Primie se Esterini malo vie.) Ima i onih koji je vrednuju, ali

    Stefan apaljiku

  • 192

    ih je malo...ESTERINA: Tano. (Izvijajui se.) Malo, veoma malo.SADETA: (Suprugu.) Vrati se ti ovamo gdje si bio, bolje ti je.HILMIJA: (Sadeti) Nemoj tako da mi se obraa pred Ocem, jer zna dobro to te moe snai.OTAC FERDINAND: Nije nita, nije nita. Mir.ESTERINA: Da otvorimo?ON: (Uasnut.) Aspetta Esterina. Moda je bolje da zovemo nekog majstora.SADETA: Pa ta e ti majstor. Nije pokvaren.ON: ta veli Oe? Je li bolje da zovem majstora?OTAC FERDINAND: Pa ta da ti kaem. I ja istina mislim kao gospoa Sadeta. Moda e biti unutra neka knjga sa uputstvima. MILTIAD: (Trijeznei se, ustaje brzo i vie nareujui.) Otvori!ON: Amin.AGETINA: Ma na kraju krajeva svi smo nai ovdje... Iako se neto desi nee se prouti vjerujem...HILMIJA: Ma kakvi Agetina. Nita ne brini. (Svi osim Miltiada i Oca Ferdinanda se diu i idu kod kutije. Tog trenutka ponovo se zauje zvono.)

    ON: Ko je sad zaboga?! (Agetini.) Idi otvori! (Svi se vraaju na svoja mjesta.)

    SEDMA SCENA

    (Na scenu ulazi Ardita u kombinezonu i sva pranjava. Gura mala radnika kolica. U kolicima sjedi zguen Arben. Svi ih gledaju zaueno.)

    ON: A vi? ARDITA: to? Ne znate ko smo?!ON: to, zar nije dozvoljeno da vas ne znamo?!ARDITA: Mi smo iz Omladinskog komiteta.

    Stefan apaljiku

  • 193

    ON: Pa?ARDITA: Kako pa? To ti nije dovoljno?ON: Kako da kaem... Donekle.ARDITA: Doli smo da vam kaemo da smo protiv nazadnih obiaja.AGETINA: E ba lijepo, isti smo. I mi smo protiv njih.ON: Hvala vam puno na lijepom obavijetenju. Imate li jo neto?ARDITA: Da li je istina?ON: to da li je to istina?ARDITA: Da li je istina da je ovdje stigla neka televizija?!AGETINA: Da. Istina je, ali je stiglo nama, na ime. Evo vidite na kutiji pie: Za ona Patkonija.ARDITA: Dobro, dobro, znamo, nego, da li moemo i mi da vidimo?AGETINA: ta?ARDITA:Pa televizor.ON: Ali gospoice, mi nijesmo jo ni sami nita vidjeli.ARDITA: Nemojte me zvati gospoice. Ja sam jednostavno Ardita, a ovaj moj drug zove se Arben.AGETINA: Au, ba lijepo. Imena su vam ba lijepa. Srena bila!ARDITA: Tako znai. Mi smo doli da vidimo televizor.ON: Ama rekoh vam da ni sami nijesmo jo nita vidjeli.ARDITA: A to, je li se gleda samo jedno po jedno?AGETINA: Ni sami ne znamo. ESTERINA: A ko su ovi fanciulli?ON: Comitato di gioventu comunista.ESTERINA: Che bello o o o o o!ON: Ajde onda. Nema to. Sjedite i vi.ARDITA: E tako.AGETINA: Hvala to ste doli. Puno vam hvala.ARDITA: (Agetini.) Imate li kakvu etku ovdje?AGETINA: etku?ARDITA: Da malo oistim ovu prainu.HILMIJA: Izvinite to pitam, ali, ovaj gospodin, zato sjedi u kolicima?SADETA: Da nije to bolestan?ARDITA: Da. Revolucija ima i svoje rtve.OTAC FERDINAND: A to mu se desilo, jadniku?ARDITA: Pa evo... Kada smo ruili minaret Sulejmanove damije Arben

    Stefan apaljiku

  • 194

    se nalazio blizu zida i odjednom mu je dio zida pao na glavu.ESTERINA: (Arbenu.) Mamma mia! Je li boljelo puno?ARDITA: Nemojte ga pitat. On ne govori. Mnogo je potresen. Valjda e mu se govor vratiti kasnije.SADETA: A zato?ARDITA: Kako zato?! Vi ne ivite ovdje?!ESTERINA: Ovdje ivimo. Ovdje. Ba blizu.ARDITA: Tako?! ta ima onda tu da se pita zato?SADETA: Htjedoh rei zato se Arben nalazio blizu zidina, ispod minareta?!HILMIJA: (Sadeti.) Zaepi da te zamolim. (Arditi.) Sadeta je mnogo znatieljna. ao joj je Arbena pa zbog toga eli da zna da vas put nije sluajno nagonio pored damije?ARDITA: Nunost kri put kroz sluajnost.MILTIAD: (Budei se.) E svaka ti ast drugarice!AGETINA: (Ulazi sa etkom za odjeu u ruci.) Evo etke.ARDITA: Hvala! (Ardita uzima etku i poinje da isti Arbena pa onda sebe punei scenu prainom.)

    ESTERINA: Uguiste nas tom prainom.ON: Lascia stare Esterina. Ti prego. (Ponovo se uje zvono. Agetina ide da otvori vrata.)

    OSMA SCENA

    AGETINA: (Vie.) Ejli i Mrija. (Ulaze Ejli i Mrija [ruralna varijanta imena Marija]. Ejli dri flau rakije sa epom od oklasine a Mrija zavezanu maramicu sa jajima unutra. Mrija ima nonju iz Zadrime.)

    ON: Hvala Bogu vie, izgoresmo od elje da vas vidimo.

    Stefan apaljiku

  • 195

    EJLI: Neka je hvaljen Isus Hrist!ON: (Ejliju.) E ovjee! Ulazi li to u crkvu ili u kuu?EJLI: (onu.) Izvini domaine, ali nijesam se tebi obraao ve Ocu.ON: ekaj Ejli. Ima ovdje jo ljudi. Tu su i drugovi iz Omladinskog komiteta i drug Miltiad takoe, a ne samo Otac. (Ejli ide i na koljenima staje pred Oca i ljubi mu ruku.)

    OTAC FERDINAND: (Tiho govori i miluje ga po glavi.) Uvijek i hvaljen i blagosloven da si.MRIJA: (Skida opanke i vide se crvene arape.) Dobro vazda bilo i hvala bogu da vas nalazimo u dobrom.ON: Bravo Mrija. Svaka ti ast.MRIJA: (Za Arbena.) A ovom mladiu ta je, ne izgleda ba najbolje?!AGETINA: (Primie stolicu Mriji.) Sjedi Mrije ovdje, pa e onda saznati.MRIJA: Hvala ti moja Agetina ali mi ga je neto ao kad ga vidim takvog u kolicima. Daj njemu stolicu bolje, a ja u sjesti na pod. Navikla sam.ON: Ejli! Hoe li rei Mriji da sjedne na stolicu?!EJLI: (Odluno Mriji.) Sjedi!ARDITA: (Ejliju.) Nemojte se tako obraati drugarici iz zadruge. Kako vas nije sramota!EJLI: (onu) Gazda, ko je bre ova?ON: Pa rekoh ti ve stotinu puta Ejli da je iz Omladinskog komiteta. Dosta sada.EJLI: Dobro, dobro, znam. Razumio sam. (Ocu.) Rekoe mi da e katedralu ruiti da bi napravili sportski teren?ON: Dosta bre Ejli. Evo ti jedna rakija bolje, da se okrijepi poslije puta. Poslije emo o tim stvarima.HILMIJA: (Kuca se sa Ejlijem.) ivjeli!ESTERINA: (onu) Da li ekamo jo nekoga Giovani?ON: Ne, osim ako ne doe lino sveti Jovan, nema ko drugi da doe.AGETINA: Jezik ti se osuio dabogda. SADETA: Nemoj bre da grdi mua tako.AGETINA: Pa zar ga ne uje moja Sadeta. Potpuno je poludio. Bogohuli ovdje.HILMIJA: Ma nemoj bre da ga napada, alio se...

    Stefan apaljiku

  • 196

    ESTERINA: Diite se onda, ajmo jo jednom. Da otvorimo!HILMIJA: Diimo se. SADETA: (Hilmiji.) E pouri ti da ne zakasni.HILMIJA: Neu mnogo odmai, ne boj se. Tu sam.EJLI: A zato treba da se diemo? Tek to smo stigli. A pjeaili smo dosta.ON: Sjedi ti Ejli, sjedi. Hvala to si doao.EJLI: Ne. Ako treba i ja u da ustanem.ESTERINA: (Ejliju.) Vieni onda i ti.ARDITA: Bolje ostavite ovaj posao omladini.AGETINA: Lele! Pa ne elimo da je unitimo!

    (Svi osim Miltiada, Oca Ferdinanda i Mrije staju oko kutije televizora i poinju da pipkaju i mjerkaju izbliza. Ponovo se uje zvono.)

    ON: Pa ko je sada pobogu? AGETINA: Ne ostavie nas na miru ni minut. ta je ovo?!ESTERINA: Veliki posao. Neka je ko god hoe. Lascia stare.SADETA: (Suprugu.) Sjedi ovjee, sramota je da nas neko vidi na nogama u tuoj kui.ON: Molim vas. Jo jednom se vratite na mjesta. Ne zamjerite. (Supruzi.) Dii se i otvori ta prokleta vrata, Agetina! (Svi se vraaju na preanja mjesta.)

    DEVETA SCENA

    (Ulazi Leci u vojnikoj uniformi. Jedna ruka mu je previjena.)

    AGETINA: Leci. Doao je Leci.ON: Bogami je Leci.AGETINA: Pa kako si sine majin?LECI: Dobro, dobro, kao to vidi. Dobro vee svima.ON: Doi bre Leci.SVI: Dobrodoao Leci.AGETINA: A to ti je sa rukom sine?

    Stefan apaljiku

  • 197

    LECI: Slomio sam prst.ON: Pa kako? ime?LECI: ekiem.AGETINA: Pa kako ti sine pade eki tu?LECI: Ne, bre majko, nije mi pao eki, ve sam se udario sam ekiem.ON: Sauvaj boe!AGETINA: Kako si sam sebi slomio prst?LECI: Pa da dobijem odsustvo majko.ON: A to e ti odsustvo naspram prsta Leci?LECI: Pa kako oe da ne budem ovdje ovog znaajnog dana?!AGETINA: Ali ocu ti je imendan svake godine sine, a ne samo ove.LECI: Ma nijesam slomio prst zbog oevog imena majko, ve zbog televizora. Saznao sam da je stigao televizor.AGETINA: I ti si saznao?HILMIJA: Pa kako je stigla vijest do tamo, na jug?LECI: Stigla.SADETA: Ne kau dabe da rijei imaju noge.EJLI: Ma kakve noge, krila imaju.LECI: Mom drugu iz vojske je rekao otac koji radi na carini u Drau da je onu Patkoniju u Skadru stigao televizor Phonola iz Italije. Poludio sam od sree, i lijepo ti uzmem eki i bam, po prstu. Bolio me je do due. Uha kakav je to bol bio, uasan, ali neka je...ON: A to si rekao oficirima Leci?LECI: Rekoh da me nagazio tenk dok sam spavao i dadoe mi tri dana odsustva.MRIJA: Je li stvarno tenk? Kuku! Nijesi sine trebao da spava rairenih ruku.EJLI: (Mriji.) Ne, ne, avion. Sam ga je slomio avole. Ti ka da nijesi ovdje?!MRIJA: Izvini de, nije nita strano.ARDITA: I ja bih to napravila. ak bi slomila dva prsta.ON: Jedan prst za dri dana odustva, a?AGETINA: (Suprugu.) Dosta si ga pitao de.MRIJA: Udavi ga.ON: Dobro, dobro, gospodine Hilmija, Ejli, ajde pomognite da donesemo stolove. Veeras emo ga slavit. Nema druge. Agetina vodi Sadetu i Mriju i ispeci ono meso koje je donio gospodin Hilmija, spremi i

    Stefan apaljiku

  • 198

    ona jaja od Mrije, Ejlijev krompir i sve drugo to imamo.ESTERINA: Imate i picu napolitana. Nemojte zaboravit. (Mriji.) Maria! (Diu se Hilmija, Ejli i on. Agetina i Sadeta, sa Mrijom idu na drugu stranu scene. Ostaju samo Otac Ferdinand, Miltiad, Esterina i Leci.)

    DESETA SCENA

    (Ulaze Hilmija i Ejli i nose sto sa jedne strane scene. Sa druge strane on gura drugi sto koji spaja sa prvim na sredini scene. Leci, Otac Ferdinand, Esterina i Miltiad donose stolice do stolova, kao i ostali. Ulaze Agetina, SadetaiI Mrija sa tanjirima u rukama.)

    MILTIAD: Televizor. Televizor ovdje! (on i Hilmija, Ejli i Leci donose televizor i postavljaju ga na sred stola. Sa lijeve strane televizora: Miltiad, Esterina, Hilmija, Ejli, Sadeta. Sa desne strane televizora: Otac Ferdinand, Leci, on, Agetina i Mrija. Sve izgleda kao u Da Vinijevoj Posljednjoj veeri. Umjesto Isusa televizor. Televizor je okrenut zadnjom stranom ka gledaocima, a oni su sa njegove prednje strane. Svima su oi uprte u televizor.)

    ON: Hvala to ste doli. Nema nita bolje nego da se lijepi trenuci dijele sa prijateljima.SVI: (Kao neka kakofonija.) Prijateljima da ti je vazda puna kua dabogda. Bolje vas nali! Hvala bogu to ste dobro. Srean novi televizor! I imendan. Vazda dobroga imali. Nazdravlje i u dobrom uvijek doekivali.AGETINA: Hvala. U dobrom vam uzvraali.ON: Izvolite jesti i piti to to nam se, i uz vau pomo bogami, nae danas. (Svi poinju da jedu i piju, te da akulaju izmeu sebe. Miltiadu ponovo padne glava od pia. Hilmija prua ruku i dotiui Esterinine grudi uzima komad mesa sa Miltiadovog tanjira.)

    Stefan apaljiku

  • 199

    SADETA: (Hilmiji.) Obruka nas gdje dotie tuu enu.HILMIJA: (Jede komad mesa koji je uzeo sa Miltiadovog tanjira.) uti bre ti!OTAC FERDINAND: (Leciju.) Pa kako vam je sine tamo u vojsci?EJLI: (Leciju.) Je li vam vrue?MRIJA: Boli li te prst Leci?SADETA: ime si doao do kue?HILMIJA: Koliko se sati putuje do ovdje?AGETINA: Imate li tamo da jedete sine?ON: Ima li jo one drugove iz prve godine?MILTIAD: (Die glavu i primeuje da mu nema komada mesa na tanjiru.) Dosta! Prekinite! Izlueste me!ON: Dobro kae drug Miltiad. Dosta!MILTIAD: (Gledajui u svoj tanjir i viui.) Meso! Meso! Meni su uzeli meso. (Vie.) Ko mi je uzeo meso?

    (Dua pauza. Svi stanu kao ukopani u svojim mjestima.)

    ON: Glave mi Lecijeve, recite ko je uzeo meso drugu Miltiadu?EJLI: Ja nijesam vjere mi Hristove.ON: Ma niko nije tebi rekao Ejli!MILTIAD: (Stavlja ruku za pas i trai pitolj koji mu je ispod sakoa.) one da si mi naao meso inae e sve da vas avo odnese! OTAC FERDINAND: Sauvaj Boe! ta se sve deava u ova vremena. Pa kako nestade meso tek tako?!!! (on se die sa svojim tanjirom. Poslije njega i Agetina i Miltiadu stavljaju na tanjir dva komada mesa.)

    MILTIAD: Hvala, hvala, ali sam htio moje meso.ON: Ponite sa naim mesom pa emo vae trait i trait dok ga ne naemo.MILTIAD: (Stavlja jedan komad u usta.) Drugi put vam neu oprostit. Da znate.AGETINA: Obeavamo da se nee ponoviti.SADETA: Bez brige. (Pokorno gledajui mua.) Nee se ponoviti nikada vie.

    Stefan apaljiku

  • 200

    ARDITA: Dajte mi malo mesa za Arbena, jer je njemu potrebno da se hrani dobro.MRIJA: Evo, uzmi moje meso i daj momku. (Svi opet spuste glave na svoje tanjire. Tiina je i stvara se dua pauza.)

    JEDANAESTA SCENA

    (Leci prekida zatije, ustaje i obraa se onu glasno.)

    LECI: Oe! Dosta sa pitanjima. Ne odgovaram vie nikome. Neka mi se ne zamjeri. Ja sam slomio prst, putovao deset sati u otvorenom kamionu pozadi i rizikovao da doem ovdje. Doao sam zbog televizora, a ne zbog imendana, a jo manje da bih jeo i pio. (Lupne akom o sto.) Doao sam zbog televizora, zbog televizora i samo zbog televizora.ESTERINA: (I ona lupi akom o sto.) I ja. Anchio. Anchio. (Vie.) Giovani!ON: Pa evo sine, tu je televizor. Evo gospoo Esterina. Ecco. Otvorite ga i inite to hoete s njim.LECI: Da, otvoriemo ga! (Svi ustaju i pruaju ruke u znak odobravanja.)

    ARDITA: Da ga otvorimo!HILMIJA: Da ga otvorimo!EJLI: Da ga otvorimo!

    (Leci i Hilmija otvaraju kutiju televizora. Vade kabal za struju i kabal od antene zajedno sa amplifikatorom.)

    LECI: (Sa jednim kablom u ruci.) Ovo mora da je za struju.HILMIJA: A ovaj drugi?LECI: Ovo mora da je antena.ESTERINA: A gdje se ovo stavlja?LECI: Ovo se dri u ruci. Ejli! Dri malo ovo.EJLI: Kako ti kae.

    Stefan apaljiku

  • 201

    LECI: Oe, pritisni to dugme tu.ON: Koje sine?LECI: Padre. Molim te ne znam ja ovo sve. Pritisni dugme za paljenje.OTAC FERDINAND: Nemoj me mjeat u te rabote.SADETA: Evo ja u da pritisnem. I mi znamo poneto, ne samo mukarci.ARDITA: Hou li ja pritisnuti?ON: Molim te. Samo ne ti. Molim te!MILTIAD: (Sadeti.) Bravo. Tako treba. Ovo je enska emancipacija. Pritisni drugarice Sadeta! Samo hrabro. Samo snano...HILMIJA: Ne jako Sadeta jer u ubit boga u tebi ako pritisne jako. Nijesmo ovdje doli da im pokvarimo...SADETA: Znam, znam. Nijesam glupa. (im pritisne dugme pali se ekran. Na ekranu samo bijele linije. Nema signala. uje se samo um.) Eto, ja uinih svoje.MRIJA: Auuu, ta je ovo? Ova stvar samo pravi buku.EJLI: Ma prekini bre ti, ko te ta pita o tome. Sjedi!ARDITA: To je samo poetak. Treba signal.LECI: Dobro, dobro. Nema veze, sad emo trait signal. Moramo malo da kruimo s antenom dok ga ne pronaemo. (Leci uzima vibrator i poinje da se kree po sceni. Svi idu za njim osim Oca Ferdinanda, Arbena i Miltiada.)

    DVANAESTA SCENA

    (Leci se zaustavlja nakon nekoliko neuspjelih pokuaja. Svi koji su za njim takoe stanu.)

    LECI: Moe li? Moe li? Da idete svi za mnom. Je li to mogue? Je li majko?AGETINA: Dobro sine. Hajmo ene mi da sjednemo, jer je ovo izgleda muki posao. Nije za nas. (Agetina i ostale ene sjednu na svoja mjesta. Leci, on, Hilmija, Ardita i Ejli nastavljaju pretragu.)

    Stefan apaljiku

  • 202

    ON: Rekoh vam ja. Treba majstor. Nije ovo za nas.LECI: Ne oe, nije. I majstor bi ovo isto morao da uradi. Traio bi mjesto gdje ima signala i taka.ON: Pa nai ga onda kad je tako lako. Nai tu taku!LECI: Zna to? Moe li i ti da me pusti i da sjedne?ON: Kome se obraa tako? Ocu svome se tako obraa?HILMIJA: Ne uzrujavaj se one. Mladi znaju bolje od nas ove stvari.EJLI: Ne gospodine one. Nije se tebi obratio. Ve nama, svima nama.HILMIJA: Hajde i mi da sjednemo, bolje, i da ostavimo Leciju ovaj posao.EJLI: Hajde one!ON: Samo to ste vi ovdje jer inae ne znam to bih uinio. Ali evo, hajde, hajde da sjednemo. (on, Hilmija i Ejli sjednu na svoja mjesta. Leci i Ardita nastavljaju da trae.)ON: (Ocu Ferdinandu.) Moe neka molitva, Oe, molim vas.OTAC FERDINAND: To inim ve neko vrijeme. ESTERINA: Giovani, upali radio molim te, dok ne doe signal. Molim te.ON: Dobro. Upaliu.ARDITA: Ne, nema potrebe za radiom. Arben e svirati na klaviru. Uio je u muzikoj koli da svira klavir.MRIJA: Arben!!!! HILMIJA: Pa ta je traio kod damije kad zna da svira klavir?ARDITA: (Pribliava kolica sa Arbenom klaviru.) Nije njegova krivica. To mu je odradila omladinska organizacija. (Arben poinje da svira na klaviru i scenom odzvanjaju zvuci pop hitova od Adriana elentana, Elvisa Prislija, itd. Esterina, Hilmija, Sadeta i Ardita poinju da igraju tvist i rokenrol.) LECI: (Koji se primakao Mriji sa antenom.) Evo ga, evo ga signal! (Svi se okreu. Muzika prestaje. um se smanjuje i uju se ljudski glasovi.)

    SVI: (Ustaju.) Evo ga! Evo ga! (Mrija se pomjeri i signal nestaje.)

    Stefan apaljiku

  • 203

    SVI: Ode.LECI: Vratite se svi na mjesta, kako ste i bili. (Svi se vrate na svoja mjesta, a Arben ponovo poinje da svira klavir.)

    LECI: (Ponovo se primie Mriji.) Mrija! Mrija!EJLI: ta je sa Mrijom?ARDITA: Kod Mrije. Samo kod Mrije ima signala.MRIJA: Kuku!LECI: Da, da. Zbog odjee, zbog odjee.MRIJA: Zbog odjee?!LECI: Da, da. Odjea ti je sa zlatnim nitima. Zato.ARDITA: Eureka! Eureka!MRIJA: Jeste bogami, tano je. Ima nekoliko zlatnih niti. A sada?LECI: Sada ostani tu gdje si.MRIJA: A do kada? EJLI: Zauvijek!MRIJA: Lele. Jesi li ti normalan?LECI: Ne mrdaj!EJLI: (Mriji.) Ne mrdaj uje, da ti ne pukne amar!ESTERINA: Stai zita Maria. Ti prego.LECI: (Ostavlja antenu Mriji u rukama.) Dri Mrija, tako...MRIJA: Kako?LECI: Tako, kao sada... A sad se popni ovdje... (Pokazuje joj stolicu.) (Mrija se penje na stolicu i skameni se kao grka statua. Dolazi signal.)

    SVI: Evo ga, evo ga. Mrija, Mrija. Bravo! Mrija! (Svi jo jednom uperu oi u televizor. uje se italijanski spiker koji neto komentarie.)

    ESTERINA: Dio mio! Ecco Roma. Roma amore mio...ON: Rim?! asti mi evo ga Coloseo ... .ESTERINA: Boe kako se promijenila moda u Rimu! Stranooo. Che bellooooooo!

    Stefan apaljiku

  • 204

    ON: Fantastino. Bellissimo. Ma, kakav italijanski. Perfektan.ARDITA: Fantastian!

    (Komentari se mogu nastaviti u zavisnosti od scena koje e reiser izabrati da se pojave na ekranu televizora.)

    TRINAESTA SCENA

    (Miltiad se budi i trijezni od jake buke i vike. Poinje da percipira gdje se nalazi i da prepoznaje osobe oko sebe. U tom trenutku uje se italijanska pjesma i muzika. Svi pjevaju.)

    MILTIAD: (Glasno i zapovjedniki.) Stoj! Ko prolazi!ON: Ko je proao?AGETINA: Niko nije proao.MILTIAD: ta je ovo?ON: Koje?MILTIAD: (Pokazuje televizor.) Ovo ovdje?ON: Ne znam.MILTIAD: (Ocu Ferdinandu.) Ko si ti?OTAC FERDINAND: Ferdinand. MILTIAD: Svetenik je li?OTAC FERDINAND: Kako vi kaete.MILTIAD: (Leciju.) A ti drue vojnie?LECI: Leci. Sin ove kue.MILTIAD: Ko su ovi to se deru ovdje?ESTERINA: Pjevai.MILTIAD: A ti ko si?ESTERINA: Ja sam Esterina. Ali pusti nas sad da gledamo ovo?MILTIAD: (Za Arditu i Arbena.) A ovi?ON: Revolucionari.MILTIAD: Revolucionari koji gledaju Italiju je li? one, odgovori!ON: ta da vam odgovorim drue Miltiade?MILTIAD: ta se ovdje deava? Odgovori! Ovo je tvoja kua.ON: Ne znam ivota mi. ta da kaem?!!!

    Stefan apaljiku

  • 205

    MILTIAD: Ti si gazda ove kue.ON: Jesam. Ali ne znam nita. I meni je prvi put da ovo gledamMILTIAD: Prvi put a? A to, da nijesi htio da to gleda i vie puta, je li gospodine?AGETINA: Ne, ne, tano. Rekla sam ja, itavog ivota su nam onovi ljudi donosili samo nevolje, zajedno sa ovim prokletim televizorom.MILTIAD: one! Za mnom!ON: ta priate?!MILTIAD: Za mnom, rekao sam!ON: Gdje? MILTIAD: Idi za mnom. Ne boj se. Samo za neka razjanjenja.ON: Gdje?AGETINA: Gdje vodi mog mua?MILTIAD: Nigdje. Ovdje blizu. Brzo e se vratiti. Samo da neto razjasnimo... (Mrija silazi sa stolice. Signal se gubi. Svi su skamenjeni.)

    OTAC FERDINAND: (Tihim glasom.) Jevanelje po onu. Prvo poglavlje svjedoanstvo ona Krstitelja. I ovo je svjedoanstvo onovo kad poslae Judejci iz Jerusalima svetenike i levite da ga zapitaju: Ko si ti?. On priznade i ne poree ve ustvrdi: Ja nijesam Mesija. Ko si onda? upitae ga oni. Da nijesi Ilija?. Nijesam!- odgovori on. Jesi li prorok?, Ne, odgovori. Onda mu rekoe: Ko si, da bismo odgovorili onima koji nas poslae? On ree: Ja sam glas vapujueg u pustinji: Poravnite put Gospodnji! ARBEN: Amin!

    Stefan apaljiku

  • 206

    EPILOG

    (Poinje se sputati zavjesa sa poetka predstave sa izgledom fasade kue sve dok se ne spusti do poda. Za udo otvaraju se dvokrilna vrata na prvom spratu, prema gledaocima. Otud izlazi on sa lisicama na rukama iza lea. Iza njega Miltiad sa pitoljem uperenim u onova lea. Zatvaraju se vrata za njima. Iza panela, neprimjetno, glumci pribliavaju stolove i penju se na njih. Otvaraju se prema spolja i balkonska vrata i svi iz njih, kao na nekoj slici sa starim ramom, pokuavaju da vide ona i Miltiada koji se gube sa scene.)

    MILTIAD: (onu) Idi, naprijed, jer Partija, samo Partija e... e ti doi glave.

    (on i Miltiad izlaze iz scene.)

    KRAJ

    S albanskog jezika preveo Danilo Brajovi

    Stefan apaljiku

  • Biljeke o autorima

    Bilj

    eke

    o a

    utor

    ima

  • 208

    Poezija

    Zef Zorba 1920-1993Roen 1920. godine u Kotoru, Crna Gora. Godine 1941. zavrio je gimanziju u Skadru i iste godine upisao studije na Fakultetu drutvenih nauka, odsjek za politike studije na Univerzitetu u Padovi (Italija). Studije prekida usljed Drugog svjetskog rata i vraa se u Skadar, gdje se zapoljava u banci. Tokom perioda 1945 1946 radi kao reiser u Domu kulture u Skadru. Na scenu postavlja dramske komade koji vladajuem sistemu nisu bili po volji i nakon uestalih hapenja, 1946. godine biva osuen na kaznu zatvora zbog agitacije i propagande. Nakon izdravanja politike kazne, 1951. godine, biva osloboen i do 1980. godine radi kao raunovoa u preduzeu u Skadru. Iste godine se i penzionie. Umro je 1993. godine u Skadru. Preveo je djela svjetske knjievnosti: R. Forsea i D. Ungaretija, S. Kvazimoda, T.S. Eliota, B. ona, L. Pirandela, B. Krou i dr. Pisao je originalne komade, poeziju, drame i operske librete i dr. Nakon njegove smrti u periodinoj albanskoj tampi i knjievnim studijama privlai znaajnu panju. Tokom 2010. godine objavljena je zbirka njegove poezije pod naslovom Usne ugrijane gasom, sa predgovorom Ismaila Kadarea.

    Martin Camaj ( 1925-1992)Roen je u Temalu, u Dukainu. Od svoje este godine biva nastanjen u Skadru, gdje i zavrava osnovnu kolu i saverjanski koled. Odreeno vrijeme radi kao uitelj u rodnom mjestu i dvije godine u Tuzima (Crna Gora) i odatle, nakon to je dobio stipendiju za studiranje, odlazi u Beograd i studira na tamonjem univerzitetu zajedno sa grupom albanskih studenata. Nakon toga odlazi u Italiju na postdiplomske jezike studije Univerziteta u Rimu, 1960. godine. U meuvremenu predaje jezik i glavni urednik je revije Shejzat koju je vodio Ernest Koljii. U ovoj reviji se otkriva ne samo kao stvaralac, ve i kao kritiar i pomni posmatra mnogih problema u albanskoj knjievnosti unutar i van granica, u oblasti albanologije i knjievnog stvaralatva. Kao profesor albanskog jezika i rukovodilac sekcije za albanologiju na Univerzitetu u Minhenu znaajno je pomogao u produbljivanju istraivanja i studija iz oblasti albanske kulture. Umro je 1992. godine. Stvaralaku djelatnost je zapoeo jo kao mlad. Objavljivao je u novinama i revijama, naroito poeziju. Dva prva izdanja poezije: Frula meu brdima, 1953, i Pjesma livade, 1954. objavljuje u Pritini. Diela roman, 1952, Rim. Legenda, zbirka poezije, 1964, Rim, Lirika izmeu dva doba, poezija, 1967, Minhen, ovjek sa sobom i sa drugima, poezija, 1978, Minhen, Poezija, zbirka poezije, 1981, Minhen, Drana, madrigal, 1981, Minhen, Tresanja, proza, 1981, Minhen,Sprava za ribolov roman, 1978, Minhen, Karpa, roman, 1987, Minhen, Jesmine, dvije novele, objavljene posthumno, 2002, Skadar. Igra nakon veere, drama i Arandijeva svijea, drama, 1993, Kosenca. Nakon 1990. godine, skoro cjelokupna Camajeva djela se objavljuju u Skadru i u Tirani. Martin Camaj za svoje ivotno knjievno stvaralatvo nagraen je Nacionalnom knjievnom nagradom Zlatno pero i titulom: Nacionalna poast koju uruuje Predsjednik Republike.

    Biljeke o autorima / Poezija

  • 209

    Frederik Repja 1940-2006Roen je 1940. godine, u Skadru. kolovao se u rodnom mjestu. Pratio je dopisne studije pravnih nauka, istovremeno i albanski jezik i knjievnost na Univerzitetu u Tirani. Knjievnu djelatnost je zapoeo jo u djetinjstvu. Pisao je prvenstveno poeziju, prozu za djecu i odrasle. ivotne potekoe koje je preivljavao bile su najvie posljedica neslaganja sa nepravdom, pogotovo nepravdi slinim sistemima, zbog ega je izdravao zatvorsku kaznu iz politikih razloga. Objavljuje i ureuje novinu u doba demokratije. Pie za tampu slobodno i odvano o svemu to mu zapadne za oko. Posljednjih godina ivota je bio izuzetno usamljen. Njegova lirska djela su prevedena na strane jezike i izuzetno dobro ocijenjena u izdanjima knjievne kritike u zemlji i inostranstvu i predstavljaju predmet istraivanja radi svih novina koje je unio u modernu albansku poeziju, pogotovo druge polovine XX vijeka. Izdanja:

    Albanski rapsod, poezija, 19681. U ovom gradu, poezija, 19722. Doe vrijeme da umrem, poezija, 19943. Samoa, zbirka poezije, 20044. Izabrana poezija5. Daleki glas kolibe, roman, 19726. Seoski junak, prie za djecu,19687. Eranda, za djecu, 19698. Lakomislena pastrmka, za djecu, 19709.

    Doda Kaaj 1947-1998Roen u Bajzi Velika Malesija. Osnovno obrazovanje je zavrio u rodnom mjestu. Srednju kolu je zavrio u Kopljiku, a 1998. godine zavrava i visokokolske studije na Visokom pedagokom institutu u Skadru, odsjek za albanski jezik i knjievnost. Vie od 15 godina posveeno radi kao uitelj u Bratou i ou, Dukain. Tokom studija se isticao kao jedan od najznaajnih stvaralaca svoje generacije i ire. Njegove pjesme i poezija sa svim poetskim osjeanjima i muzikalnou otkrivaju snane emocije i izuzetan duh kojim odie njegova linost. Izuzetno je doprinio stvaranju, ouvanju i obnovi guslarskih i skadarskih pjesama. Nakon devedesetih godina se posvetio demokratiji kao poslanik u dva mandata u Narodnoj skuptini. Kaajevo stvaralatvo je izuzetno cijenjeno kako od italaca tako i od knjievne kritike toga doba i kasnije. Izdanja:

    Tradicionalne pjesme, poezija, 19851.Nebo oka, poezija, 19982.

    Primo lakuRoen je u Skadru, 1947. godine. Obrazovao se u rodnom mjestu, a visokokolsko obrazovanje je stekao na Univerzitetu u Tirani, odsjek Albanski jezik i knjievnost. Predaje u raznim srednjim kolama, uglavnom u Skadru. Jedno vrijeme je ivio u Grkoj, gdje se, takoe, posvetio knjievnosti. Potie iz porodice koja je tradicionalno bila bogata knjievnicima, prevodiocima i dramskim umjetnicima. Vie pie poeziju, ali pie i prozu,

    Biljeke o autorima / Poezija

  • 210

    bavi se publicistikom i knjievnim studijama. Obrazuje se i stie titule i nauna zvanja. Predavao je na odsjeku za albanologiju Univerziteta u Beogradu. Dobar je poznavalac stranih jezika. Objavio je: Cvijet noi, Poezija, 1994, Mjesec jednog dana, poezija 1995, I rijei idu u pakao poezija 2005. Studije: Odisej nikada nije stigao na Itaku (Martin Camaj, 2006). Jedna druga knjievnost. i druga djela. ivi i radi u Tirani.

    Sokolj Zekaj, 1948Roen je 1948. godine u Kopljiku. Osnovno i srednje obrazovanje je stekao u rodnom mjestu. 1966. godine, slomljenog srca, kako sam kae (imajui elju da studira knjievnost) nastavlja studije agronomije na Visokom poljoprivrednom institutu u Tirani. U toku studija zapostavlja to zanimanje radi upoznavanja sa svjetskom knjievnou, a naroit utisak na njega ostavlja turski pjesnik Nazim Hikmet, ne izostavljajui kasnije i druge, naroito francuske pjesnike. Od 1971. do 1991. godine radi kao poljoprivredni strunjak. 1993. godine radi u Javnoj biblioteci optine Kopljik, i u ovom periodu uvjerljivo i poetski stvara kvalitetno knjievno stvaralatvo. Pie i objavljuje istrajno ne samo poeziju ve i prozu, ali ne zapostavlja ni prevode. Privlai panju albanskog itaoca, a kritika otkriva u njegovom knjievnom stvaralatvu jedinstvenost. 2004. godine biva nagraen nacionalnim poetskim priznanjem Srebrno pero, za poetsko djelo Fantastino ljeto u izdanju izdavake kue Camaj Pipa, Skadar.2010. godine se sa porodicom naseljava u Tirani. Izdanja: Sunani predjeli, poezija, 1984, Tirana, Nemogua, poezija, 1993, Tirana, Ptice zapada, poezija, 1995, Skadar, Od strijepnje do... Poezija,1997, Skadar, asi za svejdoenje, roman, 1998, Skadar, Prsten i vatra, poezija, 1999, Skadar, Kantik za ljepotu kie, poezija, 2001, Skadar, Fantastino ljeto, poezi, 2003, Skadar, Pjesnik lae osjeaj, esej 2004 Skadar, Usamljena rua, prevedena poezija, 2004, Skadar, Duge se pojavljuju kad ih ne oekujemo, poezija, 2006, Skadar, Proklet i blagosloven, roman, 2007, Skadar, Zrelost, zbirka poezije, 200, Skadar.

    petim Keljmendi Roen je 1963. godine. Nakon zavrenog obrazovanja u rodnom mjestu dugo vremena radi i pie naroito popeziju i bavi se publicistikom. Sarauje sa raznim knjievnim udruenjima. Postaje poznat zbog umjetnikih dometa, miljenja, ali i smjelosti i nepomirljivog stava prema ablonima. U meuvremenu nastavlja studije na Univerzitetu Ljui Gurakui u Skaddru, na odsjeku za albanski jezik i knjievnost, koje zavrava 2010. godine. Posljednjih godina ivi u Tirani, nakon dugog boravka i rada u Skadru. Objavio je sljedea djela: Smrt ima fini ukus, poezija, 1993. Nasilje trave, prie, 1998. Nirvana, roman, 1995. Maieutika, poezija, 1998, 2000; dobitnik Srebrnog pera na nacionalnom takmienju. Pet gardijana, roman, 2001. Smrt ne dolazi, roman, 2005, pobjednik na nacionalnom takmienju Evropa naa zajednika domovina.Poznat je po prvodilakim poduhvatima, naroito za kvalitetne prevode na albanski jezik pjesnika Ungaretija i Montalea, kao i nekoliko romana, i dr. Njegov rad koji zasluuje panju je Antologija savremene albanske proze, 2004. Ne samo kao stvaralac i prevodilac, nego i kao analitiar, zasluuje posebnu poast u albanskoj kulturi.

    Biljeke o autorima / Poezija

  • 211

    Brikena Smajlji Roena u Skadru,1970. godine. Studije je zavrila na Univerzitetu Ljui Gurakui, u Skadru, odsjek Albanski jezik i knjievnost, gdje je odbranila diplomski rad na temu Poezija T.S. Eliota (1994).Od 1994. godine pa nadalje, sa povremenim prekidima je nastavnica albanskog jezika i knjievnosti u raznim skadarskim kolama, a u meuvremenu obavlja i drutvene funkcije. U revijama i novinskim dodacima je objavila preko 30 ciklusa poezije. Svojim izlaganjima i knjievnim studijama uestvovala je na velikom broju naunih konferencija u zemlji i inostranstvu. Njeno stvaralatvo je proireno prevodima, uglavnom sa engleskog i panskog. Prisutna je na brojnim pjesnikim skupovima na Balkanu, ak i u Crnoj Gori. Objavila je: Vuice umiru posljednje, poezija, 1997, Svakog dana gradim kuu bez ivera, poezija, proza, Tirana 2006, Tetovo 2006.U pripremi za objavljivanje: Eliot, poezija kao sa okondinim osmjehom (studija), asovi i usne, Mudrovanje za dvoje, Eduardo Moga, knjievni prevodi sa panskog. ivi i radi u Skadru.

    Arben PrendiRoen u Ljeu, 1971. godine, nakon zavretka vieg obrazovanja, zavrava Univerzitet Ljui Gurakui u Skadru, 1993. godine, odsjek albanski jezik i knjievnost. Iste godine se zaposlio na katedri za knjievnost gdje je i sada predava na sekciji knjievnosti ovog univerziteta na predmetima: Usmena albanska knjievnost i Savremena albanska knjievnost , nakon zavrenih postdiplomskh studija na nivou Master Drugi stepen knjievnosti na sekciji knjievnosti Univerziteta u Tirani, a od 2009. godine je nastavio doktorske studije knjievnosti pri Centru za albanoloke studije u Tirani. Dugo se bavi stvaralatvom, a imao je samostalna izlaganja i predavanja na domaim i inostranim konferencijama i simpozijumima. Stalni je urednik u izdavaoj kui Camaj-Pipa u Skadru. Knjievnu djelatnost je zapoeo jo 1989. godine, originalnom poezijom, publicistikim radovima i kasnije esejima i knjievnim kritikama. Objavio je U subotu upali svijeu , poezija, 1996, ponovo objavljena u novoj varijanti Djevojke ure da postanu ene, poezija, 1998. Svijee upaljene za ive, poezija, 2001 i Tekstovi i konteksti, studije, 2011, a u toku su pripreme za objavljivanje zbirke pria. ivi i radi u Skadru.

    Petrit Nika Roen u Darli, Puka, 1975. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stie u rodnom mjestu. Visokokolsko obrazovanje stie na Univerzitetu u Tirani, odsjek albanski jezik i knjievnost. Nakon studija radi kao uitelj u rodnom mjestu i istvremeno se posveuje knjievnom stvaralatvu koje je zapoeo jo u mladosti. Autorova poetska djela su privlaila i privlae panju iskrenim obraivanjem i snanim emocijama prirode koja ga okruuje i koju otjelotvoruje. Ovo se primjeuje jo od prvog izdanja koje je ne samo dobro prihvaeno, ve na osnovu koga je ocijenjen kao talenat sa svijetlom budunou. Objavio je: Jutro na Alpima, poezija, 1997, Fuga temporum, poezija, Tetovo, 2009, Bie unutar suda, poezija, 2010. Djela za djecu: Cvrak i mrav, prie i pjesme, 2004, Trinaest peligrinskih pria, proza za djecu, 2005, eseji i publicistika, 2007. ivi i radi u Fieru.

    Biljeke o autorima / Poezija

  • 212

    Ljedia Dui Roena je u Skadru, 1978. godine. Nakon zavretka srednje kole u rodnom mjestu, nastavlja studije na Univerzitetu Ljui Gurakui u Skadru, odsjek albanski jezik i knjievnost, koje zavrava 2000. godine odbranom diplomske teme Poezija Martina Camaja. Predaje predmet knjievnost u srednjoj koli Pjetar Mekala u Skadru, u periodu od 2002. do 2009. godine je rukovodi kulturom u Optini Skadar, a u meuvremenu, od 2007. do 2009, radi kao lektor albanske knjievnosti na katedri za albanologiju Filolokog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Od 2009. godine do danas radi u Optini Tirana. Od 2002. godine pohaa treninge i kurseve o edukaciji u okviru projekata za razvoj i profesionalizaciju administrativnog upravljanja javnim slubama na italijanskim univerzitetima (Bolonja, Rim, Venecija, i dr.). 2010. godine stie titulu magistra nauka etnologije folklora, na temu Lelekanje mukaraca u Dukainu, a trenutno pohaa doktorske studije iz oblasti etnologije folklora. Uesnica je institucionalnih knjievnih aktivnosti, dobitnica je posebne pjesnike nagrade u Francuskoj i sajmu u Frankfurtu, Salcburgu, posebnog priznanja u Berlinu, 2004. godine u Gracu, Austrija, i dr. Njeno stvaralatvo je veoma bogato originalnim knjievnim ostvarenjima, publicistikim i umjetnikim djelima i prevodima u raznim knjievnim organizacijama i izdanjima u zemlji i inostranstvu. Objavila je sljedea originalna pjesnika djela: Ave Maria plae, 1997, Zimska seanca 1999, Smrt mi se ini mukarac, Niko ne umire za mene, Skoplje, 2003, i Da mogu zaspati uz povratak ptica, 2011. Na italijanskom zbirku poezije Tempo di pioggia, 2000.U postupku objavljivanja su nekoliko prevoda, meu njima: Grolje Proge, roman Umberto Ekoa Subota sa prijateljima, roman Andrea Kamilerija, Marina, roman Karlosa Luiza Zafona, Igra anela, roman Karlosa Luiza Zafona i dr.Njeno knjievno stvaralatvo cijeni ne samo knjievna kritika, ve i italaka publika. Trenutno ivi u Tirani.

    Ljisandri KoljaRoen je u Skadru, 1986. godine. Zavrio je studije na odsjeku za albanski jezik i knjievnost Univerziteta Ljui Gurakui u Skadru, 2008. godine. 2010. godine je zavrio studije knjievnosti Univerziteta u Tirani, Fakultet za istoriju i filologiju, smjer teorija i knjievna kritika. Trenutno pohaa doktorkse studije iz oblasti knjievnosti na Univerzitetu u Tirani. Takoe, stalno objavljuje u knjievnim novinama i revijama: Svjetlost, Poeteka, Novi ivot, Emathia, Vijek, Obelisk, Milosao, Don Kihot, i drDo sada je objavio: Melodija harfe, poezija, 2006, Rabin bez oka, poezija, 2008, Velianstvena, Pseudo Longin (ko-prevodilac), 2009, Jevanelje (kao) po Jovanu, poezija, 2009, Izgubljeni rukopis sv. Mateja, poeme, 2010, Ne rekoh ti ni ivjeli, poeme, 2010, Satira u Fitinoj epici, studija, 2010, Neopjevano Jevanelje, 2011.Njegovo stvaralatvo je cijenjeno od kritiara i dobitnik je mnogih nagrada. ivi i radi u Skadru.

    Biljeke o autorima / Poezija

  • 213

    Drama

    Serafin Fanko, 1937 - 2007. Reditelj, glumac, dramaturg. Roen je u Skadru. Zavrio je studije filmske reije na Akademiji umjetnosti u Pragu. Nakon toga je nastavio za glumca na visokoj glumakoj koli Aleksandar Moisiu u Tirani, od 1960. do 1963. godine. Glumaku karijeru je zapoeo jo 1953. godine; od 1964. godine je radio kao glumac, nakon toga i kao reditelj u pozoritu Mieni u Skadru, dajui nezamjenljiv doprinos u stvaranju njegovog umjetnikog imida. Reirao je oko 125 izvedbi u pozoritima u Skadru, Tirani, Skoplju, Drau, akovici, Strugi, Fieru i dr. Izdvaja se po istananom rediteljskom duhu i eleganciji dramskog djela, po bogatoj scenskoj kulturi. Fankove izvedbe dobijaju tokom devedesetih godina novu irinu miljenja, obnovljivu snagu za prevazilaenje konfuznih stanja na aktuelnim istorijskim prekretnicama Albanaca. Tako, on je otjelotvorio smjele metafore na sceni, kostimografijom, izborom scenografije i dr. Najvie ga privlae mitoloki likovi i opisi realnosti, gdje iskazuje ponekad groteskni, izazivaki, ali kvalitetni duh koji upada u oi u izvedbama njegovih originalnih drama. Dobitnik je nekoliko nacionalnih nagrada. Nosilac je titula: Poasni graanin Skadra i Narodni umjetnik. Umro je u Skadru 2007. godine. Autor je sljedeih drama i dramskih komada: etvorica od armade, 1973, Roenje, 1975, Pjesma ponosnog bola, 1983, Pria o Magbetu, 1984, Hodoae po mukama, 1987, Zato?, 1991, Raziivanje, 1994, Quo vadis, 1997, Kucanje na vrata bola, 2000.

    Stefan apaljikuRoen u Skadru, 1965. godine. kolovao se u Skadru, a univerzitetske studije je zavrio u Tirani, odsjek Albanski jezik i knjievnost. Pedagog i nekoliko godina direktor odsjeka knjievnosti na univerzitetu u Skadru, seli se u Tiranu, u ministarstvo kulture i predaje estetiku i knjievnu kritiku na univerzitetu u Tirani i na Akademiji umjetnosti. Godine 1995. stie nauno zvanje doktor filolokih nauka disertacijom Fitina satira, a iste 1995. godine stie i titulu profesora. Uestvuje na mnogim naunim projektima i meunarodnim simpozijumima o knjievnosti, kulturi i umjetnosti, predaje na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na katedri za filologiju. U knjievnom stvaralatvu se prvo okuao u poeziji, pa u prozi i studijama, i ne zanemarujui ove knjievne forme, predaje se najvie dramaturgiji, gdje se pokazuje kao uspjean eksperimentator u jednoj drugoj vrsti dramaturgije koju stvara, ali koja umjetniki i scenski odie evropskom avangardom. Autorova knjievna djela svojom osobenou u cjelokupnom albanskom knjievnom prostoru, ponekad i neprihvaena od drugih, tiho trijumfuju i postaju vlasnitvo njegovih italaca. Objavio je Nita se vie od ovoga nije desilo, poezija, 1993, Zaustavljeno vrijeme, poezija, 1994, Rije za rije, poezija i proza, 2000, Prie za Anu, prie, 2002, Hronika po roenju, roman, 1996, Utupoz, drama, 2001, Cipele, drama 2002, Metamorfoza, drama, Vavilonska kula, drama, pet drama; zbirka drami, 2003. Alegretto Albania i druge drame, 2006. Pet krvavih komedija, 2010, Fitina satira, studije, 1995, Vodi za geografiju i sociologiju albanske knjievnosti, 1997, Tumaenje knjievnosti, studija, 1998, Moderna estetika, 2004, i dr...ivi i radi u Tirani.

    Biljeke o autorima / Drama

  • Izdavai

    NVO PROSTORY

    Brijeg ukovia br. 1, Podgorica

    NVO CENTAR ZA KULTURU CAMAJ PIPA

    Klras, Kodra 43, Skadar

    UNIVERZITET LUIGJ GURAKUQI

    Sheshi 2 Prilli , Skadar

    CENTAR ZA OUVANJE I RAZVOJ KULTURE MANJINA

    II Crnogorskog bataljona 2/13, Podgorica

    Za izdavaeVarja ukiHasan Lekaj

    LekturaPjeter DreajVladimir uriiDragana TripkoviKorekturaIvana VukoviLikovni urednikAna Mati

    tampa KRUGTira 500 primjeraka

    2011.