45471824 mitropolit skopski josif memoari
Post on 13-Oct-2015
137 views
Embed Size (px)
TRANSCRIPT
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
1/396
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
2/396
1
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
3/396
S blagoslovom
Wegovog Visokopreosve{tenstva
Arhiepiskopa Cetiwskog
Mitropolita Crnogorsko-Primorskog
G. Amfilohija
Izdaje:
Svetigora- Izdava~ko-informativna
ustanova Mitropolije Crnogorsko-Primorske
Urednik:
Protojerej Radomir Nik~evi}
Prire|iva~:
Protojerej mr Velibor Xomi}
Recenzent:
Wegovo Preosve{tenstvo
Episkop G. Atanasije (Jevti})
Slog i prelom:
Milovan Parezanovi}
[tampa:
[tamparija Svetigora - Nik{i}
2008. godine
2
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
4/396
MITROPOLIT SKOPSKI
JOSIF
MEMOA R I
- D R U G O I Z D A W E -
priredio:
Protojerej mr Velibor Xomi}
Cetiwe2008. g.
3
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
5/396
4
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
6/396
P
P R
R E
E D
D G
G O
O V
V O
O R
R
M e m o a r i m a
Mitropolita Skopskog Josifa
Govoriti i pisati o Mitropolitu Skopskom Josifu (Cvijovi}u:1878 + 3. juli 1957), tako velikom ~oveku, jerarhu Srpske Crkve i veli-
kom pa}eniku, nije nimalo lako. No, sa sve{}u o odgovornosti na{oj
pred Bogom, istorijom, na{im narodom i na{om `ivom Crkvom, po-
trebno je re}i makar ne{to od onoga {to znamo, {to smo ~uli i dozna-
li: prou~avaju}i dokumenta u arhivi Srpske Patrijar{ije i slu{aju}i
od o~evidaca i u~esnika u `ivotu Crkve i Naroda tokom predratne Ju-
goslavije, tokom okupacije i posleratne, nesre}ne, tako|e Jugoslavije.
Du`ni smo da ka`emo istinu koliko je nama qudima to mogu}e.
Mitropolit Josif je odavno pred Licem Bo`ijim i ~vrsto veru-
jemo da je na sudu Nepristrasnog i Nelicemernog Ve~nog Sudije u{ao
u rajska naseqa, sa tolikim drugim, wemu i nama savremenim, srpskim
stradalnicima, jerarsima, sve{tenicima, monasima i vernicima, i
mnogim drugim qudima.
Kako je on sam sebe skromno video najboqe pokazuje ono {to je
ostavio da se napi{e na wegovom grobu. Taj grob se, kao {to znamo, na-
lazi u Manastiru Vavedewu u Beogradu, i na spomeniku stoje ove re~i:
Gospode, orao sam i preoravao, kopao i prekopavao, mu~io se i
dovijao kako sam znao i mogao, ali sam uvek Tebi i Rodu verno i preda-
no slu`io. Evo do|e vreme ve~nog pokoja. Zato Te, Gospode i O~e moj,
skru{eno molim da mi oprosti{ voqne i nevoqne grehe moje, a ti, Ro-
de moj, oprosti svome gre{nom Mitropolitu Skopskom Josifu.
Zaista je veliki Mitropolit Josif, veliki radnik, narodni ora~.
U Crkvi na{oj narodnoj, Svetosavskoj, duboko je orao i preoravao, ali i
plodove setve i etve uzabirao i nama ostavio. Sve {to je radio, radio je
svim srcem svojim, iskreno kao verni Bo`iji sluga, kao veliki narodni
5
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
7/396
radnik i crkveni poslenik. Nosio je svoj krst qudskog bi}a, ~ove~an-
skog `ivota, srpskog ~oveka i wegove zavetne istorije, pobornika prav-
de i slobode i jevan|elskoga svedoka Hrista Raspetoga i Vaskrsloga.
Poreklom sa Zlatibora, o~igledno starinom Hercegovac, oli~a-
vao je u sebi i ispoqavao one najboqe osobine Srba Zlatiboraca, U`i-
~ana, ili, kako ~esto govorimo, Era. Nije unov~avao svoju prirodnu
mudrost, ni duhovitost, ni snala`qivost, ni vredno}u, kako su to ~i-
nili u novije vreme neki U`i~ani, koji su imali ime sve{tenika, a bi-
li jeftini narodwaci ili jo{ jeftiniji politi~ari, naj~e{}e sa-
mozvanci i samopropagatori. Na sre}u, takvih je bilo i ima malo. Mi-
tropolit Josif je poneo iz svoje ku}e sa Zlatibora, iz sela Dre`nika,
od Bogom mu datih ~estitih roditeqa, oca Krste i majke Jelisavete,
prirodnu bogodanu trezvenost i mudrost, pobo`nost i ~estitost, cr-
kvenost i rodoqubqe, a i onu narodnu radqivost i doma}instvo, koji
karakteri{u srpskog ~oveka i Srpski narod kroz vekove. Wegova pobo-
`nost nije bila umi{qena, ni nalickana, nego duboko pro`ivqena, jer
je to bio iskren i dubok ~ovek, pravi Srbin.
Krenuo je kroz `ivot da se {koluje u Beogradskoj bogosloviji, da
slu`i Crkvi i Rodu svome, da slu`i najpre u braku (bio je paroh u Ma-
kovi{koj i Dragojeva~koj parohiji), a kad mu je Bog suprugu uzeo, on se
stavio Hristu na raspolagawe, postao je monah i tako slu`io Bogu i
rodu, Crkvi i narodu. Zavr{io je Kijevsku Duhovnu akademiju i magi-
strirao studijom Uloga srpskog sve{tenstva u oslobo|ewu svoga na-
roda. Zatim predaje jedno vreme u mati~noj mu Bogosloviji i rukovo-
di Mona{kom {kolom u Manastiru Rakovici (gde je i zamona{en).
U~estvovao je u svim borbama svoga naroda, tokom balkanskih i
svetskog rata (bio je vojni sve{tenik u ~etni~kom odredu Vojvode Vu-
ka). U~estvovao je i borio se kako je znao i umeo, a nije ni mogao da ne
u~estvuje, jer su tako radili i wegovi preci i ostali na{i praoci i ju-
naci. A on je u juna~ko vreme odrastao i stasao - u vreme osloba|awa Ju-
`ne Srbije, osloba|awa Kosova, u vreme svetskoga rata. Pi{e on u svo-
jim uspomenama, tako `ivim i dramati~nim, kako je napr. branio Srp-
ski narod na Savi u Beogradu 1914. godine. @iveo je sa svojim narodom,
trpeo i pre`ivqavao wegova stradanija. Posle pada Srbije, poslat je
u diplomatsku misiju u Bizerti, zatim u Rusiju, i od 1917.g. u srpsku bo-
gosloviju u Oksfordu, gde je radio zajedno sa jeromonahom Nikolajem
6
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
8/396
(Velimirovi}em), sada me|u Svetima Nebeske Srbije. Po oslobo|ewu,
postao je rektor Prizrenske bogoslovije, i sa tog polo`aja izabran je
19. decembra 1920.g. za Episkopa Bitoqskog.
Pomenu}u dva primera karakteristi~na za wegovu trpeqivost,
ali i uro|enu mu duhovitost, koje sam ~uo od o~evidaca. Kada se 1920.
godine, posle hirotonije za Vladiku Bitoqskog, i{lo na wegovo usto-
li~ewe u Bitoq, i{lo se kolima do Ohrida, a onda na kowima preko
planine do Bitoqa, jer drugog puta nije bilo. Na jednom mestu toga pu-
ta on padne s kowa i slomi ruku. Posle je govorio da ga je tu na{la Bo-
`ija kazna, jer je na tom mestu u ratu 1918. godine video jednog poginu-
log Bugarina u nekom sme{nom stawu, i tada se i nehotice nasmejao,
{to mu se sada na istom mestu osvetilo. Kako je bio junak, ustao je,
stisnuo zube kad su mu na brzinu previli ruku nekim pe{kirom, i od-
mah po`urili daqe, jer je u Crkvi Svetog Dimitrija u Bitoqu treba-
lo biti ustoli~ewe na ve~erwoj slu`bi, i tamo ih je veliki broj qudi
o~ekivao. Na ulazu u crkvu, pozdravio ga je jedan tamo{wi sve{tenik,
koga je Josif li~no znao kao izrazitog bugara{a u vreme okupacije od
1914. do 1918. godine. Taj sve{tenik je na vratima crkve govorio slavo-
pojku Vladici Josifu, na{to ga je ovaj jedno vreme slu{ao, a onda, ka-
ko ga je ruka bolela, u jednom momentu je prekinuo sve{tenika, rekav-
{i mu: Dosta, o~e! To {to si rekao - meni, a {to si mislio - tebi!
Takav je bio i u `ivotu Mitropolit Josif.
Tako|e, pri~ao nam je Otac Justin (Popovi}), kada su 1930. i 1931.
godine wih dvojica, Josif kao Episkop, a Otac Justin kao jeromonah,
poslati u Zakarpatsku Rusiju, koja je tada pripadala ^e{koj, da vra}a-
ju iz unije Pravoslavce nasilno pounija}ene posle sramne i strahotne
Brest-Litovske unije (tada su, po~ev od 1594.g. pa nadaqe car Sigismund
i papa ogwem i ma~em nametali uniju Pravoslavnima, a posle Prvog
svetskog rata, pod divnim i demokratskim predsednikom Masarikom,
wima je omogu}en povratak u Pravoslavqe, te je tako od tih pravosla-
vaca-povratnika obnovqena dana{wa Svetometodijevska Pravoslavna
Crkva u ^e{koj i Slova~koj). Wih dvojica su, dakle, godinu dana radi-
li u Zakarpatju, i uradili mnogo. Kad su, veli o. Justin, obilazili pla-
ninska sela na padinama Karpata, spavali su gde stignu, ~esto na slami,
i jeli {to im se usput na{lo, no Vladika se Josif nikada nije nina{ta
`alio. Jedan detaq je ostao `ivo upe~a}en. Poranili su negde rano
7
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
9/396
preko ogranaka Karpata, da stignu u jedno selo gde se narod okupqa.
Bio je mraz, sunce se tek ra|a iz Karpata, oni po snegu uzbrdo zadiha-
ni; topli dah, koji izlazi iz mitropolitovih usta, na wegovoj dugoj bra-
di stvara duge ledenice. Izgledao je kao starozavetni patrijarh ili
prorok. U jednom momentu, Josif zastade, prekrsti se, i glasno re~e:
Pomoz Bo`e jadnijem Srbima, i lu|ijem Rusima! Bio je veliki pod-
vi`nik; `iveo je skromno, i takav je ostao do kraja `ivota. Nikad ni-
{ta nije za sebe sticao. Radio je samo za svoj narod i Crkvu Bo`iju.
Kao Episkop Bitoqski izabran je za Mitropolita u Skopqe
1932. godine, i tamo je dosta uradio. Izme|u ostalog, pokrenuo je, sa
profesorima Filosofskog fakulteta u Skopqu, poznati ~asopis
Hri{}ansko delo, koji bio na nivou, ako ne i vi{e, prethodno pozna-
tog ~asopisa Hri{}anski `ivot. U Skopqu je tada bilo izuzetno
u~enih qudi i velikih stru~waka, kao {to je Radoslav Gruji} i drugi,
a Mitropolit je oko sebe okupqao i ve}i broj teologa Srba i Rusa. Na
Skopskoj katedri je mnogo uradio na crkvenom i narodnom napretku (a
odobrotvoreni od wega, ostali su nezahvalni - do rata, u vreme rata,