IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

POEZIJE I DRAME

Universiteti i Shkodrës «Luigj Gurakuqi» Shkodër

UredniciLjubomir Đurković

Pauli PeroAndrej Nikolaidis

Ljisandri Kolja

ISBN 978-9940-9385-3-6 (NVO Prostory, Podgorica)ISBN 978-99956-02-75-8 (NVO Centar za kulturu “Camaj Pipa”, Skadar)CIPcobiss

NVO Prostory, PodgoricaNVO Centar za kulturu “Camaj Pipa”, Skadar

Univerzitet „Luigj Gurakuqi“, SkadarCentar za očuvanje i razvoj kulture manjina, Podgorica

Podgorica-Skadar 2011.

IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

POEZIJE I DRAME

Ova publikacija izrađena je uz podršku Evropske unije. Sadržaj publikaci-je isključiva je odgovornost NVO-a Prostory, NVO-a Centra za kulturu Camaj Pipa, Univerziteta „Luigj Gurakuqi“ i Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina, i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Evropske unije.

Projekat Dva jezika jedna knjiga – Dy gjuhe një libër finansira Evropska un-ija, a ostvaruju ga NVO-Prostory, NVO Centar za kulturu Camaj Pipa, Uni-verzitet „Luigj Gurakuqi“ i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina.

This project is funded by the European Union

SADRŽAJ

Predgovor

Izbor iz savremene albanske poezije

ZEF ZORBA Pijesak iz Kira ZamorKukavicaRakija i lirika Prevod: Pjeter Drešaj

MARTIN CAMAJIzgubljeno vrijemeNepažnja Zmija i ženaCrne zmijeDva pokoljenjaStari jelenMalisorski ručak Prva elegijaNaša strastNa licu tog starca vidimBodljikava žica pod mjesecomPrevod: Anton Berišaj

FREDERIK REŠPJAAjkuna poslije borbe Ljeto što prođe Pisana samo za robove Noć arheologaNa zimskim poljimaO sebi Lažni prorociRozafo!Prevod: Ćazim Muja

9

12131415

2122232425262728293031

3233343536373839

DODA KAČAJ Govorio je čovjek…Dvadeset godina s tobomPasSjećanjeVečerasPrevod: Škeljzen Malići

PRIMO ŠLAKUEmigrantDođoh, vidjeh, ne pobijedihKiša nad gradomNjena noćBilo je vrijeme Rima Prevod: Anton Berišaj

SOKOLJ ZEKAJ BalkonKantik o ljepoti kišeDugaMajkaNa kišiPoluglasne pjesmeStarac plete ograduNoć na obali BojanePrevod: Škeljzen Malići

ŠPETIM KELJMENDI BeskrajNesigurnostZavičajSamo nekoliko časaka.RaskršćeKoprcanjePrevod: Škeljzen Malići

4041424344

4546474850

5159626364656667

686970717273

BRIKENA SMAJLJI DavljenicaVečeras sam sa zvijezdamaBol Bol ima svoj hir... Objesiću dušu na suncePrevod: Sehad Ljuljanaj

ARBEN PRENDISvijet je velika patnja Što se vani dešavaRazlomak za rješenjeMajko želja se vratilaĐavo u stomakuSestro, nemoj postati kukavicaMolitva za malu djevojčicuPrevod: Sehad Ljuljanaj

PETRIT NIKANajdivnija stvar DobrotaGorka balada Prevod: Anton Berišaj

LJEDIA DUŠISanBez naslovaDan karnevalaTijelo me na natjera da patim Prevod: Ćazim Muja

LJISANDRI KOLJASamovješanje Bojane O praznovjerju gmizavaca Još jednom o praznovjerju gmizavaca Opet o praznovjerju gmizavaca Prevod: Ćazim Muja

7475767778

79808182838485

868788

90919297

98100101102

Izbor iz savremene albanske drameSERAFIN FANKO

RaziđivanjePrevod: Danilo Brajović

STEFAN ČAPALJIKUPriča o gubitnicima ili Ne pljujte po zemlji!Prevod: Danilo Brajović

STEFAN ČAPALJIKUSveti Đon obezglavljeniPrevod: Danilo Brajović

Bilješke o autorima

105

143

177

207

9

Poštovani čitaoci,

U knjigama: Izabrana poezija i drame, savremenih crnogorskih autora / Izabrana poezija i drame, savremenih albanskih autora i Izabrana proza savremenih albanskih autora / Izabrana proza savremenih crnogorskih au-tora, čitaćete u prevodu na crnogorski / albanski jezik, značajna književna djela koja do sada nijeste bili u prilici.

Urednici naših knjiga opredijelili su se za reprezentativni izbor crno-gorskih autora poezije, drame, pripovjedaka i romana i za autore istih književnih vrsta, pretežno rođenjem iz Skadra, koji su pisali ili danas pišu u Albaniji.

Knjige, cjelishodno prezentiraju ideju projekta Dva jezika jedna knjiga – Dy gjuhe një libër.

Jer je književno prevodilaštvo nerazvijena djelatnost u crnogorskom i albanskom savremenom kulturnom i obrazovnom sistemu, uzajamni uvid u književno stvaralaštvo je sasvim slab. Prevodioci koji su uključeni u ovaj projekat uložili su maksimalne napore da kvalitet prevoda bude na nivou na koji nas obavezuje kvalitetno prezentiranje izbora savremene crnogorske i albanske književnosti. Dodatni napor smo uložili da prevla-damo nedosatatke institucionalne njege koja je neophodna da bi vještina književnog prevodilaštva sa albanskog na crnogorski jezik i sa crnogor-skog na albanski jezik bila na neupitnom profesionalnom nivou.

Ovom rečenicom u predgovoru knjigama Izbor iz savremene crnogor-ske poezije i drame / Izbor iz savremena albanske poezije i drame i Izbor iz savremene albanske proze / Izbor iz savremene crnogorske proze, apelujemo na institucije obrazovanja u Crnoj Gori i u Albaniji da otvaranjem kater-dri za albanski/crnogorski jezik i književnost i formiranjam programa nas-tave za književno prevodilaštvo, unaprijede komunikaciju dvije autentične i značajne kulturne cjeline, jer će, u svakoj političkoj i ekonomskoj orga-nizaciji regiona, Evrope i svijeta, u budućnosti, dati nezamjenljiv doprinos.

PREDGOVOR

10

Projekat Dva jezika jedna knjiga – Dy gjuhe një libër od 1. Decem-bra 2010. godine do 1. Decembra 2011. zajedno realizuju NVO Prostory, Podgorica i Univerzitet „Luigj Gurakuqi”, Skadar, sa svojim partnerima Centar za kulturu „Camaj Pipa”, Skadar i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina, Podgorica, a uz podršku Evropska Unije iz sredstava odobrenih za prekogranični program Albanija – Crna Gora u okviru in-strumenata za predpristupnu podršku (IPA) / Cross-Border Programme Albania-Montenegro under the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Component II, allocations for 2007 and 2008.

IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

POEZIJE

12

PIJESAK IZ KIRA

Bijeli pijesak bez sjajaGdje noću padaju zvijezdeNa hiljadeNečujno

Kao da su očiDječje očiKoje iznenada umriješe.

Zef ZorbaZe

f Zo

rba

13

Z A M O R

Ponekad se tužna pređakao čir u napukla srca,ponekad se čežnja pretvara u pristanište utješnih naricanja:pospani se ispružimo preko slivova jadavaljamo se kao nedonoščad po beživotnim veseljima i u gomilu padamo- ispržene jarebice – po ogledalima.

Dotakne se nebo od graje pune žučidotakne se smjelost:a u ušima neprestano zvoni„počivaj u miru,počivaj u miru...“

Ah, ne mogu više, ne mogu;povedite me...

Zef Zorba

14

KUKAVICA

Tamo gdje se zavidno udubila na proplankukrečnjaka ona trnjina rupagdje strmoglavo padaju i noć i dan,gdje se kočopere kao kule iz bajkenade, snovi, tamo gdje izviru na stotineživotinjskih zavisti, gdje bujaju strasti,pjenuši i ludila,gdje sve, gdje sve potamni, drž’ se uspravno podmukla,kukavico, nesrećna

Stijena pali i žari vrag i pakaožuč u mraku isparava, pa prestajeSmrt se ogleda u jednoj niti (čega se boji)Zvona se ovdje ne čujuSlatka riječ se ne pretvara u dvoličnu

(Nekada, oh, nekada)Ljubav se skamenila. Nema je više. Nema više,nema više sreće!Uđi, dakle, uspravna podmuklati nesrećna kukavico.

Šćućuri se sad u ćošku i sastavi,srce je krtina, a nervi su vrpcakoje samo vrijeme nadraži: zvučekao osjećanja – ne vjeruj: vilo!Ovdje nema svijetla, što će ti oči, dosadne?Rosikaju mlazevi na litici: zapuši uši!

Zef Zorba

15

RAKIJA I LIRIKA - Balada -

Možda tjeskoba, ili samo nevoljasa većim prostorom od soba,nedjeljom popodne izvede nas na put...... a put bijaše prepun ljudi koji se kretahudolje – gore, i jedni druge gledahukrivo, bez sjaja u očima (kao što se gledajukipovi od porcelana sa lutkamana izlozima Robne kuće, uoči Nove godine).Ali se naši pogledi gube u visine gdjezraci sa zapada zavijaju vratolomno sa krova na krov, zraci ti, jedinikoje mi hvatamo bez jakih smetnji –frekvencije naše o umjetnosti,estetici, teške riječi. A svijet se može i smijati zbog nas, kad šetalište ima ovoliko lijepih ženaodjevenih najlonskom odjećom,kad se slabine u talasima i ritmički ljuljaju;gdje vidiš takve ljudeu otvoreno pepeljastim odijelimakoji te pozdravljaju spuštanjem trepavica(pozdrav koji vrijedi koliko godišnja nagrada!)Svakodnevna lica ... ili poneki turista koji istražuje neobične rijetkostiVeliki Orah, Tepu, Bezistan,Jezersko pristanište sa galebovima,i koji teleobjektivom od stotinu santimetara, sa krova Turizma, počne da iz daljine snimaGavranovu jamu na Cukalju, ilivrh Velečika. „Eh, da ...“ – reče ti

Zef Zorba

16

i ne progovori više, jer za drugim riječimanema potrebe, ni ironija.Ali ne mogah trpjeti: „A zašto ne izlazimoiz ovog vrtloga? Evo nam prazan sto..“ - Slažem se, - odobri mi ti...i sjedosmo.Najzad dođe konobaricau plavoj kecelji, gdje mjesec i neonstvarahu srebrna svjetlucanja;ali bez osmijeha na usnama (i onda pomislihda nam možda prilazi neki ekspresni automat;da li me razumiješ? Blistavi ekspreskoji ti zamagli oči, a potom izduši i plače.)Uistinu... Na naš tamni stopostavi četiri čaše rakije...Ti si uzdržan, ja nimalo: viknuh:„Hoćemo dvije rakije, ne četiri! dvije rakije...i dvije lirike...! – Kakvi?!...“ – puče gromi pade nasred trga koliko jedan obelisk,njen znak uzvika... i tri hiljadesrca se u mjestu skameniše, i duplo više očijuprobiše mrak preko krovova, ko imade ruku u džepu, brzo je prebaci na usta,da bi zaustavio viku. Na kraju,glasom kao gramafonskim, preko keceljeizbeči se svraka; “Nemamo.“ Htjedoh pesnicom udariti po stolu (čašesa pićem bih prosuo u vazduhplastični stolnjak) ali mi ti zaustavi ruku,i dobro učini: „Nema veze“- reče joj i svraka ode. Zatim mi nasmijanareče tihim glasom: „Možda su lirike u rakiji...“ Ja se uhvatih za glavu: kao da se ništa nije dogodilovarničavi tok oslabi

Zef Zorba

17

(i nazva je „živahnost“) koja ponovo bljesnupo bulevaru, isto, sa moromsa istim snom što ni sebi ne kazuje:strah sakriven osmijehomstereotipi voštanih manekenki,sa plavim džemperima, sa orguljama,žutim kao prezrelo voće... i očima bez beonjače...nalik na one kipove, kada smomeđu njima vukli naše karavane jadnikaa oni se napraviše da nas ne vide.Malo ko nas slijedi – možda se ne razumjesmo –Ali, bilo kako bilo, odavno se ohladismo...)Ti uze jednu čašu rakije u ruku a ja drugu.U dvijema čašama na stoluplivaše po jedna bijela zvijezda, i drhtaše,i sijaše... ne popismo rakiju,već spustismo čaše; nastaše četiri zvijezde.„Ah, povikah razjedinjen, - ah, kako ne dolaziponovo konobarica, da nam donesejoš stotinu čaša rakije,da napunimo sto zvijezdama!...“Ti mi opet odobri, ali: “Šta ćeš...?“reče i isprati riječi osmijehom.Ostadosmo kao dva jadnika...A ko znado kad bi ostali sagnutih glavada nam neočekivano ne priđe onaj par stranacašto snimajuvrhove. Dođoše kod nas s molbom:„Can we join your table?“I sjedošeu dvije prazne stolice. „Amerikanci?“ - obrati im se ti. „No, nein, njet, no...“odgovoriše brzo.Bijaše ona kao plazma.

Zef Zorba

18

Dok joj po spuštenoj kosi kao gavranovo perje, vrtoglavo plivahu jonska plavetnila i mirisahu na jabuku i kupinu...Lice pokrivaše rukama, ali joj blistašekao slonovača među prstima; a dva njena oka- dva izvora koji blistaju na snijegu, dvastereoskopska ekrana na kojima se sa žaljenjemprikazuju saksofon i zemlja i nebo. – - „ Vidi, reče mi – gdje je našla cvjetove jorgovana, premda,sada, u julu, nema takvog cvijeća;kako joj se, pri disanju, jasno primjećuje čežnjaza susretom na stadionu, ili djevojačkasladostrast koja traje samo stoti dio sekunde.“Ona u bluzi pirinčaste boje, cijeleoslikane školjkama, žutim, plavim i ljubičastim.On bijaše vitak i visok, čak višiod svakog sveca El Greka. Neprestanoimaše lulu a dim mu obavijaše glavu naokolo kao praskozorjesačinjeno „mlazom“ sitne zlatne prašinekoja mu punjaše oči varnicama,a riječ mu zvonjaše kao u kosmičkom brodu,bilo za molbu, ili za mirisnu grančicu,ili kad se umiri plač novorođenčeta,ili kad govori o talasu koji sa slašćumiluje pijesak. Kad mu ona nasloni glavuna rame, sa plovećim morskim travamakao da se njome obložio; i lagano - lagano počepjesmu punu slova „S“ i ispredenim samoglasnicima,melodiju koja je privukla trg, bulevar, boriće,blistave zvijezde na nebu, čak i lahor.„ Oh,- šaputah izgubljen - she can hearthe daisies grow“.

Zef Zorba

19

Koliko čaša popismo?Ko da ih izbroji? Zdravice i stihovi digli su nasiznad oblaka kao baloni. „Odakle dolazite?- upitasmo ih. „Iz Parnasa, polarnog brijega,gdje sviću sjeverno polarne zore...i zrijevaju narandže?” „Ne - nasmija se ona -iz Sahare, možda zvuči kaofatamorgana, ali se uistinu javlja;usred ljeta se zaledi duboko oko, tu se održavaju takmičenja u klizanju na ledusvake godine. Kolike „osmice“, kolike „spirale“ prave na ledu, kad biste ih vidjeli - divota!...“„ Just as in California - potvrdi on - Nekada su tu podigli jedno skladište.“- dodade sa sjetom - Maintenant il n’ y a pas. Sadanema „skladišta“ sa...ali gradimo jednu rampu- glas mu se ugasi. Ali ona reče tiho„Qu’ importe, my dear! U jamama troglodičnim, ipak, dobro nam je, opećićemo se. Novitetima nema kraja... Smrt nam ne može ništa,zatim iz stereo radijaslušaćemo ponovo Mocartove kanone...„In un tedio malcerto Il certo tuo fuocco...“ I svijetla se neočikavano ugasiše. Stiša se zujanje puta;kao da je pala crna smrt - i svaki se pokret smrznu. Cio trg se kradimice isprazni a tišina tresnu u gomilu sve naokolo ...zavlada tajac koji guši;bjesnila je tama...Ali mi gledasmo uvisgdje sijahu zvijezde.„Nun hre methusthen kai t’ina pros bianponen epeide kathane...tyrannos!...“

Zef Zorba

20

- on podiže čašu i viknu na sav glas.I svi ustasmo na noge i ispismopune čaše a zatim ih bacismo po cementnom podu kafane;isprva odjeknu pod - a potomisprazni se cio trg, i cio grad zagrmje, i radost i veselje se rasprostraniše:Nun hre methusthen – hej! Nunc est bibendum,Nun hre, nun, hre!... Tako kao plamen vatreni trkomsiđosmo nasred trga, uhvatismo se ruku za ruku, i ona je kolo vodilavrteći maramom sa glave.„Hej, pomjeri se goro, dok mjesec ne zađe,da nam svijetli ove noći!.... A nas dvojebijasmo u sredini i svijet nam se činjaševelik kao sunce.

S albanskog jezika preveo Pjeter Drešaj

Zef Zorba

21

IZGUBLJENO VRIJEME

Putnik, jednostavan čovjek, ni previše mudar, ni pjesnik,upalio je ugašenu vatru u zapaljenom i sagorjelom pepeluna ognjištu. Probudio je vodene zvuke iz sna i dodirnuo zrake sunca u okicama biljke na prozoru. Nešto se zaustavilo u vazduhu i čekalo je u tišini kao sablja da padne.Samo tada se sjetio da se vrijeme nije vratilo sa njim u zavičaj.

Mar

tin

Cam

aj

Martin Camaj

22

NEPAŽNJA

Iza ponoći mjesec je prosuo zrakeSa vrha stijene sve do rijeke.Djetlić, pošto se zasitio sna,pjeva među zracima: oči, dvije kapi vode, svijetle i pjesmakaplje u dolini, u mraku.

Neko kraj rijeke u osvit nađeslomljeni kljun djetlića i reče:šteta! Gledaj ovaj zvuk što padei prsnu na kamenu.

Martin Camaj

23

ZMIJA I ŽENA

Ona je sinoć zaboravila svoje tijelootkrivenoa ujutro ga je našla kao sliku obješenu o deset hvati široki zid:gledala ju je gledala i nestala.

Njena odjeća se suši kraj morasa zmijskim svlakom na kamenu.Gmizavac reče da će ona ponovodo popodneva doći.

Kasno poslijepodne, prevarena zmijaizađe ispod kamenai iskezi se samoći u lice,obuče staru košulju i odeda spava.

Martin Camaj

24

CRNE ZMIJE- Arbanaški motiv-

U dračama su crne zmijea ti si gola pod nebom.U dračama su crne zmijei sjede usna do usnei sjede usna do usne,a njihov život je bijelbijel bijel pod suncem,a život bijel bijel,pod suncem bijel bijel.

Pčelice medom oblažuoblutke suvih potoka.

Martin Camaj

25

DVA POKOLJENJA

Moj otac je bioČovjek tužnog izgleda,maslinovo stablo bez lišćasa crnim zrnima na svakoj grani.

Riječ mu je odjekivala među namastrahovitokao urlik ogladnjelog vuka usamljenog među grebenima.

Moj brat preuzenjegovo mjesto,moj bosonogi brat- crveni sjeverac na horizontu -

Dahom potpiruje vatru u jesenpunih ustai sve varnice postaju mu sinovi.

Martin Camaj

26

STARI JELEN

Pastiri su izdajno ostavili planinu pustomza toplotu zimskih pašnjaka.Spuštaju se stazama glasno razgovarajućina ženske teme i smiju se vodi potoka koja se otresito prosipaiz zdenca u zdenac.

Stari jelen podiže glavu iz spaljene zemlje,zapazi požutjeli list. Zatimpođe i započe kavgu sa sinovima oko košuta.

Slomljen i on ostavi planinu i stade slijeditiosmijeh potoka nizbrdo, strijela iseljene vatre za mjesta u ravnici, i zimske travekoju nikada neće dodirnuti!

Kada ga ubiše, pastiri mu otvoriše očne kapkei vidješe među zjenicamamnogo jelena kako piju mlazeve vode.

Martin Camaj

27

MALISORSKI RUČAK

Danas je osvećena krv.Dva metka su stropoštala na zemlju jednog čovjeka.

Danas je osvećena krv.

Pod sječivom sjekirerasprsnu se lobanja vola kod potoka.(Veliki ručak se sprema danas!)

Danas je osvećena krv.

Bijesni lelek se miješa sa mirisom mesa međ’ vatrama.A jesenje lišće pada spaljeno na bijele kapemeđ’ stolovima, napolje.

Noć. Na groblju iznad brdaNova zemlja, novi mjesec.

Martin Camaj

28

PRVA ELEGIJA

Kada budem iscrpljen od muka strmih godina kao stijena,neka ti ne bude žao, Taze, mene opruženog na daskama smrti,jagnjeta pripremljenog za žrtvovanje.Ostavite starice neka nadamnom plaču tog danaza svoje ljude, odavno mrtve.

Još jedan amanet, ženo: Kad umrije moj otac, zaklasmo dva bika da zasitimo gladne i mrave na guvnu mrvicama hljeba.Ali ja ću umrijeti među vazda sitim ljudimazato na mojim zadušnicama poslužite samo gorku kafu.

Martin Camaj

29

NAŠA STRAST

Miris špilje na kamenu.Miris djevojke koja pod suncem jede Cvijet šljive.

Strast topolana obalama naših rijeka je sjeverac.Bratu nijesam nikad tražio dio, ali on mi ga dade:spaljenu zemju bez hrastova koja se kao kreč gasi i davi u Drimu.Bratova strast je zelena dolinaa moja strast je sani pastirove vatre noćuna vrhu Krrabe i Bolla.A moj brat to zna i podsmijeva se.

Martin Camaj

30

NA LICU TOG STARCA VIDIM

Na licu tog starca vidimkraj svakog čovjeka i svoj.Ruka mu drhti dok prinosi kafu usnamaprisjeća se svih grijehova.

Čovjeku sitnih noćnih sati,kamenjarke sa crnim repovima u rukamavrtjele su se kao mlinski kamen u mrakui kljukale mu mjesečevo svjetlo međ’ očima,koje danas ne razabiru stvari tri koraka dalje.Boli me što nosim zajedničko ime sa njim, i što sam radoznao kao oniako sam zaljubljen u mjesečevu svjetlosti jutarnju međ’ crnim očima il’ plavim poput neba.

Martin Camaj

31

BODLJIKAVA ŽICA POD MJESECOM

Ne mogu zaboraviti mjesec nad glavomkada bijaše opasan kolutužarenog gvožđa. Dodirivao sam kostimojih pleća, skamenjenih,i sebe hrabrio.

Bodljikava žica, granica svijeta;ljudi sa one strane bijahu obučeni i bez iskušenja u duši, mi sa ove strane goli jedni pred dugima.Kroz tanke grudi mogao si nazrijetiiznutrice: prvi put spazihda su i srca raznobojna.

Mjesec je polako hodao nad glavom:astronomi oko žica su ga posmatralisa dugim dvogledima u rukama.

S albanskog jezika preveo Anton Berišaj

Martin Camaj

32

AJKUNA POSLIJE BORBE

Crnom maramom nad očimaSastavlja polakoPod tananom maglom zvijezda, u dekoru kamenaEpske elegije.

I vjetar plačem zove po stijenama:Omere!I lavine se kotrljaju od bola:Omere!I jesen čupa kosu od lišća sa tužbom:Omere!I grom bježi stiskajući rane:Omere!I mjesec se ubija po gorskim potocima:Omere!Pomjeri se, sine! Pravi mi mjesto u grobu, o dušo...

Frederik RešpjaFr

eder

ik R

ešpj

a

33

LJETO ŠTO PROĐE

Ljeto što prođe rastuži neboKao što tugujem ja za tobom.Nad pustim plažama, punim bolaUrliču gromovi lelekom

Negdje rubovima gradova sa maglomPojaviše se oktobarski karavani,Zaboravljeni folklor kiridžija I mazge natovarene kišom.

Frederik Rešpja

34

PISANA SAMO ZA ROBOVE

Sužnji nezahvalni,vi ste do jučeKod nogu diktatora ležali.I nazvali ste meneskandaloznimZbog moje slobodne riječi.

Enver je naredio smrtAl’ okove ste mi vi staviliA sada o meni pišete bajkeOkačite ih kao okove na zidove

Robovi nezahvalni i ludiStado servilnih i poniženih,Ja zidove i okove pljujem,Ja sam se sklon skandalu i slobodan rodio.

Frederik Rešpja

35

NOĆ ARHEOLOGA

Đe su pošli ovi poderani oblaciSa ovim munjama slomljenim na leđima?Jedan vlažni mjesecŠeta šutljivo ilirskim kaldrmama Neđe zagrmi...Ostarjeli radnik tajno žvaće molitvu Kod vrata u polumraku. Grmi.

ArheoloziSlažu posljednje bogove u sanduke:Neke slomljene, mokre bogove.

Pod abažurom, jedna lijepa AfroditaNasmiješi se svimaKao daleka, voljena poznanica...

Frederik Rešpja

36

NA ZIMSKIM POLJIMA

Prosijedi snijeg oklijevaKao stari bard nad zategnutim žicama,Dalje rastužene banderebrojne rastanke u prostor raznose.

Ti si bila u ovim poljima sa mnom,Brala si cvijeće pored puta nekada;Hoću da otkrijem snijeg sa svih polja Da se tebe sjetimSa cvijećem u rukama.

Sjetiću se i stare pjesmeKoju za te pjevahOvdje jedne noći;Evo, prosijedi snijeg sviraKao stari bard, na dugim žicama...

Frederik Rešpja

37

O SEBI

Pjevaše do bola usamljeni slavuj.Niko ne ču njegov glas,Jer mu nedostajaše kavez.

Frederik Rešpja

38

LAŽNI PROROCI

I bili smo zastrašujuće proganjaniI sa biblijskom biografijom.

Jadni vi, budete li vjerovali svakom razapetom!

I samo mi vas možemo odvesti u raj.Ako nam ne vjerujete, mi možemo preduzeti i mjere.Vragovi od neznalica!Amen!

Frederik Rešpja

39

ROZAFO!

Ovako se završi tvoja mladost!Nijesi svoga sina odojila valjano...Siđe veličanstvena u ogroman grob.

Sabile se magle u Malduinuzu,Zatim kamenje,Zatim vijekovi.I kroz sve ovoTeklo je vrijeme i tvoje bijelo mlijeko.

Šta si sanjalaDok se vijekovi i kamenje mazahu krvlju?Lutala si kroz crne noćiTražila si svoga sina

I mlijeko se pomiješalo sa krvlju...

Ovako si stigla do nas,Gurajući kamenjeGurajući vijekove;Kamenje i vijekovi, prskani tvojimmlijekom.Još uvijek mlada, uvijek plemenita,Svojom ljepotom Albanke.

S albanskog jezika preveo Ćazim Muja

Frederik Rešpja

40

GOVORIO JE ČOVJEK…

Govori čovjek, u okove vezanHrista i Kihota za heroje znam

Ruga se polubrat, mačem vitlaHrista razapeli! Kihotu se keze!

Ponavlja čovjek, u okove vezanHrista i Kihota obožavam.

Povika polubrat vitlajući mačem Biraj!... Smrt ili ruganje.

Doda Kačaj D

oda

Kač

aj

41

DVADESET GODINA S TOBOM (Flori)

20 godina s tobom,oči u oči.

20 slatkih godina,ja vatra, ti srce,ja slast, ti san,ja nebo, ti anđeo!

20 godina s tobom...

20 godina, usne uz usne,ja stih, ti muza,…ja poezija, ti pjesma,ja ruka, ti rukav!

20 godina s tobom…ja čežnja, ti nada,ja umor, ti uzvišenost,ja ognjište, ti vatra,ja smrt, ti grob!

20 godina s tobom…

još 200 godina s tobomoči u oči!...

Oktobar 1997

Doda Kačaj

42

PAS

Svaki dan, ujutro, na istom mjestu,Sretnem jednog psa, pozdravljamo seUplašeni, izgubljeni,Iskrivljeni, pospani…

Dok se smije, krije nešto za mene Na mjestu zuba:Mrtvi ugriz sa bijednim iskrivljenjemNogu

Svaki dan…Mutav, umoran,Mrtav, crkao…

Jednoga dana, ako ga ugledam kako leži kraj puta,Uzeću ga i sahraniti u pristojnom grobu!

Doda Kačaj

43

SJEĆANJE

Puhnula je svježina jutra,Prosula rosu po žitu.Jedno priviđenje mi je srce užariloĐevojke koja me je nekada voljela.Jedno priviđenje, jedna lijepa đevojka,Prva vila koju viđeh na svijetu.Opila me je jednim poljupcem,Kao najžešćim pićem.Pij, govorila mi je ljepoticaŠto više od ove tečnosti – soka.Bila je magija, zato me je privukla Bila je magija, ukopala me je na mjestu.Pij, rekla mi je đevojka ondaIspij mi sve sokove srca.Pio sam vino, o kako sam se napio vinaČas gorkog, čas slatkog.

1986

Doda Kačaj

44

VEČERAS

Večeras sam slatko spavaoKada se probudihRuku bijah na grudi naslonio

Tebe sam u snu snio!

S albanskog jezika preveo Škeljzen Malići

Doda Kačaj

45

EMIGRANT

Odeostavi za sobom brdo.

Vrati sedonese sa sobom brdo.

Krenu ponovoi ponovo ostavi za sobom brdo.

Kažuda je tamo gdje odlazipronašao planine.

Likovrisi, 1994

Pri

mo

Šlak

u

Primo Šlaku

46

DOĐOH, VIDJEH, NE POBIJEDIH

Minu vrijeme kada sam poželio otići daleko.Minu vrijemekada sam vidio moju nogu kako gazi to «daleko».Minu vrijemekada to «daleko» nije više bilo ni blizu.

Skadar, 1989

Primo Šlaku

47

KIŠA NAD GRADOM

Viseće sise oblakai izmrcvarena zemlja zasigurno je trudna.Nakon munjapejzaž je izgorjeli film.Nakon grmljavinaptice mijenjaju mjesta.Pod tušem kišeDrveće je golotinja koja stiska ideal vjetra.

Skadar, 1987

Primo Šlaku

48

NJENA NOĆ

Ti ode na spavanjezapali i zaboravi mjesecnad glavom tvoga neba.U ledenjacima tvojih čaršavatvoje se tijelo kao zalazeće sunce ispružilo, bez buke, bez svjetla, bez smrti.I ja, koji budan pod mjesecom bdim,osjećam miris crnih vrba koji dolazi iz beskonačnih valutaka i oblutaka djetinjstva, osjećam miris začeća grožđa, koji zelenim zvijezdicama ispunjava kaldrmu, osjećam ćutanje zvijezde koja nekome govoriprefinjenim jezikom svjetlosti,osjećam sve namjerno, često namjernojer moj današnji put prema grešci vodi me sa manje krivudanja.Tvoja je noć zatimgdje ja nijesam uspio zasaditikisjelo sjeme svjetlosti,niti krvožedni bršljan pobožnosti.I ja sam ovdjesa djetinjastom mišlju o tebi.Opet sam tui onda kada tvoju noć znadem razlikovati od noći jerOvdje, uvijek kada tvoja bijela nogagazi lažni mermer tužnih trotoara.I dok se penješ na vrh kose vjetra,podsjećaš me na lastavice koje nisko lete uličicom.I blato gnijezda ovlažuju žutom vodom tragašto neravnopravnim ostavlja

Primo Šlaku

49

svugdje na našem čelusve što odlazi i ne vraća sesve što se vraća ne odlazeći nikada, sve što niti odlazi niti se vraća.

Prekal, 1977

Primo Šlaku

50

BILO JE VRIJEME RIMA

Kad smo bili u šestom razredu često su nas izbacivali vanidva puta spavasmo na slami kad smo bili u šestom razredu.

U velikom platanu porastoše šišarkekupine iza škole postaše crnemaloj Miri izađoše siseNaš grad drži rekord po padavinama.

Voda za stado je imala ukus rđe,lišće platana je mirisalo na muško,tamničili smo cvijeće u herbarijume,pisali ljubavna pisma na zidovima WC-a.

Nebesko plavo nije imalo sjećanjePomračenje je kvarilo sunčevu loptuMoji prsti ostadoše uronjeni u boju Išli smo na vodu da ponovo budemo djeca.

Kad smo bili u šestom razredukazali bi mi “imaš lobanju ko...”često su nas izbacivali vanicijelo ljeto prespavasmo vani kad smo bili u šestom razredu.

Pefki, 1994.

S albanskog jezika preveo Anton Berišaj

Primo Šlaku

51

BALKON

Vrijeme brzo otopljava.Svjetlost srebrnih sunaca!Srčem kafu na balkonu, a pritisak mi u arterijamaraste kao živa na skali termometra.

Dan zrači bljeskom imaginacije.Kročim u njega kao u tunel od nesalomljivog stakla koje možda samo mijenja formu,ili stupam u nekakav prostor bez granica koji me pritiska,s vremena na vrijeme,zidovima koji se ne mogu vidjeti.

Šta mi je činiti? Da izdržim tu gdje jesamdok ne odem do odredišta koje još nisam ni odabrao;ili da ostanem ovdje do kraja, kad već jesam tu?A razum mi zapravo kaže - ni prvo ni drugo.

Ždrijepca kojeg nemam poveo bih do moje njiveu suton kada trava postaje plava, pod zvijezdamakao kad su se čula prelijepa zvona djetinjstva.Vjerujem da je sladak i prijatan poput čokoladeod kravljeg mlijeka,a miriše na ljubičice i kamilicu.

Moja mala njiva!Ograda kamena i drvena.Sjećanja na prozor zeleni.Oči pune sažaljenja!Uvijek sam nosio sa sobommiris zimskih voćkipozlaćenih u kovčezima noćinalik zvijezdama i mjesecu.

Soko

lj Ze

kaj

Sokolj Zekaj

52

Na stanicama puta koji vodi u budućnostgdje se želje ulivaju kao tople vode,usne osjećaju žeđ za ranim sjećanjima,pupoljak mraza u kojem je zaleđen uzdah prve ljubavi.

Kako je vrijeme prohujalo! Kao vjetar nad krovovima.Izgubio sam ono što nisam imao.Izgubio sam i ono što nisam znao da nemam.I puno drugih stvari, od svega i svačega pomalo. Mnogo toga dolazi mi u sjećanje u fragmentima,na primjer bluza nekakva poderana i u ritama,koju još nisam izbacio iz garderobe.

Otac je umro.Oh, tijelo mi je otežalo kao zemlja! Ograda pala od silnih kiša. Trava je rasla i isušila se u humus se pretvorila za novu travu. Čežnja me je silna danas obuzela Kao što slana pada u sjenoviti dio kuće,I injem gluvonijemim obavija cio decembar.

Lisičja koža na suncu, crna kokoš na travnjakuZraci sunca šaraju staru kofu obješenu na grabulju,koju vjetar njiše kao praznu stvarza koje nas vezuje slučaj, ne smisao.

Sa obeliska cvjeta kod morskog tjesnaca,nestaje i vraća se buka nevidljivih stvari,Svaka mi ostavlja po nešto, neprimijećeno.Svaka me mijenja, a da i ne osjetim.

Duša mi je puna ranaMožda zbog toga što nemam rana,a možda su rane te koje traže dušu koja nedostaje.

Sokolj Zekaj

53

Uvijek sam volio da imam svoj voćnjak,da uživam u darežljivom šuštanju lišćaprelivu boja koje provaljuju u podne,pozlati na nabubrelim plodovima i stomaku zelenom što sliči materici.

Slijetali su na moj prozor polomljenih okana ljetnje zvijezde, jesenji mjesec,priljubili bi mi se uz rame kada mi je bilo najtežei kada sam žedan i pometen patio u stanu u kojem nije bilo vode.

Sinoć nisam oka sklopio prisjećajući se prošlosti,One kuće iz mojih snova u koju smrt nije dolazila,Mada sam je ponekad vidio, delikatnu i ljupku,Stvorenu da izgleda kao da nije od ovoga svijeta.

Sjećao sam se prošlosti, zato oka nijesam sklopioili obratno, oka nijesam sklopio, zato sam se sjećao prošlosti.Sjećao sam se kao što se vodopad sjeća svog dalekog izvoraili drvena trpeza vitkih stabala u šumiili iznurene izbjeglice bijelih kuća na brdašcu, sve nalik tuzi starog češljakojeg nalaziš svuda po kućiali nikada gdje treba da je, kraj ogledala.

Na granama na kojima vise kosa i srp,drijemaju i zarđali plug i stare alatke.Dok se smokve suše na pleteru, po vas dan i noć se čuje delirijum cvrčka.

Žutilo polja bilo je mekše,isparavao je manjak ukusa dana provedenihsa Ljepoticom Zemlje po uskim stazama,sa zmijama prošaranim žutim prstenjemkada stvari gore od želje da budu viđene na sceni.

Sokolj Zekaj

54

Ali će na scenu pasti tamna sjenkaSadašnjeg od sjutrašnjice.

Mališa, kako si dobar!, kako si uopšte stigao tako daleko?

Trahit sua quemque voluptas!1

Nešto kao ljeto. Da, bilo je ljetojer je Đurđevdan bio ostao daleko,a osjećala se potreba za kišom iako je vazduh bio prijatan.

Stazica što vodi do parka tako je ugodnakao žena koja se propela da dohvati granu,kao stih poeme koji krije posljednju tajnu,kao portret Modiljanijakao sjenke drveća koje se izdužuju u poslijepodne,

kao ova poema od zemaljskih riječi,ljubičica mala ali lijepa jer je malakao ova pjesma kojoj riječi dolaze iz srca, Kao sva srca koja gore A vjetar im raznosi pepeo,jame pune beživotnog kamenja,vazna za razigrane ljetnje ljubičice.

Voda iz kofe kaplje u bunarA odjek dolazi u talasima.Prošlost ishlapi kao magla, poput karavana koji u suton Nestaje u horizontu sa ocrtanom siluetom u oblaku ljetnje prašine.Prošlost nestaje bez traga kao da je nije nikada ni bilo.

Sjećam se moga oca, omršalog,(naši su očevi ostarili u kamenolomu tucajući okamenjene snove)1 Svakogprivlačionoštomudajezadovoljstvo.(lat.)

Sokolj Zekaj

55

kao i košare pune zlatnog voćau mračnom kućerku gdje se izvodi mala noćna igradok rominja kiša prepuna iskrica svjetlostia ja ih se živo sjećam i nakon toliko vremenapremda slutim kako su sjećanja uvijek nedovoljna.

Kao što se posijano sjeme otvara na njivama tako mi sjećanje otvara knjige, iluzije, snove koji slijeću kao nevidljive ptice, ili su već tu kao slijepo kamenje razmješteno po travi.Neko dijete izvodi akrobacije na drvetu sa samopouzdanjem pelivana,Nad jednim bujnim grmom kupinaumjesto sigurnosne ogradegdje se vide vile u ritama i dronjcima.

Danas ne kudim prošlost niti je hvalim.Rijeka prosto teče u smjeru u kom je trebala tećiPtica svija gnijezdo gdje je vodi željaPsić laje na magični mjesec iznad ogradeTrčkara i proviruje čas na jednom, čas na drugom procijepu.

Zemlja buja onda kada je ništa ne može zaustaviti.Iz tvojega tijela zrači svjetlost i budi se voćka.Ništa nam nije dalje i dublje nego naše sopstvo.

Ponekad uzmem za ruku (kako mnogi misle) neko zapušteno dijete i želim mu pokazati put, dajem mu čokoladu,pokazujem mu kako treba da je otvori, i kakone treba da je lomi,a on mi kaže da sve to već zna,i da mi može pokazati puno drugih stvarikoje ja nijesam naučio niti znam za njih,a neću ih ni saznati sve dok ne upoznam umjetnostgatanja iz cvijeta nerine

Sokolj Zekaj

56

Voćka uzima život iz vode Gdje vidi sebe. Dijete kaže: Ja sam voda! Jesi voda, kažem mu. Dijete kaže: Ja sam voćka! Jesi voćka, kažem mu.

Kao tok koji protiče ispod lišća,Puna si odraza prostih stvari,Kao pjesma, ptica, kao oči i kao briga,Kao kupine na vlatima zlatne traveKao neuhvatljivi gušter na osunčanom kamenu,Kao vidljivi i nevidljivi glas:Ne prevršuj mjeru! Ne prevršuj mjeru!

Još malo pa će suton. Pašće noć nadČitavom Evropom. Oni koji čekaju, pale svijetla.Ko je na putu, ubrzava korak.Kraj mola tragovi na pijesku gube se u tmini.

Nalazim se na raskršćuKao jelen koji se probudi uplašen Sred pucnjave i odjeka.

Ja sam ona dva oka koja vise obješena na omči Uže vezano na sam vrh neba!Znam kuda me vode svi puteviAli ne i šta se krije s one strane.

Mjesec upravo klizi vrhovima breza na groblju,Zraci dopiru do bijele ograde i presijecaju je nemirnim sjenkamaTu gdje je neko stao, i ne mrdaSamo posmatra parcelu zaraslu u mrku travuDok zvijezdani komadi hlade vodeU našem mračnom tijelu.

Sokolj Zekaj

57

Osjećam i ono što ne vidim sluteći da Stvari koje su nekada bile ne mogu ne biti više.

Kao baštenski nož zaboravljen na nadstrešnici kućerka,Kao volovski rog na starom sviraluKao tužno rzanje usamljenog ždrijepca na poljuU sumrak kada ravnicu pohodi mlad mjesecPrivirujući kroz rijetke krošnje drveća.

Pa zar je iko ikada ubrao magični cvijet sreće!Zar je duša samo saksija koja ne osjeća bol!Zar nam se sreća ne javlja ponajprije kao san?Zar nije svo bogatstvo koje imam ova moja duša?

Noć je ujam a balkon čamac.Gdje sam to ja sada, i šta sam?Kada sam ja bivao pijesak, šikara, jelka,Što si ti ono bila?

Želim da te podsjetim da suSve prekrasne stvari, skupeSve su dragocjene, lijepe su kaozelena svjetlost smaragdaKao nesalomljiva šutnja smoleKao pucanje leda koji se lomiNa rijeci mojega bića

Kao plamen što se rasplamsava u Đurđevdanskoj noćiKao pčele i suncokret, kao ljetoŠto treperi prstenasto oko vatre,Kao naš prvi grijeh, iz nehata i neznanja.

A sada neka bude tišina kao što snijeg Pada na privremene vatre!Nijesam ničiji gospodar,

Sokolj Zekaj

58

Samo sam klijent moje njive(sa nešto malo znanja o Aresu).

Kopao sam da pronađem čudnovatu prizmuNa kojoj su zapisi o stvarima za kojima gorim od znatiželjeDa ih spoznam, o sebi, o sporazumu, o dokazu prisustvaSolidnije stvari od zvijezda. Da li je to samo priviđenje? Pijanstvo u zori početaka koji nemaju kraja? Ko zna, molim te, postalo je hladno, Šta to ne bi trebali da izgubimo.

Bacio sam pogled na mrak. Šta to vidiš?Život, rekoh, tvoj i moj, i neku napetost što visi poput lanca sa grede nad ognjištem.

Oh, uđi unutra! A ako ne želiš, nemoj ućiSamo ogrni sako, i nemoj da ostaneš dugo, naročitoNemoj da okasniš, jer ja odlazim!

Sokolj Zekaj

59

Glaciers, soleils d’argent, flot nacreux, cieux de braises! 2

KANTIK O LJEPOTI KIŠE

Šušti kiša po krovuMeko kao da je srčikatišine što se neosjetnoširi po ljudskoj duši.

Silazi sa neba do nasKao duh vječnosti.Korakom zeca gaziPo pijesku i šumarku.

Magija tužna nas obuzmeA srce pati ili osjećaSlasti olakšanja?Samo voda rominja.

Drhtiš na svjetlosti,Vezan bez šavova Dok miluješ nam osjećanjaUsidrena u zvijezdama.

Nevidljivi zrakSmrznuta bešumna,

2

Sokolj Zekaj

60

Vizija laka i lijepa Poput oka pospanog.

Sa najvišeg sprata Pročešljava zrak kao grabuljaUstajala voda za svakog Što kotrlja lagere

Zlatnih kapi, kao da padajuIz samog zenita. I šta li to zbore izvorimaI brazdama u izmaglici?

Škrguću sokovi i umPoljem gdje trava raste.Poljem i jezeromPoput ribljih srebrnih krljušti.

Jadnome natapaju grobA cvijet je ukras duše.U molitvi živihNad oblacima ga digne sa parom.

Znalački žanje žitoPastiru daruje sanPostelju radošću ispuni Medom optoči dječji prst

Sokolj Zekaj

61

Trpeza krojačaZapočne ples bojeKakvo osvježenje za čovjekaO ljepoto od kiše!

Sokolj Zekaj

62

DUGA

Duga se digla s jezera

Osvijetlila je svod nad šumomI očas nestala

Pala je na mene kao brigaVjetar je duvao, češljao mi kosu Lijepe brige.

Sokolj Zekaj

63

MAJKA

Majka mu je sašila žutu košuljuOd oca je naslijedio čiftelijuAli godine školovanja su misterijaPorastao je, proljepšao se, ušuškao ljubavlju

Sada u dalekom gradu živiSa jednom lijepom ženom Ipak kad se ponekad sjeti čiftelijeŽice mu zaigraju u slomljenom srcu

Najomiljeniji je u kvartuStarice voli kao svoju majkuSamo što joj sin koji vozi FolksvagenKaže da on i ne poznaje svoju baku

Majka samo plače nad pismimaKoja joj stižu sve rjeđe Kada čuje sirene vozovaPriviđa joj se jedna žuta slika

Sluh ju je pomalo napustioRiječi joj dolaze kao grmljavinaŠta je sine? pita sa i bez razloga Da nije neki voz ispao iz šina?

Sokolj Zekaj

64

NA KIŠI

O, kako se usamljen osjećaš zbog kiše!Ne znaš ko te voli niti koga volišDruštvo tek jednom stvari odišeKapanjem što jednolično plavi okoliš.

Magla svilena iz potoka se dižeI na krošnjama kruške treperiDanas mi se čini lakše i bližeSve što je srce držalo iza dveri

Maštanja neka davna, pramenKristalno plavi i pozlata zvijezdiPadaju nam na dušu kao kamenU mraku i gluhoći koju kiša gnjezdi.

O, kako se usamljen osjetiš zbog kiše!Ne znaš ko te voli niti koga volišDo crnoga mora na tebe sve kidišeA ti samo prošlost možeš da izmoliš.

Sokolj Zekaj

65

POLUGLASNE PJESME

I Svitanje

Noć sa krilima u vazduhuPrevija se laganoOpažamo, malena,Tragove svijetla na travi.

II Pred veče

Srebrna kupola minareta buktiOd posljednjih zraka sunca na zalaskuI brzo se ugasi kao svijeća na vjetru, dok seGore na nebeskom svodu jedna zvijezda gasi.

III Bijela noć

Kao gnjurac zagnjurih u noć bijeluI prošetah skrivene magije okeanaDvije drevne amfore oduzele su mi dah A moju je bistu zora uzela u naručje!

Sokolj Zekaj

66

STARAC PLETE OGRADU

Starac neki plete ogradu na njiviOd trnja ju je isprepleo cijelu A gleda je zatim s mirom u dušiKao da vidi sjajni zid od mermera.

Trnje mu je izbrazdalo ruke Kao što je izbrazdana i njiva njegovaKrvlju se ona zaliva blagoslovljenaKao da će je posijati zlatom.

Ali šta je zlato? Skrušeni staracZapali cigaretu kraj vatrenog okaIz usta mu izlazi plavi dim Kao da mu zlatno srce gori.

Sokolj Zekaj

67

NOĆ NA OBALI BOJANE

Izvire iz jezera i uliva u more I teče vječnoČas u lavinama čas mirno Kao naši životi

Mjesec kao čamac plovi nad BojanomI samo jezero sliči na rijeku

Za života gradismo dvije tri tvrđave Rozafa Koje se stalno rušeA Cijevni i Morači lelek se izgubi Negdje u snježnim planinama

Mjesec kao čamac plovi nad BojanomI samo jezero sliči na rijeku

Niz iluzija koje su nas učinile srećnim Ili su nam slomila srcaNailaze i bezglasno se užare Kao krune nad našim glavama

Mjesec kao čamac plovi nad BojanomI samo jezero sliči na rijeku

Slatka i gorka je čaša života Treba valjda naiskap ispiti Gutljaj posljednji što nam je preostao

S albanskog jezika preveo Škeljzen Malići

Sokolj Zekaj

68

BESKRAJ

Jedan bunar svjetlaGdje mi se opijaPotreba sa oslobađenjem

PočinjeTamo gdje zaprašujuZapetljani razlozi.

Vazdušne ljestveOslanjaju se Na moje jaosakaćeno

Munjevit prelazPoprskan Sa malo vječnosti

Toliko!

ČudoRazdrobljenoOd beskraja.

Špetim Keljmendi Š

peti

m K

eljm

endi

69

NESIGURNOST

Koliba sjenki!SagrađenaPrućem požućelihOsmijeha

Vraća mi seZelenilo riječi U nekakvom otrovnomDahu.

Nešto i Ništa.Sišao sam ovđeIskra perverzneljubavi

Kakva bijeda!Spavam i budim seNa tvrdoj posteljiSvoga odsustva.

Špetim Keljmendi

70

ZAVIČAJ

Sivi zidoviNapukline od prokletstva vremenaI jedan crveni krovZasvođen nebeskim svodom.

Pogrbile su se razmjereJedan čošak što nije dovoljanZa ovu balu Uspomena...

Škripi šutnjaPod mojim korakomObnavlja disanjeUmrla prisutnost.

Špetim Keljmendi

71

SAMO NEKOLIKO ČASAKA.

Otkotrljam se potomU novu provalijuOd buke koja me podsjećaDa sam ovdje stranac.

1996

Špetim Keljmendi

72

RASKRŠĆE

Ovi putevi Da li se rađaju Ili umiru Kod mene?

Četiri kopljaZarđalaZabadam uDremljivu hrabrost.

Svjetlosne glupostiViseO kukamaStraha

Misterija dolaskaLebdi krilima orlaU nijemoj krletciPolaska

Kasno navečeŠtipaju meCijučućiSivi gušteri

… Vjera je.Vraćam se kijajućiPrašinu slijepihPokreta.

1996

Špetim Keljmendi

73

KOPRCANJE

Piju mi neboOblaci neizgovorenih riječi,A vrijeme deblja grizući za srceKasna izdisanja.

Na samrti samTamo gdje riječ ne dopire,Već je samo uzdahŠto mijesiU nekom tamnom skutuSopstva.

Mašina sam.Jer mi nedostaje neštoMaleno,Što skliznu Pukotinama dugeŠutnje.

Izdužujem seNa vrhove prstijuZavidan nepokretnimdušamastvari.

Čekaju Da se lijepo vrijemeProbudi.

1996

S albanskog jezika preveo Škeljzen Malići

Špetim Keljmendi

74

DAVLJENICA Plavo nebo.I kraljevstvo buđenja.Drevna koliko i svijet,Voda uspavljuje trepaviceI oličava sePsujući i smijući seKamenjar se oblači i svlačiPljusne mrka stvorenja. Sada sam vazduh, hej, obrazeSamo mi alge udaviše oči...

Brikena SmajljiB

rike

na S

maj

lji

75

VEČERAS SAM SA ZVIJEZDAMA

Večeras sam sa zvijezdama... (a mrko nebo ječi.)Otvorite mi oči,Hoću da ih gledam,Čekam poruku od njih! Večeras sam sa zvijezdama...Nešto mi se motalo u snu.Probudilo me,Nasmijalo me,Dobi čovječji likI slatko razgovarasmo. Večeras sam sa zvijezdama...Koliko očiju.Koliko ljubavi.Katkad mi se čini da je sunčano.Katkad kiša pada. Večeras sam sa zvijezdama...Po drugi put u snu.Hodam četvoronoške ka njima.Put...Pružam im ruke, prste, oči,ljubim zvijezde i... sviće...dan.

Brikena Smajlji

76

BOL

Ubih golubove Nehotice.Na zemlji ostade bijelo perjeA gugutanje u vazduhu... ...smrt mi se ruši nad suncem A ispod, puca razjareno nebo Po cesti su naprsle zvjezdiceDa, svijet je tvrđava od prstiju.

Brikena Smajlji

77

BOL IMA SVOJ HIR...

Bol ima hir svoje opekotine. Bol je život. Prsti ukršteni iza Pogrbljenih leđa kao u starice. Bol je plamen. Bol ima pogrebni hod i milovanje šaputanja Koji te ne tješe. Bol je rušenje. Bol ima mrtvaca unutar očne duplje Koji otvara usta i ujeda kao vještica. Bol je tačka. Bol ima hladan talas Jednog mora bez vode. Bol je...Naricanje.

Brikena Smajlji

78

OBJESIĆU DUŠU NA SUNCE

Umoriše mi se prijatelji Uvijek daleki.Ići ću da plačem pod starim ulazimaBoje riblje kosti.Objesiću dušu na sunceI... pobjeći! Mijenjaću imena, lica, odjeću. Postaću bogata.Zatim ću se bolno pitati.- Ko sam?

S albanskog jezika preveo Sehad Ljuljanaj

Brikena Smajlji

79

SVIJET JE VELIKA PATNJA

Šta bi za rušenje sruši se U mom srcu, Slobodno uz svijetlu ledinu gdje dočekah prijatelje i Boga dadoše đavolu nekoliko nezahvalnih šakala i šakalica Koje sam smatrao svojimGlave mi.. I sve se pretvorilo u pepeo, Naspram scena sa svjetlucavim algama Kojima se samo vidi tanka glava, Nad zelenim vodama. Kako su one prijatne, tako izgubljene, U svečanim vodama ravnodušnosti. Oh, kakav me zvijerski smijeh obuzima, Kao Hamlet sa lobanjom dana, I staklenom lobanjom čaše konjaka U ruci, Ispod ruševina moga pokvarenog srca Koje imadoh tako dobro, lijepo i djetinjasto I svijet je velika patnja, ništa novo.

Arb

en P

rend

i

Arben Prendi

80

ŠTO SE VANI DEŠAVA

Vlažni vjetar broji drveću lišće,Ispod lišća,Jedan insekt tamani drugoga,I njega neki drugi insekt. Ljudi polaze i dolazeJedan preko drugogNebo se za beskrajnu kišu sprema,Sa svih strana horizonta. Gore na višim spratovimaDuše se u besvijestiPodmlađuju idealizmom.

Mačke u dvorištuJeduGolubove Mog pogledaSvađaju se koji će progutati Zjenicu što isparava,Zatim škripe vrata,I ništa se ne razumije.

Arben Prendi

81

RAZLOMAK ZA RJEŠENJE

Na dnu vrataJe tanka pukotina svjetlosti,Tanka pukotina svjetlostiSlična crti, Razlomačkoj crti,Razlomaka ima,Dvije nepoznate,Dvije strane tame u siromašnoj sobi,Univerzitetskog profesora fizike,I asistenta profesora univerziteta književnosti Ovaj zadnji zna da se uzbudi kao dijeteNad sjenom mirišljavog sanduka Metafore starosti.Eh, radi na sve načine,Razlomak tako ostaje, za rješenjeOtvoren,Sa dvije nepoznateŠto daju jednu poznatu,Tanku liniju svjetlostiSa pukotinom na dnu vrataU tami potonule sobe. Ustajem osluškujući poput pokajanog zločincaI naglim paljenjem lampePrestajem gledatiŠto jednu poznatu daje.

Arben Prendi

82

MAJKO ŽELJA SE VRATILA

Majko, sjutra se Hristos rađaA u gradu u kome se nalazim, pada noć Kakva je ovdje noć?Nije ljepša od one tvoje tamo, nikakoHiljadu puta ne,Najljepša je noć tamoKod kuće. Sjutra je Hristovo rođenje, matiI cijeli dan sam proveo među ljudima Iskorišćen,Poslom zauzet,Najbolje sate ovako izgubih,Za to vrijeme mogao sam biti tamo Ljudi su ovdje postaliveliki izrabljivači drugih ljudi

Sjećaš li se onih starih čizamaSkrojenih na pola,Koje vazda ostavljasmo pred vratimaI ko bi prvi izašao da radiNataknuo bi ihU kišne dane? Pala je noć u gradu, Pustio sam onu muziku, Koju si uvijek mrzjela, I mislim na tebe, Na biljke Koje na mjesečini Probijaju crnu zemlju I Hrista, koji će sjutra vaskrsnuti.

Arben Prendi

83

ĐAVO U STOMAKU

Mrvice hljeba, poljubiš, staviš na čelo,Posljednji se zalogaj,Nikad ne ostavlja,Na trpezi,Inače,Đavo će ti gnijezdo u stomaku sviti,-Rekla bi mi majka,Kada bijah jadno derište, Htjela si da brzo ojunačimI oslobodim se briga, Što obavijahu našu kuću, Sada me gledaš žalosnih očiju,- Zadnji dan sedmice,Moraš kući da se vratiš,Inače Đavo ti je zamku u glavi napravio,Kažeš.

Arben Prendi

84

SESTRO, NEMOJ POSTATI KUKAVICA

Nezavisno od nas, daleko smopreko goraBaš kao u baladigdje cvrčak brižniIma naum da dugo cvrči. Ni ovog ljeta ne održah riječšto dadosmo majci na tvojoj svadbi koliko puta bijah ranjen u tijeloi koliko puta u glavua katkad ni plata nije dovoljnaa putu ka tebi nikad krajakad sam sam između četiri ulice. Majka će i ovog ljetaKad od žege popuca i kamen i njena duša Brinuti o tebi.Nardi će telefonom iz Italije pitatii ohrabriti nas, da se zaposlioi da ga čežnja muči. Sestro, nemoj izgubiti put u šumi crnih mislii nemoj postati kukavica iz baladejer mi se prehlada na plućimapolako zaliječuje.

Arben Prendi

85

MOLITVA ZA MALU DJEVOJČICU

Mala djevojčica je ranjenamolim te Božespasi ranjenu djevojčicu od niklovanih kandži smrti Zlatni pašnjaci koje obasjava jutarnje suncečekaju njenu nogu bezgrešnui da kroz plavi vazduh njen čedni glas odjekne Molim se tebi Bože čistoga srcaSpasi malu djevojčicu Zemlja ne hrani anđela poput nje. Hrizantemu svijetla radosti poruši Divlja kosa tugei bolni pas ludo lajei bijesan ujeda.Molim te Božespasi malu djevojčicu od niklovane smrti.

S albanskog jezika preveo Sehad Ljuljanaj

Arben Prendi

86

NAJDIVNIJA STVAR

Najdivnija stvar na ovom svijetu,Je biti Božji čovjek,Da prezireš pohlepe, mržnje, prepirke, ubistva,Da misliš dan i noć na Temelju dobrote,

Najdivnija stvar na ovom svijetu,Je ostati u duši čist kao dijete,Nek’ si upoznao malo stvari, sasvim mali svijet;Jer će zatim veliki i vječni svijet tebi dati čovječe.

Najdivnija stvar za nas bijedne griješnike,Je da nam je ime zapisano kod uzvišenog na nebu,Nek’ budemo naučnici, političari il’ poete,Naš sjaj odmah sahne pod tim Suncem.

Petrit NikaP

etri

t N

ika

87

DOBROTA

Sa kamena na kamenIznad zaleđene rijeke,Skakali smo oboje kao sumanuti,Pišući stihove o ljubavi, Danima života i sreće.

Iz srca leda list nas je posmatrao,U ropstvo tamo zatvoren,Voda iz ledenjaka nije više žuborila,Sve je palo u tišinu.

Spasi list – voljena mi reče,- Kao da si čovjeka spasio,Iz te tužne bolesti gdje je pao,Imaj i za list malo dobrote.

Tužni se dani survaše na mene,I cio življeni život mi se činjaše besmislen,Najbolje dane život mi pružaše,Moja duša je živjela taj divni ljubavni tren.

I dohvatih šiljasti kamen kao pijan,I u paramparčad slomih led,Izvedoh list iz sužanjstva,Bijeda se iz nje cijedila sva.

Zora nas purpurnim obasja zracimaI nad listom baci život,I mi opet pisasmo stihove o ljubavi,Nad ledenjacima pustim.

1992

Petrit Nika

88

GORKA BALADA- Sebastijanu -

Ne znam koliko je na satu već prošlo podneI ne znam da li se sunce popelo na svod nebeski:Nalazim se unutra sa bolom, izmrcvaren,Muve i ose razgovaraju o pitanjima mira,I sasvim malo dovoljno okrijepljenih sunčevih zraka u kutku sobe,Spremaju se ponovo pobjeći nekud.

On preda mnom sjedi na dušeku od slame,niti govori niti hoda na izlazećem suncu,

On mi se nasmije gorko i ja mu govorim nešto iz našeg života,Zatim oboje u tišini gledamo jedan drugog.

Koliko li duge bijahu za tebe brate dvadeset i osam godina,Dvadeset i osam prećutnih godina kao smrt, Dvadeset i osam zima sa snijegom na planinama,Dvadeset i osam proljeća sa cvijećem i suncem u životu,

Dvadeset i osam vrelih ljeta sa žitnim poljima i trešnjama,Dvadeset i osam jeseni kada se naša dobra trešnja svlačila?

Brate, zar se mogu zadržati suze?

Ti si godinama ćutao,I gledao kroz mali prozorKako se napolju smjenjuju godišnja doba.Gledao si planine tamo prijeko kako se svlačeDa bi lijegale u zimski san,A kada je bijeli sniježni jorgan koji je tebe smrzavaoPokrivao njih, one se grijale...Ti si gorko plakao jer ti bješe hladno u sobi našoj.

Petrit Nika

89

Ti nijesi mogao vidjeti cvijeće kako cvjeta za proljeća,Ti nijesi mogao dodirivati jagnjad u zelenim dolinama,Nijesi nikada upoznao drugove, nijesi mogao ići u školu,Nijesi se nikada osvježavao u planinskim zdencima i sjenama,I nikada nijesi mogao potrčatitrčati za stadima sa zvonima,Da se penješ na stijenje,Da slijediš sunčeve zrake koji su zalazili u sanjive ponore.

Da li mogu suze zadržati?Brate, zar se mogu suze zadržati?

Danas oboje zajedno u ovoj sobi tamnoj,Svud okolo poplavljenoj šutnjom,Pišemo našu baladu tuge, brate,Za bolest tvoju vječnu.

Proljeće 1993

S albanskog jezika preveo Anton Berišaj

Petrit Nika

90

SAN

San stiže prije mene.Vezujućipleter postelje,smijao semojim suzamameđ’ zubima...Noć padne i nad šumom,životinje počnu se ljubiti...Srce se stresenad hladnim lišćem,u preostaloj rupi nek cvjetaju kanarine,bolesne biljke tame...Ja ostajem,sama ja:đeca u voštanim kulamarezbare san po drveću...Ima vremenašto se oblak prosipai nikako da me oblači;san je život...

Ljedia DušiLj

edia

Duš

i

91

BEZ NASLOVA

doći će marti trava će sjatipo svezanim nitima kišekada nestane svjetlostinastupiće noć da uvijene glave izlazimou dolinama u vrtlogu magleda se snovima opustimo posljednjoj posteljii ispružimo se operušani u nekoj postelji žrtvovanja iz vode ništa ne dolazitišina nam odvraća očii ne da nam viđetikako se klizi po travi kad želiš preći u marta staza za tamo pomaže ti ka Nebuiscrpi te po zemlji te trese izgarajući tesamo za kakvog Čovjeka

Ljedia Duši

92

DAN KARNEVALA

Ponedjeljak

Imaću onoo čemu drugine pitaju.

Nemam više svete crtežedijete prikovanona zidu.

Jezero zaledimesou ovom rascjepkanom mjesecu... Osjećam bukujedne metalne ribe.

Utorak

Što se poljubine jede se!

Noktimagradila sam kuluzastarjeluod ničega.Nemam vazduhakoji mi trebarukesu mi ostale

malecne.

Ljedia Duši

93

Što se poljubiopet se jede!

Srijeda

Između stakala karnevali:Mesnate kraljicebez ičega na glavii tijelu.Poređamo se u linijuodakle se vidivani,i držimood pepela metke.

Spavaj dušo!ja ostadohbudna...

Poludjela samod crvenih jelašto im zelenokidam.

Četvrtak

San ocvijeću,uvijeni prstiu sobi zasađeni...

Stanovi,ista leteća glava,

Ljedia Duši

94

dvolična.rastužena...

Utonulacrijeparana suncu......stubastiulicama smrznuti prolazi...

Ženski lik

zime...

Doba suneizlječivebolesti.

Petak

Zima rastresena od snijega:sobe ljudišto se vole...

Bez prozora...

U vazduhu,dim stegnutihglava.

Nestajemo u „znacima ljubavi“kroz naše igre.

Ljedia Duši

95

Subota

Prilazimo dahuispruženom na prozoru...Noćni leptirna zidu...

Ništa ne zatvara okopodbulood kiše,napunjeno oblicima...

Prerezane vene...

Krvza te,čemer,i vrijemeza lični povratak.

Nedjelja

Noć pokrivenatišinom strahana prozoru...

Kućana vrhuje samasa vjetrom,duva...a jakrenula

Ljedia Duši

96

na kraj svijeta...

Ko traži anđele...

Neću umrijetis tobom u sebi,okovana osjetima...

Što osjećamod mesa nije.

Ljedia Duši

97

TIJELO ME NATJERA DA PATIM

Ostala si gola od noćiotkrivenih nerava.

Ko je kao ja,ne osjeća jače.Prestali subolovi...

Tijelome natjera da patim. Više nijesvježe.Nikone umireza me

S albanskog jezika preveo Ćazim Muja

Ljedia Duši

98

SAMOVJEŠANJE BOJANE

*U ono vrijeme kada neki vjetarstade duvati kao sedam stotinađavola u jednom glasui ptice se očerupašena živoa magaredobi oblik učenjakaočne duplje mu ispiriđovka

*Usne prilijepljenena majčine dojkeusisašeslano mlijekoZubi iščupaniod grubihrukušto stežu zarđala kliješta

*Svrake skinuše majice i obukoše ihpticama pjevačicamaove hvatahu sive škorpijei po tijelu ih pustahuciu - cvrkuti njihovibijahu otrov za uši

Dok se koprcalazrnca soli joj stavljahupo kosijerom raśečenom mesu

Ljisandri KoljaLj

isan

dri K

olja

99

*Tvrđavaženskogalikapoče je gađati u kamenje

njenihkostiju

Tvrdo koritoprevrće nad sobomsa svim blatnjavim rubljem suncesa oblacimavezanim za sepovraća iznutrice lešinasamljevenihkutnjacima vola

*Bojana uvijenaizduži vratlijepo okićenakod pojasa oko strukađe su gazile noge i točkovida vide drugi pedaljzemlje

paseugasikao posljednji žar na ražanjnabijene žrtve

Ljisandri Kolja

100

O PRAZNOVJERJU GMIZAVACA

Hladno je.Februar. Dan 11. godine... nije važno?Možda će snijeg biti prvi posjetilac one stijene, koja je okrenula leđa

starom lužnjaku i jednom kosijeru, pored jedne izblijedjele etikete cola-cole.

Januar, veliki februarov brat, čitavo vrijeme nije skinuo vuneni jelek, pošto se smrzavao kao novorođenče.

Narod povjerova Tebanskom vračaru i rasu se po novim zemljama, jer će zemlju napasti gmizavci ili zmije (kako ću ih od sada pa nadalje nazivati; ime koje sam srio još kao mlad čitajući jednog franjevca), koji će napraviti čuda ugrizajući svakoga.

Ove zmije, dao bog da sve opustoše. I mene što ću stati i gledati kako vijugaju poljima. Dok u međuvremenu pijem za Tiresiasovo zdravlje, za njegove ljupke oči.

Kažu da se od zmije po hladnoći i žene po vrućini treba čuvati, ako nećeš da ideš na onaj svijet da hvataš svice.

Hladno je.Februar je. Dan 11. godine... Možda će snijeg biti prvi posjetilac one stijene, koja je okrenula leđa

starom lužnjaku i jednom kosijeru, pored jedne izblijedjele etikete cola-cole.

U ovoj hladnoći, kada postoji opasnost da ti se sline u nosu smrznu, svi gmizavci koliko ih je, uvijaju se pod kamenjem i skrovištima.

Ljisandri Kolja

101

JOŠ JEDNOM O PRAZNOVJERJU GMIZAVACA

Hladno je.Februar. Dan 12. godina... nije važno?Možda će kiša biti prvi posjetilac one stijene, koja je okrenula leđa

starom hrastu i jednoj sjekiri, pored jedne izblijedjele etikete cola-cole.Duva i neki vjetar koji previše bijesni.Pretpostavlja se da će se zmije pojaviti čim smrkne. Pošto će sve biti

završeno, kao moj djed, pripojen uz mazgale, u ono doba kada su automobili tek bili zaživjeli, možda i kada je Ajnštajn bio došao na jednu konferenciju u poderanom sakou.

Nalazim se između četiri zida.Ali, čekam veseo da mi zmije raskomadaju tijelo, da me zubima

udaraju po glavi.Izmedju ovih zidova i ovog ledenog cementa, čekam gmizava

stvorenja sa jednom željom, da potvrdim mišljenje da se zmije po hladnoći treba čuvati.

Noć.Februar je. Dan 12. jedne iks godine.Teba je potpuno napuštena. Sada je i kraljevska porodica već

iznajmila privatni avion za jednu stranu zemlju. Onako kako uradiše i svi stanovnici grada, pobjegoše bilo kakvim sredstvima, kako su mogli.

Krstovi se slomili. Ima samo Isusa sa okrenutim glavama uspravno prema zemlji, koji su ostali sa jednim ramenom. Isto tako unaokolo nađu se i izgorjele Biblije i mnoštvo lutaka razbacanih tamo-amo.

Strah od napada zmija onemogući im da uzmu stvar u ruke bez žurbe, već uzeše stvari noću po mjesečini i pobjegoše ne okrećući se.

U ovoj hladnoći, dok postoji opasnost da ti se zalede nokti na prstima, zmije su već u parenju pod kamenjem i skrovištima.

Ljisandri Kolja

102

OPET O PRAZNOVJERJU GMIZAVACA

Mart je.Dan 31. jedne godine bez godine.Možda će sunce biti prvi pośetilac one stijene, koja je okrenula zadnjicu mladoj jabuci i jednom srpu, pored jednog izblijeđele pepsi etikete.

Sparina je koja guši. Kažu da će se zmije pojaviti u jari. Po samoj žegi, kada će izaći iz šljunkovitog tla, pošto će ostaviti ženke dojkama punih mlijeka, tu nad kolijevkama.

Neki strah nadošao iz Tebe naćera me da zapalim duvan dok mi se brk nasmiješi, jer će se zmije popeti uz brdo žureći. Zmija se treba čuvati približavanjem ljeta, kažu ljudi, jer budu li te stigle, gotov si. Vračari su nestali sa zemljine površine a vuk nema glasa da drugačije zavija, budući da su proroci predskazali ovu nesreću koja će zadesiti Tebance.

Ima Marijinih slomljenih ikona i nekoliko onih Svetoga Antuna pokrivenih ambalažom od makarona i nekakvim prostirkama različitih boja. Knjiga, u kojoj slinavi Edip i Sizif hodaju po nekoj ravnoj zemlji, kosom namazanom želatinom.

Śedim sa psalmima u rukama.Sa psalmima, koji su promijenili soj, jer nema kaluđera da ih otpjeva, dok zmije samo što nijesu stigle.

Na ovoj vrućini, od koje prijeti da ti glava pukne, gmizavci su sišli da piju vodu.

S albanskog jezika preveo Ćazim Muja

Ljisandri Kolja

IZBOR IZ SAVREMENE ALBANSKE

DRAME

Raziđivanje

Sera

fin

Fank

o

106

LICA:

KORIFEJDOMAĆINMAJKADJEVOJČICASIN 1SIN 2SIN 3VUK

Serafin Fanko

107

Muzika. Postepeno zamračenje. Zavjesa se otvara u mraku. Svijetla lagano otkrivaju pozornicu. Tri velike statue, gole, kamene. Jedna naspram centra. Dvije sa strane. Na koljenima drže platformu na kojoj će se odigrati radnja. Na njoj su živi. Ispod nje – mrtvi. Okovi i lanci različitih dužina spuštaju se slobodno odozgo. Stepenice povezuje dva nivoa radnje. Okolo praznina - ni objekti, ni boje, ništa. U centru platforme gore, Domaćin sa svoja tri sina steže lance. Umorni Domaćin se odvaja i silazi polako na donju platformu. Iza njega počinje kretanje Hora. Članovi Hora izlaze iz mračne niše na svijetlo. Kao da izlaze iz more... Okružuju Domaćina. On ih gleda... Razumije.

KORIFEJ: Umorio si se...DOMAĆIN: Ne!... Mogu još...KORIFEJ: (Uporno.) Umorio si se!DOMAĆIN: Možda...KORIFEJ: To ne možeš reći.DOMAĆIN: Pitao si me.KORIFEJ: Nijesam pitao. Kazao sam: umorio si se!DOMAĆIN: A ja sam ti odgovorio...KORIFEJ: Nijesmo tražili odgovor...DOMAĆIN: Šta onda tražite od mene?KORIFEJ: Ništa... Stvarno ništa... Jer sada ne možeš ništa. Mi, da. Možemo. Došli smo da ti skinemo sa leđa krst kameni koji nosiš od rođenja. Dosta si ga držao. Umorio si se!DOMAĆIN: Aa, da... Razumio sam! Ali nijesam to očekivao tako brzo!KORIFEJ: Brzo?DOMAĆIN: Htio sam reći da nijesam očekivao sada...KORIFEJ: Koliko godina si živio, Čoječe?DOMAĆIN: Koliko da uđem na jedna vrata i za tren oka izađem na druga.KORIFEJ: Mnogo!DOMAĆIN Mnogo?KORIFEJ: Previše dug put!DOMAĆIN: Možda... Ipak, nijesam očekivao.

Serafin Fanko

108

HOR: Niko ne zna kad će mu se dan okončati, Niko ne zna kada će mu se dah i krv slediti, Samo blagi Bog koji nam sudbu u rukama drži. Dok nijesmo rođeni, živimo u beskraju, U snovima i željama plemena koje nas rađa. Na dan rođenja, na dan dolaska na svijet, Kao ludaci jurimo kraj svoj naći. A taj kraj jednog dana doći će. Doći će! Doći će!

KORIFEJ: Treba spremni da budete uvijek da ga dočekate...DOMAĆIN: Čovjek bijaše čudan, poštovani! Zna da će umrijeti, a ipak nikada ne misli na smrt... To ga živim drži, pomogne da prevaziđe siromaštvo i brige!KORIFEJ: To je njegova najveća greška... Njegova je krivica!DOMAĆIN: Ta recite mi, kako sam mogao na smrt misliti kada sam pred očima imao djecu koja rastu, jačaju, zreli postaju?KORIFEJ: Ali zar ti nije padalo na pamet da i oni ka tom kraju trče, gdje si ti sada stigao?

HOR: A taj kraj jednog dana doći će. Doći će! Doći će!

DOMAĆIN: Nemoj, Bože!KORIFEJ: To su pisani i nepisani zakoni. Niko im pobjeći ne može.DOMAĆIN: Znam, ali nema veće boli od pomisli na kraj djece svoje!

HOR: A taj kraj jednog dana doći će. Doći će! Doći će!

KORIFEJ: Jer zakon i običaj stoje nad životom i nad smrću. Živi ili mrtvi nismo ništa drugo već bič koji fijuče za njih i u njihovo ime.

Serafin Fanko

109

HOR: Zar nijesi i ti takav bio? Zar nijesi i ti postupao isto u svom životu? Zar nijesi svaki korak života mjerio običajem? Zar nijesi i djecu naučio da poslušni budu prema zakonu i običaju i iste sprovedu? Govori! Govori!

DOMAĆIN: Da, poštovani!KORIFEJ: Tako! Svako biće i stvar na ovom svijetu, kreće se, obnavlja, mijenja, samo običaj ne! On ostaje onakav kakav su nam ga ostavili preci, neobrađen, možda surov, ali sa nedvojbenom moći i ljepotom. Običaj je temelj koji na ramenima nose pokoljenja!

HOR: Mi smo korijeni, Kameni temeljci, Čvrsto držimo na ramenima zidine, Mi smo krv, pamet, i mit, Legenda, istorija to smo mi, Izgradismo kamene statue koje mlijeko kipe, Kroz vjekove, I hrane naš podmladak!

DOMAĆIN: (Odjednom.) Da! Da! Da!KORIFEJ: Zašto vičeš?DOMAĆIN: Grudi mi pukoše od bola, ljudi!KORIFEJ: Izdrži još malo i više bol osjećati nećeš. Silaziš kod nas i vječno bićeš kamen, kamen temeljac! Gdje su ti sinovi?DOMAĆIN: Tu okolo... Negdje...KORIFEJ: Zovi ih najjače što možeš. Da završe zadatak... Dan skonča... Nek zvoni zvono!

(Zvone zvona. Na gornjoj platformi se pojavljuju Majka i Djevojčica. Sinovi se primiču.)

KORIFEJ: (Domaćinu.) Reci im!DOMAĆIN (Umorno.) Dan skonča... Noć crna pada... Najcrnja... Najduža

Serafin Fanko

110

možda...(Sinovi reaguju. Komunicaraju sa Majkom.)

MAJKA: Šta to govoriš, moj Čovječe?DOMAĆIN: Govorio sam sâm sebi.MAJKA: ...dan ovaj te umorio...DOMAĆIN: (Gorko se smije.) I ti misliš tako? Možda... Ali još malo i kraj umoru stiže... Naložite vatru, ženo! Jaki plamen... Noć pada hladna... Osjećam da mi mraz liže kosti... (Sinovima.) Završite zadatak!

(Velika zbrka. Djevojčica trči da naloži vatru. Na poslužaonik stavlja upaljene svijeće koje kupi od Hora. Sinovi stavljaju maske i spuštaju se kod gledalaca, u suprotnim uglovima, dok Majka pomaže svom Čovjeku da se popne gore. Hor se povlači ispod platforme i pažljivo prati ono što rade sinovi.)

SIN 1: Mi smo sinovi čuvenog plemena, Čija krv i korijeni dosežu davnine.SIN 2: Oni, naši preci, stvoriše mitove, legende, Nikad zabilježene, već usmeno,

sa koljena na koljeno stižu s porukom:Budite ponosni!

SIN 3: Oni, naši preci, stvoriše zakone, običaje svete, nedodirljive, Kao što je sveta utroba koja nas rodi, Kao što je sveta vatra koja nas ugrija, Kao što je sveta trpeza koja nas othrani.SIN 1: Konstantine ,kletva te snašla, Gdje ti je besa koju si dao? Pod zemljom leži besa tvoja...SIN 2: Tri brata zidaše bedeme grada. Što danom zidahu, Noću se rušilo.VUK: (Izdaleka, sakriven.) Laže! Niko ne zida! (Grohotno se smije. Smijeh se miješa sazavijanjem vukova. U trenutku Hor i sinovi ostaju nepomični.)

Serafin Fanko

111

SIN 3: Čuste li?KORIFEJ: Ko progovori?SIN 3: Mi, ne!KORIFEJ: Neko progovori... Iza ovih zidina,... Strani bijaše glas... crni. Govorio je i smijao se... Smijeh je ličio na zavijanje Vukova... Da li ste zatvorili vrata? Da li ste zatvorili sve prilaze? Jer zlo ne kuca, ubitačno traži da uđe... (Sinovi se razilaze.)DOMAĆIN: Noć se hladna spušta!MAJKA: Približi se vatri.DOMAĆIN: Nema vatre koja me može ugrijati, ženo!MAJKA: Nikad te nijesam vidjela tako potištenog... Što te snašlo večeras?DOMAĆIN: Malo prije, tu... Dolje, sanjao sam da sam sam... Svud okolo crna pustoš, samo nad glavom, gore, bijeli tavan, gladak koji lebdi... Odjednom, kao da ga je munja pogodila, tavan je napukao u vijuge, pukao je, pukotina se širila, širila se... preko tame... Čuo sam glasove... Okrenuo sam glavu i znaš li koga sam vidio? Sve one koje su nas napustili i otišli, one, koji kao sunca puna sjaja zađoše na horizontu našeg života... Zvali su me...MAJKA: San... San... Samo san!DOMAĆIN: Zovi sinove!MAJKA: Ovdje su.DOMAĆIN: I ćerku!DJEVOJČICA: Ovdje sam, oče i Bože!DOMAĆIN: Ovdje su, oko ognjišta... Kao svake večeri. (Govori kao u bunilu.) Zvona ste čuli. Onda da se pomolimo, možda posljednji put zajedno... Možda posljednji put...MAJKA: Nemoj tako da pričaš, Čovječe moj! Žašto nas opterećuješ? Zajedno ćemo dočekati i ispratiti mnoge godine...DOMAĆIN: Nemojte mi skraćivati vrijeme suvišnim riječima jer mi je dosta okrnjeno. Oni dolaze, ženo... Čujem im korake, korake u noći... Dolaze po mene... Malo kasnije na vrata će nam pokucati...

(Sinovi začuđeno gledaju jedan drugoga.)

DOMAĆIN: Ugasiće se svijetlo... (Viče.) Gdje su mi sinovi ?SIN 3: Tu smo, oče!DOMAĆIN: A Malena?

Serafin Fanko

112

DJEVOJČICA: (Plače.) Tu sam, Bože!DOMAĆIN: Dakle... Pomolimo se. Zahvaljujemo ti, Gospode!SVI: Zahvaljujemo ti, Gospode!DOMAĆIN: Što tvojom pomoći prođe još jedan dan pognut od briga i nevolja. Noćna zvona nas sada pozivaju... (Prekida mu se riječ. Glava mu pada.) Pozivaju…SIN 1: (Skida masku.) Noćna zvona nas sada pozivaju da iz tamnih ponora samoće svako svoje prnje izvuče, da se njima ogrne i sačeka kucanje novog dana, novih briga i boli!SIN 2: (Bez maske.) Noćna zvona nas pozivaju da samo u kolijevci snova ispunimo želje koje se nikad ne ostvariše!SIN 3: (Bez maske.) Noćna zvona nam javljaju da se ugasio još jedan dan, jedan dio našeg života, koji se vratiti nikada neće, nikada više. (Djevojčica plače.)DOMAĆIN: Kakvo je to naricanje?MAJKA: Naricanje? (Pogledom kori Djevojčicu.) Ja ništa čula nijesam!DOMAĆIN: Možda... A ko je tu?MAJKA: Sinovi.DOMAĆIN: Da li su to zaista oni?MAJKA: Zašto govoriš tako?DOMAĆIN: Buncam? Možda... Ali njihov glas mi se dalekim učinio, stranim? Nije naša molitva ono što sam čuo... Nije ni naš um, ni naš jezik... Ono što je rečeno ne miriše na zemaljsko.MAJKA: Tako ti se učinilo...DOMAĆIN: Ko zna... Možda brkam sa njihovim glasovima!MAJKA: Čijim, Čovječe moj?DOMAĆIN: Onih koji dolaze po mene! Čuješ li korake? Čuješ im šapat koji postaje sve jači... Jača, dok se ne pretvori u kletvu? Zovi sinove...MAJKA: Al’ tu su, Čovječe moj, oko tebe.SIN 3: Ovdje smo, oče!DOMAĆIN: Onda počnimo! Član 93 – Kad se čovjeku čast uzima? (Sinovi gledaju jedan drugoga. Nijesu očekivali. Glasno.) Kad se čovjeku čast uzima? (Majka i Djevojčica zabrinute. Sinovi stavljaju maske.)SINOVI: Kad mu kažu pred drugima na zboru da laže. Kad ga pljunu, kad mu se prijeti, kad se gurne ili udari. Kad mu ne održe posredništvo ili besu. Kad mu siluju ženu. Kad mu skinu oružje s ramena ili pasa. Kad mu blate

Serafin Fanko

113

hljeb nudeći ga prijatelju. Kad mu provale kuću i tor.DOMAĆIN: (Prekida.) Malena...DJEVOJČICA: Tu sam, oče!DOMAĆIN: Primakni se... Uzmi mi ruku... Prisloni je na obraz tvoj... Tako... Kako samte malo mazio, srce moje... Oprosti svom ocu (Pada mu ruka.)SIN 2: Riječ mu se ugasi!SIN 1: Dah mu se sledi!SIN 3: I očiju pogled mu se oladi!DJEVOJČICA: Majko... Ču li kako mi reče? Ču li Majko, ču li?MAJKA: Saberi se jadnice! Nije vrijeme za jadikovanje, već za običaj.SIN 3: Mati!MAJKA: Izađite! Izađite malo i ostavite me nasamo s njim... Kad bude vrijeme javiću vam! (Braća vode Djevojčicu i sklanjaju se na kraju platforme.)MAJKA: (Sjedne blizu Domaćina.) Sada smo sami! Sami... I možemo da prozborimo, Čovječe moj! Ne boj se jer niko nas ne čuje... Mi smo zajedno vazda pričali... Znakovima... Pogledima… Jezikom koji smo samo ja i ti razumijevali, i razumjeli se... Ali večeras želim da ti nešto kažem što nijesam imala hrabrosti prije. Lani na praznik Proljeća, kada su mladi slavili rađanja prirode, jedan od njih mi priđe i kaza: Starice, reci mi pravo, da li bi željela da još jednom budeš mlada? Da li bi voljela opet započeti život? „Vala bih“ – odgovorih, bez puno razmišljanja, „ko ne bi želio?“ Ali, reče mladić, da prođeš isti život koji si imala? Da proživiš što si proživjela!? Ne daj Bože! – uzviknuh – bolje smrt da me odmah pogodi. Kako da prođem opet taj put pun boli i briga? Dosta su smrti dragih ljudi, roditelja, prijatelja... Ne daj Bože!“ Mladić se na to nasmija jako i ode. Tako govorih tada, tako i mišljah. Ali večeras, da me opet pita večeras, kazala bih mu: „Da sine, da! Voljela bih da ponovo započnem život. Ne jednom, već stotinu puta. A znaš li zašto, Čovječe moj? Jer moj život osim brigama, bio je pun i tobom, tvojom radošću. (Plače.) Sve bih izdržala samo da te kraj sebe imam... A ti izdajice... Ostavljaš me... Samu... Okrećeš mi leđa...UMRLI: Nijesi sama, ženo!MAJKA: Djeca da su živa! Ali tvoje mjesto ne može niko zauzet!UMRLI: Ali ja sam bio strog.MAJKA: Čovjek si!

Serafin Fanko

114

UMRLI: Rijetko sam se smijao...MAJKA: Nijesam se nikad žalila.UMRLI: Mislima da!MAJKA: I tada sam sebi kazala: „Teret kuće nosi na ramenima!“UMRLI: Odista, ženo? Život za nas je bio teški od kamena krst, ali smo oboje znali da ga nosimo časno.MAJKA: Nosili smo ga... Zajedno... A sad me ostavljaš samu... Ideš...UMRLI: Obriši tu bujicu suza...MAJKA: Brišem, Čovječe moj, ali ne prestaju!UMRLI: Da te ne vide djeca... Malena.MAJKA: Ne daj, Bože! Pred njima se znam držati. Ti si me naučio!UMRLI: Tako mi udovoljavaš...MAJKA: Jadna ja...UMRLI: A sad uzmi kutiju od duvana i savij mi jednu cigaru, onako kako ti znaš... Posljednji put...MAJKA: (Drhtavim rukama otvara kutiju.) Tresu mi se ruke... Danas kao da ne znam... Baš danas kad treba... (Plače i smije se istovremeno.) Kao čokot, krivuljasta...UMRLI: Ovo je najbolja koju si ikada savila u tvom životu. Stavi mi je na uvo. Ponijeću je sa sobom kao uspomenu i sačuvati za vijek vijekova. A sada se saberi!MAJKA: Ne uspijevam, Čovječe moj!UMRLI: Treba!MAJKA: Do kada?UMRLI: Dok ti dah ne skonča i dođeš kod mene. To je sudbina žena.MAJKA: Prokleta sudbina... Pregrizi jezik! Progutaj suze! Stsni srce... Jako si bilo, srce! Do kada ćeš izdržati da ne pukneš?UMRLI: Rekao sam ti, dok dah ne skonča!MAJKA: Skončaj ga onda, o Bože, što prije!UMRLI: Zaboravljaš djecu, ženo! Potrebna si im!MAJKA: Nek su živa, sad su odrasla i postala ljudi. Imaju svoj život...UMRLI: Da... Postali su ljudi... Primijetio sam... U pravu si... Imaju svoj život... Čak su počeli da razmišljaju svojom glavom... Čuli ih dok su se molili? Učinjeli su mi se dalekim... Stranim... Njihova molitva nije ličila na našu.MAJKA: Mogu da pogriješe jer su mladi. Ali i vremena su se promijenila.

Serafin Fanko

115

Nijesu ka nekad što su bila.UMRLI: (Strogo.) Vremena se mogu promijeniti, ali običaji nikada! Onakve kakve smo ih našli takve ćemo ih ostaviti djeci. Tako će i oni iste ostaviti svojoj... Sa koljena na koljeno... Dok je plemena... Zato pažljivo sa njima... Ostavljam ti u amanet... Jer drukčije mi kosti zemlja neće prihvatit. (Čuje se Hor.) Čuješ li ih?MAJKA: Tako brzo?UMRLI: To su oni... Dolaze po mene... Malo kasnije će zakucati! Pazi na Malenu! Ne želim da sa sobom nosim gorko sjećanje na njene suze! Da li mi je spremna odora?MAJKA: Spremna ti je!UMRLI: Lijepo me sredi. Kako dolikuje... I nemoj me leći, ostavi me ovako, na tronu, naslonjenog.MAJKA: Rečeno- završeno!UMRLI: Sad mi zatvori očne kapke, jer sam počeo da se hladim!MAJKA: Mojim rukama moram ugasiti vatru koja me je grijala čitav život... Eh, ruko moja, osušila se dabogda (Završava radnju. Kucanje. Ona ustaje. Briše suze.) Da, Čovječe moj, po tebe dolaze... Neka bude po volji Velikog Boga (Jako kucanje. Sinovi i Djevojčica prilaze majci.)SIN 3: Mati!MAJKA: Čula sam ih.... To su oni... Dolaze po njega... Mi ih moramo dočekat i ispratiti onako kako dolikuje, sa poštovanjem i po običaju. Pokažite da ste sinovi njegovi, po krvi, pameti i mudrosti.SIN 3: Nemoj brinuti, Mati!SIN 2: Uradićemo to za našeg oca!SIN 1: I za našu čast!DJEVOJČICA: Kukala ja!SIN 2: Sestrice...MAJKA: Neka isprazni bol, dok oni ne dođu. Ne čuje je stranac!DJEVOJČICA: Bol je tako velik, Majko, da se stotinu kula mogu njime napunit. A suza otrov gorsko stijenje cijepa – šume korijenje žari i suši. Oh! Kukala ja za mojim ocem. On ide putem bez povratka, kukala ja... (Jako kucanje, opšta procjena. Djevojčica pada u naručje Sina 3.)KORIFEJ: (Odozdo.) Ima li živih u ovoj kući?MAJKA: Ne odgovarajte... Upalite svijeću... Krećite se... Što ste se tako ukočili? (Sinovi se razilaze po zadatku. Majka donosi prekrivač koji je

Serafin Fanko

116

posložen i drži u ruci. Poređaju se oko preminulog – muškarci na jednoj strani – žene na drugoj. Muzika. Otvaraju se podzemne dveri... Hor predvođen Korifejem polako se penje i raspoređuje se po čitavoj platformi...).

HOR: (Tokom gore navedenog procesa.) Niko ne zna kad će mu se dan okončati, Niko ne zna kada će mu se dah i krv slediti, Samo blagi Bog koji nam sudbu u rukama drži. Dok nijesmo rođeni živimo u beskrajnost, U snima i željama plemena koji nas rađa. Na dan rođenja, na dan dolaska na svijet, Kao ludaci jurimo kraj svoj naći. A taj kraj jednog dana doći će. Doći će! Doći će!

KORIFEJ: Došao je tvoj čas, Domaćine!

HOR: Došao je čas! (Nakon svakog stiha Korifeja.)

KORIFEJ: Zazvonio je tvoj posljednji čas, Među živima više ti mjesto nije, Silaziš dolje kod nas, Na vječni počinak, U kamen temeljac pretvoren.

(U međuvremenu Majka zajedno sa sinovima stavlja prekrivač preminulom oko vrata i ramena.)

KORIFEJ: Neka bude po običaju!MAJKA: Spremni smo.

HOR: Rame uz rame kao gora uz goru, Tri riječi ja i tri riječi ti, Tri od devet proizlazi, Deveto sveto, Bog ga je dao,

Serafin Fanko

117

Oko sunca planeta devet, Devet mjeseci čedo se nosi, Devet dana junak se borio, Devet rana sebi nadjenuo, Devet ljeta rane liječio, Devet blagoslova i devet prokletstava, Devet leleka junak zahtijeva, Krvari lice i oči svoje, Devet puta kuku za tobom!

(Sinovi staju pored preminulog i stavljaju maske.)

SIN 3: Lele mene za tobom, oče moj!SIN 3, 2: Lele mene za tobom, oče moj!SVA TROJICA: Lele mene za tobom, oče moj!

(Sređuju maske. Na njih stavljaju crvene trake koje vise.)

SVA TROJICA: Lele mene za tobom! Lele mene za tobom!

(Ponavlja se u horu od čitavog ansambla. Nakon toga Hor uzima preminulog i vodi ga dolje. Zatvaraju se dveri. Porodica se okuplja oko zatvorene rake. Sinovi rukama udaraju zemlju...)

MAJKA: Primi ga zemljo, ali nemoj mu mnogo teška biti! Laka ti bila zemlja, Čovječe moj! (Uzima upaljenu svijeću i stavlja je na srednju statuu. Sinovi skidaju maske.)SIN 3: Ode... Kao da ga nije bilo... Kazasmo što treba... Običaj poštovasmo.SIN 2: Običaj...SIN 1: Da... Tako... Samo njega... A što nam je u srcu nikad mu ne rekosmo, ni koliko ga voljesmo ni koliko smo strahovali. Ne smjedosmo dok je bio živ.SIN 2: Ni sada.SIN 1: Sigurno... Oni možda čuju...SIN 2: Ko?SIN 1: Naš otac... I oni drugi...

Serafin Fanko

118

SIN 3: Ne budi lud! Vjeruješ li ti?SIN 1: Ne zna se!SIN 3: Kako postadosmo ovakvi? Mislimo tuđom glavom... Govorimo tuđe riječi... Smijemo se i plačemo kako nam običaj nalaže, a ono što mislimo i osjećamo, plašimo se da kažemo, makar i sebi naglas.SIN 2: A da bi se sakrili držimo krinku na licima...SIN 1: (Kao sa sobom.) Ja tu krinku koja mi visi, Iznad očiju, iznad obrova, Iznad usana iznad prstiju, Tu vješticu koja sprdnjom, Lomi, gazi i pljuje Moje krhke snove, Bacam kao smeće iza vrata. Sam sa sobom tad ostajem, A soba tijesna da zarobi, Samoću koja probada! (Sin 2 i 3 zatečeni slušaju. Nijesu očekivali.)

SIN 3 : Kako reče?SIN 1: Šta?SIN 3: To što si rekao?SIN 2: Bilo je bolno!SIN 1: Ja... Nehotice...SIN 3: Pričao si o samoći.SIN 1: Ne znam.SIN 3: Stavio si so na ranu i dođe mi da vrištim od bola. Ali dobro si učinio, brate! (Glasno.) Neka boli! Neka boli!(Kucanje. Zanijeme i osluškuju.)SIN 1: Rekao sam vam da nas čuju, to su oni!(Ponovo kucanje.)SIN 3: Kucanje se čuje na ovu stranu. Nijesu oni!VUK: (Iz vana.) O Domaćine!MAJKA: Neko zove.SIN 3: Da nije neko od naših koga je dotakao lelek?!MAJKA: Nije mi se učinio kao poznat glas!

Serafin Fanko

119

VUK: O Domaćine, želiš li goste!MAJKA: Odgovorite. Otvorite vrata (Kćerki.) Pripremi vatru!SIN 3: Izvoli, dobro nam došao! Kuća pripada Bogu i gostu!MAJKA: Ni riječi o tome što se desilo! Da ne opterećujemo gosta.(Ulazi Vuk.)SIN 3: Izvoli!VUK: (Gleda pažljivo okolo.) U dobru. (Skida sjekiru sa pasa i pruža je sinovima. Sin 1 je uzima i stavlja neđe sa strane.)MAJKA: Zauzmi mjesto. Izvoli blizu vatre!VUK: (Uplašen.) Ne! Blizu vatre ne! Vruće mi je od umora i dugog puta... Sješću tu, ako vam nije krivo?MAJKA: (Nakon razmjene pogleda sa sinovima.) Gdje god želiš.VUK: (Nakon što sjedne.) Dolazim iz daleka... Uhvati me noć i rekoh da kucam.SIN 3: Dobro si učinio.MAJKA: Otkud si god došao, dobro si došao!VUK: (Naglašava.) Rekoh, dolazim iz daleka!SIN 3: Ne brini pijatelju! Nijesi u obavezi da pričaš... Kucaj kao prijatelj i za nas je to dovoljno. Ko god da si, za nas si gost. Imaš mjesto na čelu, vatru, hljeb, so i srce!VUK: Svako poštovanje!MAJKA: Zajedno sa gostom!VUK: (Majki.) Tvoji sinovi?MAJKA: Da! (Vuk krajem oka promatra Djevojčicu.) To mi je kćerka. Njihova sestra.VUK: A Domaćin? (Ukućani gledaju jedan drugog. Majka im daje znak da ne govore ništa.) Ako sam pogrešno pitao, izvinjavam se!MAJKA: Ne, zaboga! Nijesi pogriješio. Samo nam je žao što večeras nije ovdje da ispoštuje gosta. Malo prije je otišao do nekih njegovih prijatelja i ne znamo kada se vraća. Ali ti ne brini... Kuća je puna... Tu su sinovi!VUK: Neka su živi!MAJKA: Zajedno s tobom i sa svime što imadeš!(Čuje se zavijanje vukova. Svi osluškuju.)SIN 2: Vrte se ovuda okolo...SIN 3: Uvijek su dolazili okolo...SIN 1: Nikada nijesu bili ovako blizu.

Serafin Fanko

120

SIN 3: Bili su, ali smo ih otjerali!VUK: Izgleda da su osjetili miris krvi...MAJKA: Ne smiju prići bliže, navikli smo na njih!VUK: Ne zna se... Vuk je vuk...SIN 3: Kako reče, prijatelju?VUK: Tumaraju rekoh, traže plijen i zaklon!SIN 3: Ni jedno ni drugo neće naći ovdje kod nas.VUK: Možda negdje drugo... Drugačije bi istrijebljeni bili... MAJKA: Istrijebili se dabogda!VUK: (Nakon kratke pauze.) A oni?MAJKA: Ko?VUK: Oni? (Pokazuje kamene statue.)MAJKA: To su temelji ovog zemljišta. Istorija plemena. Stare koliko i samo pleme.VUK: I kapaju mlijeko...SIN 3: Primjetio si...VUK: Možda miris mlijeka je ono što su osjetili vukovi koji su okolo.MAJKA: Možda. Ali to mlijeko je sveto. Hrani pokoljenja.VUK: Do kada?MAJKA: Vječno i zauvijek!VUK: Tako?MAJKA: Ali ti putniče nijesi kriv. Dolaziš izdaleka i ne poznaješ naše zakone.VUK: Malo... Veoma malo. Samo koliko da zatražim i uvjerim se u gostoprimstvo vašeg ognjišta.

(Zavijanje vukova se čuje još bliže.)

MAJKA: (Sad već zabrinuta.) A ovi, što im je večeras?SIN 3: Noć ih je pomamila! Divljaju!SIN 2: Kao da su nam u kuću ušli.SIN 1: Bilo bi dobro da pogledamo malo napolje... Da ne oštete što.SIN 3: U pravu si! (Vuku.) Izvini nas malo prijatelju. U međuvremenu Majka će ti postaviti večeru!VUK: Gledajte svoj posao momci, a što se večere tiče ja sam jeo prije negoli sam došao ovdje. Bila mi je puna torba.

Serafin Fanko

121

SIN 3: Običaj nalaže da se barem malo prezalogaji. Postavi mu majko!VUK: Onda kako običaj kaže... Živi bili. Idite momci i ne brinite... Samo pažljivo, kada ovako zavijaju pokazuju da su gladni... Ne uzimaju u obzir ništa...SIN 3: Nije prvi put da se susrećemo sa njima prijatelju!MAJKA: Uzmite oružje. I vatru... (Sinovi izlaze. Djevojčica je zauzela mjesto u jednom ćošku. Majka donosi hljeb Vuku. Postavlja mu ispred.) Dobro ti učinjelo, gostu! Hljeb, so i srce. Dok god ti je ovaj hljeb u stomaku, ova kuća te štiti!VUK: Tako?!MAJKA: Naši običaji!VUK: Svako poštovanje!

(...)

SCENA V

DJEVOJČICA: (Zaleđena od njegovog pogleda.) Ko si ti, stranče?VUK: Sama si rekla. Stranac... Ali neću biti to...DJEVOJČICA: Izvini...VUK: Zašto?DJEVOJČICA: Što te pitah.VUK: Ništa... Čak mi prija...DJEVOJČICA: I kada si došao, niko nije pitao odakle si i gdje ideš, jer kod nas običaj zabranjuje da pitamo gosta, samo kad on sam hoće da ispovjeda!VUK: Zašto, što je gost za vas?DJEVOJČICA: (Začuđeno.) Gost! Svetinja, nedodirljiv. On je polubog!VUK: (Smije se.) Kako reče, kako reče?DJEVOJČICA: Zašto se smiješ? Tako je kao što sam rekla. Njegovo ugrožavanje kažnjavaju zemlja i nebo...VUK: Polubog...DJEVOJČICA: Da. Tako kažu.VUK: Polubog... A za tebe što je?DJEVOJČICA: (Zatečena.) Tako... Kao i za druge.

Serafin Fanko

122

VUK: Onda zašto si pitala ko sam?DJEVOJČICA: (Uplašena.) Ja... Nijesam pitala...VUK: (Uporan.) Pitala si. (Imitira.) Ko si ti, stranče? Zar nijesi tako rekla malo prije?DJEVOJČICA: Tek tako... Bez veze...VUK: Ne boj se. Ovo što pričamo ovdje niko neće saznati.DJEVOJČICA: Ali ja...VUK: Rekao sam ti, ne plaši se! A sada slušaj. Ja se zovem Vuk.DJEVOJČICA: Vuk? Šta to znači?VUK: Vuk? To je jedino značenje... Vuk! Odakle dolazim i gdje idem? Ni sam ne znam. Jednu stvar da, znam: Ja lutam, lutam bez prestanka, iz katuna u katun, sa brda na brdo. Imam i nemam postojbine. Imam i nemam odredište. Dolazim odakle sunce izlazi i njegov put pratim. Spavam gdje me noć zatekne... Jedem... Jedem što mi naiđe. Samac sam, ali ima dosta poput mene, koji lutaju ponekad zajedno, ali najčešće usamljeni...DJEVOJČICA: Ne izgledaš...VUK: Šta reče?DJEVOJČICA: Ne izgledaš kao taj koga si opisao.VUK: Zašto? Kako treba da izgledam?DJEVOJČICA: Bez porodice...VUK: Da!DJEVOJČICA: Bez postojbine...VUK: Kako kad...DJEVOJČICA: Samac...VUK: Većinu vremena.DJEVOJČICA: Trebalo bi drugčije da izgledaš...VUK: Kako?DJEVOJČICA: Tužan… Zabrinut... Bez volje za životom, dok ti.. Ti...VUK: Nastavi, zašto si prekinula riječ?DJEVOJČICA: Tebi oči sijaju...VUK: To je osobina mog plemena.DJEVOJČICA: Ali tebi sijaju kao da na ramenima nosiš sve radosti i bogatstva ovog svijeta...VUK: Ne kao, već ih držim!DJEVOJČICA: Čudno!VUK: Gdje nalazim snagu da budem takav? (Pokazuje na glavu.) Ovdje! A

Serafin Fanko

123

evo i kako, veoma jednostavno. Jednog dana, tokom mojih lutanja... Da ti ne dosađujem?DJEVOJČICA: Ne... Ne, baš pričaš lijepo...VUK: Znači, tokom mojih lutanja, naišao sam na jednog oronulog starca, prljavog i u dronjcima. Samac bez igdje ikoga... Hranio se po odlagalištima smeća i spavao gdje ga noć stigne...DJEVOJČICA: Jadan on!VUK: Ko, on?! (Smije se jako.) On je bio najsrećniji čovjek na svijetu. Kada sam ga upitao kako je to moguće, rekao mi je: “Vidiš li one starce tamo? Lijepo obučene, site, nasmijanih lica? Nakon dvije najviše tri godine nikoga od njih neće biti. Zemlja će ih progutati. Izlazim noćima i posmatram mlade, izopačenih očiju od bluda i želja, kako gaze po govnima kao po cvijeću, koji misle da je svijet premali da bi iskoračili bilo i jedan korak po njemu, a sebi kažem: Radujte se o odvratni, radujte se! Poslije pedeset godina , najviše, čekaće vas ista sudbina kao moja! Zemlja će vas progutati. Gledam tek rođenu djecu koja pružaju ručice i usne ka dojkama punim soka... Tfu! Kakva gadost! DJEVOJČICA: Ne!VUK: Da! Da... Da... Tako je govorio!DJEVOJČICA: (Protestvuje.) Djeca su anđeli! Nedužni i čisti kao suza!VUK: Anđeli na izgled – govorio je starac - ali sa dušom đavola u tijelu. Zašto ne traž hranu u peti ili na ušima? No direktno na grudima! Tamo ih navode instinkti koji su u genima svakog bića... I Starac se radovao... Radovao se i živio kao najsrećniji kralj, ne mareći za samoću, dronjke i gadosti u kojima je živio. Ta djeca – govorio je – sa sedamdeset godina najviše, trunuće u zemlji. Trljao je ruke srećan i smijao se i smijao... Znači, svi jednako... Na kraju... Bez razlike! A što su stotinu, dvjesta godina u beskraju vremena i prostora? Evo! Tako...DJEVOJČICA: (Ljutito.) I ti... Kao taj starac misliš?VUK: Ne! (Smije se.) Ne... Ne! Ja sam samo naučio od tog starca da na život gledam drugačije od onoga što sam već bio naučio. Oslobođen slijepog sjaja, opijajuće svjetlosti koja daje zadovoljstvo i radosti. Naučih kako da njih gledam ne izdaleka, već iz bliza u njihovoj smrtonosnoj bujici. (Čuje se zavijanje vukova.)DJEVOJČICA: Ponovo se čuju, blizu.VUK: To je pjesma noćnih ptica!

Serafin Fanko

124

DJEVOJČICA: To je zavijanje vukova!VUK: Traže... Kruže... Možda ih je prizvala melodija tvoje flaute.DJEVOJČICA: Mi to zovemo frula... Kod nas na fruli sviraju muškarci, ali se meni sviđa. Ponekad noću, kada drugi spavaju, ja ovdje izlazim sama... I, ne znam... Kao da sa njenim zvukom lete i moji snovi iz djetinjstva... Junaci iz bajki, vještice, divovi... Vile... Kada sam tu gore, čini mi se kao da imam užareni sač nad glavom...VUK: Nastavi!DJEVOJČICA: Zašto, što sam rekla?VUK: Da imaš užareni sač nad glavom, to si rekla...DJEVOJČICA: Ne...VUK: A onda?DJEVOJČICA: Ništa...VUK: A ti si tijesto koje je spremljeno i ostavljeno da se peče... Tako je l’ da?DJEVOJČICA: Ne... Možda... Ja nijesam htjela da kažem...VUK: A kakve veze ima? (Odjednom.) Kako se zoveš?DJEVOJČICA: Malena. (Vuk se smije.) Zašto se smiješ?VUK: Jer uopšte nijesi djevojčica. Haljina će ti na grudima pući!DJEVOJČICA: (Instinktivno pokriva grudi rukama, i počinje da plače.)VUK: Ne plači! Nije tvoja krivica... Ni moja... (Primiče joj se i iz grudi vadi crvenu kapu.) Uzmi! Ovo je poklon za tebe. (Ona se koleba.) Uzmi! Poklanjam ti. Crvena je kao krv... (Djevojčica uzima sa strahom.) Stavi na glavu! Evo, ovako… Kao krv je... Krv je... I mnogo ti lijepo stoji... (Posmatra je.) Izgledaš baš lijepo... Privlačna. Sada već nijesi djevojčica, sada si djevojka... Žensko... Žena... Vatra živa... Koja gori druge i sebe... Ti si crvenkapa. (Djevojčica se smije.) A ja sam Vuk, gladni Vuk, koji želi da te pojede. (Djevojčica se ponovo smije.) I ti goriš od želje da te ja pojedem. Sviraj na flauti. Malena... Sviraj... Za mene... Ja sam gost... Ja sam polubog, sama si rekla… I dođavola nek idu snovi iz djetinjstva... Oni su već daleko, previše daleko. I zajedno sa njima dođavola nek’ idu divovi, vještice i vile. Sada smo ovdje samo ti i ja... Sviraj Malena!(Ona, kao mrtva uzima flautu i igrajući počinje da svira. Vuk je prati. Muzika se pojačava. Mrtvi se okreću. Opšti metež. Tri sina se nalaze gore. Na vrhuncu ove koreopantomime čuje se zavijanje vukova. Tišina. Djevojčica trči i pada Vuku na grudi.)

Serafin Fanko

125

DJEVOJČICA: Opet... Sasvim su blizu...VUK: Ne boj se. Ja sam ovdje! (Miluje je.)

HOR: (Zabrinuto se obraća sinovima.) Zar ne vidite momci? Malena kako poklon prihvati. I riječi prihvati,

Te sad i milovanja stranca.Zar ne vidite, slijepciRuši se i sramoti vaša trpeza.Da li smrću Starca kuća se ugasi,I plamen časti sa njime nesta?

SIN 3: (Ljutito.) Malena. (Ona u nezgodnoj situaciji odmiče se od Vuka.) Šta imaš na glavi Malena? (Ona stisne grudi.) Ne tu! (Ističe.) Rekao sam na glavi!VUK: Isto je.SIN 3: (Glasno.) Ti ćuti! S tobom ćemo pričat kasnije! (Sestri.) Pričaj!DJEVOJČICA: (Gotovo van sebe.) Na glavi? Ja… Ja... Ja sam crvenkapa.SIN 3: (Glasno.) Skini je!DJEVOJČICA: (Uz smijeh i plač.) Ali ja sam žena... Vatra...SIN 3: (Kao i prije.) Skini je!DJEVOJČICA: (Gleda Vuka. Onda umorna i izgubljena.) Ne mogu brate! Ne mogu! (Vuk se ponovo smije.)SIN 2: Ja ću ti pomoći sestro!SIN 1: I ja sestrice!SIN 3: (Ljutito.) Ja ću joj iščupati! (Silazi. Prilazi joj i ljutito skida kapu i baca je na zemlju. Ona pada na koljena i rukama pokušava pokriti lice i tijelo, kao da želi prikriti svoju golotinju.) Diži se! Ništa loše se nije desilo. Ti si moja sestra. (Iz grudi vadi crvenu kapu i pruža joj.) Uzmi! Tvoja je. Već neko vrijeme je čuvam za tebe!DJEVOJČICA: (Gura mu ruku.) Ali ti si moj brat!SIN 3: Baš zbog toga... Uzmi!SIN 2: (Vadi iz grudi crvenu kapu.) I ja sam je čuvao za tebe. Uzmi je, Malena!SIN 1: (Uradi isto što i braća prije njega.) Možda hoćeš ovu sestrice?

Serafin Fanko

126

DJEVOJČICA: (Ošamućena.) Šta hoćete od mene? Šta sam loše učinila? (Krikom.) Majko. Majko moja! Ovoga ti neba pomozi mi, jer mi se srce na pola cijepa. Ove ti zemlje pruži mi ruku, jer ne znam više ko sam, izgubila sam se, Majko!MAJKA: Ćuti, jadnice ! Gasi srce i začepi usta, jer povrijedi žive i mrtve!DJEVOJČICA: Što sam učinila, Mati?MAJKA: Žensko si! Krivica ti je u krvi, otkad si se rodila!

HOR: Ti si žensko, đavolja večera, Obnavljaš život i srozavaš isto, Otrov i med u jednom ti si, Gdje je med tu pleme buja. Gdje je otrov tu pustoš vlada, Nestaje vatra sa ognjišta, Gase se plemena jedno po jedno, Postaju kule obezglavljene, Obezglavljene u korijen isječene.

(...)

SIN 3: Što je ovo? Što se ovo dešava? Sve se ruši, propada. Svijet se okrenuo naopačke. Pravda se nepravedno gazi, a krivica i krivac stoje po strani i nekažnjeni... Gdj su naši zakoni? (Pokazuje na Vuka.) Njega treba kazniti!VUK: Ne istrčavaj se momče! Zaboravljaš da sam gost ove kuće. Dali ste mi utočište, a vaš hljeb mi se još uvijek u utrobi probavlja. Recite mi onda čiji zakon se gazi i od koga?SIN 3: Ti ćuti, stranče! Zborićeš samo kad na red dođeš.SIN 2 : Najbolje je što još i govori našim jezikom!SIN 1: Pominje naše običaje!SIN 3: Traži izlaz da bi izbjegao krivicu. Sa našim pravom pokušava ubiti. Evo! To čini on! Bacio si nam prah u oči bajkama, koje si ko zna gdje čuo!VUK: Bajke? Reče bajke? Jeste li čuli? On reče bajke. (Smije se glasno. Vukovi iz daljine mu odgovaraju.) Znači to su bajke! A vi, šta kažete?MAJKA: Onaj koji treba da odgovori si ti, stranče!VUK: Spreman sam.MAJKA: Zbori onda, slušamo te!

Serafin Fanko

127

VUK: Zboriću... Zboriću kako vi hoćete... Vašim jezikom! (Glasno.) Član 602.HOR: Kuća Albanca pripada Bogu, Bogu i gostu!

VUK: Član 620?

HOR: Ukoliko gost uđe u kuću,I u krvnoj osveti primiti ga moraš,

I dobrodošao treba mu reći!

VUK: Član 645?

HOR: Onom što gosta u kući ubiju, Sve mu se lijevom rukom nudi, Lijevom rukom i ispod koljena! Dok gosta svog on ne osveti!

VUK: A vi ovo činite? Gdje su vam zakoni? Čije pravo štite oni? Na čijoj je strani pravda?MAJKA: Dok si bio gost, pravda je bila na tvojoj strani, u skladu sa našim zakonima. Ali ti njih pogazi i ona je pribjegla na našu stranu. Sada je pravda na našoj strani!VUK: Rekoh vam da sam gost ove kuće, i dalje sam gost! To pravo mi daje vaš hljeb kojije u meni.Ali ne razumijem gdje je moja krivica? Gdje sam pogriješio? Koji zakon pogazio?MAJKA: Neka govore korijeni! Neka govore temelji! Oni imaju pravo da odlučuju o tebi!SIN 3: Mati, ne zaboravi da smo i mi ovdje!MAJKA: Vi ste grane, mladice, sinko! Presudiće oni pod nama i iznad nas. Oni koji nas drže. I kada bude vaš red za riječ, prozborićete samo njihovim umom i jezikom.SIN 3: Prokletstvo!SIN 2: Prokletstvo!SIN 3: Prokletstvo!

Serafin Fanko

128

MAJKA: (Ljutito.) Ćutite! (Obraća se Horu.) Zborite vi, poštovani!KORIFEJ: (Članovima Hora.) Oslobodite ogrtače! (Hor odrađuje.) (Tekst Hora prate i pokreti čitavog ansambla. U kretanju oko Vuka zamotavaju ogrtač dok on ne da znakove savladanosti.)

HOR: (Vuku.) Na vrata si kucao kao gost, i ona se otvoriše. Niko nije pitao odakle si, i kud ideš. Trpeza se postavila, s gostoprimstvom. A da znaš, ova kula je u bolu, u žalosti. Ali bol se u srcu stješti, duboko zatvori. Suze su nazad vraćene, i u očima nastanile. Svijetla se upališe, kula je oživjela. Za radost gosta, gotova i da zapjeva.KORIFEJ: A ti...!VUK: Šta ja...HOR: Bolno si trpezu pogazio, podmuklo!VUK: Ne!HOR: Da!VUK: (Zavija. Iz daleka odgovara hor vukova.) Oslobodite me! Pustite me, gušim se! Skidajte sa mene ove krpe koje na leš zaudaraju!KORIFEJ: Ne, dok ne odgovoriš!VUK: Tako vam boga mičite mi ove nemirne duše koje izazivaju tjeskobu i nespokoj!KORIFEJ: Ne, dok ne odgovoriš!VUK: Kakav odgovor tražite, kada je sve jasno kao sunčev zrak?KORIFEJ: Ti si pogazio običaj gosta!VUK: Ne! Došao sam kao gost! Ostao sam gost! Ali sam želio da budem

Serafin Fanko

129

više od toga!KORIFEJ: Objasni!VUK: Kako kaže član 695?KORIFEJ: Lanac dugih pokoljenja i rodova ide do beskraja za Albance sa gora! Ali što si time naumio, stranče?VUK: Strpljenje. A član 697?

HOR: Na četiristo ognjišta da se dijeli Albanac, Nit’ uzima, nit’ daje, nit’ se međusobno vjenčaju !

VUK: E pa ja dolazim iz daleka, iz drugih plemena i postojbina, sa drugim zakonima i običajima. Znači nemam nikakvih krvnih i rodbinskih veza i da tragaš do beskraja. Tako da mi je put otvoren da zatražim vaše prijateljstvo. Sudbina je htjela da se upoznam sa djevojkom.MAJKA: Crna sudbina!VUK: Ne! Sudbina! Samo sudbina! Oslobodite me ljudi, uguših se!KORIFEJ: Ne, dok ne odgovoriš!VUK: Rekao sam već jednom!MAJKA: Krnj je taj odgovor, kao tijelo bez glave!VUK: Prozborio sam sa djevojkom...MAJKA: Zavodio si je! A nas i nju tako pljunuo i blatio!VUK: Ako sam zlu misao imao, dabogda me noć progutala! Ali sam vam već rekao da dolazim iz daleke zemlje koja ima drugačije običaje. Zahvaljajući njima ja sam pričao sa djevojkom, jer sam želio da znam i njeno mišljenje...KORIFEJ: Tu je tvoja krivica! Tu je tvoje nasilništvo! Prevrnuta trpeza tu je!VUK: (Izbjegava.) Mi na stvari gledamo drugačije. Zašto ne poštujete tuđi zakon, a tražite da se poštuje vaš?KORIFEJ: Ti si sada ovdje, a ne tamo kod tvojih!VUK: Za nas tamo, spajanje nema nikakve vrijednosti bez pristanka obije strane.MAJKA: Strana koju treba pitati smo mi. Ja sam ovdje! Tu su braća!VUK: A ona?KORIFEJ: Nikakvo pravo žena nema, Nad sobom i nad drugima!

Serafin Fanko

130

HOR: Nad sobom i nad drugima!VUK: Za nas ima. Jer će ona biti žena, majka, domačica. Zato sam učinio taj korak! A sada se gušim od ovih smrdljivih krpica! Oslobodite me! To što sam imao da kažem rekao sam. Vaše je pravo da odlučite, ali prije toga me oslobodite!MAJKA: (Nakon određene pauze obraća se sinovima.) Što vi kažete?SINOVI: (Začuđeni.) Mi?!KORIFEJ: Ti pitaš njih?MAJKA: To su sinovi ove kuće.KORIFEJ: (Prijekorno.) O starice!MAJKA: (Odlučno.) Nakon smrti oca, oni su ti koji odlučuju. To im je sestra! Zborite!SIN 3: Šta da zborimo?MAJKA: Što um i srce kaže!SIN 3: Kada je došla na svijet, kuću je napunila svjetlošću! Samoća se uplaši i pobježe. Dan se produži a noć skrati... Šta drugo da kažem, Mati?MAJKA: Do sad ti je prozborilo srce, zaboravio si um!SIN 3: Al’ um i srce se sukobljavaju. Suprotno prosuđuju!MAJKA: Učini ono što treba, sine!SIN 3: Neka ide onda... Neka ide (Viče.) Neka ide!MAJKA: (Sinu 2) Zbori i ti!SIN 2: Gledali smo kako raste pred našim očima. Umjesto pelena obavijali smo je pažnjom naše ljubavi. A sada kada cvjeta kao pupoljak orošeni, dolazi nemučenik i stavlja na nju ruku, a ti treba da kažeš „Uzmi je“, za tebe smo je spremili!MAJKA: Ne zaboravi, sine! Kćer se rađa u tuđoj kući da bi pošla u svoju! Tako sam se ja povezala sa vašim ocem. Kao što će sjutra, vaše nevjeste napuniti ovu kuću. Tako je od Boga dato!SIN 2: Nemam što da dodam tvojim riječima, Majko. Neka ide. Neka ide!MAJKA: Sad je red na tebe, najmlađi brate!SIN 1: Ne znam...MAJKA: Da ti se nije osušio mozak i zavezao riječi?SIN 1: Iz mozga mi kaplje otrov koji mi je zavezao jezik, Majko!MAJKA: Ispljuni otrov i razveži jezik!SIN 1: To i mislim učiniti (Zatečen, gleda Djevojčicu.) Malena, pogledaj me sejo! Pogledaj me molim te i reci mi, ja ću govoriti tvojim jezikom. Tvoja

Serafin Fanko

131

želja-moja riječ! Govori! (Ona ga pogleda duboko, onda spušta glavu.) Razumijem. Neka bude. Srećna da si, sejo... Neka ide! Neka ide!MAJKA: Tako onda! Mišljenje je dato! Odluka je donesena! Odvežite ga! (Muzika. Kretanje na sve strane. Ritual puštanja. Majka se spušta kod Vuka i stane naspram njega.) Sada je naše pravo da gazimo putem koji si ti otvorio. Kako te zovu?VUK: Vuk... (Želi da nastavi ali zaćuti nakon oštrog pogleda Majke.)MAJKA: (Vuku.) Kako reče da se zoveš?VUK: Vuk!MAJKA: Ujk!VUK: Vuk ili ujk, jednako, kakve veze ima...MAJKA: Jer Vuk je strano ime za nas.VUK: Bilo je strano, kao što ste vi bili za mene.MAJKA: Bili?VUK: Mišljenje je dato, odluka je donesena! Biću kao sin ove kuće.MAJKA: Polako! Nemoj da trčiš, jer se možeš saplesti. Jedna riječ se kaza, to je tačno, ali još joj temelj nije čvrst. Ti si tražio našu djevojku kako bi umnožio svoje pleme!VUK: Da. Da bude Majka i gospođa mog ognjišta!MAJKA: Ognjište nije bog!VUK: Mi imamo drugačije zakone...KORIFEJ: Nikakvo pravo žena nema.

HOR: Nikakvo pravo žena nema, Nad sobom i nad drugima!

KORIFEJ: Ona je zemlja za sijanje i koš za nošenje.

HOR: Ona je zemlja za sijanje i koš za nošenje.

MAJKA: Čuješ li ih?VUK: Čujem, no reci ti meni: što si ti? Žena ili muškarac? Što ti riječ ima težinu, veže i odriješi kao muškarcu, a možda i više.MAJKA: Nije dobro da zabadaš nos tamo gdje ne treba, ali pošto si tražio, odgovoriću ti. Nakon smrti Domaćina ove kuće, ja sam i žena i muškarac, dok ne dođe njihovo vrijeme (Pokazuje na sinove.) Oni su jablanovi krvi

Serafin Fanko

132

naše. Oni će... Biti!...VUK: Razumio sam!MAJKA: Tako. A sada mi reci šta daješ i šta tražiš za nju (Pokazuje na djevojku.)?VUK: (Zatečen.) Šta dajem? Dao sam riječ...MAJKA: To nije dovoljno...VUK: I srce...MAJKA: Nije dovoljno!VUK: Ne razumijem... Šta još treba?MAJKA: Rekla sam nije dovoljno!SIN 3: Majko!MAJKA: Ti ćuti!KORIFEJ: Slušaj majku, momče, i govori kada te pitaju!SIN 3: Da je slušam zato što priča vašim jezikom?MAJKA: Muči, rekla sam!SIN 3: Do kada?MAJKA: Dok ne dođe red na vas. (Vuku.) Nije dovoljno! Što se date riječi tiče da! Riječ ima težinu zemlje, ali srce treba samo njoj (Pokazuje Malenu.) Zaboravio si da smo i mi ovdje...VUK: Šta treba da radim? Recite, šta tražite od mene?MAJKA: Da bude po običaju!SIN 3: Zar ne shvataš prijatelju, da smo sestru dali na prodaju?SIN 2: Zar nijesi shvatio da mi ne dajemo, već prodajemo?SIN 1: Prodaje li se bol, ljubav? Da, mi to prodajemo!SIN 2: Vidi robu! Daj cijenu!SIN 3: Odriješi kesu, jer bez zveckanja iz kese pazar se kida!KORIFEJ: Ko u zmije gorak je jezik vaš, gdje pljune tu otruje, gdje duhne tu pali i žari.SIN 3: Gdje pogriješih? Reci mi!KORIFEJ: Ogrtač sprdnje na ramena nam bacaš.

HOR: Ogrtač srama bacaš na nas. Sipaš na nas drvlje i kamenje!

SIN 3: Ja?

Serafin Fanko

133

HOR: Ti!SIN 3: Poštovanje prema vama koči mi riječi... Ne dozvoljavaju mi reći da vi griješite... Možda ćemo kasnije razgovarati o tome... A ti sestro naša, nemoj se ljutiti, jer tako običaj zahtjeva!KORIFEJ: (Ljutito.) Dobro onda momče, kasnije ćemo s vama razgovarat!SIN 3: Kada god želite, poštovani!SIN 2: Nemamo šta da izgubimo, poštovani!SIN 3: Jer sve izgubismo, poštovani, samo duša ostade, jedva živa!MAJKA: (Korifeju.) Zašto tako zborite sinovi moji? Jeste li vi...?SIN 3: Nemoj od njega tražit odgovor, nikada ga dobiti nećeš! Ali i od nas, teško da ćeš ga razumijeti, vrijeme... Vrijeme teče, Majko.... Teče zajedno sa nama... Mišljenjima, makar je mišljenje ostalo živo... Ono je još uvijek živo...VUK: (Vadi kesu i baca je pred noge braći.) Mislim da će biti dovoljno! (Sinovi se primiču kesi.)SIN 3: (Uzima je rukom koja se trese. Trese je i čuje se zveckanje novca. Otvara je.) Ima svih vrsta.... Zlatnih... Srebrnih... Groša. Sestra nam se pretvori u groš. Malena, pogledaj se... Ti si od mesa i duše... Adržim te u ruci... Ovoliko vrijediš plemenu.DJEVOJČICA: Nemoj brate, molim te!SIN 3: Živa mi ti bila, sejo! Oprosti, nijesam mislio da te povrijedim! Želim da budeš srećna i da ti skuti budu puni dječije radosti i plakanja! Nijesam želio da te povrijedim, već da te zaštitim!MAJKA: I šamar i milovanje dlana su djelo!SIN 1: Hoćeš li mi dat jedan novčič?SIN 3: Što će ti? (Malo kasnije.) Razumijem. (Pruža mu kesu.) Uzmi, što ti ruka uhvati! (Sin 1 uzima jedan novčić.) Šta je – zlatnik, srebrenjak ili groš?SIN 1: (Drži zatvorenu šaku.) Svi imaju istu vrijednost danas!SIN 3: U pravu si!SIN 2: Da uzmem i ja jedan brate? (Pruža ruku, uzima novčić i šaku drži zatvorenu.)SIN 3: Sada je red na mene! (Uradi isto što i braća prije njega.)MAJKA: (Oštro.) O sine!SIN 3: Strpljenja majko! (Vuku.) Slušaj prijatelju, Ti si danas upoznao našu sestru i dopala ti se. Ali vremenom, kada ti širom otvori srce, tu ćeš naći svu

Serafin Fanko

134

dobrotu ovoga svijeta, koja se ne može kupiti ne jednom, već ni sa hiljadu kesa – i voljećeš je još više... Tvoja ljubav biće najbolja nagrada za nju... Neka vam je srećno! To je naša čestitka. A što se kese, koju si nam bacio, tiče... Uzeli smo po novčić. Svi ćemo novčiće okačiti o vrat da se prisjetimo prijateljstva, ali i naš sramote. Ostalo nam ne treba! Uzmi! (Baca mu je.)MAJKA: Što se ovdje dešava?! Temelji se tresu. Zovu!SIN 2: Neka zovu!SIN 1: Možda im od starosti, Mati, kuckaju kosti.SIN 3: Dobro veliš, brate, od starosti.MAJKA: Zar ne shvatate o lakomisleni, da temelj je čvršći što je stariji! Danas sam ja ta koja odlučuje!SIN 3: Ne, Majko!MAJKA: Kako se usuđuješ?SIN 3: Danas smo mi ti koji odlučuju!MAJKA: Ja branim običaj...SIN 3: I kada je to protivno razumu?MAJKA: Razumu? O kakvom razumu ti pričaš? Čovjeku moj, čuješ li ti tvog sina. (Horu.) Čujete li, čujete li, poštovani?

HOR: Vaš razum oluje je nalik, Što trese, ruši i pred sobom nosi, Sve što s mukom i znojom izgradi Bezbroj pokoljenja od kojih potiče!

KORIFEJ: Ona običaj brani!SIN 3: Pošto tražiš, po običaju ću ti i odgovorit: Ona je žena. Žena nikakvog prava nema nad sobom i drugima. Majko, nemoj mi se ljutit, ali ovoga puta smo mi ti koji odlučujemo. (Majka hoće nešto reći, ali spušta glavu.) Uzmi Vuče, kesu svoju. Ne treba nam. (Majci.) Zborih li po običaju?MAJKA: (Porazno.) Po običaju!SIN 3: Onda?MAJKA: (Potučeno se obraća Vuku.) Reče sin, uzmi je!VUK: (Uzima kesu.) Sad je red na mene. (Čuje se zavijanje Vukova.)MAJKA: Na šta misliš?VUK: Malo prije rekoste: šta dajem, a šta tražim za nju?MAJKA: Stojimo iza tih riječi!

Serafin Fanko

135

VUK: Ja dadoh što imadoh, a vi mi ti to plemenito vratiste. Istim načinom želim uzvratiti. Ne tražim ništa...MAJKA: Neka ti je svijetli obraz!VUK: Za sebe, kažem, ne tražim ništa, ni za moje ognjište (Pokazuje Malenu.) Za nju da!MAJKA: (Začuđena.) Za nju? Govori, slušamo te!VUK: (Naglašavajući.) Tražim njedra kamene statue! (Opšti tajac.)MAJKA: Šta to zboriš, sine?!SIN 3: Jasnije, prijatelju, jer čini nam se kao da smo u bajci nekoj!VUK: (Odlučno.) Tražim njedra kamene statue! Za nju.

HOR: Radost ti razum pomuti, napusti, Te sada nevezano pričaš! Kako njedra odovojit od tijela što ga u život drže? Kako njedra odvojit od korijena što ga hrane?

VUK: Ne kažem da istrgnemo, i ne želim nositi ih sa sobom. Neka ostanu tu gdje su. Tu gdje je sudbina namjesti stotinama godina. Tu nek ostane zanavijek, ali da su njena... (Ističe.) Njena! Ona je iz tog izvora stasala. Kako će se osjećati daleko od tog izvora? Kada je čežnja obuzme u dalekim krajevima, da tu dođe... Svojim njedrima, da utoli žeđ i čežnju! MAJKA: (Sinu 3.) Šta ti veliš na ovo, sine?SIN 3: Zašto me njegove riječi toliko zabolješe? Kao da nož sa dvije oštrice imam među rebrima...SIN 2: Brate!SIN 3: Kažem ono što osjećam!MAJKA: I tvoje su riječi nož sa dvije oštrice!

HOR: (Vuku.) Ono što ti išteš, Zakon i običaj ruši, Žena prava nema u krajevima Malesije, Nad očevim i braće imanjem. Niko do danas takvu glupost ne učinje!

MAJKA: Ali to ne znači da se ćerki kada se uda zatvaraju vrata kuće. Trpeza joj će vazda biti postavljena, vatra zapaljena, i ljubav kao i danas!

Serafin Fanko

136

SIN 3: Dobro reče, Mati!VUK: Danas, a sjutra?! Ova kuća neće biti to što je danas. Doći će nevjeste, koje će biti strankinje za Malenu. One će paliti vatru, one će postaviti trpezu i ona će se osjećati kao stranac!SIN 3: To se neće nikada desiti!SIN 2: Ona jeste i ostaće naša sestra!SIN 1: Vjeruješ li ti ovim bajkama, Malena?VUK: Sami kazaste malo prije. Vremena su se promijenila. A ja ću dodati: vremena se mijenjaju i nanovo će se mijenjati.MAJKA: Ali ja, njena Majka, neću se nikada promijeniti! Ne dok sam živa!VUK: Do kada?MAJKA: Rekoh, dok sam živa!VUK: A ja opet kažem: do kada? Jer život nikome nije na tapiju!MAJKA: U pravu je...SIN 1: Njegove riječi miris groba nose!MAJKA: Šta kažeš, starče?KORIFEJ: Niko ne zna kad će mu se dan okončati, Niko ne zna kada će mu se dah i krv slediti,

HOR: A taj kraj jednog dana doći će. Doći će! Doći će!

KORIFEJ: Dobro je kazao gost!MAJKA: Sinovi?SIN 3: Ne znam...SIN 1: Ni ja!SIN 2: Ti odluči, Majko!MAJKA: Ništa se ne kvari, ništa ne mijenja, i običaj se čuva, i želja ćerke se ispunjava. Čak, to mi kao dječja igračka izgleda...SIN 3: Ispuniće se želja Vukova...MAJKA: Vuk i djevojka sad su jedno...VUK: Znači, vaša riječ?MAJKA: Neka tako bude!VUK: (Sinovima.) Vaša riječ?

Serafin Fanko

137

SINOVI: Neka tako bude!VUK: Neka nam je sa srećom!

HOR: Ona tebi laganim korakom dolazi, Sva živahna, snovima ovjenčana, Svaki san nektar cvjetni, nektar zvjezdani, Svaki san svijetlo kaplje i život kaplje, Voli je, Vuče, isto kao što je sudbina tebe!

KORIFEJ: Upalite vatru na ognjištu!MAJKA: Svijetlo!

HOR: Svijetlo, svijetlo, svijetlo!

KORIFEJ: Neka zazvone zvona! (Muzika. Opšte spremanje i kretanje. Pale se svijeće i kandila, koje pune scenu. Priprema se ceremonijalna atmosfera. Hor i likovi, osim Vuka i Malene su se popeli na gornjuj platformu i kreću se po naručju i ramenima statua.)VUK: Primakni se Malena... Priđi, moja lijepa nevjesto... (Ona mu prilazi.) U oči me gledaj i ne boj se vatre u njima. Nije vatra koja opeče. (Ona ga pogleda duboko.) A sada me saslušaj. Ja sam sjeme, ti si zemlja – ja sam glad, ti postavljena trpeza. Ako sam radost, ti ćeš biti smijeh. Ako sam tuga, ti ćeš suza biti... Ja sam Vuk, a ti crvenkapa. Poješću te Malena, ali lagano, da ne ostanem dužan starosti. (Oboje se okreću licem put scene. Svi čekaju. Muzika, bol... Oboje se penju lagano i stanu u sredini, opkoljeni sijanjem svijetlosti. Snijeg...)MAJKA: Srećni da ste, djeco!VUK: Imao sam ognjište bez nevjeste, sada nevjestu imam. Imao sam ognjište bez postojbine, sada postojbinu imam. Imao sam ognjište bez legende, sada i legend imam. (Malenoj.) Tu će biti naša legenda i naše djece (Pokazuje statuu.)SIN 3: Šta on ovo zbori?VUK: Sjekiru, sjekiru mi dajte!SIN 2: Sjekiru?!SIN 1: Kakve veze ima sad sjekira prijatelju?VUK: Kakav sam to ja mladoženja bez oružja za pasom?

Serafin Fanko

138

MAJKA: Dajte mu! (Donose sjekiru, zavijaju vukovi.)VUK: Naspram nas stoji naša legenda. To mlijeko će sada poteći za nas! Moje je pravo da postavim granicu. Staviću kamen međaš! (Odjednom se zaleti i sjekiru zakuca u srce statue. Krik čitavog ansambla koji nadglasa muzika. Opšti metež, Vuk zgrabi zbunjenu Malenu i nestaje. Sinovi izlaze za njima.)KORIFEJ: Buđenje! Buđenje! Buđenje! Živi i mrtvi svi na noge,

Zašto je oglašavanje zaćutalo? Zašto se klik zvona ne čuje? Rijeke otrova pune srca naša! Buđenje! Buđenje! Iz očiju san iščupajte!

Mrtvi i živi, mladi i stari!Urliče statua rascijepana na dvoje!I krvlju koja šiklja i prska nas!Buđenje!

(U međuvremenu iz vana se čuju sinovi koji dozivaju Malenu. Na kraju replike Hora oni ulaze na scenu obamrli – izgubljeni.)MAJKA: Govorite! Gdje mi je kći?SIN 1: Nigdje...SIN 2: Nestali su kao da ih nije ni bilo!SIN 3: Kao da ih je progutala noć. I zavijanje Vukova prestade poslije njih...MAJKA: O Bože! O Čovječe moj!KORIFEJ: (Sinovima.) A vi što ste se ukočili, skamenili? Imate li krvi u žilama, imate li ruke?

HOR: Na noge he! Noć vas progutala! Na noge he! Dan vas oslijepio!

MAJKA: Nemojte, poštovani. Ne kunite mi sinove jer nijesu krivi!KORIFEJ: Nijesu? Zar ti, ćorava, ne vidiš što se dešava? Sjekira je ubodena u srce plemena!MAJKA: O zlo na nas, tako je!

Serafin Fanko

139

KORIFEJ: A ko treba da sačuva statuu, mrtvi ili živi?SIN 3: A vi za što ste? Samo da nam pamet solite? A na kraju krajeva kome one danas trebaju?KORIFEJ: Ti se usuđuješ da ogovaraš one koji te na svijetlost dana donesoše?SIN 3: Gdje je ta svijetlost, gdje? Moje oči su običajima zatvorene!KORIFEJ: Znaš li, raspikućo, da naša krv vrela teče u vašim venama?SIN 2: Znamo i ponosimo se time. Brat je možda srca uzbuđenog prevršio mjeru, ali vi, poštovani, nas tjerate da mislimo samo o onome što je bilo nekada... Pitam vas gdje je sadašnjost? Gdj smo mi? Šta će biti kasnije sa onima koji će doći? Da ne treba možda našoj djeci sjutra da kažemo: ja sam tako mislio, tako uradio, tako živio, te tako treba i ti da uradiš? Nikada!SIN 1: Ostavili ste nas na raskrsnici sa teškim krstom briga na leđima. Istina, oko nas puteva je beskraj, ali se gube u maglovitom horizontu, nestaju, i tamo se više ništa ne vidi. Teški su krstovi, ali još teže da bilo koji put izaberemo, stoga tapkamo u mjestu, zadovoljavajući se samo snovima, samo snovima o boljem životu... Ali mi znamo da je svijet veliki, veći od ove prostorije u četiri zida koja nas guši!KORIFEJ: Kako se usuđujete...SIN 3: Svakako da se ne usuđujemo bez vaše dozvole... Bez dozvole običaja... Ne smijemo ništa! Ni da volimo... Ni da se ženimo i život stvaramo, i da umremo treba vaša dozvola!SIN 2: Do kada?MAJKA: Ćutite!SIN 2: Do kada ovako, Mati? Jer nam kosti zarđaše, zarđa nam srce, krv i misli!KORIFEJ: O ludaci, srcegazitelji, koji ste crnom sudbom praunuci naši! Ukraste nam krv, čast, nasljeđe i sad ih izlažete na prodaju?SIN 3: Ne! Nikada! Niti smo ukrali, niti išta prodajemo! Ponajmanje ono o čemu ste govorili! Jer su nam to svetinje: krv, čast i ime! Znamo što ste učinili. Zbog vas je pleme živo. Zbog vas majku zovemo – majko! Ali vi ste bili-vi! Mi smo-mi! Do posljednjeg ste se borili da ne budete sluge, a sada da mi, vaši sinovi, postanemo vaše sluge? Stvoriste legende i priče, ali zašto nas sprečavate da učinimo isto?Hiljadugodišnja statua koju ste izgradili, stoji živa i iz njenih dojki mlijeko nastavlja da teče. A mi što činimo? Samo da sisamo i hranimo se tim

Serafin Fanko

140

mlijekom! Sad nam recite, poštovani, ko je ludak, statua ili mi?! Pretvoreni smo u muškarce-djecu, koje svakog trena neko treba da uzme za ruku... Toliko smo izgubljeni da i danu je teško da nam dođe, a i kada dođe, sunce nam sija tamnim sjajem, poput komada leda. Vi bijaste! Da! Bijaste! Onda kao zvijezde sjajne zađoste u horizontu života plemena, sa sobom noseći sjećanje na: nesigurnost, strah, nasilje, krv, kletvu. I sada u sukob sa tim prastarim sjećanjima, zašto na nas kletve bacate čiji korijeni su u praskozorje vremena! Vi bijaste! I opet ste (Pokazuje srce.) Ovdje. Jer vi učiniste to da nas svijet naziva kolijevkom kulture, ali zar ne vidite da ta kolijevka sad ljulja i veliča neznanje? A vi ste uzrok?KORIFEJ: O utrobo prokleta ženo, jesu li stvarno tvoja djeca ovi što govore?MAJKA: Ne znam, poštovani, ne znam, trudim se da ih razumijem, ali mi izmiču kao pjesak kroz prste, trudim se da ih vidim, ali oni su vjetar koji kruži, i ne vidi se, izgubih ih... Izgubih moju djecu... A i sebe!SINOVI: Majko! Mati!MAJKA: Nema majke! Nema! Ni majke, ni sinova, ni ćerke, ni ognjišta... Nema, nema, nema! (Pada na koljena.)KORIFEJ: (Horu.) Vežite ih!SIN 3: U okove nas vežite, jer imamo smjelosti govoriti?KORIFEJ: U lance!

(Muzika. Opšte kretanje. Članovi Hora se penju na platformu i u grupama okružuju sinove. Svlače ih divljački. Odjeću bacaju im pred noge, a zatim ih vezuju lancima koji vise. Sinovi pružaju vezane ruke. Majka se lagano kreće ka njima, zatim ne obazirući se, kao da nije pokupljena pobacana odjeća okrene leđa i, takođe lagano se okreće put centra platforme, ostavljajući sinove ošamućene...)

MAJKA: Sledio ti se plamen, sunce, i postao ti led, Smračio ti se zrak, mjeseče, i crna krpa postao, Savij se, jablane, da se malo naslonim, Jer oči i duša danas krv ispuštaju! Sa mojim bolom putuj. Strijelo nebeska! Ramena gori protresi, kamenje joj isčupaj! Jer došao je dan, ne može biti crnji!

Serafin Fanko

141

Crv živ i crv zemljom pokriven, Majka trojice sinova mrtva nad zemljom. Jadna ja, jadna!

(Baca odjeću na donju platformu. Hor trči – silazi i uzima je, te počinje naricanje. Žene plačom, a muškarci riječima leleču, po običaju, ali ne po redu – svi zajedno, bez reda... Stavljaju odjeću u sredinu i okružuju je kao pored groba.)

SIN 1,2 i 3: Vrati se meni, čovječe. Dođi sa svim tvojim mislima! Vrati se! Potoci suza mojih, Svi ka tebi teku! I potonji plamen srca moga Za tobom gori! Dođi, vrati se! Čovječe! Moj nepoznati Bože! O boli moja! O moja potonja sudbo!

KORIFEJ: Ćutite, nitkovi! Zar ne vidite što se ovdje čini?

HOR: Ćutite!

SIN 1,2 i 3: Čovječe. Moj nepoznati Bože! O boli moja! O moja potonja sudbo!

(Muzika. Zamračenje.) S albanskog jezika preveo Danilo Brajović

Serafin Fanko

Priča o gubitnicima ili Ne pljujte po zemlji!(nazovi drama)

Stef

an Č

apal

jiku

144

LICA:

BERNARDBERBERINŠANKERBARDHA

Stefan Čapaljiku

145

U prednjem dijelu scene ulica, jedna kanta za smeće i pljuvaonica. Na sceni samo nekoliko stolica. Negdje visi jedno ogledalo, nekoliko flaša, čaša i nekoliko šešira. Svako mjesto radnje se lokalizuje i identifikuje osvjetljavanjem ili rotacijom scenografije.

Tirana, 2008/2009

PRVA SCENA

Na sceni se vidi Berberin koji sjedi na stolici okrenutoj naopako. Vidi mu se samo glava. Neošišan je i neobrijan. Čuje se muzika. Nešto poput Figaroove arije iz „Seviljskog berberina“. Berberin pjeva sa lalala.U međuvremenu, u avansceni se pojavljuje Bernard. Traži nešto po svojoj tašni. Vadi pismo u obliku karte i čita ga sa pola glasa.

BERNARD: Tirana – Beč – San Paolo – La Paz i od La Paza autobusom do Santa Kruza. Vrijeme polaska iz Tirane je 12 : 35 minuta. Baš lijepo. Da ne može bolje.

(Stavlja kartu još jednom u tašnu i počinje tumarati ulicom. Ide do kraja scene i udara nogom kantu za smeće. Krene da pljune u kantu, ali vidi pljuvaonicu na kojoj piše „Ne pljujte po zemlji“ i ide da pljune u nju.)

BERNARD: (Gledajući na ručni sat.) 8 : 00 sati! Tačno osam. Znači, znači još četiri i po sata. I bolje rečeno dva i po sata, jer na aerodromu moram biti dva sata ranije. Dva i po sata. Uzalud. Užas! E što nam učini, Bin Ladene.

(Polagano i tumarajući hvata ritam muzike koji dolazi iz berberske radnje.)

BERNARD: (Začuđen.) Ouuuu! „Seviljski berberin“komponovo Đoakino Rosini, libreto Ćezare Strebino, po motivima Bomaršeove komedije. Bravo Bernardo!

(Nehotice noge ga vode do berberske radnje.)

Stefan Čapaljiku

146

DRUGA SCENA

Berberin ispoljavući gest dobrodošlice sa klanjanjem, pokazuje stolicu.

BERBERIN: (Kao da je ugledao nekog njemu poznatog.) Ouuuu. Ko nam je došao, ko nam je došao... Vidi, vidi, vidi ...BERNARD: Da li se poznajemo?BERBERIN: Nažalost još uvijek ne. Izvolite. Sjedite!

(Bernard sjedne i Berberin mu oko vrata vezuje bošču.) BERNARD: (Namještajući je.) Tako... BERBERIN: Kakvo šišanje želite? BERNARD: Bez riječi.BERBERIN: Izvinite. Da li ste došli na šišanje?BERNARD: Da.BERBERIN: Onda mi recite kako želite da vas ošišam.BERNARD: Rekao sam vam. Bez riječi.BERBERIN: Pitam vas kakvu frizuru želite.BERNARD: A kakvu frizuru?! Kakvu god, nije važno.BERBERIN: Nije važno?BERNARD: Ne.BERBERIN: Onda?BERNARD: Onda je dovoljno da me ošišate bez riječi.BERBERIN: Znači imate potrebu da razmišljate?BERNARD: Ne baš. Možda imam potrebu da se odmorim.BERBERIN: Umorni ste? BERNARD: Tako nekako.BERBERIN: Ne izgleda tako.BERNARD: Hajde da formi damo sadržaj.BERBERIN: U pravu ste. Nema razloga da forma i sadržaj budu vezane. Dosta smo ih držali spojene, moramo ih osloboditi.BERNARD: U pravu ste, ali nemojte sada...

(Pauza)

Stefan Čapaljiku

147

BERBERIN: Evo na primjer, vi izgledate svježe.BERNARD: Izgledam živo.BERBERIN: Pa to, tako nekako.BERNARD: Između živoga i svježega ima dosta razlike.BERBERIN: U pravu ste. BERNARD: Da, u pravu sam. Naravno.BERBERIN: Baš sam razmišljao kako je živa moja žena, ali svježina je nešto drugo.BERNARD: Upravo tako. BERBERIN: Spreman sam da vas ošišam besplatno, ako mi malo više razjasnite ovaj argument.BERNARD: Hvala. Dovoljno je.BERBERIN: Šta?BERNARD: Dovoljno je da me ošišate bez riječi. Veoma bih to cijenio.BERBERIN: Zašto, šta možete učiniti za mene?BERNARD: Štošta.BERBERIN: Onda mi malo razradite ovaj argument: živ-svjež. BERNARD: O Bože!BERBERIN: Da li ste vjernik?BERNARD: Molim vas... BERBERIN: Za šta?BERNARD: Da me ošišate bez riječi. Ne mogu više.BERBERIN: Važi. Nema više. Neću vam više postavljati pitanja. Ali dozvolite mi da nastavim svoj monolog.BERNARD: Je li baš neophodno?BERBERIN: Obavezno.BERNARD: Onda idem ja.BERBERIN: Gdje ćete?BERNARD: Što vas briga?BERBERIN: Ne, nisam vas pitao iz radoznalosti, već gdje ćete sa pola ošišane, a pola neošišane glave?BERNARD: Ah da, u pravu ste. Nijesam znao da radite polovično.BERBERIN: Izvinite, ali kako se usuđujete da mi kažete da radim polovično?BERNARD: Nijesam mislio na kvalitet.BERBERIN: Nego na šta?

Stefan Čapaljiku

148

BERNARD: O Bože! Ovaj me ubi. Izvinite al’ sam mislio na obim, kvantitet.BERBERIN: Kvantitet. A da. U pravu ste. Jer kvantitativne promjene...BERNARD: ...Donose kvalitativne promjene.BERBERIN: Potpuno ste u pravu, jer moj majstor, onaj koji me naučio zanatu, postavio je pravilo da ne počinjem drugu polovinu, dok ne završim sa prvom.BERNARD: Onda završite i sa drugom što prije. Na mene možete koristiti i nove metode ili da zaboravite stara pravila.BERBERIN: (Nervira se.) Dragi gospodine, vi ste ovdje došli da me učite zanatu?! Ima 20 godina kako živim od ovog posla. Nema čovjeka na svijetu koji može mene naučit zanatu. Da li ste razumjeli? BERNARD: Razumio sam. BERBERIN: A pošto smo kod toga, koji je vaš zanat?BERNARD: Bakalin.BERBERIN: Šta je to bakalin?BERNARD: Prodavac sitnica.BERBERIN: Samo sitnica?BERNARD: Sitnica i mliječnih proizvoda.BERBERIN: Tako je li?BERNARD: Tako.BERBERIN: A gdje vam je radnja?BERNARD: U Santa Kruzu, ulica Blasko Ibanjez, br. 23/2.BERBERIN: Šta je to Santa Kruz? Vi se sprdate sa mnom?!BERNARD: Hriste! Ne zezam se.BERBERIN: A gdje mu to dođe Santa Kruz?BERNARD: Ja sam ovdje došao da se ošišam, a ne da dajem časove iz geografije.BERBERIN: Gdje?BERNARD: U Boliviji.BERBERIN: U Boliviji? A došli ste da se ošišate u Albaniji?!BERNARD: Ne. Došao sam i zbog drugih stvari.BERBERIN: Kojih stvari?BERNARD: Imaj milosti. Molim te završi posao što prije.BERBERIN: Nijesam mislio ništa loše. Rekoh da vam ne mogu možda pomoći pošto dolazite izdaleka.

Stefan Čapaljiku

149

BERNARD: Zahvaljujem! Nema potrebe.BERBERIN: A za čim ima potrebe?BERNARD: Da vi završite što je prije moguće.BERBERIN: A... Evo... Evo... Završio sam, završio.BERNARD: Tako. BERBERIN: A da nećete i brijanje?BERNARD: Da se brijem? Ne, nipošto.BERBERIN: Planirate da pustite bradu?BERNARD: Ne, već da nipošto ne želim da se brijem kod vas.BERBERIN: A brkove?BERNARD: Nikako.BERBERIN: Znači nijeste zadovoljni?BERNARD: Naprotiv. Koliko?BERBERIN: Ništa, bilo mi je zadovoljstvo.BERNARD: Ne zezajte se. Recite mi koliko?BERBERIN: Rekao sam vam, ništa. Ako nijeste zadovoljni odgovorom onda ostavite koliko želite.BERNARD: Dobro. Evo vam. Zdravo!BERBERIN: Zdravo.

(Bernard izlazi na ulicu potpuno ošamućen.)

TREĆA SCENA

BERNARD: (U sebi.) O Bože! O Hriste! O Gospode milostivi! O Sveti Spiridone! Spasite me! Kako je moguće?! Šta se desilo? Ostavio sam ih kao budale, a našao ih lude. Nijesu bili ovoliko loše kad sam otišao. Nemoguće je ostati malo sam. Sam, sam sa sobom. Nemoguće. Šta je ovo?! Ovi te šalju na konopac ne znajući što rade, ne osjećajući se uopšte krivim. Ovo je vrhunac. Spremni su i da te žrtvuju. Potpuno te izlude, a onda kažu da ne moraš da platiš. Free of charge. Ponose se time što su uspjeli da te iznerviraju ovako... Gratis.

(Gleda u pravcu gledalaca i reaguje kao da želi da izbjegne nekoga ko dolazi.)

Stefan Čapaljiku

150

BERNARD: O Bože! A sada? Sada nagrabusih. Dolazi onaj tip. Onaj što te drži dvije ure na nogama. Onaj što priča svoju životnu priču po sto puta. Užas! Tamo. (Pokazuje prema lokalu). U lokal. U lokal. Bolje u kafanu. (Uputi se ka lokalu koji je preko puta berbernice). Daj Bože da ne dođe ovdje.

ČETVRTA SCENA

Šanker je potpuno udubljen dok broji pare napamet.

ŠANKER: (U sebi.) 2200 komada šibica, podijeljeno sa 26 kutija je jednako...BERNARD: Dobar dan!ŠANKER: (Preplašeno.) Uh, zamalo srce da me strefi. Dobrodošli, dobrodošli! Izvolite.BERNARD: Hvala!ŠANKER: Šta ćete popiti?BERNARD: Sebe.ŠANKER: Izvinite, pitam vas šta želite uzeti?BERNARD: Želim uzeti sebe.ŠANKER: Eto vam ga. Tu ste.BERNARD: Hvala!ŠANKER: A gdje ćete s njm?BERNARD: S kim?ŠANKER: Pa sa sobom.BERNARD: Nigdje. Želim ga ostavit ovdje neko vrijeme. Dozvoljavate?ŠANKER: Došli ste da se sprdate? E lijepo! Ne može bolje. Našli ste pravo mjesto.BERNARD: Ne. Htjedoh reći da sačekate sekundu. Da razmislim malo.ŠANKER: Važi. Rekoh tako jer ima ljudi koji dolaze u kafanu, sjede i ne naručuju ništa.BERNARD: Ja od tih nijesam.ŠANKER: Znam, znam. Vidi se. Nema potrebe da kažete.BERNARD: Zašto? Kako izgledam? ŠANKER: Pa eto, izgledate ka gospodin. Bogat.BERNARD: Ja bogat? Gospodin i može, ali bogat?!

Stefan Čapaljiku

151

ŠANKER: Zašto? Zar vi vidite razliku između gospodina i bogataša?BERNARD: Mislim da postoji. Ili je barem postojala.ŠANKER: Eh da, ali su došla nova vremena.BERNARD: Da, da. Nova vremena.ŠANKER: A odakle ste?BERNARD: Iz... Mirdite.ŠANKER: Mirdite! Tamo živite?BERNARD: Ne.ŠANKER: Aha. Došli ste i vi ovdje, u Tiranu.BERNARD: Ne.ŠANKER: Pa gdje onda?BERNARD: Živim u Santa KruzuŠANKER: Gdje vam je taj Santa Kruz?BERNARD: U Boliviji. Naški se kaže Sveti Krst.ŠANKER: Aha, odlično! Sveti Krst. Izvinite na neznanju, ali gdje mu ta Bolivija dođe?BERNARD: U Latinskoj Americi. Graniči se sa Argentinom, Brazilom i Čileom.ŠANKER: Da, da, da. Sada mi je jasno.BERNARD: E pošto ti je jasno, hoćeš li mi donijet jednu čašu rakije?ŠANKER: Rakije? Kako da ne. Čak ću donijeti dvije.BERNARD: Ne. Nema potrebe. Dovoljna je jedna čaša.ŠANKER: Kako jedna čaša? Pa da pijemo iz jedne čaše obojica?BERNARD: Ma ne, ne. Mislio sam, ja hoću jednu čašu.ŠANKER: Pa to, ti jednu, ja jednu. Znači dvije.BERNARD: Dobro. Dvije.ŠANKER: Bez brige, od mene ti je. Nijesam nikad imao nekoga iz Bolivije u kafani.BERNARD: Dobro, dobro, pusti neću.ŠANKER: Zašto? Dojadilo vam?BERNARD: Ne. Nije u tome stvar. Ja sam zapravo ovdje ušao da bih izbjegao jednu osobu.ŠANKER: Koju? Mogu li znati?BERNARD: Da, to je neki tip koji traži od mene da mu nađem voz.ŠANKER: Kartu za voz? BERNARD: Ne. Pravi voz, od onih što idu na šinama i koje vuče jedna ili

Stefan Čapaljiku

152

više lokomotiva povezanih jedna sa drugom.ŠANKER: Kako takav voz? Šta pričate?BERNARD: Baš voz. On misli da je njegov djed koji je živio kao emigrant u Boliviji, bio vlasnik voza i traži od mene da se raspitam da mu se voz vrati.ŠANKER: Vrhunac. Pa misliš da je to istina?BERNARD: Pa kako može biti istina. U Boliviji vozovi su i danas u državnom vlasništvu i nijesu se privatizovali. Njegov djed je možda čistio neki voz ili na kraju karijere možda je postao i mašinovođa, ali daleko od toga da je bio vlasnik.ŠANKER: E šta sve ljudi sanjaju. Čudni li su. Imaju lijepa sjećanja od ranog djetinjstva.BERNARD: E dobro. Daj jednu rakiju.ŠANKER: Važi. Da uzmem i ja jednu. Šta kažeš?BERNARD: Dobro, ali da ih popijemo odvojeno.ŠANKER: (Donosi dvije čaše sa šanka.) Možemo i razmijeniti mišljenja.BERNARD: (Uzima mu rakiju iz ruke i pije je na eks.) Razmijenićemo drugi put. Sada sam u žurbi. ŠANKER: Nećeš da razmijenimo?!BERNARD: Da, ne. Nemojte se uvrijediti. Ali nemam što da razmjenjujem. Nemam mišljenja.ŠANKER: E pa pošto nemate mišljenja, onda živjeli!BERNARD: Koliko košta?ŠANKER: Ništa. Bilo mi je zadovoljstvo.BERNARD: (Pijući na eks.) Zdra’o!

PETA SCENA

Bernard izlazi iz lokala ponovo na ulicu. Zaustavlja se. Stane i udahne duboko. Skida torbu sa ramena i počinje da traži nešto po njoj. Što više traži to je uznemireniji. Okreće torbu prema dolje i isprazni je na ulicu: papiri, jedna knjiga, novčanik, češalj, perorez, jedan parfem, nekoliko novčića, dvije-tri olovke, nekoliko ključeva itd.

BERNARD: Crkoh. Uf koja vrućina... (Skida sako.)

Stefan Čapaljiku

153

Izgubih ga... Časti mi izgubih ga... Pa je li moguće... Da sam ga izgubio?! Da sam izgubio pasoš?! Taj jedini?! Bolivijski?! Ne. Nije moguće. Sigurno mi je negdje pao. Mora da mi je negdje pao... Gdje?

(Provjerava kantu za smeće ubacujući ruku do lakta i odatle vadi knjige i časopise bacajući ih okolo po avansceni.

BERNARD: Ne, ne... Ovdje nema ništa. Ništa. Ovdje je jedno ništa. Kod Berberina ili kod Šankera... Gdje drugo?!

(Trči kod Berberina.)

ŠESTA SCENA

Bernard brzo ulazi kod Berberina.

BERBERIN: Promijenio si mišljenje, a? Vratio si se na brijanje. Vidiš? Kako je to dobro?BERNARD: Ne. Vratio sam se jer mi je možda nešto ispalo.BERBERIN: Šta?BERNARD: Jedan pasoš.BERBERIN: Ti sumnjaš u mene?BERNARD: (Gledajući okolo po podu.) Ma ne gospodine. Kažem da mi nije slučajno ispao iz torbe.

Stefan Čapaljiku

154

BERBERIN: Znači ti sumnjaš u mene?!BERNARD: Ma ne gospodine, nijesam to rekao.BERBERIN: U mojoj radnji ništa ne ispada. Niko nas do sada nije optužio da smo lopovi.BERNARD: Ma ne bre, ne. Niko te ne optužuje. Kažem samo da mi nešto nije ispalo ovdje, jedan pasoš, dok sam se šišao.BERBERIN: Ništa ti nije bilo na glavi da ti je moglo ispasti tokom šišanja.BERNARD: Sigurno. Mislio sam iz torbe.BERBERIN: Torbu nijesi ni takao. Zaboravio si da ti nijesam dao da platiš?BERNARD: Ali ja sam vam platio.BERBERIN: Tako znači? Zar vi ovoliko plaćate berberina u Boliviji?BERNARD: Ja sam vas pitao koliko, a vi mi rekoste „ostavite koliko želite“.BERBERIN: E pa čovjek ima neku mjeru, neku ideju. Ne može se higijena kupiti sa pet para.BERNARD: Na koju higijenu mislite?BERBERIN: Na higijenu vaše glave.BERNARD: Pa da možda vi nijeste zaduženi da vodite računa o higijeni moje glave? BERBERIN: Pa što ste onda došli kod mene?BERNARD: Jednostavno, što me put nanio ovuda.BERBERIN: A vi se usput sjetite higijene?BERNARD: A da se neću sjetit ovdje u berbernici?BERBERIN: Da se nijeste usudili da moj frizerski salon nazivate berbernicom.BERNARD: Zaista izvinite. Nijesam mislio ništa loše.BERBERIN: Je li tako?BERNARD: Još jednom: da nijeste primijetili jedan pasoš ovdje okolo.BERBERIN: Pasoš veliš, a? A kakve boje je bio taj pasoš?BERNARD: Pa ne vjerujem da su se ovdje izgubili pasoši deset različitih zemalja pa da pitate za boju.BERBERIN: Nikad se ne zna.BERNARD: Pa nije vam dućan, izvinite, frizerski salon na frankfurtskom aerodromu dragi gospodine.BERBERIN: E ako je tako, onda nijesam primijetio nijedan pasoš sa bojom koju ste kazali.

Stefan Čapaljiku

155

BERNARD: U pravu ste. Čudna je to boja. Izvinite još jednom. Zdravo!BERBERIN: Zdra’o!

SEDMA SCENA

Bernard ulazi kod Šankera.

ŠANKER: 26 kutija puta 50 komada šibica podijeljeno sa 2200 leka... Rekao sam. Rekao sam vam da je to izvanredna rakija. Ko je popije jednom ne udaljava se od nje. BERNARD: Izvinite, ali nijesam se vratio da pijem.ŠANKER: (Razočaran.) Znači nije vam se dopala?BERNARD: Dopala mi se, ali sam došao da vidim da mi ovdje nije ispao pasoš.ŠANKER: Bolivijski pasoš?BERNARD: Da. Upravo tako.ŠANKER: Oh, kako bih volio da vidim jedan bolivijski pasoš. Rijetka stvar zar ne?BERNARD: Znači nijeste mogli da ugasite radoznalost?ŠANKER: Nažalost.BERNARD: Znači, nije mi ovdje ispao pasoš.ŠANKER: A kakve su to riječi gospodine. Da nađem vaš pasoš ovdje, došao bih do Bolivije da vam ga dam.BERNARD: Bio bi to uzaludan posao.ŠANKER: A zašto?BERNARD: Jer bih ja bio ovdje.ŠANKER: A da. U pravu ste. Niti bih ja mogao doći vašim pasošem, niti bi vi mogli otići bez svog pasoša.BERNARD: Upravo tako.ŠANKER: Da, nažalost!BERNARD: Znači sigurno ga nijesam zaboravio ovdje?ŠANKER: Više nego sigurno.BERNARD: O Bože!ŠANKER: Ne sjekirajte se.BERNARD: A kako da se ne sjekiram. Ostadoh ovdje.

Stefan Čapaljiku

156

ŠANKER: Kako ostadoste?BERNARD: Danas je trebalo da otputujem. Imam i kartu.ŠANKER: Ne brinite. Ko zna. Možda ga i nađete. Gdje si još bio osim ovdje?BERNARD: Ošišao sam se kod berberina preko puta. Rekoh da se ošišam prije polaska.ŠANKER: A pitao si tamo?BERNARD: Da, da. Otuda i dolazim. Ništa.ŠANKER: A prije berberina?BERNARD: Nigdje. Kući.ŠANKER: Onda ste ga izgubili kući.BERNARD: Nikako. Predao sam ključeve kuće i izašao sam držeći samo pasoš i karte.ŠANKER: A kartu imate?BERNARD: A što će mi?ŠANKER: U pravu ste. No, pošto pomenuste... Zašto ste predali kuću?BERNARD: Jer nije bila moja. Iznajmio sam je.ŠANKER: A što, vi nijeste imali kuću ovdje?BERNARD: Imao sam, ali sam je prodao kad sam emigrirao za Boliviju.ŠANKER: Aha... No, nijeste mi rekli? Jeste li izgubili oba pasoša?BERNARD: Kako oba?ŠANKER: Znači, i albanski?BERNARD: A albanski?! Albanski sam bio prinuđen da predam u Boliviji prije uzimanja njihovog državljanstva.ŠANKER: A sada kapiram. Sada da.BERNARD: Strašno!

OSMA SCENA

Berberin ulazi kod Šankera gdje zatiče i Bernarda.

BERBERIN: Jednu veliku čašu do vrha!ŠANKER: Veliku čašu? Što je bilo?BERBERIN: Jednu veliku čašu do vrha punu, još jednu isto tako veliku i punu za gospodina i još jednu veliku za tebe.

Stefan Čapaljiku

157

BERNARD: Izvinite, ali ja ne mogu da pijem.ŠANKER: Zašto?BERNARD: Brinem za pasoš.BERBERIN: Svi imamo nekih briga. Dvije pune čaše rekao sam!BERNARD: A kako da pijem. Ostadoh ovdje.BERBERIN: Upravo zato. Što ćete drugo da radite ovdje?ŠANKER: Važi. Ide. (Berberinu.) No, tebi što bi? Ti nijesi nikada pio.BERBERIN: Ostavila me je.BERNARD: Ko?BERBERIN: Alma.ŠANKER: Alma?!BERBERIN: Da, da. Večeras plaćam ja.ŠANKER: Kako je moguće?!BERBERIN: Kako je moguće da ja plaćam?ŠANKER: Ne, ne. Htjedoh reći kako je moguće da te je ostavila?BERBERIN: Da. Došla je na vrata radnje i jasno i odlučno mi rekla: „Ne volim te više“.BERNARD: O Bože! Na španskom Alma znači duša.ŠANKER: Znači napustila te je duša. BERBERIN: Ali nije prvi put da mi to radi.ŠANKER: Kako nije prvi put?BERBERIN: Treći je put da mi to kaže.BERNARD: Vrhunac!BERBERIN: Da. Drugi put mi je to rekla prije nedjelju dana i ja odoh od kuće.ŠANKER: Otišao si iz svoje kuće?!BERBERIN: Da.BERNARD: A gdje stanujete sada?BERBERIN: Kod tasta.ŠANKER: A što nijesi ženu poslao kod tasta?BERBERIN: Bilo mi je potrebno da odem na nekoliko dana. Nijesam sebe mogao podnijet u kući, sam.BERNARD: Potpuno ste u pravu. Postupili ste sasvim ispravno. A sada? Idete opet kod tasta?BERBERIN: Ne znam. Zato i pijem. Moram da razmislim. Nije to laka odluka.

Stefan Čapaljiku

158

(Šanker donosi tri velike pune čaše rakije i bocu, te sjeda za istim stolom.)

Sva trojica: Na eks! (Kucaju čaše i popiju sve na iskap.) ‘Ajde živjeli!BERBERIN: Daj još po jednu.

(Šanker puni ponovo čaše.)

ŠANKER: Vaš tast mora da je dobar čovjek. Onaj moj mene ne bi nikad prihvatio. Nikad za nikad. Da ja ostavim ženu u mojoj kuću i odem kod njega?! Ma. Nema šanse. Mnogo voli svoju kćerku. Nikad je ne bih ostavio samu u nečijoj kući. Nikada!BERNARD: (Gledajući na sat.) Već je 10. Za pola sata moram biti na aerodromu.

(Čuje se zvuk aviona.)

ŠANKER: Bez brige. Ovdje smo baš blizu aerodroma. Za deset minuta ste tamo. Te se smirite. Imate vremena.BERNARD: Imam vremena ali nemam pasoš. U tome je stvar.BERBERIN: Što, još nijeste našli pasoš?BERNARD: A ne... Još... Kao što vidite?BERBERIN: A... Da.

(Duga pauza.)

ŠANKER: E kakav ti je ovaj život... Ja sam jednom izgubio ključ od kuće dok sam bio u kući. Poludio sam. A vrhunac svega je što su vrata kuće bila zaključana. Nikad nijesam shvatio, da li me to neko zaključao unutra s vana ili me je neko zaključao iznutra?BERNARD: Pa što si učinio poslije?ŠANKER: Poslije sam izašao na terasu i vikao iz sveg glasa upomoć. Ljudima sam izgledao kao otkačen pošto sam od njih tražio ključ svoje kuće. Upomoć! Upomoć! Hoću ključ! Hoću ključ svoje kuće!

Stefan Čapaljiku

159

DEVETA SCENA

Čuje se udar, lupnjava vrata. Ulazi Pljačkaš u crnom dugačkom mantilu. Lice maskirano čarapom. U ruci drži pištolj i uperi ga redom svima.

PLJAČKAŠ: Ruke uvis! Ni makac! Niko da se nije mrdnuo! Niko, inače ću vam prosuti mozgove... Tako... Niko! Ni makac! Koji od vas je vlasnik lokala?ŠANKER: Ja.PLJAČKAŠ: Pare!ŠANKER: Izvinite, ali nemam.PLJAČKAŠ: Kako nemaš?ŠANKER: Nije bilo posla danas.PLJAČKAŠ: Tako je li?! (Prema Berberinu i Bernardu.) A ovi?ŠANKER: Ne poznajem ih.PLJAČKAŠ: A njihove pare, kažem ti.ŠANKER: A... da. U pravu ste. Oni još nijesu platili.PLJAČKAŠ: (Berberinu i Bernardu.) Pare!BERNARD: (Šankeru.) Daj račun.BERBERIN: (Bernardu.) Sačekaj. Nemaš ti što... Rekao sam da ću ja platit (Šankeru.) Koliko?ŠANKER: Hiljadu.PLJAČKAŠ: Samo?ŠANKER: Pa tek smo bili počeli da pijemo.PLJAČKAŠ: Hoćete li još da pijete?BERBERIN: Mi smo htjeli nego... Evo odjednom vi uđoste... Malo neočekivano.PLJAČKAŠ: Pa sam vas uznemirio je li?BERNARD: Ne. Ali ja moram da idem.PLJAČKAŠ: A zašto ti moraš da ideš? Sjedi tu i pij. (Šankeru.) Napuni nam svima po čašu. (Berberinu.) A ti ćeš da platiš.BERBERIN: Važi.PLJAČKAŠ: Ali ćeš pare dati meni, ne njemu (Pokazuje na Šankera.)BERBERIN: Za mene nije uopšte bitno kome ću platit.PLJAČKAŠ: Tako?!BERNARD: Ja mislim da ne treba puno da pijemo.

Stefan Čapaljiku

160

PLJAČKAŠ: Potreban mi je novac. Razumiješ li ti?BERNARD: Razumijem, ali izvinite, novac možete uzeti i da ne pijemo.PLJAČKAŠ: Kome se ti tako obraćaš?! To bi bilo nepošteno. Ja nijesam od tih.BERNARD: Izvinjavam se. Bio je to lapsus. Lapsus linguae.PLJAČKAŠ: Upravo tako.BERBERIN: (Pljačkašu.) No, sjedite više. Zašto stojite.PLJAČKAŠ: Dobro, sješću. Ali da se niko nije pomjerio.BERBERIN: Kako da se ne pomjeramo?! Hoćeš li nam dozvoliti da popijemo ovu čašu u miru?PLJAČKAŠ: U redu. Ali bez naglih pokreta. Desna ruka neka je na čaši, a lijeva na stolu.ŠANKER: Izvinite. Samo što će meni trebat malo više pokreta da bi napunio čaše.PLJAČKAŠ: Ti možeš.BERNARD: Bojim se da ću morati brzo da vas napustim.PLJAČKAŠ: Zašto? Gdje ćeš ti?BERNARD: U policiju.PLJAČKAŠ: (Uperi pištolj Bernardu u glavu.) U policiju reče?!BERNARD: Bez brige.PLJAČKAŠ: O čemu pričaš?BERNARD: Neću ići zbog vas. Vi ste sasvim u redu. Idem zbog nekih svojih poslova.PLJAČKAŠ: Kakvih poslova?BERNARD: Da prijavim gubitak mog pasoša. Ne bi li mi oni pomogli.PLJAČKAŠ: Ma ne dolazi u obzir!BERNARD: O Bože! Ali nema to veze sa vama. Idem zbog mojih briga.PLJAČKAŠ: Da ti nije palo na pamet, rekao sam, osim ako nećeš da na ovaj sto prospem krv sa tvog bolesnog mozga.BERNARD: A zašto bolesnog?PLJAČKAŠ: Jer tako može da priča samo pijan ili bolestan čovjek... Ču li ga, policija, hm?!BERNARD: Ali meni... Dobro... Kako hoćete... Planirate li da ostanete još dugo?PLJAČKAŠ: Ostaću koliko mi se ćefne. (Spušta pištolj i obraća se Šankeru.) Napuni nam još po jednu!

Stefan Čapaljiku

161

ŠANKER: Svakako.BERBERIN: Napuni svima. (Pljačkašu.) Ja plaćam, bez brige.ŠANKER: (Berberinu.) Griješiš. Ne hvali se bez veze. Plaćamo obojica. Ti novcem, ja pićem.BERBERIN: Kako obojica? Što pričaš to? Ja sam taj koji plaća. Evo. (Vadi iz džepa novčanice i daje ih Pljačkašu.) Evo za piće koje smo popili do sad i za ono koje ćemo ubrzo popiti. Je li ti sad jasno ko plaća?ŠANKER: Jeste gospodine, jeste. Ali ti ne plaćaš meni.PLJAČKAŠ: Što, ti bi volio i da ti se plaća. Nije ti dovoljno što piješ džabe na njegov račun?ŠANKER: O Bože! Kako da vam objasnim? Ali pića su moja...PLJAČKAŠ: Pića su tvoja, ali pare su ovog gospodina.BERNARD: (Pljačkašu.) U pravu je Šanker.PLJAČKAŠ: Kako to, majke ti?BERNARD: Pa evo. Ako ja, poručim na primjer trebalo bi da ja platim Šankeru, a Berberin da plati tebi.PLJAČKAŠ: Ma nemoj, gospodine. Niko ne može da plati dva puta za istu stvar. To nije pošteno.ŠANKER: Ma ne... Kako da vam objasnim?BERNARD: Nema što da objašnjavaš. Napuni ponovo.ŠANKER: E čuda ovoga! Kako ne možete da me razumijete?! To je tako jednostavno.PLJAČKAŠ: Jednostavno, jednostavno. Sve je jednostavno na ovom svijetu. Ali pazi! Samo desna ruka na čaši, a lijeva na stolu!BERBERIN: Dobro zboriš. Samo desna na čaši, a lijeva na stolu. A odakle si nam?PLJAČKAŠ: Što te briga? Nijesam toliko pijan da dajem nekontrolisane informacije.

(Duga pauza.)

ŠANKER: Imam ideju.BERBERIN: Kakvu?ŠANKER: (Bernardu.) Pusti policiju... Ostanite ovdje.BERNARD: Gdje ovdje?BERBERIN: Ovdje u Albaniji. U vašoj otadžbini. Ovdje gdje i mi. Kod svoje

Stefan Čapaljiku

162

braće. A što će vam policija?!BERNARD: Izvanredna ideja. Kako lijepo rečeno. Bravo! Nije mi padalo na pamet.BERBERIN: (Šankeru.) Još po jednu, majstore. Za povratak u domovinu gospodina.ŠANKER: Da nijesmo pretjerali?PLJAČKAŠ: Nimalo. Ja tek što sam počeo.BERNARD: Meni je obavezno potrebno da popričam s nekim policajcem. (Pljačkašu.) Možete li mi pomoći? Kasnije.PLJAČKAŠ: Trenutno ne mogu. Vidjećemo kasnije.

(Buka aviona.)

BERNARD: Dobro onda. Možda kasnije.PLJAČKAŠ: Kasnije ćemo vidjeti. Zavisi kako ćeš se ponašati.BERNARD: Kako da vam objasnim... Problem je u tome što ne mogu duže da ostanem ni u Albaniji, razumijete?PLJAČKAŠ: Ne.BERNARD: Istekla mi je viza, zato sam morao da otputujem. Morao sam da krenem. Da apliciram ponovo za vizu u našoj Ambasadi u Santa Kruzu i da se ponovo vratim. Razumijete li me?BERBERIN: Što se mene tiče ništa ne razumijem, ali nema veze. Važno je da se ti osjećaš kao u svojoj kući. (Šankeru.) Napuni nam ponovo. (Stavlja ruku u džep. Vadi novac i daje ga Pljačkašu.) Evo i pare za ovo što smo dosad pili.PLJAČKAŠ: (Uzima novac.) Hvala, ali nema potrebe da žuriš...BERBERIN: Ne, ne. Želim da budem korektan s tobom. No odakle si nam? O, izvinite? Zaboravih da sam vas pitao ranije...

(Pauza. Svi piju i izgleda kao da razmišljaju.)

ŠANKER: O hvala ti, Bože. Duže vrijeme nije bilo posla...PLJAČKAŠ: Uf... Crkoh od vrućine...BERNARD: Ma, možeš da skineš masku. Nema problema kod mene. Ja ne poznajem nikoga u ovoj zemlji.BERBERIN: Slobodno skinite, inače ćete crći od vrućine... Ja vas gledati

Stefan Čapaljiku

163

neću. Kad popijem uopšte ne obraćam pažnju.ŠANKER: Ni za mene nema problema. Slobodno se raskomotite. Više ne poznajemo sebe, a ne vas.PLJAČKAŠ: Velite?BERBERIN: No, vi kako hoćete.PLJAČKAŠ: E pa dobro, de... Evo... (Skidajući masku, otkriva se duga ženska kosa.) Pukoh!BERNARD: O Bože, odlično... Pa vi ste žensko...ŠANKER: Žensko! Kakvo čudo. Vi ste prvo žensko koje je ušlo u moj lokal. Sanjao sam o tome...BERBERIN: Još po jednu čašu!ŠANKER: Ne, ne. Ovaj put plaćam ja. Ovo je događaj za pamćenje.PLJAČKAŠ: Eto tako...BERNARD: I to lijepa ... .BERBERIN: Nemojte mi pominjat ženske. Još po jednu.ŠANKER: Ja plaćam, rekao sam ti.PLJAČKAŠ: A nećeš da se pominju ženske. Čime se baviš?BERBERIN: Muški berberin.PLJAČKAŠ: Ko bi rekao...BERBERIN: Ne bi se reklo jer se desilo onako, sasvim neočekivano... Jednog dana, kad sam bio mali išao sam u školu sa malom torbom na leđima, kada se odjednom čuo pucanj iz automata i odmah nakon toga zapalila se zgrada banke. Ja sam odmah ušao u prvu radnju preko puta. Tamo me uhvati jedan čovjek. Sjede me na stolicu i nauči me zanatu. Bio je moj majstor, koji, jadnik, nije imao djece.

(Šanker ide do šanka i vraća se sa četiri pune čaše.)

DESETA SCENA

ŠANKER: (Udara jako šakom o sto i čaše padaju na pod.) Ja se bojim!BERBERIN: Bojiš?PLJAČKAŠ: Od koga se bojiš?ŠANKER: Sanjao sam nešto. Sanjao sam užasan san.BERNARD: Kakav san?

Stefan Čapaljiku

164

ŠANKER: Sanjao sam užasan san.PLJAČKAŠ: (Uperi pištolj ka njemu.) Šta?ŠANKER: Jedan san... Kao da mi kradu novac, lokal, pića... U sred bijela dana... O Bože!BERBERIN: Bez brige. Moj majstor, onaj što me naučio zanatu, govoraše da ružni snovi izađu na dobro.BERNARD: Istina. I ja kad sam bio u Santa Kruzu, sanjao sam kako se nalazim na jednom veoma oštrom vrhu. Nikoga nije bilo oko mene, a ja sam se trudio svim silama da održim ravnotežu nad bijelim oblacima.PLJAČKAŠ: A jam sam sanjala kao da sam u mračnom tunelu sa svojim vjerenikom i neko nam je spolja zatvorio vrata. Izgubila sam nevinost.BERBERIN: I stvarno ste je izgubili?PLJAČKAŠ: Sjutra, da. Zato je istina ono što je govorio Berberinov majstor o tome da loši snovi izađu na dobro. Još po jedna čaša od mene.ŠANKER: Od vas?! A kome ćete platit?PLJAČKAŠ: Platiću Berberinu. On se baš potrošio do sad.ŠANKER: Kakvo čudo! Izgleda samo piće može pobijediti strah. Nijesam znao, iako radim po čitav dan sa pićem.BERNARD: Ja sam tada snažno viknuo: „Ima li koga ovdje? Ima li koga ovdje?“PLJAČKAŠ: A onda?BERNARD: Onda sam čuo glas koji mi je rekao: „Ne boj se! Oslobodi se! Opusti udove! Raskomoti se!“ Ali ja sam bio na tako oštrom vrhu da kada bi se opustio, stropoštao bih se, i ko zna gdje bih pao.PLJAČKAŠ: Pa šta uradi?BERNARD: Jednostavno sam vikao i dalje: „Ima li još koga ovdje?“ Ali niko mi nije odgovorio i onda sam zaspao... (Vičući i udarajući šakom o sto.) Ja moram u policiju. Obavezno! Sada!PLJAČKAŠ: Smiri se. Sredićemo i to.BERNARD: Kako?PLJAČKAŠ: Ej, momci! Otkriću vam tajnu. Ali prije toga da mi obećate da nećete nikome reći.Svi: Obećavamo! PLJAČKAŠ: Ja se zovem Barla.Svi: Živjela!ŠANKER: I ja imam jednu tajnu... (Stavljajući ruku na stomak.) Ja imam

Stefan Čapaljiku

165

samo jedan bubreg. Drugi sam prodao i tim parama sam ostvario svoj san – otvorio lokal „Ne pljujte po podu!“BERBERIN: (Šankeru.) A što, tu vam je bubreg?ŠANKER: Bio je... Ali nijesam ovdje da dajem lekcije iz anatomije.Svi: (Dižući čaše.) Za gospodinov prodati bubreg!PLJAČKAŠ: Tako... Bravo. Ali imam još jednu tajnu.Svi: Reci nam onda. Nemoj nas ostavljat da čekamo.PLJAČKAŠ: Ja sam iz policije. Policajka sam. (Skida crni ogrtač i otkriva svoju policijsku uniformu.)Svi: Policija?!!!! Policajka?!!!!!PLJAČKAŠ: Da. Osjećajte se slobodno. Policajka. Jednostavno tako i osjećajte se sigurno. Nema više razloga da se plašite. Ne plašite se!ŠANKER: Bogu hvala! Spašeni smo. Odlično...BERBERIN: Kao da sam znao. Osjećao sam da si neko kome se može vjerovati čim si ušla...PLJAČKAŠ: Još jednom vam kažem. Niko neka se ne boji. Jer strah i samo strah me natjerao da se zaposlim u policiju.ŠANKER: A čega ste se bojali?PLJAČKAŠ: Momaka. Pratili su me i nijesu mi dali mira. Nijesam nikako drugačije mogla da odbranim čast.BERBERIN: Istina je. Čast u ovoj zemlji može odbraniti samo oružje.ŠANKER: Naročito oružje policije.BERNARD: (Pljačkašu.) Da li ćeš mi sada dozvoliti da odem u policiju?PLJAČKAŠ: Sada nema potrebe da ideš nigdje. Ja sam vam tu. Spremna sam da čujem vašu prijavu.BERNARD: Vi?!PLJAČKAŠ: Da.BERNARD: A gdje?PLJAČKAŠ: OvdjeŠANKER: Ovdje. Biće prelijepo.BERBERIN: Još nam je toplo.

Stefan Čapaljiku

166

JEDANAESTA SCENA

(Ustaju. Pljačkaš ih vodi do šanka. Ide iza, pretvarajući šank u kancelariju. Kod kompjutera je Berberin. Bernard je prekoputa nje. Šanker pravi računice i čisti lokal.)

PLJAČKAŠ: Izvolite gospodine građanine. Kako mogu da vam pomognem?BERNARD: Pa evo, ovako. Rekao sam vam već: Izgubio sam pasoš.PLJAČKAŠ: Izvinite... Izvinite... Moramo pratiti proceduru... Prvo mi recite ko ste i odakle? (Berberinu.) Dok vi, gospodine sekretare, treba da pišete na kompjuteru, od riječi do riječi, od slova do slova, prijavu gospodina.BERBERIN: Kako vi kažete šefe!BERNARD: Onda...PLJAČKAŠ: Izvolite.BERNARD: Zovem se Bernard Maria Leopoldo de Himenez.BERBERIN: (Kucajući na tastaturi veoma sporo jednim prstom.) Sporije malo, sporije malo. Ponovite.BERNARD: Zovem se Bernard Maria Leopoldo de Himenez.BERBERIN: (Izgovarajući slogove) Leo... po... l... do... de... hi (U sebi.) de hi, de hi, de hi...PLJAČKAŠ: Znate li vi da koristite kompjuter gospodine sekretare ili ne?BERBERIN: Da vam pravo kažem šefice, po prvi put u životu kucam na kompjuteru.PLJAČKAŠ: Je li? A što ne kažete odmah?BERBERIN: Pa eto, rekoh da ću lagano naučiti.PLJAČKAŠ: Ne, ne. Nema smisla. Ne organizujemo kurseve za kompjutere ovdje. Trebalo je ranije da uložiš u sebe. Neka dođe drugi sekretar. (Vičući na Šankera.) Jer ima dosta ljudi koji jedva čekaju na posao. Pusti mjesto Šankeru i donesi nam još po jednu čašu. Šankeru!BERBERIN: Kako kažete.ŠANKER: Evo me.PLJAČKAŠ: Nastavite da pišete prijavu gospodina. (Bernardu.) Nastavite gospodine građanine!BERNARD: Rođen sam 29. novembra 1944. prestupne godine.

Stefan Čapaljiku

167

ŠANKER: Nemojte govoriti tako brzo molim vas jer ja nijesam pisaća mašina.BERNARD: (Govoreći u pauzama.) Rođen sam... 29. novembra 1944... Prestupne... Godine.ŠANKER: (Tražeći kažiprstom desne ruke sljedeće slovo na tastaturi.) Gdje je slovo „S“, gdje je slovo „S“? A gdje si se sakrilo o „S“? Ah, prevarantu stari! Pojavi se više, vraže!PLJAČKAŠ: Ma pusti. Pusti. Ne može se radit ovako. Nemoguće.BERNARD: Šta sada?PLJAČKAŠ: Nemamo što. Ova gospoda ne znaju da koriste kompjuter.BERNARD: Ali znam ja da ga koristim. Naučio sam dok sam bio u Santa Kruzu.PLJAČKAŠ: Vi znate? Sjajno onda. Što ne kažete? Što dozvoljavate da gubimo vrijeme sa ovim invalidima. Zauzmite mjesto sekretara! Odmah!BERNARD: Važi. Slažem se, ali ko će da da izjavu?PLJAČKAŠ: U pravu ste. Ko će da da izjavu ako ćete vi da budete sekretar?BERBERIN: Ja ću.ŠANKER: I ja. BERNARD: Zašto ne?!PLJAČKAŠ: Perfektno. Riješeno. Da počnemo onda.BERBERIN: (Govoreći brzo.) Zovem se Bernard Maria Leopoldo De Himenez. Rođen sam 29 novembra 1944. prestupne godine.BERNARD: (Pišući nevjerovatnom brzinom.) Bravo! Tačno! Svaka čast! Nastavi!ŠANKER: Izgubio sam pasoš.PLJAČKAŠ: Polako, polako, imamo kad da dođemo do pasoša. Adresa stanovanja?BERBERIN: Ulica Blanko Ibanjez br. 23/2. Santa Kruz. Bolivija.BERNARD: Tačno. Kakvo sjećanje imate.ŠANKER: Ee, rođen sam u Tepeleni.BERNARD: Bravo!BERBERIN: Imam 66 godina.BERNARD: Tačno.PLJAČKAŠ: Porodični status?ŠANKER: Oženjen, dvoje djece.

Stefan Čapaljiku

168

BERNARD: Troje.PLJAČKAŠ: (Bernardu.) Godpodine sekretare, nemate pravo da se miješate. Vi treba da pišete tačno ono što izjavljuje gospodin građanin. (Šankeru.) Napuni nam čaše.BERNARD: Kako vi kažete! Troje.PLJAČKAŠ: Obrazovanje?ŠANKER: Sekcija za budućnost u Domu Pionira. PLJAČKAŠ: Visoko obrazovanje?BERBERIN: Visoka škola koreografije.BERNARD: (Smije se grohotom.) Kako znate? Kako znate? Kako je moguće da znate da sam baletmaestro?PLJAČKAŠ: Gospodine sekretare! Bez komentara, rekao sam! Začepi! Specijalizacija?ŠANKER: Postdiplomske studije na dvogodišnjem kursu Ministarstva unutrašnjih poslova za špijuna naselja.BERBERIN: (Smijući se.) Špijun naselja?BERNARD: Ma, ne. Kakva je to konstatacija?PLJAČKAŠ: Ššš. Tišina! Upozoravam vas da za lažnu izjavu slijede lisice. Da li ste razumjeli gospodine sekretare?BERNARD: Razumio. Ali moram da objasnim da...PLJAČKAŠ: Zaposlenje?ŠANKER: Asistent reditelja u kinostudiji. Opasni špijun.BERBERIN: Opasni istražitelj.BERNARD: Ne, ne. Ne toliko opasan. Nemojmo pretjerivati...PLJAČKAŠ: Gospodine sekretare! Ovo je posljednje upozorenje. Izgovoriš li samo još jednu riječ bićeš otpušten i uhapšen.BERNARD: Začepio sam.BERBERIN: Specijalizacija u Narodnoj Republici Kini sa izuzetnim rezultatima.ŠANKER: Sa motivacijom „Za nezaustavljivu maštu u borbi za izvlačenje istine“.PLJAČKAŠ: Zašto ste došli ovdje?BERBERIN: Izgubio sam pasoš.PLJAČKAŠ: A što će vam?ŠANKER: Htio sam da se vratim svojoj kući u Santa Kruzu jer mi je istekla viza o boravku u domovini (Glasno uzvikujući.) Želim repatrijaciju!

Stefan Čapaljiku

169

PLJAČKAŠ: Gdje?BERBERIN: U svoju domovinu.PLJAČKAŠ: Zašto?BERBERIN: Jer ovdje sve ide dobro.PLJAČKAŠ: Tako znači... A što ste otišli onda?ŠANKER: Jer mi je na početku izgledalo da ne ide baš sve najbolje.

(Duga pauza. Berberin i Šanker ćute.)

PLJAČKAŠ: Što odoste? Gospodine sekretare, na ovo pitanje možete sami odgovoriti i napisati onako kako ćete odgovoriti. Vi ostali napunite nam čaše, zar ne vidite da su prazne?! Što odoste?BERNARD: Otišao sam jer sam se bojao.PLJAČKAŠ: Koga ste se bojali?PLJAČKAŠ: Berberina, Šankera... mm... mm... vas... osvete...BERBERIN: (Smijući se.) Osvete?!PLJAČKAŠ: A kakve mi veze imamo sa osvetom?!BERNARD: Pa ovdje su se dešavale čudne stvari. Možete misliti... Na početku kada smo se povezali sa Jugoslovenima, kasnije sa Rusima, pa sa Kinezima, uhapsili smo sve one koji su bili protiv tih veza, a kada smo s njima pokvarili odnose, zatvorili smo sve one koji su bili za. Razumijete?ŠANKER: Mi ne razumijemo, ali nijesmo osvetnici. Mi smo pacifisti. Živjeli!BERNARD: Nijesam znao. Bojao sam se. Bio sam dvadeset godina vani... Bez veze. Trebalo mi je dvadeset godina da shvatim da ovdje niko ne misli da se sveti. Svi su zaboravili ili se pretvaraju da se ništa nije desilo. Ne znam baš. Ali ovdje se živi mirno. Ovdje je krv postala voda.PLJAČKAŠ: Krv voda... Rakija... Bolje rečeno... Rakija od eksera... Ali zašto si se bojao? Ne reče nam. Što si uradio?BERNARD: Moram li reći? Moram li baš reći? Sve?PLJAČKAŠ: Dobro bi bilo da kažeš. Ti dobro znaš metode koje mogu biti upotrebljene... Moraš reći!BERNARD: I da napišem!PLJAČKAŠ: Ne. Pošto tako stoji stvar, ne. Nikako. To nemoj da napišeš. Nemoj, jer će ostati trag. Ne planiramo da otvorimo dosijee sada. Kako se na latinskom kaže?

Stefan Čapaljiku

170

(Pauza)

PLJAČKAŠ: Kako su kazali umni latini? (Beberinu i Šankeru.) Vama kažem.BERBERIN: (Dižući čašu.) Scripta manent...ŠANKER: Verba volant.PLJAČKAŠ: Tako de. Pisano ostaje, izgovoreno leti.BERNARD: Dobro onda. Pošto riječi lete... A pošto ne mislite da otvarate dosijee, onda... Odakle da počnem?BERBERIN: Od početka.ŠANKER: Od početka.BERNARD: Dajete li riječ da to neće izaći odavde?Svi: Obećavamo!BERNARD: Jer i ja imam svoje tajne. Nije istina da sam bio špijun naselja. Ne bih nikada prihvatio takvu niskost. Ja sam radio u Istražnom. U Istražnom od opštinskog do centralnog.

(Svi se dižu. Uzimaju svoje flaše i odlaze u berbernicu. Sa gornjeg dijela scene spuštaju se neki instrumenti za mučenje. Pljačkaš skida policijsku uniformu i izlazi u pidžami. Bernard sjedne na stolicu za šišanje koja podsjeća na stolicu za mučenje.)

DVANAESTA SCENA

Mijenja se osvjetljenje. Ima bliceva koji scenu pretvaraju čas u negativ čas u pozitiv.

PLJAČKAŠ: Gospodine, budite ljubazni i recite nam nešto o vrstama tortura.BERNARD: (Vrti se na Berberinovoj stolici sa flašom u ruci i smijući se grohotno.) Bilo je puno vrsta torture...BERBERIN: Hahaha... Puno vrsta...ŠANKER: Kao na primjer?

Stefan Čapaljiku

171

BERNARD: Kao na primjer strujom na mozak i u uši...ŠANKER: Hahaha, struja... Električna struja... Hahaha.BERBERIN: Drugo?BERNARD: Mačak ili mačor kako još kažu, u benevrecima. Naravno kada je optuženi bio seljak.PLJAČKAŠ: (Približi se i mami Šankera.) Vidiš dragi, strujom na mozak i u uši... Hahahaha.ŠANKER: (Začuđen Pljačkašu.) Vidim.PLJAČKAŠ: (Bernardu.) A još? (Šankeru.) Mačor u benevreke...BERNARD: Punjenje usta solju, bičevanje i batinjanje, ubacivanje naglavačke u bure ledene vode nekoliko dana...BERBERIN: Ova je jaka... Jaka. A drugo još?BERNARD: (Uvujek kreveliće se.) Pa evo, boso hodanje po užarenim metalnim pločama na primjer; stavljanje kuvanih jaja pod pazuh...PLJAČKAŠ: (Približavajući se još više Šankeru kao manijakalni sadista.) Užarene metalne ploče, kuvana jaja pod pazuh...BERBERIN: Svašta stvarno. A onda...BERNARD: Onda... Smanjivanje hrane koje donosi sporu i sigurnu smrt, medikamenti za uništavanje nervnog sistema koji te navode da govoriš ono što ni sam ne znaš, druge vrste mučenja izmišljene od bezdušnika Sigurimija.PLJAČKAŠ: (Uzima kaiš gdje Berberin oštri britve i trudi se da zaveže Šankera.) Bernarde. Sjajni ste.BERNARD: Izvinite gospođice... (Gurne Pljačkaša na zemlju.) Hahaha, još jedna tajna... Slušajte još jednu moju tajnu.BERBERIN: Pričaj čovječe, pa ti si strašan. Pričaj!BERNARD: Ja se ne zovem Bernard Maria Leopoldo de Himenez. To nije moje pravo ime. Ja se zovem Perparim. Jednostavno Perparim. Ali vi me možete nazvati i drug Perparim. To je dovoljno.ŠANKER: Druže Perparime, ti si najsimpatičniji čovjek koji je ikada ušao u moj lokal.BERBERIN: I u moju berbernicu.BERNARD: Hvala! Hvala vam. Mnogo ste uviđavni. (Pauza.) E šta da vam vaš Perparim drugo kaže?PLJAČKAŠ: Pričajte konkretnije druže Perparime. Sada smo naši. Bez brige. Ništa neće izaći odavde.

Stefan Čapaljiku

172

BERNARD: Pa evo na primjer... Reći ću vam ono čega se sjećam, jer je mnogo godina prošlo. Oprostićete mi.BERBERIN: Pa nijesi ti ništa kriv. Mnogo je godina.BERNARD: Pa jednom smo strijeljali bez suđenja troje optuženih. Šefu se nijesu dopadali intelektualci. Da li me razumijete ?ŠANKER: (Izdišući od bola zbog Berberinovog kaiša.) Uffff. Troje odjednom...BERNARD: A ni sveštenike. Onda smo počeli sve da ih bacamo u istu jamu...PLJAČKAŠ: (Šankeru.) U istu jamu... Razumiješ?BERNARD: A druge smo objesili na grane drveća u dvorištu Sigurimija, nakon što smo ih šibali konopcem i spuštali u fekalije septičkih jama.ŠANKER: Pa... Kako... (Smuči mu se i počinje da povraća u jednom ćošku scene.) Gdje je toalet? Gdje je toalet? (Bernardu izlazeći iz scene.) Auuuuu, imao si jako srce.

(Šanker i Pljačkaš izlaze vani sa jednog dijela scene.)

TRINAESTA SCENA

BERNARD: (Nastavlja osjećajući se sve slobodnije.) Oca Frana su držali tri dana i tri noći pored jednog leša.BERBERIN: Hjde...BERNARD: (Još više se „zagrijavši“.) Jednog smo, na primjer, ubacili u kovčeg živog i zatvorili ga. Tijela smo počeli da bacamo psima, a ostatke smo onda bacali u potok.BERBERIN: Ma, kakva memorija. Izvanredno, nema...BERNARD: Znam još, znam još, hoću li nastavit?BERBERIN: Dosta! Neću više! BERNARD: Evo još dvije mrvice... Popu Pandiju smo odsjekli glavu i stavili je na njegovo mrtvo tijelo. A popu Pavlu smo iščupali... BERBERIN: Popu Pavlu ?! (Viče i drži se za glavu.) Dosta. Stani! Začepi!

(Duga pauza)BERBERIN: To je bio moj ujak, bre. Pop Pavle je bio moj ujak.

Stefan Čapaljiku

173

BERNARD: (Gutajući knedlu.) Ups, izvinite. Nijesam želio da vas uvrijedim. Nijesam znao da je vaš ujak... BERBERIN: (Uzimajući Pljačkašev pištolj i upereći ga na Bernarda.) To je bio moj ujak. Moj ujak, pop Pavle ne može ostati neosvećen. Zapamti kad ti kažem. Zapamti! Evo ti u glavu (Povuče okidač, ali iz cijevi pištolja izađe crveni balon kao iz pištolja-igračke.)BERNARD: Nemoj da si nervozan. Jednostavno nijesam znao.BERBERIN: (Bacajući pištolj na zemlju i jurišajući na Bernarda sa svojom radnom britvom u ruci, ali onako bez snage, bacajući stolice na putu i padajući pred njegove noge.) Ja... Ja... Ću... Tebe... Da ubijem... Pseto... Huljo... Gade...

(Na scenu ulaze uplašeni od buke Pljačkaš i Šanker. Šanker polu go, kao poslije seksa, zakopčava pantalone.)

ČETRNAESTA SCENA

PLJAČKAŠ: Šta se ovdje dešava?BERNARD: (Pokazujući na Berberina koji leži na zemlji.) On je htio da se osveti.PLJAČKAŠ: Da se osveti?!BERNARD: Htio je da me ubije.PLJAČKAŠ: Ali bilo nam je baš dobro. Uživali smo. Šta se desilo?!ŠANKER: (Berberinu, pomažući mu da ustane sa poda.) Ustani. Dobro znaš da gostu ne možeš prekršiti datu besu.BERBERIN: Ali on...BERBERIN: (Jedva izgovara.) Ali... On... Je... Po... Mi... Njao... Mog... Ujaka...PLJAČKAŠ: Dosta sada. Nećemo se stvarno baviti prošlošću.ŠANKER: Pa da. Što će nam prošlost sada.BERNARD: Ali vi ste mi sami rekli...PLJAČKAŠ: (Bernardu.) Dobro, dobro... To je tačno... Ali je to bila šala... Mi smo pili i nijesmo mislili ozbiljno. BERNARD: Nijesmo mislili ozbiljno... A da ste mislili ozbiljno... biste me ubili. A ako me ubijete... Ja ću umrijeti.

Stefan Čapaljiku

174

(Duga pauza)

BERBERIN: Hoću jednu kafu!PLJAČKAŠ: Da. U pravu si. (Šankeru.) Skuvaj nam svima kafu! Da se smirimo.ŠANKER: Evo odmah.

(Šanker izlazi sa scene. Duga pauza. Svi zauzimaju mjesta daleko jedni od drugih. Izmoreni su.)

BERNARD: (Narušava zatišje) Sviće.PLJAČKAŠ: Sto reče?BERNARD: Svanjava.BERBERIN: Kako?PLJAČKAŠ: Sviće.BERBERIN: Gdje vidiš?PLJAČKAŠ: Ne znam. BERBERIN: (Bernardu.) Gdje vidiš?BERNARD: Na ogledalu.PLJAČKAŠ: Kojem ogledalu?BERNARD: Na ogledalu berbernice. (Berberinu.) Ups... Izvinite. Na ogledalu frizerskog salona.

(Svo troje ustaju i idu do ogledala. Ulazi Šanker sa poslužaonikom i četiri šoljice kafe.)

ŠANKER: Što činite na nogama?BERBERIN: Gledamo kako sviće.ŠANKER: (Dajući im kafe.) Gdje to vidite?PLJAČKAŠ: Ovdje, na ogledalu.

(Šanker staje pored njih i gleda u ogledalo sa šoljicom kafe u ruci.)

ŠANKER: Gdje?Svi: Ovdje!

Stefan Čapaljiku

175

(Svo četvoro šoljicama gađu ogledalo koje se lomi u paramparčad i padaju kao mrtvi pored pljuvaonice. Samo Bernard stoji na nogama. Okreće se lagano put gledalaca i kao skamenjen izgovara: „Kraj“)

Kraj

S albanskog jezika preveo Danilo Brajović

Stefan Čapaljiku

Sveti Đon obezglavljeni(Istorijska komedija)

Stef

an Č

apal

jiku

178

LICA:

ĐON: gazda kućeAGETINA: Đonova suprugaLECI: Đonov i Agetinin sin, vojnikHILMIJA: kućni prijatelj, kasapin.SADETA: Hilmijina supruga, pekarkaOTAC FERDINAND: katolički sveštenik koji tek što je izašao iz zatvoraMILTIAD: špijun naseljaESTERINA: italijanska udovica koja je ostala u Albaniji još od rata.EJLI: seljanin, prijatelj Đonine kućeMRIJA: Ejlijina suprugaARBEN: mladi revolucionarARDITA: mlada revolucionarka

Scena:

Radnja se dešava krajem šesdesetih godina u Skadru. Odvija se u jednoj staroj malograđanskoj kući koju nagriza vrijeme.

Tirana, septembar-oktobar 2008.

Stefan Čapaljiku

179

PROLOG

Zavjesa scene je podignuta. Sav proscenijum je zauzeo ogroman panel u kojem je nacrtana fasada jedne dvospratne kuće. Na prvom spratu nacrtana su drvena vrata sa dvoje krila i dva prozora sa strane sa starim škurama.Na drugom spratu je u sredini nacrtana balkonada sa željeznom rađenom ogradom. Iza nje vrata od balkona. Sa strane dva prozora sa škurama kao i na prvom spratu.Malter fasade je na pojedinim mjestima otpao, a farba je poblijedjela.Počinje muzika. Skadarske gradske pjesme, italijanska muzika 60-ih go-dina i slovenska narodna muzika. U međuvremenu panel se diže kao velar baroknih teatara iz vremena kla-sicizma. Otkriva se unutrašnjost kuće.Fondale i kvinte scene su sklonjene. Scena je gola. Vidi se pozadinski zid sa svim nepokretnim instalacijama. Na sceni je stavljeno bez reda dvanaest stolica.Negdje na ćošku nalazi se klavir.Gore, po sredini scene visi veliko zvono, a jezičak zvona je povezan ka-napom do kraja scene koji uvijek najavljuje, kada zazvoni, da neko dolazi.Počinje radnja.

Stefan Čapaljiku

180

PRVA SCENA

Đon sjedi na jednoj od stolica i čita novine „Zëri i Popullit“ („Glas naroda“ svakodnevni organ Centralnog komiteta Radničke Partije Albanije). Vidi se kako čita prvu stranu i onda okrene posljednju, na hroniku vijesti iz svijeta, pa onda opet prvu. Agetina pere sudove negdje van scene. Zvukovi sudova koje pere stvaraju pauze Đonovom čitanju. Đon čita novinu direktno na italijanskom.)

ĐON: „La voce del popolo“, Mercoledi, Ventotto agosto Mille novecento sesanta sette.Il primo secretario del Comitatto centrale del Partito del lavoro Albanese, il compagno Enver Hoxha hai parlato prima gli delegati del congreso contro gli instituzioni religiosi.Lui hai detto che e statto la gioventu comunista Albanese che hai presso la initiativa per chiuderci tutti questi istituzioni religiosi che significano i vechi ostacoli verso il triomfo finale del socialismo.AGETIN GLAS: Piše li što o vremenu, jer nas nagrdi ova vrućina?ĐON: (Listajući novinu.) Vediamooooo... Ecco. Il Metteo. Oggi e stata una giornata calda nelle tutte di citta albanesi. A Scutari la temperatura e arrivata quarantuno di grade celsius.AGETIN GLAS: Znamo to, znamo za danas jer smo ovdje bili, živi. No šta kaže za sjutra?ĐON: Ah, tu chiedi per domani?! Vediamooo... Domani... Si... Ah ... domani sara una giornata anche piu calda di oggi. La temperatura a Scutari andra quaranta due gradi celsius.AGETIN GLAS: E pa odlično. Da ne može bolje. Grazie tanto, a?ĐON: Ništa, ništa, moja je obaveza da te informišem i to za džabe.AGETIN GLAS: Zato se i slažemo dobro.ĐON: Bože, podrži tako!AGETIN GLAS: E zašto uvijek čitaš tu novinu na italijanskom, ne razumijem?ĐON: Da ga ne bi zaboravio.AGETIN GLAS: Pa si našao da vježbaš italijanski uz „Glas naroda“?!ĐON: Eto jesam... Kao što vidiš! Potpuno ste u pravu. Interesantno. Ali šta da se radi?

Stefan Čapaljiku

181

Znaš li?AGETIN GLAS: Da, da. Nijesi ti kriv. Šta da se radi...ĐON: Da, što imadosmo knjiga na italijanskom, zapalismo ih strahujući od kontrole onda kada je striko upao u zatvor. Tada smo bili vjereni, ne sjećaš se?

(Agetina ulazi na scenu.)

AGETINA: Jadni Zef.ĐON: On se izvukao. Ne strahuje više. Više ga briga.AGETINA: Je l’ da?! A koliko ima od kad je Zef unutra? ĐON: Apenna fatto dicianove.AGETINA: O Dio ... !ĐON: Rekao sam ti da treba začepiti usta. Ne možeš se drugačije izvući od ovih.AGETINA: Plašim se za Leca. On priča mnogo. Laprda koliko može.ĐON: Sto puta smo mu rekli da bira društvo.AGETINA: A gdje da bira? Može li se birati društvo u vojsci?ĐON: Jeste baš! I poslaše ga daleko.AGETINA: Daleko, bogu iza tregera.ĐON: Una gitta scolastica. Paze nas dobro. Nema riječi.AGETINA: Jadničak majkin mora da crkava od vrućine. Sav opasan kaiševima.ĐON: I pasulj pomaže dosta kod vrućine.AGETINA: Kako te nije stid! Sprdaš se sa svojim sinom.ĐON: Ma bre, šalim se samo.AGETINA: Pošto se samo šališ, onda uđi u auto i odnesi mu malo džema, sira i maslaca.ĐON: A kako da ne. Znaš li koliko košta put do tamo na jug? Ja ću ti reći: koliko 50 teglidžema. Hoću li sada krenuti?

(Čuje se kucanje. Zvono.)

ĐON: Ko je?AGETINA: Jadna ja. Da nas nije ko čuo gdje pričamo italijanski?

Stefan Čapaljiku

182

ĐON: Diž’ se i otvori, kakav italijanski. Mi smo Glas naroda čitali. Za druga Envera... Na kraju krajeva.AGETINA: (Glasno.) Ko je?ĐON: Ko je na vratima? Jedan glas: Pošta.AGETINA: Jaoj, da se nije što desilo sinu. (Oboje izlaze sa scene.)

DRUGA SCENA

(Ulaze Đon i Agetina donoseći na scenu veliku kartonsku kutiju na kojoj piše “Phonola“ i znaci za lomljivost „Fragile“. Osjeća se vanredni entuzijazam ali i strah istovremeno.)

AGETINA: Bravo, bravo! Održali su riječ. Ispadoše jednom ljudski i ovi tvoji. Svaka čast!ĐON: Opet ti?!AGETINA: Ne, ne. Nijesam mislila loše, ali čitav život su donosili samo nevolje. Ali evo napokon...ĐON: Dosta de. Raduj se sada ovome. Dosta...AGETINA: Dobro, dobro. ‘Ajde dođi da otvorimo onda.ĐON: Razmišljam, da nije bolje da pozovemo nekog majstora.AGETINA: Ma pusti bre majstora. Želiš li da otvaraš priče ili kutiju?ĐON: Dobro de, u redu. A možemo li je nosit zajedno?AGETINA: Ah, da je Leci ovdje... Bože!ĐON: ‘Ajde dođi da probamo još jednom da nosimo kutiju, a da je ne otvorimo. Da vidimo koliko je teška. AGETINA: Dobro. Dohvati. Stavi ruke ispod.ĐON: (Podižući lagano.) Tako...AGETINA: Nije toliko teška. Ja kažem da je otvorim.ĐON: Jes’, kako da ne. Da je bila za tebe otvorili bi je pred poštarom. Sačekaj malo da vidimo piše li što na njoj, kako se podiže.AGETINA: Tako što se stave ruke ispod nje i podigne se. Nema tu neke filozofije.ĐON: E pa dobro onda, ‘ajde da je raspračamo. Velišli ti? ‘Ajde da je pošaljemo u materinu prvog dana.AGETINA: Pa da. Odlično! Slažem se. ‘Ajde da je rasparčamo. Hajde!

Stefan Čapaljiku

183

ĐON: (Viče.) Ma sačekaj bre boga li ti tvoga... Ženska glavo, sačekaj!AGETINA: Dobro. Kažeš li ti? Evo. Sačekaću.ĐON: Uhvati!AGETINA: Neću!ĐON: Uhvati rekao sam, inače ću ti, ovoga mi blagdana današnjeg, o glavi razbiti. AGETINA: A što, kakav je to dan danas?ĐON: Danas je noć.AGETINA: Ma pitam te kakav je dan danas jer kažeš „ovoga mi blagdana današnjeg“?ĐON: Nemoj da me izluđuješ. Uhvati ovu kutiju rekao sam. AGETINA: Gdje?ĐON: Ispod.AGETINA: Danas je 28. avgust.ĐON: (Viče.) 28. avgust?! Danas je moj imendan, eto šta je!AGETINA: Eto vidiš. Taman. Poklon za tvoj imendan. Uhvati!ĐON: Dan Svetog Đona.AGETINA: Zbunismo se oko ovog ovdje.ĐON: Svetog Đona - Obezglavljenog.ĐON: Auuu. Još malo i počeće posjete.AGETINA: Šta da radimo?ĐON: Ostavi za sad. Poslije ćemo to... Kad se završe posjete...AGETINA: U pravu si. Možda ćemo pozvati i nekog majstora. Bolje će bit. (Čuju se slabi zvuci zvona.)

ĐON: Neko je došao. AGETINA: Kukavice! Dođi da gurnemo kutiju.ĐON: Gdje ćemo je? AGETINA: Ovdje, u ćošak.ĐON: Pazi. Da je ne slomimo... Polako... Tako. A sada baci ćebe preko nje. (Nastavljaju se čuti zvuci zvona.)

AGETINA: (Izlazi, zatim ponovo ulazi sa ćebetom koje baca preko kutije.) Otvori!

Stefan Čapaljiku

184

TREĆA SCENA

(Otvaraju se vrata i ulazi Otac Ferdinand.)

ĐON: Dobro nam došao Oče! OTAC FERDINAND: (Razgledajući i uvjeravajući se da nema više nikoga.) Hvaljen Isus Hristos!AGETINA: Zauvijek hvaljen!ĐON: Zauvijek hvaljen!OTAC FERDINAND: Srećno ti ime. Srećno mužu ti, Agetina!AGETINA: Dobro nam došli Oče. Sjedite.OTAC FERDINAND: Ne, sačekaj!

(Otac Ferdinand se popne na jednu stolicu. Iz tašne vadi albu. Oblači je. Otvara Jevanđelje i počinje čitati misu. Đon i Agetin kleknu na koljena.)

OTAC FERDINAND: Jevanđelje po Mateju. Propovjed Đona - Krstitelja. Treće poglavlje. U one pak dane dođe Đon Krstitelj, i propovijedaše u pustinji Judejskoj i govoraše: “Pokajte se, jer se približilo Carstvonebesko”. A sam Đon imaše haljinu od kamilje dlake i kožni pojas oko svojih bedara a hrana mu bijahu skakavci i divlji med. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska. I dok oni ispovjedahu grijehe svoje, on ih krštavaše na rijeci Jordan. A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, reče im: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Činite, dakle, djela dostojna pokajanja. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. A već i sjekira kod korijena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa plodove, siječe se i u oganj baca. Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene, ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. ĐON: Amin!AGETINA: Amin!OTAC FERDINAND: Krštenje Hristovo. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan kod Đonada ga ovaj krsti. A Đon mu se protivljaše govoreći:

Stefan Čapaljiku

185

Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.ĐON: Amin! AGETINA: Amin!ĐON: (Želeći da ustane.) Hvala!OTAC FERDINAND: Sačekaj. Evo još malo. Matej. Poglavlje 11. Izaslanici Đona Krstitelja. A Đon čuvši u tamnici za djela Hristova, posla dvojicu svojih učenika da ga pitaju: „Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A Isus odgovarajući reče im: Idite i javite Đonu ovo što čujete i vidite: Slijepi progledaše, hromi prohodaše, gubavi se očistiše, gluhi pročuše, mrtvi ustaše i siromašnima se propovijedaše Jevanđelje. I blago onome koji ne gubi vjeru u mene.ĐON: Amin!AGETINA: Amin!OTAC FERDINAND: Matej. Poglavlje 14. Pogubljenje Đona Krstitelja. U to vrijeme dođe glas do Iroda četverovlasnika o Isusu. I reče slugama svojim: To je Đon Krstitelj, on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa. Jer Irod uhvati Đona, sveza ga i baci u tamnicu zbog Irodijade, žene Filipa brata svoga; Jer mu Đon govoraše: ne možeš ti nju imati. I Irod htjede da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. A kad bijaše dan rođenja Irodova zaigra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. Zato sa zakletvom obeća joj dati što god zaište. A ona, nagovorena od majke svoje, reče: Daj mi ovdje na tanjiru glavu Đona Krstitelja. I sneveseli se car; ali zbog zakletve i onih koji se gošćahu s njim, zapovjedi dati joj. I posla te posjekoše Đonu u tamnici. I donesoše glavu njegovu na tanjiru, i dadoše djevojci i odnese je materi svojoj. I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i sahraniše ga; i dođoše te javiše Isusu.

(Čuje se buka iz vana. Nešto se ruši, pada. Otac Ferdinand prekida propovjed, silazi sa stolice i počinje skidati odoru za misu. Đon i Agetina uplašen...)ĐON: Amin!AGETINA:Amin!

Stefan Čapaljiku

186

(Đon i Agetina ustaju.Otac Ferdinand sjedne.)

OTAC FERDINAND: Mora da su srušili minaret Sulejman džamije. ĐON: Užas.AGETINA: Uf... Sta da se radi...ĐON: Da, da. Jadno. Minaret Sulejman džamije.AGETINA: Nego kako ste mi Oče?OTAC FERDINAND: Dobro da kažem... Kao i vrijeme. Hrabro! A vi?ĐON: Dobro, dao Bog!AGETINA:A majka? OTAC FERDINAND: Majka jadna dobro je ostarala. Osjetila je puno moje odsustvo. Umoriše je i putovanja.ĐON: Jadna ona!OTAC FERDINAND: Uvijek sam joj govorio - nemoj majko dolazit da me gledaš ovdje u zatvoru. Šta će ti to? Šta imam da ti kažem?! Ovdje se ništa ne dešava. No ona uvijek po svome. Dolazila do Burela, zimi i po snijegu, spavajući putem, da bi mi donijela malo kafe i šećera ili kakve druge sitnice.AGETINA: Željela je da te vidi, jadna majka!OTAC FERDINAND: Da, da. Znam, ali sebe je uništila.AGETINA: Sačuvaj Bože!ĐON: Takva su došla vremena. Otkad ovi uđoše.AGETINA: Đavo da ih nosi!OTAC FERDINAND: Jeste li čuli?ĐON: Šta?OTAC FERDINAND: Srušiše sinoć zvonik Velike crkve, i franjevački, i svetoga Nikole i džamiju Paruce.ĐON: Dabogda se pomamili!OTAC FERDINAND: U rušenju je učestvovavo i Gulijem Čilov i Lodovik sin Gasprov zajedno sa nekoliko muslimanaAGETINA: Svi će odgovarati pred potonjim sudom.ĐON: Bog neće oprostiti onima koji ruše njegovu kuću.OTAC FERDINAND: Tako će biti. ĐON: Diž’ se sad ženo i počasti Oca.AGETINA: A kakvu kafu pijete?OTAC FERDINAND: Navikao sam sa puno.

Stefan Čapaljiku

187

(Agetina ide da skuva kafu. Ostaju u ćutnji Otac Ferdinand i Đon. Čuje se zvono. Đon ide da otvori vrata.)

ČETVRTA SCENA

(Ulazi Miltiad u zgužvanom sivom odijelu. Mortus pijan. Jedva stoji na nogama i zapliće jezikom.)

MILTIAD: Dobro veče!ĐON: Dobro nam došao.MILTIAD: Ou, odlično, i Otac nam je odvje.OTAC FERDINAND: Eto... Slučajnost...

(Ulazi Agetina sa tacnom u rukama. Donosi kafu i rakiju.)

AGETINA: Dobrodošli druže Miltiade.MILTIAD: Zahvaljujem. Ne, hoću samo rakiju. Kafa sam popio dovoljno. (Uzima rakiju sa tacne.)AGETINA: Rekoh prvo da vas upitam kakvu kafu želite pa onda...MILTIAD: (Popije rakiju na eks.) Vaša kuća je uvijek imala običaj da rakiju donese u flaši.ĐON: (Ustaje.) Stiže i flaša.MILTIAD: A gdje ste vi Oče? Nijesam vas vidio godinama.OTAC FERDINAND: Evo... Tuda...MILTIAD: Gdje tuda? OTAC FERDINAND: Pa kako da vam kažem... Partija je mislila da mi je potrebno još nekoliko godina reedukacije.MILTIAD: Aha, reedukacije, vrlo dobro. Vrlo dobro. Sada izgledate i mlađi nego prije.OTAC FERDINAND: Da. Tačno. Kao kaćun.MILTIAD: Upravo tako. Kao ružica. (Dolazi Đon sa flašom rakije i puni čašu Miltiadu.)

ĐON: ‘Ajde bujrum.

Stefan Čapaljiku

188

MILTIAD: E sada da.ĐON: Pijte koliko želite, nemojte nas štedjeti.MILTIAD: Da, pošto pomenuste, tek što mi rekoše da vam je iz inostranstva stigla neka robica, je li tako?OTAC FERDINAND: Moram da idem. Hvala! ĐON: Da, od mog strica. Ostao je u Italiji prije rata kao student i sjetio se nas i poslao televizor ili tako nešto.MILTIAD: Je l’ tako? Vrlo dobro. Vrlo dobro. Neka je sa srećom! (Ocu.) Nikako. Nemojte ići. Ja sam vam se uželio. A da ne govorim o tome da nikad nijesam pio sa sveštenikom.OTAC FERDINAND: Izvinite, ali ja ne pijem.MILTIAD: Nema veze. Nema veze. Barem da se ispričamo. (Đonu) A kako radi?ĐON: Otkud znamo mi druže Miltiade. Moraćemo da pozovemo nekog majstora. (Đon ponovo puni čaše.)MILTIAD: Vrlo dobro, vrlo dobro. Neka je sa srećom! (Ustaje sa čašom u ruci.) Za Partiju i druga Envera Hodžu! Da nam živi koliko i ove gore naše ponosneeeee! (Pada na stolicu. Glava mu pada na naslon jedne stolice koja mu je bila blizu.)AGETINA: Kuku nama što nas nađe.OTAC FERDINAND: (Tiho.) Ja idem!ĐON: Nemoj boga ti Oče, jer će se probuditi i tražiće vas.AGETINA: Nemojte ići. Učinite nam to.OTAC FERDINAND: ‘Ajde dobro. Evo ostajem. (Ponovo se čuje zvono. Đon ustaje da otvori vrata.)

OTAC FERDINAND: ‘Oću li ja sad? Neko dolazi i ne priliči da me vide sa čovjekom iz Sigurimija.AGETINA: Lecija mi mog, molim te nemoj ići. Molim te!OTAC FERDINAND: Dobro de. Makar ću da stojim tamo gdje sam bio u početku.AGETINA: Kako da ne. Važi. (Otac Ferdinand se sklanja tamo gdje se ranije nalazio. Miltiad ostaje uspavan na stolicama.)

Stefan Čapaljiku

189

PETA SCENA

(Ulaze Hilmija i Sadeta. Oboje nose neke pakete.)

ĐON: (Uglađeno.) Gospodin Hilmija sa suprugom.AGETINA: Jaooj, baš lijepo!ĐON: Dobro nam došli.AGETINA: Kako ste gospođo Sadeta?HILMIJA: Neka ti je mužu srećan imendan. Sto godina.SADETA: Neka je srećno!AGETINA: Hvala pa da vam brzo uzvratimo čestitku.HILMIJA: (Daje paket Agetini.) Ovdje ti je malo svinjetine, izabrao sam sa manje slanine, kako voli gospodin Đon.SADETA: (Daje paket Agetini.) A ovdje su ti dvije bijele vekne hljeba.ĐON: Ma što ste to...? Ko to gleda? Mi smo prijatelji.HILMIJA: Kao da smo ih skupo platili. Vi znate. Ja sam kasapin, a Sadeta radi u pekari.AGETINA: Uđite, ostaste na vrata.SADETA: Evo, samo da se izujemo.AGETINA: Ma kakvi, ulazi. Mi nemamo taj običaj.HILMIJA: (Glasno.) Dobro veče!MILTIAD: (Budeći se.) Ko si ti?ĐON: To je gospodin Hilmija, kasapin u Jezerskoj ulici. (Okrećese Hilmiji.) A ovo je drugMiltiad, operativac našeg naselja. Veoma smo dobri. Bliski.HILMIJA: Živio!MILTIAD: (Imperativno.) Sjedi!AGETINA: A ovo je Otac Ferdinand.HILMIJA: Je li?! Kakva slučajnost?! Kako ste Oče?SADETA: Kako ste?OTAC FERDINAND: Hvala! Blagosloveni da ste.SADETA: Uvijek smo se lijepo slagali sa Đonom i Agetinom. Uvijek smo pomagali jedni drugima i u dobru i u zlu. Nije bilo sunetluka na koji Đon i Agetina nijesu bili.AGETINA: A i vi ste, bogami, uvijek bili sa nama. Odlično se slažemo, Oče.

Stefan Čapaljiku

190

OTAC FERDINAND: Hvala Bogu! ĐON: (Hilmiji.) Jeste li imali što za klanje?SADETA: Kakva su vremena došla... Odlično. Imali su, imali su.ĐON: Sa srećom. A vi gospđo Sadeta?HILMIJA: Ne daju mi mira seljaci. Za veknu pšeničnog hljeba spremni su da daju bocu rakije. Pretvorili smo se u prodavnicu za razmjenu.ĐON: Eh, pomozi bože!HILMIJA: Je l’ oče, nekim ste dobrom vi i Miltiad ovdje zajedno?!OTAC FERDINAND: Pa,ne znam ni sam. Želi da mu budem blizu... SADETA: Ljepota! Da ne može bolje. Bog ga blagoslovio. Ima da ti lijepo napiše stvari.HILMIJA: (Sadeti.) Dosta bre ti. Kakve stvari?! Jesi li pri sebi?!SADETA: (Ocu.) Ponekad se moj muž iznervira. To mu je od zanata... (Ponovo se čuje zvono. Đon ide da otvori.)

ŠESTA SCENA

(Čuju se vrata koja se otvaraju. Ulazi Esterina obučena u crno, sa puno bižuterije i sa tepsijom u ruci.)

ESTERINA: Buongiorno a tutti, prije svega!AGETINA: ‘Ajde Esterina ‘ajde. ESTERINA: Auguri, auguri! (Ostavljajući Agetini tepsiju u ruke.) Eto i pice napolitana. (Ostale pozdravlja mašući rukom i govoreći brzo.) Rekoh bolje da napravim napolitanu nego mileneze. Vegeterijanska je. Jer vi Albanci ste navikli da jedete samo meso. Meso je veoma štetno, naročito za vaše godine, Giovani. Zeleniš, zeleniš i samo zeleniš. To je moto dvadesetog vijeka. Na primjer moja baba Silvestra, laka joj crna zemlja, umrla je jer je stalno jela torte i tijesta. Kako da vam objasnim... Torte i tijesta. Pšenični hljeb pod sačem napunjem svinjskom pršutom, kačkavaljom i maslinovim uljem. A poslije toga bi znala da sljušti i čitavu flašu Chianti-ja. Poslije... Hm, poslije možeš misliti...MILTIAD: (Budi se od Esterininog glasnog govora.) Prekini više, probudi nas. Sjedi!

Stefan Čapaljiku

191

ESTERINA: (Agetini.) A ko je questo signiore? (Ne čekajući odgovor.) Ja za sebe samo nedjeljom spremam meso, ali i tada ga pomješam sa ribom. Involtini al mare.MILTIAD: (Đonu.) Ko je bre ova?AGETINA: (Esterini.) Drug Miltiad radi u Sigurimiju.ESTERINA: Ahaaaa... Sigurimi... Che bellooooo!ĐON: Sinjora Esterina je supruga inženjera Lučanija, laka mu crna zemlja. Italijanka koja je ostala ovdje poslije rata.MILTIAD: (Đonu) Je li? Dobro onda. Sipaj.ESTERINA: (Miltiadu) Evo ja ću vam sipati. (Puni i sebi.) Tako... Una ghocia anche per me.MILTIAD: E svaka ti čast!ESTERINA: (Miltiadu.) Svaka čast i vama. (Sa čašom u ruci.) Srećan vam novi televizor!SADETA: Televizor?!HILMIJA: (Sadeti.) Ma pusti bre, kakav televizor!AGETINA: Da, bre Sadeta. Ne bre gospodine Hilmija. Istina je.MILTIAD: Šta je istina?AGETINA: Jovanov stric nam je poslao jedan. Ali gdje mi znamo kako se upotrebljava gospodine Hilmija.HILMIJA: Možda se gospođa razumije (Esterini.).AGETINA: Da... Možda.ESTERINA: E dov’e?ĐON: Agetina ga je negdje ostavila.AGETINA: Agetina da ti ne kažem šta. (Esterini.) Tu je Esterina. Ona velika stvar pod ćebetom.ESTERINA: (Diže se, uzbuđena.) Ouuuuuu! Vrhunac! Pokrili ste ga ćebetom?! Pazzi ...ĐON: (Uplašeno.) Zašto? Što će mu bit od ćebeta Esterina?SADETA: Vruće je gospodine Jovane.ESTERINA: A punto!ĐON: (Agetini.) Skloni ćebe!HILMIJA: Pa da, tačno, greota da se pokrije. A i kutija je baš lijepa.ESTERINA: U ovoj zemlji se ljepota, nažalost, nikada nije vrednoala moj gospodine. Nikada. Mai, mai!HILMIJA: (Primiče se Esterini malo više.) Ima i onih koji je vrednuju, ali

Stefan Čapaljiku

192

ih je malo...ESTERINA: Tačno. (Izvijajući se.) Malo, veoma malo.SADETA: (Suprugu.) Vrati se ti ovamo gdje si bio, bolje ti je.HILMIJA: (Sadeti) Nemoj tako da mi se obraćaš pred Ocem, jer znaš dobro što te može snaći.OTAC FERDINAND: Nije ništa, nije ništa. Mir.ESTERINA: Da otvorimo?ĐON: (Užasnut.) Aspetta Esterina. Možda je bolje da zovemo nekog majstora.SADETA: Pa šta će ti majstor. Nije pokvaren.ĐON: Šta veliš Oče? Je li bolje da zovem majstora?OTAC FERDINAND: Pa šta da ti kažem. I ja istina mislim kao gospođa Sadeta. Možda će biti unutra neka knjga sa uputstvima. MILTIAD: (Trijezneći se, ustaje brzo i viče naređujući.) Otvori!ĐON: Amin.AGETINA: Ma na kraju krajeva svi smo naši ovdje... Iako se nešto desi neće se pročuti vjerujem...HILMIJA: Ma kakvi Agetina. Ništa ne brini. (Svi osim Miltiada i Oca Ferdinanda se dižu i idu kod kutije. Tog trenutka ponovo se začuje zvono.)

ĐON: Ko je sad zaboga?! (Agetini.) Idi otvori! (Svi se vraćaju na svoja mjesta.)

SEDMA SCENA

(Na scenu ulazi Ardita u kombinezonu i sva prašnjava. Gura mala radnička kolica. U kolicima sjedi zgučen Arben. Svi ih gledaju začuđeno.)

ĐON: A vi? ARDITA: Što? Ne znate ko smo?!ĐON: Što, zar nije dozvoljeno da vas ne znamo?!ARDITA: Mi smo iz Omladinskog komiteta.

Stefan Čapaljiku

193

ĐON: Pa?ARDITA: Kako pa? To ti nije dovoljno?ĐON: Kako da kažem... Donekle.ARDITA: Došli smo da vam kažemo da smo protiv nazadnih običaja.AGETINA: E baš lijepo, isti smo. I mi smo protiv njih.ĐON: Hvala vam puno na lijepom obaviještenju. Imate li još nešto?ARDITA: Da li je istina?ĐON: Što „da li je to istina“?ARDITA: Da li je istina da je ovdje stigla neka televizija?!AGETINA: Da. Istina je, ali je stiglo nama, na ime. Evo vidite na kutiji piše: „Za Đona Patkonija“.ARDITA: Dobro, dobro, znamo, nego, da li možemo i mi da vidimo?AGETINA: Šta?ARDITA:Pa televizor.ĐON: Ali gospođice, mi nijesmo još ni sami ništa vidjeli.ARDITA: Nemojte me zvati gospođice. Ja sam jednostavno Ardita, a ovaj moj drug zove se Arben.AGETINA: Au, baš lijepo. Imena su vam baš lijepa. Srećna bila!ARDITA: Tako znači. Mi smo došli da vidimo televizor.ĐON: Ama rekoh vam da ni sami nijesmo još ništa vidjeli.ARDITA: A što, je li se gleda samo jedno po jedno?AGETINA: Ni sami ne znamo. ESTERINA: A ko su ovi fanciulli?ĐON: Comitato di gioventu comunista.ESTERINA: Che bello o o o o o!ĐON: ‘Ajde onda. Nema što. Sjedite i vi.ARDITA: E tako.AGETINA: Hvala što ste došli. Puno vam hvala.ARDITA: (Agetini.) Imate li kakvu četku ovdje?AGETINA: Četku?ARDITA: Da malo očistim ovu prašinu.HILMIJA: Izvinite što pitam, ali, ovaj gospodin, zašto sjedi u kolicima?SADETA: Da nije što bolestan?ARDITA: Da. Revolucija ima i svoje žrtve.OTAC FERDINAND: A što mu se desilo, jadniku?ARDITA: Pa evo... Kada smo rušili minaret Sulejmanove džamije Arben

Stefan Čapaljiku

194

se nalazio blizu zida i odjednom mu je dio zida pao na glavu.ESTERINA: (Arbenu.) Mamma mia! Je li boljelo puno?ARDITA: Nemojte ga pitat. On ne govori. Mnogo je potresen. Valjda će mu se govor vratiti kasnije.SADETA: A zašto?ARDITA: Kako zašto?! Vi ne živite ovdje?!ESTERINA: Ovdje živimo. Ovdje. Baš blizu.ARDITA: Tako?! Šta ima onda tu da se pita „zašto“?SADETA: Htjedoh reći zašto se Arben nalazio blizu zidina, ispod minareta?!HILMIJA: (Sadeti.) Začepi da te zamolim. (Arditi.) Sadeta je mnogo znatiželjna. Žao joj je Arbena pa zbog toga želi da zna da vas put nije slučajno nagonio pored džamije?ARDITA: Nužnost krči put kroz slučajnost.MILTIAD: (Budeći se.) E svaka ti čast drugarice!AGETINA: (Ulazi sa četkom za odjeću u ruci.) Evo četke.ARDITA: Hvala! (Ardita uzima četku i počinje da čisti Arbena pa onda sebe puneći scenu prašinom.)

ESTERINA: Ugušiste nas tom prašinom.ĐON: Lascia stare Esterina. Ti prego. (Ponovo se čuje zvono. Agetina ide da otvori vrata.)

OSMA SCENA

AGETINA: (Viče.) Ejli i Mrija. (Ulaze Ejli i Mrija [ruralna varijanta imena Marija]. Ejli drži flašu rakije sa čepom od oklasine a Mrija zavezanu maramicu sa jajima unutra. Mrija ima nošnju iz Zadrime.)

ĐON: Hvala Bogu više, izgoresmo od želje da vas vidimo.

Stefan Čapaljiku

195

EJLI: Neka je hvaljen Isus Hrist!ĐON: (Ejliju.) E čovječe! Ulaziš li to u crkvu ili u kuću?EJLI: (Đonu.) Izvini domaćine, ali nijesam se tebi obraćao već Ocu.ĐON: Čekaj Ejli. Ima ovdje još ljudi. Tu su i drugovi iz Omladinskog komiteta i drug Miltiad takođe, a ne samo Otac. (Ejli ide i na koljenima staje pred Oca i ljubi mu ruku.)

OTAC FERDINAND: (Tiho govori i miluje ga po glavi.) Uvijek i hvaljen i blagosloven da si.MRIJA: (Skida opanke i vide se crvene čarape.) Dobro vazda bilo i hvala bogu da vas nalazimo u dobrom.ĐON: Bravo Mrija. Svaka ti čast.MRIJA: (Za Arbena.) A ovom mladiću šta je, ne izgleda baš najbolje?!AGETINA: (Primiče stolicu Mriji.) Sjedi Mrije ovdje, pa ćeš onda saznati.MRIJA: Hvala ti moja Agetina ali mi ga je nešto žao kad ga vidim takvog u kolicima. Daj njemu stolicu bolje, a ja ću sjesti na pod. Navikla sam.ĐON: Ejli! Hoćeš li reći Mriji da sjedne na stolicu?!EJLI: (Odlučno Mriji.) Sjedi!ARDITA: (Ejliju.) Nemojte se tako obraćati drugarici iz zadruge. Kako vas nije sramota!EJLI: (Đonu) Gazda, ko je bre ova?ĐON: Pa rekoh ti već stotinu puta Ejli da je iz Omladinskog komiteta. Dosta sada.EJLI: Dobro, dobro, znam. Razumio sam. (Ocu.) Rekoše mi da će katedralu rušiti da bi napravili sportski teren?ĐON: Dosta bre Ejli. Evo ti jedna rakija bolje, da se okrijepiš poslije puta. Poslije ćemo o tim stvarima.HILMIJA: (Kuca se sa Ejlijem.) Živjeli!ESTERINA: (Đonu) Da li čekamo još nekoga Giovani?ĐON: Ne, osim ako ne dođe lično sveti Jovan, nema ko drugi da dođe.AGETINA: Jezik ti se osušio dabogda. SADETA: Nemoj bre da grdiš muža tako.AGETINA: Pa zar ga ne čuješ moja Sadeta. Potpuno je poludio. Bogohuli ovdje.HILMIJA: Ma nemoj bre da ga napadaš, šalio se...

Stefan Čapaljiku

196

ESTERINA: Dižite se onda, ‘ajmo još jednom. Da otvorimo!HILMIJA: Dižimo se. SADETA: (Hilmiji.) E požuri ti da ne zakasniš.HILMIJA: Neću mnogo odmaći, ne boj se. Tu sam.EJLI: A zašto treba da se dižemo? Tek što smo stigli. A pješačili smo dosta.ĐON: Sjedi ti Ejli, sjedi. Hvala što si došao.EJLI: Ne. Ako treba i ja ću da ustanem.ESTERINA: (Ejliju.) Vieni onda i ti.ARDITA: Bolje ostavite ovaj posao omladini.AGETINA: Lele! Pa ne želimo da je uništimo!

(Svi osim Miltiada, Oca Ferdinanda i Mrije staju oko kutije televizora i počinju da pipkaju i mjerkaju izbliza. Ponovo se čuje zvono.)

ĐON: Pa ko je sada pobogu? AGETINA: Ne ostaviše nas na miru ni minut. Šta je ovo?!ESTERINA: Veliki posao. Neka je ko god hoće. Lascia stare.SADETA: (Suprugu.) Sjedi čovječe, sramota je da nas neko vidi na nogama u tuđoj kući.ĐON: Molim vas. Još jednom se vratite na mjesta. Ne zamjerite. (Supruzi.) Diži se i otvori ta prokleta vrata, Agetina! (Svi se vraćaju na pređašnja mjesta.)

DEVETA SCENA

(Ulazi Leci u vojničkoj uniformi. Jedna ruka mu je previjena.)

AGETINA: Leci. Došao je Leci.ĐON: Bogami je Leci.AGETINA: Pa kako si sine majčin?LECI: Dobro, dobro, kao što vidiš. Dobro veče svima.ĐON: Dođi bre Leci.SVI: Dobrodošao Leci.AGETINA: A što ti je sa rukom sine?

Stefan Čapaljiku

197

LECI: Slomio sam prst.ĐON: Pa kako? Čime?LECI: Čekićem.AGETINA: Pa kako ti sine pade čekić tu?LECI: Ne, bre majko, nije mi pao čekić, već sam se udario sam čekićem.ĐON: Sačuvaj bože!AGETINA: Kako si sam sebi slomio prst?LECI: Pa da dobijem odsustvo majko.ĐON: A što će ti odsustvo naspram prsta Leci?LECI: Pa kako oče da ne budem ovdje ovog značajnog dana?!AGETINA: Ali ocu ti je imendan svake godine sine, a ne samo ove.LECI: Ma nijesam slomio prst zbog očevog imena majko, već zbog televizora. Saznao sam da je stigao televizor.AGETINA: I ti si saznao?HILMIJA: Pa kako je stigla vijest do tamo, na jug?LECI: Stigla.SADETA: Ne kažu džabe da riječi imaju noge.EJLI: Ma kakve noge, krila imaju.LECI: Mom drugu iz vojske je rekao otac koji radi na carini u Draču da je Đonu Patkoniju u Skadru stigao televizor Phonola iz Italije. Poludio sam od sreće, i lijepo ti uzmem čekić i bam, po prstu. Bolio me je do duše. Uha kakav je to bol bio, užasan, ali neka je...ĐON: A što si rekao oficirima Leci?LECI: Rekoh da me nagazio tenk dok sam spavao i dadoše mi tri dana odsustva.MRIJA: Je li stvarno tenk? Kuku! Nijesi sine trebao da spavaš raširenih ruku.EJLI: (Mriji.) Ne, ne, avion. Sam ga je slomio đavole. Ti ka da nijesi ovdje?!MRIJA: Izvini de, nije ništa strašno.ARDITA: I ja bih to napravila. Čak bi slomila dva prsta.ĐON: Jedan prst za dri dana odustva, a?AGETINA: (Suprugu.) Dosta si ga pitao de.MRIJA: Udavi ga.ĐON: Dobro, dobro, gospodine Hilmija, Ejli, ajde pomognite da donesemo stolove. Večeras ćemo ga slavit. Nema druge. Agetina vodi Sadetu i Mriju i ispeci ono meso koje je donio gospodin Hilmija, spremi i

Stefan Čapaljiku

198

ona jaja od Mrije, Ejlijev krompir i sve drugo što imamo.ESTERINA: Imate i picu napolitana. Nemojte zaboravit. (Mriji.) Maria! (Dižu se Hilmija, Ejli i Đon. Agetina i Sadeta, sa Mrijom idu na drugu stranu scene. Ostaju samo Otac Ferdinand, Miltiad, Esterina i Leci.)

DESETA SCENA

(Ulaze Hilmija i Ejli i nose sto sa jedne strane scene. Sa druge strane Đon gura drugi sto koji spaja sa prvim na sredini scene. Leci, Otac Ferdinand, Esterina i Miltiad donose stolice do stolova, kao i ostali. Ulaze Agetina, SadetaiI Mrija sa tanjirima u rukama.)

MILTIAD: Televizor. Televizor ovdje! (Đon i Hilmija, Ejli i Leci donose televizor i postavljaju ga na sred stola. Sa lijeve strane televizora: Miltiad, Esterina, Hilmija, Ejli, Sadeta. Sa desne strane televizora: Otac Ferdinand, Leci, Đon, Agetina i Mrija. Sve izgleda kao u Da Vinčijevoj „Posljednjoj večeri“. Umjesto Isusa televizor. Televizor je okrenut zadnjom stranom ka gledaocima, a oni su sa njegove prednje strane. Svima su oči uprte u televizor.)

ĐON: Hvala što ste došli. Nema ništa bolje nego da se lijepi trenuci dijele sa prijateljima.SVI: (Kao neka kakofonija.) Prijateljima da ti je vazda puna kuća dabogda. Bolje vas našli! Hvala bogu što ste dobro. Srećan novi televizor! I imendan. Vazda dobroga imali. Nazdravlje i u dobrom uvijek dočekivali.AGETINA: Hvala. U dobrom vam uzvraćali.ĐON: Izvolite jesti i piti to što nam se, i uz vašu pomoć bogami, nađe danas. (Svi počinju da jedu i piju, te da ćakulaju između sebe. Miltiadu ponovo padne glava od pića. Hilmija pruža ruku i dotičući Esterinine grudi uzima komad mesa sa Miltiadovog tanjira.)

Stefan Čapaljiku

199

SADETA: (Hilmiji.) Obruka nas gdje dotičeš tuđu ženu.HILMIJA: (Jede komad mesa koji je uzeo sa Miltiadovog tanjira.) Ćuti bre ti!OTAC FERDINAND: (Leciju.) Pa kako vam je sine tamo u vojsci?EJLI: (Leciju.) Je li vam vruće?MRIJA: Boli li te prst Leci?SADETA: Čime si došao do kuće?HILMIJA: Koliko se sati putuje do ovdje?AGETINA: Imate li tamo da jedete sine?ĐON: Imaš li još one drugove iz prve godine?MILTIAD: (Diže glavu i primećuje da mu nema komada mesa na tanjiru.) Dosta! Prekinite! Izluđeste me!ĐON: Dobro kaže drug Miltiad. Dosta!MILTIAD: (Gledajući u svoj tanjir i vičući.) Meso! Meso! Meni su uzeli meso. (Viče.) Ko mi je uzeo meso?

(Duža pauza. Svi stanu kao ukopani u svojim mjestima.)

ĐON: Glave mi Lecijeve, recite ko je uzeo meso drugu Miltiadu?EJLI: Ja nijesam vjere mi Hristove.ĐON: Ma niko nije tebi rekao Ejli!MILTIAD: (Stavlja ruku za pas i traži pištolj koji mu je ispod sakoa.) Đone da si mi našao meso inače će sve da vas đavo odnese! OTAC FERDINAND: Sačuvaj Bože! Šta se sve dešava u ova vremena. Pa kako nestade meso tek tako?!!! (Đon se diže sa svojim tanjirom. Poslije njega i Agetina i Miltiadu stavljaju na tanjir dva komada mesa.)

MILTIAD: Hvala, hvala, ali sam htio moje meso.ĐON: Počnite sa našim mesom pa ćemo vaše tražit i tražit dok ga ne nađemo.MILTIAD: (Stavlja jedan komad u usta.) Drugi put vam neću oprostit. Da znate.AGETINA: Obećavamo da se neće ponoviti.SADETA: Bez brige. (Pokorno gledajući muža.) Neće se ponoviti nikada više.

Stefan Čapaljiku

200

ARDITA: Dajte mi malo mesa za Arbena, jer je njemu potrebno da se hrani dobro.MRIJA: Evo, uzmi moje meso i daj momku. (Svi opet spuste glave na svoje tanjire. Tišina je i stvara se duža pauza.)

JEDANAESTA SCENA

(Leci prekida zatišje, ustaje i obraća se Đonu glasno.)

LECI: Oče! Dosta sa pitanjima. Ne odgovaram više nikome. Neka mi se ne zamjeri. Ja sam slomio prst, putovao deset sati u otvorenom kamionu pozadi i rizikovao da dođem ovdje. Došao sam zbog televizora, a ne zbog imendana, a još manje da bih jeo i pio. (Lupne šakom o sto.) Došao sam zbog televizora, zbog televizora i samo zbog televizora.ESTERINA: (I ona lupi šakom o sto.) I ja. Anch’io. Anch’io. (Viče.) Giovani!ĐON: Pa evo sine, tu je televizor. Evo gospođo Esterina. Ecco. Otvorite ga i činite što hoćete s njim.LECI: Da, otvorićemo ga! (Svi ustaju i pružaju ruke u znak odobravanja.)

ARDITA: Da ga otvorimo!HILMIJA: Da ga otvorimo!EJLI: Da ga otvorimo!

(Leci i Hilmija otvaraju kutiju televizora. Vade kabal za struju i kabal od antene zajedno sa amplifikatorom.)

LECI: (Sa jednim kablom u ruci.) Ovo mora da je za struju.HILMIJA: A ovaj drugi?LECI: Ovo mora da je antena.ESTERINA: A gdje se ovo stavlja?LECI: Ovo se drži u ruci. Ejli! Drži malo ovo.EJLI: Kako ti kažeš.

Stefan Čapaljiku

201

LECI: Oče, pritisni to dugme tu.ĐON: Koje sine?LECI: Padre. Molim te ne znam ja ovo sve. Pritisni dugme za paljenje.OTAC FERDINAND: Nemoj me mješat u te rabote.SADETA: Evo ja ću da pritisnem. I mi znamo ponešto, ne samo muškarci.ARDITA: Hoću li ja pritisnuti?ĐON: Molim te. Samo ne ti. Molim te!MILTIAD: (Sadeti.) Bravo. Tako treba. Ovo je ženska emancipacija. Pritisni drugarice Sadeta! Samo hrabro. Samo snažno...HILMIJA: Ne jako Sadeta jer ću ubit boga u tebi ako pritisneš jako. Nijesmo ovdje došli da im pokvarimo...SADETA: Znam, znam. Nijesam glupa. (Čim pritisne dugme pali se ekran. Na ekranu samo bijele linije. Nema signala. Čuje se samo šum.) Eto, ja učinih svoje.MRIJA: Auuu, šta je ovo? Ova stvar samo pravi buku.EJLI: Ma prekini bre ti, ko te šta pita o tome. Sjedi!ARDITA: To je samo početak. Treba signal.LECI: Dobro, dobro. Nema veze, sad ćemo tražit signal. Moramo malo da kružimo s antenom dok ga ne pronađemo. (Leci uzima vibrator i počinje da se kreće po sceni. Svi idu za njim osim Oca Ferdinanda, Arbena i Miltiada.)

DVANAESTA SCENA

(Leci se zaustavlja nakon nekoliko neuspjelih pokušaja. Svi koji su za njim takođe stanu.)

LECI: Može li? Može li? Da idete svi za mnom. Je li to moguće? Je li majko?AGETINA: Dobro sine. Hajmo žene mi da sjednemo, jer je ovo izgleda muški posao. Nije za nas. (Agetina i ostale žene sjednu na svoja mjesta. Leci, Đon, Hilmija, Ardita i Ejli nastavljaju pretragu.)

Stefan Čapaljiku

202

ĐON: Rekoh vam ja. Treba majstor. Nije ovo za nas.LECI: Ne oče, nije. I majstor bi ovo isto morao da uradi. Tražio bi mjesto gdje ima signala i tačka.ĐON: Pa nađi ga onda kad je tako lako. Nađi tu tačku!LECI: Znaš što? Možeš li i ti da me pustiš i da sjedneš?ĐON: Kome se obraćaš tako? Ocu svome se tako obraćaš?HILMIJA: Ne uzrujavaj se Đone. Mladi znaju bolje od nas ove stvari.EJLI: Ne gospodine Đone. Nije se tebi obratio. Već nama, svima nama.HILMIJA: Hajde i mi da sjednemo, bolje, i da ostavimo Leciju ovaj posao.EJLI: Hajde Đone!ĐON: Samo što ste vi ovdje jer inače ne znam što bih učinio. Ali evo, hajde, hajde da sjednemo. (Đon, Hilmija i Ejli sjednu na svoja mjesta. Leci i Ardita nastavljaju da traže.)ĐON: (Ocu Ferdinandu.) Može neka molitva, Oče, molim vas.OTAC FERDINAND: To činim već neko vrijeme. ESTERINA: Giovani, upali radio molim te, dok ne dođe signal. Molim te.ĐON: Dobro. Upaliću.ARDITA: Ne, nema potrebe za radiom. Arben će svirati na klaviru. Učio je u muzičkoj školi da svira klavir.MRIJA: Arben!!!! HILMIJA: Pa šta je tražio kod džamije kad zna da svira klavir?ARDITA: (Približava kolica sa Arbenom klaviru.) Nije njegova krivica. To mu je odradila omladinska organizacija. (Arben počinje da svira na klaviru i scenom odzvanjaju zvuci pop hitova od Adriana Ćelentana, Elvisa Prislija, itd. Esterina, Hilmija, Sadeta i Ardita počinju da igraju tvist i rokenrol.) LECI: (Koji se primakao Mriji sa antenom.) Evo ga, evo ga signal! (Svi se okreću. Muzika prestaje. Šum se smanjuje i čuju se ljudski glasovi.)

SVI: (Ustaju.) Evo ga! Evo ga! (Mrija se pomjeri i signal nestaje.)

Stefan Čapaljiku

203

SVI: Ode.LECI: Vratite se svi na mjesta, kako ste i bili. (Svi se vrate na svoja mjesta, a Arben ponovo počinje da svira klavir.)

LECI: (Ponovo se primiče Mriji.) Mrija! Mrija!EJLI: Šta je sa Mrijom?ARDITA: Kod Mrije. Samo kod Mrije ima signala.MRIJA: Kuku!LECI: Da, da. Zbog odjeće, zbog odjeće.MRIJA: Zbog odjeće?!LECI: Da, da. Odjeća ti je sa zlatnim nitima. Zato.ARDITA: Eureka! Eureka!MRIJA: Jeste bogami, tačno je. Ima nekoliko zlatnih niti. A sada?LECI: Sada ostani tu gdje si.MRIJA: A do kada? EJLI: Zauvijek!MRIJA: Lele. Jesi li ti normalan?LECI: Ne mrdaj!EJLI: (Mriji.) Ne mrdaj čuješ, da ti ne pukne šamar!ESTERINA: Stai zita Maria. Ti prego.LECI: (Ostavlja antenu Mriji u rukama.) Drži Mrija, tako...MRIJA: Kako?LECI: Tako, kao sada... A sad se popni ovdje... (Pokazuje joj stolicu.) (Mrija se penje na stolicu i skameni se kao grčka statua. Dolazi signal.)

SVI: Evo ga, evo ga. Mrija, Mrija. Bravo! Mrija! (Svi još jednom uperu oči u televizor. Čuje se italijanski spiker koji nešto komentariše.)

ESTERINA: Dio mio! Ecco Roma. Roma amore mio...ĐON: Rim?! Časti mi evo ga Coloseo ... .ESTERINA: Bože kako se promijenila moda u Rimu! Stranooo. Che bellooooooo!

Stefan Čapaljiku

204

ĐON: Fantastično. Bellissimo. Ma, kakav italijanski. Perfektan.ARDITA: Fantastičan!

(Komentari se mogu nastaviti u zavisnosti od scena koje će režiser izabrati da se pojave na ekranu televizora.)

TRINAESTA SCENA

(Miltiad se budi i trijezni od jake buke i vike. Počinje da percipira gdje se nalazi i da prepoznaje osobe oko sebe. U tom trenutku čuje se italijanska pjesma i muzika. Svi pjevaju.)

MILTIAD: (Glasno i zapovjednički.) Stoj! Ko prolazi!ĐON: Ko je prošao?AGETINA: Niko nije prošao.MILTIAD: Šta je ovo?ĐON: Koje?MILTIAD: (Pokazuje televizor.) Ovo ovdje?ĐON: Ne znam.MILTIAD: (Ocu Ferdinandu.) Ko si ti?OTAC FERDINAND: Ferdinand. MILTIAD: Sveštenik je li?OTAC FERDINAND: Kako vi kažete.MILTIAD: (Leciju.) A ti druže vojniče?LECI: Leci. Sin ove kuće.MILTIAD: Ko su ovi što se deru ovdje?ESTERINA: Pjevači.MILTIAD: A ti ko si?ESTERINA: Ja sam Esterina. Ali pusti nas sad da gledamo ovo?MILTIAD: (Za Arditu i Arbena.) A ovi?ĐON: Revolucionari.MILTIAD: Revolucionari koji gledaju Italiju je li? Đone, odgovori!ĐON: Šta da vam odgovorim druže Miltiade?MILTIAD: Šta se ovdje dešava? Odgovori! Ovo je tvoja kuća.ĐON: Ne znam života mi. Šta da kažem?!!!

Stefan Čapaljiku

205

MILTIAD: Ti si gazda ove kuće.ĐON: Jesam. Ali ne znam ništa. I meni je prvi put da ovo gledamMILTIAD: Prvi put a? A što, da nijesi htio da to gledaš i više puta, je li gospodine?AGETINA: Ne, ne, tačno. Rekla sam ja, čitavog života su nam Đonovi ljudi donosili samo nevolje, zajedno sa ovim prokletim televizorom.MILTIAD: Đone! Za mnom!ĐON: Šta pričate?!MILTIAD: Za mnom, rekao sam!ĐON: Gdje? MILTIAD: Idi za mnom. Ne boj se. Samo za neka razjašnjenja.ĐON: Gdje?AGETINA: Gdje vodiš mog muža?MILTIAD: Nigdje. Ovdje blizu. Brzo će se vratiti. Samo da nešto razjasnimo... (Mrija silazi sa stolice. Signal se gubi. Svi su skamenjeni.)

OTAC FERDINAND: (Tihim glasom.) Jevanđelje po Đonu. Prvo poglavlje – svjedočanstvo Đona Krstitelja. „I ovo je svjedočanstvo Đonovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i levite da ga zapitaju: „Ko si ti?“. On priznade i ne poreče već ustvrdi: “Ja nijesam Mesija”. “Ko si onda? – upitaše ga oni. – Da nijesi Ilija?”. “Nijesam!”- odgovori on. “Jesi li prorok?”, “Ne”, odgovori. Onda mu rekoše: “Ko si, da bismo odgovorili onima koji nas poslaše?” On reče: “Ja sam glas vapujućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji!” ARBEN: Amin!

Stefan Čapaljiku

206

EPILOG

(Počinje se spuštati zavjesa sa početka predstave sa izgledom fasade kuće sve dok se ne spusti do poda. Za „čudo“ otvaraju se dvokrilna vrata na prvom spratu, prema gledaocima. Otud izlazi Đon sa lisicama na rukama iza leđa. Iza njega Miltiad sa pištoljem uperenim u Đonova leđa. Zatvaraju se vrata za njima. Iza panela, neprimjetno, glumci približavaju stolove i penju se na njih. Otvaraju se prema spolja i balkonska vrata i svi iz njih, kao na nekoj slici sa starim ramom, pokušavaju da vide Đona i Miltiada koji se gube sa scene.)

MILTIAD: (Đonu) Idi, naprijed, jer Partija, samo Partija će... Će ti doći glave.

(Đon i Miltiad izlaze iz scene.)

KRAJ

S albanskog jezika preveo Danilo Brajović

Stefan Čapaljiku

Bilješke o autorima

Bilj

eške

o a

utor

ima

208

Poezija

Zef Zorba 1920-1993Rođen 1920. godine u Kotoru, Crna Gora. Godine 1941. završio je gimanziju u Skadru i iste godine upisao studije na Fakultetu društvenih nauka, odsjek za političke studije na Univerzitetu u Padovi (Italija). Studije prekida usljed Drugog svjetskog rata i vraća se u Skadar, gdje se zapošljava u banci. Tokom perioda 1945 – 1946 radi kao režiser u Domu kulture u Skadru. Na scenu postavlja dramske komade koji vladajućem sistemu nisu bili po volji i nakon učestalih hapšenja, 1946. godine biva osuđen na kaznu zatvora zbog agitacije i propagande. Nakon izdržavanja političke kazne, 1951. godine, biva oslobođen i do 1980. godine radi kao računovođa u preduzeću u Skadru. Iste godine se i penzioniše. Umro je 1993. godine u Skadru. Preveo je djela svjetske književnosti: R. Forsea i Dž. Ungaretija, S. Kvazimoda, T.S. Eliota, B. Šona, L. Pirandela, B. Kroču i dr. Pisao je originalne komade, poeziju, drame i operske librete i dr. Nakon njegove smrti u periodičnoj albanskoj štampi i književnim studijama privlači značajnu pažnju. Tokom 2010. godine objavljena je zbirka njegove poezije pod naslovom “Usne ugrijane gasom”, sa predgovorom Ismaila Kadarea.

Martin Camaj ( 1925-1992)Rođen je u Temalu, u Dukađinu. Od svoje šeste godine biva nastanjen u Skadru, gdje i završava osnovnu školu i saverjanski koledž. Određeno vrijeme radi kao učitelj u rodnom mjestu i dvije godine u Tuzima (Crna Gora) i odatle, nakon što je dobio stipendiju za studiranje, odlazi u Beograd i studira na tamošnjem univerzitetu zajedno sa grupom albanskih studenata. Nakon toga odlazi u Italiju na postdiplomske jezičke studije Univerziteta u Rimu, 1960. godine. U međuvremenu predaje jezik i glavni urednik je revije “Shejzat” koju je vodio Ernest Koljići. U ovoj reviji se otkriva ne samo kao stvaralac, već i kao kritičar i pomni posmatrač mnogih problema u albanskoj književnosti unutar i van granica, u oblasti albanologije i književnog stvaralaštva. Kao profesor albanskog jezika i rukovodilac sekcije za albanologiju na Univerzitetu u Minhenu značajno je pomogao u produbljivanju istraživanja i studija iz oblasti albanske kulture. Umro je 1992. godine. Stvaralačku djelatnost je započeo još kao mlad. Objavljivao je u novinama i revijama, naročito poeziju. Dva prva izdanja poezije: “Frula među brdima”, 1953, i “Pjesma livade”, 1954. objavljuje u Prištini. “Diela” roman, 1952, Rim. “Legenda“, zbirka poezije, 1964, Rim, “Lirika između dva doba“, poezija, 1967, Minhen, “Čovjek sa sobom i sa drugima”, poezija, 1978, Minhen, “Poezija“, zbirka poezije, 1981, Minhen, “Drana”, madrigal, 1981, Minhen, “Tresanja“, proza, 1981, Minhen,“Sprava za ribolov“ roman, 1978, Minhen, “Karpa“, roman, 1987, Minhen, “Jesmine“, dvije novele, objavljene posthumno, 2002, Skadar. “Igra nakon večere”, drama i “Arđandijeva svijeća”, drama, 1993, Kosenca. Nakon 1990. godine, skoro cjelokupna Camajeva djela se objavljuju u Skadru i u Tirani. Martin Camaj za svoje životno književno stvaralaštvo nagrađen je Nacionalnom književnom nagradom “Zlatno pero“ i titulom: ”Nacionalna počast” koju uručuje Predsjednik Republike.

Bilješke o autorima / Poezija

209

Frederik Rešpja 1940-2006Rođen je 1940. godine, u Skadru. Školovao se u rodnom mjestu. Pratio je dopisne studije pravnih nauka, istovremeno i albanski jezik i književnost na Univerzitetu u Tirani. Književnu djelatnost je započeo još u djetinjstvu. Pisao je prvenstveno poeziju, prozu za djecu i odrasle. Životne poteškoće koje je preživljavao bile su najviše posljedica neslaganja sa nepravdom, pogotovo nepravdi sličnim sistemima, zbog čega je izdržavao zatvorsku kaznu iz političkih razloga. Objavljuje i uređuje novinu u doba demokratije. Piše za štampu slobodno i odvažno o svemu što mu zapadne za oko. Posljednjih godina života je bio izuzetno usamljen. Njegova lirska djela su prevedena na strane jezike i izuzetno dobro ocijenjena u izdanjima književne kritike u zemlji i inostranstvu i predstavljaju predmet istraživanja radi svih novina koje je unio u modernu albansku poeziju, pogotovo druge polovine XX vijeka. Izdanja:

Albanski rapsod, poezija, 19681. U ovom gradu, poezija, 19722. Dođe vrijeme da umrem, poezija, 19943. Samoća, zbirka poezije, 20044. Izabrana poezija5. Daleki glas kolibe, roman, 19726. Seoski junak, priče za djecu,19687. Eranda, za djecu, 19698. Lakomislena pastrmka, za djecu, 19709.

Doda Kačaj 1947-1998Rođen u Bajzi – Velika Malesija. Osnovno obrazovanje je završio u rodnom mjestu. Srednju školu je završio u Kopljiku, a 1998. godine završava i visokoškolske studije na Visokom pedagoškom institutu u Skadru, odsjek za albanski jezik i književnost. Više od 15 godina posvećeno radi kao učitelj u Bratošu i Šošu, Dukađin. Tokom studija se isticao kao jedan od najznačajnih stvaralaca svoje generacije i šire. Njegove pjesme i poezija sa svim poetskim osjećanjima i muzikalnošću otkrivaju snažne emocije i izuzetan duh kojim odiše njegova ličnost. Izuzetno je doprinio stvaranju, očuvanju i obnovi guslarskih i skadarskih pjesama. Nakon devedesetih godina se posvetio demokratiji kao poslanik u dva mandata u Narodnoj skupštini. Kačajevo stvaralaštvo je izuzetno cijenjeno kako od čitalaca tako i od književne kritike toga doba i kasnije. Izdanja:

Tradicionalne pjesme, poezija, 19851.Nebo oka, poezija, 19982.

Primo ŠlakuRođen je u Skadru, 1947. godine. Obrazovao se u rodnom mjestu, a visokoškolsko obrazovanje je stekao na Univerzitetu u Tirani, odsjek Albanski jezik i književnost. Predaje u raznim srednjim školama, uglavnom u Skadru. Jedno vrijeme je živio u Grčkoj, gdje se, takođe, posvetio književnosti. Potiče iz porodice koja je tradicionalno bila bogata književnicima, prevodiocima i dramskim umjetnicima. Više piše poeziju, ali piše i prozu,

Bilješke o autorima / Poezija

210

bavi se publicistikom i književnim studijama. Obrazuje se i stiče titule i naučna zvanja. Predavao je na odsjeku za albanologiju Univerziteta u Beogradu. Dobar je poznavalac stranih jezika. Objavio je: “Cvijet noći”, Poezija, 1994, “Mjesec jednog dana”, poezija 1995, “I riječi idu u pakao” poezija 2005. Studije: “Odisej nikada nije stigao na Itaku” (Martin Camaj, 2006). Jedna druga književnost. i druga djela. Živi i radi u Tirani.

Sokolj Zekaj, 1948Rođen je 1948. godine u Kopljiku. Osnovno i srednje obrazovanje je stekao u rodnom mjestu. 1966. godine, slomljenog srca, kako sam kaže (imajući želju da studira književnost) nastavlja studije agronomije na Visokom poljoprivrednom institutu u Tirani. U toku studija zapostavlja to zanimanje radi upoznavanja sa svjetskom književnošću, a naročit utisak na njega ostavlja turski pjesnik Nazim Hikmet, ne izostavljajući kasnije i druge, naročito francuske pjesnike. Od 1971. do 1991. godine radi kao poljoprivredni stručnjak. 1993. godine radi u Javnoj biblioteci opštine Kopljik, i u ovom periodu uvjerljivo i poetski stvara kvalitetno književno stvaralaštvo. Piše i objavljuje istrajno ne samo poeziju već i prozu, ali ne zapostavlja ni prevode. Privlači pažnju albanskog čitaoca, a kritika otkriva u njegovom književnom stvaralaštvu jedinstvenost. 2004. godine biva nagrađen nacionalnim poetskim priznanjem “Srebrno pero”, za poetsko djelo “Fantastično ljeto” u izdanju izdavačke kuće Camaj – Pipa, Skadar.2010. godine se sa porodicom naseljava u Tirani. Izdanja: Sunčani predjeli, poezija, 1984, Tirana, Nemoguća, poezija, 1993, Tirana, Ptice zapada, poezija, 1995, Skadar, Od strijepnje do... Poezija,1997, Skadar, Časi za svejdočenje, roman, 1998, Skadar, Prsten i vatra, poezija, 1999, Skadar, Kantik za ljepotu kiše, poezija, 2001, Skadar, Fantastično ljeto, poezi, 2003, Skadar, Pjesnik laže osjećaj, esej 2004 Skadar, Usamljena ruža, prevedena poezija, 2004, Skadar, Duge se pojavljuju kad ih ne očekujemo, poezija, 2006, Skadar, Proklet i blagosloven, roman, 2007, Skadar, Zrelost, zbirka poezije, 200, Skadar.

Špetim Keljmendi Rođen je 1963. godine. Nakon završenog obrazovanja u rodnom mjestu dugo vremena radi i piše naročito popeziju i bavi se publicistikom. Sarađuje sa raznim književnim udruženjima. Postaje poznat zbog umjetničkih dometa, mišljenja, ali i smjelosti i nepomirljivog stava prema šablonima. U međuvremenu nastavlja studije na Univerzitetu “Ljuiđ Gurakući” u Skaddru, na odsjeku za albanski jezik i književnost, koje završava 2010. godine. Posljednjih godina živi u Tirani, nakon dugog boravka i rada u Skadru. Objavio je sljedeća djela: “Smrt ima fini ukus”, poezija, 1993. “Nasilje trave“, priče, 1998. “Nirvana”, roman, 1995. “Maieutika”, poezija, 1998, 2000; dobitnik “Srebrnog pera” na nacionalnom takmičenju. “Pet gardijana”, roman, 2001. “Smrt ne dolazi“, roman, 2005, pobjednik na nacionalnom takmičenju “Evropa – naša zajednička domovina”.Poznat je po prvodilačkim poduhvatima, naročito za kvalitetne prevode na albanski jezik pjesnika Ungaretija i Montalea, kao i nekoliko romana, i dr. Njegov rad koji zaslužuje pažnju je “Antologija savremene albanske proze”, 2004. Ne samo kao stvaralac i prevodilac, nego i kao analitičar, zaslužuje posebnu počast u albanskoj kulturi.

Bilješke o autorima / Poezija

211

Brikena Smajlji Rođena u Skadru,1970. godine. Studije je završila na Univerzitetu “Ljuiđ Gurakući”, u Skadru, odsjek Albanski jezik i književnost, gdje je odbranila diplomski rad na temu “Poezija T.S. Eliota” (1994).Od 1994. godine pa nadalje, sa povremenim prekidima je nastavnica albanskog jezika i književnosti u raznim skadarskim školama, a u međuvremenu obavlja i društvene funkcije. U revijama i novinskim dodacima je objavila preko 30 ciklusa poezije. Svojim izlaganjima i književnim studijama učestvovala je na velikom broju naučnih konferencija u zemlji i inostranstvu. Njeno stvaralaštvo je prošireno prevodima, uglavnom sa engleskog i španskog. Prisutna je na brojnim pjesničkim skupovima na Balkanu, čak i u Crnoj Gori. Objavila je: “Vučice umiru posljednje”, poezija, 1997, “Svakog dana gradim kuću bez ivera”, poezija, proza, Tirana 2006, Tetovo 2006.U pripremi za objavljivanje: “Eliot, poezija kao sa Đokondinim osmjehom” (studija), “Časovi i usne”, “Mudrovanje za dvoje”, Eduardo Moga, književni prevodi sa španskog. Živi i radi u Skadru.

Arben PrendiRođen u Lješu, 1971. godine, nakon završetka višeg obrazovanja, završava Univerzitet „Ljuiđ Gurakući“ u Skadru, 1993. godine, odsjek albanski jezik i književnost. Iste godine se zaposlio na katedri za književnost gdje je i sada predavač na sekciji književnosti ovog univerziteta na predmetima: „Usmena albanska književnost“ i „Savremena albanska književnost“ , nakon završenih postdiplomskh studija na nivou „Master – Drugi stepen književnosti“ na sekciji književnosti Univerziteta u Tirani, a od 2009. godine je nastavio doktorske studije književnosti pri Centru za albanološke studije u Tirani. Dugo se bavi stvaralaštvom, a imao je samostalna izlaganja i predavanja na domaćim i inostranim konferencijama i simpozijumima. Stalni je urednik u izdavačoj kući “Camaj-Pipa” u Skadru. Književnu djelatnost je započeo još 1989. godine, originalnom poezijom, publicističkim radovima i kasnije esejima i književnim kritikama. Objavio je “U subotu upali svijeću “, poezija, 1996, ponovo objavljena u novoj varijanti “Djevojke žure da postanu žene”, poezija, 1998. “Svijeće upaljene za žive”, poezija, 2001 i “Tekstovi i konteksti”, studije, 2011, a u toku su pripreme za objavljivanje zbirke priča. Živi i radi u Skadru.

Petrit Nika Rođen u Darli, Puka, 1975. godine. Osnovno i srednje obrazovanje stiče u rodnom mjestu. Visokoškolsko obrazovanje stiče na Univerzitetu u Tirani, odsjek albanski jezik i književnost. Nakon studija radi kao učitelj u rodnom mjestu i istvremeno se posvećuje književnom stvaralaštvu koje je započeo još u mladosti. Autorova poetska djela su privlačila i privlače pažnju iskrenim obrađivanjem i snažnim emocijama prirode koja ga okružuje i koju otjelotvoruje. Ovo se primjećuje još od prvog izdanja koje je ne samo dobro prihvaćeno, već na osnovu koga je ocijenjen kao talenat sa svijetlom budućnošću. Objavio je: “Jutro na Alpima”, poezija, 1997, “Fuga temporum”, poezija, Tetovo, 2009, “Biće unutar suda”, poezija, 2010. Djela za djecu: “Cvrčak i mrav”, priče i pjesme, 2004, “Trinaest peligrinskih priča”, proza za djecu, 2005, eseji i publicistika, 2007. Živi i radi u Fieru.

Bilješke o autorima / Poezija

212

Ljedia Duši Rođena je u Skadru, 1978. godine. Nakon završetka srednje škole u rodnom mjestu, nastavlja studije na Univerzitetu “Ljuiđ Gurakući” u Skadru, odsjek albanski jezik i književnost, koje završava 2000. godine odbranom diplomske teme „Poezija Martina Camaja“. Predaje predmet književnost u srednjoj školi „Pjetar Meškala“ u Skadru, u periodu od 2002. do 2009. godine je rukovodi kulturom u Opštini Skadar, a u međuvremenu, od 2007. do 2009, radi kao lektor albanske književnosti na katedri za albanologiju Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Od 2009. godine do danas radi u Opštini Tirana. Od 2002. godine pohađa treninge i kurseve o edukaciji u okviru projekata za razvoj i profesionalizaciju administrativnog upravljanja javnim službama na italijanskim univerzitetima (Bolonja, Rim, Venecija, i dr.). 2010. godine stiče titulu magistra nauka etnologije – folklora, na temu „Lelekanje muškaraca u Dukađinu“, a trenutno pohađa doktorske studije iz oblasti etnologije – folklora. Učesnica je institucionalnih književnih aktivnosti, dobitnica je posebne pjesničke nagrade u Francuskoj i sajmu u Frankfurtu, Salcburgu, posebnog priznanja u Berlinu, 2004. godine u Gracu, Austrija, i dr. Njeno stvaralaštvo je veoma bogato originalnim književnim ostvarenjima, publicističkim i umjetničkim djelima i prevodima u raznim književnim organizacijama i izdanjima u zemlji i inostranstvu. Objavila je sljedeća originalna pjesnička djela: “Ave Maria plače”, 1997, “ Zimska seanca” 1999, “Smrt mi se čini muškarac”, “ Niko ne umire za mene”, Skoplje, 2003, i “Da mogu zaspati…… uz povratak ptica”, 2011. Na italijanskom zbirku poezije “Tempo di pioggia”, 2000.U postupku objavljivanja su nekoliko prevoda, među njima: “Grolje Proge”, roman Umberto Ekoa “Subota sa prijateljima“, roman Andrea Kamilerija, “Marina“, roman Karlosa Luiza Zafona, “Igra anđela”, roman Karlosa Luiza Zafona i dr.Njeno književno stvaralaštvo cijeni ne samo književna kritika, već i čitalačka publika. Trenutno živi u Tirani.

Ljisandri KoljaRođen je u Skadru, 1986. godine. Završio je studije na odsjeku za albanski jezik i književnost Univerziteta „Ljuiđ Gurakući“ u Skadru, 2008. godine. 2010. godine je završio studije književnosti Univerziteta u Tirani, Fakultet za istoriju i filologiju, smjer teorija i književna kritika. Trenutno pohađa doktorkse studije iz oblasti književnosti na Univerzitetu u Tirani. Takođe, stalno objavljuje u književnim novinama i revijama: Svjetlost, Poeteka, Novi Život, Emathia, Vijek, Obelisk, Milosao, Don Kihot, i dr…Do sada je objavio: “Melodija harfe”, poezija, 2006, “Rabin bez oka”, poezija, 2008, “Veličanstvena”, Pseudo Longin (ko-prevodilac), 2009, “Jevanđelje (kao) po Jovanu”, poezija, 2009, “Izgubljeni rukopis sv. Mateja”, poeme, 2010, “Ne rekoh ti ni živjeli”, poeme, 2010, “Satira u Fištinoj epici”, studija, 2010, Neopjevano Jevanđelje”, 2011.Njegovo stvaralaštvo je cijenjeno od kritičara i dobitnik je mnogih nagrada. Živi i radi u Skadru.

Bilješke o autorima / Poezija

213

Drama

Serafin Fanko, 1937 - 2007. Reditelj, glumac, dramaturg. Rođen je u Skadru. Završio je studije filmske režije na Akademiji umjetnosti u Pragu. Nakon toga je nastavio za glumca na visokoj glumačkoj školi “Aleksandar Moisiu” u Tirani, od 1960. do 1963. godine. Glumačku karijeru je započeo još 1953. godine; od 1964. godine je radio kao glumac, nakon toga i kao reditelj u pozorištu “Miđeni” u Skadru, dajući nezamjenljiv doprinos u stvaranju njegovog umjetničkog imidža. Režirao je oko 125 izvedbi u pozorištima u Skadru, Tirani, Skoplju, Draču, Đakovici, Strugi, Fieru i dr. Izdvaja se po istančanom rediteljskom duhu i eleganciji dramskog djela, po bogatoj scenskoj kulturi. Fankove izvedbe dobijaju tokom devedesetih godina novu širinu mišljenja, obnovljivu snagu za prevazilaženje konfuznih stanja na aktuelnim istorijskim prekretnicama Albanaca. Tako, on je otjelotvorio smjele metafore na sceni, kostimografijom, izborom scenografije i dr. Najviše ga privlače mitološki likovi i opisi realnosti, gdje iskazuje ponekad groteskni, izazivački, ali kvalitetni duh koji upada u oči u izvedbama njegovih originalnih drama. Dobitnik je nekoliko nacionalnih nagrada. Nosilac je titula: Počasni građanin Skadra i Narodni umjetnik. Umro je u Skadru 2007. godine. Autor je sljedećih drama i dramskih komada: “Četvorica od armade”, 1973, “Rođenje”, 1975, “Pjesma ponosnog bola”, 1983, “Priča o Magbetu”, 1984, “Hodočašće po mukama”, 1987, “Zašto?”, 1991, “Raziđivanje”, 1994, “Quo vadis”, 1997, “Kucanje na vrata bola”, 2000.

Stefan ČapaljikuRođen u Skadru, 1965. godine. Školovao se u Skadru, a univerzitetske studije je završio u Tirani, odsjek Albanski jezik i književnost. Pedagog i nekoliko godina direktor odsjeka književnosti na univerzitetu u Skadru, seli se u Tiranu, u ministarstvo kulture i predaje estetiku i književnu kritiku na univerzitetu u Tirani i na Akademiji umjetnosti. Godine 1995. stiče naučno zvanje doktor filoloških nauka disertacijom „Fiština satira“, a iste 1995. godine stiče i titulu profesora. Učestvuje na mnogim naučnim projektima i međunarodnim simpozijumima o književnosti, kulturi i umjetnosti, predaje na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na katedri za filologiju. U književnom stvaralaštvu se prvo okušao u poeziji, pa u prozi i studijama, i ne zanemarujući ove književne forme, predaje se najviše dramaturgiji, gdje se pokazuje kao uspješan eksperimentator u jednoj drugoj vrsti dramaturgije koju stvara, ali koja umjetnički i scenski odiše evropskom avangardom. Autorova književna djela svojom osobenošću u cjelokupnom albanskom književnom prostoru, ponekad i neprihvaćena od drugih, tiho trijumfuju i postaju vlasništvo njegovih čitalaca. Objavio je “Ništa se više od ovoga nije desilo”, poezija, 1993, “Zaustavljeno vrijeme”, poezija, 1994, “Riječ za riječ”, poezija i proza, 2000, “Priče za Anu”, priče, 2002, “Hronika po rođenju”, roman, 1996, “Utupoz”, drama, 2001, “Cipele”, drama 2002, “Metamorfoza”, drama, “Vavilonska kula”, drama, pet drama; zbirka drami, 2003. “Alegretto Albania” i druge drame, 2006. “Pet krvavih komedija”, 2010, “Fiština satira”, studije, 1995, “Vodič za geografiju i sociologiju albanske književnosti”, 1997, “Tumačenje književnosti”, studija, 1998, “Moderna estetika”, 2004, i dr...Živi i radi u Tirani.

Bilješke o autorima / Drama

Izdavači

NVO PROSTORY

Brijeg Ćukovića br. 1, Podgorica

NVO CENTAR ZA KULTURU “CAMAJ PIPA”

Klras, Kodra 43, Skadar

UNIVERZITET “LUIGJ GURAKUQI”

Sheshi 2 Prilli , Skadar

CENTAR ZA OČUVANJE I RAZVOJ KULTURE MANJINA

II Crnogorskog bataljona 2/13, Podgorica

Za izdavačeVarja ĐukićHasan Lekaj

LekturaPjeter DrešajVladimir ĐurišićDragana TripkovićKorekturaIvana VukovićLikovni urednikAna Matić

Štampa KRUGTiraž 500 primjeraka

2011.