aktivizam produžena verzija

AKTIVIZAM / Istraskop WordPress Com

1

OGLEDI STVARNOSTI

AUTOR: Josip Žuvela portal ISTRASKOP [email protected]

PREDMET: PRIKAZ AKTIVISTIČKE SVIJESTI , U HRVATSKOM DRUŠTVU -produženi tekst/cijela verzija-

ILUSTRACIJE: preuzeto sa slobodnog internetskog prostora (google images) DATUM: 20. listopada 2014

AKTIVIZAM

U

HRVATSKOJ SVIJESTI

mailto:[email protected]


2

Po uvodu ovoga prikaza krenimo, sa jednim vrlo važnim pitanjem:

1 AKTIVIZAM što je to!?

Da li znate što uopće znači riječ Aktivizam i što zapravo predstavlja puninu značenja te riječi? Mogli bismo se upustiti u etimološki prikaz značenja ove riječi odnosno samom frazom . Stoga krenimo ovako:

Aktivizam - kao paradigma,u sustavu kretanja i djelovanja sudionika.

Aktivist ….aktiv (-aktivan) i ..vist(vista-pogled,vidik,promatranje). Imenica je koja bi trebala predstavljati nekoga sudionika koji radi na nekom projektu,radi volonterski,ponukan je idejama, entuzijazmom, radi iz osobitih pobuda,slijedi načela,u kretanju je i prati relevantna kretanja i događaje što se posredno i neposredno odvijaju oko njega samoga…

Da li imate ikakvu predodžbu o postojanju aktivizma kao u ranije opisanim frazama, u nekakvom obliku u našoj domovini. Imate li možda pobogu ikakvu sliku o tome!?

Hrvat aktivist!? Hoćete da se malo poigramo cinizmom, humorom objektivnim pristupom ka stvarima, etimologijom tih riječi ili u kompoziciji svime time istovremeno!?

Hrvat!? Zamislite ovaj probni etimološki(jezikoslovni) prikaz. Hrvat_ hr..v..at pa da zamislimo zbiljski prikaz te imenice.

Hrvat- hrvanje ..vat-hvat,zahvat Hrvat- hrvanje i hrvački zahvat dakle etimološki razvidna jest domena preživljavanja,stalne borbe, stava na borbu..ali samo kako preživjeti,prezimiti,dobiti rat i tako dalje. Hrvat jest borac –preživač.

Hrvat - majstor hrvanja sa životnom svakodnevnicom- h r v a č !

Hrvatska ili bolje hrvatski… -ski (dodajmo ski-slalome u navedenome).

Je li to pak iskonska potreba Hrvata, nužda, smisao života,tradicija, nametnuto stanje… ili pak prirodnjačkoj inteligenciji Hrvata dolikuje neka viša vrijednost za koju bi svojstvenošću, prisebnošću, postojanošću, zalaganjem i nastojanjem trebalo dostići!?


3

Autor Ovoga prikaza, opisuje svoja stajališta i viđenja verzija hrvatskoga aktivizma,koji postoji ali nije dovoljan, niti shvaćen a niti podržan od ostataka populacije,na način kako bi to trebalo biti. Nije potrebito ulaziti u dubine analiza jer time ne bih bio sigurno objektivno prikazao stvari. To prepustimo upućenijim i stručnijim analitičarima koji imaju opsežnije podatke sa terena. Ovdje je navedena okvirna slika, onako kako to zapaža autor Ovog osvrta.

Aktivizam je u našem društvu, pri izrazu same te riječi, odveć percipiran kao nešto u kretanju nekakve pobune, dok oni pojedinci koji bivaju u aktivizmu, nekako su smatrani nekakvim pobunjenicima, disidentima, anarhistima , nihilistima,ljevičarima,marginalnima,provokatorima i plaćenicima . Ostalome dijelu javnosti, aktivizam je nepoznanica, računajući time da dio javnosti nije nikada niti pokušao proniknut u svijet aktivizama.

Aktivizam je prvenstveno voluntarizam,odnosno rad na nekakvome projektu od javne vrijednosti,često vezan uz političko kretanje. Aktivizam uključuje jednoga ili više sudionika, koji svoje potencijale dobrovoljno daju na raspolaganje tome projektu ili nekim načelima,idejama,pokretima isl.

Hrvatska javnost odveć poznaje samo „organizirani aktivizam“ iliti aktivizam proistekao iz organizacija. Tu se prvenstveno radi o sindikatima koji su u Hrvatskoj i više nego brojni, te samo su od njih brojnije političke stranke i zvijezde na beskrajnom nebu. Nadalje imamo civilne ,vjerske i ine udruge čiji članovi aktivistički djeluju,no za njih je uvriježeno mišljenje da su oni sami volonteri. Time se kao postiže neka svrhovita i organizirana reakcija na stvarnost koja nas okružuje, a članovi(volonteri) su kao istaknuti dobronamjerni sudionici u tome. U susretanju sa poznanicima ,većinom će imati poštovanje od istih jer negdje u biti , smatrano je njihovo zalaganje društveno prihvatljivim.

Postavimo si pitanje,kako razjasniti stvari i dileme koko toga, dok mi imamo razne i brojne udruge, organizacije, povjerenstva, sindikate, komore, agencije, zajednice, društva, udruženja, inicijative… pa opet našemu društvu pravac tendira ka „morskom dnu“!?

Kada smo kod udruga, pošto imaju svoje čelništvo,možemo reći da se radi o postojanju oblika „dirigiranoga aktivizma“ gdje potencijali članova budu razvrstani potom usmjereni prema stanovitim potrebama projekta. Tu imamo nerijetku pojavu koju bih ja nazvao „folklornim aktivizmom“ koji nerijetko bude


4

praćen barem lokalnim dopisništvima i sitnim reportažama. Ponegdje i malo krupnijim. U toj matrici voluntarizma, mnogi „pronađu sebe“ a poneki zbilja likuju kao suosjećajni građani,vrijedni građani,čestiti građani isl..

Nadasve, bilo bi u redu potvrditi da ima i plemenitih ciljeva vrijednih svake pohvale, no nisu stvari ostavljene na čistac ukoliko javnost ne poznaje osobitosti spontanoga,iskonskoga,pa nazvali to pak neki zlonamjernici; „uličnog“ aktivizma.

Upoznati smo činjenicom kako imamo mnogih institucionaliziranih pretendenata na nešto, a gledeći po stanju u državi, ispalo bi da imamo tako pretendenata na jedno veliko NIŠTA! „Neinstitucionalizirani aktivisti“ nisu toliko odveć šablonski određeni, već sa entuzijazmom i srcem ponekad mimo nekih uvriježenih pravila i dogmi,žele otvoriti put novijim paradigmama za koje smatraju objektivnijim od dosadašnjim. Dok ih kritičari prozivaju kao neorganiziranima i raspršenima, oni svojski trpe teret svoga rada ka određenom projektu ili cilju, bez toliko podrške od neke strane koja bi u nekoj „institucionaliziranijoj“ paradigmi volonterstva,znatnije i otvorenije dala svoje doprinose.

2 DRUšTVENA SVIJEST

Zanimljivo je promatrati činjenicu,kako se još nitko ne pita otkud ovakvo stanje u državi, stanje u društvu, u hrvatskoj svijesti, u hrvatskoj slici. Pa razlog je u tome da su svi ti mozgovi suviše „institucionalizirani“ te kao spomenuti organi po voljnom živčanom sustavu, pasivno volontiraju.

Kako li je zanimljivo i znakovito , kada se dogodi neki poveći slučaj, gesta,debakl incident isl. od strane nekoga javnoga subjekta,vidjeti članstvo i čelništvo svih tih brojnih udruga kako se zavlače poput miševa u rupe i pukotine u nekoj


5

brodskoj olupini. Pošto postoje i razne crkvene udruge, postoje i crkveni miševi. Kao takvi, i ta vrsta miševa dijeli jednaku instinktivnu reakciju. Nekada i cijuču!

Propustili su ovdje utakmicu života za opće dobro i većina školovanih i uglednih građana, Svi se ovdje većma orijentiraju na svoje živote što je donekle razumljivo, no ne odveć baš u tolikoj mjeri. Problem je postojan u Hrvata, kada ovdje date nekome otvorenije povjerenje, pa isto potom prelazi u neku dužnost ili bolje rečeno neki oblik pokornosti umjesto uzajamnosti. Hrvatskom narodu od velike je potrebitosti, imati što je moguće uzajamnosti iz vlastitih iskrenih pobuda, od srca. Neki kažu po Matoševu stihu: „dok je srca bit će i Kroacije“…

U nas postoji navika gledanja jedni druge samo po osobnoj vanjštini i po nekoj uokvirenoj nam subjektivnoj slici, ima puno pro-formalnih susreta i interakcija u vremenu i lokalitetu vezanja,a nakon promjene lokaliteta(škole,posla) se odveć skoro i ne poznajemo, osim po onom matričnom dojmu koje su jedni spram drugih,ranije uspostavili. Razlog svega navedenog je stanovita površnost, konzervativnost, neelokventnost, nezainteresiranost, indiferentnost, subjektivnost, nemarnost, manjak hrabrosti,kukavičluk i drugi mnogi primjeri. Sve to utječe na (ne)postojanost društvenih kretanja u oblicima koje bi smo mogli smatrati oblicima nesputanog i neukalupljenog aktivističkoga djelovanja!

U ovome prikazu, autor koristi priliku da čitateljstvu prezentira preporuku da jedni druge percipiramo po vrijednim potencijalima kojima se možemo nadograđivati i samim time urušavati nepovoljne utjecaje aktualnog poretka na sve nas. Svakome moramo biti spremni,bez osobnih taština,uputiti poticaj i uvid u njegove primijećene potencijale i datosti koje može artikulirati, iskoristiti,nadograditi i usmjeriti na raspolaganje zajedničkoj dobrobiti.


6

U jednoj od najljepših zemalja Svijeta,dominira učmalost i izgubljenost jer ako nemate priliku što napraviti i ako niste slobodan pojedinac koji se neprestano nekome mora opravdavati i raditi za nekoga po nečijoj zamisli i volji, za nečiju guzicu. To se mora hitnije svladati a to usporedo možemo,budemo li mladim naraštajima davali tehničku i moralnu potporu te relevantne informacije o životu i snalaženju na ovim kulturalnim i teritorijalnim prostorima kao i u ovome Svijetu inače.

U općenitoj slici društvenih kretanja,kao i u ostalim životnim našim okružjima,jednostavno valja imati otklon od zapostavljanja i zaborava prema članovima zajednice kada su neke proslave , gozbe i ina „dijeljenja kolača“, od one uobičajene devize kada im neki član zatreba sa svojim priznatim i nikad priznatim potencijalima i vrlinama, pa se istoga pronađe da se i sami iznenadite i ne možete se tome načuditi. To je uobičajeno tako, što je i razumljivo do neke određene mjere, ali preko određene mjere ipak nije uputno propustiti sebe u lošijim ambijentima i zabludom predati cijeloga sebe za rad u skupinama!

Ne bi trebao biti loš savjet odnosno uputa na to da bi svakome čovjeku koji drži do sebe i ujedno do poštovanja drugih članova zajednice, da se neometano posveti svome individualnom radu te usput dade na raspolaganje zajednici u potrebama po vlastitoj i po odveć onoj objektivnoj prosudbi.

Razvidno je iz navedenoga teksta protumačiti,želju za otklonom od poprišta i sajma taština i nesloga, već za stalnim uvažavanjem i promicanjem razboritosti članova zajednice koji misle po općem dobru.

Hrvati, ukoliko se svojski ne trude svojim snagama,i uz pripomoć Božju, očigledno da sami i ne traže hrabre, odnosno samo retorički. Da u nekom slučaju Hrvati traže Hrabre, vladao bi natjecateljski duh izrade spomenika Hrabrima ,te bi mladi Hrvati izučavali kiparske zanate kao kubanci medicinu,pošto im je revolucionar Che Guevara bio liječnik! Da bi ovaj prateći i dosadašnji loš duh otklonili, moramo promicati put samopouzdanja i dopuna jedni drugih budući da smo neshvativši problem, neznanjem i nemarom zaista prodrli putem realne opasnosti.

Točno je da Hrvati vole biti dični zaslužnim velikanima i trijumfalno slaviti njihove dolaske ,slično tako velikodostojno obilježavati i posljednje ispraćaje, budući da je dobro opisana reputacija navedenih velikana što Hrvatima u


7

svijesti podržava neku upriličenu sliku. Ta je opisana pojava, u nas prisutna stoljećima, i nije uvijek bila temeljena na objektivnim principima!

Hrvati kao narod, trebaju učiti prepoznati hrabre u usponu,u kretanju, u stvaranju kao i određene pojedince među narodom u manjim i većim sredinama. Da u svome selu ne možeš učiniti čuda,višestruko je poznata sintagma. Tako se to odnosi na prepoznatljivost nečega u nekome ali začudo kako se znade zato prepoznati nešto u-ničemu. I tako postadosmo opet služinčad a nad nama tuđinčad, mi postadosmo opet nejaka čeljad,čerupaju nas kao perad. Moramo sticati stavove kako to izmijeniti!

Hrvati su kako dosad to izgleda, očita bila hrpa beskičmenjaka koja je glavinjala kao da obitava u vodi ,pa stoga nije neko čudo dam je predsjednik glavonožac, organizam poput lignje koja magli crnilom i inim glavonošcima poput hobotnica koje prljavštinama premrežuju sve segmente društva, u kojem žive štrumfovi kojima će izgledno vladati jedna Štrumfeta po uzoru na papa Štrumfa, Josipa Broza Tita. Narodu koji nema jedinstvo i kičmeni stup, preostaje mu rizik od stane dušmana;zabiti mu motku u guzicu da zadrži kakvu takvu statičku os.

3 O HRVATSKOM DRUŠTVU…

U hrvatskom je društvu dosadno, jer u njemu samome vlada izraziti snobizam kao i dirigirana vanjština,stoga to je jedan od vodećih razloga zašto je to društvo tako depresivno. Dobro još pamtimo riječi vlč. Zlatka Sudca od prije desetak godina: kada bi bilo u Hrvatskoj više kreativnih ljudi ovo društvo bi bilo veselije… Vrijedilo bi ga bilo poslušati ,zar ne?

Samo predani rad na nama samima,kreativnost,nadopunjavanja jednih prema drugima,međusobno uvažavanje i poticanja-mogu uroditi plodom i ugrozom ovoga aktualnoga stanja i despotskoga režima što nam guši stvaralaštvo i napredak.

Neki stranci koji su gostovali u nas poduže vrijeme, bilo studentski bilo poslovno, govorili su u nekim objavljenim intervjuima, kako se čude našoj


8

letargiji,ravnodušnosti,nepokretljivosti za neke akcije i tome slično… . To su uistinu imali prilike brzo primijetiti što nam ne služi na čast,stoga kako smo mi sami se upoznali sa rezultatima što su nam dotični ispitanici predočili, nije naodmet preuzeti odgovornost za propuste ,od strane nas samih. Da bi sebi dokazali rješivost svih problema,moramo nastojati pokušati i već ukoliko sami ponaosob imamo manjka hrabrosti, ne sprječavati hrabre pojedince u njihovom odlučnom naumima,naravno onima što su vođeni po objektivnim stajalištima.

Javnost mora nanovo imati uvid u činjenicu nastalu od razdoblja devedesetih godina,poglavito nakon rata,kako je ljudima novac gotovo obuzeo stanje svijesti i onog čistoga stvaralaštva. Nastala je pomama za materijalnim dobrima do te mjere, da je naizgled jedino to ostala tema vrednovanja. Tu više nije bilo kulturnoga niti duhovnog prostora za poneki entuzijazam jer duh materije ga je suviše potisnuo u mnogim srcima, a uostalom kada bi netko primijetio pojedinca koji je ponesen nekim entuzijazmom,smatran bi bio zanesenjakom i naivnim gubitnikom koji nema pametnija posla. Stoga,evo nam još jedan uzrok stanja u današnjem društvu. To se može ispraviti odustajanjem od stečenih zabluda koje su same po sebi vidljivi uzrok pa na tu sugestiju nipošto ne bi smo smjeli odmahivati rukom i zanemariti ju.

Još jedan od povećih uzroka ovoga stanja, upravo leži u gledanju televizije. Tu su provedeni sati gledanja,godine pa i desetljeća. Mislim da oni malo elitniji Židovi, uopće ne daju svojoj djeci pristup gledanju televizije. Valja spomenuti onoga glasovita svjetskoga moćnika Billa Gatesa,vlasnika Microsofta, kako svojoj djeci ne dopušta igranje videoigrica!

Kako mi Hrvati inače volimo video-igrice,televiziju,igre na sreću, Bingo isl., tako su nam se moćnici sa nama i našim osjećajima, mogli poigravati kao sa malom djecom. Da bi to ubuduće izbjegli boramo destimulirati takove pobude u nama.

Onima mlađima, koji sagledavaju stvari izvan matrice, stariji kažu: ne zamaraj se time imaš pametnija posla. Zato smo i postali radnička biološka nakupina tkiva, kojom upravljaju „upućeniji“ konceptualni subjekti. To je vođeno samom linijom logike, kada se propušta učiniti više od samog konzumiranog, inače ponuđenog od manipulativne strane. Za izići iz toga,treba čitati konstruktivnu literaturu,dijeliti informacije što osobnije među ljudima te izbjegavati ovisnost o elektronskom medijskom načinu informiranja,koliko god je to moguće.


9

Stariji sugrađani iz apsolutnog neznanja, prepustili su se stihijama aktualnih ali nadolazećih vremena. Percipirali su stvarnost isključivo vođeni po navikama i sugestijama da tako misle; da je samo velika glad i velika bolest životni problem te da ukoliko sretneš osobu od veće teškoće, da zadržiš stav jednog „sretnika“. Misaona je to doktrina „manjeg zla“. Ali interesantno je u tome da bi svi htjeli da imaju uspješne potomke, da isti završe najbolje škole,da se natječu među ostalima i da pokažu imaju vrline bolje od drugih. U tome slučaju se inače licemjerno ne gaje oni ranije spomenuti obrasci koji upućuju na to da je sretan onaj kojemu nije gore. Kada ste malo dijete,uče te da budete skromni a kada stasate skromni-kažu vam da ste glupi. Na ovakav ili onakav način. Potpuno ne mudra i nekonceptualna paradigma u Hrvatskome društvu. Nitko dovoljno ne pokušava učiniti nešto smislenije,a niti se ljudi nešto trude. Svima kao da je ovako dobro! Taj se misaoni obrazac mora stubokom izmijeniti,ali isključivo našim posredstvom. Za taj se izbor neće zalagati niti vladari niti vladajući. To je konceptualni izbor samih ljudi iz naroda te samo ga suprotnosti od negativnih usporedbi te predrasuda, mogu učiniti narodom.

Kada stasate sa svojim mišljenjem koje u suštini nije devijantno, no roditeljima suprotno,gotovo uvijek nastaju nesuglasice,problemi pa čak i drame. To je odlika hrvatskoga obiteljskoga života. Izmijeniti takvu problematiku, može se samo kontinuiranim radom i međusobnim informiranjem putem razgovora te u samim obiteljima mora se uspostaviti dijalog sa tendencijama proniknuća u neke buduće događaje. „Stožernim“ se dijalogom,mogu svi članovi obitelji usuglasiti oko manjih problema, te izbjeći da uzročno posljedičnim slijedom,nastaju poveći problemi. Velikih problema bilo bi zasigurno manje,da je više uvažavanja mišljenja onih koji po gledišta nekih,manje znaju. Kada netko od vaših ukućana ili prijatelja manje zna o životu, ne treba ga se primoravati na pokornost i izbor vaših odluka i procjena. Treba se tome članu pomagati da ide putem samostalnog rasuđivanja te nesmetanog i razboritog donošenja odluka.

Ovako se inače,nekome razumnom promatraču doima, kako u Hrvatskoj vrvi prostor prepun „seljačina“ koje u vama vide samo perceptivni subjektivni okvir,uglavnom stanovitu vanjštinu, te puni predrasuda koračaju bez uvida u mišljenja,aspekte stvarnosti, snalaženja,put i teškoće što ih prolazi ina strana.


10

To jest objektivno postojana realnost koju moramo suzbiti interdisciplinarnim pristupima i savladavanjem misaonih prepreka,pa usporedo i onih kulturoloških sastava problema koji su proniknuli iz povijesnih okolnosti,što su pratile naš narod kroz duga i teška stoljeća. Postoje prilike uvida u stanovita građu povijesnih dokumenata,literatura,kronika i inih informacijskih materijala te studija koje ukazuju na ovu problematiku,a navedena izvorišta širom su nam dostupna.

Ljudi u hrvatskoj stvarnosti,naizgled ne žele u preventivni aktivizam dok ih ne snađu opakiji oblici nevolja. A tada možemo očekivati scenarij kao uoči pada komunističke Rumunjske kada je očajan i gladan narod pružio otpor iz predzidnog straha od gorega i od glasovite tajne policije! Do tada narode konstantno prati neka nada!

Takove zablude trebalo bi zamijeniti prisebnošću,mudrošću i objektivnim stajalištima koji teže ka prepoznavanju i otklanjanju problema u njihovom nastajanju. Svaki problem u njegovom nastajanju,moguće je riješiti na načine da isti problem ne ostavlja tragove po razvoj i integritet našega naroda i Domovine, samo ga treba nastojati pravovremeno uočiti bez ignoriranja istog problema ostavljajući ga u zapećak ili ostavljajući ga pod tepih.


11

Djecu ne žele hrvatski roditelji zamisliti u vlasto-inicijativnome aktivizmu, po devizi „da me ne sramotiš!!!“. A svi bi oni htjeli da mladi jednoga dana preuzmu i promjene stanje u društvu. Poznato jest da stariji mlađima uvijek govore da „ne znaju što je život“, te bi po vlastitoj procjeni što proizlazi iz subjektivnih nagona, mnogim potomcima i danas u 21 stoljeću primjerice; birali ženu/supruga, te im svojski teoretizirali: „valja ti ova“ ili „ne valjati ti ona“. Učili ih realnijem životu nisu, jer i sami to dobro ne poznaju budući da stalno gledaju televizijske programe. Neću ovdje navoditi mnoge druge primjere. Ovaj dugo poznati problem,ima svoje izvorište i svoj poduži tijek. Otkloniti ga se može samo naizmjeničnim djelovanjem u hodu tako da se uzme u obzir poznavanje tematike iz ranijih iskustava te da se razgovorom između svih sudionika problema,rješenje temelji na spoznajama koje su neoborive.

Uzrok nesuglasica koje su opisane,proizlazi od neznanja. Neznanje se mora nadomjestiti analizom iskustava drugih primjera u našem okružju na način da se ne usmjeri energija na stvaranje predrasuda,nego na seciranje problema i samog njegovog uzroka iz kojega takav problem proizlazi.

Česta je prisutna fraza u Hrvata: Idi se zaposli što prije oženi i šuti i ne zamaraj se onime što ti se nije zamarat…. Da i budi glup kao i mi u 50 godina komunizma i minulim stoljećima kmetstva. Pa zato Todorić i bratija upravljaju svime u Hrvatskoj, jer kmetovima je kontinuitet misli takav,da drugačije stanje u Hrvatskoj i NE može biti. Teško se oteti dojmu kako je to uistinu stvarni prikaz naše svakodnevnice i sadašnje pozicije u istoj. Valjalo bi stoga biti barem malo manje u medijskom klinču i pročitati kakvo kvalitetnije štivo i pokoji objektivniji uradak, koji umove servisira umnijim i kvalitetnijim informacijama o ne ovim „trash-om“ koje je obojilo i ovu našu svakodnevnicu u izmet-nijansu!

Autor ovog prikaza vrlo je kritičan prema svome narodu po tome što u njemu samome neprestance vlada želja za međusobnim dokazivanjima. Najčešći pojam u tome predstavlja, je rivalitet oko materijalnoga statusa,automobila


12

ponajviše. Onako po bizantinski,uznositi smo pred slabijima te omalovažavamo inferiornije pojedince što zorno reflektira primjer djece u školi oko novijeg mobitela isl. Svi se orijentiramo ponajviše na svoje živote, nemamo „ekološki“ sagled prema stvarnosti, a kada upadnemo u razdoblje nesigurnosti i kriza, prišutimo kao „kurve“. Autor bilježi primjetnu pojavnost ovoga fenomena,još i minulih 80ih godina. Iako mjerila problematike nisu podjednaka, postojanost je ipak prisutna. U tome slučaju vlada i dalje se potiče kulturološka disocijacija unutar jednoga etnosa.

Natjecateljski duh mora postojati ,ali u sportskome duhu po načelu fair-playa. Moramo ipak biti integrirano društvo kao zajednice nas samih. U tome nas slučaju niti obavještajne niti medijske službe,neće olako dezintegrirati. Moramo dokinuti problem davanja životno korisnih informacija drugom članu našeg društva,što smo dosad bili „škrti“ poradi taštine,svojih nekih čudnovatih i „pripametnih“ pobuda. Moramo biti svjesni da oslabljeni neki naš član društva, je oslabljeni potencijal cijeloga društva. Nikada na dotičnog člana ne treba svaljivati krivice, no ojačavši toga člana,jačamo svijest društva. Ignorancijom ili etiketiranjem toga člana stvaramo boomerang-efekt po cijeli sastav u tom društvu,kao u nogometnoj momčadi!

4 POLITIČKA PISMENOST…

Svi dominantni subjekti koji likuju nad našoj sudbinom, imali bi manje manevarskog prostora za održavanje svoje moći koja im je propustom većine naših suvremenika i predaka,olako ustupljena. To izaziva posljedice koje bivaju kobne po narod i njegove potomke koji trebaju naslijediti kulturno nasljeđe i bit naroda koji bi im bio ustupljen i povjeren očuvanim integritetom. Ovako,morat ćemo zasuči rukave i prihvatiti se načela borbe koja je neminovna te samim time i obavezna!

Stari naši sugrađani, olakim propustom možete izgubit svoju djecu i unuke. Puno je mladih napustilo ognjište svojih otaca i djedova, jer tu se nemaju niti kako,niti sa kim, a niti za što boriti. Indiferentnošću većine starijih sugrađana,tako osjećaju propuštenost u ovome okružju. Oni to najbolje znaju:

Stoga eto Vam primjera: Ako primjerice niste za SDP opciju,onda smatrano ste za one „lopove“ HDZ ove provenijencije, a pak ako niste za potonje onda ste antihrvati. Ako je kojim slučajem vaš izbor HSP, tada ste nekome ekstremni


13

desničar, i ne doživljavaju vas za možebitnog istinskoga pravaša, a gotovo svi navodno žude za nekom pravnom državom.

Pravaštvo obično neupućeni ljudi ,direktno povezuju sa reliktom ustaštva, pa stoga ja pozivam pravaše da prestanu predstavljati folklorno društvo koje se kiti crnim majicama, da ne šute, da već promiču pravaštvo, te da obustave podjele u svojim redovima gdje ima puno podijeljenih pravaških frakcija-a zbiljnoga pravaštva očigledno nigdje! Da bi zaista pravaštvo zaživjelo u Hrvatskoj i u hrvatskog čovjeka, trebaju se ozbiljno i javno artikulirati načela pravaštva te da za ideje pravaštva ima djelovati jedan stožer od najistaknutijih članova zaslužnih za čuvanje ideje Pravaštva.

Nitko nije u političkom i sociološkom eteru još sintetizirao pravaštvo(načela koje promiču državno pravo,pravnu državu) po modernim zahtjevima i izazovima, već oni koji su za to relevantni,tapkaju u raskolu kao mala dječica sa špekulama u blatnom pijesku na igralištu ispred vrtića. Takva stajališta koja ne nastoje popraviti stvari već ustraju u taštinama-pomalo već postaju na „ti“ sa ostalom narodnom veleizdajom! Trebalo je hrvatskog čovjeka učiti pravaškim načelima,a hrvatskoga intelektualca i hrvatskog studenta,učiti da budu vični


14

borbi poput Starčevićevih Stekliša i kasnijih Frankovaca! U tome se može postići i stopostotno rješenje prema kojem se otklanja nastavak svih problema.

4 MEDIJSKA PISMENOST…

Jest da su informativno-medijske službe neumorno činili sve samo da se ovaj narod ne osvijesti, a narod kao takav, nije radio ništa da se sam osvijesti i bitne su mu bile sportske manifestacije,tračevi,sapunice,zabavni programi,iluzorna „rasterećenja“ od problema te hodočašća po trgovačkim centrima…

Kada se mijenja političko i pravno stanje temeljeno putem informiranja, mijenja se i duhovna (metafizička paradigma) na tome lokalitetu, a naša Crkva bi to trebala znati. I ne samo znati, već učiniti nešto više od pokušaja!

Sjećam se kako su se koncem 80 ih godina širile informacije među vjernicima o narodnim događajima i kretanjima u pojedinim kriznim područjima poput Kosova a danas pored svog internetskog ludila,mi točno i ne znamo što se zbivalo a pogotovo što se sada zbiva u Slavoniji,nakon poplava! To su si ljudi u Hrvatskoj sami krivi, a potom državne službe sa svojim aparatčikima i njihovim vrhovnim šefovima. Doslovce narod ipak boli ona stvar, koliko se god mi pravili suosjećajni. Svi hoće pomoći,to stoji… ali kada mediji zašute,sve će biti gotovo. Kakvi god da mediji jesu, da nije bilo njih,za poplave se ne bi niti znalo. Mi smo mentalitet medija,mentalitet da nam tepaju, mentalitet HRT-a, mentalitet štićenika nekakve farme. Mediji nam zato drže „kuglične ležajeve“.


15

Pored novca i utrke za istim,samo korištenje Interneta bez inih životnih prirodnih međuljudskih snalaženja može biti produkt komunikološkog rascjepa među građanima te tako generirati produkt straha od ljudi i otvorenog prostora(agoraphobia). Zapamtite podatak da su bolesti stanja duha poput depresije u konstantnijem porastu što su ljudi više gledali televizor i manje izlazili na otvoreni prostor. Svojom su navikom,to isto prenijeli na djecu. U zadnje vrijeme,krizno ekonomsko stanje je doprinijelo otklon od izbora boravka na vanjskom prostoru jer isti predstavlja sve veći financijski trošak. Zamislite se ipak nad ovime rečenim i imajte svijest o važnosti prirodnjačke komunikacije.

Javno mnijenje u Hrvatskoj funkcionira prema posljedičnom uzorku: kada se ne informirate -za isto se lišavate potrebe informirati. Stoga kako pojedina osoba ne mari za važnije spoznaje, tako se i ne želi informirati. Upućenim ljudima koji ažurno pokušavaju pratiti korake u informiranju,ostali govore da se bespotrebno opterećuju a najgore je što će i razumne ljude doći glave aspekt iz nemara po većini,donošenih odluka.

Zamislite da je Hrvatska jedan brod a svi mi predstavljamo ljudstvo na tom brodu,sa brodskom posadom. Nije tako baš svejedno, kada na brodu sa kojim plovimo imam ljudstvo i posadu koja je trezvena, za razlikom od one situacije i okolnosti u kojoj je ljudstvo i sva posada opijena i uspavana. Koliko brod da bio oštećen, svo će se ljudstvo spasiti što je više među njima trezvenih. To pak ne treba crtati jer i naivnoj budali, to valjda trebalo odveć biti jasno!

Kako napreduje ovo negativno stanje, poput slučaja u današnjoj Hrvatskoj,trebalo bi nam se sve ovo toliko zgaditi, da bi potrebe za borbama trebale biti neupitne! Te natjerati svakog pojedinca da se otvoreno u nju pridruži!


16

5 BIJEGOM OD REALNOSTI…

Po čemu onda ljudi u Hrvatskoj ne reagiraju i zdušno ne pružaju otpor nastalome i napredujućim problemima sa tendencijama destrukcije? Razlog leži u neinformiranosti pučanstva kao i dezinformiranju istoga putem skretanja pažnje od problema i notornih laži što se usmjeruju u eter!

Kada smo kod informacija, očigledno je kako nitko od nas nije imun na dezinformacije. Smatram da bi štetnost dezinformacija bila bitno umanjena i znatnije kraćeg roka negativnog djelovanja,kada bismo mi ljudi međusobno nastojali što objektivnije,odnosno što iskrenije jedni prema drugima,probleme raščlaniti te nastojati stvoriti stavove kako ih ublažiti ili pak otkloniti. Dezinformacije proističu iz doktrine laži što je umnog i duhovnog porijekla samoga Oca Laži (SOTONE). Pošto je laganje samo po sebi kršenje božje zapovijedi, mislim da bi prostodušnom puku sa oltara trebalo dublje objasniti što se događa te da se pomalo uči prostodušni puk o obavještajnoj analitici,čije će područje najbolje demistificirati stvarne tehnike svekolike laži što nas razara.

Na svaku otkrivenu laž treba negodovati,treba prosvjedovati. Naravno ukoliko smo se već našli u tolikoj ovisnosti da smo u vidokrugu gdje glavnu riječ ne vodi naš osobni integritet, pa moramo u izgubljenome,ipak to pokušati nadomjestiti uzajamnošću i zajedništvom.


17

6 ŠTO SU PROSVJEDI!? MALO O PROSVJEDIMA…

Eh da! Mnogi bi odmah ovdje pomislili na nekakvo „smucanje“ na ulici ili opasnosti od uličnog ratnog stanja. Nekima su pak prosvjedi i demonstracije jedno te isto. Neki to pak uopće ne percipiraju niti gaje ikakvo mišljenje o sudionicima u aspektu javnih okupljanja. Ima dijela hrvatske javnosti koja smatra da samo tzv.„luzeri“ izlaze na ulice iliti pak poneki naivci koji misle da će pokušati riješiti neke probleme gestama koje su unaprijed osuđene na neuspjeh. Zaista, ima ljudi koje more teške drame i nepravde u životu, a iste su im uzrokovane od strana prema kojim objektivno imaju razloga iskaliti bijes ili negodovanje,no ipak to ti isti ne žele jer ih je sram toga što će poznanici na to reći, što će „selo“ reći… Imate čestih slučajeva da je to nerijetkim ljudima naprosto-ispod časti!

Postoji vidljiv fenomen stava u ponekih ljudi, da navedeni naprosto ne planiraju sudjelovati na javnim okupljanjima bilo kakve vrste, ukoliko ne svjedoče povelikom omasovljenju sudionika na prosvjedu, onako kako bi po inačici „kud svi Turci,tu i mali Mujo…“ mogli stvar rastumačiti.

Naš narod percipira potencijalno vrhunske inicijatore prosvjeda iliti bilo kakvoga javnoga okupljanja,da bi u takvome nečemu masovno sudjelovali, no žalosno je to,sve dok zbiljski svaki pripadnik naroda ne osjeća u sebi. Po ovom opisu autora, ne radi se ovdje o nekome buntovništvu, već težnji za su-osujećivanju realnosti koja utiče na osjećanja većeg broja ljudi, te priziva savjesti na gestu kako da se u zajedništvu sa određenim brojem ljudi po nekoj nakani, stupi u javno okupljanje.


18

Valja spomenuti i prisutnost određenoga straha od nepoznate situacije budući da smo u ranijim povijesnim razdobljima,kao narod imali popriličnih nezgoda poradi javne artikulirane misli upriličene na prosvjedima i demonstracijama…

No ipak i ta tvrdnja dijelom pada u vodu, kada se ipak odlazi na stadione gdje se održavaju sportske manifestacije pod paskom visokog rizika i gdje je prisutna pojačana kontrola najprofesionalnijih i najborbenijih policijskih snaga. Jest da sportske manifestacije same po sebi i nisu odveć toliko politički artikulirane, no isto to u konačnici to postaje „isti drek“!

Hajde, stavimo se sada u poziciju aktera koji ima cilj pokrenuti prosvjed ili nekakvu javnu akciju. Najprije će ga proglasiti „ludim“, potom će ga najbliži u najblažu ruku pokušati (dobronamjerno)spriječiti, poneki će ga izbjegavati, a poneki ga smatrati da nije posve svjestan svojih odluka i da histerizira. Mladim akterima,pripisati će mladenački bunt i prkos,ne sagledavajući realnost pogleda mladih na stvari koji ih okružuju i zdravost u onom još nekvarljivom mladenaštvu. Eto,a svi bi građani,kao nešto htjeli ali zapravo guzice im sjede u „nehtijenju“ kao na zahodskoj dasci..

Nije naodmet spomenuti, kada bi većini ljudi stalo do osjećaja prema zajedničkom i državnom integritetu, tada bi se proces javnoga okupljanja događao sasvim spontano. Očit je ovdje manjak osjećanja jer smo stoljećima bili ugnjetavani bilo u feudalizmu,bilo u monarhijama,bilo u multi-državnim tvorevinama, pa stoga nemamo toliko baš očitu vezanost za ranije spomenuto.


19

Zanimljivo je sada to da su vlasti,kalkulirajući na eventualne „prizive savjesti“ ulice, unaprijed spremni,instalirali videonadzor svud naokolo. Nema veze, borba ne bi smjela izostati, ulica bi se ionako odsada trebala pustiti za kraj budući da smo ju propustili iskoristiti na vrijeme. Moramo biti taktični.

7 HRVATSKA ŠUTNJA,POSLUŠNOST I POKORNIŠTVO…

Ovom prilikom pozdravljam gestu poznatoga riječkoga aktivista i pametnog čovjeka Marina Miočića Stošića kako se putem lokalne televizije tom prigodom obratio sunarodnjacima i prozvao ih za veliko konformističko licemjerje.

Gospodin je posve u pravu jer prošlo je podosta vremena od javno artikuliranih njegovih stavova. Ostavljena je poruka od njegove strane što i kako činiti prema onome najboljemu,da se ostvari neka naša smislenija i odlučnija faza gdje mi mogli „trasirati“ neku našu, ipak svjetliju budućnost!

Uvaženi riječki gospodin Miočića Stošić ističe da je „hrvatska šutnja“ proniknula od odgoja i formi raznih svjetonazora. Uvriježeno je pravilo; „ne talasaj“. Imamo individualnu ali ne društvenu svijest. Građanima poručuje da je poslušnost demonkraciji- njihovo zlodjelo. Autor Ovoga prikaza, uvaženog gospodina Marina Miočić-Stošića,istom prilikom pozdravlja.

Autor dijeli jednako mišljenje sa gospodinom u konstatacijama da se od strane nekih subjekata izađe na prosvjed čisto reda radi, umjesto po osjećaju jer ojađeni ljudi imaju da se izraze i da potaknu neke promjene. Mi smo kao nacija vođeni kroz život matricom pokornosti i poslušnosti. Svakako da treba izgraditi svoju svijest,svoj stav i svoju savjest. Po mišljenju autora ovoga teksta, dojam je takav da se samosvijest nerijetko i u samim hrvatskim obiteljima „kažnjava“.

Poslušnost je osmi čovjekov grijeh do krajnje etape kada reagiramo stjerani doslovce u kut. Može se to tumačiti iz aspekta konformizma i posljedica komunizma, no uistinu kao i sam Antun Gustav Matoš opisuje stanje hrvatskog društva i svijesti svojega doba, razvidno je kako je ovaj problem duboko utkan u srž hrvatskoga čovjeka. Kako smo očito po nekim kutovima gledišta, izrazito konzervativna sredina,valja pridodati i pojavu revnosti u vidu lojalnosti. Oko


20

same lojalnosti kao obrascu ponašanja,može se mnogo raspravljati. Samo je jedno bitno, u tome kako se nekome stalno moramo nešto opravdavati dok vrlo malo možemo očekivati obratan proces, da će se druga strana nama opravdavati. Kako autor ovoga djela vidi stvari, očito se ovdje radi o nekome bezličnome preodgoju članova naše zajednice,izvjesno najmlađih,do jedne točke niveliranosti koja vodi ka nekakvome jednoumlju ili arhetipskom društvenom komuniciranju.

No ima tu još podosta primjera. Kada analiziramo aktivizam,u potpunom znaku jednakosti sa ranije navedenim mogu plasirati čak i vjerski aktivizam, jer isti kao takav manifestira se u neke određene krugove vezano za neke određene lokacije na što mu ne možemo priznati širu svrhovitost. Sve su to kojekakvi zatvoreni krugovi, bastioni određenih vrsta i broja pojedinaca koji su očigledno,sami sebi svrha.. Nešto ovdje očito ne štima kada vlada tolika podijeljenost u narodu. Da još i ne spominjem braniteljske udruge. Zamislite vlada podijeljenost, jednoumlje a krajnji rezultat je bezumlje.

Autor ovoga prikaza, smatra kako po ovoj analizi možemo prepoznati određeni razlog čvršće odluke mladih u nakani za napuštanjem domovine,točnije sredine življenja. Mnogi se danas žale da ih sredina sputava,vraća unatrag,blokira… Bilo je ponekih,nadasve zanimljivih izjava, kako u ponekim dijelovima Hrvatske neki pojedinci imaju osjećaj kao da su u duhu vremena 16-og stoljeća te da osjećaju nekakav psihološki mrak koji ih baš podsjeća na ono doba….

Pošto se o ovoj temi može puno pisati, najbolje ju je ostaviti za neka buduća razmatranja u pisanim djelima. Svakako nije naodmet spomenuti kao je ovo zanimljiva tema za promišljanja,pri analizi stanja društva.


21

Ide se nadasve prema gubitku svih resursa i uspostavljanjem veće dominacije nad narodom, a uostalom morat ćemo platiti „drskost“ što smo dobili rat,od strane tuzemnih i inozemnih podanika sila Tame! Prije nego li zavlada još veći despotizam kao u vrijeme Franje Tahya, moramo znati da odnos moći jedne strane se pojačava na (pristalu) inferiornost, druge i sve slabije strane. Autorovo iznošenje dokaza kao činjenica jest da velika većina ljudi u Hrvatskoj,sklona se ismijavati onima koji bi ipak htjeli napravili svojom stopom,nekakav korak naprijed! I to šestu uzastopnu godinu krize koja ne samo da ne jenjava,već i produbljuje tijek.

8 ŽEDNE PREKO VODE,SAMI SEBE VODIMO…

Ovdje ljudi još nisu kadri odlučiti se na korak pojedinih bojkota. U jednom našem poznatom slučaju kojem svjedoči sam autor ovoga osvrta, nismo bili kadri bojkotirati sportske igre u režiji radne tvrtke koja nam mjesecima vrši pritisak na sindikalno čelništvo sa tendencijama smanjivanja plaća.. Ali eto ljudi bi se ipak igrali i ne mare za objektivnost u načelu stava borbe.

Da toga nije prilike biti svjedok , niti najboljem se prijatelju u to ne bi imalo povjerovati! No kada ste toga ipak svjedok, svejedno ste u nevjerici! Sada si

postavimo pitanje što može učiniti i kako se može postaviti jedan čovjek koji nastoji imati stava i imati određene svijesti, pa samim time dobro činiti sebi i drugima u životu.

U ovoj prokletoj svakodnevnici toliko nam fali podrške i uzajamnosti. Mi se valjamo u blatu neznanja i zabluda,imajući dojam da ljudi kao da to žele. Svi se kao žale a ujedno su u stavu: budimo sretni da radimo….

Ima ona glasovita po kojemu se ljude zavarava: moć misli, pozitivne misli isl.. sve one New Age inačice mentalnog programa da ljude odvuku od Boga i vjere


22

te da im ispiru mozak do te mjere da ih zbilja možeš „prenijeti žedne preko vode“. Ovo spomenuto se širi poput zaraze stoga autor poziva našu Crkvu da taj problem pomnije uoči i da se primi posla, ukoliko tvrdi da služi Pravome Gospodaru(Bogu)!

Karakteristična je pojava znamenita u tome,kako smo svi pacificirani kao neki letargični salamanderi te isto tako nemamo niti žara niti naboja u sebi. Imao je pravo pokojni Zvonko Bušić kada je u svojoj knjizi naveo, da taj isti naboj vezan je za osjećaj „živosti“ prema nečemu kao primjerice oslobađanje Hrvatske od ratne okupacije i borbenosti. Primjetna je pojava u našega naroda, da mi nemamo određenja a niti svojstvene živosti kada vlada status-quo razdoblje. Autor ovoga osvrta uviđa nekakvo poprište bezidejnosti u cijeloj priči ako nema nekoga „inputa“ sa strane ili stvaralačkoga procesa generiranog od nekoga subjekta,ponajviše vladara. Očito jest da smo inferiorni u tome stanju,poradi toga što nemamo idejne sastavnice u nama samima već se vezujemo za „kult vođenja“ bilo kakve vrste ,kojemu je svakako samoorganiziranje nas samih po vlastitim nahođenju,u nekoj dijametralnom suprotnosti.

Hrvatski ljudi bivaju odviše apatični kada nemaju subjekta u kojega bi vjerovali i po čijoj bi se odrednici mogli orijentirati a da se ta odrednica ne kosi sa kulturološkim i etničkim načelima.

Aktualnim stanjem,ljudi su ogorčeni,razočarani pa stoga apatični i letargični jer nemaju kome vjerovati. Naravno da su na taj,uvijek prijeteći problem,odavno bili upozoreni od dr.Ante Starčevića. Treba se stoga držati načela i programa,a ne toliko ljudi. Ljudi trebaju biti postavljeni na izvršne funkcije,no kao naistaknutiji i naizvrsniji predstavnici. Narodni čovjek treba težiti objektivnosti i sam po sebi treba biti osposobljen postavljati pitanja,tražiti odgovore a dokinuti loš odgojni kontinuitet „ne pitaj puno“,“šutnja je zlato“, „ne pravi se pametan“ ,“ne postavljaj suviše pitanja“ i mnogi drugi primjeri.

Izdaje narodnog čovjeka i nacionalnih interesa,kako u nas kao i u Svijetu,kako u svemu,pa tako i u ekonomiji - ne bi nas trebale čuditi jer i živimo na takvim prostorima od pamtivijeka i trebamo SAMI imati mehanizme da se „dočekamo na noge“ prije no što podnesemo rizik prijeloma „kičmenog stupa“.


23

„Lovac je da lovi a ptici da bježi“-odveć je tako dobro poznata narodna izreka. Oglušivši se na temeljno lovno načelo, ostajemo lovina a time roblje podređeni ispod razine ljudskoga roda. Nakon toga posrnuli čovjek bude kivan na Boga, a bog kao duhovna preuzvišenost,po Duhu Svetomu dao mu je: Znanje,Mudrost,Razum,Savjet (i ostale darove), te nekom narodnom čovjeku ne treba nekakav Veliki Vođa jer je to određeno kao SVETOGRĐE!

Nadasve,autor ovih tekstova,kao vjernik poziva Crkvu da pomogne narodu da uvidi i savlada ove probleme. Bez toga nijedan čovjek ne može spoznati niti uvidjeti „ekološke principe“ vladanja u ovom tjelesnom okruženju i upravljanju svojim životima u zajednici sa postojećim resursima i nastojanjima ka nadomjestcima onih manje postojećih do sukladnosti održanja integriteta društva do njegove maksimalne neovisnosti. Svakako je veliki kulturološki razvrat kada srećemo ljude koji govore „ma to nije moja briga“ a podsvjesno su svi svjesni. Ovo se odnosi na one resore u kojima ljudi kao članovi društva mogu ipak partecipirati,no ipak ne one resore za koje su potrebiti viši ljudski potencijali.

Dobijemo stvarnost da jednako stari pa time i mladi članovi društva,misle samo na materijalne aspekte održanja svoje satisfakcije i jalovog integriteta. Novac je obuzeo tu svijest, što predstavlja naravno duhovno biće prikriveno u taj papir- đavolski lažni idolopoklonski svjetonazor pod maestralnim taktom demona Mammona. Kult idola novca(blaga,zlata,imovine za stjecanje moći i prestiža).

Kada se naruši sklad koji je ranije bio podržan na tim lažnim temeljima, dolazi do inferiornosti položaja naroda sa izgubljenim integritetom i slobodom te patronatom superiornijih moćnika koji su pretekli u vodstvu po monetarnoj i ideološkoj matrici, u nemoći i težnji za spasenjem , narodu se govori „nemo žemo sami“ ,“moramo u savezništvo“ , „moramo ustupiti ovo ili ono“…kako nas odveć poznatim obasipavaju itd.

Za odmaknuti od ovih problema,logički bi bilo zaključiti da je suprotnost poznatoj paradigmi,odrednica ka putu napretka odnosno smanjenja rizika od potpunog uništenja čovjeka,kako po tijelu tako i po njegova duha!


24

Da li po navedenim aspektima, može normalan čovjek od „svoga stava“ ipak nešto učiniti? Malo vjerojatno. Zato što ljudi čekaju odluku određenih zastupnika koji bi navodno trebala ljudima od širokih narodnih masa, biti od koristi. Razumnom čovjeku posve je jasno da to ne ide tim putovima,već putovima propasti. Kada neki iole razuman čovjek ukazuje na stvari, on postaje čudak koji se zamara bespotrebno i tome slično. Pošto ovo možete primijetiti u povećoj mjeri,ovo se može proglasiti relevantnim DOKAZOM da „ljudi ne žele da im bude dobro“. Da žele, bili bi inače prisebni sa svim osjetilima a sklonost aktivnostima,bila bi u punom jeku!

Zato ljude autor upozorava možebitnom činjenicom da ovako što nam se povratila komunistička vlast po stilu vladanja, može nam se povratiti na ovim prostorima primjer Ceaucescuove Rumunjske koji jednom planiran na ovim prostorima,ipak nije uspio! Osim,naravno još gorega - rata, ma koliko sjetom na ono razdoblje,ljudi nisu vjerovali što im se pred očima zbiva.

Za vrijeme rumunjskog režima,bila je upriličena tolika bijeda da su ljudi usprkos želji da im bude bolje,patili od oblika sindroma „privole bijede“ što je u nekoj mjeri poznato u nas, zbog minulo stoljetne tiranije i držanja u inferiornosti. Da nam se to ne dogodi, svi članovi ovoga društva moraju se informirati zdravim sadržajima, od koristi životu i narodnom opstanku. Prvo si valjamo priznati veliki propust, te nakon toga pokušati učiniti barem nešto u minimalnoj moći od svakoga člana, ponaosob.

Na pitanje da li se može još išta učiniti,ima ovdje još odgovora koji teže pokušaju da se ide ka uspjehu:


25

9 PONEKI OBLICI I NAČINI BORBE …

1. Iako brojimo u domovini četiri milijuna sunarodnjaka, ponašajmo se kao da smo jedini na „zadatku“, a kada donesete odluku o nekom svome postupku,računajte da postoje brojni ljudi oko Vas.

2. Ako mislite da ste aktivističku gestu pomoći učinili uplatom nekakve donacije putem bankovnog računa ili telefona, ništa niste učinili. Dobro, učinili ste nešto, ali to nije uvijek postojano jer je potaknuto medijima a to je začarani krug koji vas drži izvan realnosti. Najbolje je „realnim“putem nešto učiniti pa makar to bilo i manje od sitnice.

3. Postavite se mislima kao da ste dio posade broda,ne ovisi život kakvim si ga sami napravite već o trezvenosti ili opijenosti posade. Što je trjeznija posada to jest šansa veća za spasenje broda ma koliko on oštećen bio,ili barem cijele posade. Trezvenost ima prvu riječ, kapetanova je nakon nje!

4. Ne istraživati dnevnu politiku već istraživati analitiku političkih odluka i inih događanja. Problem je što je govor o „smislenijoj politici“ i dalje poistovjećen sa dnevnim političkim temama. To je najveća zabluda!

5. Treba uvjeravati ostale da je „bavljenje teškim temama“ sve samo ne uzaludno,a to se odnosi na sve ponaosob shvatljive teme iz područja čovjekova i narodnoga života…

6. Poželjno je čitanje poučnoga i zdravoga teksta, i otklon od svekolike zabave odnosno tretmana priglupog zabavnog sadržaja

7. Nikada negativnim nastupima ne provocirajte vlasti,no svakako tražite neprestano svoja prava dajući do znanja vlastima da imate samosvijesti.

8. Svojim bližnjima dajte sve relevantne i životno korisne informacije da ne klone duhom hodajući putovima neznanja, jer inače pojedinac sam kao takav predstavlja prijetnju svima nama budući da postaje lak plijen


26

nedobronamjernih subjekata. Osoba u nevolji i neznanju, lakše će vas primjerice: cinkati…izdati…

9. Ljudi su danas primorani puno raditi da ne misle na stanje u državi već na svoje probleme. To je sistematski tako postavljeno,stoga u eter treba pridodavati ikako moguće aspekte borbe. Barem odobravanjem i podupiranjem nečijih gesti ili inih načina podrške.

10. Prestati gajiti misao da je politika aspekt odluka i interakcija u uredima vlada i drugih organa moći. Politika je skup svih aspekata života u kojem se svaka radnja može tumačiti kao politički čin. Primjerice ako turistu vratite izgubljeni novčanik, učinili ste politički čin kojime ste svoju zemlju u očima stranca respektabilno predstavili…

11. Poželjno davati sve moguće podrške mladima koju isti zasluže. Podrška mora biti drugačija od one iz razdoblja 90ih kada se,primjerice, kupnja automobila sinu ili kćeri,smatrala podrškom. Mladima treba davati sigurnost koja je upotrebljiva i puno informacija da se brže iziđe iz stanovitih kočenja i zabluda. Ovo vrijedi za gotovo sve starije članove hrvatske domovine!

12. Hrvati inače idu u onaj aktivizam za koji vjeruju da mu je određen uspjeh, a to je isto stanovita zabluda. Svi su ljudi u hrvatskoj isti a tko je drugačiji … još ga se smatra čudakom i nekako izopćuje. Treba postojati moralni kodeks koji treba pravilnije tumačiti različitosti a ne da se nastavi ovakvim slijedom: svi su još uvijek isti(iste priče,iste teme) a puno sukoba mišljenja oko neke stvari. Ovo se naziva hrvatska nesloga i hrvatski jal, koji stoljetne su prirode pa stoga treba isto, nastojati držati na razini van destruktivnosti, koliko je god to moguće.

13. Proučavati sindikalni rad i sindikalno udruživanje, te sukladno tome jačati zajedništvo svih inferiornijih članova gospodarskog društva u nastojanjima usklađivanja odnosa sa superiornijim stranama.

14. Koliko god da je napredan ili u rasulu,ovaj Svijet toliko dobro ne poznaje naše prilike „u dubini“ i ne poznaje unutarnji štih,kojega naravno zbog utrke „za ničime“,ni sami nismo svjesni. U Svijetu to odavno nemaju(osim izuzetih enklava), a mi to imamo. Čelnici međunarodnih institucija ne znaju o Hrvatskoj ništa više osim samog tog imena, i to vjerojatno samo u magli. Pripadnici CIA-e koji su čak i iskusni u svojem području,ne pojme Hrvatsku osim rijetkih pojedinaca. Možda ipak tek odnedavno. Što nam


27

to govori!? Trebali bismo tražiti potpunije tragove naše prošlosti i baštine da dopunimo pristup suvremenoj analizi. Nadasve , primjenjivoj!

15. Primjera o načinima borbe, ima još mnogo za navesti…

Na kraju ovoga djela razmatranja, možemo istaći da se riječ aktivist po hrvatskom filozofskom načinu raščlanjivanja, može tumačiti kao :

Aktivist- budnik ( budan,svjestan,djelotvoran,pažljiv,priseban,aktualan)

------------------------------------------------K R A J-----------------------------------------------------

Pozdravljam šire čitateljstvo portala dragovoljca.com i ISTRASKOP-a

Zahvaljujem se Uredništvu dragovoljac.com na objavi publikacije.

AUTOR PRIKAZA: Josip Žuvela ISTRASKOP

Portal „ISTRASKOP“ autor: Josip Žuvela [email protected]

PRATITE ISTRASKOP PUBLIKACIJE NA www.scribd.com/istraskop/documents

Istraskop.wordpress.com

mailto:[email protected]

http://www.scribd.com/istraskop/documents

aktivizam produžena verzija

Documents