3 - 4 bo{nja~ka rije~ · 2015-05-17 · 3 - 4 bo{nja~ka rije~ decembar 2006. 3 oni koji gaje i...

3 - 4 Bo{nja~ka rije~

Decembar 2006. � 3

Oni koji gaje i razvijaju nauku,sasvim sigurno, ne trebaju da imajubojazni za budu}nost svoju i gene-racija koje dolaze. "Ikre", odnosno"U~i", kaè nam i prvi i jedan od te-meljnih postulata svete knjige Ku-r'ana. U~iti, izu~avati, prou~avati.

U potrazi za znanjem, od svojihdomova, preko Beograda, Sarajeva,Pri{tine, Skoplja, i drugih gradova,sandà~ki Bo{njaci ove jeseni sti-go{e i do Novog Pazara, novog, se-dmog po redu univerzitetskog ce-ntra u Srbiji. Stigo{e tamo odaklesu nekada i po{li, kod svoje ku}e.

Ako historiju ~ine veliki doga|aji,osnivanje Novopazarskog univerzi-teta, svakako, jedan je od doga|ajaod historijskog zna~aja, koliko zabo{nja~ki narod, toliko i za sve gra-|ane koji vijekovima zajedno ìvena ovim prostorima. Odlukom Vladeo njegovom osnivanju svi oni, prviput u historiji, dobi{e mogu}nost dado izvora znanja stignu daleko i brèi bolje, i lak{e i vi{e, i, k tome jo{,da, u budu}e, i znanje dolazi do njih.

Osnivanje Univerziteta u NovomPazaru pratio je jo{ jedan, za gra|a-ne Sandàka veoma vaàn doga|aj- otvaranje nove [kolske uprave uNovom Pazaru. Za razvoj {kolstva naovom podru~ju {kolska uprava bi}eod velikog zna~aja zbog organizaci-onih i drugih pitanja. Za sandà~keBo{njake, na drugoj strani, to }ebiti mehanizam za dalji razvoj na-{eg {kolstva, kao i postizanje puneravnopravnosti bosanskog sa srp-skim jezikom i pismom u obrazov-nom sistemu na ovom podru~ju.

Da }e nivo kolektivnih prava Bo-{njaka u na{oj zemlji, i stepen nji-hovog ostvarenja, biti na vi{em ni-vou garancija su nam i standardi,kako doma}i, tako i oni na me|una-rodnom nivou a koje je Srbija prih-vatila kao svoje. Sve to, nas kao za-jednicu prima}i }e èljenom cilju unacionalnom smislu, a nas i sve dru-ge u ovoj zemlji onome ~emu svi za-jedno teìmo - Evropskoj Uniji.

U tu i takvu Evropu, razvijenu, de-mokratsku, naprednu, bogatu, u}i}e svi koji prihvataju i u praksi spro-vode ono {to je standard, civilizaci-jski nivo, princip i na~elo. Svi protivtoga, bi}e i izvan toga.

A da su sandà~ki Bo{njaci jo{davno prihvatili osnovne evropskeprincipe i standarde svjedo~i i je-dan doga|aj iz historije - 20. novem-

bar 1943. godi-ne, dan kada jeosnovano Zema-ljsko antifa{isti-~ko vije}e narod-nog oslobo|enjaSandàka (ZAVNOS), dan kada suslobodoumni gra|ani Sandàka, svioni, bez obzira na vjeru i naciju, sta-li u zajedni~ki evropski antifa{isti-~ki front i na taj na~in iskazali svojecivilizacijsko, demokratsko, proevro-psko, ljudsko, opredjeljenje. Taj do-ga|aj, doga|aj koji je odlukom Bo{-nja~kog nacionalnog vije}a progla-{en nacionalnim praznikom Bo{nja-ka u ovoj zemlji, ove godine, po dru-gi put kao dan Sandàka, proslav-ljen je na najvi{em nivou.

U okviru obiljeàvanja tog danau zgradi Novopazarskog univerzite-ta po prvi put odrà{e se Sandà~kiknjièvni susreti (SAKS), jo{ jednakulturna manifestacija ~iji je cilj afir-macija vrijednosti Bo{njaka i svihdrugih koji ìve na ovim prostorima.U najvi{oj obrazovnoj instituciji u re-gionu okupi{e se najve}i majstoripisane rije~i u regionu i {ire, i sna-gom rije~i uputi{e poruku svijetu daje ovo "region dobrih ljudi i regiondobre volje".

U to ime, uz zvuke starog dob-rog saza, u Novom Pazaru se odràjo{ jedan, drugi po redu, Festival sa-ndà~ke sevdalinke, centralna kultu-rna manifestacija Bo{njaka u Repu-blici Srbiji, u duhu pjesme i igre kaoopredjeljenja. A opredjeljenje je stvarizbora, i li~nog i kolektivnog, izraz vo-lje, raspoloènja ili svijesti.

Na izbore kao na~in izraàvanjaopredjeljenja smo se skoro i navikli- u|e{, zaokruì{ i gotovo. No, da lije to ba{ sve tako? Predstoje}i par-lamentarni izbori za Bo{njake u ovojzemlji mogu biti od historijskog zna-~aja. Jedno, zbog do sada postignu-tog ostvarenja nacionalnih prava.Drugo, zbog toga {to na ovim izbo-rima Bo{njaci po prvi put imaju pri-liku da iskoriste pogodnosti koje impruà nova izborna regulativa shod-no kojoj preko svoje nacionalne stra-nke mogu dobiti poslanika znatnovi{e nego ikada ranije, a samim timi znatno izglednije {anse da nasta-ve sa unaprje|enjem svog poloàjai kao integrativan faktor zajedno sadrugima krenu na put tamo gdje imje i mjesto - zajedno sa ostalima - uEvropu.

RIJE^ UREDNIKA

PUT KA EVROPIOsniva~ Bo{nja~ko nacionalno

vije}e Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studije

Tutin - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad Dùdèvi}

Glavni i odgovorni urednikMuhedin Fijuljanin

RedakcijaRedèp [krijelj

Esad Rahi}Hodo Katal

Faruk Dizdarevi}Dèngis Redèpagi}

SekretarijatNazim Li~ina

Zaim Hadìsalihovi}

Tehni~ki urednikNedàd Smailagi}

LekturaMuratka Fetahovi}

PrelomSamer Jusovi}

SaradniciMunib Maglajli}

Ferid Muhi} Senahid Halilovi}

Samra Tahirovi} - LjucaFehim Kari{ikNedìb Vu~eljAlija Matovi}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 315 608

E-mail: [email protected]

âsopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

Naslovna stranaNovopazarski univerzitet

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~

Bo{nja~ka rije~ 3 - 4

4 ��Decembar 2006.

Cilj - Formiranje svebo{nja~kog foruma

Politi~ki atentat Za jedinstvenu Islamsku zajednicu

Sandà~ki knjièvni susreti SAKS 2006.

Pogled: prof.dr.Ferid Muhi}BOSNA U SEPETU TRE[ANJA 5

Osnovan Univerzitet u Novom PazaruNOVI PAZAR UNIVERZITETSKI CENTAR 7

Kulturna ba{tina sadà~kih Bo{njaka:Faruk Dizdarevi}

BOJAD@I]A ÂRDAK U VOLJAVCU 21

Ba{tinici bo{nja~ke kulture: "Ikre", PrijepoljaNA TRAGU SVOG IMENA 25

Istraìvanje: mr. Redèp [krijelj[EMSI-PA[A BI[EVAC U SPISIMA AUSTRIJSKE DIPLOMATIJE 28

Prikaz

I BOG STVORI FILOZOFA 38

Manifestacije: U Novom Pazaru odràn Drugi FESS

FESTIVAL SAND@A^KE SEVDALINKE 54

Povodom dana Sandàka u Novom Pazaru odràni SAND@A^KI KNJI@EVNI SUSRETI 62

Okrugli sto KNJI@EVNO STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE 75

Likovna kolinija SAND@A^K INSPIRACIJA UMJETNIKA 108

PROSLAVLJEN DAN SAND@AKAIZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A

S A D R @ A J


Decembar 2006. ��5

Pita{ me {ta je Bosna? û-di{ se {to kaèm da ni je-dna zemlja nije ono {to o

njoj kaù nau~nici? Misli{ da jeta~nije ono {to narod pri~a? Ilida je svaka zemlja ono {to onjoj napi{u istori~ari? [to na-metne politika, ili {to opjevajupjesnici? Po{to oni znaju vi{eod nas? Ma daj, ko to zaistane{to zna o jednoj ZEMLJI? Azar se nisi pitao, kako to dasmo tako olako prihvatili mi{-ljenje nau~nika, predrasude na-roda, naredbe politi~ara ili zas-lijepljenost istori~ara o mnogimstvarima o kojima ne samo daznamo i mi ne{to, nego da jeupravo to na{e, a ne njihovoznanje, prava istina o tome {taje jedna zemlja za nas!?

Uzmimo, samo za primjer,upravo tu rije~ "zemlja". Onakod nas zna~i i "dràva". Zatoi kaèmo da se odràla nekakonferencija evropskih zema-lja, ili da je veoma va`no rije{itiproblem siroma{nih zemalja svi-jeta, da se u zemljama ekvato-rijalnog pojasa ne moè govori-ti o godi{njim dobima i td? Ali,samo pomisli: "zemlja" kao dr-àva je na{a, zna~i ljudska tvo-revina. To smo mi napravili, os-labili ili oja~ali, mi organizovali,mi o~uvali ili mi izgubili. Zato je"zemlja" kao dràva, na{e dje-lo. Ali "zemlja" kao zemlja, zna-~i, kao ona tvar, supstanca,grumen u {aci, nije na{e djelo!

Ne znam jesi li ikada pomi-slio, sasvim jasno i odre|eno,na to da sva nauka svijeta nemoè napraviti, dakle, ba{ na-praviti, ni tu {aku zemlje!? Da-kle, kad ti ja kaèm {ta je zamene Bosna, onda ti govorimupravo o onome {to niko nemoè napraviti, o onome {to jeona za tebe i samo za tebe, i{to upravo zato niko drugi i nemoè ni objasniti umjesto te-

be. Valjda zbog toga nikadanisam razumio to {to se o Bo-sni govorilo, dok sam jo{ bioposve mali, sam sebi do kolje-na! Nikako mi nisu i{le u glavute pri~e da je Bosna tamni vila-jet, kad sam je svijetlu i sun-~anu upamtio, i vidio, ba{ togdana kad sam prvi put ~uo dakaù Bosna, to ti je moj brajko,tamni vilajet! Ili kada sam ~i-tao u {koli, Oj Bosan~e staraslavo, tvrdo srce, tvrda glavo,tvrd si kao kremen-kamen,gdje stanuje ìvi plamen. A nijeda mi se nije pomalo i dopalo,posebno to Gdje stanuje ìviplamen. Ali to je o Bosancu, neo Bosni! Bosna prkosna, Bos-na ponosna, Bosno moja poha-rana, sve je to meni vi{e govo-rilo o ljudima, manje o zemljiBosni!

Ali, Bosno moja, divna mila,lijepa gizdava, to je ve} bliè!To govori o mom doìvljaju Bo-sne, vi{e nego o meni. To ve}uvodi zemlju u pri~u. A trebadobro upamtiti: zemlja, to jenajprije kvalitet! To je doìvljaj,konkretizacija koju prosto od-jednom i svu pojmi{. O svojojzemlji ne u~i{, nego je prostospozna{! Sve va`ne stvari do-|u ti iznutra. Ne traìte da svo-ju zemlju razumijete od nekogdrugog! Ni od nauke, ni od is-torije, ponajmanje od politike!To su konstrukti, koncepti, tosu formule! Ali za zemlju nemaformule! Zemlja prosto - jeste!Ne ~ekajte da doznate {ta jezemlja slu{aju}i zvuke koji do-laze spolja. Nema napolju ni-~ega {to bi se moglo saznati ova{oj zemlji. Sve {to o njoj ika-da doznate, sazna}ete iz sebe,ili, kroz sebe. Sve je to unutra!

"Uranile Spre~anke djevojke,uranile zoru ne ~ekale, ruè bra-le, pjesmu zapjevale, Ptice ma-le gdje ste zimovale?

Na Javoru prema va{em dvo-ru, na Bukvi}u prema Turali}uu {ljiviku prema \ur|eviku, nagran~ici prema Gra~anici, tusmo male zimu zimovale!"

Pa {to se vratile? Vratile? Agdje ste se to vratile ptice ma-le? Domu svome? Ja kaèm:vratile ste se samo zemlji svo-joj? Nema povratka domu! Je-ste li to nekada ~uli? Jer kadaste prvi put pre{li prag svogdoma, zna~i, kada ste napusti-li svoj dom, pre{li ste najve}uplaninu u ìvotu. Ve}u od bilokoje koju }ete nekada pre}i. Tase planina dva puta ne prelazi!

Nije muka to da se ne moèdva puta u istu rijeku stupiti -muka je {to se ne moè dvaputa u}i u isti dom. Ko jednomode, ne moè se vi{e vratiti. Nidom koji zatekne ne}e biti onajkoji si ostavio, ni ti koji do|e{ne}e{ biti isti onaj koji je neka-da oti{ao! Eto za{to nema po-vratka domu!

Pravi dom je u nama. I na{azemlja je tu, upravo na tommjestu u nama. Ja sam Bosnuvidio u jednom sepeti}u tre{a-nja. Sva se moja Bosna tusabrala! I brda, i livade, njive iograde, i cvjetne livade i behar,i ona div-tre{nja, i sve ono {to~ini jednu zemlju takvom kakvajeste, druga~ijom od svake dru-ge, sve {to zapravo i jeste tazemlja! Ne ono {to mi moèmou~initi i izmijeniti na njoj u izg-ledu zemlje ili ~ak njenom relje-fu, nego upravo ono {to nitismo napravili, niti }emo ikadamo}i da napravimo: svoju ze-mlju!

POGLED

Bosna u sepetu tre{anja

Prof. Dr. Ferid Muhi}



Ko moè napraviti Bosnu?Pa jo{ - popraviti? U~initi bo-ljom? Sve {to moèmo jesteda poku{amo sebe u~initi bolji-ma! Ni jedna zemlja nije posta-la bolja, bez obzira na sve na-pore koje su ljudi uloìli da jepoprave! Rijeka koju su preg-radili branom, nije postala bo-lja rijeka! Velika ravnica koju sprolje}a prekriva cvije}e, po ko-joj ljeti lelujaju talasi, kovilja ivisoke trave, i koja je zimi spa-va ravna i sti{ana pod dubo-kim snijegom, nije postala ni{-ta bolja kada se na njoj podi-gne milionski velegrad!

U Bosni to znaju svi!Tu mudrost nad mudros-tima - da nema zemlje ko-ja moè zamijeniti tvojuzemlju - da ti je niko nemoè oteti, iako te moèiz nje otjerati, da je nikone moè pore}i, iako sesvako nje moè odre}i, to}e{ na}i vi{e i ~e{}e uBosni nego igdje na dru-gom mjestu!

I upravo ta mudrost i~ini nekoga Bo{njakom!Bo{njak, ili ako ho{e{,Bosanac, nije odrednica,ni kvalifikacija, ni porugani pohvala. Bo{njak ili Bo-sanac, to je, kako da tikaèm, to je stanje! Bo-{njak je dispozicija du{e,sadràj svijesti Ko to nezna, neka se sto put ro-dio i odrastao u Bosni,opet nije Bo{njak! Nije todo rase! Nije to bosanski brds-ki konj, ni bosanska bu{a, nibosanski tornjak, ni bosanskibarak! Ima i bu{a i brdskih ko-nja, ima tornjaka i baraka, kojisu iz Bosne, koji su u Bosni, aopet njihova zemlja nije Bosna!Gledaj sanske koze pa }e{ merazumjeti. I sanska koza, iakoje iz [vajcarske, na{la je sebeu Bosni, jer je upravo tu otkrilaBosnu u sebi! Jedna zemlja po-stane tvoja, kad u sebi na|e{onaj grumen te zemlje koji ni-ko, pa ni sva nauka, ne moguni objasniti, ni napraviti!

Sinan i Kadrija. To je pri~a oBosni. Iz istog sela. Planina, no-}i pune mjese~ine, sjene jeli-ka, kome{anje kukuruza, vr{i-dba je~ma, topot konja na go-

lom gumnu, snopovi i julska è-ga, znoj i testije ledene vode,zvuci i mirisi nebeskog `rvnja,melanholi~na ~e`nja vrtogla-vice! Zagledali se: Sinan, ta-man se zamom~io, i premlada,prelijepa Kadrija. Tre{nje rodi-le, prave a{lame. Kadrijini ima-li ~uvenu tre{nju, pravu div-tre-{nju. Ni ve}eg drveta, ni sla|ihtre{anja. Jednog dana zapita,ili se na{ali, ali sav usplahiren,ipak se odlu~i Sinan i zaiskada mu Kadrija donese tre{anjasa tog drveta. Ona nabrala punsepeti} tre{anja. Kraj ograde,

u sjenci divlje ruè, sjela Ka-drija u mirisnu travu; nekolikolivadskih cvjeti}a ubrala, papreko tre{anja rasula.

Livadom nai{ao Sinan, vi-sok, vitak, zarumenio se od ù-rnog hoda, dok je hukom po-ùrio iz svog zaseoka. Kadrijase skrila, da ga malo gleda ka-ko }e je traìti, ho}e li je na}i.Kad, odjednom, zapuca iz {u-me. Prvi napad ~etnika na selokoje }e ostati pod opsadom tripune godine. I odbrani}e se.Sinan se baci na zemlju. Ka-drija ga ugleda kako se odmahpridiè i trkom, brz kao srnda}sjuri se niza stranu. Kadrija senekako prikrala ku}i da je nevide oni {to su pucali. Sepeti}sa tre{njama ostao.

Tri godine je Kadrija o Sina-nu znala samo kroz rijetke vi-jesti. @iv je, bori se danono-}no, odlikovan je, unaprije|en.I onda, odjednom, u rano ljeto,kad je uzrila planinska div-tre-{nja, do|e Sinan. Kaèm "do-|e", ne kaèm "vrati se!" jer,nema povratka domu. Ni dom,ni onaj ko je iz njega oti{ao,nisu vi{e isti ako se jednomopet sastave. Ako se vratio,svojoj zemlji, Bosni se vratio!Nije Sinan onaj {to je bio prije.Ostao bez jedne noge predsam kraj borbi, na Ozrenu. Po-

ru~io Kadriji da se uda.Do{la mu Kadrija u po-hode. Donijela isti onajsepeti} pun tre{anja. Icvije}e livadsko poloìlapo zrelim a{lamama.

"Kad ne bi su|eno daih onda probam, nisi ih nisada trebala donositi!"

"Ako nije bilo onda, su-|eno je sada. De uzmi,slatke su ove godine,sla|e nego ikada!"

"Za drugog su uzrile.Odnesi mu, kad ga na-|e{."

"Na{la sam ja, moj Si-nane, tebe sam na{la jo{onog dana, kad sam tekod ograde u hrasti}ima~ekala."

"Nisam ja vi{e onaj Si-nan. Tebi pristaje onakavkakav sam ja bio onda."

"Jesi, ti si onaj isti Si-nan."

Ni Sinan uze tre{nje, ni Ka-drija vrati svoj sepeti}. I takopro|e taj susret. Sinan se neoèni. Kadrija se ne udade.Samo mu svake godine, u ranoljeto, donese sepeti} pun tre-{anja. I cvije}em ga prekrije saiste livade. On nikada ne pro-ba, ona mu ih uvijek ostavi.

Ho}e li ih Sinan jednom pro-bati? Mo`da ba{ ovoga ljeta!?Ne zna se. Zna se da }e mu ihKadrija donositi; dok bude nje,ili dok ona div-tre{nja bude ra-|ala. To je za mene Bosna.Bosna u sepeti} stala, sva, aopet, presipa se i preko vreme-na i preko ljudske istorije. Mi-ri{e ta Bosna na cvije}e i tre-{nje, na Sinana i na Kadriju.

Tekija na Buni u Blagaju



AKTUELNO

Odluka o osnivanju Novopazarskog univerziteta jo{ jedna potvrda da Vlada Srbije ispunjavasvoja obe}anja - ocijenio predsjednik BNV i novopazarske op{tine, Dr. Sulejman Ugljanin.Prave efekte o~ekujemo za nekoliko godina, kada }emo dobiti mlade stru~ne kadrove koji }ebiti spremni da odgovore zahtjevima savremenog trì{ta - poru~io rektor Univerziteta, Prof. Dr.]emal Doli}anin

Osnovan Univerzitet u Novom Pazaru

Novi Pazar univerzitetski centar

Republika Srbija dobila jenovi, {esti dràvni univerzitet,Univerzitet u Novom Pazaru.

Univerzitet u Novom Pazaru,osnovan je na sjednici Vlade

Srbije koja je 26. oktobra2006. godine odràna u Ni{u.Na istoj sjednici izabran je iprivremeni Savjet univerziteta,a za vr{ioca du`nosti rektoraimenovan je Novopazarac, Prof.Dr. ]emal Doli}anin, biv{i de-kan Elektrotehni~kog fakultetai prorektor Univerziteta u Pri{ti-ni.

Ovu historijsku vijest gra|a-nima Sandàka, putem lokal-nih medija saop{tio je BajramOmeragi}, narodni poslanik i

predsjednik vladinog Savjetaza ravnomjerni regionalni raz-voj naglasiv{i da "ekonomskograzvoja nema bez nauke i obra-zovanja".

"Ovaj kraj je godinama bionerazvijen, jer je imao mali pro-cenat visokoobrazovanih ljudi,koji su oslonac dru{tvenog iekonomskog razvoja", kazao jetom prilikom Omeragi}, isti~u}izna~aj osnivanja dràvnog uni-verziteta u Novom Pazaru.

Gradona~elnik Novog Paza-ra i predsjednik Bo{nja~kog na-cionalnog vije}a, Dr. SulejmanUgljanin pozdravio je odlukuVlade o osnivanju Univerzitetau Novom Pazaru i ocijenio da je

to jo{ jedna potvrda da VladaSrbije ispunjava svoja obe}a-nja.

Rektor Univeziteta u NovomPazaru Prof. Dr. ]emal Doli}a-nin rekao je da }e rezultateosnivanja univerziteta gra|aniovoga kraja osjetiti tek zanekoliko godina.

"Prave efekte ovog velikoghistorijskog ~ina gra|ani San-dàka }e osjetiti za nekolikogodina kada }emo dobiti prveuniverzitetske profesore iz Sa-ndàka, a samim tim i mladestru~ne kadrove koji }e biti sp-remni da odgovore zahtjevimasavremenog trì{ta", rekao jeDoli}anin na konstitutivnoj sje-dnici Savjeta dràvnog Univer-ziteta u Novom Pazaru.

Prof. Dr. ]emal Doli}anin sezahvalio Vladi Srbije i predsjed-niku novopazarske op{tine Dr.Sulejmanu Ugljaninu na radu izalaganju za dono{enje jedneovakve historijske odluke zaovaj kraj.

Na sjednici Savjeta je izab-rano i rukovodstvo Savjeta Uni-verziteta, te razmatran i planrada ovog tijela. Za predsjedni-ka Savjeta Univerziteta izabranje Prof. Dr. Boìdar Stani}.

"Nastava je po~ela i sve fu-nkcioni{e odli~no. Naslije|enje uhodan sistem. U zgradi zavisoko {kolstvo sa uspjehomsu radila odjeljenja Beograds-kog, Ni{kog, Kragujeva~kog iPri{tinskog univerziteta. Sada}e ta odjeljenja biti pripojenaUniverzitetu u Novom Pazaru.Za mjesta na kojima ne posto-ji doma}i, ima}emo alternativesa dràvnih univerziteta {irom

Zgrada Univerziteta u Novom Pazaru



Srbije", ocijenio je po~etak ra-da na Univerzitetu rektor Doli-}anin i istakao da su svi spre-mni da kadrovski pomognu naj-mla|i univerzitet u zemlji, Uni-verzitet u Novom Pazaru.

U sastavu Novopazarskoguniverziteta su, za sada, tri fa-kulteta: Filozofski, Pravno-eko-nomski i Fakultet tehni~kih na-uka. Filozofski fakultet ima od-sjeke za srpski/bosanski jezik,engleski i psihologiju, na Prav-no-ekonomskom fakultetu stu-

denti }e studirati pravo i eko-nomiju, dok se Fakultet tehni-~kih nauka sastoji od odsjekaza matematiku, informatiku,gra|evinu, arhitekturu i elek-trotehniku.

Zgrada Univerziteta, koja jesagra|ena sredstvima Op{tineNovi Pazar, ima vi{e od 6.000kvadrata i moè, po novim sta-ndardima, da primi oko 3.000studenata. Od idu}e godine,Univerzitet u Novom Pazaru }eimati odre|en broj studenata

na budètu tj. onih koji }e se{kolovati o tro{ku dràve i ma-nji broj onih samofinansiraju}ih.

Ina~e, dràvno visoko{kolskoobrazovanje u Novom Pazarupo~elo je prije devet godina os-nivanjem Vi{e poslovne {kole iotvaranjem odjeljenja U~iteljs-kog fakulteta iz Beograda, dabi svake naredne godine bilaotvarana nova odjeljenja unive-rziteta iz Beograda, Kragujev-ca, Ni{a i Pri{tine.

Osnivanje Novopazarskoguniverziteta rezultat je dugogo-di{njeg zalaganja rukovodstvaovoga kraja za razvoj visokog{kolstva na ovom podru~ju, ak-tivnosti i rada Bo{nja~kog naci-onalnog vije}a, u~e{}a preds-tavnika koalicije Liste za San-dàk u radu Vlade Srbije i do-bre saradnje predsjednika Ug-ljanina sa Vladom.

NL

[kolska uprava u Novom PazaruOdluci o formiranju Univerziteta u Novom Pazaru prethodila je

jo{ jedna veoma va`na - odluka o formiranju [kolske uprave sasjedi{tem u Novom Pazaru koja }e biti nadle`na za obrazovanje ususjednim op{tinama.

Osnivanje [kolske uprave u Novom Pazaru rezultat je reorgani-zacije Ministarstva zbog efikasnijeg rada prosvjetnih slu`bi.

[kolske uprave su jedinice Ministarstva prosvjete van sjedi{ta,u kojima se obavljaju poslovi iz oblasti stru~no-pedago{kog iupravnog nadzora, finansiranja, informati~ki i drugi poslovi.

TRI GODINE OD PONOVNOG UVO\ENJA BOSANSKOG JEZIKAPovodom tre}e godi{njice pr-

vog ~asa bosanskog jezika, odr-ànog u Sandàku nakon punih97 godina pauze, Bo{nja~ko na-cionalno vije}e, Centar za Bo{-nja~ke studije i Osnovna {kola

"Dr Ibrahim Baki}" iz Ljeskovesve~ano su, u petak 20. okto-bra, obiljeìli ovaj za sandà~keBo{njake izuzetno vaàn jubilej.

Program je odràn u Tutinu iLjeskovi tako {to je u Tutinu

pred velikim brojem gra-|ana, sve~ano poloèn ka-men temeljac za zgraduCentra za bo{nja~ke stu-dije. Centar je nastao2004. godine transforma-cijom biblioteke "VehbijaHodì}" osnovane 13. av-gusta 1994. godine u Tu-tinu.

Centar se bavi knjià-rskom i bibliote~kom

djelatno{}u, nau~no-istraì-va~kim radom, sakupljanjemarhivske i dokumentarne gra|e,video i foto zapisa vezanih zakulturu i tradiciju Bo{njaka izdalje i bliè pro{losti.

Nakon polaganja kamen te-meljca u Tutinu, program je nas-tavljen sve~anom akademijom ko-ja je odràna u Osnovnoj {koli"Dr. Ibrahim Baki}" u Ljeskovigdje su istaknutim pojedincimakoji su veliki dio svoga rada po-svijetili implementaciji bosans-kog jezika u {kolski sistem uru-~ene nagrade. Nakon toga za svezvanice uprili~en je zajedni~kiiftar.

Bosanski jezik i na Univerzitetu u Novom Pazaru

Dràvni univerzitet u Novom Pazaru izvr{io je upis stu-denata u prvu godinu na nekoliko studijskih grupa naFilozofskom i Tehni~kom fakultetu, saop{teno je iz ovevisoko{kolske ustanove.

Kako je saop{teno iz sekretarijata Univerziteta, za{kolovanje trideset studenata na ovom univerzitetu obezbi-je|eno je {kolovanje na teret budèta, od ~ega je 20 stu-denata sa studijske grupe za srpski/bosanski jezik i 10studenata Tehni~kog fakulteta odsjeka matematika.Izgled budu}e zgrade CBS-a u Tutinu



AKTUELNO

Nastavi}emo posjete i drugim dijelovima bo{nja~kog korpusa u Bosni, Makedoniji i naKosovu. @elimo da idemo u umreàvanje bo{nja~kih nacionalnih institucija i ja sam sada, pri-likom boravka u Hrvatskoj, za to lobirao, a krajnji rezultat je formiranje svebo{nja~kog forumana prostoru biv{e Jugoslavije, koji bi se bavio poloàjem Bo{njaka u dràvama u kojimaìvimo i ostvarivanjem njihovih nacionalnih prava - izjavio nakon posjete Hrvatskoj predsjednikIzvr{nog odbora Vije}a Esad Dùdèvi}

Visoka delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a posjetila Hrvatsku

Cilj - formiranje svebo{nja~kog foruma

Na poziv Bo{nja~kog nacio-nalnog vije}a Sisa~ko-Moslo-va~ke ùpanije i Bo{nja~ke na-cionalne zajednice Zagreba, de-legacija Bo{nja~kog nacional-nog vije}a u sastavu: predsjed-nik Izvr{nog odbora i narodni

poslanik Esad Dùdèvi}, {efResora za obrazovanje ZekirijaDugopoljac, direktor Agencije zaekonomski razvoj Sandàka, [e-fkija Halilovi} i koordinator zakulturu u Bo{nja~kom naciona-lnom vije}u, Zaim Hadìsaliho-

vi}, posjetila je 07. i 08. dece-mbra, Sisak i Zagreb.

Pored razgovora sa predsta-vnicima Bo{nja~kog nacional-nog vije}a i drugih udruènjaBo{njaka u Hrvatskoj, delega-cija BNV posjetila je i Glavniured Sisa~ko-Moslova~ke ùpa-nije sa sjedi{tem u Sisku i sasaradnicima ùpanice gospo-|ice Marine Lovri} dogovaralamogu}nost uspostavljanja kul-turne i privredno-ekonomske sa-radnje Sandàka i Sisa~ko-Mo-slova~ke ùpanije.

Dogovorene su posjete pri-vrednika Sisa~ko-Moslova~keùpanije Sandàku i njihovo u~-e{}e na Novopazarskom saj-mu tekstila, koè i obu}e kojise ve} tradicionalno odràva trigodine zaredom. Doma}ini suse obavezali da privrednicimaSandàka obezbjede dio pros-tora njihovog regionalnog {tan-da na sajmu u Rijeci.

Na tribinama u prostorijamaBo{nja~kog nacionalnog vije}au Sisku i Bo{nja~ke nacional-ne zajednice u Zagrebu, u pri-sustvu velikog broja Bo{njakakoji ìve u Republici Hrvatskoj,odràna je prezentacija rada Bo-{nja~kog nacionalnog vije}a izNovog Pazara u oblastima kul-ture, slu`bene upotrebe jezikai pisma, informisanja, obrazo-vanja na bosanskom jeziku idjelotvornog u~e{}a u javnomìvotu.

Posebnu pa`nju i odobrava-nje Bo{njaka Siska i Zagrebaizazvala je inicijativa Bo{nja~-kog nacionalnog vije}a o pove-

Delegacija BNV u sjedi{tu Sisa~ko-Moslova~ke ùpanije

Esad Dùdèvi}, predsjednik Izvr{nog odbora BNVSa zadovoljstvom mogu da konstatujem da smo bili gosti pog-

lavarstva Sisa~ko-Moslova~ke ùpanije, da smo otpo~eli budu}usaradnji izme|u privrednika Sandàka i ove ùpanije i da smo do-govorili da na na{im kulturnim manifestacijama koje imamo uSandàku otvorimo saradnju i na tom nivou. Ono {to smo ovdje vi-djeli kao tre}i segment jeste jedan veoma dobar poloàj Bo{njakau ovoj ùpaniji koji u~estvuju u izvr{noj i zakonodavnoj vlasti i kojisu vrlo organizovani i mogu biti primjer svim Bo{njacima, i to nesamo u Hrvatskoj. Moèmo re}i da smo ispunili onaj aspekt me-|unarodne saradnje koje BNV ima u svom programu i koji uklju-~uje ne samo saradnju sa Bo{njacima na prostoru biv{e Jugosla-vije nego, prije svega, podrazumjeva i saradnju sa ve}inskom naci-jom, u ovom slu~aju sa Hrvatima, i to otvara put BNV da bude sta-biliziraju}i pozitivan integritivni faktor na prostoru ~itave biv{eJugoslavije.



zivanju i umreàvanju bo{nja~-kih organizacija, institucija i ud-ruènja sa prostora biv{e Jugo-slavije u cilju ostvarivanja zaje-dni~kih prava i interesa svih Bo-{njaka, bez obzira gdje ìve.

Predaju}i bo{nja~ku nacio-nalnu zastavu sandà~kih Bo{-njaka predsjednici Vije}a bo{-nja~ke nacionalne manjine Sisa-~ko-Moslova~ke ùpanije, pred-sjednik Izvr{nog odbora BNV-a,Esad Dùdèvi}, izme|u osta-log, rekao je da je ovo jedinalegalna bo{nja~ka nacionalnazastava priznata od strane dr-àve i da se ona isti~e na svimjavnim preduze}ima i ustanova-

ma zajedno sa dràvnom zas-tavom u vrijeme dràvnih i naci-onalnih blagdana Bo{njaka.

Tokom drugog dana posjeteRepublici Hrvatskoj, delegacijuBo{nja~kog nacionalnog vije}aprimio je muftija zagreba~ki [e-fko ef. Omerba{i}. Nakon srda-~nih i prijateljskih razgovora uprostorijama Islamskog kultur-nog centra u Zagrebu sa svo-jim doma}inima, delegacija BNVobavila je u zagreba~koj dàmi-ji dùmu namaz koji je predvo-dio glavni imam zagreba~ke dà-mije Hafiz Aziz ef. Alili.

Ova posjeta delegacije Bo{-nja~kog nacionalnog vije}a, Bo-{njacima u Hrvatskoj ocijenjenaje kao veoma uspje{na i djelo-tvorna {to je mi{ljenje i gostijui doma}ina.

"Na~ini ostvarivanja manjin-skih prava u Srbiji i Hrvatskojsu razli~iti. Ostvarivanje manji-nskih prava u Hrvatskoj napra-vljeno je odozdo na gore: op{ti-na - grad - ùpanija i na kraju}e uslijediti formiranje koordi-nacionog tijela na nivou drà-ve. U Hrvatskoj Bo{njaci ostva-ruju, za sada, samo individual-na prava, kao i ostale manjine,

Posjeta sjedi{tu Bo{nja~ke nacionalne zajednice Sisa~ko-Moslova~ke ùpanije

Na tribini u Zagrebu prezentovani su aktivnosti i rad BNV u posljednjih nekoliko godina, kao i rad Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Hrvatskoj

Zlata Mujki}, predsjednica Vije}a Bo{nja~ke nacionalnezajednice Sisa~ko-Moslova~ke ùpanije

Izborili smo se za svoju opstojnost i zbog toga je moramo gra-diti zajedni~ki ma gdje bili. Dolazak delegacije na{ih Bo{njaka izSandàka, nadam se, po~etak je ne~eg novog, na{ doprinos ugra|enju prekinutih veza, znak tolerancije, izgradnje boljeg i kul-turnijeg na~ina kominiciranja za generacije koje dolaze.

Dèvad Jogun~i}, predsjednik Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske

Mi moramo imati institucije koje }e pokazivati svoju integrira-nost u dru{tvo u zemlji u kojoj ìvimo ali sa krajnjim ciljem dasa~uvamo na{e karakteristike, na{ identitet, na{u vjeru. Molimvas da na tom putu istrajete i molim Boga da vam pomogne uva{im nastojanjima. Uz svo po{tovanje razli~itih mi{ljenja, poli-ti~kih stavova, moramo imati osje}aj za ne{to {to je temeljno, {tonam je zajedni~ko, u ~emu se nikako ne smijemo razlikovati, a toje za{tita prava, njegovanje identiteta i da osje}amo Bosnu iHercegovinu kao svoju mati~nu dràvu.

[efkija Halilovi}, direktorAgencije za ek. razvoj Sandàka

Na{a posjeta Bo{njacima Si-ska i Zagreba, kao i poglavars-tvu Sisa~ko-Moslova~ke ùpani-je, izme|u ostalog, ima}e velikiuticaj na otvaranje novih trì{takako za privrednike Sandàkatako i za privrednike iz Hrvatske.



osim srpske koja konzumira ko-lektivna prava", ocijenio je ost-varivanje nacionalnih prava Bo-

{njaka u Hrvatskoj, predsjed-nik Izvr{nog odbora Bo{nja~-kog nacionalnog vije}a, Esad

Dùdèvi}, koji je predvodio de-legaciju BNV u dvodnevnoj pos-jeti Hrvatskoj.

On je kazao da je posjetaHrvatskoj me|unarodna aktiv-nost Bo{nja~kog nacionalnogvije}a koja se bazira na odred-bi novog Ustava Republike Sr-bije kojom su dozvoljeni konta-kti sa sunarodnicima u drugimdràvama.

"Nastavi}emo posjete i dru-gim dijelovima bo{nja~kog kor-pusa u Bosni, Makedoniji i naKosovu. @elimo da idemo uumreàvanje bo{nja~kih nacio-nalnih institucija i mi smo sa-da, prilikom boravka u Hrvats-koj, za to lobirali, a krajnji rezu-ltat je formiranje svebo{nja~-kog foruma na prostoru biv{eJugoslavije, koji bi se bavio po-loàjem Bo{njaka u dràvamau kojima ìvimo i ostvarivanjemprava na upotrebu nacionalnihsimobola i jezika, obrazovanjana maternjem jeziku, informi-sanja na maternjem jeziku io~uvanja kulturne ba{tine, asve zato {to Bo{njaci kao kor-pus na Balkanu nemaju svojumati~nu dràvu. Nemamo svo-ju klasi~nu dràvu, ali Bosnu iHercegovinu osje}amo kao svo-ju maticu", poru~io je, nakonposjete, predsjednik Izvr{nogodbora Bo{nja~kog nacional-nog vije}a, Esad Dùdèvi}, pod-vla~e}i na kraju jo{ jednom daje za sve ovo Vije}e dobilo pod-r{ku prilikom posjete Bo{njaci-ma u Hrvatskoj.

Delegacija BNV u razgovoru sa Muftijom Zagreba~kim, [efkom ef. Omerba{i}em u sjedi{tu Islamske zajednice Hrvatske u Zagrebu

Sa tribine u Zagrebu

Muftija Zagreba~ki, [efko ef. Omerba{i}Ja se iskreno nadam da }ete uspjeti u va{im nastojanjima pos-

tizanja potpunog jedinstva Bo{njaka. Va{i stavovi u vezi sa objed-injavanjem islamskih zajednica Srbije u jednu jedinstvenu islam-sku zajednicu su legitimni, vi ne da na to imate pravo ve} je tova{a obaveza.

Zekerija Dugopoljac, {ef Resora za obrazovanje BNVSandà~ki Bo{njaci participiraju u zakonodavnoj i izvr{noj vlasti

Republike Srbije. Imamo dva poslanika u republi~kom parlamen-tu, tri dràvna sekretara i predsjednika vladinog Savjeta zaravnomjerni regionalni razvoj koji je na nivou ministarstva.Zahvaljuju}i njihovom djelovanju na{i zahtjevi, od priznavanja iden-titeta do uvo|enja bosanskog jezika u sistem obrazovanja, za{titekulturne ba{tine, slu`bene upotrebe jezika, pa evo sada i dootvaranja dràvnog univerziteta u Novom Pazaru, dobili su zelenosvjetlo od strane nadle`nih dràvnih organa Republike Srbije.

Mithad Muzurovi}, odjel za privredu Bo{nja~ke zajednice

Impresioniran sam onim {toste nam prezentirali kao rezulta-te va{eg dugogodi{njeg djelova-nja. Mi kao Bo{nja~ka nacional-na zajednica Hrvatske iz toga }e-mo izvu}i mnogo pouka bitnihza na{ budu}i rad. Sre}an sam{to sam ve~eras bio sa vama,{to sam upoznao jedan tim do-brih menadèra iz redova bo{-nja~kog naroda koji znaju {taho}e i ono {to je posebno va`-no znaju kako }e to ostvariti.Vjerujem da }e se taj krug ljudikoji prepoznaju svoje naciona-lne interese ubudu}e znatno{iriti daju}i prostora mladima.



Po drugi put u svojoj histori-ji, sandà~ki Bo{njaci obil-jeìli su svoj veliki nacional-

ni praznik 20. novembar - DanSandàka.

U okviru obiljeàvanja ovogvelikog nacionalnog blagdanaBo{njaka odràn je niz zna~aj-nih manifestacija i sve~anosti,a predsjednik Vije}a Dr. Sulej-man Ugljanin priredio je sve~a-ni prijem za u~esnike Prvih Sa-

ndà~kih knjièvnih susreta kojisu povodom ovog velikog praz-nika odràni u Novom Pazaru.

Povodom praznika, delegaci-ja Bo{nja~kog nacionalnog vi-je}a koju su ~inili predstavniciIzvr{nog odbora Vije}a i preds-jednici Skup{tina op{tina NoviPazar i Sjenica, obi{la je Pljev-lja i poloìla cvije}e na spomenplo~i pljevaljske Gimnazije (ne-kada{nje pljevaljske ru`dije),zgradi u kojoj je odràna Osni-va~ka skup{tina Zemaljskog an-

tifa{isti~kog vije}a Sandàka.U okviru posjete Pljevljima

delegacija Vije}a razgovarala jesa predsjednikom op{tine Plje-vlja, Dr. Filipom Vukovi}em, pre-dsjednikom Skup{tine op{tinePljevlja i drugim op{tinskim zva-ni~nicima, direktorom Pljevaljs-ke gimnazije, i na kraju svojeposjete ovome gradu u~estvo-vala na sve~anoj sjednici Sku-p{tine op{tine Pljevlja.

Tokom posjete Pljevljima de-legacija Vije}a obi{la je i rado-ve na Husein pa{inoj dàmiji uPljevljima i razgovarala sa pre-dstavnicima Islamske zajedni-ce Pljevalja.

Povodom Dana Sandàka pr-edsjednik Izvr{nog odbora Bo-{nja~kog nacionalnog vije}a,gospodin Esad Dùdèvi}, usvoje ime i u ime Vije}a, uputioje prazni~nu ~estitku gra|ani-ma Sandàka, u kojoj se, iz-me|u ostalog, kaè: "Dvadese-

tog novembra 1943. godine uPljevaljskoj ru`diji - dana{njojGimnaziji odràna je Osniva~kaskup{tina Zemaljskog antifa{i-sti~kog vije}a narodnog oslo-bo|enja Sandàka.

Sandà~ki Bo{njaci ovaj danobiljeàvaju kao svoj nacional-ni blagdan, ~uvaju}i uspomenuna jedan od najsvjetlijih datu-ma u svojoj historiji, kada suzajedno sa ostalim narodimaSandàka, Srbima i Crnogorci-ma, jasno iskazali svoje anti-fa{isti~ko raspoloènje, preds-tavljaju}i Sandàk kao multiet-ni~ku, multikulturalnu i multi-konfesionalnu regiju.

Uz najiskrenije prazni~ne ~e-stitke èlim da vas podsjetimna na{u zajedni~ku obavezu da,njeguju}i ove historijske tekovi-ne, razvijamo Sandàk kao mo-dernu i demokratsku evropskuregiju."

Povodom Dana Sandàka,predsjednik Izvr{nog odboraBo{nja~kog nacionalnog vije}aEsad Dùdèvi}, uputio je ruko-vodiocima javnih preduze}a iustanova, radi podsje}anja nanjihovu zakonsku obavezu, pis-mo sljede}e sadrìne:

"Podsje}amo Vas da je Bo-{nja~ko nacionalno vije}e, 11.maja 2004. godine, ustanovilobo{nja~ke nacionalne blagda-ne i to:

1) 11. maj - Dan bo{nja~kenacionalne zastave,

2) 20. novembar - Dan San-dàka,

3) Ramazanski bajram, 4) Kurban bajram. Ovi nacionalni blagdani Bo-

{njaka potvr|eni su OdlukomSaveta Republike Srbije za na-cionalne manjine dana 23. 12.

NACIONALNI PRAZNICI

Bo{njaci obiljeìli jo{ jedan svoj blagdan

PROSLAVLJEN DAN SAND@AKASandà~ki Bo{njaci ovaj dan obiljeàvaju kao svoj nacionalni blagdan, ~uvaju}i uspomenu najedan od najsvjetlijih datuma u svojoj historiji, kada su zajedno sa ostalim narodima Sandàka,Srbima i Crnogorcima, jasno iskazali svoje antifa{isti~ko raspoloènje, predstavljaju}i Sandàkkao multietni~ku, multikulturalnu i multikonfesionalnu regiju

Delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i predstavnici op{tina Novi Pazar,Sjenica i Tutin u posjeti Pljevljima



2005. godine ("Slu`beni glas-nik RS", br. 23/2006 od 17.03. 2006. godine).

U skladu sa tim, a shodno~lanu 16. Zakona o za{titi pra-

va i sloboda nacionalnih ma-njina ("SI. list SRJ", br. 11/02)i ~lana 18. ta~ka 28. Zakona o

lokalnoj samoupravi, du`ni steda povodom ovih blagdana, na

vidnom mjestu Va{e institucijeistaknete bo{nja~ku nacional-nu zastavu i zastavu RepublikeSrbije.

Tako|e ste obavezni da zapo-slenima, pripadnicima bo{nja~-ke nacionalne zajednice (kao iu~enicima u {kolama), za oveblagdane omogu}ite slobodandan i da to reguli{ete svojimaktima, u skladu sa Zakonom.

Shodno prethodnom, moli-mo Vas da za 20. novembar2006. godine (ponedeljak) po-stupite u skladu sa ovim dopi-som."

Povodom Dana Sandàka, uNovom Pazaru, Sjenici, Tutinu iPrijepolju na vi{e institucija iustanova istaknuta je bo{nja-~ka nacionalna zastava, zajed-no sa dràvnom zastavom Re-publike Srbije, a za najve}i broj{kola u Novom Pazaru, Sjenicii Tutinu, kao i za organe lokal-ne samouprave u ova tri grada,20. novembar je bio neradnidan.

U okviru obiljeàvanja DanaSandàka u Novom Pazaru su,20. i 21. novembra, odràniprvi Sandà~ki knjièvni susretiSAKS 2006. U~e{}e na susre-tima je uzelo 40-tak knjièvni-ka iz Sandàka i {ire, a drugogdana SAKS-a odràn je okruglisto posve}en knjièvnom i sve-ukupnom stvarala{tvu rahmetliIsmeta Rebronje.

Mirza AH Sjeni~anin

Povodom Dana Sandàka, na ve}ini dràvnih institucija i ustanova u Sandàkuistaknute su dràvna zastava Republike Srbije i bo{nja~ka nacionalna zastava.Na slici zgrada op{tine Prijepolje

Povodom 25. novembra, Da-na dràvnosti Bosne i Hercego-vine, predsjednik Izvr{nog od-bora Bo{nja~kog nacionalnogvije}a i narodni poslanik EsadDùdèvi} uputio je ~lanovimaPredsjedni{tva Bosne i Herce-govine, Harisu Silajdì}u, Ne-boj{i Radmanovi}u i @eljku Ko-m{i}u, kao i svim gra|animaBosne i Hercegovine, ~estitku

sljede}e sadrìne: "Po{tovana gospodo, veliko

mi je zadovoljstvo da, Vama isvim gra|anima Bosne i Herce-govine, u ime Bo{nja~kog naci-onalnog vije}a i svih Bo{njakau Sandàku, ~estitam 25. no-vembar - Dan dràvnosti Bosnei Hercegovine.

Najiskrenije Vam èlim sre-}u i prosperitet, kako Va{u li~-

nu, tako i svih gra|ana Bosnei Hercegovine.

Brè uklju~ivanje Srbije i Bo-sne i Hercegovine u evroatlan-ske integracije omogu}i}e gra-|anima na{e dvije dràve, aposebno Bo{njacima, da uìva-ju sva prava i slobode po evro-pskim standardima."

Informativna slu`ba BNV

Bo{nja~ko nacionalno vije}e ~estitalo rukovodstvu BiH 25. novembar - Dan dràvnosti

Za evropsku budu}nost



Bo{nja~ko nacionalno vije}eo{tro je osudilo ubistvo Ru`dijeDurevi}a, odbornika Liste za Sa-ndàk i ocijenilo da se radi o poli-ti~kom atentatu i poku{aj da sesprije~i izraàvanje slobodne vo-lje gra|ana.

Ovom politi~kom ubistvu pret-hodila je vi{emjese~na kampa-nja {irenja jezika mr`nje i netole-rancije od strane politi~kih pred-stavnika Sandà~ke demokrats-ke partije i Demokratske strankeu {ta se uklju~ila i Islamska zajed-

nica Sandàka grubim kr{enjempredizborne {utnje i skandaloz-nim mije{anjem u politi~ki ìvot -zaklju~ak je Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a.

Sve ovo stvorilo je ambijentda se dogodi ovo svirepo ubistvosa politi~kim predumi{ljajem.

Izvr{ni odbor Bo{nja~kog na-cionalnog vije}a zatraìo je oddràve i njenih organa da predlice pravde izvede izvr{ioce i na-logodavce ovog gnusnog ubistvaa od Borisa Tadi}a, predsjednikaRepublike Srbije i Demokratske

stranke, izrazio o~ekivanje da seogradi od svog koalicionog part-nera Sandà~ke demokratskepartije i na taj na~in pomogne urasvjetljavanju ovog slu~aja kojije duboko uznemirio sve pripadni-ke bo{nja~kog naroda i sve gra-|ane Novog Pazara i Sandàka.

Izvr{ni odbor Bo{nja~kog na-cionalnog vije}a apelovao je nasve gra|ane da sa~uvaju mir idostojanstvo u ovom te{kom tre-nutku za sve Bo{njake u Sandà-ku.

Povodom grubog naru{avanjaizbornog procesa tokom lokalnihizbora za odbornike u skup{tina-ma op{tina Novi Pazar i Sjenica,Bo{nja~ko nacionalno vije}e, nasvojoj redovnoj sjednici odrànoj13. septembra 2006. godine, us-vojilo je zaklju~ke kojima je jed-noglasno prihvatilo prijedlog Izv-r{nog odbora Vije}a da se preki-ne svaka saradnja sa Islams-kom zajednicom Sandàka dokje na njenom ~elu Muamer Zu-korli}.

"Islamska zajednica Sandà-

ka je u izbornom procesu tokompredizborne {utnje za lokalne iz-bore u op{tini Novi Pazar, odrà-nim 10. 09. 2006. godine, gru-bo prekr{ila zakon i umije{alase u politi~ki ìvot", kaè se uzaklju~cima Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a i obrazlaè da je Mu-amer Zukorli} kao poglavar Isla-mske zajednice Sandàka nare-dio sebi pot~injenim imamimada se u svim sandà~kim dàmi-jama, tokom dùme namaza, i uvrijeme predizborne {utnje, pro-~ita politi~ki pamflet ~ime je zlo-upotrijebio Islamsku zajednicustavljaju}i je na stranu jedne po-liti~ke opcije u~esnika na izbori-ma.

"Na ovakav na~in Muamer Zu-korli} je poku{ao da uti~e na re-zultate izbora time {to je u po-menutom pamfletu, govore}i je-zikom mr`nje i podjela iznio ne-istinite podatke i klevete na ra-~un izabranih predstavnika san-dà~kih Bo{njaka, ~iji je legitimi-tet i na posljednjim izborima ap-solutno potvr|en, te je tako nesamo prekr{io zakon ve} i osno-vne postulate islamske vjere",isti~e se u zaklju~cima Bo{nja-~kog nacionalnog vije}a, koje jepozvalo sve vjernike, dèmate iodbore Islamske zajednice u Sa-ndàku da osude ovaj, posljednjiu nizu sli~nih ispada MuameraZukorli}a i ne dozvole dalju zlo-upotrebu i politizaciju Islamskezajednice Sandàka.

Povodom doga|aja u vezi saizborima i ubistva odbornika Li-ste za Sandàk Ru`dije Durevi-}a, Bo{nja~ko nacionalno vije}ezatraìlo je od Ustavnog sudaRepublike Srbije da preispita po-liti~ko djelovanje Sandà~ke de-mokratske partije i njenog pred-sjednika Rasima Ljaji}a zbogupotrebe politi~kog nasilja kaonedozvoljenog sredstva u borbiza ostvarenje politi~kih ciljeva.

DOGA\AJIBo{nja~ko nacionalno vije}e osudilo ubistvo odbornika Ru`dije Durevi}a i grubo kr{enje izborne {utnje

Politi~ki atentat

Sa komemorativne sjednice Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, povodom ubistva odbornika Ru`dije Durovi}a

U toku odràvanja izbora za odbornike u Skup{tini op{tine Novi Pazar, na bira~kom mjestu br. 74.u Novom Pazaru ubijen odbornik Ru`dija Durevi}. Bo{nja~ko nacionalno vije}e i bo{nja~kenacionalne institucije i udruènja, kao i odbornici u skup{tinama op{tina osudili ovaj zlo~in



Povodom ubistva Ru`dije Du-revi}a, u prostorijama BNV u No-vom Pazaru, u srijedu 13. sep-tembra, u 11 ~asova, odràna jekomemorativna sjednica Bo{nja-~kog nacionalnog vije}a kojojsu, pored vije}nika, prisustvova-li i odbornici op{tina Novi Pazar,Sjenica, Tutin i Prijepolje sa listeKoalicije Liste za Sandàk kojojje pripadao i rahmetli Ru`dijaDurevi}, kao i predstavnici bo{-nja~kih nacionalnih institucija iudruènja.

Skupu se prvi obratio ZaimHadìsalihovi} rije~ima:

"Rahmetli Ru`dija - Ru`do Du-revi}, sin Hajrije i rahmetli Nazi-ma Durevi}, ro|en je 02. februa-ra 1966. godine u Novom Paza-ru.

Osnovnu i srednju {kolu zav-r{io je u svom rodnom gradu.

Kao savjestan i odgovoran ~o-vjek èlio je da pomogne pros-peritetu svog rodnog grada uk-lju~uju}i se u mnoge dru{tvene ihumanitarne akcije.

Bio je kandidat za odbornikau op{tinskom parlamentu i svi-repo je ubijen kada je obavljaosvoju gra|ansku du`nost na gla-sa~kom mjestu broj 74. u predu-ze}u "Razvitak".

Rahmetli Ru`dija - Ru`do Du-revi} bratu je bio brat, prijateljuprijatelj, neupu}enom savjetnik,bio je dobar sin, briàn premasvojim roditeljima, bio je dobarsuprug, a nadasve i dobar otac.

U èlji da {to vi{e vremenaprovodi sa svojom djecom po-veo je svog osmogodi{njeg sinasa sobom kada je po{ao da ob-avi svoju gra|ansku du`nost neslute}i da }e to biti njihovo po-sljednje druènje.

Rahmeli Ru`dija - Ru`do Du-revi} ostavio je iza sebe ~etvoromaloljetne djece Hanu{u, Nejlu,Nazima, i Dènana koji je star

svega 18 mjeseci. Sa svojomsuprugom, Sanelom brinuo seda oni postanu ~asni i ~estitiljudi.

Grupa zlikovaca zaustavila jerahmetli Ru`da u njegovim ~as-nim i nadasve ljudskim nastoja-njima da svojoj porodici i sugra-|anima obezbjedi bolje usloveìvota, pucaju}i u njega 10. sep-tembra 2006. godine.

Na{a je obaveza da u duhusvoje bo{nja~ke kulture i tradici-je ne zaboravimo rahmetli Ru`-da, da ne zaboravimo ni njegovuporodicu."

Nakon toga porodici rahmetliRu`dije Durevi}a i svim prisutni-ma obratio se predsjednik Izvr{-nog odbora BNV Esad Dùdèvi}koji je tom prilikom kazao:

"Po{tovana porodico rahmet-li Rudìje Durevi}a, po{tovani ~la-novi Bo{nja~kog nacionalnog vi-je}a, po{tovani predsjedni~e Ug-ljanin, po{tovani odbornici No-vog Pazara, Tutina i Sjenice, po-{tovani gosti, okupili smo se da-

nas ovdje u ovom najvi{em pre-dstavni~kom tijelu Bo{njaka uovoj zemlji, da odamo du`no po-{tovanje rahmetli Ru`diji Dure-vi}u, odborniku, koji je ubijen najednom od najsvetijih mjesta kodsvih civilizovanih naroda u cije-lom svijetu, na bira~kom mjestugdje se slobodno izraàva politi-~ka volja svakog gra|anina.

BNV izraàva duboko po{to-vanje rahmetli Ru`diji Durevi}uzbog njegovog zalaganja da u~e-stvuje u politi~kom ìvotu i ukup-noj demokratizaciji Novog Paza-ra i na{eg regiona i ukupno de-

mokratskim procesima u na{ojzemlji. I zbog toga traìmo kaonacionalno vije}e od Vlade Re-publike Srbije i nadle`nih drà-vnih organa da izvedu pred licepravde po~inioce i nalogodavceovog politi~kog atentata.

BNV istovremeno izraàva du-boku zahvalnost porodici rahme-tli Ru`dije Durevi}a i svim gra|a-nima Novog Pazara i Sandàka{to su uspjeli da, uprkos sve-

DOGA\AJI

KOMEMORATIVNI SKUP POVODOM UBISTVA RU@DIJE DUREVI]A

Ubistvo na bira~kom mjestu

Sa komemorativnog skupa u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u, povodom ubistva odbornika Ru`dije Durevi}a



mu, u jednom te{kom bolu zasve Bo{njake u ovoj zemlji i svegra|ane demokratske provijenci-je, {to su sa~uvali mir i dosto-janstvo svima nama. BNV upra-vo po{tuju}i ovu veliku `rtvu i

bol koji osje}amo stoji jo{ vi{ena stanovi{tvu da mi kao Bo{-njaci i kao gra|ani ove zemljetreba jo{ energi~nije da se za-laèmo za demokratske proceseza ukupnu demokratizaciju i na-

{eg regiona i na{e zemlje da bismo svima nama kao gra|ani-ma doprinjeli i boljem standardui onom {to nam je najva`nijekao cilj, da jo{ brè i energi~nijesa svim demokratskim snaga-ma u ovoj zemlji dovedemo svijunas do onog osnovnog cilja - dapostanemo ravnopravni ~lanoviEvropske Unije, kao jedne civi-lizacijske zajednice u ovom svi-jetu u kojem ìvimo.

Ja èlim jo{ jednom da ka-èm kao najvi{i predstavni~ki or-gan Bo{njaka izraàvamo zahva-lnost rahmetli Ru`diji Durevi}u{to je i svojim primjerom i kaogra|anin i kao Bo{njak uticaona mnoge od nas."

Komemorativna sjednica Bo-{nja~kog nacionalnog vije}a za-vr{ena je u~enjem Fatihe i oda-vanjem po{te ubijenom Ru`dijiDurevi}u.

Informativna slu`ba BNV

Zbog mije{anja u politiku i kr{enja izborne {utnje Bo{nja~ko nacionalno vije}e uputilo pismo ministru vjera Republike Srbije

Politi~ka propaganda umjesto vjereZbog kr{enja izborne {utnje i

politizacije vjere, u toku lokalnihizbora za odbornike skup{tina op-{tina u Novom Pazaru i Sjenici,od strane Me{ihata Islamske za-jednice Sandàka i njegovih pr-vih ljudi, narodni poslanik i pred-sjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~-kog nacionalnog vije}a Esad Dù-dèvi} uputio je pismo MilanuRadulovi}u, ministru vjera u Vla-di Republike Srbije.

Isti~u}i da je u posljednje vri-jeme Islamska zajednica San-dàka pretvorila vjerske objekteu Novom Pazaru, Sjenici i Tutinuu mjesta otvorene politi~ke pro-pagande, odnosno da je prakti-~no postala redovna praksa dauo~i svakih izbora predstavniciIslamske zajednice Sandàkaotvoreno ispoljavaju ambicije dadirektno u~estvuju u politi~komizbornom procesu ili makar svo-jim {tetnim i nebuloznim saop-{tenjima uti~u na izborni rezul-tat, predsjednik Izvr{nog odboraBNV Esad Dùdèvi} u pismu ka-

è da su predstavnici Islamskezajednice "Sada napravili i korakdalje i direktno prekr{ili predizbo-rnu ti{inu uo~i odràvanja lokal-nih izbora, 08. septembra 2006.godine, direktivom da imami uokviru hutbe (nedjeljne propovje-di) ~itaju u dàmijama u San-dàku, politi~ki pamflet uperenprotiv funkcionera i aktivista Ko-alicije Lista za Sandàk, ina~eu~esnika na pomenutim izbori-ma".

Podsje}aju}i da nije poznato,ni u na{oj zemlji, a ni u civilizo-vanom svijetu uop{te, da se ve-likodostojnici drugih crkava ivjerskih zajednica na ovako bru-talan i direktan na~in mije{aju upoliti~ki ìvot, Dùdèvi} u pismuministru Radulovi}u isti~e da jeBo{nja~ko nacionalno vije}e uskladu sa zakonom i svojim Sta-tutom, o{tro osudilo ovakav ~ini pona{anje muftije Muamera Zu-korli}a i njegovog zamjenika Me-vluda Dudi}a i zloupotrebe upoliti~ke svrhe sebi pot~injenih

imama i ~inovnika.Povodom uplitanja vjerske za-

jednice u politi~ke prilike uo~i sa-mih izbora, Bo{nja~kom nacio-nalnom vije}u u Novom Pazaru,preko Savjeta BNV za odnose savjerskim zajednicama, obratiose veliki imama koji su se àlilida su jednostavno bili primoranida izvr{avaju nare|enja muftijeZukorli}a.

U vezi sa tim, predsjednik Iz-vr{nog odbora Bo{nja~kog naci-onalnog vije}a zatraìo je od Mi-lana Radulovi}a, kao nadle`nogministra i ~lana Savjeta Repub-like Srbije za nacionalne manji-ne, da se javno oglasi i saop{tijavnosti da li stoji iza ovakveprakse velikodostojnika i ~inov-nika Islamske zajednice Sandà-ka, podsje}aju}i javnost da jeBo{nja~ko nacionalno vije}ezbog svih ovih razloga prekinulosvaku dalju saradnju sa Islam-skom zajednicom Sandàka imuftijom Zukorli}em.

Jo{ jedan teroristi~ki akt u Novom PazaruBNV osudilo napad na ku}u Mahmuta Hajrovi}a

Bo{nja~ko nacionalno vije}e najo{trije je osudilo napad na po-rodi~nu ku}u aktiviste SDA Sandàka, Mahmuta Hajrovi}a u No-vom Pazaru u kojem su dvije osobe povrije|ene.

"Nije prvi put da se na imovinu i gra|ane Novog Pazara bacajubombe i eksplozivne naprave a da po~inioci ne budu prona|eni iadekvatno ka`njeni", istaknuto je povodom ovog teroristi~kog aktau saop{tenju Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.

Bo{nja~ko nacionalno vije}e pozvalo je Vladu Republike Srbije,Ministarstvo unutra{njih poslova, kao i nadle`ne policijske organeu Novom Pazaru da kona~no prona|u odgovorne za ovaj ~in i dagra|anima Novog Pazara kaù ko su izvr{itelji i inspiratori ovog isvih prethodnih teroristi~kih akata koji su se desili u NovomPazaru u posljednjih nekoliko godina u kojima je, izme|u ostalog,ubijen i odborni~ki kandidat Liste za Sandàk Ru`dija Durevi}.



DOGA\AJI

Odloèna vanredna sjednica Izvr{nog odbora BNV

Ljaji} i Zukorli} odbili dijalogVanredna sjednica Izvr{nog

odbora Bo{nja~kog nacionalnogvije}a u pro{irenom sastavu, ini-cirana od strane Dr. SulejmanaUgljanina, predsjednika Vije}a,na kojoj je trebalo da se razma-tra aktuelna situacija u NovomPazaru, a na koju su bili pozvanipredstavnici parlamentarnih bo-{nja~kih politi~kih partija zastu-pljenih u novopazarskom parla-mentu: Bajram Omeragi}, pred-sjedavaju}i koalicije "Lista zaSandàk", Rasim Ljaji}, predsjed-nik Sandà~ke demokratske pa-rtije, te Muamer Zukorli}, preds-jednik Islamske zajednice San-dàka, kao i predstavnici nacio-nalnih institucija i udruènja uSandàku, a koja je trebalo dase odrì 17. novembra 2006.godine, odloèna je zbog neprih-vatanja poziva od strane RasimaLjaji}a i Muamera Zukorli}a.

I ovaj put, kao i mnogo puta

ranije, Rasim Ljaji} i Muamer Zu-korli} odbili su dijalog i na taj na-~in izbjegli da se suo~e sa ~inje-nicama i argumentima. Javnostije poznato da su upravo oni mno-go puta do sada javno prozivanii optuìvani za odgovornost zavi{egodi{nju politi~ku nestabil-nost u Novom Pazaru, koja jeobiljeèna incidentima, bomba{-kim napadima, ranjavanjima lju-di, pa i ubistvom odborni~kog ka-ndidata Ru`dije Durovi}a, a sveu cilju da se doma}oj i me|una-rodnoj javnosti region Sandàkpredstavi kao nestabilno i kriznopodru~je, a Bo{njacima onemo-gu}i uìvanje osnovnih gra|an-skih i nacionalnih prava, te nataj na~in uspori integracija bo{-nja~kog naroda u sve dru{tvenei dràvne strukture u na{oj zem-lji.

Bo{nja~ko nacionalno vije}eizrazilo je zabrinutost da ljudi ko-

ji imaju ambicija da se bave jav-nim poslovima u ime bo{nja~-kog naroda, odbijaju dijalog u Bo-{nja~kom nacionalnom vije}u.

Posebno zabrinjava ~injenicada biv{i ministar i jo{ uvijek ak-tuelni ~elnik Islamske zajedniceu Novom Pazaru, ne priznaju Bo-{nja~ko nacionalno vije}e kojeje osnovano u skladu sa zako-nom i koje je najvi{i predstavni-~ki dràvni organ u oblasti ma-njinske samouprave sandà~kihBo{njaka u Republici Srbiji, paje samim tim i kompetentno inadle`no da se bavi svim aspek-tima dru{tvenog ìvota nacional-ne zajednice koju predstavlja.Na taj na~in i Ljaji} i Zukorli} suotkrili naj{iroj javnosti u Sandà-ku i Srbiji, kao i u me|unarodnojzajednici, da je njihova sprem-nost na dijalog neiskrena i pred-stavlja obi~nu farsu.

Povodom politizacije Islams-ke zajednice Sandàka i njenogdirektonog mije{anja u izborniproces sa ciljem uticaja na izbo-rne rezultate na izborima za od-bornike skup{tina op{tina u No-vom Pazaru i Sjenici, predsjed-nik Izvr{nog odbora Bo{nja~kognacionalnog vije}a Esad Dù-dèvi} uputio je pismo Reisu-l-ulemi Dr. Mustafi ef. Ceri}u.

U pismu se kaè:

"Cijenjeni Reis ef. Ceri}u, nasamom po~etku Vam èlim zah-valiti na poruci koju ste uputilirukovodstvu IZ Sandàka u kojojtraìte nemije{anje ove instituci-je u politi~ki ìvot i da kao ruko-vodstvo na{e najstarije instituci-je, Islamske zajednice ne izazi-vaju podjele unutar bo{nja~kognaroda u Sandàku.

Imamo neprijatnu obavezuupoznati Vas sa ~injenicom, daje u posljednje vrijeme Islamskazajednica Sandàka pretvorila

vjerske objekte u Sandàku umjesta otvorene politi~ke propa-gande a naro~ito je postala re-dovna praksa, da uo~i svakih iz-bora predstavnici Islamske zaje-dnice Sandàka otvoreno poka-zuju ambicije da direktno u~es-tvuju u politi~kom izbornom pro-cesu ili makar svojim {tetnim inebuloznim saop{tenjima uti~una izborni rezultat. Sada su na-pravili i korak dalje i direktno suprekr{ili predizbornu {utnju uo~iodràvanja lokalnih izbora 08.09. 2006. godine, direktivomda imami u okviru hutbe ~itaju udàmijama u Sandàku, politi~kipamflet uperen protiv funkcio-nera i aktivista Koalicije Lista zaSandàk, ina~e u~esnika na po-menutim izborima. Nije poznatou na{oj zemlji i civilizovanom svi-jetu da se velikodostojnici dru-gih crkava i vjerskih zajednica naovako brutalan i direktan na~inmije{aju u politi~ki ìvot. Bo{nja-~ko nacionalno vije}e je u skla-du sa zakonom i svojim Statu-

tom, o{tro osudilo ovakav ~inpona{anja muftije Muamera Zu-korli}a i njegovog zamjenika Me-vluda Dudi}a i zloupotrebe u po-liti~ke svrhe sebi pot~injenih ima-ma i ~inovnika.

U prostorije Bo{nja~kog naci-onalnog vije}a u Novom Pazarua preko Savjeta BNV za odnosesa vjerskim zajednicama obrati-lo se mnogo imama koji su seàlili da su oni jednostavno pri-morani da izvr{avaju nare|enjaZukorli}a ali da zbog straha i pri-jetnji nisu u mogu}nosti da dje-luju druga~ije. Pored toga, poz-nato Vam je da je Bo{nja~ko na-cionalno vije}e zbog svih ovih ra-zloga prekinulo svaku dalju sa-radnju sa Islamskom zajednicomSandàka dok je na njenom ~e-lu Muamer Zukorli}.

Ovim pismom prije svega tra-ìmo od Vas da se javno oglasi-te i saop{tite javnosti da li i Vistojite iza ovakve prakse veliko-dostojnika i ~inovnika Islamskezajednice Sandàka".

Bo{nja~ko nacionalno vije}e uputilo pismo Reisu IZ BiH, Dr. Mustafi ef. Ceri}u



DOGA\AJI

Sa 21. redovne sjednice Izvr{nog odbora BNV

Konkurs za bo{nja~ku nacionalnu himnuNa 21. redovnoj sjednici Iz-

vr{nog odbora BNV, odrànoj3. novembra 2006. godine, po-red budèta za narednu fiska-lnu godinu, koji je planiran uiznosu od 29,5 miliona dinara,razmatrano je jo{ nekoliko ta-~aka me|u kojima i otvaranjekancelarije BNV u Prijepolju dokraja godine.

Odlukom Izvr{nog odbora Vi-je}a uskoro }e biti i raspisankonkurs za nacionalnu himnuBo{njaka koji ìve u RepubliciSrbiji.

"Bo{njaci }e se dràti isku-stva ostalih evropskih narodakoji su inspiraciju za svoje na-cionalne himne na{li u svojojbogatoj kulturno-muzi~koj ba{-

tini", kazao je tim povodom pr-edsjednik Izvr{nog odbora Vije-}a Esad Dùdèvi}, nagla{ava-ju}i da }e BNV, odnosno Bo{-njaci koji ìve u Republici Srbiji,po{tovati himnu ve}inskog sr-pskog naroda a da }e pjevatisvoju nacionalnu himnu prili-kom va`nih dru{tvenih i politi-~kih doga|aja i manifestacija.

Me|unarodnim knjièvnimsusretima koji se, 23. i 24. de-cembra odràvaju u Istanbulu,u organizaciji Turskog knjièv-nog dru{tva, ove godine, na pri-jedlog Bo{nja~kog nacional-nog vije}a, prisustvuje i Rasim]elahmetovi}, pjesnik iz Pribo-ja i Safet Hadrovi} Vrbi~ki izRoàja.

Rasim ]elahmetovi} je zas-tupljen u preko 30 zajedni~kihzbirki: antologija i zbornika po-ezija. Bavi se knjièvnom kriti-kom i esejistikom. Pjesme sumu prevo|ene na: turski, polj-ski, bugarski, makedonski i al-banski jezik. Jedan je od osni-va~a Kluba Pisaca u Priboju iutemeljiva~a knjièvne manife-stacije "Limske ve~eri poezi-je". Dobitnik je knjièvnih na-grada: "Blaò [}epanovi}" (2

puta), "Limskih ve~eri poezi-je", "Vukovi Lastari", "Vijesti","Susreti drugarstva" i dr.

Za doprinos u razvoju kultu-re dobitnik je najve}ih prizna-nja Op{tine Priboj i "Zlatne zn-a~ke" Kulturno prosvjetne za-jednice Srbije. Objavljene knji-ge su mu: "Prerane pjesme",poezija (1974), "Preprane vat-re" (1974), "Zimzelene tuge",poezija (1992), "Kazivanja ocrnim gujama" (1993), "Pismasinu Samiru", poezija, pri~a"Nepomenice" (1996. i 1998),"Za vodom bi krenule obale"(2004).

Bo{nja~ko nacionalno vije-}e }e, u skladu sa svojom od-lukom o izdava~koj djelatnos-ti, {tampati izabrana djela ovogvrsnog sandà~kog pjesnika.

Me|unarodni knjièvni susreti u Turskoj

]elahmetovi} predstavlja pjesni~ki Sandàk

Bo{njaci podràli novi Ustav

Nove garancije za Bo{njakeNovim Ustavom Republike Sr-

bije, koji je potvr|en na Referen-dumu, 28. i 29. oktobra, Bo{-nja~ko nacionalno vije}e postajeustavna kategorija, njime segarantuje ravnomjerni regionalnirazvoj, ljudska i manjinska pra-va, te posebno o~uvanje nacio-nalnog identiteta svakog narodakroz pravo na upotrebu mater-

njeg jezika, na obrazovanje i in-formisanje na svom jeziku i naza{titu kulturne ba{tine, ocjenaje Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.

Novim ustavnim odredbamase manjinama, tako|e, garantu-je u~e{}e u dràvnom parlamen-tu, javnim slu`bama i preduze}i-ma, te drugim ustanovama i in-stitucijama, kao i vra}anje imovi-

ne op{tinama, zabranjuje vjers-kim zajednicama u~e{}e u politi-~kom ìvotu i, kona~no, raskidasa Milo{evi}evim jednostrana~-kim ustavom i njegovom zaosta-v{tinom.

Na poziv Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a sandà~ki Bo{njacipodràli su dono{enje novog Us-tava Republike Srbije.

ISPRAVKATehni~kom gre{kom u pro{lom broju"Bo{nja~ke rije~i" ispu{teno je ime pred-sjednika Muslimanskog kulturnog centra uSubotici, Ibrahima Rustemovi}a Hudutia.Na slici G-din Rustemovi} - Huduti primabo{nja~ku nacionalnu zastavu od predsjed-nika Izvr{nog odbora BNV EsadaDùdèvi}a. Iskreno izvinjenje Redakcije zbog oma{ke.



Dana 05. 12. 2006. godineu Glavnom uredu Bo{nja~kognacionalnog vije}a u Novom Pa-zaru predsjednik vije}a Dr. Su-lejman Ugljanin primio delega-ciju Me{ihata islamske zajedni-ce Srbije koju je predvodio Mu-hamed ef. Jusufspahi}, zam-jenik predsjednika Me{ihata iglavni imam med`lisa IZ Beo-grada.

Nakon razgovora kojem supored Dr. Ugljanina i ef. Jusuf-spahi}a prisustvovali i Mersad[ahman predsjednik Savjeta zaodnose sa vjerskim zajednica-ma u Bo{nja~kom nacionalnom

vije}u i glavni imam Med`lisaislamske zajednice Mali Zvor-nik, Mehmed Alija Veli, Dr. Su-lejman Ugljanin i Muhamed ef.Jusufspahi} dali su izjave pred-stavnicima medija o su{tini nji-hovog razgovora.

Dr. Sulejman Ugljanin: "Dra-go mi je {to sam u svojstvupredsjednika Bo{nja~kog naci-onalnog vije}a imao priliku daugostim Muhameda ef. Jusufs-pahi}a, sina Hamdije ef. Jusuf-spahi}a, ~ovjeka koji sam po

sebi predstavlja instituciju jerje ~itav niz godina bio najistu-renija li~nost Islamske zajedni-ce u na{oj zemlji u odnosu pre-ma drugim vjerskim zajednica-ma, dràvnim organima i Me-|unarodnoj zajednici.

Mi smo predstavnike Me{i-hata islamske zajednice Srbijeupoznali sa stavovima Vije}ada Islamska zajednica kao za-jedni~ki imenitelj svih muslima-na koji ìve na teritoriji Repub-like Srbije treba da bude jedin-stvena, da odbori i me{ihati is-lamskih zajednica preko svojihorgana i predstavnika utvrde

zajedni~ke principe izbora i or-ganizovanja i da izaberu svogzajedni~kog predstavnika kojibi takvu jedinstvenu Islamskuzajednicu predstavljao".

Muhamed ef. Jusufspahi}:"Zahvaljujem se Dr. SulejmanuUgljaninu predsjedniku BNV natoplom prijemu i podr{ci kojusmo dobili u na{im nastojanji-ma za objedinjavanje svih isla-mskih zajednica koje postoje uRepublici Srbiji u jednu jedins-tvenu Islamsku zajednicu, a ne

znam koliko je javnost u San-dàku upoznata sa na{om plat-formom za objedinjavanje Isla-mske zajednice ~ija je su{tinau formiranju me|ume{ihats-kog tijela kojim bi predsjeda-vao jedan od postoje}ih pred-sjednika me{ihata a ovo tijelobilo bi rotacionog karaktera. Udrugoj fazi pristupilo bi se for-miranju Rijaseta sa sjedi{temu Beogradu. Ova na{a platfor-ma u suprotnosti je sa stavovi-ma Me{ihata islamske zajedni-ce Sandàka koji zagovara tezuda sjedi{te Rijaseta bude u No-vom Pazaru pod direktnom juri-sdikcijom Rijaseta u Sarajevu.Bez obzira na razli~itosti, plat-forme su dobra polazna osno-va za postizanje kompromisnogrje{enja".

Poja{njavaju}i zbog ~ega Me-{ihat islamske zajednice Srbijenije pristupio radu formiranogtijela za objedinjavanje Islams-ke zajednice koje je osnovanood strane Sabora islamske za-jednice Sandàka, ef. Jusufs-pahi} je rekao: "Mi smo ovdjedo{li da ujedno izrazimo i svojenezadovoljstvo jednostranomformiranju tijela za objedinjava-nje Islamske zajednice oko ~e-ga nas niko nije konsultovao asada o~ekuju da nas odluketog sabora obavezuju. Ne znamza{to bi za pripadnike jednogsabora bile obavezuju}e odlu-ke koje donese drugi sabor."

Na kraju, Dr. Sulejman Uglja-nin sloìo se sa izjavom Muha-meda ef. Jusufspahi}a da poli-ti~ke partije, kako one u San-dàku tako i one u Beogradu,problematiku objedinjavanja Is-lamske zajednice ne treba dakoriste u svrhu politi~kog mar-ketinga u predizbornim kampa-njama i da donose bilo kakvejednostrane odluke i rje{enja,insistiraju}i da se razgovori naovu temu obnove nakon zavr-{etka parlamentarnih izbora uRepublici Srbiji.

AKTUELNO

Visoka delegacija Me{ihata Islamske zajednice Srbije u posjeti Vije}u

Za jedinstvenu Islamsku zajednicu

Dr. Sulejman Ugljanin u razgovoru sa ~elnicima Me{ihata IZ Srbije



Nakon brutalnog napada ne-odgovornih pojedinaca i grupana Bajrakli dàmiju u Beogradui dàmiju u Ni{u, 17. i 18. mar-ta 2004. godine, Islamska za-jednica Srbije uputila je javnipoziv pripadnicima Islama uSrbiji i svim ljudima dobre volje

da pomognu obnovu ovih bogo-molja. Na ovaj poziv, a prekoMe{ihata Islamske zajedniceSandàka, odazvao se i velikibroj vjernika iz Sandàka i zapomo} u obnovi dàmija priku-pljena su odre|ena nov~anasredstva.

Nakon vi{e od dvije i po go-dine u Bo{nja~ko nacionalno vi-je}e stigao je dopis od Informa-tivne slu`be Me{ihata Islams-ke zajednice Srbije u kome se,izme|u ostalog, kaè da Me{i-hat Islamske zajednice, me|u-tim, ne zna koliko je sredstava

prikupljeno i sa àljenjemkonstatuje da do dana{njegdana na njihovu adresu odMe{ihata Islamske zajed-nice Sandàka nije stigaoni jedan jedini dinar, nitibilo koja valuta, kao niti bi-lo koji drugi vid pomo}i ugra|evinskom materijalu.

AKTUELNO

Iz Me{ihata Islamske zajednice Srbije

POMO] PRIKUPLJANA, PARA JO[ NEMA



Kada je 1926. godine prola-zio dolinom Lima profesorAleksandar Deroko, pozna-

ti istoriograf srpske srednjov-jekovne i narodne arhitekture,izme|u ostalog je zapisao: (…)"Tako smo na jedno 12 do 14kilometara niz vodu od varo{i(Bijelog Polja, prim. F. D.), idu-}i desnom obalom, nai{li izne-nada, na mestu gde svaki putprestaje i odakle se stazommora dalje pe{ice, na ru{evinecrkve Voljavac. Tu se polje sv-r{ava i planine se postepenozatvaraju nad Limom. S desnau reku uti~e Bistrica; na jed-nom visokom }uviku vi{e uto-ka diè se stara jedna begovs-ka kula, impozantna kao kakavzamak, a na drugome, ne{tonièm, ispod i bliè reci, nala-ze se ru{evine crkvice".1 (Pod-vukao F.D.).

Ta stara kula koju pominjeDereko je ~ardak Bojadì}a uVoljavcu. Njega je izgradio Su-lejman Bojadì} (Kara-Suljo)oko 1828. godine, koji je samajkom i dva brata do{ao uove krajeve XVI-XVII vijeka izmjesta Boji{ta kraj bosanskoggrada Tuzle.

Rije~ je, o~igledno, o veomaimu}nim ljudima koji su iz svo-jih razloga (porodi~na tradicijakaè da su tamo "pali u krv")do{li ovamo, u Voljavac, iz sre-dnje Bosne, kupili dio imanjapoznatog voljava~kog velepo-sednika Fetaha Zejnilovi}a, ikad je jedan od njih, Sulejman,

odlu~io da ovdje ostane zauv-jek - sagradio je ~ardak. O is-toriji bratstva Bojadì}a ovomprilikom se ne}emo baviti ve}}e biti rije~i o pomenutom ~ar-daku.

Izgradnja ovakvog tipa obje-kta je, svakako, posljedica è-lje njegovog sopstvenika, daizrazi svoje bogatstvo i mo}, ai potrebe da se to i odbrani.ârdak je podignut u nemirno iopasno vrijeme kada je starje-{ina Bihora bio Hasan Hot.

Kamenom ozidani dio ovegra|evine sa~uvan je do dana-{njih dana pa zahvaljuju}i to-me i svojevremeno zabiljeè-nim sje}anjima Dèmile Boja-dì}-Dizdarevi}, Bahta Bojadì-}a, Jaha [aronji}a i Adema Bo-jadì}a u prilici smo da damodetaljan opis ~ardaka.

U odnosu na ostale okolne~ardake (npr. Nurudinage Bu-~ana ~ardak u susjednom Gu-bav~u bio je dimenzija, 11 x 11m), Bojadì}a ~ardak je znatnomanjih dimenzija. U osnovi gra-|evina je iznosila 6,4 x 6,2 m.Najpodesniji geometrijski oblikovakvog tipa objekta, koji imava`nu odbrambenu funkciju je,uglavnom, kvadrat, rje|e krug.Samo u ta dva oblika su uslovipregleda i pristupa jednaki zasve ~etiri strane. Za odbranu ibezbjednost je potrebna i visi-na. Zato je stambeni prostor u~ardaku u Voljavcu bio na triboja (sprata); odnosno prizem-lje i sprat bili su ozidani od ka-

mena, a posljednji spratni dioura|en je od drveta.

ârdak su podigli majstori izNjegnjeva i sa Strojtanice, u tovrijeme ~uveni dun|eri u krajukoji su bili dosegli visok step-en osposoblejnsoti kako u ob-radi materijala kao i u ve{tinigra|enja. ârdak Bojadì}a, gl-edano u cjelini, je izvjesna mje-{avina lokalnih, dakle ovda{-njih, karakteristika gradnje tak-vog tipa objekta i posebnostivlasnika koje su vezane za nje-gov pre|a{nji zavi~aj, srednjuBosnu.

Kameni dio zidan je od ka-mena trpanca sa kre~nim mal-terom, poja~an povremeno te-sanim i pritesanim kamenomuklopljenim du` ivi~nih zidnihstrana gra|evine. Ulazna vratai prozori na kamenom dijelu ob-loèni su bili tesanicima. De-bljina zida je oko jedan metar.Prizemni dio nije imao prozora,ve} uske vertikalne otvore natri strane tzv. Mazgale, pu{kar-nice. Ukupno ih je {est - dvijesa sjeverne strane - na visiniod 1,40 m jedna, a druga je navisini od 2,47 m. Sa ju`ne stra-ne su tako|e dvije na istoj vi-sini od 1,10 m; na zapadnojstrani su tri pu{karnice, dvijena visini od 0,9 m a tre}a je odnivoa 2,80 m. Na isto~noj stra-ni nema nikakvih otvora.

Kamenom ozidani dio ~ar-daka nije bio malterisan. Ulaz-na vrata su sa zapadne stranei bila su uokvirena glatko te-

KULTURNA BA[TINA SAND@A^KIH BO[NJAKA

Pi{e: Faruk Dizdarevi}, histori~ar

Bojadì}a ~ardak u Voljavcu(Kara-Suljov ili Avdijin ~ardak)

1. Aleksandar Dereko, Nemanjina crkva Svete Bogorodice u Bistrici, Glasnik Skopskog nau~nog dru{tva, knj. V, Skoplje 1929.



sanim kamenom. Vrata su sezavr{avala lu~no, s tim {to jepri vrhu luk bio povezan sa dvau ram uglavljena tesana ka-mena, te se tako dobio ram zapravougaona vrata. Cijeli ramvrata oja~an je tako {to su dvau sredini tesana kamena iz lu-ka bila produèna u zid za oko30 cm. Vrata su bila dosta us-ka, tek tolika da je kroz njih"rahat mogao pro}i hat", konjsedlanik, za kojeg je u lijevomdijelu prizemlja bio namijenjenprostor, ogra|en tesanim sm-r~evim daskama i sa zemlja-nim, nabijenim, podom. U tomdijelu dràna je i horma (opre-ma) za konja. Ostali dio prosto-ra bio je kaldrmisan oblucima isluìo je kao magaza.

Drvena ulazna vrata bila su

ura|ena od jakih hrastovih da-saka po sistemu "na ku{ak" iuglavljena u kameni okvir gvo-zdenim baglamama. Dio ramavrata bio je uvu~en nekolikosantimetara od ostalog zidaunutra. Na spoljnoj strani zidabio je zvekir kojeg ~ini okruglarozeta od gvo`|a sa halkom.On je sluìo za pozivanje do-ma}ina udaranjem halke pogvo`|u i(li) za zatvaranje vrata.Sa unutra{nje strane vrata suse zatvarala s velikom polu-gom (mandalom) od hrastova

drveta. Ova poluga imala jesvoja leì{ta u zidu i po potrebije pomjerana kad se vrata ot-varaju.

Na isto~noj strani zida bio jeodàk zidan od }erpi~a. U ovajodàk, na svakom spratu, uk-lju~ena je od kamena ozidanaodàklija koja je sluìla za za-grijevanje i za kuhanje. Odàkje izlazio na krov i zavr{avao sebadòm, sa dvije strane pokri-venom glatkim daskama a sadvije bo~ne strane bile su uba-~ene izrezane daske kuda je iz-lazio dim.

Ulaz iz prizemlja na sljede}isprat vodio je preko drvenih,jakih, unutra{njih stuba (ste-penica) koje su se jednim di-jelom oslanjale na izbo~inu izspoljnjeg zida. Stepenice su

imale perdu (rukohvat) ispodkoje su bile, u nizu, pore|anevretenasto ura|ene kolenike.

Na spratu su bila dva odje-ljenja - jedna ve}a i druga ne{-to manja soba. U sobe se ula-zilo iz hodnika. Tavanice su bi-le od bukovih {a{ovaca a sobepotasane smr~evim podnica-ma. Zidovi su bili malterisani iobojeni kre~om. Ve}a soba jeimala dva omanja prozora, kojisu se zavr{avail lu~no. Divandominiraju}i poloàj ~ardaka,nab reùljku na kome se nala-

zio, davao je mogu}nost da sekontroli{e prostrani okolni pej-za`. I glavni prostori - sobe ta-ko|e su bile orijentisane pre-ma pogledu, tj. padu terena kazapadu, jugozapadu i sjevero-zapadu. Manja soba, na isto-~noj strani, imala je jedan pro-zor, tako|e lu~nog zavr{etka.U ovoj prostoriji se spremalahrana i u njoj su spavala slu-ìn~ad. Obje sobe su imale ha-mame (kupatila) sa gvozdenimodvodnim cijevima za vodu. Ho-dnik se zavr{avao vratima pre-ko kojih se izlazio u vise}i nu`-nik. Ova dva sanitarna ure|ajaobavezni su element muslima-nske ku}e.

Prozori na ovom dijelu ~ar-daka, re~eno je, bili su manjihdimenzija iz razloga ve}e bezb-

jednosti i zasvo|eni su sa za-ko{enim uglovima radi boljegpristupa svjetla unutra. Iako sudimenzije pomenutih prozorabile prili~no male, unutra{njostsoba na ovom sprtatu ~ardakaje dosta svijetla zbog refleksijenjenih bijelo okre~enih unutra-{njih zidova.

Na posljednji sprat vodilesu stepenice ura|ene na istina~in kao i pre|a{nje. Taj dio~ardaka bio je ura|en od drve-ta. Osnovne grede (patosne ikrovne) bile su sr~evina o bje-

Iz Bo{nja~ke kulturne ba{tine - Gici}a ku}a u Novom Pazaru. Foto: Nedàd Smailagi}, 2006.



lovine. Bjela (vrsta hrasta) je ionda bilo u znatnim koli~inamapo gajevima i ispod Jovanskogkr{a. Drveni dio je imao ispustod oko 80 cm, sa svake stranezida. Ra|en je od smr~evihstubova koji su bili u`ljebljeni utemeljnice i vjen~anice. Stubo-vi su bili vertikalno postavljeni,{to je bila izvjesna rijetkost uodnosu na druge ~ardake uokolini, gdje su daske po pra-vili postavljane horizontalno.

Velika, vrlo prostrana sobaimala je funkciju glavn prostori-je u ~ardaku. Osvjetljavala suje dva dosta velika, pravouga-ona prozora spojena u bateriju.îtavom {irinom sobe, premaprozorima, bile su postavljenese}ije sa "kalufli" jastucima. UBojadì}a ~ardaku, kao uosta-lom i u ve}ini drugih, u unutra-{njoj opremi sprovedeni su iz-vjesni principi. Najprije je to bi-la klasifikacija soba namijenje-nih spavanju, odmoru, prijemui spremanju hrane, ako se tone radi u posebnoj zgradi. Zaispunjenje tih funkcija ustano-vljeni su posebni elementi na-mje{taja: du{ekluk, hamam-~ik, odàk, pe}, se}ije, rafovi,itd. Na jedan racionalan na~infiksirani i razmje{teni u {irinijednoga pojasa sobe, po pra-vilu, jedna patina ili ~etvrtinaprostora sobe. Cijeli ostali pro-stor slobodan je, zastrt }ilimi-ma, ~isti i pregledan, vrlo bli-zak ~ovjeku, tj. udoban.

Pored velike, na posljednj-em spratu, bila je i manja so-ba, sa jednim prozorom istogoblika kao u velikoj sobi. Nazidu, na kome su ulazna vrata,bio je ~iviluk od vodoravno po-stavljene daske u koju su bileukucane ove}e kovane ~ivije(ekseri).

Vratimo se, na~as, velikojsobi zbog jedne zanimljivosti: ocentralnu tavansku gredu bilesu u~vr{}ene dvije jake halkena kojima se prilikom \ur|ev-danskih sve~anosti pravila lju-lja{ka, oko koje se je mlade` iz~ardaka i bratstva (istina isk-lju~ivo ènska) zabavljala nataj praznik. Od udaje Husove

k}erke Dèmile u Dizdarevi}ena ovu zabavu u ~ardaku, po-vremeno bi dolazile i djevojkeiz ovoga roda.

Bojadì}a ~ardak bio je pre-kriven smr~evom daskom posistemu "na lambu", {to zna~ida je krovna daska slagana napreklop, usjek. Jedan red das-ki se zareè i prikuje, a po njojdolazi druga daska, isto takozarezana, koja se preklopi pre-ko ve} postavljene daske, ula-ènjem zareza u zarez. Ovakvavrsta krova su u na{em krajuzvala i "na preklop". îtav krovje na vrhu bio sveden na jednuta~ku koja se produàvala dr-venim {iljkom visine od oko ~e-tiri metra, koji je u donjem dije-lu bio izrezbaren.

U ~ardaku je, dakle, stano-vao Sulejman (Suljo) sa sinomjedincem Ibrahimom koji je uBijelom Polju zavr{io medresu ibio hodà. Izme|u ostalog obu-~avao je djecu pismenosti i vje-rskim poukama u voljava~kommektebu. Ibrahim se oènio Be-hijom (Behom) Hani} iz Broda-reva.

Po~etkom XX vijeka Turskacarevina je bila na izdisaju. Sa-ndàk, jo{ uvijek dio Otoman-ske imperije, potresaju bune inezadovoljstva. U bjelopoljs-kom kraju 1910. godine doga-|a se Rasovska buna a malozatim, na {irem podru~ju San-dàka izbija tzv. Raoni~ka buna(1903-1908). U tim nemirnimvremenima neki ljudi ("Crnogo-rci od Kola{ina"), koji su zbogne~ega bili u zavadi sa Boja-dì}ima, iskoriste priliku jednesubote kad su mu{ki ~lanovibili na pazaru u Bijelom Polju,te zapale ~ardak, kojom prili-kom je izgorio sav njegov drve-ni dio. @enskinji i djeci nijesuni{ta naào u~inili. To se desi-lo 1905. godine.

Familija Mali}ova (Kara-Su-ljovog unuka), nakon ovog do-ga|aja skloni se u ~ardak naViso~koj (postoji mi{ljenje dasu i njega podigli Bojadì}i (?))i tu su boravili dok nije ospo-sobljen ~ardak u Voljavcu.

Prilikom ove njegove reko-

nstrukcije u~injene su bitnijeprepravke. Ulazna vrata su pro-{irena i sklonjeni raniji tesanicikoji su ih uokviravali; na spratusu pro{ireni prozori, a i enteri-jer ~ardaka sada je ne{to dru-ga~iji. Na drvenom spratu for-mirane su tri sobe - velika, sre-dnja i mala. U srednjoj sobi bi-lo je ognji{te, Na grede su po-stavljene kamene plo~e a pre-ko njih zemlja "smonica". Ovasoba se zvala "ku}a". Ognji{teje bilo otvoreno sa ~erenom iverigama. Ona nije imala pla-fona te je dim izme|u krovnihgreda izlazio na tavan, a odatlekroz badù vani. U velikoj sobiozidana je pe} sa lon~i}ima,pored koje je bio drveni krevetza sjedenje i odmor. Krov je,sa manjim izmjenama, ura|enkao i ranije tako da je i sadaova gra|evina, na brijegu nakome se nalazila, imala impre-sivan izgled, ba{ onakav kak-vog ga je doìvio arhitekta Ale-ksandar Dereko, sredinom dru-ge decenije XX vijeka.

Ibrahim Suljemanov imao jedvojicu sinova: Selmana i Ma-li}a. Oni su se oènili sa dvijero|ene sestre, k}erke ~uvenogHod`-Milove, od kojeg je kasni-je nastalo ugledno bratstvo Ho-dì}a iz Milova.

Kada je Ibrahim odlu~io dapodijeli svoje imanje sinovimaon napravi lijepu i prostranuku}u na desnoj obali Voljava-~kog potoka, na Vrti}u. Tu ku-}u i dio imanja dobije Selmana ~ardak i drugi dio imanja pri-padne mla|em Mali}u. Mali} jesa suprugom Fatimom Hodì}iz Milova imao Huseina (Husa),Ibrahima (Ibra) i Smaila (Sma-ja). Prilikom sljede}e podjeleimanja, sada izme|u Mali}ovihsinova, ~ardak pripadne Ibrahi-mu i Smailu (koji se nije ènio),a Husein dobije dio imanja naTrebeìnama, gdje sagradi sebiku}u.

Ibrahim se oènio sa Nuri-jom Suljevi} iz Kanja sa kojomje imao Avdiju, Rizvana i Saita.U posljednje vrijeme ~ardak seu naroda nazivao Avdijin koji jebio radan, dobar doma}in i ug-



ledan ~ovjek.Tokom Drugog svjetskog ra-

ta u ~ardaku je ìvio Avdija, Su-lejmanov direktni potomak, sasvojom familijom. Kada su ~e-tnici na Boì} 1943. po~eli dapale muslimanska sela na de-snoj strani Lima, Voljav~ani po-ku{aju da odbrane svoje selo ijedna grupa ljudi se zatvori uAvdijin ~ardak. Nju su ~inili: Ah-met Bojadì} sa sinovima Hu-lom i [e}om, Habib Kotlovi},tako|e iz Voljavca, bra}a [aro-nji}i Ajdin i Jaho sa Krajtina iAdem Crnovr{anin iz Zahum-ska. U ~ardak su prethodnounijeli hrane za vi{e dana iuveli, dolje u magazu, dva volada imaju mesa u slu~aju dugo-

trajne opsade. Bili su i solidnonaoruàni - raspolagali su satri mitraljeza, pu{kama, pi{to-ljima, bombama i sa dovoljnomunicije. Oni su odavde poku-{ali da sprije~e paljevinu obli-`njeg Gubav~a, koji se sa âr-daklije video kao na dlanu. Ka-da su \uri{i}evci poku{ali dazapale ku}u Ejupa Nuhodì}akoja se nalazila na kraju Gu-bav~a, ljudi iz ~ardaka su ih

ga|ali i ranili dvojicu. Naravno itime skrenuli pa`nju na sebe.êtnici su na svaki na~in poku-{avail da zauzmu ~ardak, od-nosno da ga zapale; nanosilisu uve~e, pod pla{tom mraka,slamu i sijeno, to palili, ali vi-soka kula se nije mogla lakozapaliti.

Odolijevalo se tome tri danai tri no}i a u isto vrijeme sesrje~avalo paljenje i pohara Vo-ljavca. êtvrtog dana po Boì-}u, na nagovor ~etnika Talijanikoji su bili u Bijelom Polju po-~eli su topovima da ga|aju~ardak i time primorali ljude unjemu da ga napuste.

"U tri sahata po no}i 11.januara 1943. godine" po pri~i

Jaha [aronji}a "iza{li smo iz~ardaka izveli volove i do{li doU{}a (Bistrice u Lim - F.D.) dase prebacimo na drugu obaluLima i odemo u Metanjac. Kadsmo zagazili u vodu ne{to gru-nu, pogledasmo - kad gori ~ar-dak!"

ârdak je pogo|en sa neko-like topovske granate koje suporu{ile prednji dio zapadnogzida, a poru{en je i zapaljen i

njegov drveni dio. Nakon svegaostale su gole zidine i one uizvjesnoj mjeri o{te}ene. Avdiji-na porodica se sklonila u ku}ubjelopoljskog trgovca DautaDobardì}a. Povratkom u Volja-vac poru{eni prednji dio ~arda-ka ura|en je od ~atme, zgradaje ukrovljena crijepom i spoljaomalterisana. Tu se jedno vrije-me stanovalo dok se u dvori{-tu nije izgradila ku}a u kojoj supotom ìvjeli Avdijin sin Ademsa suprugom i porodica njego-vog najmla|eg sina Mali}a. U~ardaku danas ne ìvi niko.

Civilna profana arhitekturaorijentalne recepcije na na{improstorima nastala u vrijemeturske vlasti, mnogo manje jezanimala istraìva~e nego arhi-tektura na{ih starih manastirai crkava. To je, donekle, bilo irazumljivo jer jet a gra|anska,naro~ito stambena arhitektu-ra, jo{ dovoljno neispitana, bi-la u sjenci crkvene, naro~itozbog njenog ìvopisa velikeumjetni~ke vrijednosti.

U Bijelom Polju i njegovojokolini postojao je znatan brojreprezentativnih stambenih ob-jekata. Pomenu}emo neke uzogradu da je to sasvim nepot-pun spisak: rezidencija Hajdar-pa{i}a u raduli}ima, saraj Sa-lih-pa{e na Loznicama, saraj Ka-jabegovi}a u Godu{i; ~ardaci:Dizdarevi}a na Begluku u Ho-lujima, Dervi{evi}eva u Sr|ev-cu, Hajra, Mula i Huseina Bu-~ana u Gubav~u, Bejti}a u Bi-jelom Polju, Hadìbegovi}a uBoturi}ima, Hasanbegovi}a uBistrici, Mahmutovi}a u Rado-jevoj glavi; kule: Kajabegovi}au Bijelom Polju, [ehovi}a u Su-tivanu, Ku~evi}a u Lepojevi}i-ma na Javoru…

Zbog, ~ini se, pove}anog za-nimanja za ba{tinu polimskogpodru~ja (a naravno i {ire) i bri-ge za njenu za{titu, moglo bise pristupiti rekonstrukciji ~ar-daka Bojadì}a, jednog od ri-jetkih, u osnovi, sa~uvanih pri-mjeraka narodne arhitekture usrednjem Polimlju.

2. Prijepolje 2003, Dvadeset prvi simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevi}a, Prijepolje 2003.

Iz Bo{nja~ke kulturne ba{tine - Zvekir. Foto: Nedàd Smailagi}, 2006.



Pojava Dru{tva za nauku,kulturu i umjetnost Bo{njaka"Ikre" u Prijepolju nije slu~aj-na. U ovom je gradu jo{ tri-desetih godina pro{loga vijekasa uspjehom djelovalo Kultur-no-umjetni~ko dru{tvo "Gajret"koje je okupljalo naprednu gra-dsku omladinu u vi{e sekcija.

Kao pododbor istoimenogdru{tva formiranog u Sarajevu1903. godine, u Prijepolju je"Gajret" po~eo sa radom 27.maja 1921. Njegov prvi preds-jednik je bio Murat efendijaSuki}, tada{nji upravitelj Prije-poljske medrese.

"Gajret" je u Prijepolju orga-nizovao razli~ite aktivnosti, po-~ev od analfabetskog te~aja,namijenjenog tada brojnoj ne-pismenoj populaciji, prekodoma}i~ke {kole koja jebila prva takve vrste u Sa-ndàku, pa preko predavan-ja, mevluda, razli~itih prog-rama i zabava povodombajramskih praznika. Po-sebno je interesantna pros-vjetarska misija "Gajreta"koji je imao ~itaonicu, a1929. godine formirana je ibiblioteka.

"Gajret" je i u Prijepoljubio otvorenog tipa, okuplja-ju}i kako Bo{njake tako iSrbe. Posebno su se isticalisvojim radom Murat efendija[e}eragi}, Mahmut Ba{ovi},]amil Selmanovi}, bra}a Pa{a-novi}i, Latif i Abdulhalim. Pos-ljednji predsjednik "Gajreta"bio je E{ref âvi}. U "Gajretu"su vrlo aktivni bili i Jak{aBogdanovi}, predratni advokat,zatim Sreten Vukosavljevi}, do-cnije istaknuti nau~nik i posli-jeratni ministar za kolonizaciju,

pa Sreten Risti} i mnogi drugiPrijepoljci.

"Gajret" je uga{en uo~i dru-gog svjetskog rata, u prolje}e1941. godine, stoji u studiji oDru{tvu "Gajret" ~iji je autorefendija Nadir Daci}, glavniimam Med`lisa u Prijepolju.

Praznina u institucionalizo-vanom kulturno-umjetni~komdjelovanju Bo{njaka potrajalaje {est decenija. Istini za volju,tokom 1990. godine radio jepododbor "Preporoda", tako|eiz Sarajeva, ali su ratovi u Hr-vatskoj a posebno u Bosni iHercegovini doprinjeli njegovombrzom ga{enju. Krajem pro{logvijeka u nekoliko navrata suorganizovani Bajramski progra-mi pa se moè smatrati da su

oni, uz interesovanje bo{nja~-kih intelektualaca, te njihovonacionalno bu|enje, bili temeljna kome je gra|eno Dru{tvo"Ikre".

- Decenija u kojoj su Bo{-njaci bili gotovo anatemisaniimala je za posljedicu i ja~anjeneke vrste inata i instikta sa-moodrànja na ovim prostori-ma. Moèmo slobodno to uzetikao bitnu pokreta~ku ideju st-

varanja dru{tva. Htjeli smo, je-dnostavno, da se nekako odu-premo sve agresivnijem nipo-da{tavanju, epitetima "izmi{lje-na nacija", "islamizirani Srbi" itako dalje, da poku{amo ma-kar sa~uvati ono {to nas je~inilo posebnim. Ne druga~ijimod ostalih ljudi, ve} posebnimu smislu naroda sa svojom tra-dicijom, kulturom, istorijom,umjetno{}u, kaè Ulvija Mu{o-vi}, prvi predsjednik Dru{tva"Ikre".

Dru{tvo za nauku, kulturu iumjetnost Bo{njaka "Ikre" for-mirano je u Prijepolju po~et-kom 2001. godine. Osniva~kaSkup{tina je odràna 24. majate godine kada su izabrani iprvi organi Dru{tva. Za preds-

jednika Skup{tine izabranje Izet Krije{torac, predsje-dnika Izvr{nog odbora Ulvi-ja Mu{ovi} a sekretara Me-{a Brni~anin.

- Ciljevi Dr{tva su defini-sani ~lanom 10. Statuta ukome se kaè da je osno-vni cilj Dru{tva "Ikre" nje-govanje i unapre|enje na-cionalne kulture, tradicije iobi~aja bo{nja~kog naro-da, zatim afirmiranje rado-va iz oblasti nauke, kulturei umjetnosti i pruànje ma-

terijalne pomo}i autorima i iz-dava~ima u realizaciji istraì-vanja, sakupljanje {tampanihstvari, rukopisa, originala ireprodukcija umjetni~kih djela idokumentacije radi formiranjastru~ne biblioteke odnosno ar-hiva za potrebe nau~nih ist-raìvanja, otvaranje biblioteke,~itaonice, umjetni~kih galerija,pozori{ta i sli~nih kulturnih us-tanova, organizovanje nau~nih

BA[TINICI BO[NJA^KE KULTURE

Dru{tvo za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja

NA TRAGU SVOG IMENAPet godina od formiranja, Dru{tvo "Ikre" uporno gradi svoje mjesto me|u Bo{njacima ali idrugim poklonicima bo{nja~ke kulture i tradicije u Sandàku. Dukat Isa bega Ishakovi}a,visoko priznanje dodijeljeno od strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a dokaz da "Ikre" izlazeiz lokalnih okvira



skupova, knjièvnih i umjetni~-kih ve~eri, koncerata, izlo`bi isli~no, rad sa mladima, pod-r{ka i afirmacija talentovanihpojedinaca u svim oblastima ukojima djeluje Dru{tvo, odrà-vanje bliskih veza sa Bo{njaci-ma koji u ovim oblastima djelu-ju u inostranstvu kao i odrà-vanje bliskih kulturnih veza saodgovaraju}im institucijamadrugih naroda u zemlji i inos-transtvu, kaè Me{a Brni~anin,sekretar Dru{tva "Ikre" od nje-govog osnivanja.

Dru{tvo "Ikre" je ciljeve dje-lovanja podijelilo u nekoliko se-ktora: knjièvnost i biblioteka-

rstvo, nau~no-istraìva~ka ob-last, pozori{no-scenska djelat-nost, muzi~ka kultura i folkor,likovna kultura, izdava~ka dje-latnost i informisanje i sportkao posebna oblast.

- Rad Dru{tva u ovih pet go-dina odvija se u uslovima vrlooskudnih materijalnih sredsta-va, kaè Mehmed Ferajzi}, ak-tuelni predsjednik Dru{tva. Uzto stalno je prisutan problemnedostaka radnog prostora iizostanak podr{ke lokalne za-jednice. Ukupna ekonomskakriza uticala je na smanjenumotivaciju na{ih ~lanova zadugoro~niji i intenzivniji volon-terski rad. To su i glavni razlozi{to smo u nekim od definisa-nih oblasti uradili veoma malo,

a posebno na polju nau~no-istraìva~kog rada, izdava~kedjelatnosti i informisanja i spo-rta nismo ostvarili gotovo ni{taod na{ih programskih opredje-ljenja. S druge strane imamoo~igledne rezultate na planuknjièvnosti, pozori{no-scens-ke djelatnosti, muzi~ke i likov-ne kulture gdje se programskiciljevi Dru{tva ostvaruju u vrlosolidnom obimu i kvalitetu.

Radom Dru{tva "Ikre" tok-om pet godina postojanja upo-tpunjen je duhovni ìvot Bo{-njaka na ovim prostorima krozsve brojnije i kvalitetnije kultu-rno-umjetni~ke manifestacije,

ostvarena je dobra saradnja sanadle`nim republi~kim minis-tarstvima ali i sa domovimakulture u okolnim op{tinama ikulturno-umjetni~kim i drugimdru{tvima u zemlji i inostran-stvu. Veliki broj Bo{njaka ali idrugih gra|ana posje}uje pro-grame Dru{tva a sve ove go-dine afirmi{e se princip otvo-rene komunikacije razli~itihkultura uvijek sa progresivnomporukom o neophodnosti po{-tovanja razli~itosti i multietni~-nosti.

Prvi projekat Dru{tva "Ikre"bilo je gostovanje novopazar-skog pozori{ta sa predstavom"Hamdi-beg". To je, ispostavilose, simboli~no najavilo i najp-lodniji sektor dosada{njeg dje-

lovanja Dru{tva: pozori{ni am-aterizam sa vrlo prepoznatlji-vim i pa`ljivo odabranim pred-stavama i zapaènim gluma-~kim ostvarenjima. Valja seprisjetiti "[efke Hasanove", potekstu Prijepoljca VladislavaVeselinovi}a Tmu{e, koji je po-sljednji put igran u Sarajevu1927. godine. "[efku Hasano-vu" vidjela je publika u Sjenici,Novom Pazaru, Tutinu i Plavu.Uslijedila je, zatim, "Tvr|ava"Me{e Selimovi}a. Zahtjevantekst filozofskog romana zascenu je adaptirala Indira Ha-dàgi} koja je i reìrala preds-tavu pa je dugoj nisci gluma-~kih ostvarenja pridodala i re-ìju "Tvr|ave", jedne od najbo-ljih amaterskih predstava vi|e-nih u Prijepolju. Ova predstavase plasirala i na internacional-ni festival amaterskih pozori-{ta a vi|ena je i u Sjenici, No-vom Pazaru, Plavu i BijelomPolju.

Uspjelim scenskim ostvare-njima treba dodati i cjelodne-vni program posve}en obilje-àvanju 430 godina Ibrahim-pa{ine dàmije u Prijepolju. Nacentralnoj akademiji, u reìjiIndire Hadàgi}, pojavili su seglumci, ~lanovi hora i vokalnisolisti Dru{tva "Ikre".

Tu je i vi{e bajramskih pro-grama, zatim obiljeàvanje po-novnog po~etka rada Sahatkule nakon rekonstrukcije i po-pravke satnog mehanizma, kojije donirao Prijepoljac VladimirBogdanovi} koji duè vrijemeìvi i radi u Beogradu.

U Prijepolju su, zahvaljuju}iDru{tvu "Ikre" vi|ena ostvare-nja gotovo svih likovnih umjet-nika sa prostora Sandàka. Is-ti~emo izlo`be Medìda Faki}aiz Tutina, zatim ~lanova Liko-vnog kluba "Kula" iz Roàja,~lanova Sandà~kog udruènjalikovnih umjetnika, te u~esnikakolonije "Sandàk inspiracijaumjetnika" na kojoj su vi|enadjela stvaraoca iz svih neka-da{njih republika SFR Jugosla-vije. Treba re}i da je "Ikre" ovegodine organiziralo desetodne-vni rad ove kolonije u Selja{-

Iz aktivnosti Dru{tva za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre"



nici kod Prijepolja a zatim iizlo`bu nastalih radova.

Posebno mjesto zauzima iz-lo`ba slika i skulptura povo-dom 13 godina otmice i likvi-dacije Bo{njaka iz voza u stani-ci [trpci. Izlo`ba je izazvala ve-liko interesovanje gra|ana paje galerijski prostor Muzeja, sakojim Dru{tvo "Ikre" ima izva-nrednu saradnju, bila tijesnada primi sve zainteresirane.

U ovom pregledu najzna~a-jnijih projekata Dru{tva "Ikre"ne treba zaboraviti promocijeknjiga "Usmene predaje Bo{-njaka" Dr. Aj{e Softi} iz Sara-jeva, "Antologije savremenesandà~ke knjièvnosti" u iz-danju "Bosanske rije~i" iz Tu-zle, zatim "Almanaha" iz Pod-gorice, te knjige "]amil gora

razgovora" Faruka Dizdarevi}aiz Priboja, kao i knjièvno ve~eposve}eno Rasimu ]elahme-tovi}u, tako|e iz Priboja.

Vrijedi ista}i i niz nagradnihbajramskih konkursa sa cent-ralnom temom "Bajramski sudani blagi", koji okuplja velikibroj literarnih stvaralaca iz Pri-jepolja, Sandàka i BiH.

Pa`nju zasluùje i {kola ra-

~unara koju je sa uspjehom za-vr{ilo oko 200 mladih Prijepo-ljaca, kao i kurs engleskog je-zika koji je okupio 50-tak po-laznika.

Zahvaljuju}i Dru{tvu "Ikre"u Prijepolju su vi|ena gotovosva kulturno-umjetni~ka dru{t-va sa podru~ja Sandàka, kaoi dru{tva "Azot" i "Yildiz" iz Go-ra`da i "El Fatih" iz Breze, tebrojni solisti sevdalinki iz Sa-ndàka i Bosne i Hercegovine.

- Dru{tvo "Ikre" nije, na à-lost, u poziciji da se moè poh-valiti tretmanom u ovoj sredinikada je rije~ o lokalnoj samo-upravi pa i ve}ini javnih pre-duze}a, kaè Mehmed Feraj-zi}, predsjednik Dru{tva. Ubudètu op{tine se izdvajajuvi{e nego skromna sredstva.

Ona su, istina, ne{to ve}a odkako su sa vlasti oti{li socija-listi, ali je cifra toliko mala dami je neprijatno i da je spomi-njem jer ona ni pribli`no nijedovoljna ~ak ni da se platetro{kovi struje i telefona. Aako kaèm da pla}amo kirijuDomu kulture za jednu kance-lariju, onda je vi{e nego jasnana{a pozicija. To {to opstaje-

mo treba da zahvalimo, najpri-je, grupi donatora iz Prijepolja,razumjevanju koje imamo uMinistarstvu kulture i drugimakoji su nam finansirali nekolikoprojekata. Zato i nije ~udno {tose prilikom odlu~ivanja o sva-kom projektu ili akciji, najprijepo~ne od najbanalnijeg pita-nja: koliko }e to da ko{ta i imali izgleda da se obezbijede sre-dstva, isti~e Ferajzi}.

Misija Dru{tva "Ikre" ostav-lja traga. To potvr|uje i visokopriznanje Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a koje je Dru{tvu"Ikre" dodijelilo Dukat Isa be-ga Ishakovi}a za postignuterezultate u kulturi i doprinosuo~uvanju kulturne ba{tine Bo-{njaka. Ipak, Dru{tvo "Ikre" jejo{ daleko od pune afirmacije i

dostizanja svijetlog imena kojeje odabrano na osniva~koj sku-p{tini. Ipak, sabornost, upor-nost i privrènost tradiciji subili motivi osnivanja Dru{tva.

Nadati se je da }e isti ovimotivi sa~uvati i produìti jo{mnogo godina i decenija vijekDru{tva "Ikre" iz Prijepolja.

Muharem M. Mutabdìja

Dru{tvo "Ikre" organizator je velikog broja kulturno-zabavnih manifestacija. Na slici detalj iz programa Dru{tva "Ikre"



ISTRA@IVANJAMr. Redèp [krijelj

[emsi-pa{a Bi{evac u spisima austrijske diplomatije

[emsi-pa{u Bi{evca uvr{ta-vamo u skupinu historijski najz-na~ajnih li~nosti u Sandàku icjelokupnom bo{nja~kom nacio-

nalnom miljeu. On je heroj i tra-gi~na li~nost formata velikih stra-

tega i mudrih vojskovo|a. Ro|en je 1846. (1262) i po-

ti~e iz bi{evskog plemena Fejza-gi}.1

Njegova tragi~na smrt nakonizvedenog atentata okon~ava je-

dno burno vrijeme i najavljuje no-va politi~ka talasanja, sa svih st-rana opkoljene, reducirane, prili-~no fragmentirane i hegemonis-ti~kim pretenzijama velikih evro-pskih sila sve izloènije osman-

lijske dràve. U [emsi pa-{inom do sada istraìva-nom curriculum gloriae-umoèmo na}i vrlo malo po-dataka o hitno pripremlje-nom i vje{to realiziranomatentatu na njega. Ni ovadokumenata ne sadrè po-jedinosti iz vrlo dramati~-nog i te{kog vojni~kog pu-ta ovog sandà~kog viteza.

Klju~ne razloge za nje-govu egzekuciju nalazimou [emsi-pa{inoj vojni~kojnepodmitljivosti i tvrdog-lavosti: "Tako mi VelikogAllaha, sultanov hljeb i sojedem, i toga mi nimetaizdati ga ne}u!" 2

Ova prepri~avana [em-si-pa{ina izjava svjedo~i omoralnoj ~vrstini i karak-teru jedne od najpoznatijihbo{nja~kih historijskih li~-nosti, vojniku koji je uvijek

mislio duboko, racionalno i trez-veno. Njegova munjevita vojni~kakarijera, oslikava njegov vrtogla-vi uspon u vrlo zgusnutoj vojni~-koj hijerarhiji osmanlijskog drà-vnog ustrojstva.

1. U svojoj sjajnoj vojni~koj karijeri napreduje izuzetno dobro. Godine 1864/65. (1280) je unaprije|en u mulazima (poru~ni-ka); pet godina kasnije u juzba{u (kapetana), lijevog kolagu, nakon toga desnog kolagu (~inovi ranga izme|u kapetana imajora u osmanlijskoj vojsci), a 1884/5. (1300) godine u binba{u (majora), 1893/94. (1309) postaje kajmakam (potpu-kovnik), odmah zatim miralaj (pukovnik), a 1899/1900. (1315) zapovjednik sandàka (administrativne jedinice) ili miriliva(general-major). Za zasluge na uspostavljanju reda na crnogorsko-albanskoj granici 1900/01. (1316) godine promovisan jeu II ferika (general-potpukovnika), nakon toga I ferika (general-pukovnika), da bi sljede}e1901/1902. (1317)godine radi sil-nih uspjeha bio promovisan u pa{u (generala).

2. O ìvotu [emsi-pa{inom, vidjeti njegovu romaniziranu biografiju: Zaim Azemovi}, [emsi-pa{ina balkanska sudbina, Roàje2005.

RezimeVeliki Bo{njak, vojnik i vojskovo|a,

jedna od najuglednijih historijskih li~no-sti u Sandàku, ~ovjek koji se odlu~no,tvrdoglavo i oruàno suprotstavio proev-ropskom mladoturskom pokretu 1908.godine, [emsi-pa{a (1842-1908), rodomiz roàjskog sela Bi{eva, glavni je pro-tagonista ove studije. Cilj autora je dapokaè njegov visoki vojni~ki i islamskimoral, nepokoleblljivost i ~ovje~nost kojisu ga umjesto do najve}eg vojni~kogunapre|enja i titule vezira odvele u izra-vnu smrt.

U nekoliko originalnih dokumenata idva tariha na mezaristanu u njegovomrodnom Bi{evu (Roàjski kraj) nudimoizvorno svjedo~anstvo vojno-politi~kihdoga|aja u najburnijoj politi~koj godini(1908), nakon gotovo {estovjekovne voj-no-administrativne dominacije velike Os-manlijske Imperije na Balkanu. Sudioni-ci ovih doga|aja uvjerljivo biljeè najva-`nije detalje o [emsi pa{i i njegovojvojni~koj sudbini i nepodmitljivosti.

Klju~ne rije~i: [emsi-pa{a, atentat, Manastir (Bitolj), Solun, Os-manlijska Imperija, sultan Abdulhamid II (1876-1909), Mladoturci,mladoturski pokret, Austro-Ugarska, konzuli.



Ova klju~na [emsi-pa{ina iz-java kojom se i zvani~no supro-stavio mladoturskom pokretu, posvojoj su{tini sadrì visoku svi-jest o ozbiljnosti nadolaze}e opa-snosti, koja je rezultat manjka-vosti unutarnjih reformi Osman-lijske Imperije, ~iji je on bio voj-nik. Njegov ovakav stav karak-terizira ~vrsta odlu~nost da senipo{to ne pogazi zakletva datapred osmanlijskim pravno-teore-tskim sustavom zasnovanom natemeljima [erijata. Ta }e vojni~-ka nepopustljivost i odlu~nost,takore}i tvrdoglavost, postepe-no stvoriti pogodan teren za nje-govu planiranu egzekuciju, a svezbog nespremnosti, nepokoleb-ljivosti i neposustajanja jednog,sultanu odanog i vjernog vojni-ka, da bezuvjetno kapitulira prednadolaze}im ja~anjem pokretaMladoturaka. Prihvatanje i afir-macija jednog partikularnog ide-ntiteta u nevi|enoj historijskojdrami, name}e nam se kao im-perativ, ali i èlja, da se nedovo-ljno obavije{tenoj javnosti pri-makne dugo potiskivana i ospo-ravana li~nost [emsi-pa{ina.

U toj se osmanlijskoj ra{o-monijadi [emsi-pa{a ne namje-rava su~eljavati sa bremenitompro{lo{}u, ve} je kao poslu{anvojnik usredsrije|en na svoju vo-jni~ku du`nost, ni malo se neosvr}u}i na sve izrazitiju centra-listi~ku tendenciju kojoj je sul-tan Abdulhamid II tokom svojevladavine teìo.

U njegovom zavi~ajnom Bi-{evu (zaseok Sinanovi}a Luke),osim uspomena i anegdota na[emsi-pa{ino doba, podsje}ajujedino kamena uzglavlja postav-ljena nad kaburom njegovih rodi-telja, oca Destana i majke Vas-vije - Valje.

Ta u kamenu urezana histori-ja sadrì sljede}e:3

HüvelbâkiBu mihmân hanede gâfil bu-

lunma Sakin terk etme rah-i müstakimi

Gelenler dâima gitmektedir yapcihanin yoktur asla bir mukimieydince hasili bekâyi rihletar'arlar daima kudsî seliminizami Yigirmi üçünci alayinmiralay-i izzetlû Semsi begînpederi merhûm Destan aga ibnIsmail aga ruhiçün fâtiha

Sene 1312.

Prepjev: On (Allah) je vje~an !Ne snebivaj se u ovoj musa-

firhaniput pravednih nipo{to ne na-

pu{taj, onih {to stalno dolaze i od-

lazeNa dunjaluku niko vje~an nije.Kad se primakne put ka vje~-

nostiuvijek si u predjelu dènets-

ke ljepote.Oficira dvadeset i tre}eg pu-

ka,~uvenog pukovnika [emsi-be-

ga, otac, umrli Destan-aga, sinIsmail-age, za njegovu du{u

(prou~i) Fatihu

Godine 1896/7.

Ah, min-el mevt-i Eyleme feleketen ümid vefaBî-vefadir kimseye vermez emanKendi halimde dururken kosmaRici emr-i eristi na-gehanEmr-i hakk-i vâki' olunca fani-

yye-iEyleyüb terk oldum akbiye-i

revan... isyanim ilahi afv edibMesakinim olsun heman gül-

zar-i huban

Prepjev: Ah, bolna smrti !Ne nadaj se nit' se predaj ne-

besimaNevjernima nema uto~i{taNe hitaj mjestu na kom' sto-

ji{K' mjestu odre|enja dospije-

va{ odjednomObjava o prolaznosti stiè iz-

nenadaNa~injena odijela odlaze}i os-

tavljam Oprost du{i nepokornoj Sve-

vi{nji ...Smjesta nek mi boravi{te u

divnom ruì~njaku (|ulba{~i) bu-de...4

Sl. 2. Ni{an nad kaburom Destana(Sulejmanovog) Fejzagi}a Bi{evca

Sl. 3. Ni{an [emsi-pa{ine majke Vasvije-Valje, rodom iz plemena Hot iz sela Sa{e (Tutin)

3. Slijede}i saznanje da je [emsi-pa{a pisao i pjesme, sa sigurno{}u moèmo tvrditi da je autor ovih dvaju tariha na me-zarima svojih roditelja.4. Ostatak natpisa nije mogu}e saznati jer je ugra|en u betonsku podlogu zbog neophodne restauracije.



[emsi pa{u karakterizira vite-{tvo, odlu~nost i iskrenost. Nje-govi sandà~ki vojnici su sa za-dovoljstvom govorili da je djelo-vao saglasno svojim obe}anji-ma. To {to nije imao potrebnogsluha za istoriju ni malo ne za~u-|uje, jer je kao dobar strateg iz-garao i sagorjeo u àru obavlja-nja svoje ~asne vojni~ke slu`be.

Metak potisnute mladoturs-ke aveti uperen u [emsi-pa{u5,dugo je bio pripreman, uprkos~injenici da su mladoturci smak-li tvrdoglavog vojnika, a ne poli-ti~ara. Odagnana istina o hrab-rom Bo{njaku koji nije prihvatioizdaju (kolaboraciju), ~itav prob-lem svodi na zaklju~ak, da }e[emsi-pa{a ostati upam}en kaozna~ajna historijska li~nost, jed-na od mnogobrojnih, koje nijerazumjelo vrijeme i koja katego-ri~ki odbija da bude mladoturskinajamnik. Ne moè se iz dana-{nje perspektive smatrati daovaj hrabri vojnik nije bio svjes-tan opasnosti koja nakon takvenepopustljivosti slijedi. Nije prih-vatao ni~ije ucjene, ponajmanjepristanak na anarhiju, mada jenjegova vojni~ka priroda i razumuvi|ao posljedice prekrajanja os-manlijskog geostrate{kog pros-tora, po kome je kao pravi vojniki borbeni strateg decenijama su-vereno krstario.

Ipak, otvorena prijetnja, kojusu na makedonskoj historijskojpozornici slale nevidljive unutar-nje reakcionarne snage predvo-|ene Resneli Nijazi-bejom, dopri-nosi da se [emsi-pa{a, kao stra-teg i generator tada postoje}egvojni~kog otpora, energi~no uklo-ni.

Nije bio dovoljno shva}en niu svom rodnom i zavi~ajnom Sa-ndàku, niti u vremenu u komeje egzistirao. Sada{nje generaci-je ipak njegovu historijsku ulogushvataju i doìvaljavaju u konte-kstu vremena kada se sve ovoodigralo. Njegov ga je ujedna~e-ni kriterijum prema svom naro-du, nagonio da nastoji izdejst-vovati, da se pojedina~ni zlo~ini

izdvoje od zajedni~kih, {to mno-gi njegovi zemljaci i sunarodnicinijesu najbolje razumjeli. Tako~vrst stav jednog pravdoljubivogvojskovo|e ima dugoro~ni histo-rijski zna~aj i permanentnu aktu-elnost.6

Danas je me|u mla|im [em-si-pa{inim sunarodnicima poja-~an interes za rasvjetljavanjemsvih va`nijih historijskih detalja ifaktografskih ~injenica, da bi sena taj na~in doprinijelo priblià-vanju pojedinosti iz ìvotne i vo-jni~ke pro{losti ove zna~ajne li~-nosti iz sandà~ke historije, jersu bar do sada njegov lik i slav-na pro{lo{t bili samo djelimi~nopoznati.

Prezentirana studija ne nudiodgovore na mnoga zamr{enaimperijalna pitanja, ali daje djeli-mi~no razja{njenje misterije o ~o-vjeku i vojskovo|i, vjerniku viso-kog vojni~kog i islamskog mora-la, koji nije najbolje razumio na-dolaze}u opasnost od fanati-ziranih pristalica mladoturskogpokreta, i koji je na po~etku XXvijeka do temelja uzdrmao Evro-pu. Pomenuta talasanja doprino-se da [emsi-pa{u historija stig-matizira kao odlu~nog, hrabrogi usamljenog sultanovog genera-la, koji ni jednog trenutka nije pri-hvatao alternativu; nasuprot na-rastaju}eg broja svojih neistomi-{ljenika i neprijatelja koje je po-nio zanos mladoturskog pokre-ta, i koji ih je sve vi{e navodioda se svo vrijeme mole Bogu daoru`je upereno u ovog nepodmi-tljivog osmanlijskog generala bu-de {to ubojitije i smrtonosnije.

II Mladoturski pokret i revolucija

Pokret "Ujedinjenje i napredak"(tur. Ittihad ve Terakki) je iniciranod strane naprednih intelektual-nih, vojnih i buròaskih snaga uOsmanlijskom Carstvu, sa nam-jerom da doprinese usposatav-ljanju ustavnog sistema u zem-lji. Pokret je nastao jo{ 1891.god. na inicijativu uglednog os-

manlijskog intelektualca Ali Riza-beja. Na kongesu odrànom u Pa-rizu (1907) organizacija je doni-jela odluku o po~etku oruàneborbe sa ciljem izvr{avanja kor-jenitih promjena u dràvnom us-trojstvu i socijalno-ekonomskomìvotu Osmanlijske Turske. U o~e-kivanju pobolj{anja poloàja, ovaje akcija bila podràna i od os-talih nemuslimanskih snaga car-stva bez izuzetka i nezavisno odvjerske pripadnosti. Predvodnicipokreta, popularni Mladoturci(tur. Jontürkler) sprovode}i paro-lu: Sloboda, pravda i jednakost(tur. Hürriyet, Adalet ve Müsa-vat) su, jula 1908. godine, izvr-{ili prevrat, koji je radikalno pro-mijenio politi~ku situaciju u zem-lji. Mladoturci su i ranije kao op-ozicija nastojali da me|u prista-licama koji su se masovno sliva-li u pokret, pridobiju {to vi{e ofi-cira. U cilju toga oni koriste pro-izvedeno i jako prisutno nezado-voljstvo u redovima osmanlijskevojske koja je sve teè podnosi-la dugotrajno vojnikovanje u naj-udaljenijim oblastima, daleko odsvog zavi~aja, uz neredovne pla-}e, pogor{anu ishranu i sve izra-ènije poniàvanje oficira sa ni-ìm ~inovima. Tako je neposre-dno prije izbijanja Mladoturskerevolucije u mnogim krajevimaprostrane Osmanlijske imperijeiskazivano nezadovoljstvo otvo-renom neposlu{no{}u. Tako sesve vi{e {irio uticaj mladoturakame|u oficirima i slu`benicima.Mladoturci su Albanskim i dru-gim pristalicama obe}avali {ta-mpu sa statijama i drugim pri-lozima na manjinskim jezicima.

Pripadnici Komiteta "Ujedi-njenje i napredak", su u predve-~erje Mladoturske revolucije ula-gali napor da privuku nezadovo-ljno stanovni{tvo ~vrsto ih uvje-ravaju}i da predstoji borba zamodernizaciiju i preure|enje Os-manlijske Turske, ostvarivanje na-cionalne ravnopravnosti i daljegdemokratskog razvoja svih obla-sti i podanika u imperiji.

Izbijanje Mladoturske revolu-

5. Ubio ga je ~ovjek iz neposredne pratnje, oficir Atif Fedai-Kam~il sa svojim pratiocima.

6. Prema svjedo~enju nekih njegovih nizama, koji su dosezali, ~ak i navi{a odlikovanja, [emsi-pa{a je neke od izgrednikau bi{evskom kraju koji su bili na zlom glasu htio da izru~i vlastima, ne bi li se sprala ljaga sa ostalih pravednih i po{tenihpodanika. Jednostavno, trebalo je izvr{iti predaju tih izgrednika; me|utim, preovladao je stav plemenskih prvaka da to netreba ~initi, pa su njihovi izgredi ponekad izmicali pravdi.



cije je u nekim dijelovima Make-donije otpo~elo pobunom u gar-nizonu u Resnu, pod vo|stvomvicemajora (II kolage), Nijazi-be-ja, koja se ubrzo pro{irila i nadruge dijelove priklju~ivanjem pre-ostalih garnizona i manjih vojnihjedinica, {to je pokazalo da je uarmijskim redovima bilo vi{e pri-stalica nego {to se o~ekivalo.Na raspisanim parlamentarnimizborima 1908. godine mogle suda u~estvuju samo one Osman-lije koji su poznavali osmanlijs-ko-turski jezik, i jedino one par-tije koje nisu imale nacionalnipredznak i karakter. Zbog togakandidate razli~itih provenijenci-ja u Imperiji nalazimo na razli~i-tim listama pojedinih partija, alije bilo i dosta neovisnih kandi-data.7

Turski histori~ar Ajkut Kansuiznosi podatak da je iz zapadneRumelije (Manastirski ili Bitolj-ski, Janinski i Kosovski vilajet) uOsmanlijski Parlament izabrano25 ili 26 poslanika. Me|u njimasu sa prostora Sandàka bili:Nedìb-beg Draga iz sela Drage(Tutin), kao kandidat parije "Je-dinstvo i napredak (Ittihad ve Te-rakki )" - za Skopski sandàk;Muhidin-beg iz Pravde i sporazu-ma (tur. Ahrar i I'tilaf) iz Novo-pazarskog sandàka; i Ali Vasif-beg ("Ahrar i Itilaf partija") iz Plje-valja (Ta{lidà ili Taslidà).8

Detroniziranje sultana Abdul-hamida (1876-1909) i usposta-va mladoturskog reìma nije do-nijelo velike promjene. To je pre-dstavljalo samo polupobjedu no-ve vlasti, ali je evropski kapitaldobio zna~ajne koncesije u Os-manlijskoj Turskoj. Sve ovo }epostepeno izazvati otvorene pro-teste i razo~aranje cjelokupnogstanovni{tva. Svoje }e nezado-voljstvo pokazati i oficiri turskevojske zahtijevaju}i da se 1912.godine raspusti parlament, {to

se jula iste godine i dogodilo. Sa-zrijevanje uslova za otpo~injanjerevolucije ubrzao je i razvoj me-|unarodne situacije.

Koriste}i izjave kompetentnogmladoturskog lidera Nijazi-beja,koji je dvije godine ilegalno radioza komitet i koji je i kasnije imao

vrlo va`nu ulogu me|u mladotu-rcima, austrijski je konzul Bohu-mil Para izvje{tavao da su glavnirazlozi za prijevremeno izbijanjepobune postojali u "Revalskomsusretu (09. juna 1908)" i poku-{ajima da se zaustave modifi-kacije i pro{irivanje reformskogprograma, kao i u okolnostimaulaska u trag mladoturskoj zav-jeri, zbog ~ega su majori Enver-bej i Nijazi-bej bili pozivani u Is-tanbul radi obezglavljenja i pres-jecanja mladoturskog pokreta.

III Spisi konzula Austro-Ugarske o [emsi-pa{i 9

Objavljivanjem ovih devet do-kumenata nastojimo pribliìti sa-znanja koja su austrijska diplo-matska slu`ba i njihovi predsta-vnici zabiljeìli tokom mladoturs-kog prevrata 1908. godine, kaoi ~injenice do kojih su razli~itimjavnim i tajnim diplomatskim i{pijunskim izvorima informisa-nja dolazili. Ponu|ena arhivskadokumentacija datira iz prvedecenije XX stolje}a i kao takvadoprinosi rasvjetljavanju uslova idoga|aja na prostoru, reforma-ma opsjednute, evropske Osma-nlijske Turske. Rije~ je o tajnojkorespondenciji u vidu izvje{tajai telegrama austro-ugarskih kon-zula u Skoplju, Manastiru (Bito-lju) i Solunu u kojima se nalazesvi najzna~ajniji podaci u vezi satragi~nim atentatom i smr}u ve-likog osmanlijskog generala, po-rijeklom Bo{njaka, [emsi-pa{eBi{evca.

S druge strane, ovi dokumen-ti obznanjuju podriva~ku politikui apetite velikih evropskih sila,pogotovu Austro-Ugarske i vla-daju}ih balkanskih dràvica, injihovih kontinuiranih poku{ajaza osvajanje preostalih balkan-skih dijelova Osmanlijske Impe-rije.

Sadràj dokumenata ukazujena sloènu i uveliko pogor{anupoliti~ku situaciju koja je vladalau svim dijelovima evropske Turs-ke, naro~ito u Makedoniji10. Pre-plitanje interesa velikih evropskihsila na Balkanu su vodili ka ne-izbje`noj krizi. Ovakvi su anahro-ni doga|aji podrivali i temelje dvi-ju multinacionalnih imperija: Os-manlijske Turske i Austro-Ugar-ske.

Nama su ponu|eni izvje{tajiaustrijskih diplomatskih preds-tavnika zna~ajni po svojoj aute-nti~nosti, informativnosti i djeli-

7. Osim velikog broja neovisnih kandidata, svoje je liste na izborima podnijelo 7 partija, i to samo one bez nacionalnog pred-znaka: Partija Jedinstva i Napredka; Liberalna Ahrar Partija; Osmanlijska Demokratska Partija; Partija Pravde i Sporazuma;Narodna Partija; Osmanlijska Socijalisti~ka Partija; Partija Pravde i Slobode.

8. Aykut Kansu, 1908 Devrimi, Istanbul 1995, 376-377;

9. Dokumenti su prona|eni u fondovima Politi~kog arhiva Haus-Hof-und Staatsarchiv u Be~u (Wien), Austrija (Berichte derK. u K. Konsulerämter) za 1908. godinu; isti su tematski i sadràjno sistematizirani u fasciklama 395, 396, 408, 409,410, 438 i 439. Saglasno datumu nastanka i isporuke, ovih nekoliko, rasporije|eno je hronolo{ki.

10. L. Lamu{, Petnadeset' godini balkanska istorija (1904-1918), Sofija, 1930, 30.

Sl. 4. Jedan od mladoturskih prvaka Resneli Nijazi-bej, najlju}i [emsi-pa{in du{manin



mi~noj nepristrasnosti.Oni pruàju mogu}nostboljeg sagledavanja st-varne situacije u Make-doniji, uz sijaset, tako-|er bitnih podataka isvedo~anstava o mla-doturcima, koji su u Bi-tolju 7. jula 1908. godi-ne izveli likvidaciju [e-msi-pa{e Bi{evca.

U dokumentima na-ziremo va`nije detalje uvezi sa su{tinom mla-doturskog pokreta i du-bljem pronicanju i razo-trkrivanju razloga, zna-~aja i rukovode}e dru-{tvene snage revolucijekoju je pripremila mla-da turska buròazije li-beralne orijentiranosti,èle}i da se istodobnodomogne nekoliko najva-`nijih ciljeva: da najpri-je otkloni postoje}e in-tervencije i mije{anje ve-likih sila u unutarnje po-slove Osmanlijskog ca-rstva; promijeni oblik dr-àvnog ure|enja uspo-stavom ustavnog parla-mentarnog sistema11 ikao najva`nije, da uzdi-gne i pro{iri turski naci-onalni osje}aj, popular-nu Turkofiliju (tur. Türklük, Türk-çulük).

Sve su evropske reformskesnage ru{enje apsolutisti~kogreìma i uvo|enje konstituante,uglavnom doìvjele, kao napre-dak demokratskih ideja i otvara-nje puta progresivnim snagamau tada vrlo ranjivoj Osmanlijskojdràvi.12

Diplomatska korespondenci-ja austrijskih konzula u Makedo-niji zna~ajna je sa svih aspekatapromatranja, usprkos tome, {toneki dokumenti sadrè iskazekoji su vi{e prognozerskog kara-ktera i ni u najmanjoj mjeri neodgovaraju objektivnom prikazi-vanju historijske stvarnosti u da-

tom momentu. Njihovu {iru va`-nost mjerimo i informacijama oza~etku muslimanske organiza-cije Dèmijet koja je u perioduizme|u 1919. i 1925. godineigrala va`nu ulogu u politi~komìvotu svih muslimana u neka-da{njoj Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca.

IV Sadràj dokumenata

Dokument br. 1

Bohumil Para, generalni kon-zul Austro-Ugarske u Solunu

Baronu Alojzu fon Erentalu,ministru vanjskih poslova Aust-ro-Ugarske

[ifrirani telegram br.9721

Solun, 06. juli 1908.

Danas }e popodnepristi}i divizionar [emsi-pa{a 13 sa oko 600 lju-di, da bi odmah nasta-vio za Manastir (Bi-tolj).14 On ima nalog zaugu{ivanje pobune kojaje izbila u Kosturu, gdjeje vicemajor Nijazi-efen-dija pobjegao iz garnizo-na sa dvojicom potporu-~nika i 200 vojnika, for-mirav{i od muslimans-kog stanovni{tva okol-nih sela jednu jedinicuod ukupno oko 800 li-ca, sa kojima je zagra-bio oru`je i municiju izrezervnih skaladi{ta.

Ovo isto {aljem uSolun pod brojem 7.

Para

Dokument br. 2

Bohumil Para, gene-ralni konzul Austro-Ugar-ske u Solunu

Baronu Aliizu fon Ere-ntalu, ministru vanjskih

poslova Austro-Ugarske.

Br. 117 Solun, 7. jula 1908.

Tajno

Plemeniti barone,

Dopunjuju}i moj ju~era{nji te-legram br. 915), imam ~ast oba-vijestiti Va{u Ekselenciju, da je[emsi-pa{a pristigao ovdje ju~epopodne u 3 sata. Prije predvi-|enog nastavka putovanja zaManastir (Bitolj), odre|enog u 5sati, on je sa èljezni~ke stani-ce, krenuo prema komandi kor-pusa na kratak razgovor sa ko-mandantom.

11. Vidjeti: Karl Ritter von Sax, Geschichte des Machtverfalles der Türkei, Wien 1908, 528-529.

12. Na po~etku XX stolje}a po~inje upotreba vrlo pogre{nog termina Otomansko Carstvo, izvu~enog iz francuskogrije~nika, a koje se odnosi na pogre{nu interpretaciju (~itanje) prisvojne imenice Osman-ski u Otmanski ili Otomanski.

13. U originalu dokumenta [emzi-pa{a.

14. U daljem tekstu Manastir, saglasno dokumentima i starom osmanlijskom nazivu Bitolj ili Bitola.

15. Rije~ je o dokumentu upu}enom baronu Erenatlu iz Soluna, 06. jula 1908. godine.

Sl. 5. [emsi-pa{ine ubice (desno, Atif Fedai-Kam~il sa pomaga~em)



Bio je od strane Porte snabd-jeven vanrednim ovla{}enjima uvezi najhitnijeg ugu{enja pobunekoja je izbila u Resenu (Ne u "Ke-sre" ili Kosturu, kako je javio do-u{nik, zbog neta~nog ~itanja im-ena i odgovaraju}eg mjesta, ko-je po turskom na~inu pisanja imaisti korijen kao i rije~ "Kesre").Tako|er, komanda korpusa jeovla{}ena, da ne ~eka odobre-nje Porte, kao {to je to dosad~inila, ve} da prema svojim proc-jenama izabere i koristi trupe po-trebne za ugu{ivanje pobune.

Najprije pomenuti vo|a, vice-major Tre}eg lova~kog bataljonaAhmed Nijazi-efendija, koji je u~e-stvovao u Mladoturskom pokre-tu, navodno, nedavno je dobio po-ziv iz Istanbula, ali je poku{aootvorenom pobunom da se izvu-~e iz te obaveze.

Sude}i prema broju i stilizaci-ji upu}enih telegrama ovda{njojkomandi korpusa, izgleda da jeslu~aj Ahmed Nijazije izazvao naPorti veliko zaprepa{}enje i za-bunu.

Zamjenik komandanta korpu-sa u Manastiru, Nazif-pa{a je te-legrafski obavijestio Istanbul (Ca-rigrad) i Solun da zbog progonapobunjenika smatra opasnimpozivanje trupa iz Manastira. Zato bi trebalo uzeti vojsku iz unu-tra{njosti Kosovskog i Soluns-kog vilajeta.

[emsi-pa{a je ovdje primionalog da iz Bitolja dovede dvakonji~ka eskadrona. U vojnim sekrugovima smatra nemogu}imsporazum izme|u Ahmed Nijazi-ja sa Albancima iz Janinskog vi-lajeta ili pak sa bugarskim ~eta-ma.

Isto javljam i u Istanbulu podbrojem 114, sa kopijom carsko-kraljevske Civilne agencije podbrojem 164.

Primite, Va{a ekselencijo, iz-raze mog najdubljeg po{tovanja.

Para

Dokument br. 3

Posfai, austro-ugarski konzulu Manastiru

Baronu Aloizu fon Erentalu,

ministru vanjskih poslova Aust-ro-Ugarske

[ifrirani telegram br. 8060 Manastir, 7. juli 1908.

Ove je no}i [emsi-pa{a sadva bataljona pristigao iz Mitro-vice i ~eka nare|enje iz Istan-bula (Carigrada).

Isto {aljem u Carigrad pod br.13 i u Solun pod brojem 26.

Posfai

Dokument br. 4

Posfai, austro-ugarski konzulu Bitolju

Baronu Aloizu fon Erentalu,ministru vanjskih poslova Aust-ro-Ugarske

[ifrirani telegram br. 8444 Manastir, 7. juli 1908.

Upravo je od strane vi{e ne-poznatih lica u uniformi ubijen[emsi-pa{a, u trenutku kada jehtio iz telegrafskog ureda krenu-ti za Resen. Ima nekoliko mrtvihi ranjenih. Atentatori su pobjeg-li. Izgleda da njegovi bataljoni ni-su spremni za polazak u okr{ajsa ustanicima.

Potpukovnik Saladin-bej, majorHasan-bej i dvojica a|utanata zon-ske komande su ve} pobjegli.

Velika uzbuna. Vlada izgledapotpuno nemo}na, simpatije pre-ma mladoturcima se pove}avaju.

Ju~era{nji izvje{taj otpreme-ljen.

Isto {aljem u Carigrad podbrojem 14 i u Solun pod brojem27.

Posfai

Dokument br. 5

Bohumil Para, generani kon-zul Austro-Ugarske u Solunu

Baronu Aliizu fon Erentalu,ministru vanjskih poslova Aust-ro-Ugarske

Broj 119Solun, 8. jula 1908.Povjerljivo

Plemeniti barone,

Vijest o ubistvu [emsi-pa{eoko 14 i 30 h16 popodne (7 h poturskom vremenu), prispjela jeovdje sino} u 8 sati. Samo sejo{ uvijek nije znalo gdje, da lise u Manastiru ili Resenu dogo-dio tragi~ni kraj ovog dobrog bo-rca, ~ija je bezuslovna vrijednostkod Sultana bila isprobana usvim kriti~nim trenucima.

Na osnovu izvje{taja koji samdobio od komandira korpusa Ib-rahim-pa{e, atentat je izvr{enjo{ u Manastiru. U trenutku ka-da je [emsi-pa{a, koji je u 6 sa-ti po turskom vremenu bio pris-tigao u Manastir, poslije kra}egboravka htio je nastaviti put zaResen, - obavje{tavaju}i Portu osvojim dispozicijama, u pratnji zo-nskog komandanta u Manasti-ru, brigadnog generala OsmanHidajet-pa{e, napustio je teleg-raf sa namjerom da se popne usvoju ko~iju da bi otputovao pre-ma Resnu, - bile su ispaljena trirevolverska metka, koji su [em-si-pa{u na mjesto usmrtili.

Sve dosadanje potrage zaubicom ostale su bezuspje{ne.Zamjenik komandanta korpusa,Nazif-pa{a smatra u svom izvje-{taju komandi korpusa, da jeatentator vjerovatno bio jedanod oficira koji pripadaju Mlado-turskom komitetu.

Sultan je danas svoje sau~e-{}e izrazio komandantu korpusai istodobno nedavno u Istanbu-lu postavio pozvanog i za mu{irapostavljenog zonskog komanda-nta u Skoplju Osman-pa{u za ru-kovodioca akcije protiv pobunje-nih trupa, umjesto ubijenog [e-msi-pa{e.

Pristizanje Osman-pa{e se o~-ekuje svakoga ~asa. Ve} pome-nuti Nazif-pa{a u svom izvje{tajuopisuje polo`aj kao vrlo ozbiljan;na dan dolaska [emsi-pa{e uManastir, pobunjenicima su sepriklonili i komandir kombinira-nog puka za progon ~eta, gene-ral{tabni pukovnik Selaeddin-bej,kao i prema general{tabnom od-jeljenju korpusa u Manastiru do-dijeljenog majora Hasan-beja.^ak i iz Soluna pre 14 dana

16. U originalu pi{e: u dva i po popodne.



i{~ezli general{tabni major Enver-bej se pridruìo pobunjenicima.

Danas sam razgovarao sa ge-neralnim sekretarom Kosovskogvilajeta Mazhar-bejom, koji se ov-dje vratio u jedno inspekcijskoputovanje u Prilep.

Opisivao mi je svoje sakuplje-ne utiske za vrijeme putaovanjai rekao da je mladoturski pokretu Manastirskom vilajetu vrlo oz-biljna stvar. Nedavno se u Ma-nastiru pojavila revolucionarnaproklamacija, koja je bila zapli-jenjena od strane vlasti, a kojaje pod parolom "Sloboda i jed-nakosat svih gra|ana" najavilapreokret i rat protiv sada{njegna~ina upravljanja.

Tursko stanovni{tvo je za ovajpokret vrlo lako pridobiveno, jersu dosada{nje reforme garanti-rale samo za{titu hri{}ana, doksu muslimani koji ipak ~ine ve}i-nski broj ìtelja Carstva, refor-mama bili tretirani kao drugo-razredni.

Mladoturski pokret danas in-sistira na ponovnom obnavljanjususpendiranog ustava i ima mn-ogo izgleda da Sultan, s obziromna trenutnu vrlo te{ku krizu, bu-de prinu|en na priznavanje ovogpostulata.17

Dobio sam od mog vojnog do-u{nika informaciju da je pokretu armiji poprimio ogromne dime-nzije i da se ve} sada lako moèra~unati sa brojem od 30 000lica.

Najve}e nezadovoljstvo vladazbog beskrupuloznog tretiranjavojnika i oficira od strane Portei vojne uprave. Dok vojnici i niìoficiri oskudevaju, ne dobijaju}ini njihovu svakodnevnu pla}u, ge-neralitet i visoke civilne pa{e do-bijaju besmisleno visoke pla}e.

Na sasvim grub na~in se ig-nori{e i sam zakon o vojnom ro-ku i umjesto 3 godine, kao {toje predvi|eno zakonom, ljudi os-taju pod zastavama ~ak i 5-6 go-

dina, ~ime se pravilnije, odre|e-nim ljudima, pa i ~itavim porodi-cama, uni{tava egzistencija.

Pokret nije uperen protiv hri{-}anskog stanovni{tva, naprotiv,teì se jedinstvenom napretkusvih dru{tvenih slojeva.

Porta je obavije{tena i o po-buni nastaloj u Smirnjanskom vi-lajetu, daju}i najstroìja nare|e-nja, kako tamo{njem General-nom guverneru, tako i vojnomkomandantu.

Pomenuti moj dou{nik ra~u-na da }e i misija mu{ir18 Osman-pa{e propasti, jer u ovda{njimoficirskim krugovima ne postojipuno povjerenje u sigurnost tru-pa koje su pomenutom mu{irustavljene na raspolaganje radiizvr{enja njegovog zadatka. Ka-ko je odred pod rukovodstvomvicemajora Nijazi-beja, premje{-ten zbog njegove nesigurnosti izManastira u Janinu dezertirao posvom pristizanju u Resnu, mo-gu}e je i otkazivanje poslu{nostiod strane trupa odre|enih zaprogon pobunjenih.

Poloàj sve tri provincije sesmatra vrlo ozbiljnim. Nije dovo-ljno {to vlada do sada nije mog-la da se suprotstavi trostrukim(bugarskim, srpskim i gra~kim)~etni~kim pokretima, kao i navi-ranju Albanaca u prizrenskomkraju, ve} je sada po~ela da ot-kazuje i armija, o ~ijem se str-pljenju grije{ilo godinama i kojaje predstavljala jedinstveno sre-dstvo za uni{tenje ~eta.

Zbog toga neme nedostatkaodre|enih posmatra~a, koji izlaziz sada{nje krize vide samo ume|unarodnoj okupaciji zemlje.

Tako|er, izvje{taj {aljem u Is-tanbul pod brojem 116, sa kopi-jom do carsko-kraljevske agen-cije pod brojem 166.

Va{a Ekselencijo, primite iz-raze mog najdubljeg po{tovanja.

Para

Dokument br. 6

Posfai, austro-ugarski konzulu Bitolju

Baronu Aloizu fon Erentalu,ministru vanjskih poslovaAustro-Ugarske

Broj 43 Manastir, 8. jula 1908.

Plemeniti barone

U obja{njenju mojih telegra-ma od 7 ovog mjeseca, broj 13i 14 19, slobodan sam Vas obavi-jestiti o sljede}em:

U no}i 6. naspram 7. pristi-gao je ovdje [emsi-pa{a sa dvabataljona iz Mitrovice. Oni susmje{teni van grada, na putuResen Ohrid.

[emsi-pa{a sa 20 do 30-takalbanskih ba{ibozuka 20 koje jepoveo sa sobom kao neku vrs-tu tjelesne garde, do telegrafa,da bi otud ~ekao nare|enja izIstanbula. Kad ih je primio, okodva sahata popodne, htio je dase popne u jedna kola, da bi sevratio svojim trupama i da sanjima krene prema Resnu protivpobunjenika, koji su navodno na-predovali iz pravca Ohrida i po-bunili sela u toj kazi. U tom jetrenutku ubiven od jednog ofici-ra koji se pojavio sa trojicom voj-nika. Hici su ranili i nekolicinutamo slu~ajno prisutnih lica. Uprvom trenutku je bilo re~eno dasu od hitaca kao `rtve pala ne-koliko lica, ali to nije bilo ta~no.

U gradu su ra{ireni najrazli-~itiji glasovi i preterivanja i vladaop{ta panika.

Potjera za atentatorom je os-tala bez uspjeha; pri tom je pri-jetila izvjesna opasnost od stra-ne divljih ba{ibozuka, pristalicaubijenog 21, koji su bili jedini kojisu ozbiljno preduzeli potjeru, dokje vojska i policija ostala sasvimravnodu{na.

Ba{ibozuci su, za svu sre}u,

17. Iz ovog teksta se jasno ogleda sva pretencioznost i nasrtaj vanjskopoliti~kih slu`bi, a sa time i austro-ugarske, na{to ve}e podrivanje osmanlijskog dràvno-pravnog i teritorijalnog sustava.

18. Tur. müsir 1. obavje{tajac, 2. mar{al

19. Misli se na gorenavedene dokumente pod brojem 3 i 4.

20. Nema mjesta ovako tendencioznim stavovima, jer se radi o regularno regrutiranim vojnim snagama Osmanlijske Im-perije. Konzul Posfai sve ovo vidi pristrasno, iz svog ugla, zauzimaju}i stranu, i bez ikakvih simpatija prema muslimanima.Obzirom da je korespondencija privatna, i tajna, sve je donekle razumljivo. Sa sigurno{}u moèmo re}i da su odrede [emsi-pa{ine sa~injavali, osim Turaka, Albanaca i drugih, veliki broj Bo{njaka iz svih krajeva Sandàka: Roàjci, Pe{terci i Kla-dni~ani. (Prema kazivanju Husa Daglara iz Ursula, Sjenica i Hamida Avdovi}a iz Kame{nice, Sjenica.)



ve} danas na njihov zahtjev i podpratnjom, vra}eni preko Ki~evau svoj kraj, ka \akovici ili Mitro-vici.

Oba bataljona, kojima je [e-msi-pa{a rekao da je rije~ o jed-nom potezu protivu bugarskih igr~kih ~eta, ve} sada ne èle dadalje nastupaju protivu svoje mu-slimanske bra}e.

U ovom je trenutku telegrafs-kim putem preba~ena komandaistih na zeta [emsi-pa{e, Rifat-beja22.

Taj, do sada major u reformi-ranoj àndarmeriji, unaprije|enje prije tri dana u potpukovnika,a danas je pukovnik.

Njega su rapidna unapre|i-vanja vi{e ispunila strahom ne-go rado{}u zbog njegovog novogzadatka da ide protivu resens-kih ustanika. Sasvim je sumnji-vo da li }e on sada izvr{iti taj

zadatak.Bataljoni, koji su prije nekoli-

ko dana pod rukovodstvom ge-neralmajora Hadì Nazmi-pa{ekrenuli za Resen, odbijaju da na-preduju iz tog mjesta dalje pro-tivu svoje ustani~ke bra}e pooru`ju. S' obzirom na nemogu}-nost preuzimanja bilo kakvih mje-ra, Hadì Nazmi-pa{a je navod-no podnio molbu za ostavkom.

Jo{ prije nekoliko nedjelja pu-kovnik i mjesni komandant Ma-nastira, to je bio onaj, {to je,

iako je i li~no pripadao mladotur-cima, nedavno u Istanbulu, izdaosvoje drugove i zbog toga je bio~ak i unaprije|en.

Ta je izdaja ubrzala izbijanjepokreta, predvi|enog ~ak za se-ptembar.

I muftija jednog artiljerijskogpuka i kajmekam Prilepa su op-tuèni za izdaju i nalaze se navo-

dno, kao i Hadì Nazmi-pa{a, naproskripcionu listu mladoturaka.

Gore navedeni muftija se pri-druìo komandi III armijskog ko-rpusa, koji je danas krenuo pre-ma Solunu.

Sa komandom korpusa, za ~i-je je premje{tanje odgovoran Ha-mdi-pa{a (telegram o ovog mje-seca broj 12), oti{lo je oko 86oficira i vojnih slu`benika odav-de iz Soluna. Petorica od njih (~uosam za jednog majoru, dvojicukapetana i dvojica poru~nika) supobjegla u toku minule no}i.Osim ovih i ve} javljenih dezer-tiranja oficira, i{~ezavaju i brojnidrugi ljudi u gradu, da bi se pri-druìli ustanku.

U hri{}anskom naselju, kojevi{e ne vjeruje mladoturskim ob-e}anjima, vlada velika nervoza iuzbu|enje, tako {to se svi du}a-ni, ~esto puta sasvim bez razlo-ga zatvaraju i poslije kra}eg vre-mena ponovo otvaraju.

Slobodan sam da i dalje pre-nesem vijest, koja ba{ i ne zvu~ivrlo nevjerovatno, da je raznimteroristi~kim komitetima pod o{-trim prijetnjama od maladotura-ka bilo nare|eno, da svuda o~u-vaju mir i ne ubijaju ljude.

Ba{ sam sada doznao da jesino} pristigao i tre}i bataljon izMitrovice, da bi se pridruìo dru-goj dvojici, kojima je komando-vao [emsi-pa{a.

Isti izvje{taj {aljem u Istan-bul pod brojem 37 i Civilnoj age-nciji pod brojem 54.

Va{a Ekselencijo, primite iz-raze mog najdubljeg po{tovanja.

Posfai

Dokument br. 7

Rapaport, konzul Austo-Ugar-ske u Skoplju

Baronu Alojzu fon Erentalu mi-nistru vanjskih poslova Austro-Ugarske

[ifrirani telegram br. 8763Skoplje, 9. jula 1908.

Vojni pomo}nik moli dostavlja-

21. Ranije smo pisali o velikom ugledu i popularnosti koji je [emsi-pa{a uìvao me|u svojom vojskom, naro~ito prisut-nim Bo{njacima, uprkos svojoj karakteristi~noj vojni~koj strogo}i i osionosti.

22. Mogu}e je pretpostavljati da je Rifat-bej tako|er iz roàjskog, ili nekog drugog kraja u Sandàku, {to zahtijeva dopun-ska istraìvanja.

Otomanska imperija 1798-1923.



nje slede}eg njegovim sopstve-nim klju~em {ifriranog telegramacarsko-kraljevskom Ministarstvurata:

"Prema prili~no uvjerljivim vi-jestima ubijen je od jednog ofici-ra 7. jula u Manastiru, divizijskigeneral [emsi-pa{a, tamo upu-}en radi ugu{enja vojne pobune.

Dijelovi pobunjene trupe na-vodno su napu{tile grad da bise u okolini sastale sa alban-skim ~etama.

Nezadovoljni Albanci, navod-no nekoliko hiljada, okupljaju sekod Ferizovi}a23, na pruzi premaMitrovici. @andarmerijski pukov-nik Galib se radi pregovora tamouputio 8-og ovog mjeseca."

Rapaport

Dokument br. 8

Bohumil Para, generani kon-zul Austro-Ugarske u Solunu

Baronu Aliizu fon Erentalu, mi-nistru vanjskih poslova Austro-Ugarske

Broj 121Solun, 10. jula 1908.

Povjerljivo

Plemeniti barone,

Prema jednom izvje{taju dos-tavljenom komandi korpusa, live(sandàka), Hadì Nazmi-pa{a jekrenuo sa {est bataljona u pra-vcu Resna, radi gonjenja ustani-~kog odreda Nijazi-efendije. Bu-du}i da ustanike nije na{ao uResnu, nastavio je potjeru u pra-

vcima koje mu ozna~avaju izvi-|a~i.

Sino} je stigao na mjestu ubi-jenog [emsi-pa{e, mu{ir Osman-pa{e, koji je optere}en akcijomprotiv izbijenog pokreta u oblastiManastira; on danas ima razgo-vore kako sa komandantom kor-pusa, tako i sa generalnim in-spektorom Hilmi-pa{om.

O~ekuje se da sutra po|e uManastir.

Komanda korpusa je 8-og ovogmjeseca od Porte dobila teleg-ram sa nare|enjem da svim ras-poloìvim sredstvima pomagneu ugu{ivanju armijske pobune. Ko-mandant korpusa je je tako|erdobio nare|enje da oficirskomkoru prenese sultanove pozdra-ve.

U cilju izvr{enja ovog nare|e-nja, prvi divizijski generali Rahmii [ukri, posjetili su sino} sve ka-sarne smje{tene u Solunu, gdjesu okupljenim oficirima prenijelinare|enje, daju}i istovremeno of-icirima odre|ene savjete.

Uhap{eni artiljerijski poru~nikHidajet efendija, optuèn za ate-ntat nad mjesnim komandantomNazim-bejom, ju~e je oslobo|enzbog nedostatka dokaza.

Isto javljam u Istanbul podbrojem 118, sa kopijom carsko-kraljevskoj Civilnoj agenciji podbrojem 169.

Va{a Ekselencijo, primite izra-ze mog najdubljeg po{tovanja.

Para

Dokument br. 9

Posfai, generalni konzul Aust-ro-Ugarske u Manastiru

Baronu Aliizu fon Erentalu, mi-nistru vanjskih poslova Austro-Ugarske

Broj 45Manastir, 14. jula 1908.

Plemeniti barone,

Otkada je prije nekoliko dana[emsi-pa{a uklonjen, ka`njen jeod mladoturaka i muftije smr}uu Solunu, {to sam pomenuo umom izvje{taju br. 43 od 8-ogovog mjeseca.

Ali su u ovom slu~aju bili po-{te|eni mnogi drugi ugroèni iizgleda da su oni u najve}embroju i pristupili Organizaciji i po-loìli od nje traènu zakletvu. Saizuzetkom malog broja - naj~e{-}e nedostojnih bilo kakvog pov-jerenja i na lo{em glasu, ~ije sumolbe odbijene - svi su oficiri icivilni slu`benici pridobiveni zapriklju~enje mladoturskom pok-retu. To ne vaì samo za Mana-stir, ve} i za najve}i broj provin-cijskih centara.

Vojska, bez izuzetka, slu{asvoje oficire.

Napu{tanje najavljenih zlo~i-na je u po~etku bitno doprinijelotome da se potvrde izjavljenaop{ta obe}anja mladoturskogkomiteta, da uop{te nije imaonikakve tu|e, odnosno neprija-teljske tendencije protivu hri{}a-na. Stanovni{tvo sada u relati-vnom miru o~ekuje dalji razvojsituacije.

@elje i poplake mladoturskepartije su bile u pismenoj formipredate valiji istoga dana kadaje bilo obavljeno plakatiranje mla-doturskog manifesta, obavije{te-no pod brojem 42, od 6-og ovogmjeseca. Plakat je predstavljaokopiju dopisa Valiji, a njegov pri-jevod slobodan sam Vam dosta-viti u prilogu broj 1.

Ju~e su popodne kod menedo{li, kao i kod ostalih konzula,dvojica ovda{njih advokata kaoposlanici Mladoturskog komite-ta i predali mi jedan memoran-dum sa ciljem obavje{tavanja ca-rske i kraljevske vlade.

23. Ovo je izvorno ime grada koji su nakon izgradnje pruge Skoplje-Mitrovica, poslije 1878. godine osnovali muhadìriiz svih krajeva Bosne i Hecegovine, Srbije i dijelova Bugarske. Grad je u vrijeme Kraljevine Srbije (ta~nije, 1914) preimeno-van u Uro{evac, navodno prema nekoj staroj srpskoj legendi.

[emsi-pa{u historija stigmatizira kao odlu~nog, hrabrog iusamljenog sultanovog generala, koji ni jednog trenutka nijeprihvatao alternativu; nasuprot narastaju}eg broja svojih ne-istomi{ljenika i neprijatelja koje je ponio zanos mladoturs-kog pokreta, i koji ih je sve vi{e navodio da se svo vrijememole Bogu da oru`je upereno u ovog nepodmitljivog osman-lijskog generala bude {to ubojitije i smrtonosnije.

[emsi-pa{a }e ostati upam}en kao zna~ajna historijskali~nost, jedna od mnogobrojnih, koje nije razumjelo vrijemei koja kategori~ki odbija da bude mladoturski najamnik.



Primjetno je da su ti poslani-ci u svom obilasku konzulata bilipridruèni sa ~etiri oficira, kojisu ih ~ekali ispred konzulata.

Svi su bili upoznati sa ovimpostupkom, ali ni jedna vlast ni-je pomi{ljala o nekakvoj protiv-mjeri.

Original memoranduma podbr. 40 sam odmah dostavio gos-podinu grofu Palavi~iniju i imam~ast da Va{oj Ekselenciji u prilo-gu dostavim jedan prepis istoga(prilog II).

Pomenuti su me delegati za-molili da ovda{njem Generalnomguverneru istaknem da je obimpokreta mnogo ve}i i snaga Or-ganizacije daleko zna~ajnija ne-go {to to prikazuju njegovi izvje-{taji u Carigradu.

Oni su me dalje uvjeravali danije bilo ni najmanjeg razloga zaugroènost hri{}anskog stanov-ni{tva i stranih podanika, napro-tiv, komitet je rije{io da najstro-è kazni svako naru{avanje mi-ra, kao i da najenergi~nije istupiprotivu ~etni{tva i rovarenja te-roristi~ke propagande, koja seuti~e iz inozemstva.

Iz njihovih se rije~i moglo ra-zumjeti da njima nije bilo da up-ozore Valiju preko mene, ve} dase carskoj i kraljevskoj vlasti do-kaè da pokret nije bio lokalnogkarakterta.

Prije nekoliko dana je ovdjepristigli artiljerijski inspektor Tre-}eg armijskog korpusa, [ukri-pa-{a odrào govor u kasarni isp-red okupljenih oficira, u kom jekao poruku Sultana izrazio apelza povratak reda i mira.

Odgovorio mu je jedan od ofi-cira, navode}i kao primjer odv-ratne situacije koje je svojedob-no doìvio u Jemenu, kada je zagodinu slu`be dobio samo je-dnomjese}nu pla}u, a u dronjci-ma odjeveni vojnici nisi imali {tajesti, istakav{i i lo{ odnos sjaj-no pla}enih oficira. Navodno muje [ukri-pa{a odgovorio da priz-naje kako njegova pla}a nije bilasrazmerna njegovom poslu. Us-koro je uvideo bezpredmetnostsvojih nastojanja i za}utao.

Sljede}e se jutro, tj. prekju~e,iznenada vratio u Solun. Razlogza to je navodno prijete}i pozivkomiteta.

Iste je ve~eri pristigao Mu{irOsman-pa{a, zaduèn vanred-nim ovla{}enjem za Manastir.

Od te osobe, ~iji se premje{-taj pripisuje njegovom odbijanjuda se energi~no suprotstavi mla-dotirskim oficirima, o~ekuju dauspje{no pregovara sa ustanici-ma.

Sa njim je pristiglo i pet ofici-ra, od kojih su trojica mladoturcii 25 tajna istanbulska policija.

Dezertiranje oficira, koji su uzadnje vrijeme vrijeme bili na dn-evnom redu, zasad jenjava. Ni-kom se spre~ava da se javnoopredijeli.

Pri~alo se prije nekoliko danada je Sultan ponudio vo|amaoficira, dezorijentiranim {tab-skim oficirima Enver-bej, Selae-din-beju i Hasan-beju pra{tanje iunaprije|enje u sandàku. Ofici-ri su odbili i odgovorili da zahti-jevaju samo pravedan postupakprema svima i okon~anje sada{-njeg lo{eg stanja za dobro do-movine.

Na dan polaska komandekorpusa, velik broj muslimana jeodrào sastanak u jednoj dà-miji traè}i od Sultana povratakkomande korpusa, ~ije je prisus-tvo bilo i od materijalnog zna~a-ja za Manastir.

Bilo im je re~eno da njihovamolba ispunjena i da }e se ko-manda korpusa vratiti uskoro.

U Resnu je za sada stacioni-rano oko 4 000 vojnika pod ru-kovodstvom Hadì Nazmi-pa{e iRifat-beja. Prvi, koji nije smio danapusti svoju ku}u, je navodnopremje{ten u Skoplje i trebalo bida uskoro tamo otputuje prekoKi~eva.

Po svemu izgleda, da vojskane}e mo}i da se pokrene protivustanika, ~ak ni tada, kada bise za to na{ao makar i jedanodlu~an komandant.

U Resenu, Ohridu, Debru i Ki-~evu, kao i u okolnim selima, svisu - i vojska, i slu`benici, i skorocijelo stanovni{tvo, - pridobiveniza mladoturski pokret.

U Ohridu se muslimanskomstanovni{tvu otvoreno dijeli oru`-je iz skladi{ta, dok se se prijate-ljski raspoloènom hri{}anskomstanovni{tvu, za sada obe}avaoru`je u slu~aju potrebe.

Muslimanski seljaci ve} sadakomitetu daju svoj doprinos, dokse to pitanje jo{ uvijek ne pos-tavlja hri{}anskom stanovni{tvui za sada se uglavnom radi napridobijanju odre|ene hri{}anskepropagande.

Od ovih zadnjih, najvi{e sera~una sa bugarskom organiza-cijom, ~ije je pridobijanje dalekonajteè, ali ipak, izgleda ve}obezbije|ena.

Slobodan sam da Va{oj Ekse-lenciji u prilog dostavim prijevo-de nekoliko apela, upu}enih vla-stima u Ohridu i bugarskom i mu-slimanskom stanovni{tvu. Izgle-da da su oni pogodni, da bardonekle objasne stanje tih kraje-va pod neposrednim uticajem vi-cemajora Nijazije i njegove dru-ìne, narasle na ve} pet stotinalica.

U Manastiru se ve} danimaprimje}uju ìvi pokreti vojnika uodsustvu, kao i regruta. Oba sudebarska bataljona, godi{ta1320-tog dobila odsustvo.

Glasine o predstoje}em dola-sku 28 bataljona iz Male Azije(jedna divizija iz Ajdina, jednabrigada iz Jozgata, jedan puk izKaramana) jo{ uvijek ne mogubiti provjerene; i dana{nje tele-grafsko najavljivanje i uskoro za-tim izvr{ena odjava dvaju vojnihvozova, ne dopu{taju nikakav za-klju~ak o njihovoj pouzdanosti.

Postavljene vojne straè u vi-lajetu, po svemu sude}i i{~eza-vaju. Nemogu}e je ustanoviti da-li se vra}aju svojim jedinicamaili pak oni idu po selima radi {i-renja mladoturske ideje.

Fakat je, da od oko 600 voj-nika koji su do prije nedjelju ~u-vali èljezni~ku liniju Manastir-Va-landovo (manastirska sekcija),na straì bilo svega ~etrdeset.

I Avdì bataljon koji je odavdebio premje{ten u Janinu, a kojije u Resnu odbio da nastavi put,krenuo je sada navodno za Ja-ninu da bi pomogao mladotur-skom pokretu.

Isti izvje{taj {aljem u Istan-bul pod brojem 41 i Civilnoj age-nciji pod br. 56.

Va{a Ekselencijo primite izra-ze moje najdublje po~asti.

Posfai



vim Potomcima bogova, teme-ljna su opsesija, implicite na-metnuta u prologomeni, kojuautor ove predivne knjige po~i-nje retori~kim pitanjem: Za{toje bila nu`na Atlantida? Njomenas uvodi u tajni lavirint svojemagi~ne naracije, ujedna~enemetodolo{kim postupcima svo-jstvenim jedino Platonu, i odgo-netanjem velikog historijskoj mi-ta o Atlantidi, kao alegoriji, po-mo}u koje veliki anti~ki filozof"ilustrira svoj stav u odnosu naklju~ne probleme najve}e mi-sterije historije ~ovje~anstva:postojanja filozofije!"

Nestanak Atlantide i njenearhitekture, za autora, nije po-tonu}e i najva`nijeg kvalitetate civilizacije, kada se zna daje u strasti nekih preìvjelih br-odolomnika, njihovoj memoriji isposobnostima, "ostao spa{enfilozofski um!": "Od tada je, je-dinstveni ~uvar istine o boàn-skom porijeklu ljudi, postao fi-lozof! Dok svi ostali imaju po-sla sa nekim dijelom ìvota,samo filozof motri cjelinu! Dabude{ filozof nije profesija. âkni vokacija. Filozof je stanje.Kamen temeljac sviju ne{ta.Da si filozof, zna~i, da na svo-jim ple}ima postavi{ cijeli uni-verzum, da postane{ njegovasvijest, da se o svim bi}ima pi-

ta{, i o ne{tima o kojima se onasama nikad ne bi pitala; bezfilozofa probu|enog u sebi, ni-{ta ne bi ni znalo o sebi! Prviput otkad se nad potonulomAtlantidom Okean zatvorio, ni-jemost svijeta prekinula je ra-zumna rije~ Filozofa; ra|anjeprve misli bio je tren u kome jero|en prvi filozof!

Knjige profesora Muhi}a, ~i-je znansvene rezultate doìvlja-vamo kao paradigmu vladaju}ekulturne klime, danas su diona{eg duhovnog metabolizma:"Neuspjeh svih nastojanja dase filozofske koncepcije kauza-lno izvedu kao nu`na posljedi-ca odre|enih socijalnih uvjeta,jasno potvr|uje da je cilj kon-cepcije o autoreferentnosti kul-ture, odnosno njene autokrea-cije, iz temelja pogre{na. Pla-ton je ovo jasno uvidjeo. Zatoje obja{njenje fundirao na eks-tra-referentnom modelu, pravil-nije, na predivnoj alegoriji o At-lantidi, kontinentu koji je poto-nuo, ali sa koga su ìvi ostalijedino rijetki predstavnici soja,isklju~iv i darovani, soj filozofa,potomaka bogova!"

Klju~nu raspravu kojom po-stiè primarnu snagu ove svojestru~ne filozofske poslastice,profesor Muhi} apostrofira su-{tinskim pitanjem o Primordija-

PRIKAZ

Potomci bogova 1 - (Potomci na bogovite) Pi{e: Mr. Redèp [krijeljFerid Muhi}. "Tabernakul", Skopje, 2006.

I Bog stvori filozofa"Pjesnici se ra|aju, govornici postaju. (Nascuntur poetae, oratores fiunt.)"

Ciceron

Ne moè svako biti FeridMuhi}! Ni tako dobar profesor,niti prijatelj, niti u~enjak, na~ijim predavanjima ex catedraprisustvuju i studenti kojimanije potreban njegov paraf uindeksu.

Kulturnoj javnosti veliku iiskrenu radost pri~injava poja-va i vratoloman uspjeh njegovenedavno objavljene knjige (ma-kedonski jezik), prve, iz kapital-nog projekta (pentalogije) pose-bno inspirativnog naslova Po-tomci bogova1. Sude}i na os-novu dosada{njih stvarala~kihrezultata, jednog od najpozna-tijih evropskih filozofa, pjesni-ka, antropologa, esejista i hu-manista, zastupljenog u filozof-skim i knjièvnim antologijamaSAD, Velike Britanije, Francus-ke, Njema~ke, Austrije, Malezi-je, Turske, Italije, neponovljivogFerida Muhi}a, ova dragocjenastudija autora, nesumnjivo,svrstava u tijesni krug, danas,neprevazilaznih poznavaoca fi-lozofije i njoj prate}ih znanstve-nih disciplina.

Specifi~nu-Feridovsku kultu-ru naracije, stil i terminologijuobra}anja heterogenom ~itala-{tvu, autor fundira na svom za-ma{nom poliglotskom potenci-jalu, a svakako i metafori~nommetodolo{kom pristupu, prije-m~ivom, ~ak i razumu obi~nog~ovjeka.

Nenadma{na avantura duhai znanstvena akribija u Muhi}e-

1. Dr. Ferid Muhi} je profesor suvremene filozofije, filozofske antropologije, filozofije religije, filozofije politike, sociolo-gije, socijalne teorije, estetike, logike i hermeneutike na Univerzitetu "Sv. Kiril i Metodij" u Skoplju. Znanstvenoj javnosti ivjernom ~itala{tvu je poznat po impozantnoj bibliografskoj kreaciji na makedonskom, bosanskom, srpskom, poljskom, eng-leskom, albanskom, njema~kom, arapskom, turskom, francuskom, talijanskom, ~ak i malajskom jeziku: Kriti~ki metodi; Do-minacija i revolucija; Filozofija ikonoklastike; Motivacija i meditacija; Falco peregrinus; [tit od zlata; Macedonia-Catenamundi; Sto koraka iznad; Study in fragmentacion and despair; Ne Zaboravi Bosno; Dim ugarka snova; Noumenologija nateleto (Noumenologija tijela); Jazikot na filozofijata (Jezik filozofije); Dim ugarka snova (dvojezi~no, pro{ireno izdanje: âdotna dogor~eto na sonot); Smislata i dobleta (Smisao i vrlina); Logos i hijerarhija; Mislenje vo akcija (Mi{ljenje u akciji); DoctorSolaris (trojezi~no); Nuk ka the aq vend; Liceto na ~ovekot (Lice ~ovjeka); Doverba vo sebe (Povjerenje u sebe).



lnoj misiji filozofije, doprinose-}i eliminaciji niza nerje{ivih ne-doumica povezanih sa proble-mima i fenomenologijom "filo-zofije", kao kraljice mudrosti.Idejna osnovu preuzima iz koli-jevke filozofije, panoramskimpromatranjem svijeta od Orfejai njegove konkretno konstitui-rane" filozofske koncepcije; do-ticajem slavne Miletske {kole,Talesa, enigmati~nog Pitagore,Heraklita iz Efesa; eksp-licitnim i zanimljivim izla-ganjem, koje se sastojiod dvadesetak ilustriranihnaslova (portreta), satka-nih u obliku mozaika, ko-jim se znanstvenoj javnos-ti nastoje prima}i primarnikulturni tokovi filozofskihu~enja anti~kih mislilaca,vi|eni u spektru tradicije,razli~itih ideja i filozofskihdoktrina razastrtih na raz-li~itim meridijanima na{eguniverzuma.

Dilemu kako da nas uv-ede u tajne i ljepotu "svo-je" filozofije, mudropisacizvodi iz nastanka svijeta,koji nije ni{ta drugo do de-mografska eksplozija, ni-kog drugog, do filozofa!?Bez filozofa, ovaj bi svijetbio zbir puke usamljenos-ti i neznanja!

Potomci bogova, znan-stvena su studija koju od-re|uje visoka pi{~eva stilska ijezi~ka kompetencija, leksi~kajasno}a i poeti~an izraz: "Za be-zumnike, svijet je bunar u kojineprestano tonu i iz koga ljudinikada ne}e na}i izlaz. Za onekoji istraùju, to je podru~je ne-prestanog kreativnog pulsira-nja u kom se drama nastankamoè ìvjeti kao moralni podvigili kao zlodjelo. Za pametne, onekoji su razumjeli, svijet je pre-krasna, neizmjerno visoka pla-nina na koju do vrha dospevasvako ko po{tuje zajedni~ku lje-potu svih ne{ta na svijetu, na-kon {to }e je prepoznati u sebi".

Komplementarno{}u sadr-àja, neponovljivi Ferid Muhi}odràva virtuelnu aktuelnost

ove knjige, i istodobno, u njoj,polemi~no i lucidno, eruditno izanimljivo, kazuje svu rasko{svog umije}a i maestralne inte-lektualne radoznalosti. U knjizise nazire i Muhi~eva sposob-nost da ovu umjetni~ko-filozof-sku prozu situira u sistem viso-ko valorizovane filozofske zna-nosti; prikazuju}i rodona~elni-ke filozofije u mjeri koja je do-voljna za ~itao~evu adekvatnu

recepciju njihovog u~enja, vo-de}i strogo ra~una da ne suzbi-je njenu primarnu aktualnost.

Historija svjedo~i da je i sla-vni egipatski faraon Amenho-tep IV vi{e brinuo o umjetnos-ti (i svojoj neodoljivoj kraljiciNefertiti) nego o ratovima idrugim dràvnim poslovima. Sl-i~no kao i ova dragocjena knji-ga o nauci o mudrosti, koja de-cidirano ukazuje da filozofskateorija ne postoji "radi ljubo-more, sporenja i jalovih raspra-va" (Atenej), ve} kao "dragoc-jeno ushi}enje" (Platon).

Me|u plejadom slavnih anti-~kih mislilaca - potomaka bo-gova, u knjizi se neizbje`no za-stupljeni: sicilijanski ljekar, ve-

getarijanac, pjesnik i mistik Em-pedokle iz Akragasa, rodona-~elnik jo{ nedovoljno elaborira-ne teorije evolucije; Periklov pri-jatelj, Anaksagora iz Klazome-ne, autor ~uvene rasparave OPrirodi, koja kosmos prikazujekao konglomerat ~estica kojenadahnjuju fizi~ki um. Isti je`rtva svog demago{kog rivalaKleona, koji, da bi oslabio Pe-rikla, podnosi tu`bu za Anaksa-

gorinu blasfemiju, zbog to-ga, {to je ovaj navodno,sunce opisao kao masukamenog grumenja kojegori.

Epilog knjige ("Kada jesa horizonta nestalo la|esa filozofima-potomcimabogova, anti~ki je svijetonijemio... Potomci bogo-va... sada su postali ljudikojima je pristizao zadi-han stara~ki dah, gutljajbunarske vode i {aka ze-mlje, koliko, da ivotari po-klekla im snaga. Utahnuoje oganj njihovih srca." -str. 399), autor posve}u-je razdoblju amnezije, De-mokrita iz Abdere (zajed-no sa historijski nepotvr-|enom li~no{}u Leukipa),osniva~a moderne znano-sti (atomska fizika), koji jesvojevremeno cijelu Atinuobavijestio o svom mate-rijalisti~kom svatanju svi-

jeta; te, radikalnom autizmu, so-fiste Protagore, ("u~itelja mud-rosti"), promoviranjem njegovefilozofske koncepcije pozicioni-rane niz trijadu: 1. ôvjek kaomjera svih stvari; 2. mogu}nostda se oratorskim preimu}stvom,slu{ateljima slabiji argumenatnametne kao ja~i; i 3. igru slu-~aja da bude poznatiji po agno-sticisti~koj mudrosti: "[to sebogova ti~e, ne znam da l' pos-toje il' ne postoje", zbog kojeje bio protjeran iz Atine, a knji-ge mu spaljene sred atinskeAgore; i najzad, agnosticizmu"nosioca njegovog pe~ata, Gor-gije, majstora retorike ("Pravi ~a-robnjak rije~i"), eristike i uteme-ljiva~a estetike: "Amnezija je bi-



la dovr{ena; povelja autizma na-pisana; nedostajao je jo{ samoagnocisti~ki pe~at, da bi potvr-dio dekret samoprogla{enihsiro~adi. Taj je dio zadatka do-vr{io Gorgija, koji je njihovo za-vje{tanje zape~atio trima veli-kim pe~atima trojne negacije,od kojih je satavljen veliki pe-~at agnosticizma!" (str. 427).

Vrlo dinami~no, ali i uvjerlji-vo, autorova glosa Potomci Bo-gova pokazuje u kojoj mjeri,bar sa stanovi{ta ove prekra-sne studije, pismenost dugujefilozofiji i njenoj naslonjenostina prapo~etke i evoluciju misa-onih procesa. Lako se moèuvidjeti da je ona i metodolo{kijedna od sjajnih replika mno-gim postoje}im, jako dosad-nim {ablonskim reminiscenci-jama i "zanovijetanju" o nasta-nku i razvoju filozofije.

Potomci bogova su jo{ jed-na izvanredna prilika da stva-rala~ka imaginativnost i fasci-

niraju}e retori~ke sposobnostisuperiornog poliglote FeridaMuhi}a do|u do potpunog iz-raàja. Rije~ je o blistavom go-voru sa bogatom mitopejom,artefaktima i ostalim stilskimvrijednostima. O~aravaju}a au-torova interpretacija, uobli~enai sabijena u jedinstvenu meto-dolo{ku aparaturu, ovaj znan-stveni spektakl izvodi jednimrasko{nim, ma{tovitim i speci-fi~nim a la Ferid makedonskimjezikom, nedosti`nim i njego-vim biranim reprezentima.

Realizaciju knjige slijedi ipodupire impozantna bibliogra-fija (primarni i doksografski iz-vori) i druge znanstveno siste-matizirane studije, priru~nici iperiodika.

Osvrt smo zapo~eli i zavr{i-}emo sentencom, u obliku po-ruke, slavnog Cicerona: Sati-um est mundum esse, quamdicere quod nemo intellegat(Bolje je biti nijem, nego kazi-

vati ono {to niko ne razumije).Kvalitetom ova knjiga sve toopravdava.

Sve primaknutiji vremenukad "mudri mole, a mo}ni od-lu~uju", Muhi}evi Potomci bo-gova stiù kao osvjeènje. Op-~injeni njihovim sadràjem ivisokim eristi~kim kvalitetimaautora, osim tople preporuke,sve smo ube|eniji, da bolju po-odavno pro~itali nismo.

Otkalanjaju}i prizvuke para-doksalnog, usu|ujemo se kon-statirati: da je ova rijetka knji-ga potrebnija na{oj znanstve-noj znatièlji, nego li kao bibli-ografska satisfakcija njenomnenadma{nom autoru, Ferid-ude Bosnia.

"Starim, a neprestano u~im"- govorio je mudri Solon Atinja-nima. Muhi}evi Potomci bogo-va, su pred nama, da nam barna kratko neizbje`no starenjeodgode ili uspore, a neukostumanje.

KULTURA

Manifestacije Bo{nja~kog nacionalnog vije}a uz finansijsku podr{ku Ministarstva kulture RS

Za kulturu vi{e novcaMinistarstvo kulture Republi-

ke Srbije u toku 2006. godinezna~ajno je finansijski podràloaktivnosti i rad Resora za kultu-ru Bo{nja~kog nacionalnog vije-}a. Kako isti~e Dèngis Redè-pagi}, {ef Resora za kulturuBNV, Vije}e je zadovoljno sarad-njom sa Ministarstvom kulture iVladom Republike Srbije, ali biza realizaciju postavljenih pro-jekata Vije}a i istaknutih priorite-ta bilo potrebno znatno vi{e no-vca, zbog ~ega bi i finansijskapodr{ka Ministarstva mogla bitive}a.

Od tradicionlanih manifesta-cija koje organizuje Bo{nja~ko na-cionalno vije}e Redèpagi} isti-~e Smotru bo{nja~kih narodnihigara (SBONI), Festival sandà~-ke sevdalinke (FESS), Sandà~-ke knji evne susrete (SAKS), Da-ne Muhameda Abdagi}a, kao i

veliki broj drugih kulturnih mani-festacija, koje, prema njegovimrije~ima, afirmi{u kulturno nasli-je|e i identitet Bo{njaka.

"Mi }emo i dalje instistirati nasaradnji sa Ministarstvom kultu-re i redovno }emo im dostavljatina{e projekte", kaè Redèpagi}.



ISTRA@IVANJA - ANALIZE

Fehim Kajevi} Mediji i propaganda

Fenomen “magi~nog“ CNN-a"CNN je {esnaesti ~lan Sa-

vjeta bezbjednosti Ujedinjenihnacija", nije bez razloga rekaoBoutros Ghalli, biv{i generalnisekretar Ujedinjenih nacija.

O ovoj dìnovskoj medijskojkoproraciji studiozno pi{e Mr.Zvezdan Vukanovi} u novoj knjizi"Uticaj medijske globalizacije iorganizacione kulture na strate-{ki menad`ment CNN-a", na bli-zu 200 stanica, koju je objaviopodgori~ki izdava~ I[M "Oktoih"2004. godine.

Ozbiljni pregalac ove akade-mske studije koristio je prekopesto zna~ajnih izvora i fakata,s bibliografijom (vjerovali ili ne)s ~etiristo objavljenih stru~nihknjiga. Izvori su potekli s mno-gih simpozijuma, konferencija,iz publikovanih studija u ~asopi-sima, revijama, dnevnoj {tampi,kao i sa Interneta. Trebalo sesna}i u tako velikoj {umi poda-taka, od onih jednostavnih dosloènih.

[ta je to ponukalo Vukanovi-}a da zagrize interdisciplinarnu"crvenu jabuku" fenomena "me-dijske globalizacije" i organizaci-one kulture na strate{ki mena-d`ment i korporaciju prvog ame-ri~kog i svjetskog "all news" ka-nala Cable News Network? Za-

pravo, ne{to elementarno, rodi-teljsko i porodi~no predodre|e-nje {to su autoru otac i majkaùrnalisti i zna~ajni pisci - Slobo-dan i Jovanka Vukanovi}. Mo`da!

CNN je medijski specifikum

Knjiga je podijeljena u {estpoglavlja: Uvod, specifikum sag-ledavanja referentnog okvira pro-cesa globalizacije, Razvoj kome-rcijalne televizije u SAD, Defini-sanje pojma organizacione kul-ture, Odnos izme|u strategije iorganizacione kulture i Zaklju~-na razmatranja: perspektive raz-voja CNN-a u okviru na{e glo-balne medijske konfiguracije.

Vukanovi} }e u uvodnom slo-vu ista}i monopolski odnos me-dijskih mo}nika:

"Medijska globalizacija direk-tno uti~e na deregulaciju medij-skog trì{ta, stvaranje velikih me-dijskih korporacija (AOL Time Wa-rner, News Corporation, Viacom,

i dr.) i na {irenje komercijalnetelevizije i slobodnog trì{ta ko-je }e u svojoj radikalnoj fazi (po-sljednjih nekoliko godina 20. vi-jeka) otvoreno kreirati sistem mo-nopola, koji }e razvijene zemlje(prije svega SAD) svojom zakons-kom regulativom (od najvi{e 25%

finansijskog u~e{}a) u odre|e-noj sferi medija primorati da st-vore individualizovane oligopoleu ve}em broju zemalja. Ipak, po-zitivna strana medijske globali-zacije sastoji se u tome {to jedoprinijela stvaranju strate{kihalijansi unutar televizijskih stan-ica (kako bi se odbranili zajedni-~ki komercijalni interesi), u istovrijeme direktno isti~u}i na sve-straniji i analiti~niji razvoj stra-te{kog menad`menta, a poseb-no marketin{ke strategije segme-ntiranja trì{ta..."

[ta je konkretno doprnijelamedijska globalizacija CNN-a?Doprinijela je intezivnom pove-}anju broja internacionalnih do-pisni{tava, pretplatnika, broja za-poslenih unutar TV stanica, sa-telita koji prenose TV programei TV stanica koje preuzimaju pro-grame CNN-a, kao i nove konku-rencije.

Prvi tvorac i vlasnik CNN-a(koji je startovao 1980. godine)je Ted Turner koji je posvetio bi-tan segment uticaja na organi-zaciji kulture.

Vukanovi} strate{ke analize,poput SWOT i Portfolio (BCG ma-trica) smatra anahronim meto-dama, s obzirom na dinamiku ko-nkuretnog razvoja savremenogmedijskog trì{ta.

U zaklju~ku rada metodolo-{ki aspekt je stavljen na kombi-naciju komparativne, empirijskei kvantitativne analize. Glavni ra-zlozi CNN-ovog trenutnog regre-sivnog stanja identifikovani su upogre{noj implementaciji marke-tin{ke strategije, segmentacijetrì{ta, kreacije programske {e-me i ja~anje o{tre konkurencijeu SAD (Fox News), Evropi (EuroNews) i Aziji i Sjevernoj Africi (AlJazeera), konstatova}e Vukano-vi}.

Definicija globalizacije

Fenomen globalisti~kog i mu-ltivalentnog medijskog neba po-



sebno doìvljava promjenu pre-ko no}i nakon ideolo{kog kolap-sa i posrnu}a isto~nog bloka iSSSR-a, krajem osamdesetih ipo~etkom devedesetih godina pr-o{log vijeka. Nakon ru{enja Be-rlinskog zida proces globalizaci-je doìvljava svoju najintezivnijumedijsko-ekonomsku ekspanzi-ju i, shodno tome, i akademskadebata bit }e upravo stimulisa-na ovim radikalnim historijskimdoga|ajima.

Vukanovi} }e pomenuti Robe-rtsonovu definiciju globalizacije,koja se u toku posljednje de-cenije smatra jednom od najau-toritativnijih u akademskim kru-govima (posebno zna~ajne rezu-ltate u definisanju ovog komple-ksnog pojma dali su: Gray, Falk,Luttwak, Stiglitz, Clark, Hertz,Hirst, Giddens, Bradley, Yoshi-no, Rugman, James, Schuurman,Meyer, Boli, Ramirez, Sassen,Appiah, Appadurai, Friedman,Held, McGraw, Mittelman, Wa-ters, Sklair, Di Maggio, Powell iGruba~i}).

Kako nam je nazna~io Vuka-novi}, Robertsonova definicijaglasi: "Globalizacija stimuli{e in-ternacionalne integracije, razvijamultikulturnost, me|uzavisnosti multilateratizam, ideolo{ku i ku-lturnu logiku transnacionalnogkorporativizma koji dekonstrui-{e novi nivo svijesti, internacio-nalnog kapitalizma, kao i kom-pleksni asocijativni i aplikativnistepen svijesti u domenu sazna-nja i stila ìvota..."

U okviru teorije o globalnojhomogenizaciji kulture-medija,Vukanovi} iznosi frapantan po-datak kroz primjere - poznateameri~ke i internacionalne kor-poracije, kao {to su Microsoft,Coca-Cola, McDonald, Reebok,Dòhoo, Siemens, Motorola, ili,pak, poznati holivudski filmskistudiji Walt Disney i ParomountStudio ostvaruju ve}i godi{njiprofit od budèta vlada pojedi-nih dràva. Li~ni kapital trenut-no najbogatijeg Amerikanca,vlasnika kompjuterske kompani-je Microsoft, Bila Gejtsa jednakje bruto nacionalnom dohotku Ru-munije, zemlje sa preko 22 mili-ona stanovnika!

Jo{ par pikantnih podataka izove akademske studije:

Istraìvanja pokazuju da suSAD, sa svega 4,66% svjetske

populacije, na globalnom izvo-znom televizijskom trì{tu zastu-pljene ~ak sa 40%, {to je 8,5puta vi{e u odnosu na njihovupopulaciju. Na drugoj strani,SAD uvoze samo 1% komercija-lnog programa. Tako je 1982.godine 50 korporacija kontroli-salo vi{e od 50% ameri~kih me-dija, 1986. godine taj broj sesmanjio na 29, da bi 1993. go-dine dostigao 20, a 2000. sa-mo 6 (Ragdikina, 2000.). Socio-lo{ka istraìvanja ukazuju da }eod 6000 distinktivnih jezika, ko-ji se danas govore u svijetu, do2100. godine u upotrebi biti sa-mo 3000 (Davis, 1999: 62-89).

Medijski paradoksi

U Vukanovi}evoj studiji izra-èna je disproporcija u posjedo-vanju medijskog i tehnolo{kogkapitala koja je dovela do feno-mena poznatog po nazivu "digi-talna podjela" ("digital divide")koji je uzro~no-posljedi~no pove-zan sa rastu}im intezitetom glo-balizacije u toku posljednje dvijedecenije. Najo~igledniji primjerdigitalne podjele vidljiv je u ko-ri{}enju Internetske tenologije.Tako, na primjer, 29 postindus-trijski razvijenih zemalja OECDimaju 97% Internet hostova, 92%trì{ta za proizvodnju i potro{njukompjuterskog hardvera, softve-ra i servisa Internetskih korisni-ka. Individualno posmatrano, [ve-dska, ili najve}a ameri~ka met-ropola Njujork, imaju Internets-kih korisnika koliko i cijeli afri~kikontinent. Dvije tre}ine korisni-ka Interneta locirano je svega upet zemalja: SAD-u, Japanu, Ve-likoj Britaniji, Kanadi i Njema~-koj, tako da je najve}u korist odporasta Internetske tehnologijeimalo 29 razvijenih zemalja OE-CD. Kako nam saop{tava Vuka-novi}, tehnolo{ka podjela je vi-dljiva i u broju Internet hostovakoji je u SAD 2001. godine bioza svega 25% manji nego nacijelom azijskom kontinentu, ko-ji ima trinaest puta vi{e stanov-nika od SAD-a. Godine 1995. usvijetu je bilo svega 18.000 veb-sajtova, a 2000. preko 11 mili-ona.

Valja ista}i da je najo~igledni-ji primjer hegemonijskog djelova-nja u domenu ekonomske globa-lizacije projekat ameri~kog eko-

nomiste IMF-a Dòna Vilijamso-va poznat kao "Va{ingtonski ko-nsenzus" ("Washington Conse-nsus") koji je nastao novembra1989, neposredno nakon padaBerlinskog zida i perioda eufori-je neoliberalne kapitalisti~ke ide-ologije.

Vukanovi} nam navodi jo{ je-dan eklatantan primjer o feno-menu "mekdonaldizacije":

George Ritzer, po~asni profe-sor sociologije Univerziteta Mary-land, proces homogenizacije na-slovio je terminom "mekdonali-zacija" po ameri~koj multinacio-nalnoj kompaniji brze hrane ko-ja ima svoje restorane u preko100 zemalja svijeta i dnevnousluùje 30 miliona konzumera.Ipak, ~ini se da je ovako unive-rzalna metafora isuvi{e etnoce-ntri~na jer je uticaj Mekdonald-sa u SAD na druga~iji na~in sh-va}en u ostalim zemljama svije-ta, dok u izvjesnim regionima,poput Rusije i Kine, nije bitnijemijenjao percepciju potro{a~kekulture.

U slu~aju Mekdonaldsa va`-no je ista}i da konzumiranje nje-gove brze hrane nije jednako ra-spore|eno u svim dijelovima svi-jeta. Tako se u SAD Mekdonal-dsova hrana najvi{e konzumira(otvorena su 46 restorana namilion stanovnika) dok se u Ki-ni, Meksiku, Turskoj, Gr~koj i Slo-va~koj taj broj kre}e od 0,3 do 4restorana na miliona stanovnika.

Teza Samjuela Hontingtona o sukobu civilizacija

Civilizacijske rezlike ~esto ra-|aju konflikte pa i sukobe. Se-mjuel Hantington smatra da seheterogeni globalni ekonomsko-tehnolo{ki aspekti mogu efikas-nije integrisati na globalnom pla-nu, ali da izme|u zapadne (hri-{}anske) i isto~ne (muslimans-ke i konfu~ijanske) kulture i civi-lizacije postoje nepremostive ra-zlike koje su dovoljno mo}ne daizazovu niz me|ucivilizacijskihsukoba. Ovakvu paradigmazi~nukonstalaciju polarizovanih glob-alnih odnosa Hantington jeozna~io kao "sukob civilizacija".Po Hantingtonu, najintezivniji ko-nflikti izme|u kultura nastaju ta-mo gdje se doti~u periferijskegranice civilizacija (zemlje Bal-kana, Izrael - Palestina, Rusija -



srednja u isto~na Azija, zatimturski i gr~ki dijelovi Kipra).

Apostrofiraju}i Vukanovi} te-zu Hantingtona, sve ve}i broj ne-suglasica, upravo izme|u zema-lja Zapada (SAD i NATO pakta),s jedne, i Istoka (Kine, SjeverneKoreje, Irana, Iraka, Sirije i Avga-nistana), s druge strane, ide uprilog Hantingtonovoj tvrdnji onepremostivim razlikama izme-|u civilizacija.

Vukanovi} }e podvu}i da jeHantingtonova teza "sukoba ci-vilizacija" kritikovana kao jed-nostrana i isklju~iva, generalizi-raju}a i isuvi{e paradigmati~na,predstavljaju}i tradicionalni ang-losaksonski pregled na svijet("A Worldview from WASP").

Pozitivni aspekti globalizacije

O efikasnom djelovanju kom-pjuterskog algoritmi~kog siste-ma, zasnovanom na principu bi-narne opozicije, veoma ilustrati-vno govori podatak da je, kadase posada Spase Shuttle Applo13 izgubila u svemiru 1970. go-dine, Nasinim (NASA) kompjute-rima bilo potrebno 90 minuta ka-ko bi ga locirali i vratili u orbitu.A da su nau~nici taj komlikovanii rizi~ni posao morali da uradebez asistencije kompjutera, ve}uz pomo} papira i hemijske olo-vke, bilo bi im potrebno prekomilion godina.

Vukanovi} ilustrativno potvr-|uje progresivni zna~aj Interne-ta. Da se sa Internetskim medi-jem u{lo u fazu globalne tehno-lo{ke revolucije, dovoljno ilust-rativno govori podatak da je ra-diju kao mediju bilo potrebno38 godina da dostigne broj od50 miliona korisnika, kompjute-ru 16 godina, televiziji 13, a In-ternetu svega 4 godine.

Dakle, ovo je vijek Interneta,vijek najbrè komunikacije. Pre-ma nau~nim istraìvanjima, je-dan primjerak dnevnog lista "TheNew York Times" danas sadrìvi{e informacija nego {to je u~itavom ìvotu prosje~na osobakoja je ìvjela u 17. vijeku moglada sazna. Tehni~ki progres u 21.vijeku bit }e 1000 puta ve}i ne-go u dvadesetom, a tehnolo{koznanje koje se koristilo 1992.godine predstavalja}e samo 1%znanja kojim }e ~ovje~anstvo ra-

spolagati 2050. (Smit, 2003:201).

Vukanovi} navodi {kolski pri-mjer kada komunikacija, odnos-no vijest zakasni:

O zna~aju efikasnog globa-lnog komuniciranja veoma ilus-trativno govori podatak da je1815. godine, dvije hiljade ame-ri~kih i britanskih vojnika nepos-redno izginulo u me|usobnomratu u bici kod Nju Orleansa, jervijest o mirovnom sporazumu,potpisanom dvije sedmice rani-je u Briselu, u tada{nje vrijemedo njih nije mogla tako brzo sti-

}i, s obzirom na sredstva komu-niciranja koja su tada za dana-{nje prilike bila isuvi{e spora(Tofler, 1998:201).

Globalizacija ima i drugu stranu "medalje"

Globalni medijski sistem imanegativnih socijalnih karakteris-tika. Autor ove studije ne ostav-lja nas ni jednog trena ravnodu-{nim, ba{ naprotiv. Upozoravada se danas ~ovje~anstvo naglobalnom nivou suo~ava sa in-tezivnim problemom globalnogterorizma, opasnosti od eksp-lozije nuklearne bombe koja bi ubliskoj ili daljoj budu}nosti mo-gla izazvati neka od 100 terori-sti~kih organizacija u svijetu ko-ja posjeduje radioaktivni materi-jal. Posebno negativne trendovepokazuje ~injenica da se {vercradioaktivnog materijala, od ko-ga se moè napraviti atomska

bomba manje veli~ine, udvost-ru~io nakon 1996. godine. Do-datnu bojazan za sigurnost skla-di{tenja radioaktivnog materija-la predstavlja i podatak da sa-mo 40% nuklearnih postrojenjau Rusiji (jedan od dvije najve}esvjetske nuklearne supersile) ra-diaktivni materijal ~uva po viso-ko zahtjevnim standardima kojivaè u SAD.

Vukanovi} registruje u svojojegzaktnoj studiji da danas u svi-jetu postoji oko 58.000 regist-rovanih vrsta i tipova kompjute-rskih virusa, od kojih se kreira

oko 1000 novih svakog mjese-ca, koji su upadaju}i u kompju-terske sisteme 1999. godineko{tali ameri~ke korporacije ivladu 266 milijardi dolara, {topredstavlja vi{e od 2,5% ameri-~kog nacionalnog dohotka, ilipet puta ve}i tro{ak nego {to sugodi{nji izdaci austrijske vladekoja se, po ekonomski pokaza-teljima, smatra jedanaestomnajsupje{nijom u Evropi. Nakon1996. godine broj virusa naInternetskoj mreì svake godineskoro se udvostru~uje. O global-noj destrukciji izuzetne snagekoju kompjuterski virusi moguda proizvedu, tako|e, ilustrati-vno govori podatak da je samovirus "I Love You" 2000. godinebio prisutan u 45 miliona kom-pjutera na Internetsku mreù u2003. godini. Izme|u 2002. i2003. godine broj hakerskih na-pada na vebsajtove u svijetu jeporastao za 39% (sa 82.000 na



114.000).Posebna je pri~a o sve ubrza-

nijem {irenju zaraznih bolesti,poput SARS-a i Western Nile vi-rusa koji se prenose sa kontine-nta na kontinent. Negativni as-pekti globalizacije se ne zavr{a-vaju samo na ovom nivou, ve}su oni mnogo dublji i {iri, a od-nose se i na promijenjenu per-cepciju socijalnog ìvota u svije-tu, kao i u SAD, {to je najevide-ntije nakon 1960. godine, kadaje posebno intezivan razvoj ko-munikacija, tehnologije i medijaubrzao protok informacija uoblasti kulture, obrazovanja, {toje bio uvod u novi niz izazova ipritisaka na savremena dru{t-va. Tako su samo u SAD rezul-tati istraìvanja Ameri~kog biroapravde izme|u 1960. i 2000.godine pokazali da je, slijede}iekspanziju procesa globalizaci-je, procenat razvoja te{kog kri-minala porastao preko pet puta(560%), dok je u istom vremen-skom intervalu ra|anje vanbra~-ne djece pove}ano za preko ~e-tiri puta (419%), a stopa razvo-da je trostruko uve}ana (300%)kao i broj djece koja ìve samosa jednim roditeljem.

Vukanovi} upozorava da jejedan od najkompleksnijih prob-lema koji }e globalizacija doni-jeti u bliskoj ili daljoj budu}nostinekontrolisani demografski rastbroja ro|enih koji je vidljiv u naj-nerazvijenijim zemljama svijeta.

Stanje "altruisti~kog" imperijalizma

[ta je to karakteristi~no, ko-liko i tragi~no u globalnom siste-mu?

Manje razvijene i efikasne ko-rporacije i vlade nerazvijenih dr-àvnih entiteta globalizaciju ~e-sto doìvljavaju kao monokultur-nu korporacijsku agresiju, dokrazvijene zemlje i regioni smat-raju globalizacionu formu integ-risanja kao evoluciono nu`ni pro-ces razvoja ekonomske konste-lacije odnosa u globalnoj sferi idomenu i nu`no stanje "altruis-ti~kog imperijalizma" koji procesglobalizacije defini{e u pozitiv-nom smislu, s obzirom da se im-plementacijom globalnih princi-pa pove}ava proizvedena koli~i-na robe i prihoda, a kroz inten-ziviranje ekonomskog razvoja ge-

neri{e ve}i profit, konstatuje Vu-kanovi}.

O problemu agresivnog pona-{anja i kriminalu u SAD previ{eje dug spisak. înjenice su fra-pantne: Na po~etku XXI vijeka uSAD se godi{nje dogodi u pros-jeku oko 20.000 ubistava, {toje samo tri puta manje od zva-ni~nog broja poginulih ameri~kihvojnika u desetogodi{njem ratuu Vijetnamu (58.000). O proble-mu agresivnog pona{anja u SAD,posebno njegovim multikultural-nim metropolama, najbolje go-vori podatak da je 2001. godi-ne broj najteìh krivi~nih djela uNjujorku po glavi stanovnika bioosam puta ve}i nego u Londo-nu, 42 puta nego u Briselu i petputa nego u Parizu. Glavni gradSAD Va{ington ima 170 putave}i broj izvr{enih krivi~nih djelapo glavi stanovnika nego Brisel,33 puta vi{e nego London i 21put nego Pariz.

Uticaj ameri~kih medija i {i-renje negativnih globalisti~kihtrendova u SAD ide do transpar-entne spektakularnosti ne bira-ju}i sredstva da bi se ostvariocilj. Posebno je agresivnost glo-rifikovana u ameri~koj medijskoji filmskoj kulturi poput filmova unastavcima: "Rambo", "Rocky","Terminator" i dr., koji donosemilijarde dolara. Tu je ~itavafilmska industrija upregnuta u"zlatne ko~ije" politikantskog ipotro{a~kog dru{tva u kojem si-roma{ni i ponièni nemaju pra-vo na sopstveni ulog. Sve sesvodi na imperijalnoj sili i mo}i.

Da visok stepen agresivnosti

nije slu~aj samo u ameri~kimsocijalnim prilikama, navodi Vu-kanovi}, ve} i na internacional-nim relacijama, pokazuje poda-tak da su SAD u vremenskomperiodu od 1945. do 2002.godine, vjerovali ili ne, u vojnimavionskim napadima izvr{iledvadeset i ~etiri bombardovanjainostranih zemalja, {to implicirada su SAD svake dvije i pol go-dine, ili, ta~nije, svakih 29 mje-seci u prosjeku izvr{ile vojnu ag-resiju bombardovanjem jedneinostrane zemlje! Dok je od peri-oda Drugog svjetskog rata do1990. godine bilo 115 slu~a-jeva ekonomskih sankcija naglobalnom planu, dotle su samou periodu od 1993. do 1997.godine SAD uvele sankcije u 35zemalja svijeta.

Jedan od glavnih ciljeva is-traìvanja procesa globalizacijeu 21. vijeku je objektivno defi-nisanje i anticipiranje "nexus ca-

usalis", uzro~no-posljedni~nih od-nosa koje sobom nose konsek-vence ovog transnacionalnogsocijalnog stanja. Pritom, glob-alizacija se mora shvatiti kaoholisti~ki kompleksan, eklekti-~an, polivalentan, policentri~an,polimorfan i polisinteti~an ter-min, odnosno stanje, proces iparadigmati~ni model komunici-ranja i razmjene informacija iz-me|u transkontinentalnih siste-ma, koji mora biti sagledavan izmultidisciplinarne, multilateralne,multikultularne, multicivilizacijs-ke i dijalekti~ke perspektive, do-mena i apsketa, uzimaju}i u ob-zir transformacionalisti~ke ideo-



lo{ke apskete, kao i pluralisti~-ko-eklekti~ku, hibridnu i sinteti-zuju}u prirodu njenog evolucio-nog razvoja.

U definiciji o globalizaciji, od-nosno konstataciji njenih uzro~-no-posljedi~nih odnosa ("nexuscausalis") Vukanovi} je koristiodvadesetak pridjevskih odredbi.

Definisanje pojma organizacione kulture

Glavno sjedi{te CNN-a je uAtlanti, u ameri~koj dràvi Dò-rdìji. Organizaciona kultura ovemedijske kompanije pripada ka-tegoriji nacionalne kulture SADkoju karakteri{u ~etiri kriteriju-ma: niska distanca mo}i, niskoizbjegavanje rizika, individualis-ti~ka kultura i kultura "mu{kihvrijednosti".

Zemlje koje u organizacionimkulturama svojih kompanija fo-rsiraju nisku distancu mo}i su:SAD, Kanada, Australija, NoviZeland, Danska, Irska, [vedskai Velika Britanija.

Vukanovi} je dao svoju nau-~nu tezu o nastanku organiza-cione kulture, odnosno, re~enolucidnim jezikom, o kulturi du-ha. Heterogenost definicija or-ganizacione kulture je direktna

posljedica njenog mladog kon-cepta ~iji je fenomen prvi putsavremeno metodolo{ki obra-dio i definisao Andry Pettigrew -dekan odsjeka za menad`mentna Bat univerzitetu i po~asni~lan Akademije za menad`mentSAD, pi{u}i o tome 1979. godi-ne u ~lanku "On Studying Orga-

nizational Cultures" u akadem-skom ~asopisu AdministrativeScience Quarterly (Jani}ijevi},1997: 26,38). Ipak, da bi sedobila {ira, a ujedno i preciznijahistorijska perspektiva o pojmuorganizacione kulture, zna~ajnoje navesti da je niz autora to-kom dvadesetog vijeka objavlji-vao stru~nu literaturu iz oblastimenad`menta koja je u sebi sa-dràvala elemente sli~ne feno-menu organizacione kulture, sa-mo su oni nazivani druga~ijimimenima i u metodolo{kom smi-slu bili manje analiti~ni, fokusir-ani i razra|eni. U ove autore tre-ba ubrojiti Frederika, Vinsloua(1911), Andrija Fejola, MaksaVebera (1947), Eliota @aka(1952), Simona (1957), Likerta(1961), Abrahama Maslowa(1976).

Jo{ po~etkom dvadesetog vi-jeka, francuski industrijalac AnriFejol je me|u svojih ~etrnaest

principa upravljanja preduze}emuvrstio i princip duha firme (l'e-sprit de corps) koji se moè sma-trati prete~om pojma organiza-cione kulture, dok je 1952. go-dine Elliot Jacgues napisaoknjigu pod nazivom "The hangunsCulture of a Factory", u kojoj jedefinisao kulturu fabrike.

Zanimljivo je napomenuti naj-gledaniji CNN-ov TV {ou "LarryLive", u kome je prvi put kori{-}eno direktno telefonsko uklju-~ivanje, gotovo isklju~ivo pred-stavlja popularne li~nosti iz svi-jeta {ou biznisa, politike i spo-rta. U toku zadnjih 15 godinaurednik programa Larry Kingpozivao je u goste svog TV showprograma sve ameri~ke predsje-dnike od 1976. godine, vode}eholivudske zvijezde poput Eliza-beth Taylor, Sean Penn, MarlonBrando, Aly Pacino...

[ta sve to treba biti aktualanpuna 24 ~asa CNN? Zna~i, bitidinami~an, aktualan i donijetiudarnu vijest prije svih, glavni jemoto informativne programskeTV sheme. Vukanovi} apostrofi-ra da u svemu tome dolazi doizraàja ameri~ka kultura prag-matizma, pomije{ana sa utilitar-nim osnovama medijsko-kultur-olo{ke komercijalizacije. Najin-tenzivniji uticaj na organizacionukulturu CNN-a ostvario je procestrì{ne i medijske globalizacije.U ostalim dijelovima svijeta CNNje nailazio na sve o{triju konku-renciju (u Evropi - Finivest Me-diiaset, Sky News, koji emitujesvoj program na sedam jezika)pa je morao da prilagodi tradi-cionalno ameri~ki kulturni mo-del evropskom kulturolo{komsenzibilitetu. Sli~na situcija sede{ava i u Aziji gdje su katarskaTV stanica "Al Jazeera" i kines-ka dràvna televizija "CCTV" po-stajale sve ja~a konkurencijaCNN-u. U kulturnim i ekonoms-ko-politi~kim krugovima CNN je idalje ostao metafora za televiz-iju koja izvje{tava o svakodnevn-im doga|ajima iz globalne poli-tike.

Valja ista}i jo{ neke zna~ajnepodatke iz ove studije:

U prilog tome navodimo ko-nkretni, ve} tradicionalni kultu-rni obrazac na CNN-u po komenovinari u svojim izvje{tajima nesmiju da upotrebljavaju rije~ "in-ternacional" (internacionalno).



Tako|e, u toku prenosa udarnihinformativnih emisija iz studijaCNN-a, nije mogu}e ocijeniti ukome se gradu ili dràvi studionalazi, jer unutar njega nemajasnih nacionalnih obilje`ja. Naovaj na~in CNN postaje prije-m~iv za televizijske gledaoce sasvim meridijana, jer njegov vi-zuelni (dizajnersko-scenografs-

ki) dekor i imid` ne optere}ujekulturolo{ki identitet nijednenacije, zaklju~uje Vukanovi}.

Zlatno pravilo komercijalne televizije

O va`nosti televizijskog rekla-miranja u SAD najbolje govoripodatak da je Ameri~ka asocija-cija reklmanih agencija (AAAA -The American Association of Ad-vertising Agencies) objavila rezu-ltate istraìvanja za 2002. gdjese navodi da je jedan ~as tele-vizijskog emitovanja programa,na primjer, sastojao od 22 min-uta reklama, {to iznosi 36,66%.

Zlatno pravilo marketin{ke st-rategije komercijalne televizijeglasi: "[to je broj gledalaca je-dnog TV programa ve}i, to je re-klamiranje unutar njega skuplje".

Sve do 1996. godine CNN jeostvarivao zna~ajnu konkurent-sku prednost u odnosu na svojenajja~e konkuretne u SAD (GBS,NBC i ABC). Jedan od glavnih ra-zloga konkurentske prednostiCNN-a nalazio se u kori{}enjukablovske TV mreè koja imaniz bezbjednosnih, marketin{-kih, finansijskih, pravno-zakono-

davnih i tehnolo{kih prednosti uodnosu na konvencionalne ze-maljske TV stanice, kao i one ko-je formiraju emitovanje putemsatelita.

Marketin{ki segment kori{}e-nja kablovske televizije tako|e jezna~ajan aspekt njene prednos-ti nad konvencionalnim vidom te-levizijskog prenosa. Kablovska

televizija ima 60% niè oglasnecijene po dosegnutoj hiljadi sta-novnika (Kova~evi}, 1996: 268).Vode}i evropski satelitski ope-rator "Eutelsat" (sa ~ijeg 21. sa-telita se emituje preko 1000 TVkanala i ~ija vrijednost je proci-jenjena na 4,8 milijardi eura, ave}insko je vlasni{tvo "France Te-lecom" 23,1%, "British Telecom"17,49%, "Deutstshe Telecom"1087%, "Telecom Italia" 6,18%,"Lehman Holding" 14,42% i28% drugi me|unarodni opera-tori) sproveo je januara 2002.istraìvanje televizijskog trì{tau Evropi, Africi i na Bliskom Is-toku. Podaci do kojih se do{lotom prilikom ukazuju da 38 ze-malja ovih regiona ima 124,5miliona TV prijemnika, od kojih70,2 miliona ima kablovsku te-leviziju, a 54,3 miliona satelits-ku.

Kako registruje Vukanovi},Eutelsatovo istraìvanje je otkri-lo da je sve ve}i broj gledalacakoji imaju kablovsku TV, a njihovbroj se, u periodu od 1990. do2001., uve}ao za 54%. Na dru-goj strani, od 1990. do 2000.godine, gledanost kablovske te-levizije u SAD se pove}ao za

219%, dok se u istom vremens-kom periodu gledanost 4 velikenacionalne TV mreè (ABC, NBC,CBS i FOX) smanjila za 20%. Gl-edanost nezavisnih TV stanica(WB, UPN i PAX) za period 1990-2000. je manja za 40%.

Konkurentska prednost CNN-a po~ela je naglo da opada sre-dinom devedesetih godina pro-{log vijeka, kada dolazi do "In-ternetskog buma", koji sve vi{eodvla~i pa`nju konvencijalnih te-levizija, {to se odraàva na sma-njenje njihove navike televizijs-kog gledanja, jer sada na raspo-laganju imaju jedan novi i fleksi-bilniji hiper-medij.

Slabosti CNN-a

Ta~no je da je CNN sve do1996. godine imao konkurent-sku prednost u odnosu na infor-mativne ameri~ke i internaciona-lne TV stanice. Me|utim, ja~a-nje globalizacije imalo je intezi-van uticaj na stvaranje novihmedijskih strate{kih alijansi imultinacionalnih korporacija. Od1996. godine u SAD sve sna`-nije djeluje News Corporation,sa svojom tehnolo{ki sofisticira-nom TV mreòm "Fox News".Kadrovski oja~ana i tehnolo{ki iprogramski inovativna, ova TVstanica }e, svega 5 godina kas-nije, oduzeti primat CNN-u u po-gledu rejtinga gledanosti. U istovrijeme, u Evropi startuje multi-nacionalni kanal "Euronews",koji se prete`no bavi dvadeset-~etvoro~asovnim emitovanjem in-formativnog programa o doga-|ajima vezanim za socijalni, po-liti~ki i kulturni ìvot zemalja Za-padne Evrope, dok je 1996. go-dina ozna~ila po~etak i nove TVstanice tzv. "Arapskog CNN-a",odnosno katarske TV stanice"Al Jazeera", koja se ubrzo {iri ina podru~ju sjeverne Afrike.Podràna kvalitetnim kadrom,koji je, uglavnom, dolazio iz ara-pskog servisa na BBC televiziji iznatnim finansijskim sredstvi-ma, koja su dotirana od imu}-nog Emira Katara, ova TV stani-ca sve se vi{e name}e kao oz-biljni konkurent CNN-u na podru-~ju regiona u kojima dominiraarapski jezik i kultura. Dvadeset-~etvoro~asovna matrica dnev-nog emitovanja kontinuiranog in-formativnog TV programa CNN-



a, nakon 1996. je ve}inski pre-uzeta od komercijalno mo}nih itehnolo{ki sofisticiranih TV sta-nica "Fox News", "Al Jazeeira" i"Euronews". Na ovaj na~in ovikanali su preuzeli vaàn segmentgledalaca koji je sada imao ve}iizbor "all news" kanala, komen-tari{e Vukanovi}.

Slabosti CNN-a pokazale suse u sljede}im segmentima:

CNN je pokazao zapanjuju}emalo interesovanja za teme salokalnim sadràjem, kao i inte-resovanje za one teme iz konti-nentalnog dijela SAD, gdje ìvedvije tre}ine ameri~ke populaci-je. Tako|e, CNN-ova velika gre-{ka odnosila se na formiranjeprograma sa ve}inskim "mu{kimtemama" (politika, ekonomija,finansije, sport i tehnologija), {toje uticalo da se procenat èns-ke publike, koji gleda ovaj ka-nal, drasti~no smanji. Program-ska {ema CNN-a nije posebnobila naklonjena ni crna~koj pop-ulaciji u Americi, jer je nedovo-ljno forsirala njima zanimljiveteme iz kulturnog i biznis ìvota.

Vukanovi} je apostrofirao ko-mplikovanu sopstvenu komerci-jalnu poziciju CNN-a koji, zbogprirode informativnog programa,nema stalnu programsku {emu,jer unutar svoga programa inko-rporira direktne televizijske vije-sti uìvo kako bi cjelokupni pro-gram dobio na dinami~nosti iautenti~nosti. Ovakav sistemnesre|enog televizijskog prikazi-vanja, koji se fokusira na direk-tno televizijsko uklju~ivanje, uCNN-u, poznatom kao "emitova-nje non-stop informativnog sig-

nala" (Kung-Shankleman, 2000:118-119) doprinio je da se og-la{iva~i distanciraju od CNN-a.

Pomenuti problemi i nespo-razumi su najvidljiviji kada CNNuìvo prenosi vijesti koje govoreo ratovima (rat u Avganistanu,Iraku, Bosni, Kosovu, itd.), pa utom vremenskom intervalu zbogurgentnosti eskluzivne vijesti,umjesto oglasa, prenosi se ono

{to se desilo ili ono {to se de-{ava (Kung-Shankleman, 2000-), {to gledano kroz komercijalniaspekt, nije u potpunosti poka-zalo svoje opravdanje.

U ime zaklju~ka

Zvezdan Vukanovi} na krajuove veoma zna~ajne akadem-ske studije fokusira zna~aj glav-nog medijskog maga iz vi{esp-ratne Amerike.

Bez obzira na niz komercijal-nih i menad`mentnih nepovolj-nosti, kroz koje je CNN prolazionakon 1996. godine, ova glo-balna TV stanica uspjela je zarelativno kratak period od svognastanka (1980) da upostavisnaàn i progresivan imid` je-dne od najautoritativnijih "allnews" kanala u historiji TV me-dija. Jedno je jasno, esencijalnojezgro uspje{nog strate{kog ra-zvoja CNN-a nalazi se u profesi-onalnoj i optimalnoj implemen-taciji organizacione strukture oveglobalne TV mreè. Svakako, va-àn ~inilac ja~anja CNN-ovog st-rate{kog menad`menta sastojise u kombinaciji Porterovih ge-neri~nih strategija na principimahiper-konkurentne strate{ke su-

periornosti, koja se pokazala efi-kasnijom u funkcionisanju namakro ekonomskim trì{tima,kakvih je danas sve manje u svi-jetu, dotle hiper konkurentna st-rate{ka superiornost svoju prak-ti~nu primjenu, uglavnom, nala-zi na nestabilnim, dinami~nimmikro i makro ekonomskim trì-{tima.

Vukanovi} nagla{ava, shod-no tome, CNN bi trebao da svo-ju strate{ku menad`mentskupolitiku fokusira na stvaranje ko-ntinuirane konkurentske pred-nosti, koja se moè posti}i kom-binovanim kori{}enjem Portero-vih generi~kih strategija, i stra-tegija hiperkonkurentne superi-ornosti koje efikasno funkcio-ni{u, kako na stabilnim (pasiv-nim), tako i na nestabilnim (di-nami~nim) tr{i{tima.

Ova Vukanovi}eva knjiga okompleksnoj medijskoj korpora-ciji je prva na ovim prostorima.Njen nauk moè posluìti elok-ventnim ekspertima i istraìva-~ima javnog mnjenja i ostalog{to ~ini ìvot, odnosno egzisten-ciju, kako bi upotpunili svojeznanje, odnosno, da bliè osje-te uticaj medijske globalizaci-one kulture na strate{ki mena-d`ment CNN-a.

Li~no, nakon pro~itane Vuka-novi}eve studije, jasnija mi jeGeteova misao: "Neka se samoni{ta ne traì iza fenomena: onisu samo pouka..."

Ako mi se istovremeno na-me}e klasi~no pitanje: Da li jezapadni anga`man u medijskojkorporaciji, kao i u svakoj os-taloj kolonijalisti~ki, kao i kon-statacija - da se male kao i ve-like dràve ekspresno privatizu-ju po sili ja~eg. Odnosno, velikei jake dràve svode male dràvei one koje èle da budu dràve,a bile su nekada i najstarije -imperativno sopstvenom voljomih dovode u sopstvenu mo}, uglobalni red i disciplinu, s pozi-cija glavnih policajaca i vojnikaOUN-a.

Na kraju poruka svim revnos-nim ~itaocima:

Akademsku studiju ZvezdanaVukanovi}a - Uticaj medijskeglobalizacije i organizacione kul-ture na strate{ki menad`mentCNN-a, valja pa`ljivo, sasvimhladne glave pro~itati i izme|uredova.



Na razini dru{tva s kraja 18.vijeka formira se savremenogra|ansko dru{tvo, unutar

kojeg se, navodi Alexis de Tocqu-eville, uspostavlja jednakost dru-{tvenih poloàja - podjednako do-stojanstvo svih ljudskih bi}a kaotakvih.

I nasuprot srednjevjekovnomperiodu koji je baziran na siste-mu nejednakosti i privilegija, mo-derna podsti~e stvaranje novihodnosa u dru{tvu. [tavi{e, naci-ja kao moderni fenomen posto-jala je i u Srednjem vijeku ali jetada ozna~avala lokalne udruge,ekipe, neke pod-skupine unutarve}ih ljudskih skupina na tomprostoru(30). Tada{nje su nacijebile bez politi~kog organizovanja,utemeljene u nekom kosmi~-kom ili boànskom poretku. "Napo~etku XVI vijeka Evropa je pre-dstavljala civilizaciju, ali ne poli-ti~ku jedinicu"(31), i sve do XV vi-jeka zapadna Evropa je imalasamo jedan jezik vjere i znanja:latinski jezik sve{tenika, dok jevernakularni oralni jezik bio ko-ri{ten samo kod ku}e. Po~etakelaboracije standardnog jezika(fiskiranih, propisanih jezika) po-~ev{i od gramatizacije evropskihvernakulara, pored kori{tenja la-tinske gramatike, predstavlja pr-vu ekolingvisti~ku revoluciju za-padne Evrope (1550-1650.).(32)

Anthony D. Smith navodi dasu u pred-modernom periodu po-stojale dominatne, (aristokrats-ke ili lateralne) i periferne (demo-ti~ke ili vertikalne) etnije od ko-

jih su danas primjer prvih [pa-njolska, Francuska, Velika Brita-nija, a drugih Katalonija, Vels,

Korzika, itd.(33) Pa, ~ak, i unutarmodernih nacija, bez obzira natransformacije koje su se de{a-vale u dru{tvu i dalje se izgra-|uju sub-etnije, sub-kulture i et-

ni~ki identiteti. Ipak, zaklju~ujeShnapper, iako produàva, tran-scediraju}i ih, etni~ka osje}anja

JEZIK I OBRAZOVANJEMr. Samra Tahirovi} - Ljuca

GLOBALIZACIJA i njen uticaj nasocio-kulturolo{ki aspektmalih nacija (II)U sferi kulture jezik igra najznaj~ajniju ulogu, pa }emo iz tog razloga bliè definirati i objasnitifenomen njegovog razvoja. Naime, odrìvost i razvoj jednog nacionalnog jezika ujedno podrazumije-va razvoj nacionalne kulture, knjièvnosti i umjetnosti, a u slu~aju da se odre|ena grupalingvisti~ki asimilira u dominantnu grupu onda zna~i da ona gubi svoju kulturu, tradiciju, umjetnost

Mapa Evrope

30. Koruni} Petar, Zgodovinski ~asopis 57, Ljubljana 2003, str. 2.

31. Dio citata, Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Payot & Rivages, 1997, str. 65.

32. Ibid. str. 74.

33. Smith D. Anthony, Nation and Nationalism in a Global Era, Cambridge, 1995.



i ustanove koji su postojali prijenego {to je postojala, nacija pre-dstavlja skora{nju konstrukciju.(34

Shnapper definira etnije kao "gru-pe ljudi koji ìve kao nasljednicijedne istorijske i kulturne zajed-nice s posjedovanjem zajedni~-ke volje da je odrè. To su pripa-dni~ke grupe koje nemaju poli-ti~kog izraàja i koje se od mod-erne nacije razlikuju po tome {tone raspolaù autonomnom poli-ti~kom snagom". Stoga su ti os-je}aji pripadnosti odre|enom is-torijskom kolektivitetu mogli dapostoje vijekovima, ali tek je usavremenom dobu na njima zas-novan i opravdan poseban oblikpoliti~ke organizacije.(36)

Moderna je, dakle, uspjelazauvijek sru{iti feudalno dru{tvoi utemeljiti novo gra|ansko dru-{tvo unutar kojeg nova socijetal-na zajednica ima veliku integra-cijsku ulogu u stvaranju nacije.[tavi{e, epoha Moderne je pe-riod nastanka ne samo nacija,ve} i svih sentimenata koji su ve-zani za naciju: nacionalnih iden-titeta, nacionalne svijesti, naci-onalizama, nacionalnosti. Neka-da ti nacionalni sentimenti pre-vazilaze granice te imaju agre-sivnu mo} {to vodi do sukoba,ratova, iredentizma i secesije.Jer, moderna nije uspjela uspos-taviti sistem samokontrole kojibi suzbio djelovanje, kako Gell-ner navodi, "gnjevnih nacional-nih sentimenata" koji su se po-sebno rasplamsali u XX vijeku.Posljedica takvog nacionalizmaje velika i poprima gotovo nega-tivno zna~enje u politi~koj i kul-turnoj javnosti. "Fatalne poslje-dice nacionalizma proizilaze izvolje nacije za dominacijom naddrugim nacijama, iz principa "je-dna nacija, jedna dràva" koji se~esto realizirao negacijom i pori-canjem etni~kih zajednica, iz nje-ne te`nje da sve razlike izbri{e,

kako bi se pojedinci i skupinehomogenizirali u kompaktan ko-lektiv, sposoban da s "onu stra-nu dobra i zla" realizira svojezacrtane ciljeve.(36) Modernu pri-je svega karakteri{e monizam:nacionalno jedinstvo, nacional-ne cjeline i nacionalne strukturejednog (jednog vo|e, sastava,mi{ljenja, jednog sadràja).(37)

Ipak, ispostavilo se da tajmonizam nije u potpunosti fun-kcionalan jer vodi isklju~ivostiprema 'drugim' (sub-etnijama,etni~kim zajednicama unutar je-dne nacionalne zajednice) kojase posebno iskazuje tokom na-cionalnih pokreta, nacionalne ho-mogenizacije, agresivnih nacio-nalizama, totalitarizama, 'jed-nog pona{anja i 'jednog mi{lje-nja'. Prisustvo Drugih omogu}e-no je samo ukoliko se utope uvladaju}u etniju, ukoliko se inte-griraju, asimiliraju. No to ba{ neide uvijek lako! Tamo gdje sunastale podijeljenosti, razvio seprotu-nacionalizam(38) i njegove}e posljedice poku{ati razrije{i-ti period nakon moderne - post-moderna Stoga, nije ni za~udo{to je sociolog Elie Kedourie usvojoj studiji o nacionalizmu iz-javio da je nacionalizam doktrinakoja je izmi{ljena u Evropi po~e-tkom 19. vijeka te da predstav-lja takav fenomen 'bez ~ijeg bise postojanja svi bolje osje}a-li'.(39)

Slijede}i modernu, postmo-derna ne negira ve} pravi prije-laz od totaliteta prema pluralno-sti, od jedinstva prema razlici,prema Drugom. Bitna razlika iz-me|u moderne i postmoderne,je, dakle, razlika izme|u singu-lara i plurala (jednine i mnoì-ne). Ta se epoha iskazuje u hu-manom i pluralnom svijetu su-tra{njice(40) . Njen cilj je, naime,usmjeren ka stvaranju pluralis-ti~kog i heterogeno - koegzins-

tentnog svijeta. Za postmodernusu nemogu}i principi koji bi bilizajedni~ki svima. Svaki je ~ov-jek otok za sebe i svaka je kul-tura otok za sebe, {to zna~i damnoga bi}a i mnoge kulture, ko-je su nesvodive jedna na drugu,nisu ni~im povezane i sjedinje-ne. Odnosno, postmoderna po-~inje tamo gdje zavr{avaju mo-derna homogenost, jedinstvo,cjelina - monizam i njima sup-rotstavlja heterogenost, plurali-zam, globalnost. U stvari, radise o epohi op{te globalizacije,bazirane na sveop{tem napre-tku, savremenim tehnolo{kiminovacijama i demokratskim pri-ncipima. Ona podrazumijeva ra-|anje sasvim nove civilizacije,pluralizma, demokratije, jer zah-vata gotovo sva polja ìvota, uk-lju~uju}i politi~ke sisteme, drà-vni sastav, umjetnost, slikarst-vo, knjièvnost, tehnologiju, priv-redu, filozofiju, istoriju. Prom-jene u odnosu na modernu suvidljive na sljede}im nivoima:

- Na nivou dràvnih sistemaglobalizacija, za razliku od ranijihoblika svjetske integracije (pu-tem kolonizacije ili internaciona-lne saradnje) dovodi do transna-cionalizacije tj. do integracijesvijeta u kojoj se uloga i zna~ajnacija-dràva smanjuje u koristja~anja transnacionalnih ekono-mskih politi~kih subjekata i ins-titucija jedinstvenog globalnogdru{tva. Demokratske, pluralnedràve sada se udruùju u me-|unarodni demokratski poredak.Dràva, radi uspje{nije integraci-je u "me|unarodnu zajednicu"usvaja op}e standarde premakojima se rukovodi u unutra{njoji spolja{njoj politici. Dràva seodri~e klasi~no shva}enog suve-reniteta, i podrazumjeva uklju~e-nost "Drugog". Prema AnthonyD. Smithu savremene dràve-na-cije su podvrgnute podrivanju jer

34. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Novi Sad, 1996.

35. Ibid.

36. Bubalo Ivan, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog, Forum Bosne, 16/02, Sarajevo, str. 221.

37. Koruni} Petar, Zgodovinski ~asopis 57, Ljubljana 2003.

38. Dunkerley Davis, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Spybey Tony, Thomson Andrew, Changing Europe: Identities,nations and citizens, Rotledge 2002. p. 45.

39. Ibid.

40. Koruni} Petar, Historijski zbornik LIII, Zagreb 2000.



je njihov pluralni ili, pak, poliet-ni~ki karakter podrovan proce-som dràvne ekspanzije, mode-rnizacije, kao i problemima kojesu unutra{nje etnije izazvale.(41)

- Na nivou dru{tvenog siste-ma javlja se pluralizam i vi{es-trukost globalnog dru{tva. Otu-da, analogno konceptu "gra|a-nskog dru{tva" na nacionalnomnivou, formulira se koncept "glo-balnog civilnog dru{tva" kao glo-balne "mreè" koja ima jedin-stvene standarde za sve, za svenarode i sve nacije.

- Na nivou kulture dolazi doglobalizacije kulture i to uslijedprocesa {irenja masovnih medi-ja i informacija {to uti~e na {i-renje univerzalnih kulturnih vri-jednosti. Informati~ko-medijskarevolucija i njeni kulturni proizvo-di: vijesti, dokumentarne i umje-tni~ke serije, sapunske opere,muzi~ki hitovi prelaze geograf-ske granice, te svojim kulturnimzna~enjem preoblikuju lokalni ku-

lturni prostor. Beskrajno se pro-{iruju lokalni horizonti, vr{i sehomogenizacija ukusa, zabave,hrane, ìvotnih stlilova(42). Sreds-tva masovne komunikacije uje-dinjuju sve krajeve planete i po-dsti~u "preuplemenjivanje" ~ov-jekovog ìvota(43). Kulture se mi-je{aju, kombiniraju i ukoliko hi-poteti~ki predpostavimo nasta-nak jedne globalne kulture, on-da bi ona bila prije plod sinkre-tizma, hibridizacije i mije{anjanego nametanja jedne domina-tne kulture.(44) Jedna od prate}ih

pojava uticaja najmo}nije kul-turne industrije na svijetu, oneameri~ke, je i svojevrsni jezi~kiimperijalizam engleskog jezika.Ipak, ne treba zaboraviti ~inje-nicu da najve}i otpor nezausta-vljivom pohodu engleskog jezikana Evropu i svijet pruàju ne sa-mo mali ve} i veliki narodi (Fra-ncuska), koji se pla{e potiskiva-nja vlastitog jezika i kulturnogidentiteta.(45)

Direktan metod mjerenja iprocjene kulturnih promjena ko-je nam donosi globalizacija, po-drazumijeva prou~avanje prom-jenljivih globalnih obrazaca ko-ri{tenja jezika(46). Globalizacijajezika se moè posmatrati kaoproces po kojem se neki jezicisve vi{e koriste u me|unarodnojkomunikaciji dok drugi gube svojzna~aj, pa ~ak i i{~ezavaju zbognedostatka onih koji govore timjezikom. Istraìva~i pri Centru zaistraìvanje globalizacije na Uni-verzitetu Hawaii identificirali supet klju~nih varijabli koje uti~una globalizaciju jezika:

- Broj jezika: Sve manji brojjezika u razli~itim dijelovima svi-jeta ukazuje na ja~anje homoge-niziraju}ih kulturnih snaga.

- Kretanje ljudi: ljudi nose svo-je jezike sa sobom kad se seleili putuju. Obrasci migracija uti~una {irenje jezika.

- U~enje stranih jezika i turi-zam omogu}avaju {irenje jezikaizvan nacionalnih i kulturnih za-jednica.

- Jezici Interneta: Internet jepostao globalni medij trenutnekomunikacije i brzog pristupa in-formacijama. Kori{tenje jezikana internetu klju~ni je faktor uanalizi dominacije i raznolikostijezika u me|unarodnoj komuni-kaciji.

- Me|unarodni nau~ni radovisadrè jezike globalnog intelek-tualnog diskursa, uti~u}i takokriti~ki na intelektualne zajed-nice uklju~ene u proizvodnju, re-produkciju i cirkuliranje znanja{irom svijeta.

* Na nivou politi~kih sistemapojavljuje se pluralizam i vi{es-trukost politi~kih demokratskihure|enja, pluralizam politi~kih za-jednica, stavova i ciljeva. Nacio-nalni monizmi i nacija slabe nara~un socijetalne zajednice sas-vim novog tipa: pluralne, vi{eet-ni~ke, demokratske(47).

Evropski parlament

41. Smith D. Anthony, Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge: Bridge Street, 1996, str. 85-86.

42. Morin Edgar, Kako misliti Evropu, Sarajevo: Svjetlost, 1989. godine str. 116.

43. Gajevi} Jelena, Evropski kulturni identitet i kulturni idnetitet Srednje i Isto~ne Evrope, Magistarski rad, Sarajevo, str. 33.

44. Holton J. Robert, Globalisation and the nation-state, Gerat Britain: Macmillan Press LTD, 1998, str. 161-189.

45. Gajevi} Jelena, Evropski kulturni identitet i kulturni idnetitet Srednje i Isto~ne Evrope, Magistarski rad, Sarajevo, str. 34

46. Steger B Manfred, Globalisation, Oxford University Press, 2003.

47. Held David & McGrew Anthony, The Global Transformation Reader, Cambridge: Polity Press, 2003.



* U ekonomskoj sferi koncept'nacionalne privrede' biva zami-jenjen modelom jedinstvenog(globalnog) trì{ta na kome dje-luju mo}ne transnacionalne kor-poracije, svjetske finansijske or-ganizacije i finansijski sistemi.U ekonomskom smislu globali-zacija predstavlja proces u ko-me se na globalmnom nivou svevi{e uklanjaju prepreke za finan-sijske transakcije, slobodnu tr-govinu, {irenje tehnologije. Eko-nomska uloga nacionalnih drà-va se smanjuje u korist novihme|udràvnih regionalnih entite-ta, transnacionalnih korporacijai organizacija poput Me|unaro-dnog monetarnog fonda (IMF),Svjetske banke (WB) i Svjetsketrgovinske organizacije (WTO).

* Na nivou tehnologije svijetse sve vi{e povezuje u globalniinformacijski i tehnolo{ki sastavkoji je ovladao svim dijelovimasvijeta, svim zemljama i svim na-rodima.

Glava IIPolitika asimilacije

1. Dominatne i periferne etnije - Anthony D. Smith

Koncept "male nacije" nas-tao je kao rezultat razvoja ljud-skog dru{tva te uspostave raz-li~itih odnosa izme|u ljudi, odplemenskih do savremenih de-mokratskih. Prema Anthony D.Smithu, kao {to smo ve} nago-vijestili, pred-moderni period ka-rakterizirao je postojanje razli-~itih, rasutih etni~kih zajednicame|u kojima su najtipi~nije: 'la-teralne ili aristokratske' te 'ver-tikalne ili periferne etnije'. Prvesu bile dominatnije i njihova jeetni~ka visoka kultura bila og-rani~ena vi{im klasama: dvoru ibirokratiji, sve{tenstvu, plemst-vu i bogatim trgovcima, dok jedruga teritorijalno bila kompak-tnija, a njihova se kultura {irilaka svim klasama zajednice, unamjeri da i ona bude visoka.Periferne etnije su bile u otu|e-nom i subordiniranom poloàju

u odnosu na dominantne etnije~ije su elite i monarsi prikovalijake dràve te primjenjivali poli-tiku "birokratske inkrorporaci-je". Ekonomija perifernih etnijaje bila slabo ili nikako razvijena,radna snaga je bila prisiljena naimigraciju, a elite su im bile bilekulturno asimilirane. [tavi{e, do-minatne su etnije sve inkorpori-rane etni~ke zajednice i katego-rije tretirale kao sociolo{ke ma-njine. To zna~i da one nisu bilesamo manjine u broj~anom, ve}

su bile marginalizirane i diskrimi-nirane u bilo kom drugom smi-slu. Ve}ina je perifernih etnijabila isklju~ena iz u~e{}a na bilokojoj razini ìvota. One su ostalebez institucionalne podr{ke, a~ak i bez razvijenih kodova ko-munikacije koji su bili osnova zao~uvanje njihovih etno-istorija.Njihova su sje}anja krhka, hero-ji rijetko zapam}eni, a tradicijesu, ako ne 'zamr{ene' sa sus-jednim mo}nijim etnijama, ondaslabo dokumentirane.(48) I upra-vo je, tvrdi Smith, iz tog komple-ksa socijalnih i etni~kih izgradnjii razli~itih vrsta etnija, uz periodduge transformacije dru{tva na-stala moderna nacija-dràva, or-ganizirana oko dominatne etni-je. Dominatne etnije su se to-

kom istorije razvile u velike naci-je: Kastilja, Velika Britanija, Fra-ncuska, i unutar svoje teritorijesu intergrirale periferne etnije/sub etnije: Bretanju, Korziku, Ka-taloniju, [kotsku. Odnosno, tajmozaik dominatnih i subordinira-nih, centralnih i perifernih relaci-ja formirao je istorijsku osnovuza nastanak nacionalne dràveu najve}em dijelu Evrope. Ono{to je u modernom smislu rije~inacija-dràva, nekad je bila do-minatna etnija koja se beskru-puloznom politikom asimilacijesub-etnija izgradila u homogenunaciju-dràvu.

2. Zapadnoevropske velike nacije i politika asimilacije

Nacije politi~ke jedinice obi-~no se ra|aju u ratnim lomovi-ma. Broj politi~kih jedinica u Ev-ropi spao je sa nekih 500 go-dine 1500. na nekoliko deseti-na po~etkom XIX vijeka: ve}inaih je nestala u ratnim lomovima,utopiv{i se u obuhvatnijim jedini-cama(49). Te velike jedinice su bi-le prve, najve}e i najja~e mona-rhije zapadne Evrope: Velika Bri-tanija, Francuska, [panija, kojesu od po~etka svog konstituira-nja po~ele sprovoditi politikuasimilacije susjednih im pokraji-na. One su polazile od toga dasamo nadmo}ni narodi imajupoziv da pokrenu to~ak razvojasvijeta te da je unutra{nja inte-gracija uvjet za postizanje jed-nog takvog cilja.(50) Odnosno, ve-like su nacije smatrane civilizo-vanijim od manjih, one su bilenosioci kulturnog razvoja, doksu male nacije bile primitivne izaostale, nesposobne za dru{-tveni i kulturni razvitak. Jednomkada su pokrajine bile integri-rane unutar velike monarhije,apsolutisti~ki su monarsi traìlida se standardiziraju i homoge-niziraju njihove etni~ke popula-cije. Kao prvo, to je bio by-pro-duct njihove potrebe da pove-}aju dohodke i vojne resurse ka-ko bi maksimizirali efikasnost unatjecanju sa ostalim dinasti~-

48. Smith D. Anthony, Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge: Bridge Street, 1996.

49. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Novi Sad, 1996, str. 57.

50. Ibid. 56.



kim dràvama koje su postaledominatni element u Evropskojpolitici s kraja XV vijeka. Sredi-nom XVI vijeka oslabljeni poli-ti~ki uticaji religije unutar kralje-vstva ubrzali su proces homoge-nizacije, dok u sedamnaestomvijeku kulturna standardizacija ihomogenizacija postaju predu-vjet za uspjeh u me|udràvnimrivalstvima. Najo~itiji primjeri suRichelieova sprovedba lingvisti-~ke reforme te pozivanje Nans-kog edikta (Luj XIV).

U XVIII vijeku, me|utim, prisu-stvujemo periodu dubokih dru-{tvenih promjena; apsolutisti~-

ke dràve na ~elu sa monarsimatransformiraju se u dràve-naci-je; dotada{nji podanici monarha"transformiraju se" u gra|anekoji u svojoj ukupnosti ~ine naci-ju koja ru{i ancien régime i sa-ma preuzima svoju vlast.(51) Po-red toga, mijenja se unutra{njastruktura dràve, dolazi do ek-spanzije dràvnog birokratskogsistema, a dràva preduzimaobavezu za razvoj nacionalnihprograma, prije svega edukacijesa centraliziranim edukativnim

sistemima. Edukativni su siste-mi postali zna~ajno sredstvo zapromoviranje kulturne jedinstve-

nosti, posebno kori{tenjem na-cionalnog jezika. Kraljica Kasti-lje i Aragona, Isabella I, imala jeuticajan plan za promoviranjekastiljskog jezika kao "sredstvaza osvajanje {irom svijeta te zaprevazilaènje "neu~enih" govo-ra koji su se upotrebljavali kodku}e"(52). Na taj na~in su gotovosve inkorporirane periferne etni-je, putem "birokratske inkorpo-racije", bile pod~injene dominat-noj, nacionalnoj kulturi koja jezamijenila njihov etni~ki ili regi-onalni identitet.(53)

Obzirom da opstanak jednekulturne zajednice ovisi o odrì-vosti jezika u javnim ustanova-ma, odbacivanje mogu}nosti{kolovanja na maternjem, manji-nskom jeziku zna~io je osu|iva-nje jednog takvog jezika na sveve}u marginalizaciju. Takvo na-pu{tanje kulture predstavljalo jeozbiljan korak i uklju~uje napu-{tanje dru{tva i kulture u kojimasmo odgojeni, dru{tva i kulture~iji jezik govorimo i za koji sma-tramo da nas izraàva i omo-gu}uje nam samorazumijevanjena{ih ciljeva, namjera i vrijedno-sti; dru{tva i kulture od ~ije is-torije, obi~aja i konvencija ovisina{e mjesto u dru{tvenom svije-tu.(54)

2.1. Francuska - "jedna nacija - jedna dràva- jedan jezik"

Francuska je prije nego {to jepostala moderna nacija-dràvabila federacija provincija(55) unu-tar koje je samo 30% francuskepopulacije govorilo standardnimfrancuskim Île-de-France na kra-ju XVIII stolje}a. Ve}ina je, dak-le, govorila oksitanskim, korzika-nskim, bretonskim, baskijskim,katalonskim, pikardskim dijale-ktom, slika 1.(56)

Takva situacija nije predstva-ljala veliki problem za ancient

51. Bubalo Ivan, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog, Forum Bosne, 16/02, str. 217

52. Phillipson Robert, Linguistic imperialism, Oxford: Oxford University Press, 1992, str. 31.

53. Dunkerley David, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Thomson Andrew, Changing Euroep: Identities, nations andcitizens, London: Routledge, 2002, 30.

54. Kimlika Vil, Multikulturalno gra|anstvo, Novi Sad: Centar za multikulturalnost, 2002.

55. Riagain O Donall, All languages-Great and Small u Trifunovska Sneàna, European minorities and languages, Hague:Asser Presse, 2001. str. 31.

56. Ibid.

Evropa u vrijeme buròaskih revolucija



régime. Ukoliko je narod pla}aotakse, participirao u ratu i poka-zivao lojalnost prema monarhiji,kralj nije imao problema sa svo-jim podanicima koji su govorilijezik koji im je bio po volji. Revo-lucija je sve to okon~ala. Ljudisu postali gra|ani, imali su od-re|ena prava, ali su iznad svegaodavali vjernost Dràvi. Tada jejezik po~eo zauzimati zna~ajnuulogu u razlikovanju Nas od Njih,u formiranju kolektivne lojalnos-ti prema dràvi te u distancira-nju od drugih. Moderna birokrat-ska i centralizirana dràva teìlaje da konsolidira politi~ku mo}kodificiraju}i i standardiziraju}i"jedan jezik" koji bi doprinio

politici unifikacije kao zna~ajnogoru|a za uspostavljanje domi-nacije nad manjinskim populaci-jama, koje su upravo pogo|enepreko jezika(57). Francuski revolu-cionari su po~eli sa liberalnomagendom koju su odmah preto-~ili u autoritativnu i centralisti~-ku, inspirisanu Abbé Grégoire-om koji je Nacionalnoj konvenci-ji 1794. godine dostavio doku-ment sa planskom strategijom oimpoziranju francuskog i uni{ta-vanju drugih jezika na francuskojteritoriji.(58) Dràva i nacija, gra-|anstvo i nacionalnost shva}enisu kao sinonimi. Jedna nacija,jedna dràva, jedan jezik - jedin-stvenost je zna~ila uniformnost.Govoriti nacionalnim jezikom bio

je, dakle, nacionalni zadatak svihgra|ana, ~ak i u slu~aju kada sudràve bile karakterizirane ling-visti~kom raznoliko{}u, prisust-vom razli~itih jezika i razli~itih di-jalekata. John Stuart Mill navodida je za zaostale i nerazvijenenacije asimilacija veliki dobitak:svako zna da je za Bretonce iliBaske francuske Navare boljeda budu pripadnici francuskenacionalnosti, sa povlasticamakoji svi sti~u pod jednakim uvje-tima, dobijaju}i francusko drà-vljanstvo, nego da se dure nasvojim stijenama kao podivljaliostaci pro{losti koji se vrte usopstvenoj mentalnoj orbiti, bezu~estvovanja ili interesa za op}a

kretanja u svijetu. Isto vaì i zaVel{ana ili {kotskog br|anina,kao ~lanove britanske nacije.(59)

Gotovo identi~ne citate mo-èmo na}i u radovima Marxa iEngelsa, jer su i za liberale i zamarksiste u 19. vijeku, velike na-cije sa njihovim visoko centralizi-ranim politi~kim i obrazovnim si-stemima, bile nosioci istorijskograzvoja. Nastojanja da se odrìmanjinski jezik bila su pogre{nousmjerena, jer je njema~ki bio"jezik slobode", za êhe u Bo-hemiji, onoliko koliko je francus-ki bio jezik slobode za Bretonce,a Engleski za Kvebe~ane u Ka-nadi.(60) Krajem XIX i po~etkomXX vijeka dolazi do penetracije"nau~ne dràve" koja je suo~e-

na ne samo sa spolja{nim - glo-balizacija i evropeizacija, ve} iunutra{njim izazovima - bu|enjenekad uspavanih i pod~injenihmanjinskih etnija unutar naciona-lne dràve(61). Takozvana "L'Eu-rope des ethnies" sada postajenajve}a opasnost integritetu ilegitimitetu nacionalne dràve,{to dovodi do preoblikovanja ko-ncepta nacionalne dràve krozglobalni proces kulturnog i poli-ti~kog pluralizma - multikultura-lizma - multinacionalizma.

3. Otpor asimilaciji- nastanak malih nacija

3.1 Nastanak zapadno-evropskih malih nacija

U vrijeme kada su se gradilevelike monarhije zapadne Evro-pe, male zapadnoevropske naci-je, nasljednice gradskih op{tina,zadràle su se u zaklonu.(62) Izstalnog odbijanja, ispoljenog to-kom vijekova ratova ili revoluci-ja, da ne budu anektirane odstrane velikih dràva, monarhijaili carstava, male nacije su pro-pagirale nacionalni politi~ki pro-jekt(63) ~iji je osnovni cilj bio us-mjeren na jakom nacionalnom ipoliti~kom organiziranju o nepri-pisivanju sebi ime "pokrajina" usastavu Velike [panije, Njema~-ke ili Francuske. Taj osje}aj pre-zira prema velikim "silama" nat-jeralo je Dance da se bore za ne-ovisnost protiv Njema~ke i [ve-dske, Norveàna protiv Danske,Belgijanaca protiv Holandije iNjema~ke, Finaca protiv [veds-ke, njema~kih i sovjetskih inva-zija; zatim Grka protiv Francus-ke, [panjolske, Otomanske im-perije, Holan|ana protiv invazijaRimljana i Habsburga.

Nastavak u sljede}em broju.

57. Chesneaux Jean, Univerzalizam i pripadanje, Forum Bosne, Sarajevo, 202/16, str. 171.

58. Strategija je nosila naziv "Sur la nécessité et les moyens d'anéantir les patois et d'universaliser l'usage", < http://www.gwalarn.org/brezhoneg/istor/gregoire.html>

59. Mill John Stuart citat u Erik Hobsbaum; Nacije i nacionalizam od 1780: Program,mit, stvarnost, Beograd: Filip Vi{nji},1996, 43.

60. Kymlicka Will, Politics in the Vernacular: Nationalism, Multiculturalism and Citizenship, Oxford: Oxford UniversityPress, 2001.

61. Smith D. Anthony, Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge: Bridge Street, 1996, str. 100-103

62. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Novi Sad, 1996, str. 91

Koncept "male nacije" nastao je kao rezultat razvoja lju-dskog dru{tva te uspostave razli~itih odnosa izme|u ljudi,od plemenskih do savremenih demokratskih. Ve}ina je peri-fernih etnija bila isklju~ena iz u~e{}a na bilo kojoj razini ì-vota. One su ostale bez institucionalne podr{ke, a ~ak i bezrazvijenih kodova komunikacije koji su bili osnova za o~u-vanje njihovih etno-istorija. Njihova su sje}anja krhka, hero-ji rijetko zapam}eni, a tradicije su, ako ne 'zamr{ene' sasusjednim mo}nijim etnijama, onda slabo dokumentirane.



Ove godine, Drugi po reduFESS 2006, koji je odràn 6. i7. oktobra u koncertnoj dvoraninovopazarskog Doma kulture,okupio je eminentne interpreta-tore sevdalinki sa prostora Sa-ndàka, Bosne, Crne Gore i Hr-vatske.

Prve festivalske ve~eri podnazivom "Ba{tinici Sevdaha",u revijalnom dijelu festivala, na-stupili su brojni renomirani iz-vo|a~i sevdalinki.

U pratnji velikog orkestra podupravom Ivice Mita i Hajrana\eki}a, sandà~koj publici i lju-biteljima ove najljep{e od najl-jep{ih pjesama predstavili su

se: Omer Talovi}, [ef}et Hami-dovi} - Ringo, Rizo Dànkovi},Mujo Zejnilovi}, Abit Hajrovi},Enes Nik{i}, Pjeva~ka sekcijaUdruènja èna Gora`de, Bje-lopoljski tambura{i, Plavski ta-mbura{i, Rustem Muratovi} Lju-ca, Redèp Me|edovi} - Re~ko,Avdo Leme{, ]azim Tandir, Se-jo Dìgal, Hajra Bojadìja, BejtoFerhatovi}, Neno Be{irovi}, Sa-lko Sinanovi}, Meliha Muhovi}Lila.

Druge festivalske ve~eri, ve-~eri takmi~arskog karaktera,nastupili su, i za "Zlatni saz","Srebrni Saz" i "Bronzani saz"takmi~ili se: Nedàd Deli}, Ca-

no Kurtovi}, Mirsad Tarhani{,Re{ad Turkovi}, Nafil Ajdinovi}Nafko, Sadat Rizvanovi}, EnesMelki}, Sead Be{irovi}, NajoHadòvi}, Asmir Muhadèr, Emi-na Smailovi}, Neno Ko{uta, Ni-had Hukovi}.

@iri u sastavu: Mr. Naka Ni-k{i}, prof. Zlatko Stefanovski,Hajran \eki}, za najboljeg iz-vo|a~a, i dobitnika "Zlatnogsaza" su izabrali Seada Be{i-rovi}a. Drugo mjesto i "SrebrniSaz" pripalo je Nafilu Ajdino-vi}u - Nafku, a "Bronzani saz"je dobio Nedìb Deli} iz Pljeva-lja.

M. S.

MANIFESTACIJE

U Novom Pazaru odràn Drugi FESS

Festival sandà~kesevdalinke - FESS 2006.U cilju afirmacije i popularizacije bo{nja~ke gradske pjesme sevdalinke, kao me|unarodnopriznate umjetni~ke vrijednosti Bo{nja~ko nacionalno vije}e ustanovilo je Festival sandà~kesevdalinke kao svoju centralnu kulturno-zabavnu manifestaciju



DRUGI FESTIVAL SAND@A^KE SEVDALINKE - FESS 2006.

Drugi Festival sandà~ke sevdalinke otvorio je Esad Dùdèvi}, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a

Festival sandà~ke sevdalinke (FESS) je zvani~no progla{enod strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a kao centralna kul-turna manifestacija sandà~kih Bo{njaka u Republici Srbiji.Od ove godine FESS je od strane Ministarstva kulture RSuvr{ten u godi{nji kalendar kulturnih manifestacija u zemlji.

Pjeva~ka sekcija Udruènja èna iz Gora`da




SINO] SAM TI SAFO DVORU DOLAZIO(Tekst: Safet Kafedì})

Sino} sam ti Safo dvoru dolazio,Na pendèru tvome ruù ostavio,Da okiti{ njedra ljep{a od jasmina,Ako mene ljubi{, radosti jedina.

Jutros kad te vidjeh Safo, moja vilo,Na njedrima tvojim ruè nije bilo,Mjesto moga cvijeta, majci ìva bila,Kitio te zumbul kom{ije Halila.

Safo, moja Safo, moj nevjerni druè,Zar su ljep{i, du{o, zumbuli od ruè?Zar je tebi draì gavran od slavuja,I biseri la`ni ljep{i od dragulja?

Pjesmu izvodio: ]azim Tandir

HASANAGIN SEVDAH ([TO TE NEMA)

(tekst: Aleksa [anti})

[to te nema, {to te nema,kad na mlado poljsko cv'je}e,biser niè pono} n'jema,kroz grudi mi èlja l'je}e,{to te nema, {to te nema?Kad mi sanak spokoj dade,i du{a se miru sprema,kroz srce se glasak krade,{to te nema, {to te nema?Procvjetala svaka staza,k'o {to bje{e divnih dana,po ruàma i sad prska,bistra voda {adrvana.Ispod rose zumbul gleda,iz behara miris vije,a za mene k'o da cvili,i u bolu suze lije.[to te nema, {to te nema,vedri istok kad zarudi,u treptaju od alema,i tad srce pjesmu budi,{to te nema, {to te nema?I u ~asu bujne sre}e,i kad tuga uzdah sprema,moja ljubav pjesmu kre}e,{to te nema, {to te nema?Kako mi je srce jadno,kao da ga neko bode,te sve pla~e i sve pita:Kuda moja Zejna ode?Je li grije{na sabah zora, il' nebeska sjajna zvijezda,je li grije{na ljubav moja,k'o glas ptice iz gnijezda?

Pjesmu "Hasanagin sevdah"na Drugom FESS-u

izveo je Omer Talovi}

Bjelopoljski tambura{i




JA ZAGRIZOH [ARENIKU JABUKU

Ja zagrizoh {areniku jabuku,i poljubih Esmer |uzel djevojku.Ja kakva je {arenika jabuka,jo{ sla|a Esmer |uzel djevojka!

"Oj, djevojko, slatka moja sladijo,ko je tebi takvo ime nadio?Il' si melek, il' dènnetska hurija?Il' te majka kraj dènneta rodila?"

"Nit' sam melek, nit' dènnetska hurija,nit me majka kraj dènneta rodila,ve} me majka ispod srca nosila!"

Pjesmu izvodio: Rizo Dànkovi}

Izvo|a~e na Drugom FESS-u pratio je Veliki narodni orkestar RTS-a isandà~ki virtuoz na harmonici Hajran \eki}

MUJO KUJE KONJA PO MJESECU

(Narodna pjesma)

Mujo kuje konja po mjesecu,Mujo kuje, a majka ga kune:

"Sine Mujo, ìv ti bio majci,Ne kuju se konji po mjesecu,Ve} po danu i àrkome suncu!"

"Mila majko, ne kuni me mlada,zna{ kad meni na um padne draga!

Ja ne gledam sunca nit' mjeseca,Nit' moj |ogo mraka nit' oblaka,Nit' moj |ogo Drine, vode hladne!"

Pjesmu izvodio:Re{ad Turkovi}

Rizo Dànkovi} otpjevao je pjesmu "Ja zagrizoh {areniku jabuku"

Vrsni interpretatori sevdaha, sazlija Avdo Leme{ i [ef}et Hamidovi} - Ringo

DO[LA DRINA OD BRIJEGA DO BRIJEGA

Do{la Drina od br'jega do br'jega.Il' od ki{e, il'od b'jela sn'jega?Nit' od ki{e, nit' od b'jela sn'jega,ve} od suza zvorni~kijeh cura!

Do{la voda od br'jega do br'jega,pronijela Mejru na tabutu."Hajde, Mejro, s nama ve~erati!""Ve~erajte mene ne ~ekajte!Mene ~eka gotova ve~era,u dènnetu me|u hurijama.Poru~ite mojoj staroj majcineka klanja pet vakat-namaza.Neka posti mjesec Ramazana,neka Mejri namjeni kurbana."

Pjesmu izvodio: Enes Be{irovi}




âst da se prvi predstavi festivalskoj publici imao je Abit Hajrovi}, sa svojom pjesmom "Ramazan"

SVE BEHARA I SVE CVJETA

Sve behara i sve cvjetaSve behara i sve cvjetacvije}e miris pruàa na mome jadnom srcuuvela ja ruà

Uvela je, nestala jeiz sje}anja mogakao ruà neubranaode za drugoga

Moje ruè nema vi{eda se kitim njomeubode me i ostavibol na srcu mome

Pjesmu izvodio: Bejto Ferhatovi}

Hajra Bojadìja nastupila je sa pjesmom "ûdila se, aman ja"

Plavski tambura{i na Drugom FESS-u nastupili su sa sevdalinkom "Sabah klanja lijepa |evojka"

Stade se cvije}e rosom kititi,Stade se biser zlatom nizati,"Stade se srma srmom srmiti,Stado{e momce cure ljubiti.

Samo ja nemam nigdje nikoga,Samo ja nemam azgin-dilbera,Samo ja tu`na tugu tugujem,Samo ja ni~em se ne radujem.

Gledam ja goluba, golubicu,Gledam ja lastu i lastavicu,Gledam ja jedno drugo cjeluju,Gledam ja, ìvotu se raduju.

Nikad me nije niko volio,

Nikad me nije niko ljubio,Nikada nisam zorom zorila,Nikada nisam sevdah vodila.

Dado{e mene mladu za stara,Dado{e mene starcu zbog para,Da mu ja mlada ku}u redujem,Da mu ja sijedu bradu milujem.

Star meni vi{e mladoj ne treba,Star mene samo mladu zamara;Ja ho}u ljubav, ìvot i radost,Ja ho}u sevdah, pjesmu i radost!

Pjesmu izvodio: Enes Melki}, interpretator iz Zagreba

STADE SE CVIJE]E ROSOM KITITI

TAMNA NO]I, TAMNA LI SI

Tamna no}i, tamna li si!Nevjestice, bl'jeda li si.

"Kako ne}u bl'jeda biti!Imam dragog adàmiju!

Nikad ku}i ne dolazi;

I kad do|e, s’ jadom do|e,Sa mnom jadnom ne govori!"

Pjesmu izvodila: Meliha Muhovi}




Za Zlatni, Srebrni i Bronzani saz, nagrade Festivala sandà~ke sevdalinke takmi~ilo se 9 interpretatora sevdalinke

Drugi FESS imao je internacionalni karakter. U~e{}e na njemu uzeli su inter-pretatori sevdalinke iz Sandàka, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije. Na slikama: Enes Melki} (lijevo) iz Zagreba i Cano Kurtovi} (desno) iz Skoplja

O, JESENI TUGO MOJA

O, jeseni tugo mojaKi{na i obla~naI danas je moja dragaOd àlosti pla~na

Znam da danas kao ju~eêka{ kad }u do}iAli ja sokakom tvojimVi{e ne}u pro}i

Nit’ }u pro}i nit }u do}iTebi ikad vi{e[to je bilo me|u namaZaborav nek’ bri{e

Srce drugoj pripalo jeOprosti JasminaSada volim svoju AlmuI na{ega sina

Pjesmu izvodio: Asmir Muhadèr

SNIJEG PADE NA BEHAR, NA VO]E

Snijeg pade, na behar, na vo}e, podaj Boè svakom ko {ta ho}e. A i meni {to mi srce èli.

Jel' jo{ kome ko {to srcu mome, jel' jo{ koga ostavila dika, ko {to mene u najljep{e vrijeme!

U prolje}e, kad miri{e cvije}e, kad miri{e katmer i ruìca, kad se sije je~am i p{enica!

Prera|enu verziju pjesme izvodio: Sadat Rizvanovi}Redèp Me|edovi}




Salko Sinanovi} predstavio se publici u revijalnom dijelu Festivala

PJEVAJ, DRAGA, PA ME RAZGOVARAJ

Pjevaj, draga, pa me razgovaraj,o mome ga domu zapjevalao mom domu, a na krilu mome!

Nisi sre}an, boìji nesre}ni~eovo gondè da ti u dom do|e!

Kad ti stanem me|u pendèrimaba{ k’o lala u zlatnoj ma{trafi,a kad sjednem me|u hanumama,ba{ k’o pa{a me|u askerima.

Pjesmu izvodio: Sejo Dìgal

SABAH KLANJA LIJEPA \EVOJKA

Sabah klanja lijepa |evojkaSabah klanja i Bogu se moli

Daj mi Boè iglu od merdànaDa sa{ijem jorgan od behara

I pokrijem svojega be}ara Be}ar spava o~i ne zatvara

Pjesmu izveli: Plavski tambura{i

Rustem Muratovi} - Ljuca izveo je pjesmu "Slavuj ptica"

Gora`danka Meliha Muhovi} odu{evila je sandà~ku publiku izvrsnominterpretacijom sevdalinke "Tamna no}i, tamna li si"

ÛDILA SE, AMAN JA

ûdila se aman ja, ûdila se zeman jaûdila se po harmanu trava:

Za kog' po|e Zil-hanuma mlada.Ne{}e bega, ne begeni{e ga;Ne{}e age, jer joj nisu drage.

Ona po|e pod Pe}ine, pod najve}e stine,Udade se za esnafa mlada.Aman, zeman…

Pjesmu izvela: Hajra Bojadìja

KARANFILE, CVIJE]E MOJE

Karanfile, cvije}e moje,Da sam Bog d'o sjeme tvoje!Ja bih znao gdje bi' cvao,Mojoj dragoj pod pendère;Kad mi draga ide spati,Karanfil }e mirisati,Moja draga uzdisati!

Pjesmu izveo: Redèp Me|edovi}




Sead Be{irovi}, dobitnik je ovogodi{njeg Zlatnog saza - prve nagrade FESS-a. Na slici direktor Festivala sandà~ke sevdalinke Zaim Hadìsalihovi} uru~uje nagradu pobjedniku Festivala

Nafil Ajdinovi}, dobitnik Srebrnog saza na Drugom FESS-u, za izvo|enje sevdalinke "Kada moja mladost pro|e".Nagradu uru~ila Muratka Fetahovi}, koordinator za obrazovanje u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u

Za izvo|enje sevdalinke "Turundà je kraj dènneta rasla", Pljevljak Nedìb Deli} je nagra|en Bronzanim sazom.Nagradu tre}eplasiranom uru~io je [ef}et Hamidovi} - Ringo, ~lan Stru~nog ìrija Festivala



U organizaciji Bo{nja~kog na-cionalnog vije}a, a pod pokrovi-teljstvom Op{tine Novi Pazar iuz podr{ku Ministarstva za kul-turu Republike Srbije, u NovomPazaru su, 20. i 21. novembra,

odràni Prvi Sandà~ki knjièvnisusreti. Odràvanje ove zna~aj-ne kulturne manifestacije koinci-diralo je i sa obiljeàvanjem ve-likog blagdana iz istorije narodaSandàka, Danom Sandàka.

Prije zvani~nog otvaranja Su-sreta, istaknute sandà~ke knji-èvnike, pisce i poete, u~esnikePrvih sandà~kih knjièvnih sus-reta, u zgradi Univerziteta u No-vom Pazaru, primio je i pozdra-vio predsjednik Op{tine Novi Pa-zar Dr. Sulejman Ugljanin koji je,izme|u ostalog, rekao:

"Dame i gospodo, po{tovaniprijatelji, ~ast mi je i veliko zado-voljstvo da vas, u svojstvu pred-sjednika op{tine Novi Pazar, gra-da doma}ina ovih knjièvnih su-sreta, pozdravim u ime svih na-{ih gra|ana i da vam poèlimugodan boravak u na{em gradu,svakako dobro druènje i uspje-{an rad. @elim da vam kaèm da

je meni velika ~ast i zadovoljst-vo da Prve Sandà~ke knjièvnesusrete odrìmo upravo ovdje uzgradi Visokog {kolstva.

Zvani~nom odlukom Vlade Re-publike Srbije osnovan je dràv-

ni Univerzitet u Novom Pazaru akoji je smje{ten u ovom veli~an-stvenom zdanju u kojem se i mive~eras nalazimo. Moram da ka-

èm da mi je ~ast i zadovoljstvo{to sam u prilici da vam se, usvojstvu predsjednika op{tineNovi Pazar, zahvalim {to ste seodazvali na poziv Bo{nja~kog na-cionalnog vije}a i do{li ovdje, uNovi Pazar, na ovo zajedni~kodruènje. Li~no sam zadovoljan{to je Bo{nja~ko nacionalno vije-}e kao jedan od svojih nacional-nih praznika uzelo jedan zna~a-jan datum iz istorije jugosloven-skih naroda i biv{e Jugoslavije,to je dan ZAVNOS-a, Zemaljskogantifa{isti~kog vije}a narodnogoslobo|enja Sandàka, i upravo,kao {to i vidite, Bo{njaci su nataj na~in èljeli da prikaù svojeopredjeljenje, da cijene ne{to{to je u pro{losti ujedinilo ljudei da je to bilo zasnovano na mul-tinacionalnom, multireligijskom,multikulturalnom konceptu a pri-je svega na antifa{isti~koj ori-jentaciji. I drago mi je da je Bo-{nja~ko nacionalno vije}e uzelotaj aspekt i taj datum kao svojnacionalni praznik."

Prve Sandà~ke knjièvne su-srete otvorio je Dèngis Redèpa-gi}, {ef Resora za kulturu u Bo-{nja~kom nacionalnom vije}u.

MANIFESTACIJE

Povodom Dana Sandàka u Novom Pazaru ustanovljena jo{ jedna velika manifestacija

SAND@A^KI KNJI@EVNI SUSRETI

Predsjednik BNV, Dr. Sulejman Ugljanin u razgovoru sa knjièvnicimau~esnicima Prvih Sandà~kih knjièvnih susreta

Gosti i u~esnici Prvih Sandà~kih knjièvnih susreta - SAKS 2006.



"Po{tovana gospodo, dragi go-sti, uvaèni knjièvnici, majstori

pisane rije~i a i ljubitelji lijepe,pisane rije~i i dobre knjige, è-lim da vam se ispred Bo{nja~-kog nacionalnog vije}a i u svojeli~no ime zahvalim, prije svegau~esnicima Prvih Sandà~kih knj-ièvnih susreta, na poprili~nimnaporima koje su uloìli na putuda do|u u Novi Pazar i na tajna~in uveli~aju i doprinesu sve-ukupnoj realizaciji na{e ideje dase stvori manifestacija koja }ena pravi na~in predstavljati svobiserje kada je u pitanju knjiè-vna rije~. Priznajem da mi je ma-lo i neugodno da govorim predovakvim skupom, mo`da mi sesvaka rije~ stavlja na vagu alislikarima valjda i nije dato daznaju dobro da pri~aju ve} da ra-de ono za {ta ih je Bog obdarioa vas je sigurno obdario onimzbog ~ega smo se mi ovdje ve-~eras i okupili.

Bo{nja~ko nacionalno vije}eima tri svoja velika projekta ka-da su u pitanju manifestacije.Jedna od njih je SBONI - SmotraBo{nja~kih narodnih igara, FESS- Festival sandà~ke sevdalinkei tre}a je ova koju ve~eras otva-ramo - Sandà~ki knjièvni sus-reti.

Siguran sam u jedno, da }e-mo se truditi, obra}am se gosti-ma naravno, da vam boravak una{oj sredini bude, u najmanju

ruku, ono {to od toga o~ekujete.Da li je to prijatan susret sa sta-

rim prijateljem, da li je to novopoznanstvo sa nekim o komeste toliko slu{ali ili od koga stetoliko ~itali pa sada imate priliku

da se sretnete, da li je to nostal-gija neka koja sve nas pomalo"drma" u nekim godinama, mn-ogo je pitanja, u svakom slu~ajusiguran sam da se ne}ete poka-jati kada budete odlazili iz No-vog Pazara, kada budete evoci-rali sve one uspomene i kadaemocije nadvladaju va{im men-talnim sklopom i sve to u~ini je-dan kompletan utisak koji }e,

eto, skromno da kaèm, biti za-dovoljavaju}i. Ako ni{ta drugo,bi}e dovoljno razloga da vas opetvidimo u na{oj sredini", rekao jeotvaraju}i susrete {ef Resora zakulturu BNV, Dèngis Redèpa-gi}.

U ime doma}ina, Univerzitetau Novom Pazaru, u~esnike i go-ste pozdravio je Prof. Dr. MiladinKosti}, potpredsjednik Privreme-nog savjeta Univerziteta u No-vom Pazaru.

"Po{tovani knjièvnici, ljubite-lji lepe knjièvne re~i, imam po-sebno zadovoljstvo i ~ast da vasu ime rektora novoosnovanogdràvnog Univerziteta u NovomPazaru, profesora ]amila Doli}a-nina, koji je spre~en da vas li~-no pozdravi, i u svoje ime, srda-~no pozdravim i poèlim vam us-peh u radu i posebno mi je dra-go da se Prvi Sandà~ki knjiè-vni susreti odràvaju u ovoj zgra-di koja je od skoro zgrada drà-vnog Univerziteta u Novom Paza-ru.

Novi Pazar kao grad mnogo jeu~inio u poslednjih nekoliko go-dina da se ono {to predstavljasr` jednog bitisanja, jednogprosperitetnog i zdravog razvojau ovom gradu, ovaj visokoobra-zovni proces odvija na jedan kv-alitetan na~in i visoki nivo. Sanajnovijom odlukom Vlade Repu-blike Srbije, sa osnivanjem jo{jednog dràvnog univerziteta,

Gosti i u~esnici Prvih Sandà~kih knjièvnih susreta - SAKS 2006.

Prof. Dr. Miladin Kosti}, potpredsjednik Privremenog savjeta Univerziteta u Novom Pazaru, pozdravlja u~esnike SAKS-a

SAND@A^KI KNJI@EVNI SUSRETI - SAKS 2006.



sedmog univerziteta u RepubliciSrbiji, mislim da }e taj put kojimsu Novi Pazar i ova regija krenu-li, biti na jednom zavidnom ni-vou i visini i da }emo svi zajed-no, uklju~uju}i i vas koji se bavi-te lepom re~ju, u~initi sve da seu ovaj region svra}a kao regionznanja, kao region dobre volje,dobrih ljudi, dobrih navika i kaoregion gde }e svi koji se na tomputu i u tom regionu na|u bitidobro primljeni i lepo shva}eni.

Mislim da se vi baviti jednimvrlo zna~ajnim i humanim pos-lom kao pisci, va{e re~i su ne-{to {to trajno ostaje, {to dajeinspiraciju, {to upu}uje a svi mikoji ulaèmo malo dobre volje idobrog napora trudi}emo se dato {to vi budete radili zapamti-mo i prenesemo generacijamajer samo oni koji koji cene {ta je

bilo u pro{losti ima}e i svetlubudu}nost.

Ja se nadam da smo mi uovom gradu, u ovom regionu najednom pravom i dobrom putu,gde }emo, svi zajedno, uz mak-simalne napore, u~initi sve daono {to je najsvetije - znanje, bu-de vodilja u dalji prosperitet iprogres", kazao je u svom obra-}anju prisutnima potpredsjednikPrivremenog savjeta Univerzite-ta u Novom Pazaru, Prof. Dr. Mi-ladin Kosti}.

Nakon toga Prvi Sandà~kiknjièvni susreti su po~eli a prvise novopazarskoj ~itala~koj pu-

blici predstavio Braho Hadrovi}.Ro|en je 25. jula 1947. godi-

ne u selu Donja Vrbica (Berane).Osnovnu {kolu je zavr{io u Vrbi-ci i Petnici a Pedago{ku akade-miju (grupa jezik i knjièvnost) uNik{i}u.

Bio je ~lan prve redakcije lis-ta "Studentska rije~", lista stu-denata Crne Gore, a jedno vri-jeme i odgovorni urednik. Radioje kao novinar lista "Pobjeda".

Zastupljen je u knjizi "Ko jeko u kulturi Crne Gore" i u knjizi"Ko je ko u humoru i satiri u Ju-goslaviji".

Do sada je objavio ~etiri zbi-rke poezije: "Biti iv", "Ju~e na uli-ci", "Hiljadu dana ljubavi" i "Ba-lkanske elegije". "Rat u ku}i" jenjegova peta knjiga pjesama apripremio je za {tampanje i {e-stu zbirku "Ljubav u ludnici".

Iz svog bogatog knjièvnogstvarala{tva Braho Hadrovi} seu~esnicima i posjetiocima San-dà~kih knjièvnih susreta pred-stavio pjesmama "Na{i dani" i"Seobe" iz zbirke "Rat u ku}i",za koju je sam kazao da je volioda je nije napisao.

Seobe

Opet su po~ele velike seobePodstanar Islamovi} iz mog

kom{ilukaProdaje u bescijenje stvari iz

svoje sobeSvaka neprodata stvar ~eka

red i kukaU srijedu za Njema~ku idesa ènom i tri sinasve je prodao a para mu tre-

ba pridebem ti sre}u kad je skupa ka-

rta a jeftina domovina

Opet je Balkan podivljaoustao da sam sebe ru{ija sam bez domovine ostaoja domovinu nosim u du{i

I nek se sve selinek ide sve {to se kre}esve {to smo imali i voljelinek traì nove predjele sre}e

A ja nikud ne}ubez domovine ja ne postojim

vi{ete{ko onom ko traì sre}ua domovinu mora iz du{e da

izbri{e

U srijedu za Njema~ku idesa ènom i tri sinasve je prodao a para mu tre-

ba pridebem ti sre}u kad je skupa ka-

rta a jeftina domovina

ZAIM AZEMOVI]

Ro|en je 16. decembra 1935.godine u Bukovici kod Roàja.

Zavr{io je U~iteljsku i Vi{upedago{ku {kolu, a Filozofski fa-kultet studirao u Pri{tini.

Objavljene knjige pripovjeda-ka: "Zlatna i gladna brda", "Dugzavi~aju", "Nesanica", "Srce podjezikom", knjige poezije: "Mije-ne", "Sijevak","Nebeska vrata","Mo} rije~i na terazijama vreme-na", prozne radove: "Tajnovid","Darovi", romani: "[emsi-pa{inabalkanska sudbina", "Muhadì-ri", "Pronalaza~ i om~e provinci-je" (roman u {tampi).

Autor je mnogih drugih knjiè-vnih i nau~nih radova, osvaja~velikog broja knjièvnih nagradai priznanja.

Isti~u}i da je Novi Pazar uvi-jek bio gnijezdo pjesnika i izra-àvaju}i nadu da }e to trajati jo{dugo, Zaim Azemovi} se novo-pazarskoj publici predstavio pje-smama "O~evi amaneti" i "Dob-rota zemlje".

Braho Hadrovi}




O~evi amaneti

Od mog vijeka mnogo pro{lomalo ostalo

I odrastao ~ovjek je bez rodi-telja siro~e

I u svijetu samotanZato budi zvjerook i na varuVidra - a ne ukor sinNi podno{ka ni mosnicaDa gazi ko nailazi

Potraì ima dobrih ljudiTo ti se samo ~iniDa lica postanu satanskijaI svak k sebi grabiPamet je skrivena u naroduI sve vidi njegovo okoU tami i po danuVisoko i duboko

ûvaj se dugova u krviI nasilja kad zlo vrijeme do|eVatre bezdu{nog zlataTu|eg obraza i uzdahaI zapamti a neko }e to doì-

vjetNi svi ìvi ni svi mrtviIma vrijeme kada se grijehovi

napla}ujuZato zlomi{ljenog ponudi do-

brotomI kad si ga sofrom sa~ekao i

bratskim zagrljajemZaklao ga ~ovje{tvom ako ga

je kad imaoPa te i dalje mrzi - ubi}e ga

tvoja pravdaTvoja voda tvoj hljeb i so.

Dobrota zemlje

[ta je ljepota zemlje pokrilaZemlja je mlada[ta je srca zemlja smirilaZemlja je dobra[ta je krvi zemlja popilaZemlja je jakaTom mirisu ilova~e i dubineTajnu zna kamen i korijenjeNeminovna milost praha

I ako ne iza|u iz krviPotomke ne}e smrt mimoi}iU gubitku su za ro|enje i ìvotNeobi~nost je za~u|enim o~i-

maMelju me neu}utkana pitanjaMojim trepavicama za sebe

poremetihSmjenu no}i i svitanjaSvako mi svjetlo osmjeha i ra-

dostiPotamni nemo} saznanjaAli ostavi se tog straha pro-

laznostiSmrt nije neminovno pam}e-

njePre}uti Potajno ljudi znaju su-

dbinuNa{e besmrtnosti za ljubav

prodaneNasljedstvom utje{eneNe treba im gorkih rije~i o kr-

ajuVe} jakih da istrajuI povrati se iz ti{inePrihvati cijenu sre}e svih ì-

vih.

ALIJA D@OGOVI]

Ro|en je 1929. godine u La-holu kod Bijelog Polja. Na Filo-zofskom fakultetu u Beogradustudirao je knjièvnost i jugos-lovenske jezike. Diplomirao je1955. godine.

Objavio je pet samostalnihknjiga poezije, knjigu lirskih na-rodnih pjesama, {est knjiga izoblasti onomastike, vi{e od pe-deset ve}ih nau~nih radova izresursa usmenog narodnog stva-rala{tva, esejistike, dijalektolo-gije, onomastike i leksikologijeu zbornicima sa nau~nih skupo-va, u ~asopisima za knjièvnosti jezik, kao i u drugim knjièvno-nau~nim publikacijama.

U~estvovao je sa svojim sa-op{tenjima na mnogim jugoslo-venskim i me|unarodnim kon-gresima folklorista, onomasti~a-ra, leksikologa, dijalektologa, an-tropologa i etnologa, turkologa,kao i na kongresima pisaca.

Poezija i nau~ni radovi prevo-|eni su mu na albanski, turskii engleski jezik. Zastupljen je uvi{e antologija kosovskog i san-dà~kog pjesni{tva. ^lan je mn-ogih asocijacija pisaca i nau~nihradnika.

"Ja sam htio, iskreno, da vamkaèm, da vam pro~itam nekuljubavnu pjesmu, ali kaèm mo-`da nema rezona za to, pa samodlu~io da pro~itam jednu drugupjesmu jer, koliko ~ujem, da miipak ne moèmo da se oslobodi-mo ratne traume i naravno sve-ga {to smo osje}ali u ovim zad-njim godinama ili mo`da kroz ~i-tavo stolje}e", kazao je, izme|uostalog, u svom obra}anju prisu-tnima Alija Dògovi}.

Na Prvim Sandà~kim knjiè-vnim susretima Alija Dògovi} jegovorio stihove svoje "Izgubljenepjesme", koja je posvije}ena ve-likoj i slavnoj poljskoj pjesnikinjiVislavi [imborskoj i predstavljadijalog sa njom, i pjesmu "O Fatisve", koja opet predstavlja dija-log sa Abdulahom Sidranom. Mismo odlu~ili da u "Bo{nja~koj ri-je~i" predstavimo Dògovi}evupjesmu "Bihor" iz antologije pje-sama bo{nja~kih pisaca Kosovai Sandàka "Bijel behar".

Zaim Azemovi}




Bihor

Bihor - ar{lame rascvjetale, nevjeste vitke sa bo{~amai belenzucimasa fistanima do poljasa ojama i sedefima.

Iz o~iju vatra im suncei ni~e svjetlosta pod pojasom pticesanjalice.

Bihor - vuk u gori,pla~ na putevima Trakije,groblja sa oborenim ste}cima,razorena ognji{ta i svetili{ta.

Bihor - brat po mukama i ra-nama,

po bdijenju i spasenju,brat po ro|enju i umiranju.

Putuju Bihorci i vuci, putuju bra}a, mrki i ljuti,rebra im savijeni ma~evi.Putuju ostrono{ama i bu~ima,putuju bistricama i kurilima,putuju crni{ima i dubovima,putuju ba{~icama i la|evcima.Preska~u da{~e rijekei vlahove,obrove i `dimirce.

Na le|ima nose te{ke navilj-ke,

bisage o vratu,vre}e ìta na ramenu.Ne staju, penju se uz prla,nestaju me|u oblacima.

U jednoj {umi imaju ku}u,u drugoj {umi kriju djecu,piju vodu sa vilinog izvora,hitrim okom love mjese~inu,iz grla izvijaju du{uu jedan glas.Grade dubiroge, I busare,Brvnare i ~atmare.Rogove bikova stavljaju na do-

vratke,oluje zaustavljaju sofrom i sje-

kirom,ja{u neosedlane atove - utrkuju se s vjetrom,slijepe ku~i}e bacaju u poto-

ke niè zanoge,mrtvoro|enu jagnjad presije-

caju na pola,

i zakopavaju pokraj struga.Sivonju nazivaju bratom-tegle jaram zajedno,odmaraju zajedno na ravni{tu,zajedno ru~aju - {to imaju,pa opet vuku uz kolovoze i

hram~ine.

Ubijaju im djecu, dave,jezike odsijecaju,psuju im svetu vatrui hljeb.Otimaju im pti~ija gnijezda,zatiru tragove.

Bihor - zvijezdi u sedefuVjetru u kopitama,Travi i kamenu u jeziku.

Majka Materidàbdi nad Glavinom vodom,nad Berimladom.U {umi vuk -brat po ro|enju i umiranju.Ar{lame rascvjetale -ra|aju se djeca u bogazima,iz vu~je zasjede vrebaju...

RASIM ]ALAHMETOVI]

Ro|en je 15. avgusta 1945.godine u Priboju, gdje ìvi i stva-ra.

Objavljene su mu zbirke poe-zije: "Preprane vatre", "Zimzele-ne tuge", "Kazivanje o crnim gu-jama", "Pisma sinu Samiru" i"Za vodom bi krenule obale".Autor je i knjige pri~a "Napome-


SAKS 2006.

Alija Dògovi}



nice". Jedan je od osniva~a Kluba

pisaca u Priboju i utemeljiva~knjièvne manifestacije "Limskeve~eri poezije".

Zastupljen je u preko tridesetzajedni~kih zbirki, antologija i zb-ornika poezije. Bavi se knjièv-nom kritikom i esejistikom. Pjes-me su mu prevo|ene na turski,poljski, bugarski, makedonski ialbanski jezik. Dobitnik je knjiè-vnih nagrada "Blaò [}epano-vi}", "Limskih ve~eri poezije","Vukovi lastari", "Vijesti", "Sus-reti drugarstva" i dr.

Za doprinos u razvoju kulturedobitnik je najve}ih priznanja op-{tine Priboj i zlatne zna~ke Kul-turno-prosvjetne zajednice Srbije.

^lan je Udruènja pisaca Sa-nàka i Udruènja pisaca Srbije.

Zla kob Sandàklija

Ovdje ~ovjek ima svijetlo ~elo I dobrotom srce zasvo|eno Zato mu je zlim metkom vre-

mena Uvijek srce bilo pogo|eno

Putuju}i obe}anoj sre}i Bliìo se zimzelenoj rani u srcu mu jaukala zvona a u du{i ~uli se ezani

Jedan ~ovjek a hiljadu slutnji: Kur'an-èna-vino il' Biblija Snena zemlja slijedila ~ovjekaSad sva~ija i bogme ni~ija

ôvjek raspet zemnim i nebe-skim

Uvijek vodi neku zadnju bitkuI pita se to {to Kur'an pita:- Dal je insan vazda na gubi-

tku

Kako putuju Sandàklije

Sandàklije kada na put po|uNose brige - nose nemir tajneSav im prtljag srce puno sjeteU venama rijeke zavi~ajne

Zalud grme urlici gradovaOni ~uju frulu u planiniâs kad nisu u svojem San-

dàkuDuì im se od vje~nosti ~ini

Dunav te~e - oni brazdu vide Zaoranu kraj sanjivog LimaSrce - sjeme tamo im ostaloZa sve sjetve - dovoljno ga ima

MARUF FETAHOVI]

Ro|en je u Bistrici kod Akova(Bijelog Polja) 1940. godine. Pje-sni~ki se oglasio jo{ kao gimna-zijalac u zagreba~kom ~asopisu"Polet", kru{eva~koj "Bagdali" idrugim, tada aktuelnim listovimai ~asopisima. U Beogradu 1964.godine zavr{ava Filolo{ki fakul-tet a potom, do penzionisanja,radi kao profesor srpskohrvats-kog jezika i knjièvnosti u Eko-nomskoj {koli u Novom Pazaruaktivno se bave}i i pjesni~kimstvarala{tvom, novinarstvom iesejistikom.

Sudjeluje u svim zna~ajnimknjièvnim manifestacijama uSandàku, a njegova pjesni~karije~ prisutna je u istaknutim knji-èvnim glasilima na {irim pros-torima nekada{nje SFRJ.

Prvu zbirku pjesama "Proho-di{te" objavljuje 1979. godine.Potom su uslijedile dvije novezbirke "No}no more" (1985) i"Sandà~ko danovanje" (1992)i poema "Muhadèrska Bosna"(1995).

Zastupljen je u poznatim an-tologijama: "Novija poezija Sa-ndàka" ("Bagdala", Kru{evac),"Povratak u zavi~aj" (Novi Pazar,

1999),"Poezija trome|e" (Pljev-lja, 1997), "Slavujeva gora" (No-vi Pazar, 1995) te "Bijeli behar"(Prizren, 2002).

Pored toga, Fetahovi} je i vr-stan esejista i knjièvni kriti~arsuptilne moderne opservacije upristupu prosu|ivanja fenomenaknjièvnog djela i njegovih estet-skih dometa i vrijednosti.

Dobitnik je vi{e knjièvnih na-grada. Osniva~ je i prvi predsjed-nik Udruènja pisaca Sandàka.

"Moja kolijevka je Sandàk azavi~aj cijeli svijet. Da bi ste bo-lje razumjeli pjesme koje }u ~i-tati moram vam re}i da samzaljubljen u ljepotu rije~i jer onaubija i lije~i", obratio se prisutni-ma Maruf Fetahovi}, kazuju}i po-tom svoje pjesme "Nasvo|enost"i "Sandà~ko jutro".

Sandà~ko jutro

otvara svitanje biserne o~i.........................................novi dan ~a{u nafake to~igladni hor ptica u {umama

vilinske magle plavo dozivajuiz torova sunce izgoni stadanadom zemljaci ate pokrivajujutro li ovo iz balada

ko~opere se zrake na Limudamarima zvuk daira bijezavi~ajnu to grlim rimukosca i zvuke belegije


Maruf Fetahovi}



Zov brda. Misli |erdani.Zorulja re~e. Pozdrav prvi.vetar li re~e: poeto staniborove {ume tvojom krvi.

HANKA HAMZAGI]

Ro|ena je 15. oktobra 1969.godine u Novom Pazaru, gdje jezavr{ila osnovnu {kolu i gimna-ziju. Studij knjièvnosti i mater-njeg jezika diplomirala je u Pri{-tini. Kao novinar-saradnik radilaje na televiziji BiH do rata 1993.godine a kao profesor knjièv-nosti u Pri{tini, Novom Pazaru i[tutgartu.

Prva zbirka poezije "Osama"{tampana je u izdava~koj ku}i"Damad". Pjesme iz ove zbirkeuvr{tene su u tri antologije ("Podbeharom moje janje spava", "An-tologija knjièvnosti Bo{njaka izSandàka", "Poznati i zaslu`ni").

Tri godine ure|uje bilten SDAi {tutgarski "Preporod". Pokreta~je i novinar kulturno-politi~kogmagazina "Sandàk-Bosna, Bo-sna-Sandàk". Radi kao lektor(lektorisala je sve tri knjige Ha-runa Crnovr{anina: "Sinovi San-dàka", "Sandàk porobljena ze-mlja" i "Kako se kalio Sandàk").

U {tampi su joj dvije zbirkepjesama: "Osama II" i "OsamaIII", kao i roman "Trenutak". @ivii radi u [tutgartu i Limburgu.

"Moj kolega i brat po peruSafet Sijari} bi to onako po~e-{}e rek'o, i moj Rasim dragi, vid-jeli smo se poodavno, "Hanka

ona tvoja samo}a bi dobra". Neispravljam nego kaèm "Osama",prelomilo to onako knjièvno, pa[aban malo uobli~io tu moju

samo}u i rek'o "ovo je Osama".Osama traje, na àlost, tolikodugo, ne znam koliko na àlost,ali sam nau~ila iz svoje osamemnogo toga", kazala je, izme|uostalog, u svom obra}anju prisu-tnima Hanka Hamzagi}, govore-}i na kraju stihove iz svoje "Osa-me".

Osama

Na leàju, uz mene hladno

Prazninakoja me diè iz sna

****

Od nestajanja @ivot je sav, I onda shvati{ Neba je dar.

Izgubiv ~ulaôvek utrne,Sabirak nulaPopuni urne.

Postojanje tu|eîni se dugo,Kad ve~nost u|eU telo drugo.

VELIBOR JOVANOVI]

Napisao je romane "Miris pa-prati" (1995), "Ustani i ti, sine"(1997) i "Kletva" (2003), knjigukratke proze "Kad su orlovi bilia`daje", kao i veliki broj nau~nihradova iz mehanike i statike.

Profesor i knjièvnik, predsta-vio se novopazarskoj knjièvnojpublici fragmentima iz svojeg ro-mana "Feniks".

HILMO HAD@I]

Ro|en je u Roàjama 1949.godine. Po struci je profesor ma-tematike. Godine 1999. objavioje u bibliografskom izdanju knji-


Hanka Hamzagi}

Velibor Jovanovi}



ìcu etnografskih zapisa sa ko-mentarima "Slatko djetinjstvo",a 2002. godine zbirku pripovje-daka "Bilo jedno djetinjstvo".

Godine 2005. objavio je ro-man "Jusuf i njegova bra}a"uizdanju Podgori~kog "Almanaha".

@ivi u Roàjama i radi kaodirektor Gimnazije "30. septem-bar". Na Susretima je ~itao frag-mente iz romana "Jusuf i njego-va bra}a".

DRAGOMIR MILETI]

êstitaju}i svim Bo{njacimaDan ZAVNOS-a, a gra|anima No-vog Pazara otvaranje Univerzite-ta, Dragomir Mileti} iz Prijepolja,koji je, ina~e, poetski vezan zaLimske ve~eri poezije, i koji svo-je radove povremeno objavljujeu knjièvnoj periodici, se prisut-nima obratio kra}im izvodima izsvojih radova.

JA[AR RED@EPAGI]

Znanstvenik i pjesnik, Akade-mik Ja{ar Redèpagi} ro|en je uPlavu 1929. godine. Na Filozo-fskom fakultetu u Zagrebu studi-rao je pedagogiju. Doktor je pe-dago{kih nauka i dugogodi{njiprofesor Univerziteta u Pri{tini.

^lan je Akademije nauka i um-jetnosti Kosova.

Autor je brojnih zapaènih dje-la, studija, ~lanaka i drugih prilo-ga iz pedagogije i njoj srodnihoblasti nauka.

Uz nau~nu djelatnost, Akade-mik Redèpagi} duè vrijeme ba-vi se i poezijom. Knjièvno-kriti-~ke tekstove i poeziju pi{e od{ezdesetih godina. Saradnik jebrojnih knjièvnih listova i ~aso-pisa. ^lan je Udruènja pisacaKosova, Uduènja pisaca San-dàka i Dru{tva zavi~ajnih pisa-ca u Plavu.

Objavio knjige pjesama: "Ru-ka na ruci" (1985) i "Rukosani"(1991), "Svitanice" (1994), "Bo-je u kapima ki{e" (1998).

"Po{tovani u~esnici ovih sus-reta dozvolite da vas i ja srda~-no pozdravim i ~estitam ovaj ve-oma vaàn datum, dana{nji dan,svim Bo{njacima i svim Sandà-klijama, a isto tako ovaj zna~a-

jan momenat - po~etak rada no-vog Univerziteta u Novom Paza-ru", kazao je akademik Redè-

pagi} obrativ{i se prisutnima sastihovima svoje pjesme "[apat".

[apatZnaku po~inka majke

Ako me kad usni{ gde me, pe-smo, nosi{?

Ne pevaj nikad {to plamensrca nije.

Krilatice! Jutros suzama rosi{I no} je bez no}i kad mi svet-

lo krije.

Ne pevaj ono {to pesmu ne~ini.

Al' kad bi moglo vreme da sevrati,

kraj brvnare stare, negde uti{ini

zvao bih te, Nano ili zvezdo-

mati.

Budio bih {apat i u njemu tra-ve;

treperenje neko u meni lahori.Topole bi htele u naru~je da

jave:Tanana mu iskra ne`no zavi-

jori.

Na kraju prvog dana Prvih Sa-ndà~kih knjièvnih susreta u~e-snike i goste susreta pozdravio

je i Zaim Hadìsalihovi}, ~lan Or-ganizacionog odbora Susreta ikoordinator Resora za kulturu Bo-{nja~kog nacionalnog vije}a.

Hilmo Hadì}


Ja{ar Redèpagi}



Bilo je ostalo jo{ da se drugeve~eri Prvih Sandà~kih knjièv-nih susreta sandà~koj knjièv-noj publici predstavi jo{ petna-est autora.

U prekrasnom i prepoznatlji-vom ambijentu novopazarske gr-adske biblioteke "Dositej Obra-

dovi}", u tom hramu i riznici pi-sane rije~i, u~esnike i goste jenajprije pozdravio direktor oveustanove kulture Fuad Fijuljaninkoji je u svom obra}anju poseb-no istakao zadovoljstvo {to sejedna tako, za Sandàk i njego-vu kulturu, grandiozna manifes-tacija odràva ba{ u ovoj institu-ciji, ba{ tu gdje su pisci i poetesvoji na svome, u riznici mudro-sti i biserja knjièvne rije~i.

Ve~e je otvorio knjièvnik FE-HIM KAJEVI].

Ro|en je 1945. godine u mje-stu [ipovice, Bijelo Polje, CrnaGora. Pjesnik, pripovjeda~, knji-èvni kriti~ar i publicista. Zastu-pljen je u pokrajinskim, republi~-kim, dràvnim i inozemnim anto-logijama poezije, prevo|en na vi-{e stranih jezika. Bio je predjed-nik Udruènja knjièvnika CrneGore, predsjednik Udruènja knji-

èvnika Sandàka. ^lan je crno-gorskog PEN-a od 1991. godinea bosanskohercegova~kog od2004. godine.

Bio je prvi glavni i odgovorniurednik studentskog lista "Novisvet" u Pri{tini (1969-1971), ure-dnik lista "Rad" (list Saveza sin-

dikata Jugoslavije za Crnu Goru,1977-1990. god.), urednik revi-

je "Sandàk", ure|ivao je "San-dà~ke novine", "Glas Islama",

"Parlament" u Novom Pazaru i"Vakat" u Roàjama u vremenuod 1992-2000. godine. Izdao jeknjige poezije: "Bude{ mrtav","ûdarije", "Leta~","Granica","Podmetnuto inje", "Daleko imku}e", "Pompeja", "Sirijus" i "Ul-azak u krug". U oblasti publicis-tike djela "Tre}a ruka" i "Progo-ni i politi~ki procesi u Sandà-ku" sa koautorima Vasvijom Gu-sinac i Safetom Hadrovi}em.

Fehim Kajevi} je pro~itao pje-smu "Gladni smo Altamira" kojuje {tampao ~asopis "Ulaznica"koji izlazi u Zrenjaninu sa ~ijimse urednikom sreo na Sarajev-skim danima poezije i koji mu jeposlao taj ciklus poezije iz Kaje-vi}eve neobjavljene knjige "Kul-tura smrti" koja }e se pojavitido Nove godine ili malo kasnije idrugu pjesmu iz zbirke "Ulazaku krug" a nosi naslov "Slaganjeljudi".

HODO KATAL

Ro|en u selu Vrba 1958. go-dine. Objavio je zbirke poezije:"Nebeska konjica", "Planinski

plesa~", "Berlinski let" i "PalataZahri".


SAKS 2006. - Drugi dan

SVOJI NA SVOME

Fehim Kajevi} na otvaranju druge ve~eri SAKS-a 2006.

Hodo Katal



MURAT ]OROVI]

Ro|en je u Ivanju kod BijelogPolja. Novinar, sada i osniva~ iglavni i odgovorni urednik "Mo-zaika", ~asopisa za kulturu, ob-razovanje, tradiciju. Objavio jeknjigu aforizama pod nazivom"Varni~enja", dobitnik nekolikovrijednih nagrada za pjesme ozavi~aju.

Uz srda~an pozdrav svima,Murat ]orovi} je pro~itao svojupjesmu "Poruke".

HAJRUDIN KOLA[INAC

Ro|en je 1. aprila 1978. go-dine u Sjenici. Osnovnu {koluzavr{io je u Trijebinama, srednju{kolu u Sjenici. Objavio je dvijezbirke pjesama: "Kapija" (2002.godine) i "Narcis i zmija" (2004.godine). ^lan je Kulturno-prosv-jetne zajednice Sjenica, Bo{nja-~ke zajednice za kulturu Sandà-ka, saradnik Izdava~kog odboraZbornika Sjenice - ~asopisa zaznanost, kulturu i umjetnost.

Hajrudin Kola{inac je govoriostihove iz svoje prve zbirke pje-sama "Kapija".

FATIMA MUMINOVI]

Ro|ena je u Trijebinama kodSjenice 1956. godine. Srednju{kolu u~ila je u Novom Pazaru.Studirala je knjièvnost u Sara-jevu i Zagrebu. Magistar je dru{-tveno humanisti~kih znanosti iz

podru~ja filologije. Pjesni~ki se afirmi{e sedam-

desetih godina objavljuju}i pjes-me u brojnim knjièvnim listovi-ma i ~asopisima. Prvu zbirku pje-sama: "Nado" objavila je 1985.godine. Slijedi njeno ogla{avanjezbirkom "Vesele i mrtve", zatimzbirka poezije "Ime", zbirka pri-povjedaka "Preko glave", za ko-ju je dobila nagradu "Isak Samo-kovlija" 1988. godine, pripovjet-ke iz zbirke "Nebeska soha".

^lan je Dru{tva pisaca BiH.

@ivi i radi u Sarajevu.Briljantno, potresno, stra{no

i uzvi{eno, u isto vrijeme, iz du-{e, proìvljeno iskustvom stra-danja, pro~itala je svoju pripov-jetku "Izbjeglica".

RED@EP NUROVI]

Ro|en je 15. jula 1945. go-dine u Novom Pazaru. Knjièvno-{}u se bavi od 1997. godine.Napisao je zbirku poezije "[tabi mi ostalo", knjigu proze "Pen-dèri" i knjigu za djecu i one koji"nijesu izdali svoje djetinjstvo""Ti me to ne vidi{".

Redèp Nurovi} je zastupljenu {kolskim programima na bo-sanskom jeziku.

Nurovi} ìvi u Lukarima kodNovog Pazara. Na knjièvnim su-sretima govorio je stihove svojedvije pjesme: "Pjesnik i iftarskiezani" i "Pjesma".

MIOMIR MILINKOVI]

"Po{tovani Novopazarci i No-vopazarke, ne{to je htelo da jave~eras budem ovde. Zapravo,ne{to je htelo da ne budem ane{to je opet htelo da budem iono {to je htelo da budem je bi-lo ja~e, verovatno zahvaljuju}i re-~i, njenom veli~anstvu re~i za ko-ju ja imam obi~aj da kaèm, citi-raju}i jednu staru mudrost: "Kadmudraci sveta prona|o{e re~ i pr-osija{e je kroz svoj duh kao bra-{no kroz sito ljudi od sveta pre-pozna{e se u prijateljstvu", ka-zao je obra}aju}i se prisutnimaMiomir Milinkovi}, koji je za ovupriliku odabrao "Pesmu bra}i".

RASIM PR[TE

Ro|en je 1955. godine u â-pljini u Hercegovini. Diplomiraoje na Fakultetu politi~kih naukau Sarajevu. Pi{e od rane mlado-sti ali se tek nedavno, po nago-voru prijatelja pisaca, odlu~io dadio svojih rukopisa i objavi. Ra-sim je, pored ostalog, obavljao idu`nost direktora Bibliote~ko-in-formacionog sistema Bosne i He-rcegovine - COBISS BiH.

"Kod mene se redovno, naovakvom mjestu i gotovo svakiput javi trema ali rijetko kao sa-da i to iz vi{e razloga. Prije sve-ga govorim poslije ove sjajne po-ezije moje uvaène koleginice ikolega, drugo, zbog odgovornos-ti za javno izgovorenu rije~, zbog~ega dugo nijesam htio da {tam-pam svoju poeziju i tre}e, zbognajvi{eg nivoa onog {to je izgo-voreno ju~e i danas ovdje, u ovojprekrasnoj ~ar{iji, u ovom lije-pom gradu, na ovim lijepim pros-torima. Govorit }u stihove iz knji-ge "Vje~nost nade je tuga" - ka-zao je obra}aju}i se prisutnimaRasim Pr{te.

Sve ono {to krasi bistru i bri-ljantnu poeziju ovog sarajevskogstvaraoca na{lo se i u dvije nje-gove pjesme: "]utanje ili nasta-vak pjesme" i "Pjesma kao vino".

SAMIR SALMAN

Ro|en je 1965. godine u Sa-rajevu. Do sada je objavio dvije

SAKS 2006.




knjige poezije "Moja strana rije-ke" 1997. godine i "Mesnevijski{tit" 2005. godine. Zastupljen jeu "Antologiji sarajevske ratne po-ezije" 1996. godine. Pjesme jeobjavljivao u ve}ini ~asopisa i li-stova za knjièvnost i umjetnost.Zavr{io je Elektrotehni~ki fakultetu Sarajevu gdje ìvi i radi.

Samir Salman je ljubiteljimalijepe poetske rije~i u ~itaonicinovopazarske gradske bibliote-ke pro~itao stihove svojih pjesa-ma: "Indija i godina" i "Ptica namolitvi".

SADRIJA SIJARI]

Ro|en je 1948. godine u Go-dijevu, op{tina Bijelo Polje. Zavr-{io je Filolo{ki fakultet. Radi kaoprofesor u Lozni. Do sada je ob-javio devet knjiga poezije i vi{estru~nih i nau~nih radova, kao{to je Dijalektologija jezika, Nas-tavna praksa i knjièvna kririka.Dobio je nagradu za poeziju pro-svjetnog rada 1993. godine. Na-slovi nekih od njegovih knjigasu: "Otrpljeni bol", "Gram jave","Razgrtanje", "Pod nebom stu-di", "Sunce vida", "Lirika"...

Sadrija Sijari} se novopazar-skoj knjièvnoj publici predsta-vio sa tri svoje pjesme: "Sejdefaiz Rudnica", "Zid" i "Mo}ni bog".

SAFET SIJARI]

Ro|en je 1952. godine u Go-dijevu kod Bijelog Polja. Zavr{ioje studije op{te knjièvnosti u Sa-rajevu. Pi{e isklju~ivo prozu.

Objavio je romane "Vu~ja go-ra" ("Nova", Beograd, 1989. go-dine), "San o dragom kamenu"("Damad", Novi Pazar, 1993. go-dina), "Rod i dom" ("Bosanskarije~", Tuzla-Wupertal, 1999. go-dina, "Libertas", Bijelo Polje,2000.), "Udar orla" ("Bosanskarije~", Tuzla-Wupertal, 2002.),"Glas divine" ("Bosanska rije~",Tuzla-Wupertal, 2004.), "Zmijskivez" ("Bosanska rije~", Tuzla-Wu-pertal, 2005.).

Zastupljen je u nekoliko rep-rezentativnih izbora savremenebo{nja~ke i bosanskohercegova-~ke pripovjetke.

Rukopis "Rod i dom" je prog-la{en najboljim romanom na ko-nkursu Soro{ fondacije - Otvore-no dru{tvo BiH za 1998. godinu.Autoru nagrada nije uru~ena izformalnih razloga. Njegova pripo-vjetka "@ena sa trome|e" odli-kovana je prvom nagradom sus-reta "Zija Dizdarevi}a" za 2005.godinu.

Dobitnik je godi{nje nagrade"Bosanska rije~" za roman "Udarorla".

Sijari} ìvi i radi u Sarajevu.Na Prvim Sandà~kim knjièv-

nim susretima Sijari} je pri~itaoodlomak iz pripovjetke "@ena satrome|e".

VELIBOR VELI^KOVI]

"U dubari, na tvrdoj posteljipored ognji{ta, sagradi{e me uvelikom ljubavnom meraku: Dob-rosav, seljak sa Golije i Jela, se-ljanka sa Pe{tera. Rodih se u se-lu Mili}u, u sobi brvnari na pus-te}iji kraj vrata, ratne 1941. go-dine kao jedanaesto dijete u ro-ditelja.

I na~in gra|enja i mjesto ro-|enja, odredi{e mi ìvotnu sud-binu. Niè razrede osnovne {ko-le zavr{io sam u rodnom selu u

ku}i seoskog doma}ina, a vi{eu Dugoj Poljani. Srednju ekono-msku {kolu zavr{ih u NovomPazaru, a Filolo{ki fakultet, gru-


U~esnici SAKS-a 2006.

Knjièvnici u posjeti {kolamaProgramom Prvih Sandà~kih knjièvnih susreta bilo je pred-

vi|eno da knjièvnici, pisci i poete, u~esnici Susreta posjete inovopazarske {kole i druè se sa u~enicima i da poezijom i lije-pom proznom rije~ju obogate njihovo poimanje ìvota ali i da odu~enika, osnovaca i srednjo{kolaca, ~uju ona prva, naj~istija lirs-ka osje}anja preto~ena u stihove.

Bisera Bo{kailo, [aban [arenkapi}, Velibor Jovanovi}, MarufFetahovi} i Hodo Katal su u~enicima osnovnih i srednjih {kola go-vorili ne samo svoje prekrasne lirske, knjièvne majstorije, svojestihove i prozu, ve} i ona iskustva iz stvarnog ìvota, ono {to jevje~na inspiracija i pokreta~ svega, pa i knjièvnosti i lijepe rije~i.

Poseban utisak na ènski dio publike ostavila je Bisera Bo-{kailo svojom poezijom ali i svojim obra}anjem u~enicama, nagla-siv{i da }e ih poezija u~initi ja~im i da kroz poeziju i uop{te pisan-je mogu pokazati koliko su ène jake i koliko mogu da postignusamo ukoliko to ho}e.



pu za srpski jezik i knjièvnost, uBeogradu", rekao je predstavlja-ju}i se prisutnima knjièvnik izSjenice Velibor Veli~kovi}.

Zbirku pjesama "Zavi~ajne ra-ne i melemi" objavila je Me|ure-publi~ka zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost sa sjedi{-tem u Pljevljima 1996. godine.Zbirka pjesama "Ognji{te" na{lase u izdanju Narodne bibliotekeiz Uìca 1998. godine. Ista ku}aje 2001. godine objavila zbirkupripovjedaka "Gorolom". Roman"Mu~enik" je ugledao svjetlostdana 2003. godine u izdanjuNarodne knjige iz Beograda. I,2006. godine iz {tampe je izi-{ao roman "Ku}ni prag". VeliborVeli~kovi} je govorio pjesme "Mo-ja majka" i "U o~evom domu".

[ABAN [ARENKAPI]

Ro|en je u Novom Pazaru go-dine 1956. Osniva~ je Kulturnogcentra "Damad", pokreta~ knji-èvnog ~asopisa "Mak" i maga-zina "Has". @ivi u Sarajevu i No-vom Pazaru. Knjige poezije: "Ku-}na nega", "U~ena voda", "Impe-rija hleba", "Zemna snaga", "Sta-mbolska sprema", "Memorijalneplo~e", "Lirika manjinstva", "Ma-ternji geto", knjige proze: "Buk-vica", "Pazarska trilogija" i "O~i-nstva".

Na susretima se predstaviopjesmama "Moj otac je kahve-dìja i "Kad petkom pred podne".

Moj otac je kahvedìja

Moj otac je kahvedìja dobari na glasu

Jedini koji ima ve} stalne mu-{terije

Dodu{e mahom mahalsku si-rotinju

Po ceo dan on raznosi na ta-blji ture

I prikuplja prazno su|e po ra-dnjicama

Po ceo dan on je na oku i po-skoku

Za svakog i pred svakim bo-`jim robom

Nikad ga nisam video da senamr{ti

I nikad nisam ~uo da podvi-kne i plane

Ali kad ku}i do|e moj se otacponese -

I vi{e nije onaj dobrohotni ka-hvedìja

Zauzme minder i pogled naavliju

Prekrsti noge: navede kapu ikomanduje

A nana kaè: ne do mu bogmo} u ruke

Kad petkom pred podne

Uvek kad petkom pred podnenai|e

Lice sve{teno niz na{u mahaluOni pla{ni se posakrivaju -

Neko strugne u avliju, neko{mugne

Iza tezge, samo ja ostanemPokraj puta

Znam da je lice u~eno i da nosiOnu knjigu i znam da mi smoNi{ta bez nje

U tom sre}nom ~asu stisnemzube

Zatvorim o~i i sa~ekam da meBlagost zapahne

Onda otvorim kapkeI vi{e ne vidim ovo {to se

No}u i danju odavde ina~evidi:

Po brdimaOko grada izvirele crneGlave koje ne haju za na{u

dobrotu

SAFET HADROVI] VRBI^KI

Ro|en je 1. oktobra 1952. go-dine u selu Donja Vrbica op{tinaBerane. Po obrazovanju diplomi-rani pravnik a po ìvotnoj vokaci-ji knjièvnik. Dobitnik nekoliko vri-jednih knjièvnih nagrada. U dva

maha bio predsjednik Udruènjapisaca Sandàka. Autor devetknjiga pjesama, te spjeva "@rtva"koji je doìvio tri izdanja, i nizapublicisti~kih i drugih radova kojisu sabrani u tri knjige.

Urednik je vi{e listova, ~aso-pisa i publikacija. @ivi u Roàja-ma gdje je jedan od osniva~a iglavni i odgovori urednik "Bo{nja-~kih novina". Na susretima je go-vorio stihove pjesmi "Ne reci ni-kom" i "Vezilje".

BISERA BO[KAILO - SULJI]

Ro|ena je 9. januara 1965.godine u Tutinu. [kolovala se urodnom mjestu, Sarajevu i Mo-staru. Zavr{ila je studij mater-njeg jezika i knjièvnosti. Studijnjema~kog jezika i knjièvnostinastavlja na Katoli~kom univer-


[aban [arenkapi}



zitetu u Eichstattu, gdje magist-rira na temu Thomas Mann. Tre-nutno priprema svoju doktorskutezu.

U knjièvnosti se javila knji-gom pjesama "Vilino kolo" ("Os-lobo|enje", Sarajevo 1991). Zapoeziju je vi{e puta nagra|ivana(nagrada Antun Branko [imi} idruge).

Svoj prvi roman "Goli otok" ob-javila je u izdava~koj ku}i "Lji-ljan" u Sarajevu 2001. godine.

Roman "La Perla" objavljenje u izdava~koj ku}i "Bosanskarije~", Tuzla, Wupertal. 2004. go-dine. Roman "Pe{ter", "Romaniz sedam pri~a", kao i zbirka pje-sama "Vilino kolo i druge ljuba-vi" objavaljivani su u izdava~kojku}i "Zalihi}", Sarajevo, 2005.godine. Zastupljena je u mnogimantologijama.

Bavi se prevo|enjem sa nje-ma~kog jezika. Prevela je neko-liko zna~ajnih njema~kih autora(Michael Krüger, Bodo Schafer,Paul Maar, Günter Grass i dr.).

Trenutno ìvi u Ingol{tatu i ra-di kao novinar i predava~ njema-~kog jezika.

Na susretiima je govorila svo-je dvije pjesme "No} su|enika"i "Ne ~ekaj me vi{e dragi"

Prve Sandà~ke knjièvne su-srete zatvorio je Faruk Dizdare-vi}, predsjednik Organizacionogodbora susreta, rije~ima:

"Plemeniti skupe, ako je po-ezija ve~ita svjeìna svijeta ondasu puna dva dana u~esnici Prvih

Sandà~kih knjièvnih susreta,knjièvnici i knjièvnice, àrili ovajgrad blagotvornom svojom krea-tivno{}u. Oni su, uistinu, ucrtaliu kulturnu mapu Novog Pazara,

a i {ire, jasan beleg. Oni su po-stavili kamen temeljac jednojmanifestaciji koja, nadamo se,}e biti tradicionalna. A kamen te-meljac, taj prvi kamen, je najva-`niji. U to ime, u ime organizato-ra ja upu}ujem svojim kolegamaizraze zahvalnosti. Rije~ "hvala"suvi{e je skromna, skromno uz-darje za njihov doprinos.

Ho}u ovom prilikom da dam ikompliment prekrasnoj novopa-zarskoj publici koja je i ju~e idanas, sa kultivisanom, gospod-skom pa`njom, pratila ovaj pro-gram.

Ovim ne zatvaram Prve San-dà~ke knjièvne susrete, koji po-slije dva dana trajanja tek for-malno prestaju, ve} najavljuemradost zbog na{eg novog dru-ènja na narednim susretima."

Ovim rije~ima Faruka Dizda-revi}a, predsjednika Organizaci-onog odbora, zavr{eni su Prvisandà~ki knjèvni susreti ~iji jeorganizator bilo Bo{nja~ko naci-onalno vije}e a pokrovitelj op{-

tina Novi Pazar uz pomo} i pod-r{ku Ministarstva za kulturu Re-publike Srbije.

Pripremio: Fehim KARI[IK

SAKS 2006.

SAKS 2006.

Napomena:Izvinjavamo se u~esnicima Prvih Sandà~kih knjièvnih susreta kojima nismo u ovom broju "Bo-

{nja~ke rije~i", zbog blizine termina za {tampanje lista i obima materijala koji nam nije na vrijemedostavljen, objavili pjesme i prozne radove kojima su se predstavili na Susretima uz uvjeravanje da}emo to u nekom od narednih na{ih brojeva.



Drugog dana Prvih Sandà~-kih knjièvnih susreta u galerijiBo{nja~kog nacionalnog vije}aotvorena je izlo`ba slika sa liko-vne kolonije "Sandàk inspiracijaumjetnika".

Nakon toga u Glavnom ureduVije}a odràn je okrugli sto nakojem su o knjièvnom stvarala-{tvu rahmetli Ismeta Rebronjegovorili: Faruk Dizdarevi}, IsmetMarkovi}, Safet Hadrovi} Vrbi~ki,Zaim Azemovi}, Fehim Kajevi} iIsak Kalpa~ina.

Na samom po~etku ovog sku-pa Faruk Dizdarevi} je, obra}aju}ise prisutnima, rekao:

"Uvaène dame i gospodo,draga porodico Ismeta Rebro-

nje, srda~no vas pozdravljam.Nakon sje}anja na lik i djelo

Ismeta Rebronje, neposredno na-kon njegove smrti, koja su reali-zovana na Plavskim knjièvnimsusretima u Plavu i na Ratko-vi}evim ve~erima poezije u Bije-lom Polju, evo danas, u okviruPrvih Sandà~kih knjièvnih su-sreta, na{i istaknuti knjièvnici iknjièvni kriti~ari govori}e na te-mu "Knjièvno stvarala{tvo Is-meta Rebronje".

Ovim okruglim stolom zapo~i-njemo, na izvjestan na~in, razgo-vore o knjièvnom djelu jednogod najoriginalnijih i najve}ih poe-tskih imena koje je ovaj prostordao u svojoj dosada{njoj histori-ji".

Najavljuju}i u~esnike okrug-log stola, predsjednik Odbora zakulturu u Bo{nja~kom nacional-nom vije}u, Faruk Dizdarevi} jeu nastavku svog izlaganja rekao:

"Pro{lo je punih trideset i ~e-tiri godine od kako je Ismet ob-javio svoju prvu zbirku poezije"Knjiga rabja" (1972) u izdanju

Me|urepubli~ke zajednice za ku-lturno-prosvjetnu djelatnost sasjedi{tem u Pljevljima. Ona jepredstavila autora kao autenti~-nog pjesnika osobe glasa i ru-kopisa i nai{la na op{te prihva-tanje kod ~italaca i knjièvne kri-tike. Ova poezija, protkana gus-

tom mreòm simbola i metaforaiz narodnog predanja i folklorasandà~kog kraja, iskazana jestilsko-jezi~ki sredstvima karak-teristi~nim za neosimboli~ki ko-ncept. Kazivanja natkriljuje sna-àn, autenti~an doìvljaj lirskogsubjekta, a iza svega stoji te`njada se iz pojavnog otkrije vi{i, sk-

riveni smisao. Ta elipti~nost, po-nekad i enigmati~nost (jer za ra-zumijevanje svih slojeva Ismeto-ve poezije potrebni su naro~itoklju~evi, da ne kaèm raskovni-ci) karakterisa}e dobar dio nje-govog ukupnog pjesni~kog opusa.

Svojim narednim pjesni~kim


Okrugli sto

Knjièvno stvarala{tvo Ismeta RebronjeNa okruglom stolu posve}enom stvarala{tvu rahmetli Ismeta Rebronje su u~estvovali:Akademik Ja{ar Redèpagi}, koji je govorio na temu "Rije~-dvije o poeziji Ismeta Rebronje", Safet Hadrovi}-Vrbi~ki ~iji prilog ima naslov "Bihor je na{ Makondo", potom Ismet Markovi} natemu "Utoka i pritoka Ismeta Rebronje" (povodom knjige "Sinje more"); Fehim Kajevi} sa sa-o{tenjem koje ima naslov "Gdje prona}i pjesnika Ismeta Rebronju"; Zaim Azemovi} sasaop{tenjem naslovljenim kao "Kratak osvrt na stvarala{tvo Ismeta Rebronje i njegovointeresovanje za prou~avanje bo{nja~ke narodne knjièvnosti", i Mr. Isak Kalpa~ina koji je svojesaop{tenje naslovio sa "Lirska istorija u mozai~kim fragmentima" koje se odnosi na knjigupoezije "Sinje more", prvi od naslova koji je {tampan iz Ismetove obilne knjièvne zaostav{tine

[ef Resora za kulturu u BNV, Dèngis Redèpagi} otvara Okrugli sto posve}enstvarala{tvu rahmetli Ismeta Rebronje



knjigama ("Izlo`ba", 1976; "Ga-zilar", 1978; "Sreda i Sreda k}i",1983; "Paganska krv", 1986;"Keronika", 1991), koje obavlja-ju ugledne izdava~ke ku}e, uvrs-ti}e se me|u najistaknutije pjes-nike svoje generacije.

U knjizi "Izlo`ba" Rebronja us-postavlja ironi~nu distancu pre-ma predmetima kazivanja. Sar-kazam i humorni segment su upreplanu pjesnikovog iskaza, pase ona oblikovnim postupkomrazlikuje od njegove prve knjige.

U slijede}im trima knjigamapjesnik amagami{e paganska istaroslovenska boànstva, ritua-le i mitologiju, sa obi~ajima, vje-rovanjem i shvatanjima ~ovjekanjegovog rodnog Bihora. Bihor jeuvijek bio u srcu i oku Ismeto-vom. On o njemu pjeva sa lirs-kom melanholijom.

Beogradska "Prosveta" }e1977. godine {tampati njegovu,po redu petu, knjigu pjesama "Je-sen praznih oraha". Knjièvnik iknjièvni kriti~ar êdomir Mirko-vi} tom prilikom }e re}i: "Da li jejo{ neko, na na{em jeziku, us-peo da unese poetske energijeu naslov svoje pesni~ke zbirkekao {to je, evo, u~inio Ismet Re-bronja. Sintagma sa korica (Je-sen praznih oraha) zastupa i sli-kovitost i alegori~nost, i elegi~-nost, i so~nost, i metaforiku na-stajanja ìvotne puno}e i doìv-ljaj izneverenih o~ekivanja. Nasuzdràni vapaj i obuzdan krik.Sadrì kontrast o~ekivanog i do-ìvljenog. Upu}uje na arhetipskusomboliku neminovnog gubitka."

I ove poetske zapise (mislimna stihove u knjizi "Jesen praznihoraha") Ismet je univerzalizovaotako da }e ~italac u njihovimlikovima i situacijama prepoznatiljude i doga|aje iz svog ili bilo~ijeg okruènja, iz svoje ili bilo~ije sada{njosti i pro{losti.

Ismet je u dobranim vremen-skim razmacima objavljivao knji-ge. Rukopisima bi se vra}ao, pre-ra|ivao ih i dotjeravao. Govorio jeda ni rije~, kao ni hljeb, ne smijeiza}i prijesna na govornu trepezu.I ona, kao i hljeb, mora prethod-no da se pripremi i umijesi u svo-

jim na}vama. Nakon petogodi{nje pauze od

prethodne knjge pojavi}e se nje-gova nova pjesni~ka zbirka nas-lovljena sa "Kad forminga ne do-svira" (2002). Najva`nije motiva-cijsko ustrojstvo ove knjige, njenpo~etak i njen kraj jeste - samo-}a. "Obra}aju}i se Seneki, se}a-ju}i se Nerona, Bo{a, Bahusa,Minerve i koga jo{ ne, pesnik za-sti|en svojim dobom (gnusobomi rugobom) traga za ljubavlju, le-potom ~isto}om. Na toj svojojHiperboreji sa svoga Ponta, kre-}e ovovremeni Ovidije brane}i sestihom, jer su "sada i ovde crnelune Fortune", isti~e Dragomir Bra-jkovi} u svojoj recenziji.

Suo~avaju}i se sa negativnimdinamizmom savremenosti pje-snik se opet, i ovoga puta, vra}asvome Bihoru sa lucidnim poet-skim opservacijama na savreme-nu dru{tvenu i moralnu trule`.

Svoj vijenac {tampanih poet-skih iskaza Ismet }e (za ìvota)zavr{iti sa "Suze Lejle [ehovi}"(bibliofilsko izadanje u 99 nume-risanih primjeraka, Edicija "Ma-

nualis Lobor", pribojskog Domakulture). I ovo je poezija pobunesa osloba|aju}om èstinom kojaizvire iz svake strofe, èstinomdostojnom buntovnika poput Bo-risa Pasternaka, [arla Bodlera iliArtura Remboa. Tema je - naru-{ena cjelovitost ~ovjeka i tragan-ja za na~inom njegovog ucjelov-ljenja. Rebronja je dijelio stav do-brih pisaca: ma koliko onespoko-java spoznaja o ljudskoj prirodido koje su do{li, oni se prednjom ne povla~e.

Ismet Rebronja se bavio i pro-znim stvarala{tvom. Autor je knji-ga "Beli unuci" (1986) i "CI (Stoi jedna) pri~a" (1994). Vidljivo jeda je nekim svojim knjigama po-ezije utro put romanu "Beli unu-ci", teogonija fantasmagorijskeproze, sazdana na elementimapraslovenske teogonije i kosmo-gonije, situirana je u vanistorijs-kom vremenu u vanprostornom

zavi~aju. Putuju}i vremeplovom upro{lost, autor pri~a o jadnoj pa-ganskoj lozi od Goduna do LjubavBlatina i Labina, pa preko Panilai Ciglana, sve do posljednjeg iz-

SAKS 2006. - OKRUGLI STO: KNJI@EVNO STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE

Prof. Dr. Rasim Muminovi}Prekrasna svoja zapaànja, misaona, duboka i utemeljena na

duhovnoj vezi izme|u filosofije i knjièvnosti sa u~esnicima ok-ruglog stola o knjièvnom stvarala{tvu Ismeta Rebronje podijelioje Prof. Dr. Rasim Muminovi}:

"Od svih ~uda ~ovjek je najve}e, sam do|e u svijet i sam ode.Niti {ta donese niti, pak, {ta odnese. Pojavi se u ìvotu, poput put-nika koji pro|e kroz predio a da ne zna ni otkuda dolazi niti kamoodlazi. Pa zato, pun tih tajni koje ga progone i mu~e, on, poputsvjetla, zra~i i pro|e, ne bi se dovoljno ni primjetio da nije pje-sni~kih du{a va{e prirode koje primjete kako u tom bi}u, zago-nentnom i nedovoljno sebi jasnom, gori vatra na kojoj se prì nje-gov ìvot a vi pomaète onim drugima koji, poneseni sitnicamaovog svijeta, ne uspijevaju da to primjete, pa ih, zato, sa ovim tre-ptajima lirske ljepote, podsjetite da su ljudi i da }e kao takvi od-magliti i da sami ne}e pouzdano znati kuda to odlaze. I ba{ sus-ret sa takvim trenutkom ~ovjekovog ìvota mo}no uti~e da se taj~ovjek pojavi kao zvijezda u kosmosu kojoj nema ravne. Jer onne}e samo da ìvi nego ho}e da zna za{to ìvi, otkuda dolazi ikamo to odlazi, {to ~eka i {ta ga to ~eka, ~emu ima da se nada ipred tim brojnim pitanjima zagrme svjetlosni stihovi koji ~ovjekanekako probude pa ga podsjete da ~esto ~ini gluposti koje ni~imne moè opravdati kod tolikih mogu}nosti da i sebi i drugima po-mogne na tom krivudavom i te{kom putu. Evo kako to plejada ple-menitih lirskih du{a, okupljenih oko jedne lirske veli~ine, uspjevai druge da probudi, pa vam ja nemam drugo re}i nego da vam naj-iskrenije ~estitam {to u nama budite osje}aj humanuma - taj zvjez-dani sjaj koji jo{ uvijek nije dovoljno protuma~en."



danka ovih divljih ljudi, Klasa. Sviovi pagani, osvijetljeni buji~nimbijelim i crnim bojama komuni-ciraju sa florom i faunom nekogmagijski bezgrani~nog predjela.

Ismet je prire|iva~ antologijepoezija Bo{njaka u Srbiji i CrnojGori "Latice primule" (2003); izv-r{io je (sa Farukom Dizdarevi}em)izbor iz poezije Ilijaza Dobardì}aobjavljenog pod naslovom "Ilijazposlovica i izreka sa komentari-ma" {tampanog kao "Budi ne{toda ne bude{ ni{ta" (2004).

Ovaj izuzetni stvaralac bio jeveoma radan ~ovjek. Stvaranje ilikreacija donosi radost i nudi izna-laènje obrasca u besmislu egzi-stencije. Nada proisti~e iz ~inje-nice da ljudi stvaraju, da smatra-ju da vrijedi stvarati. On je iza se-be ostavio ogromnu (neobjavlje-nu) knjièvnu zaostav{tinu. Re}i}u, sada, {ta i fundus ~ine:

"Nulla insulam" panorama po-ezije od 1959. do 1999. godinekoju je sam sa~inio; zatim jo{ dvi-je poezije - "Magnet i algebra" i"Sinje more"; dva romana - "Gla-va cara Ni}ifora" i "Varo{ sinovaAbdulahovi}"; knjiga pri~a - "PadGr~ke"; knjiga sje}anja - "Psi sunajbolji ljudi"; etimolo{ki eseji -"Sokratov pas"; "Etymologicon" -etimolo{ki rje~nik koji se sastojiod preko 2.000 odrednica.

Jedan od pomenutih naslovaje ve} {tampan. Naime, nedavnoje u izdanju Centru za kulturu izPlava {tampana knjiga poezijepod naslovom "Sinje more". Onaje pobudila veliko interesovanjekod knjièvne kritike, {to potvr|u-ju i neka saop{tenja koja }e sedanas ~uti ovdje u Novom Paza-ru."

Nakon Dizdarevi}evog uvod-nog izlaganja, o stvarala{tvu Is-meta Rebronje govorio je Aka-demik Ja{ar Redèpagi}.

"Prvog maja 2006. godine ni-je samo defininitivno oti{ao je-dan nesvakida{nji i poseban drag~ovjek i prijatelj ostaviv{i rukopi-sima zatrpan sto - toga dana je ina{a knjièvnost izgubila piscakoji je, ulogom svojih nadarenos-ti i nesvakida{njim jezi~kim stva-rala{tvom oboga}ivao vi{e od

~etiri duge decenije. Svojim poet-skim vje{tinama i umije}ima Is-met se posluìo ne da bi demon-strirao njihove puke mogu}nostive} da bi, na neki na~in, razbiookopljene pjesni~ke {eme i usudonoga {to se naziva sièjni ka-lup. No, prava vrijednost njego-vog stvarala{tvu nije do danasta~no ocijenjena i utvr|ena U in-telektualisti~kim krugovima na{ihtuma~a literature njegov zasluè-ni knjièvni status nije obrazloènkriti~kim napisima o njegovimknjigama, {to stoji kao zadatak",kazao je Akademik Redèpagi}isti~u}i da djelo Ismeta Rebronjetreba da pro|e kroz dublju anali-zu i realizaciju, te da }e se {tam-panjem rukopisne zaostav{tinekompletirati njegov ukupni opuskoji }e, tako zaokruèn i cjelovit,biti op{tepriznat kao trajna vrijed-nost na{e kulture.

Akademik Ja{ar Redèpagi}

RIJE^-DVIJE OPOEZIJI ISMETA REBRONJE

Moje izlaganje ima tri cjeline.Prva je moje bliè poznanstvo saIsmetom Rebronjom, kada me je,prije 15 godina, telefonom obavi-jestio da mi je rukopisna knjiga"Rukopisni" od strane Me|urepu-bli~ke kulturno-prosvjetne zajed-nice u Pljevljima prihva}ena a onodre|en za recenzenta i odgovo-rnog urednika. Ujedno me priupi-tao da li se slaèm da on budeurednik moje zbirke, na {to samodgovorio da je to za mene po-sebna ~ast, jer sam i do tada ~i-tao nekoliko njegovih knjiga poe-zije i odista visoko cijenio njego-vo pjesni~ko stvarala{tvo. Dese-tak dana kasnije javio mi je da jeknjigu detaljno analizirao i da muse veoma dopala.

Drugi dio ovog izlaganja je mo-ja ocjena Ismetove poezije i Re-bronje kao stvaraoca, {to je obja-vljeno u mojoj obimnoj nau~no-knjiènoj recenziji na knjigu "Mu-slimanska poezija XX vijeka". Re-cenzija je objavljena u ~asopisu"Mostovi", br. 124-125, 1992,na str. 62-82. Evo tih mojih ref-

leksa o poeziji i li~nosti IsmetaRebronje: "Ismet Rebronja (ro|.1942. u Godu{i kod Bijelog Po-lja) je originalan, moderan i veo-ma plodan pjesnik. Objavio je slje-de}e knjige pjesama: "Knjiga ra-bja" (1972), "Izlo`ba" (1976), "Ga-zilar" (1978), "Sreda i sreda k}i"(1983), "Paganska krv" (1986),"Keronika" (1991) i dr. Svaka odnjih potvr|uje da je Rebronja svo-jevrstan i neponovljiv. Obi~aji ivjerovanja partijarhalnog ~ovjeka,opisi prirode, ljudske sudbine, na-selja, ìvot i navike starih Slove-na, Gazilar - staro novopazarskogroblje kao osobna simbolika oljudima iz ovih sredina, kult pre-daka, Bihor, samo su neke temei ideje u njegovom pjesni~komdjelu. To je pjesnik slobodnih, po-nekad kratkih a sna`nih stihova(npr. u knjizi pjesama "Gazilar").

Pjesme Ismeta Rebronje pri-padaju tipu refleksivnih, pojedinei fantasti~nih pjesama. Sve onepobu|uju misao, ma{tu i emoci-je, zanimljive su, u jezi~kom pog-ledu so~ne i izdvajaju se svojomljepotom i cjelovito{}u. Iz njegoveknjige "Paganska krv" (na str.61) pjesma "Molba bogu groma"po~inje rije~ima:

"Nemoj boè groma,Baciti grom,U je~men stog.Krupna su zrnaKao o~i devojkeKoja gleda vuka",

ili pjesma (u istoj knjizi, na str.41) "Grubi{a moli putnika da sv-rati":

"Moja ku}a je na rubu lesaOgrada od letorastaDivlje su p~ele blizu...Kraj ognji{ta }emo ve~eratiS panjevima i lovnim psimaSamo ako svrati{ u moju ku-

}u."

U nekim pjesmama Rebronjase vra}a vlastitoj ku}i, djedu iocu (kako je sanjao da je zmija-ma vezao sporlje), Hadì Zahiru,mudrom starcu Hamzi, kopa~u Ri-fatu, ludom Rizvanu, svira~u Su-




lejmanu, poljaru Emru. Pi{e i pje-smu umrlom bratu pod naslovom"Rifat spava" (u zbirci "Knjiga ra-bja", na str. 58), kome se obra}arije~ima: "Do|i brate jedno jutromalo".

Njegova pjesma "Vid", u knjizipjesama "Sreda i Sreda k}i" (nastr. 10), kao i mnoge druge, budiniz osje}anja, osvjeì sje}anja i

uvjeri da i ìvot u planinskom kra-ju ima draì i ljepote, {to potvr|u-ju sljede}i redovi:

"Imali smo konja za vodenicui konja za put

Stado koje smo strigli na Pet-rovdan

Prali vunu na Potajnici."

I novija poezija Ismeta Reb-ronje povezuje pro{lost i obi~ajemnogih ovda{njih naroda i oblikenjihovog duhovnog ìvota, i zatoona ne pripada samo jednom na-rodu.

Dodajmo i to da se u nizu nje-govih pjesama prepli}u mitologijai religija, dobro i zlo, ushi}enje ipatnja, bogovi i demoni, rijetketravke i zvjerke u gorama ome-|enim Limom, Ibrom i ZapadnomMoravom.

Tre}a cjelina je knjiga uzre~-nica, odn. poslovica i izreka podnaslovom "Budi ne{to da ne bu-de{ ni{ta" (objavljena 2004. u

Novom Pazaru), ~iji su autori Is-met Rebronja i Medisa Kolako-vi}. Za ovo djelo koje nije preo-bimno (ima ukupno 152 strani-ce), ali se odlikuje kvalitativnomverifikacijom, moèmo najkra}ere}i da ima mnogostran zna~aj inesumnjivu literarno-jezi~ku, et-nolo{ku, saznajnu, a svakako ieti~ku i obrazovnu vrijednost. Na

taj na~in i rije~i u jednoj od tihmudrih umotvorina, poput onepod brojem 914, koja glasi: "Knji-èvnici su svjetiljka na zemlji, kaozvijezde na nebu", bez pretjeri-vanja mogu se pripisati velikomknjièvnom stvaraocu i za svavremena nezaboravnom IsmetuRebronji.

Dodao bih da je Rebronja go-dinu dana prije smrti u Plavupro~itao poemu Limu. Mnogo jepjesnika i drugih literarnih stva-ralaca pisalo o Limu, ali je Isme-tova poema ne{to {to je izuze-tno, duboko upe~atljivo, neupo-redivo i odista umjetni~ki divnouobli~eno. To je mogao ~ovjekkoji je rastao pored Lima i sras-tao s njegovim bistrim zeleno mo-drim vodama. Limu se, kadgodmu se pruìla prilika, vra}ao di-ve}i se njegovoj tiho}i ili bu~nomhodu i ùboru pjesme. Zahvalju-ju}i Ismetovoj poemi jo{ vi{ezavoljeh tu prirodnu i vje~no ìvuzavi~ajnu rijeku.

Safet Hadrovi} Vrbi~ki

BIHOR JE NA[ MAKONDO

(Ismet Rebronja, "Jesen praznih oraha", Prosveta, Beograd, 1997)

Safet Hadrovi} Vrbi~ki govorio izazovu i svuda prisutnoj dile-mi: Biti ili ne biti pjesnik, kako sesuo~iti sa sobom po onoj naro-dnoj "Iz pepela zar: iz gor~inemed" i kako je Ismet Rebronja,opet po onoj narodnoj "Budi ne-{to da ne bude{ ni{ta", prihvatioizazov sudbine da bude Pjesnik.

Dan hoda daleko, od prve ka-sabe (tada{nje Berane), od prve~ar{ije (tada{nje Bijelo Polje),"me|u tim zlatnim i gladnim brdi-ma", gdje je plavetnilo nebeskogsvoda najljep{a slika za uvijekèdne ljudske o~i, a ìva rije~starih amidà, narodnih mudracai epi~ara - koja se mogla ~uti sa-mo u prigodnim prilikama i bilajedina knjiga koja nosi i ~uva pra-vu iskonsku mudrost, u bihors-kom selu Godu{a, godine 1942.,"kad se nije znalo {ta no} kuha azora ra|a", u porodici Rebronja,rodio se sin Ismet, ~ije }e jedinozanimanje biti - da u ìvotu u~i iizu~i jedan "vra{ki opasan za-nat", da bude i ostane PJESNIK,za {ta je svojom zvijezdom vo-diljom bio predodre|en.

Od tih narodnih mudraca, ka-kve je imao prilike da uìvo vidi i~uje u svom ranom djetinjstvu,me|u kojima je svakako bio iamidà Kasum, Ismet je sticaosvoja prva znanja o ìvotu i sve-mu onom {to ivot nosi kao svojuvrijednost, a {to se ~esto dalo is-kazati u najkra}oj formi, kao po-uka koja se lako pamti a puno vri-jedi, kao kakav dragulj.

"Budi ne{to da ne bude{ ni-{ta", jedna je od tih poslovica -pouka, koja mu se vjerovatno uranoj mladosti ponajvi{e urezalau svijest, i ostala kao njegovaidejna misao - vodilja, koja je, za-cijelo, uslovila da se na vrijemeotrgne od u~malosti svojstvenemnogim na{im sredinama u tomvremenu. Istu poslovicu uzeo je


Prezenteri stvarala{tva Ismeta Rebronje: Safet Hadrovi} Vrbi~ki, Ismet Markovi} - Plavnik, Fehim Kajevi}, Akademik Ja{ar Redèpagi}, Faruk Dizdarevi} i Mr. Isak Kalpa~ina



kao naslov zajedni~ke zbirke bo-{nja~kih narodnih poslovica, kojuje, prije par godina priredio, usaradnji sa Medisom Kolakovi}.

Tako je, cijene}i vrijednost po-ruke i pouke naprijed kazane na-rodne mudrosti, Ismet prihvatioda stvara; "Iz pepela zar: iz gor-~ine med", tj. prihvatio je izazovsudbine da bude Pjesnik.

Nije naodmet napomenuti i~injenicu da za jednog pjesnika,za njegovo knjièvno djelo, nemani~eg teèg, ujedno i izazovnijeg,od vezanosti za jedno mjesto, zajednu sredinu koja prati svoje us-taljene ìvotne tokove, i koja kaotakva ima posve malo razumije-vanja za sve ono ~ime se pjesnikpo svom usudu bavi, kao svojimìvotnim pozivom. No, to je temaza neku drugu priliku. Ovdje valjau~initi poku{aj da se razgrnu Is-metove knjige i ukaè na njihovevrijednosti.

Iz doista bogatog opusa pje-snika Ismeta Rebronje, izdvojiobih zbirku pjesama: "Jesen pra-znih oraha", (Prosveta, Beograd,1977. godine), za koju je njenrecenzent êdomir Mirkovi}, iz-me|u ostalog, rekao; citiram: ..."Sintagma sa korica (Jesen pra-znih oraha) zastupa i slikovitost ialegori~nost, i elegi~nost i so~-nost, i metafiziku nestajanja ì-votne puno}e i doìvljaj iznevere-nih o~ekivanja. Nosi suzdrànivapaj i obuzdani krik. Sadrì ko-ntrast o~ekivanog i doìvljenog.Upu}uje na arhetipsku simbolikuneminovnog gubitka. Priziva unu-tarnju prosvetljenost poetske se-mantike" (kraj citata).

Da bi se o sadrìni jedne knji-ge, me|u ~ijim koricama ima do-sta toga li~nog i emotivnog, mo-glo bilo {ta re}i, valja se znati ukakvom je vremenu ona nastaja-la, u kojem podneblju, i u kojojìvotnoj dobi njenog autora.

Zbirka pjesama "Jesen praz-nih oraha", pisana je ranih deve-desetih, dakle u vrijeme, kako ka-è pjesnik Meho Barakovi}, "cvje-tanja zla", u vrijeme "poreme}ajaravnoteè", "sklada i harmonije",vrijeme u ~iju smo "besmrtnost"

mi dobri Bo{njani ponajvi{e vjero-vali.

Pisana je u vrijeme kada je naovim prostorima vladao ARC DA-LABU (Car budala) i kada su oviprostori bili "Carstvo gnjide". Pi-sana je u vrijeme koje je izrodiloneke nove ljude iz "potoka i {u-ma".

To je ujedno bilo i vrijeme ukojem je pjesnik Rebronja ve} bioprevalio polovinu vijeka, sponta-no se spremaju}i za svoju prirod-nu starost - jesen ìvota, koja uljudskom trajanju na ovom svijetu- kao i u prirodi - donosi plodoverada i dugo o~ekivani smiraj.

Najednom, sve je bilo poreme-}eno, sve i{~a{eno.

Izgubljene su: i nada i vjera uìvot, i sve ono {to se samog ì-vota ti~e.

Dugo prièljkivana jesen, kojau ìvotu pjesnika zna~i godinepred starost koja donosi mir, sp-okoj, priznanja, a u prirodi plodo-ve; izrodila se u "Jesen praznihoraha". U praznu lju{turu. Bezna-|e. Jed i jad.

Kako je sadrìna oraha (plodistoimene biljke) obavijena trost-rukom korom, od kojih je prva,spolja{nja, gorka kao ~emer, dru-ga, srednja, tvrda kao kost, itre}a koja ~uva sam plod, njego-vu so~nost i slast, mekana i nje-`na poput svile, tako je i ve}inapjesama zastupljenih u ovoj zbir-ci iskazana kroz: sarkazam, ale-goriju, metaforu, jer su se svo-jom sadrìnom doticale jednogodre|enog vremena, sredine iljudi.

Jedan doista konkretan odnospjesnika Rebronje prema vreme-nu o kojem je rije~, iskazan je krozstihove prve pjesme "Poezija", upomenutoj zbirci, ~ijom je sadrì-nom svaki njen ~italac - od stranesamog autora, jasno upozorenda je svaki njen stih ispisan upra-vo tako kako jeste, i da nikom, nipo kakvom osnovu, ne pripadapravo da bilo {ta mijenja i isprav-lja:

"Ne, ne dirajte mi misliTo je kao kad gori brezovo

pru}eKao kad su psi u lovu svisliKao kad skidaju krov s ku}e."Da bi na kraju iste pjesme,

pun gor~ine, napisao i sljede}estihove:

"Jedva ~ekam da ìvot mineNe pada mi na um glas, lekti-

raNije poezija sto, igra domineVe~e kurvi, miris politira."

Kao kakav hroni~ar, dobar po-znavalac mjesnih zbivanja, pjes-nik Rebronja }e na po~etku jed-ne od narednih pjesama zbirke okojoj je rije~, re}i:

"Zaobi|i sve varo{iGdje ludog zovu veziru,Gdje kradu pero s koko{i,A pero pri tom preziru."("Carstvo gnjide").

Kako bi izbjegao bespotrebnusva|u sa dokonom ~ar{ijom i nje-nim beshairnim svijetom, pjesnikRebronja se kroz stihove svojihpjesama obra}a svojim najiskre-nijim svjetovima: u~itelju ]amiluSijari}u, svom dugogodi{njem pr-ijatelju Ejupu Mu{ovi}u, svom ro-dnom kraju (pjesma "Bihor"), isvom ocu ("Pismo ocu").

U pjesmi posve}enoj svom du-hovnom u~itelju ]amilu Sijari}u,~ovjeku iz istog kraja, dobrompoznavaocu ljudi i njihovih }udi,Ismet }e, na krajnje iskren na~in,progovoriti: o vremenu koje je do-nijelo neke nove ljude i neke no-ve dotad nepoznate vrijednosti:

"Mu~no li je, moj ]amile,Naopaka stigla justa,Nosi izvor, vadi ìleI u vodi suha usta.

Od krivoga grade pravo,Od pravoga grade krivo,Sad je bijel crni |avo,U |avola sve je {tivo."

Jedino pred pravim, iskrenimprijateljem, moè se progovorititako otvoreno, bez zazora, bezstida, gdje svaki stih li~i na krik(sjetite se istoimene Munkove




slike), scene pred kojom ~ovjekostaje zabezeknut, bez rije~i, kra-jnje nemo}an, paralizovan.

Upravo tako je bilo to naopa-ko vrijeme o kojem pjesnik Reb-ronja kroz svoje stihove èli daupozna mudrog Adò-]amila, ob-ra}aju}i mu se tako neposredno,kao da je tu pred njim, kao davode muhabet, o~i u o~i.

Jedino pred njim, pred u~ite-ljem i prijateljem, ]amilom Sija-ri}em (koji sve shvata i razumije),u svojoj izdvojenosti i osami, dokje okoli{ obuzet bezumljem, ludi-lom i glupo{}u (trima po{astimasavremenog svijeta), pjesnik Re-bronja otkriva svoju intimu, otkri-va svoju du{u. Otkriva svoju veza-nost sa rodnim krajem (pjesma"Bihor", posve}ena ]amilu Sijari-}u, u naprijed pomenutoj zbirci).

Kakav je to kraj Bihor (neiscr-pni izazov za literaturu), i ko suBihorci?!

Bihor je na{ Makondo. U tomBihoru ivi jedan zaseban - od svi-jeta izdvojen svijet.

"Otrgnuti a ne prihva}eni", pri-tisnuti neda}ama koje im "dar-uje" ìvot, borili su se - koliko suznali i mogli, da kroz hi}aje, epi-ku, obi~aje, o~uvaju svoju zaseb-nost i da je, kao kakav neprocje-njivi dragulj, daruju na amanetsvom potomstvu.

Zbog te svoje zasebnosti, Bi-hor je bio i ostao Bogom danopodneblje za literarnu obradu. Tusu na{li "svoj svijet" oni koji suodatle i ponikli i koji su ga kaosvoj rodni kraj svakako najboljepoznavali. Pomenu}emo samoneke stvaraoce ponikle u ovompodneblju, kojima je Bihor bio iostao stalna inspiracija: Iljaz Do-bardì}, ]amil Sijari}, Meho ]o-rovi}, Redèp Kijametovi}, SafetSijari}, Fehim Kajevi}, i svakakoIsmet Rebronja, o kojem je i rije~.

No, vratimo se Rebronji i nje-govim vi|enjima Bihora.

Svaka je strofa u naprijed po-menutoj pjesmi - slika u gro pla-nu, gdje pjesnik vjerodostojno,do perfekcije odslikava to pod-neblje u kojem je vrijeme stalo.

Gdje je djevojka - "zabra|ena di-vokoza", gdje su:

"Uveli~ane slike,Fotomontaà ko{ulje,Nacrtan brk otprilikePo slici muhe, prosuto ulje",

a gdje opet sve te~e (ako uop{-te te~e) svojim ustaljenim tokom.

"Gdje ne{to mrda u lobodi,Mo`da èna svima kriva,[to ni{ta ne}e da rodi,Ni zelje, ra` ni kopriva."

Da bi prekratili svoju muku,kona~no na{li spas, Bihorci ku-puju "vasike za pare", jer im jeprekipilo da idu:

"Subotom za BeraneDa prodaju kozu, jajaOd goluba il od vrane".

Kao da je predosjetio svoj ne-minovni ovozemni kraj, pjesnikRebronja se u ovoj zbirci krozpjesmu (svoju intimnu ispovijest)najiskrenije obra}a ocu ("Pismoocu").

"Nema o~e tvoga doma,Osim kamen jedan sa zida...

Niti stada, niti tora,Niti ovna, ìva noga,Ni{ta ìvo, ìva stvora,Osim {uplje s jednog roga."

Svjestan da nestaje jedno vri-jeme koje je u du{i pjesnika os-tavilo neizbrisiv trag, da je: "Ru-`no u Varo{i; gdje ìve "varalice,la`na pera", gdje se kote, "gnjidesa olo{i", pjesnik Rebronja jasnokaè:

"Bolje leglo uz ku~inuNo olo{ sa za{tite prava,Ho}u drumom u planinuDa se vratim krdu krava".

âk ni poezija - kao najsavr{e-niji vid ljudskog govora, u malimsredinama i vremenu poreme}e-nih vrijednosti, ne daje nikakvunadu, ne nailazi na razumijeva-nje, ne donosi o~ekivane pohvaleniti zasluèna priznanja, pa }epjesnik na kraju knjige, bez sjetei gor~ine re}i:

"Da sam znao jo{ ko deteNe bih sada na terasiRimovao prepun sete,A rima: prazni orasi".

No, kada je rije~ o Ismetu Re-bronji kao pjesniku prije svega,du`ni smo re}i ono {to je svo-

jevremeno o pjesniku rekao IvoAndri}: "Pjesnik ma kroz kakvepote{ko}e prolazio, uvijek ostajepjesnik, isto kao {to onaj koji tonije - ne postaje nikad ni po ~e-mu".


Bihor je na{ Makondo - naslovio je izlaganje o stvarala{tvu Ismeta Rebronje,Safet Hadrovi} Vrbi~ki



Ismet Markovi} - Plavnik

UTOKA I PRITOKEISMETA REBRONJE

(Ismet Rebronja: "Sinjemore", Centar za kulturu Plav, 2006.)

Svojim Spjevom "Sinje more",posthumno objavljenom u Plavu,Ismet Rebronja ne prestaje da, ninakon smrti, iznena|uje svijetsvojom Rije~ju. Iznena|enje kojeakcentiram na po~etku predstav-lja kako grandioznost ovog poe-tskog poduhvata, tako i njegovajednostavnost. I jedno i drugo,naime, i grandioznost i jednosta-vnost, izgleda, tek zajedno, stva-raju veli~inu svakoga djela, sva-kog ljudskoga poduhvata. Dolazetek kada se "prezrelost" iskusta-va sta~e u Zavr{nicu, u ono {tose kaè na Kraju individualnogbitisanja. A takav slu~aj se, evo,zbio. Pjesni~ka i ljudska iskustvaIsmeta Rebronje sto~ila su se uovaj Spjev, kao u U{}e pjevanja,shvatanja i kazivanja.

Pred sobom imamo Djelo kojeje Pjesnik ostvario nakon dugogaPuta upoznavanja Svijeta i Ljudi,koje nam je ostavio u Amanet, uBa{tinu i Poputbinu, da se nada-hnjujemo njegovim porukama ipoukama, njegovom Snagom Iz-raza, biserima pretakanim iz Ri-je~i u Misao i iz Misli u Rije~.

[ta sinje more, more sinje, zna~i Rebronji?

Kultno-mitolo{ko tle Balkana,jednako kao Evrope i Azije, pred-stavlja Izvori{te Rebronjine inspi-racije u ovom Spjevu. Iz tog Izvo-ri{ta Pjesnik je sagradio DvoracMisli, Simbola i Metafora, u ~ijuUnutra{njost i Univerzalnost }ese, od sada pa nadalje, sigurno~esto zalaziti, pred ~ijom Veli~i-nom }e se (zbunjeno) zaustavljatislu~ajni namjernici i vrli posjetio-ci, natjerani da joj se dive.

Obale Mediterana bile su tlena kojem su se gradile mnogeveze, dodiri i susreti, u jeziku, uiskustvu, u prostoru, pa i u usu-

du. Iz toga su se ra|ali ili nasta-jali mnogi mitovi, brojne legende,gra|ene tu ili preuzimane iz ob-lasti s kojima su postojali dodiri,komunikacije, mije{anja i prepli-tanja.

Egipat, Mesopotamija, Babilon,Indija, Kina i druge "kolijevke" ci-vilizacije, sve do Gr~ke i Rima, atime i do na{ih dana, bile su (ijesu) Pozornica odbijanja i privla-~enja, lutanja, nalaènja i gublje-nja, "homera", "ilijada" i "odise-ja", te dana{njih "rebronja" i "an-tirebronja", Tvornica kolektivnih iindividualnih svijesti, u ~ije toko-ve je zaronio i na{ Pjesnik.

Nastanku knjige "Sinje more",Ismeta Rebronje, o~igledno jeprethodilo upu}ivanje u te toko-ve, preko ozbiljnih antropolo{kih,etnolo{kih, semiolo{kih i lingvis-ti~kih istraìvanja, te sticanja sa-znanja, koja su zatim pretakanau Slike, u Sekvence, u Prizore ko-je je stvarala Ma{ta Pjesnika.

Zagonetna i zamr{ena teleolo-gija (svrhovitost) ljudskog ìvota,smisla postojanja i opstajanja,kako pojedinaca, tako i zajedni-ca, u Prizmi Pro{losti, atavizama(naslije|a predaka) i lekcija zaSada{njost, bili su za Rebronju (iza druge) Zagonetka i izazov od-gonetanja, koga se prihvatio nekao Nau~nik, nego kao Pjesnik,ali sa ni{ta manjim istraìva~kimàrom od onog koji je u Nau~ni-ku. Eto (uzgred) dokaza da na-u~nik bez Poezije (Ma{te) i Pje-snik bez Nauke - ne mogu!

Rebronja majstorski, uz pre-do~avanje naoko sekundarnih te-ma i ideja, evocira magiju arha-i~nih mitova, te poeti~ki podsti~eduhovnu korespondenciju sa {i-rokim okvirom odslikavanja ìvo-ta u njima, prate}im simbolimaVode, koja ovdje postaje osnovnoobilje`je, Simbol i Metafora Proti-canja i U{}a ìvota. Na toj osnoviPjesnik je sagradio ~itav Panteonpaganskih boànstava/metafora,me|u kojima se isti~u Neptun,Posjedon, Zevs, Perun i Lada, alii {aroliku pozornicu Avara, Kelta,Huna, Grka, Rimljana, Gala, Go-ta, Vena, Slovena i drugih.

Prvobitini, arhai~ni mitovi ne-

staju, gube svoje funkcije, ali os-taju u preobraènom pam}enjusavremenog ~ovjeka, na koje seoslanja i Rebronja. Poezija Isme-ta Rebronje u spjevu "Sinje mo-re" napaja se tim mitovima, aliih, tako|er, saobraàva filozofs-kom mi{ljenju i iskustvima savre-menika, iz ~ega izviru snaga su-protstavljanja etni~kim, rasnim iplemenskim mitovima, poruka oneumitnom proticanju svega, pa iljudskog ìvota. Istovremeno, ovonadahnu}e postaje i uzrok obna-vljanju pitanja: Ko smo, {ta smo,odakle smo, za{to jesmo i - kuda}emo? Paralelno, tako|er, nasta-je misao o vje~itom kruènju ma-terije (nicanje - rast - propadanje),njenom rastakanju i proticanju (ri-jekama, na{im, kraj kojih ìvimo:Dunavom, Savom, Limom), u Si-nje More (Crno More), ~ija Vodapreuzima sve {to je nekad posto-jalo.

Upitnost pred ovim odrednica-ma imaju, podjednako, Rebronji-ni i na{i tipovi ljudi: barbari/va-rvari, divljaci, prostaci, podlaci,podanici, lovci, bjegunci i vladari,oni koje zaokupljaju zmajevi,stra{ila, vukodlaci, vile i vilenjaci.Sve njih, bez razlike, primit }e, nakraju svakog pojedina~nog Puta,"Sinje more"/"More sinje" (Crnomore), tj. desit }e im se, neizbje-`no, I{~eznu}e (Nirvana) koje je uRebronjinom spjevu uo~io i rece-nzent knjige Isak Kalpa~ina.

Izvori{ta inspiracije

Jedan od sedmorice legenda-rnih mudraca stare Gr~ke, Talesiz Mileta (7. stolje}e p.n.e.), prviGrk i najstariji evropski filozof ko-ji je tragao za prauzrokom svihstvari, zaklju~io je da je ta pra-supstancija, taj praiskon ili toprana~elo (starogr~ki: arhe), zap-ravo: Voda.

Pjesnik Ismet Rebronja, o~ig-ledno, ide tim tragom (putem os-lanjanja i na filozofsku misao: Ta-les, Dekart i drugi filozofi), negira-ju}i pomisao da je on pjesnik sa-mo mitolo{ke ili mitotvorne svi-jesti.

Razlika u polazi{tima izme|u




Rebronje i Talesa je u ~injenici daje Filozof otklonio sve mitolo{ke iteolo{ke sadràje u svom mi{lje-nju, dok je Pjesnik isklju~io teolo-{ke, a zadrào mitolo{ko-magij-ske slojeve u svom pjevanju.

Zajedni~ko je, pritom, i kod Fi-lozofa i kod Pjesnika: Polazi{te iIshodi{te - Voda kao Prapo~etak iUtoka za sve postoje}e, pa i zaljudske ìvote.

To na~elo praiskona ili praiz-vora je, istovremeno, logos (prari-je~, pragovor, prazna~enje ili "pra-um", u Rebronjinoj leksici.

Tvrdnja da je za lajtmotiv spje-va "Sinje more" Rebronja inspi-raciju dobio samo od miletskogmislioca Talesa predstavljala bi,me|utim, nedopustivo suàvanjepercepcije. Postoji, naslu}ujem,vi{e podsticaja inspiraciji za njennastanak, pa i onaj koji dolazi odRebronjinog zavi~ajnog prethod-nika, pjesnika Rista Ratkovi}a, izstiha: "Eno ga, po moru te~eLim". U "Sinjem moru", tako|er,sve rijeke (a i hidronimija, odnos-no geografija, ti~u se ovih na{ihprostora!) teku ka "Sinjem moru"(Crnom moru, Pontu Euxinosuitd.), ulivaju se u to More, koje ihprima kao svoju Vodu, koju suugledali i Ratkovi} i Rebronja,prepoznaju}i u njoj boje Zavi~aja,ali i nov kvalitet op{tosti, pripa-danja i Vode, i ôvjeka, i Mrava, iSvjetlosti, i Vazduha i Zemlje -svemu, te svega ôvjeku.

Mogu}e inspiracije

U ovoj poeziji progovara svi-jest na{ih dalekih predaka, pa-gana i barbara, s kojom je pjes-nik u dosluhu. Ta svijest suprot-stavljena je (kao opcija?) mitotvo-rnoj kolektivnoj svijesti dana{nji-ce, u kojoj se otkriva namjera os-tvarivanja jedinstva zajednica,~esto konstruirana oslanjanjimana predrasude, poluistine ili neis-tine o "~istotama" krvi, rasa, ple-mena, naroda ili nacija.

Razli~ite "etnogeneze" i histo-riografske pseudoistine o ovomili onom "porijeklu", ovakvom ilionakvom "pravu" na "ìvotni pro-stor" (Lebensraum), Pjesnik jeimao prilike upoznavati i prepoz-navati njihovu proma{enost i uà-sne u~inke njihovih isklju~ivosti inepriznavanja da su se ljudi,rase, jezici, plemena i narodi usvakom vremenu susretali, mije-{ali, prelivali (kao Voda) iz jednihu druge i postajali ne{to tre}e,ne{to op{te, ne{to sveljudsko,od Atlantide (o kojoj govori Pla-ton) do na{ih dana.

Rebronja je jo{ od svoje prveknjige, "Knjige rabja", reagiraona isklju~ivosti "etnogeneti~ara"- svojim suprostavljanjem u vidujednog pjesni~ki zami{ljenog svi-jeta pro{losti u kojem na{i dalekipreci, osim {to ratuju jedni protiv

drugih, ljube jedni druge, gradeiste mitove, prihvataju jedni oddrugih jezi~ku i duhovnu gra|u,zajedno spavaju, mije{aju se isagla{avaju.

Pjesnik, prirodno, reagira sr-cem i du{om, ponekad mo`daprenagla{eno emotivno (ali sva-kako iskreno!), uìvljavaju}i se umno{tvo mitova na{ih zajedni-~kih predaka iz kojih je nicala svi-jest ~iji magijski i ostali tragoviseù do obi~aja i prakse na{ihdana (u folkloru, svetkovinamaitd.).

Iz toga se, naravno, moèizvu}i zaklju~ak da su pri~e oekskluzivnim "porijeklima" samobrbljarije nastajale iza paravana"nauke", te da je istina to da sunam balkanski i stari indoevrop-ski korijeni zajedni~ki, a da sudiobe, razlike, razdori i "babilons-ka pometnja jezika" - proizvodirelativno novih mitologija (religijai ideologija), odnosno kvazinau~-nih konstrukcija i predrasuda. Ta-kav zaklju~ak, me|utim, nemapuno zajedni~kog sa poezijom,pa ni sa ovom Rebronjinom, iakomitolo{ki slojevi gra|eni u sim-bolici i metaforici spjeva "Sinjemore" reaktiviraju energiju unive-rzalizma u razlikama, koja nadi-lazi religijske mitove poslijepa-ganskog (poslijebarbarskog) do-ba. Ovo je uo~ljivo pogotovo kadase u obzir uzme i ~injenica da seRebronja djelimi~no oslanja nanaslije|e filozofske misli (Sokrat,Platon, Dekart i drugi). Takav is-hod, naravno, korespondira i sadana{njim tokovima univerzaliz-ma, internacionalizma i globaliz-ma, a to je ono {to zastupniciekskluzivnih posebnosti Nacija,Vjera i Otad`bina nisu opra{taliPjesniku ni dok je bio ìv, guraju}iga, ili odbacuju}i, bez dovoljno ra-zmi{ljanja, sa ~im se ne trebasloìti. Kosmopolitizam pjesnika,bio on iz bo{nja~ke ili neke drugenacije, ne smije se uzimati za gri-jeh, za herezu (jeres) ili, jo{ gore,za izdaju. To je pravo ôvjeka damisli na odre|eni na~in i to pravonemamo pravo oduzimati ni na-{em Pjesniku.


Sa Okruglog stola



Znakovi hereze

Ne treba zaboraviti naglasitida Rebronjin spjev "Sinje more"sadrì jednu formu hereze (jere-si), koja se i ranije manje-vi{e po-javljivala u njegovim knjigama pje-sama, po~ev{i od "Knjige rabja",pa do ove. Hereti~kim se, naime,moè shvatiti, zavisno od vrstesvjetonazora (Weltanschaung/pogled na svijet) "pjevanje i mi{-ljenje" kako u odnosu na pro{-lost, tako i u relaciji sa pjesniko-vom savremeno{}u i dru{tvenomzbiljom.

U knjizi (spjevu) "Sinje more"Ismeta Rebronje omogu}en je,naime, susret sa mnogim opo-rim, gorkim i kriti~kim notama,kojima se dru{tvena klima nje-govog (i na{eg) doba oslikava utamnim bojama i nesuglasjimasa sredinom u kojoj je ìvio i st-varao. [ta }e, me|utim, od togabiti potvr|eno mi{ljenjima vreme-na koja nailaze, a {ta }e se sva-liti na teret pjesnikove hipersen-zibilnosti, znat }e se u nekombudu}em vremenu. Za sada jedovoljno naglasiti da }e Rebro-nja, preko ove knjige, biti ubilje-èn u o{tre kriti~are nekih nega-tivnih pojava i pona{anja u na-{em vremenu i na na{im pros-torima. Sociologija knjièvnosti}e, pritom, morati da se bavi is-traìvanjem odnosa pjesnika i vr-emena, pjesnika i ljudi s kojimase susretao i mimoilazio u mi{-ljenjima.

Naslov

Iz smjese naslaga mnogih je-zika Rebronja je osloba|ao ob-like, te razlike dovodio u sklad,jedinstvo i ljepotu iskaza, termi-na, pojma, odnosno simbola (se-rpentis/serpes-srp-zmija itd.)

Samo prostota ne moè za-misliti ljepotu njenu sliku (dahpro{losti) koja je pjesnicima vi-dna, te koji je mogu osjetiti ~u-lima. Ta ljepota je za pjesnika putka duhu, osje}anje koje zatimpostaje misao, koje proìma ì-vot, kroz ~ovjeka i kroz prirodu.

Pjesnika (Rebronja) je ùdio

za Ljepotom Rije~i, otkri}ima nje-ne vi{eslojnosti i vi{ezna~nosti,njenog prelivanja iz jedne u drugusredinu, prilaze}i joj u ~ulstvu izanosu, kao da je to {to ~ini ost-varivanje svijeta koji nam je pro-{lost otela, tj. njezino ponovnonicanje i cvjetanje, iz sjemena Mi-ta i Sna, ali iz Poàra razbuktalihplamenova njegove uobrazilje, ukojoj Posejdonovi bikovi spu{tajurogove ri~u}i i nasr}u}i snagommorskih talasa, puni paganskeoluje i divne bajke.

Dovodio je na povr{inu pra-stare misli o prastarim ljudima, ogradovima, Bihoru, Sirmijumu,potonuloj Atlantidi, te o rijekamai predjelima, oìvljavaju}i ih i uz-diù}i do najvi{ih nivoa proma-tranja. înio je ono {to rade i ma-temati~ari koji nesposobnoj djecipokazuju opipljive ~istih oblika.

Na kraju, za{to i to ne kazati,Rebronja je u knjizi "Sinje more"ostavio zapis o svom beskrajnomtugovanju pred ~injenicama ljudi ivremena u kojem je ìvio, koji pri-morani obi~ajima ili }udima po-staju puni ravnodu{nosti ili nemi-ra, ne pozdravljaju se i ne razgo-varaju sa onima koji su razli~itiod njih, ne razmjenjuju svoja saz-nanja ili misli.

Fehim Kajevi}

GDJE PRONA]I PJESNIKAISMETA REBRONJU

U svom eseju knjièvnik, novi-nar i publicista Fehim Kajevi} ses nevjericom pita kuda je nestaonjegov brat po sudbini, kakva jeto ruka poku{ala da zavr{i jednupri~u bez kraja... pjesnik se na|eu ~udu jednako kao i ~ovjek, isebi postavi hiljadu pitanja nakoje dati odgovor zna~i zaviriti unajdublje i najtananije tajne ìvo-ta. Kada je ìvot Ismeta Rebronjeu pitanju njegov sabrat po sud-binu, po daru ili kobi, Fehim Ka-jevi} se pita...

Gdje prona}i pjesnika Ismeta Rebronju?

Kako po~eti slovo o Pjesnikukojeg nema me|u nama? Mojojmalenkosti isplivava pitanje od-nekud, iz dubine nutrine na{e ob-razine i ta{tine, za{to ga nema uonoj kristalnoj sveukupnoj tjele-snosti i duhovnosti, od njegovogsigurnog glasa, cigaret i punepepeljare ispred nas, na stolu,pored vi{e ispijenih kahvi uz ni-kad dovr{enu pri~u, kao iz onihpri~a iz "Hiljadu i jedne no}i". Ne-mam odgovora, priznajem i zatosam danas ponovo tuàn predsarkasti~nim licem apsolutne is-tine. Name}e mi se, poput onih"{arenih laà" iz ranog djetinj-stva, nova pri~a s novim ìvu}impitanjima sartrovske egzistenci-jalne uru{enosti: za{to je takonaprije~ac oti{ao Ismet Rebro-


Sa Okruglog stola



nja, iznenada, nejavno i tiho, za-{to je tako brzo ugovorio Pri~u,koju nije dovr{io sa Zemnim ru-

jom, s onim Aristotelovim Nebom,ili pak, s onom Rilkeovom zav-r{nom pjesmom koju mi je poklo-nio u znaku gurabija, 29. septe-mbra daleke 1971. godine uhotelu "Sandàk" u Bijelom Po-lju, kada sam odlazio u vojnike uhrvatski Karlovac, gdje nas je ta-da Otad`bina zvala.

Evo kako je Rilke tiho grmio:

Smrt je velika.Mi pripadamo njojI onda kada je veseo na{ glas.I kada nam se ~ini da smoUsred ìvota, ona smjelo svojTu`ni i pla~ni diè pojUsred nas.

Ne mogu da shvatim odlazakmog brata po sudbini, s prolje}aove godine, kada sam tu kobnuvijest vidio na Internetu u Sara-jevu, ne u dnevnim listovima i re-vijama koji su sukcesivno. Pa ikrajnje divlje i neprijateljski ras-pore|eni od Kozje }uprije do Ili-dè, tabire}i prvenstveno ratno-profiterski "u~inak" u crnohroni~-nim rubrikama "avaznog" ùrna-lizma i svoje istine.

Skoro pola stolje}a smo dru-ìli i radovali se novom jutru inovoj pjesmi, novom susretu s]amilom Sijari}em u [ipovica-

ma, kada bi do{ao preko ljeta izSarajeva, koji je objavio njegovuprvu knjigu poezije Knjiga rabja,

1972. godine u ediciji Me|ure-publi~ke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost Pljevlja, kaoi moju tre}u knjigu poezije Leta~,1975. godine, u istoj ediciji "Mo-stovi". Tada sam napisao prvipoetski esej na knjigu IsmetaRebronje Knjiga rabja. I danasme progone prvi stihovi iz pjesmePonornice: "O Ismete ne buni sepisano je/ sve {to ljubi{ spaljenoje…"

Poput Van Goga, Rebronja jelucidno osjetio pejsa`, tu neotu-|ivu i konstantnu è| za zavi~a-jnim nebom, kroz izgon na{ihsudbina koje su se slamale krvo-to~no iz Sandàka prema Zlat-nom Rogu, hladnoj Evropi i da-lekoj prekookeanskoj nedo|iji.

uni{ti jesen sve cve}ei guta li{}e kao pu{a~ dok ~e-

znei ubi moju majku na pragu gde

predepodseti na smrt starice bledevode bedne postale tamnei o~i neuhranjene dece u

biv{oj ku}ii koà od srne i ta obest oca a mrtva lila ljubi~aste su{ipored puta pored ove slu~ajne

mane

kad sandàk sa suncem orastanku preggovara

jedva moje srce kucajedva volimjedva moja ljubav vaì

(Pejsa`)

Skoro svi smo koji smo oti{liu svijet prevarili pjesnika. Reb-ronja je ostao vjeran svom pej-saù i svojim pri~ama "kad Sa-ndàk sa suncem o rastanku pre-govara". I moj nemirni duh je na-pustio Sandàk od malih nogu,plove}i pod nebeskom sohom odnemila do nedraga, mijenjaju}irepublike, pokrajine i dràve. Is-met Rebronja to nikad nije ~inio.Da bi ja do{ao u svoj Sandàkmoram da do|em sa paso{emdruge dràve. da li je to jeres, iz-ganska avantura ili izdaja nebe-skog àra gdje smo ro|eni. Pje-snik iz Goru{e nikad nije napus-tio svoj Sandàk, "Donese Sel-man odnekud sjeme kru{ke. I po-sadi na Pasjem Tancu. Ni~e malabijela stabljika. I po~e da raste.Na jesen gotovo da dohvati Ne-bo. Djeca kao djeca ispe{e se nakru{ku da naberu vo}aka. I ba{su se gore ùtjele kao da su zlat-ne. I donije{e djeca kru{ke svo-jim o~evima, majkama i sestra-ma. Kad ima{ {ta i vidjeti. To ni-su kru{ke ve} zvijezde. Gore kaoàr a ne mogu da sagore dla-nove. I mudri Vodu{ani reko{e:"Vra}ajte, djeco, zvijezde na Se-lmanovu kru{ku. Nismo mi jo{stasali da jedemo zvijezde ve}nam je odre|eno da pijemo vo-du{ku vodu".

Mo`da ni mi nismo dostojnitoliko da govorimo o Pjesniku kojinikad nije napustio svoje zvijezdeiznad Sandàka, kao ni purpurnipejsa` ispod Selmanove kru{ke.Oti{ao bi do Pive ili Sutjeske, napjesni~kim susretima, da bi nalicu mjesta fenjerom traìo pjes-nika. Nakon toga morali smo danapustimo susrete jer su nampriredili skandal. Bio je konstant-no originalan, s novim duhom unaru~ju, s novom pri~om s kojom}e razagnati na{e misli da smo


Sa Okruglog stola



veliki pisci i geniji. î~a, kako smoga iz milja zvali, bio je vremeplovkoliko kriti~ar svih onih na{ih po-etskih lepr{avosti i nedore~enos-ti. Ve}ina mladih i neafirmisanihpisaca nisu imali petlju da se su-prostave i~i dok bi biskao nesig-urnu pjesmu. Istina, bilo je u nje-govom skutu sijaset poltrona inapuhanih "dripaca" koji su kaopapkari jurili za njegovim stopa-ma, nadaju}i se da se ne{to odnjegova talenta uhvati i za njihovstrv. Vi{e puta sam upozoravaoRebronju da ne gubi dragocjenestvarala~ke trenutke sa polupis-

menim kvazi pjesnicima i kompi-latorima koji su poku{ali da se"dokaù" prevenstveno preko Be-ograda da su posmoderni pisci.Rebronje se pla{io i mladi Sijari}- Safet i àlio mi se da ima odnjega veliku moru, i da ne moèod njega ni pedlja da krene, dokje bio u Sandàku.

[ta se desilo? I Safet Sijari}je prevario pjesnika i autora do-brih pri~a i oti{ao u Sarajevo, mi-sle}i da je postao zrio pisac podpalicom gladokusnog privatnogizdava~a koji svoju auru gradi naizbjegli~kom groblju ostatka pok-lanog naroda.

Moja malenkost, kao i rahme-tli Rebbronja, bili smo protiv ta-kvih le{ianarskih homunkula /l.homunculus/~ovje~uljak/; hemij-

skom stvaranju homunkula. Isti-na, homo homini lupus est - ~ov-jek je ~ovjeku vuk. Odnosno, Pla-tonova misao, na kojoj je engles-ki filozof Tomas Hobs izgradio isistem svoje pravne filozofije.

Dakle, smrt dolazi s ljubavlju,zar ne! Rebronja je bio svjestanapsurdnosti i uàsa pa se i bojaokao nevin i po{ten ~ovjek. Naz-vao bi me telefonom i zamolio dase vidimo, negdje gdje nam ne}eniko smetati niti ~uti {ta pri~a-mo. Bilo je to vi{e puta u njego-vom stanu, koji je bio sli~an sta-nu Izeta Sarajli}a u Sarajevu.

êsto bi mu razagnao strah, citi-raju}i Tadeu{a Ruèvi}a s pjes-mom Novi ~ovjek:

Novi ~ovjekto je onaj tamoda to je onakanalizaciona cijevpropu{ta kroz sebesve

[to bi rekao pjesnik Pavle Go-ranovi} u knjizi Knjiga privida: "Isvaki kraj dana je isti, kao kadati uranja{ u san:/ tvoja nimalo ve-li~astvena smrt./ A tu si tek pri-

vremeno - u svijetu."

II

Gdje prona}i pjesnika i pri~a-oca pri~a Ismeta Rebronju? Kakoga osjetiti sudbinom gonjen (fatoprofugus), a posebno u onih101. pri~i (1O1 PRIÂ), o onomSkamenjenom konju: "Eno gaskamenjen konj Alije Boji~i}avi{e pe}ine u litici Sjede}eg kr{a.Ba{ kao da je ìv. (…) Jeste Dinami. Ne laèm. Ako laèm u krljuse pretvorio. Eto, Dina mi. KonjBoji~i}a je skamenjen a ìv. Askamenio se poslije Ladi nudne.Tr~ali konje za ko{iju na La|evcukao {to vazda biva adet o La-dunudne. I tr~alo jo{ konja. Tr~aoSuljov konj. Tr~ali roàjski konji,akovski, od Taslidè konji, od Se-lenika konji. Od Sarajeva, do Mo-stara. Tr~ao Boji~i} konja. I Sabitod \erekara tr~ao konja. A naj-~uveniji bje{e konj Boji~i}a. Dauhvati ko{iju, to ni beli. Sigurno.Sila je to, jada ti ne bio. [ala nijekonj boji~i} Alije. I odma~e Boji~i}tri konopca ispred ostalih konja.Taman da ugrabi mahramu ko{ijeopade konju plo~a, spade klinaci odsko~i naprijed. A konj, kad seho}e da stige nesre}a, nabodese na taj klinac. Konj zahrama naranjenu nogu, a Sabitov trka~ugrabi ko{iju. Zasrami se, vala, iSabit od \erekara {to ugrabi ko-{iju. A zasrami se i Alija. Konj Bo-ji~i}a se od stida poletje u liticuSjede}eg Kr{a i tu ispred pe}inese skameni."

[ta na kraju re}i (istina, saIsmetom Rebronjom nema kra-ja)? Ismet Rebronja je pobijedioìvot, ali nije mogao da pobijedismrt. Za{to, Ismet Rebronja nijejadovao sa smr}u, jer je smrt ( )na{a velika i konstantna ljubav,koliko i neminovnost. Bio je origi-nalan u ivotu, originalan u smrti.

Pripremio: Fehim Kari{ik

Sa Okruglog stola


"Knjièvnici su svjetiljka na zemlji, kao zvijezde na nebu" - umo-tvorina koja se bez pretjerivanja moè pripisati velikom knjièvnomstvaraocu i Ismetu Rebronji.



MEDIJI O RADU BNV



I Bihorci i Ku}u ku}om ~inelastavice, kako smo u dosada-{njem dijelu teksta ve} nagla-sili, pripadaju ànru dru{tve-nog romana sagra|enog naosnovama tradicionalnog his-torijskog romana, i, osim ne-sumnjivih knjièvnih kvaliteta,sadrè u sebi neprocjenjivukulturolo{ku gra|u jedne ne-stale dru{tvene zajednice. Uvi-|aju}i tu i takvu slojevitost Si-jari}evih romana Bihorci i Ku}uku}om ~ine lastavice, EnverKazaz zaklju~uje: "Sijari}eviromani, dakle, ba{tine kolikoepski, toliko i lirski i balades-kni narativ, zadobijaju}i uz toosobenosti esejisti~kog, anali-ti~ki detaljnog ispisa kulture iobi~aja patrijarhalne zajednice.Sijari} je, zapravo, romanimaBihorci i Ku}u ku}om ~ine las-tavice najavio kasniji kulturo-lo{ki novohistorijski roman kojiu ju`noslavenskim literatura-ma dominira sedamdesetih iosamdesetih godina, a u bo{-nja~koj romanesknoj praksi ujednom trenutku uspostavljase za najdominantniji tok"20.

VII

Sijari}eva zaokupiranost zva-ni~nom historijom, kao i eks-ploatiranje i knjièvno transpo-novanje gra|e proistekle iz te itakve historije, svoj najvi{i stu-panj doseè u romanu Mojko-va~ka bitka (1968). Sa svakimnovim romanom Sijari} je sila-zio sve dublje i dublje u mra-~ne i nedovoljno ispitane pred-jele na{e pro{losti, da bi se saMojkova~kom bitkom spustio

do vremena Prvog svjetskograta. Ovim romanom Sijari} jezapo~eo ispisivanje ~itavog ni-za, uslovno re~eno, historijskihdjela u kojima je na jedanspecifi~an i ànrovski atipi~anna~in pristupio obradi histori-jske gra|e.

Mojkova~ka bitka je romankojim je ]amila Sijari} najvi{epri{ao konceptu klasi~nog his-torijskog romana realisti~kogtipa. Za osnovnu temu romanauzeo je poznati historijski do-ga|aj koji u{ao u epsku tradi-ciju i legendu i opisao ratna de-{avanja uzrokovana sukobomcrnogorske i austro-ugarskevojske na ]ehotini i Limu po-~etkom 1916. godine. U roma-nu je data sveobuhvatna pano-ramska slika jednog kriznog hi-storijskog trenutka oli~enog u~uvenoj Mojkova~koj bitki, gdjeje epski {irokim zamasima imozai~ki strukturiranom kom-pozicijom prikazano svo ratnostradala{tvo kolektiva i indivi-due. Ipak, u Mojkova~koj bitkiSijari} je ~vrstu formu klasi~-nog historijskog romana rea-listi~kog tipa razgradio tako{to je ratnu temu prepleo saljubavnom i na taj na~in preu-smjerio narativni tok romana,unutar kojeg ljubavna pri~a oseoskom u~itelju Radi~u Me-mi}u i djevojci Umki Karda{i}postaje dominantnom. Ovak-vim preusmjeravanjem narati-vnog toka romana Sijari} jeteì{te svojeg interesovanja satragizma kolektiva prebacio natragizam individua koji se, uslu~aju Umke i Radi~a, ogledau nemogu}nosti ostvarenja nji-

hove ljubavne veze. Razlozi kojispre~avaju ljubav dvoje mladihsu, sa jedne strane, rat i be-zumlje koje on nosi sa sobom,a, sa druge strane, pripadnostrazli~itim nacionalnim i vjersk-im grupacijama. Stije{njena iz-me|u ratnih uàsa i strogih za-brana patrijarhalne zajednice,ovakva ljubavna veza je unapri-jed osu|ena na propast, a nje-ni akteri svoj poku{aj pobuneprotiv nepisanih normativa u~-ahurenih zajednica kojima pri-padaju zavr{avaju smr}u. I uovom romanu Sijari} razbija ep-ski normiranu sliku historije ta-ko {to nam, na planu ratnihzbivanja, nudi pri~u o te{kom i~esto tragi~nom procesu ema-ncipiranja individue od kolekti-va.

Mada je od svih romana ]a-mila Sijari}a Mojkova~ka bitkanajblià ànru tradicionalnoghistorijskog romana, ipak, niovo romaneskno ostvarenje nemoèmo okarakterisati kao ep-sku evokaciju historije. Deko-mponiranje epske slike svijetaovdje se realizira na taj na~in{to se, kako smo ve} naglasili,teì{te pi{~evog istraìvanjaprebacuje sa kolektiva na indi-viduu, pa u tom kontekstu ovajroman predstavlja mozai~ki os-tvarenu kompoziciju sastavlje-nu od niza kratkih pri~a u koji-ma je Sijari} apostrofirao, ka-ko kaè Radovan Vu~kovi}: "...kriti~ne momente ljudskog pro-tivstavljene eti~koj normi i tra-dicionalnoj predstavi o vite{t-vu"21. Razbijanje epski normi-rane slike historije ogleda se iu kratkim epizodama romana u

BO[NJA^KA KNJI@EVNOST

Samir Hanu{a

ROMANESKNI OPUS]AMILA SIJARI]A (III)

20. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 88-89.

21. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 238.



kojima je data nesravnjivostkoja postoji izme|u idealizira-nog epskog kodeksa pona{a-nja, na jednoj, i nemogu}nostinjegove konkretne, ìvotne pri-mjene uslovljene tipi~no ljuds-kim slabostima, na drugoj stra-ni. Uo~avaju}i tu nesrazmjer-nost, kao i posljedice koje onaima po sudbine nekih Sijari}e-vih junaka, Radovan Vu~kovi}zaklju~uje: "Brojne su sudbineu Sijari}evom romanu u kojimase otkrivala tragi~na ili tragi-komi~na diskrepancija izme|uepskog modela i ~ovekovih su-bjektivnih slabosti. Ve} u zavi-snosti od toga {ta je vi{e na-gla{eno (tragi~no ili komi~no),Sijari} je modulirao pri~e uMojkova~koj bitki kao vite{kepoeme o stradanju i nesre}i~oveka u ratu ili kao humori-sti~ke novele o sitnim nespo-razumima malih ljudi zahva}e-nih velikim vihorima."22.

U Mojkova~koj bici ]amil Si-jari} je uspio da predo~i jednunarativno skladnu i sugestivnupanoramsku sliku ratnih uàsapromatranih kroz optiku nizaindividua. Junaci njegovog ro-mana, satrveni ratom i strogim

patrijarhalnim normama, otu-|eni od sebe i kolektiva, pre-stali su da traè "ono {to sezove zvijezdom u ~ovjeku a {tose ne zna {ta je".

Za kraj ovog dijela tekstakorisno je ukazati na poeti~kikontekst vremena u kojem jenastao Sijari}ev roman Mojko-va~ka bitka, a za koji Enver Ka-zaz kaè sljede}e: "Mojkova-~ka bitka nastaje u sasma iz-mijenjenim poeti~kim okolnos-tima romana unutar ju`nosla-venskih knjièvnosti. Nju u tompogledu obiljeàva onaj knjiè-vni val koji je no{en poja~animinteresom za temu pro{losti,ali val sa humanisti~kim i indi-vidualnim filterom u prezenta-ciji slike pro{losti, za razliku odklasi~nog historijskog romanaju`noslavenskog govornog pod-ru~ja koji u okviru uljep{anogrealizma filter svoga fokusaima u ideji ideologije i konst-rukcije identiteta etnikuma"23.Ukazuju}i na modernisti~ke na-govje{taje koje u sebi sadrìMojkova~ka bitka, Enver Kazazu nastavku teksta kaè: " Sija-ri}eva Mojkova~ka bitka i nje-gova verzija pri~e o historiji ve}

su u dosluhu sa modernisti-~kom idejom individualnosti alii u dosluhu sa isijavanjima eg-zistencijalisti~ke filozofije u ju-`noslavenske literature. Poje-dinac koji trpi historijski usudzagledan u raspadaju}u kole-ktivnu normu, odan stajali{tuli~nog, a ne kolektivnog iden-titeta, optere}en pitanjem vla-stitog, a ne kolektivnog smislapostojanja - suvereno se, kaotemeljna vrijednosna strukturapri~e u kojoj se psihemska iontemska narativna figura raz-druùju od sociemske, uzdigaona razinu centralnog mjesta ismisaone funkcije ukupne ro-maneskne strukture u Mojko-va~koj bitki. U tom smislu poli-fonijski baziranim romanomdominira ljubavna pri~a; onapotiskuje one druge, ratnu i hi-storijsku, koje joj, zapravo, slu-è kao neka vrsta hronotop-skog upori{ta"24.

VIII

Smjestiv{i radnju romanaKonak (1971) u vrijeme posli-jeustani~ke Srbije i prve go-dine vladavine kneza Milo{a,

]amil Sijari} ro|en je 18. decembra 1913. godine u selu[ipovice kod Bijeloga Polja. Osnovnu {kolu zavr{io je uGodijevu kod Bijelog Polja, a potom, od 1927. do 1935.poha|a Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje jezbog politi~ke aktivnosti isklju~en. [kolovanje nastavlja uVranju i na tamo{njoj gimnaziji maturira 1936. Od 1936.godine studira pravo na Beogradskom univerzitetu i diplomi-ra 1940. godine.

Za vrijeme rata slu`buje kao sudski ~inovnik u Sarajevu,Mostaru, Bosanskoj Gradi{ki i Banjaluci, sura|uje sa NOP, apod kraj rata odlazi na slobodnu teritoriju i postaje dopisnik TAN-JUG-a. 1945. postavljen je za sekretara Suda narodne ~astiu Banjaluci, potom je novinar u listu Glas i dramaturgNarodnog pozori{ta u Banjaluci. 1947. prelazi u Sarajevo,radi u redakciji Zadrugara. 1951. prelazi u literarnu sekcijuRadio Sarajeva i tu ostaje sve do odlaska mirovinu, 1983.godine. Pojedina djela ]amila Sijari}a prevedena su naruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski,njema~ki, estonski i ma|arski jezik.

Dobitnik je vi{e knji~evnih nagrada i dru{tvenih priznanja,a bio je redovni ~lan ANUBiH i ANU Crne Gore.

Umro je 6. decembra 1989. godine.

22. Isto, str. 238.

23. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 90.

24. Isto, str. 90.



]amil Sijari} je svoje zanima-nje za historiju pomjerio jo{dublje u pro{lost. Mada histori-jska doga|ajnost koju u Ko-naku obra|uje Sijari} ima vrloprecizno odre|ene prostorno-vremenske koordinate, ovaj ro-man je najmanje historijski odsvih njegovih romana i, shodnotome, ozna~ava najve}e odstu-panje od ànra klasi~nog his-torijskog romana realisti~kogtipa. Konstatirali smo ve} da jeSijari} sa svakim svojim nared-nim romanom silazio sve du-blju u historiju, ali je, istovre-meno, i sazrijevao kao pisacmodernisti~ke orijentacije. Pri-mje}uju}i tu neobi~nost gene-ze ]amila Sijari}a kao romano-pisca, Enver Kazaz kaè: "Pa-radoksalno, ali {to je vi{e sapri~om odlazio u pro{lost, to jeSijari} vi{e tragao za izdvo-jenikom iz kolektiva i sve sevi{e pribliàvao modernisti~-kom obrascu romana, da bi sametatekstualnom dimenzijom,u obra}anju naratora svom da-vnom uzoru [er-Anu, u Konakuod referencijalnosti pri~e do-{ao do njene autoreferencijal-nosti, a samim tim od mode-rnisti~ke inovativnosti kao os-nove narativnog postupka dopostmoderne intertekstualnos-ti i metanarativnosti kao teme-lja narativne strukture"25.

Sijari}ev iskorak iz moderni-sti~ki koncipiranog romana, di-skretno najavljivan u njegovimprethodnim romanesknim ost-varenjima, kona~no je na~injenu Konaku, gdje je proces ema-ncipacije individue od kolektivapriveden kraju, a tradicionalnisveznaju}i narator zamijenjenindividualiziranim pripovjeda-~em koji sada ne samo da ra-zmi{lja o zakonitostima histo-rije i sopstvenom usudu, ve} io smislu vlastitog ispovijeda-nja realiziranog u formi li~nogdnevnika.

Radnja romana Konak odi-grava se u vrijeme vladavinekneza Milo{a i turskog povla-

~enja iz Srbije. Me|utim, tajburni historijski period prvihgodina poslijeustani~ke Srbijeu romanu je dat na jedan indi-rektan na~in, prelomljen krozprizmu naratora evnuha Alije,koji ujedno predstavlja i cent-ralnu figuru romana. Ostarjelihadum Alija krenuo je iz Sta-mbola u svoj zavi~aj, u seloAkovo, da tamo posljednji putvidi "jednu goru i jednu vodu" iumre. Zbog nesigurnosti puto-vanja kroz Srbiju on je prisiljenda na neko vrijeme bude ~uvarharema beogradskog spahijeLeme{-age, nekada{njeg ratni-ka i osvaja~a, osiroma{enog izato~enog u svom konaku. Sti-

je{njen izme|u srpske i turskevlasti i prisiljen na ostanak uBeogradu, Leme{-aga, zajednosa odlaze}om turskom carevi-nom, otrajava posljednje danesvog boravka na prostorimaSrbije. Me|utim, Sijari}a ne za-nimaju historijski lomovi oli~e-ni u ustancima i prevratima,smjenama carevina i vlastodr-àca. On svoju pa`nju ne fo-kusira na totalitet dru{tvenih ihistorijskih zbivanja, ve} na je-dan mali segment te globalnedoga|ajnosti - beogradski ha-rem-konak i njegove zlosretnezato~enike. Ukazuju}i na Sija-ri}evo minimiziranje i(li) ignori-ranje historijske doga|ajnosti

u Konaku, Dejan \uri~kovi} pri-mje}uje: "Roman, dakle, opisu-je doga|aje iz faze dekadenci-je Turskog Carstva i sav je na-topljen filozofijom i osje}anji-ma dekadencije. Sijari}a ne za-nimaju {iroki zahvati u dru{t-veni ìvot, rekonstrukcija istori-jskih doga|aja: konak nije pri-zma kroz koju bi se otvaraopogled na istorijsku epohu, nanjene dominantne duhovne imaterijalne sile, opisivali juna-ci i tragi~ne `rtve dru{tvenihpotresa, analizirali moralni pri-ncipi jednog svijeta, slabost ilisnaga karaktera koji na njimapo~ivaju. Pogled pisca nije uprtu maticu istorije, ve} u jednu

ta~ku, u taj konak, to ostrvo,s kojeg nikakvog mosta nemada se ode, a erozija s njega od-nosi grumen po grumen tlapod nogama, dok ga kona~novoda ne potopi nestane bezglasa"26.

Usred tih praskavih historij-sko-politi~kih lomova, skoro ne-zainteresiran za njih, dotraja-va svijet Leme{-aginog kona-ka. Izolovan i zatvoren, tih i po-lumra~an, konak je dat kaokontrast vanjskom svijetu kojije bu~an i sav u blje{tavomsvjetlu, sirov i surov, i koji ru{isve pred sobom. Cjelokupnaradnja romana Konak de{avase na tom malom i sku~enom

25. Isto, str. 90.

26. Dejan \uri~kovi}, nav. djelo, str. 14-15.

Detalj sa Bihora



prostoru Leme{-aginog harem-konaka, u kojem se, gledanokroz optiku naratora hadumaAlije, pred o~ima ~itaoca odvijatiha drama kona~nog razre{e-nja ukletih sudbina njegovihstanara.

Glavni junak romana Konakje hadum Alija, lirski izgra|enlik koji je neprestano zagledanu sebe i u svoje knjige, a pose-bno u pisca [er-Ana, kojeg ko-nstantno ~ita i sa kojim vodiduge unutarnje razgovore.

Zbog svoje prirodne obilje-ènosti oli~enoj u hermafrodit-stvu, hadum Alija je li{en sva-ke strasti, svake erotske i tje-lesne determiniranosti, i, kaotakav, okrenut duhovnom svije-tu svog unutarnjeg bi}a i obiljaknjiga koje vu~e sa sobom odIstanbula do Akova. Njegova"bestjelesnost" uzrok je njego-vog du{evnog spokoja, kojem,da bi bio apsolutan, na krajutreba samo pridodati "jednuvodu i jednu gori". Uo~iv{i svusloènost i iznijansiranost likahaduma Alije, Radovan Vu~ko-vi} kaè: "Bez eroti~ke drame iìvotnih napona, on moè tekda se melanholi~ne greje natu|em ìvotu i napaja mislimadrugoga. Njegove dileme su re-{ene ve} time {to je oslobo-|en erosa i stavljen u poloàjonoga koji nema pravih strasti.Hadumova hermafroditna ras-polu}enost, po{to je pasivna,ne moè biti dramati~na i dra-mski napeta: odre|eno joj jeunapred da lirski tinja u ganu-tljivim te`njama za daljinom idetinjestvom"27. Leme{-aga jespahija i biv{i ratnik kojeg namSijari} daje na zalasku njegovemo}i i njegovog ìvota. Ostarioi odba~en, li{en svih svojih mo-}i, njemu jedino preostaje dase oda tjelesnim uìcima kojenudi njegov harem, i ~eka svojskora{nji kraj. Lik Leme{-agepredstavlja totalni antipod had-umu Aliji. Pasivnom ìvotnomkonceptu haduma Alije oli~e-nom u duhovnosti i knjigama,Sijari} suprostavlja aktivisti~ki

koncept Leme{-age koji se za-sniva na zakonitostima histori-je i ma~a. Leme{-aga ne priz-naje rije~i, ve} sama djela, nepriznaje pri~u, ve} sablju kojaje jedino sredstvo i put kojimse moè i}i naprijed. Sukobfilozofskih, ideolo{kih i ìvotnihkoncepcija koji Sijari} uspos-tavlja izme|u haduma Alije ispahije Leme{-age stvara pro-stor za dramsko suprostavlja-nje ova dva konfrontirana sta-va: Leme{-aginog, koji zastupamo} sablje kao osnovne his-torijske i ljudske snage, nasp-ram stava haduma Alije, kojizastupa mo} knjige kao nosio-ca estetske, antropolo{ke i un-iverzalne istine.

Ovdje, svakako, treba po-menuti i lik Kula{a, policajca isilnika koji simbolizira novuvlast i novo vrijeme koje nap-rasno prodire u konak. @ene uKonaku predstavljaju likovekoje je Sijari} sa posebnompa`njom nijansirao. Liri~ne ipasivne, one u romanu trajunekako postranice, i svaki nji-hov poku{aj djelovanja ili ema-ncipacije zavr{ava se kobno ponjih, kao u slu~ajevima Eme-hanume, Dènete i Urfe.

]amil Sijari} je romanomKonak uspio da razbije oko{ta-lu formu klasi~nog historijskogromana realisti~kog tipa i u do-broj mjeri prevazi|e moderni-sti~ki na~in pripovijedanja. Ko-riste}i se u romanu metateks-tualno{}u ozna~enoj hadumo-vim "pisanjem i brisanjem" priobra}anju uzoritom [er-Anu,kao i intertekstualno{}u o~ito-vanoj u eksploatiranju mno{-tva lirskih ponavljanja, aluzija,citata i pseudocitata Ku´rana,]amil Sijari} je uspio da se pri-bliì konceptu postmodernisti-~kog romana.

IX

Carska vojska (1976) jeroman kojim ]amil Sijari} nas-tavlja sondiranje na{e dalje idublje historije. Svoje zanima-

nje za konkretnu historijsku do-ga|ajnost, iskazano u pretho-dnim romanesknim ostvarenji-ma, Sijari} pokazuje i u Cars-koj vojsci, s tim da sada silazijo{ dublje u pro{lost. Radnjaromana Carska vojska smje{-tena je u konkretni historijskiokvir i obra|uje, kao i pretho-dni Sijari}ev roman Konak, vri-jeme dekadencije mo}nog Tur-skog carstva. Za razliku od Ko-naka koji propadanje Turskecarevine promatra iz perspek-tive lirskog naratora hadumaAlije smje{tenog u Beogradu, uCarskoj vojsci slom Otomans-ke imperije tako|er je dat krozvizuru lirskog naratora, melan-holi~nog intelektualca i niègoficira Tahira, ali je sada smje-{ten u malo sandà~ko seloAkovo, u vrijeme rusko-turskograta 1877-1878. Niì oficir Ta-hir dobija zadatak da sakupibedele, sirotinju i fukaru kojojsu akovski begovi i age platilida umjesto njihovih sinova ideu rat i gine za Cara i Carevinu,i povede ih u Jedrene a potomna Dunav, gdje }e se boriti pro-tiv Rusa. Po "carskom drumu"koji je, zapravo, obi~na kozijastaza, razastrtom od Akova doDunava, vu~e se "carska vojs-ka" sastavljena od zbunjenih iisprepadanih bedela odjevenihu pocijepana selja~ka odijelaumjesto u uniforme. Na tomdugom i te{kom putu, pra}enisvojim upornim i slu|enim è-nama, oni }e se susresti sa ve-likim svijetom koji }e u njimaizazivati naivno ~u|enje. NaDunavu }e ve}ina njih, seljakanevi~nih ratovanju, ostaviti sv-oje kosti zarad propale Care-vine, a ono malo preostalih ì-vih krenu}e nazad svojim ku-}ama i ènama koje su, a datoga nisu ni svjesni, izgubili jo{onda kada su krenuli iz Akova.

Historijski momenat je i ov-dje, kao u ostalim romanima]amila Sijari}a, potisnut u dru-gi plan. Konkretna historija knj-ièvno transponovana u Cars-koj vojsci posluìla je kao po-

27. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 240



zornica sa koje nam pisac èliodaslati univerzalne i svevre-mene poruke o apsurdnosti ibesmislenosti svakog rata kojise vodi daleko od svoje domo-vine i za tu| ra~un. Ispri~anaod strane lirskog naratora Ta-hira, biv{eg ratnika zga|enog

ratovima, tragikomi~na odisejaakovskih bedela gubi svaku ko-nkretizaciju proizi{lu iz prosto-rne i vremenske odre|enosti iprerasta u ~isti antiratni sim-bol. Antiratna i humanisti~kaporuka odaslana putem roma-na Carska vojska dobija na ja-~ini ne samo zbog svoje uni-verzalnosti proistekle iz sve-vremenosti i eksteritorijalnosti,ve} i zbog svog ironijskog od-nosa prema ratu u kojem suzbunjeni i goli seljaci transfor-mirani u di~nu "carsku vojs-

ku". Promatran sa aspekta à-nrovske opredijeljenosti, Sijari-}ev roman Carska vojska pred-stavlja sintezu klasi~nog his-torijskog i avanturisti~kog ro-mana, ali je, istovremeno i pa-rodija na ova dva tradicionalnaromaneskna obrasca. U vezi

sa tim, Enver Kazaz kaè: "Izovog parodi~nog svojstva ro-mana, pri ~emu se parodirajukonvencije avanturisti~kog iklasi~nog historijskog romana,te`nja da se obuhvati smisaohistorije, ali i apsurdno rato-vanje carske vojske postaje nakraju tragikomi~an poku{aj bu-du}i da se za temeljnu sadr-ìnu historije izdaje najobi~nijagroteska. Ako je u romanuMojkova~ka bitka i bilo mogu-}nosti `rtve za kolektiv, u Ca-rskoj vojsci ta mogu}nost je

potpuno ukinuta, a nadvreme-na su{tina historije ukazala seu izrazito grotesknoj viziji. Tagroteskna vizija dostiè svojvrhunac u trenutku kad je Tahirdoveo svoje bedele na cilj, ubitku na rijeci Dunav. Oficirskadu`nost tada traì od njega daizrekne posljednje nare|enje,dok se tom nare|enju i njego-vom izricanju suprostavlja Ta-hirova intelektualna i ljudskasu{tina. Uvi|aju}i krajnji ap-surd okolnosti u kojima sezatekao Tahir ne moè prekousta prevaliti nare|enje svojimbedelima: "Zaplivajte u krv zacara. Plati}e vam to i car i Bog.Car na ovom svijetu ako ne po-ginete, a Bog na onom ako po-ginete"28.

Lik nièg oficira Tahira ponekim karakteristikama umno-gome podsje}a na lik hadumaAlije iz romana Konak. I jedan idrugi u strukturama svojih ro-mana vr{e funkcije lirskih nara-tora, a, tako|er, obojica pred-stavljaju nemo}ne i pasivne re-zonere pred ~ijim se o~imauru{ava jedan dotrajali modeldru{tvene i politi~ke zajednicenu`no povla~e}i za sobommnoge nedu`ne `rtve. Tahir jemeditativna li~nost, bole{ljiva isamo}i i poeziji sklona du{akoja je igrom mnogih nesretnihslu~ajeva zavr{ila u uniformiotomanske vojske. Njegovo pu-tovanje sa bedelima do Duna-va i nazad, njegovo nijemo pro-matranje njihove apsolutnobespotrebne propasti, samo jeu~vrstilo u njemu ve} odavnostvoreno uvjerenje o apsurdno-sti rata. Na drugoj strani bede-li simboliziraju ne samo stra-danje naroda Sandàka u rat-nim igrama velikih sila, ve} istradanje nevinih ljudi u ratovi-ma uop}e, bilo kada i bilo gdjeu svijetu. Shodno tome bedeli ipredstavljaju autenti~nog i je-dinog glavnog junaka romana,junaka koji na svojim le|imaiznosi svu tragiku i komiku te-gobnog svijeta i ìvota sadr-ànog u romanu Carska vojs-

28. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 92-93.

Dàmija u Trpezima

Paradoksalno, ali {to je vi{e sa pri~om odlazio u pro{-lost, to je Sijari} vi{e tragao za izdvojenikom iz kolektiva isve se vi{e pribliàvao modernisti~kom obrascu romana, dabi sa metatekstualnom dimenzijom, u obra}anju naratorasvom davnom uzoru [er-Anu, u Konaku od referencijalnostipri~e do{ao do njene autoreferencijalnosti, a samim tim odmodernisti~ke inovativnosti kao osnove narativnog postup-ka do postmoderne intertekstualnosti i metanarativnostikao temelja narativne strukture.

Enver Kazaz



ka. Stoga i ne ~udi ogromna ibole}iva ljubav koju je, kaonigdje drugdje u svojim pripo-vijetkama i romanoma, ]amilSijari} iskazao prema jednomdijelu svog naroda - tu`nim ismije{nim bedelima.

X

Svojim posljednjim romansi-jerskim ostvarenjem, Ra{komzemljom Rascijom (1979), ]a-mil Sijari} je u istraìvanju na-{e mutne i kompleksne histo-rije stigao do najniè vremen-ske ta~ke. Kao i ve}ina njego-vih prethodnih romana, i Ra{-ka zemlja rascija smje{tena je

u kontekst konkretnih histori-jskih zbivanja. Radnja romanase odigrava u Sandàku, kra-jem sedamnaestog vijeka, uvrijeme kada je Austrija objavi-la rat Turskoj i samim tim dalapovod srpskom ìvlju da pov-jeruje u mogu}nost kona~nogoslobo|enja. Me|utim, kadashvate da su u o~ima velikihsila samo sredstvo za njihovome|usobno raskusuravanje,nade u mogu}e oslobo|enjeraspr{uju se obliku dima i svese zavr{ava velikom seobomSrba u daleke krajeve pod vo-dstvom Arsenija ârnojevi}a.Ova historijska zbivanja preds-tavljaju samo prostorno-vreme-nski okvir unutar kojeg se odvi-ja sloèna drama rasula poro-dice boljarskog kneza Avrama.

Ra{ka zemlja Rascija je ro-man koji predstavlja posljednjuetapu Sijari}evog romansijers-kog puta na kojoj on, kao i uprethodnim, nastavlja da istra-

ùje na~ine i mogu}nosti tran-sformiranja klasi~nog historij-skog romana. I u ovom roma-nu, kao u Konaku i Carskoj vo-jsci, ]amil Sijari} koristi kon-kretan historijski doga|aj kaovrelo obimne i zahvalne gra|e,ali ne zato da bi nam samo re-alisti~ki vjerno predo~io stra-vi~ne slike ratnih uàsa, ve} izbog toga {to èli da jednomdubinskom analizom uo~i i ob-jasni posljedice koje taj isti ratostavlja kako na kolektiv, takoi na individuu kao integralni diokolektiva. Uo~iv{i sli~nosti i ra-zlike koje, na strukturnom pla-nu, postoje izme|u, na jednojstrani, Konaka i Carske vojske,

i, na drugoj, Ra{ke zemlje Ra-scije, Dejan \uri~kovi} kaè:"Ali ovaj roman (Ra{ka zemljaRascija, op. aut.) nije intimis-ti~ka evokacija jedne istorijskeepohe, data u formi ispovijestijedne osjetljive svijesti, kao{to je to slu~aj u Konaku i Ca-rskoj vojsci, ve} slika postignu-ta na izgled objektivnim eps-kim zahvatom u splet doga-|aja, u kojem se, me|utim, nezapostavlja projekcija intimnogsvijeta ljudskih sudbina, dile-ma i osje}ajnih ispoljenja - na-protiv, ta dva plana data su na-poredo, u spoju epsko-narati-vnog i intimno-lirskog tona, ukojem se istorijsko-dru{tvena iprivatna sfera doga|aja nepre-stano smjenjuju, ukr{taju i uza-jamno osvjetljavaju"29. U Ra-{koj zemlji Rasciji, dakle, nepostoji lirski narator, kao {to jeto slu~aj u prethodna dva Si-jari}eva romana, koji kriti~nehistorijske momente i indivi-

dualne lomove projektuje krozsvoju svijest, daju}i im, pri to-me, krajnje subjektivni karak-ter, ve} je tu ulogu preuzeosveznaju}i narator koji prividnoobjektivno izlaè slijed doga|a-ja. Taj objektivni i {iroki epskizahvat u ìvot i svijet ]amil Si-jari} podriva svojim ve} opro-banim stilskim rje{enjima oli-~enim u lirskim i humornim el-ementima. Epski, lirski i humo-rni momenti prepli}u se uovom romanu skladno, ~ine}i,pri tome, organsku cjelinu. Es-tetsko-funkcionalnu ispreple-tenost ovih triju elemenata po-sebno akcentuje Radovan Vu-~kovi}: "Uspeh romana moè

se objasniti ve{tom sinhro-nizacijom epskog, lirskog i hu-moristi~kog. Nedostatak istori-jske fakture u~inio bi da lirskepiruete pojedina~nih sudbinalebde u vazduhu poput finihapstrakcija koje }e se rasutisame od sebe. Samo epskapodloga svela bi roman naistorijsku lju{turu bez topline,a bez humoristi~ke distance

29. Dejan \uri~kovi}, nav. djelo, str. 17-18.

30. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 243.

Detalj sa Bihora

...Ako bi se traìlo izvori{te fascinacije Sijari}evog djela,ono bi se na{lo u lirskoj evokaciji op{te ~ovekove drame.U onome u ~emu je Sijari} majstor u pripoveci: da lako ot-krije rascep u ljudskom bi}u i opeva nespojivost pukotinau njemu kad se ~ini da postoji neka zlatna pre|a u ne~emdalekom koja }e da premreì razdvojene organske delove.

Radovan Vu~kovi}



pri~anje bi se pretvorilo u ne-kriti~ko uzdizanje i apoteozekoje je nemogu}e sravniti saistorijskom istinom"30.

Tom ve{tom sinhronizaci-jom epskog, lirskog i humori-sti~kog u romanu Ra{ka zem-lja Rascija ]amil Sijari} je us-pio da izbjegne zamke kojeforma klasi~nog historijskogromana postavlja pred pisca, akoje se ogledaju u suhopar-nosti i hladnoj objektivnosti, istvori djelo mozai~ke strukturesastavljeno od mno{tva lirskihi lirsko-simboli~kih slika. Zap-

ravo, ovaj lirsko-simboli~ki u~i-nak u romanu ]amila Sijari}aRa{ka zemlja Rascija i ~ini spi-ritus movens njegovog cjeloku-pnog djela. O tome RadovanVu~kovi} kaà sljede}e: "...ako bi se traìlo izvori{te fasci-nacije Sijari}evog djela, ono bise na{lo u lirskoj evokaciji op-{te ~ovekove drame. U onomeu ~emu je Sijari} majstor u pri-poveci: da lako otkrije rascep uljudskom bi}u i opeva nespo-jivost pukotina u njemu kad se~ini da postoji neka zlatnapre|a u ne~em dalekom koja}e da premreì razdvojene or-ganske delove. Zato se uvektraè dva bi}a. Izgleda kao dasebe sama pronalaze u dru-

gome. A to je trenutak iluzije ivarke. Drugim re~ima, Sijari},govore}i lirski o ljudima, mla-dim ili starim, svejedno, produ-àva pesmu, baladu narodnogpesnika o nesre}noj ljubavi ml-adih, o ponesenosti ljudi ne-kom iluzijom koja ga odaljavaod stvarnosti i ìvota, o slutnjismrti starih koji se hvatajusvakog da{ka ìvota. U ovomromanu, tipi~noj Sijari}evskojseriji slika, bez dramske pro-gresivnosti i intelektualne psi-holo{ke analiti~nosti, sloènoje vi{e lirski otvorenih sudbina,

~ija ranjivost daje povod za~udnovate ljubavi i zaplete kojiuviru u jednu zajedni~ku pe-smu o ljubavi i smrti. Motivi nji-hove nesre}e nisu u istoriji,nisu ~ak ni u obja{njivim pre-da~kim poreme}ajima, niti uzloj i demonskoj stihiji krvi {tose ne da savladati. Pre izviru izsame sudbine bi}a, iz njegoveblizine nekom nebeskom pro-planku~iji sjaj zatamnjuje sveprolazno kao materijalne pro-hteve. Po tome je Sijari}evroman, na nivou privatne istori-je, delo u maniru simbolisti~keproze: tajanstvene regije ~ove-kovog bi}a povod su za evo-kacije mitskih toposa i simbo-listi~kih koincidencija"31. Zbog

svega toga Ra{ka zemlja Ra-scija jeste roman koji nadilazipuko epsko kazivanje o histori-ji i prerasta u univerzalni sim-bol ~ovjekovog sudbinskog st-radanja u svijetu i ìvotu, {to,na kraju, "... zna~i da je Sijari}uspio transformirati pri~u bazi-ranu na ànrovskim konvenci-jama historijskog romana u ne-osimbolisti~ku lirsku sugestijuniza slika koje su istodobno imitski ukorijenjene i simboli~kicjelovite"32.

XI

Sam za sebe, svaki roman]amila Sijari}a predstavlja po-sebnu etapu u njegovom istra-ìvanju mogu}nosti dekompo-niranja i preslojavanja roma-neskne forme. Prate}i njegovromansijerski rad od Bihoracapa sve do Ra{ke zemlje Ras-cije uo~i}emo te`nju ka pre-vazilaènju normi klasi~nog hi-storijskog romana realisti~kogtipa te kreiranju ànrovski slo-jevitog i semanti~ki polivalen-tnog romanesknog ostvarenja.U dobroj mjeri Sijari} je u tomei uspio, pa mu stoga u knjièv-nosti pisanoj na ju`noslaven-skim jezicima pripada jedno odnajistaknutijih mjesta. Sa dru-ge strane, romaneskni opus]amila Sijari}a, zajedno sa pri-povjetkama i pjesmama, ~inijednu veliku i enciklopedijskisveobuhvatnu knjigu o mits-kom Sandàku: o ljudima i nji-hovim neuhvatljivim sudbina-ma, o historiji i ratovima, mito-vima i legendama, obi~ajima,vjerovanjima i praznovjerica-ma. Ako se sloìmo sa kons-tatacijom ]amila Sijari}a da:"Cio svijet ìvi u Sandàku, sasvim manama i vrlinama", on-da njegovo knjèvno djelo, ins-pirisano konkretnom lokalnomdoga|ajno{}u, neumitno pop-rima karakteristike univerzal-nog.

Kraj.

31. Isto, str. 243-244.

32. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 94.

Bihor



Badàvâ adv, (pers.-ar.) 1.besplatno, vrlo jeftino; 2.uzalud,bez rezultata; badihava - izvede-no od perzijskog bad i arapskoghawa, a i jedno i drugo zna~evazduh, zrak, tj. ni{ta; u upotre-bi su tako|e izvedenice badava-dìja, badavadìsati.

Badànak i badènok m (tur.)u Sandàku: pa{anog i pa{e-nog, ili: pa{o = mu` ènine ses-tre, me|usobni familijarni odnosizme|u muèva dviju ili vi{e ses-tara.

Baglàma, baglame f (tur.) me-talna spojnica na vratima, {arka.

Báhãt m (pers.) kao imenicazna~i lupanja, trupkanje, udara-nje, topot, a kao pridjev (bahat~ovjek) ozna~ava oholu, drskuosobu, osionog pona{anja.

Bàhsuz, bàksuz (pers.-tur.)~ovjek zle sre}e, onaj ko donosidrugome nesre}u.

Bajàgi adv. (tur.) kobajagi,kao bajagi = toboè, kao da.

Bàjat (ar.) = ustajao, bez sv-jeìne.

Bàkrâ~ m (tur.) bakarni ko-tao ( i kotao, lonac uop{te) sadr{kom u obliku luka o koju sevje{a na verige nad ognji{tem -vatrom.

Bàlvan m vjerovatno turskogporijekla od rije~i balaban {tozna~i grubo napravljen, debeo,golem kolac, pa balvan predsta-vlja trupac, posje~eno stablo dr-veta, neotesanu, neobra|enu gre-du, brvno; u prenesenom zna~e-nju: krupan ~ovjek, ponekad sla-bijih mentalnih i intelektualnihsposobnost; neotesan, sirov, ne-civilizovan ~ovjek.

Bâmba{ka adj. (tur.) mimoostalih, posebno, savim druga-~ije; rije~ je izvedena od korijenaturske rije~i ba{ka i turskig pre-fiksa bam koji poja~ava zna~e-nje posebnosti.

Bárem, bâr adv. (tur.) makar,imalo, u najmanju ruku, ako ni-{ta drugo.

Baràbãr (pers.) uporedo, pa-ralelno, zajedno, izjedna~eno, je-dnako, isto, ravno, sa istim u~i-nkom.

Basàmak m (tur.) pre~aga nastubama, ljestvama, jedan ste-penik na stubi{tu.

Bàsma f (tur.) 1. tanka {are-na (i{arana, ot{tampana) pamu-~na tkanina od koje se {iju èn-ske haljine, dimije; 2. {tampa, {t-ampana knjiga, {tampani tekst.

Bàtâl (ar.) pokvaren, nije u fu-nkciji, nevaljao, poreme}en, ne-upotrebljiv, prevelik, ogroman; odistog korijena i srodnog zna~e-nja su i imenica batalija i glago-li bataliti i bataljivati.

Bè}âr m (pers.) 1. neènja,momak, samac, bez porodice;2. bekrija, mangup, lola. Izvede-nica od be}er - be}arac m je ve-sela, {aljiva pjesma, karakteris-ti~ne, ustaljene melodijske for-me, posebno njegovana u Vojvo-dini.

Bèdel m (ar.) - zamjenik, od-mjena u sluènju vojske, pla}e-no lice koje }e za nekog drugogobaviti vojnu obavezu ili koje }eza drugog (bolesnog ili umrlog)obaviti Had`d`.

Bèdevija f (ar.) - kobila araps-ke pasmine.

Bèdova f (pers.) kletva, prok-letstvo, od bed = lo{, zao i dova= molitva.

Beri}et, berèket m (ar.) - 1.obilje, izobilje, obilan rod, plod;2. sre}a, napredak, izda{nost;izvedenice: beri}etan, beri}etli,beri}etsuz (bez nafake).

IZ JEZI^KE SEHARE

Usvakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, ukahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nomskupu, upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i

karakteristi~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sandà~ko leksi~kopodru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i moè na}i adekvatnazamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}islu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilopotpuno zna~enje sadràno u samo jednom orijentalizmu. Zatakvu semanti~ku upotpunjenost moèmo zahvaliti dugoj genezido oblika kakav rije~ danas ima.

Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljava-mo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezici-ma srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije-~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}eostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enjekako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa setako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebiakumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~iprona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi,ne postoji takav jezi~ki znalac koji moè za rije~ "merhamet"prona}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput mer-hameta jo{ mnogo je sli~nih primjera.

U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteri-sti~nih za leksiku sandà~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna iprenesena - figurativna zna~enja.



Ratne zime, godine 1943,ubili su moju majku. Falio je ne-pun mjesec da se napuni pe-deset godina od toga dana, da-kle 1993., kada sam ja ubio imajku i oca.

Opet je bila zima i bio je rat.Oba puta - pojeo vuk magarca -ba{ kao {to je rekao starac.Ho}u re}i - niti ko gonjen, nitiko su|en. Nikad nije tako obi~-no, tako jednostavno ubiti, kaou vremenima kada je smrt bli-à od ìvota.

Dakako, ponavljanje doga|a-ja gotovo redovito je posljedicaprethodnog.

"Moj" slu~aj mi se nekako~ini daljim, makar su pro{le sa-mo dvije godine. Mo`da zato{to mi je dobro znan, jasan, aonaj prvi, iako i sada nedovo-ljno osvijetljen, nejasan, nepri-hva}en, ìvi u meni, bije sa sv-akim mojim damarom.

Tog februara '93. na planinije za mene bilo premijerno pri-kazivanje pakla. Stra{na, neiz-drìva studen, vjetar sjeverac imnogo, mnogo snijega. Paljba,pokli~i, ranjeni, mrtvi. Na{e (ko-jima su mogli pri}i) su donosilina zaravan gdje se nalazila im-provizirana ratna bolnica. Tu senalazila i moja logisti~ka ~eta.Sve sam mogao raditi, samone ubiti.

U {atoru grupa izbjeglica.Napolju je sjedio samo sasvimoronuo starac. Vjetar je divljaooko {alova sto su mu omota-vali glavu. Sa razdaljine od ko-jih pedeset metara ~inilo mi seda dogadanja oko sebe pro-matra sasvim mirno. U zati{juborbe, u predahu, poèlio samstarcu odnijeti malo duhana.Nepu{a~ sam, a bio sam sigu-ran da bi mu se obradovao vi-{e nego bilo ~emu drugom.Zlaja mi je iz kutije odvadio je-dan grumen i nekoliko papiri-}a. Uputio sam se tamo kaoda me sama sudbina zove.

Pomaknuo se s brvna na ko-me je sjedio prave}i mi mjesto.Bio je sav u dronjcima, po ononekoliko {alova sto su muomotavali glavu i po ramenimauhvatilo se inje. Vjetar je uludim naletima odnosio snijeg.Primio je duhan gledaju}i memutnim, vodnjikavim, sasvimugaslim o~ima. Krezuba ustasu se poku{ala osmjehnuti,o~i su ostale mrtve.

- Odakle si, starino? - pitaosam njega pitaju}i sebe otkudu meni ogrubjelom, gotovo po-divljalom to ganu}e {to ga jepora|ao star~ev pogled.

- Iz Sokolice. Zna{ li gdje jeto?

Klimnuo sam, mada nisamba{ ta~no znao. Istina, u momrodnom listu, u rubrici mjestaro|enja pi{e - Sokolica, ali ta-mo sam se samo rodio. Mojisu u to doba bili muhadìri iodmah nakon onog rata vratilise u predgra|e. Prva sje}anjaseù ba{ u mali strmi prigrads-ki sokak.

Nema goreg mjesta za ìvotu djetinjstvu i mladosti od pre-dgra|a, mahale. Kad su pro{lii djetinjstvo i mladost, ni to vi-{e nije bilo predgra|e, bio jegrad, ali meni vi{e nije bilo va-`no.

- S kim si? - pitao sam dalje,tek da ne{to kaèm.

- Sam k'o odsje~ena grana.Osim dragog Boga nigdje nikognemam.

I starac je po~eo pri~ati k'onavijen mlin, zbog ~ega sam upo~etku zaàlio {to sam muuop}e pri{ao. Nemam ìvaca niza interesantne, aktualne stva-ri, a naglabanja ishlapjelog sta-rca me se nisu ticala. Pa ipaksam slu{ao, vi{e iz obzira pre-ma njegovom izgubljenom, po-vjerIjivom, gotovo pse}em pog-ledu, nego prema njemu sa-mom. Nisam ni slutio kako }u~uti ~isto nevjerovatnu pri~u,

pri~u koja je u~inila da krv umojim ìlama postane glasnijaod sjeverca, pri~u koja }e pro-mijeniti moj ìvot, pri~u koja }eme u~initi ubojicom.

Imali su (on i sijeda, rahmetnjenoj dobroj du{i) k}er jedihni-cu, o~nu zjenicu.

- Dobra k'o melek Boìji,umiljata, vesela, svaki je se po-sao bojao, o~i joj vazda uà-grene, ko da oganj u njima go-ri. Zaratilo se, ljudi isprepada-ni, goli, bosi, gladni, tifus kosinarod ko snoplje, a ona se za-gleda u kom{iju \ulagu, desetgodina starijeg od sebe. Ost'oje sam u imu}noj ku}i, roditeljimu pomrije{e od pjegavca k'oi toliki drugi u selu. Nisam mo-g'o izi}i jedinoj k}eri iz hatara ikad je \ulaga zaprosi, ni~imne pokazah da je dajem prekovolje. Nekako mi se nije svi|aooìljak koji je imao du` lijevogobraza. Ne zbog tog sto ga jenagr|ivao. Taj se oìljak neka-ko ~udno trzao uvijek kad bilagao, a to ba{ i nije bilo rije-tko.

Od toga ~asa pri~a me sepo~ela ticati. Itekako. I moj seotac zvao \ulaga, i on je nalijevom obrazu imao oìljak kojise povremeno trzao.

- Kako mu je bilo prezime?- \ulagi? Belaji}.

Napregnuto sam ~ekao.- Ne pro|e dugo kad je je-

PRIÂ

Nura Bazdulj-Hubijar

Majka

Djevoj~ice ispred Ali-agine kapije unovopazarskom Ho}anskom sokaku(u blizini Kolo dàmije koja jeporu{ena)



dna èna iz kom{iluka, kodìva i zdrava ~oeka po~ela obli-jetati oko \ulage. Ni \ulagi ni-je bilo svejedno, po~eli su sesastajati na guvnu, u {umi, nalivadama, 'nako ba{ a{i}are.Roditelj k'o roditelj, pati se, asaburi. ûla i moja Emina, (mo-ja majka se zvala Sevda), ja je|ahkad molio jal da ga dozoveu pamet, jal da se ku}i vrati.Dàba. Voljela ga je, a voljelaje i dijete koje je nosila. U sa-bah {esnestog januara '43. ro-dila je sina k'o zlatnu jabuku.

Srce mi je tuklo u u{ima,zaglu{ivalo star~eve rije~i.

- Ali kom{inici je bilo svejed-no. Ona svoje pa svoje, obli-je}e li oblije}e. A \ulaga svepo njenom, k'o oben|ijan, k'oda Eminu i Suada ni Bog nijedao.

- Smotaj i meni jednu - s mu-kom sam procijedio i prvi put uìvotu povukao dim cigarete.

- Ne pro|e ni mjesec dana,kad jednu ve~er, mi istom za-`dili lampu, na vrata bahnu \u-laga. Kaè Emina poginula. On~istio pu{ku, pa ona slu~ajnoopalila i pogodila je dok je ube{ici ljuljala Suada. Gledamga, on gleda mimo mene, aonaj oìljak trza li se trza. I daga nije bilo, ja bi ti znao dalaè, da je on namjerno pucao.

Starac duboko otpuhnu i po-diè glavu prema nebu, ali vje-tar i snijeg natjera{e ga da jeobori. O~i su mu bile jo{ mut-nije, vodnjikavije, plovile su udva mala jezera.

- Oti{'o sam i prijavio vlasti-ma. Niko ni prst ne poma~e.Izio vuk magarca.

A on privede Sevdu ( Savijmi jo{ jednu!) pa ha se rat za-vr{i - odseli{e. Onaj njezin jenikad nije pu{}o, ne vjerujemda su se ikad registrovali. Glu-ho bilo, k'o pa{~ad...

- Nikad moje o~i jedinogunuka ne vi|o{e, rano moja -dodade.

Nisam ni primijetio kad jeu{utio. Misli su mi ve} bile da-leko od njega.

- Jesam li slu~ajno svojojk}eri dao ime Emina?

- Je li slu~ajnost da ona da-nas ljulja sina Suada?

- Vidio si ga, djede - kazah usebi.

- Suade - kao iz drugog svi-jeta dozivao me Zlajin glas.

On mi je, ne pitaju}i za raz-log, posudio snajper. Uve~ersam svratio do mojih i od maj-ke zatraìo rodni list. Da bu-dem siguran. Traè ga u Crve-nom kriù radi humanitarne po-mo}i - rekao sam. Doista, nijebila Belaji} kao otac. Prezivalase Sokoli}. Poslije sam se po-peo na tre}i kat zgrade prekoputa. Sre}om, bilo je struje pasam ih jasno vidio.

NOVE KNJIGE

U novopazarskoj gradskoj biblioteci "Dositej Ob-radovi}", 10. novembra, promovisan je roman "\u-rumlija" autorke Mevlude Melajac, ~etvrti romanove vrsne sandà~ke spisateljice.

Prema rije~ima recenzenta romana Alije Dò-govi}a "\urumlija" opisuju jedno zna~ajno histori-jsko razdoblje novopazarske ~ar{ije i de{avanja unjoj.

O samim sandà~kim \urumlijama istorijskiosvrt dao je Mr. Esad Rahi}, histori~ar iz NovogPazara.

U Izvodu iz recenzije romana "\urumlija" stoji:"Nekoliko vijekova Bo{njaci su bili najpostojanijaodbrana teritorija Turske carevine, ali i drugih natrima kontinentima (na primjer u borbama okoBagdada, Jemena i Sirije, na Kavkazu, Galiciji, te umnogim drugim oblastima Carstva). U tim velikimbitkama Bo{njaci su u~estvovali i kao redovna turs-ka vojska i kao dobrovoljci (|urumlije). Na graniciizme|u Ma|arske i Ukrajine, jo{ odolijeva vremenui doga|ajima veliki mezaristan u kojem su vje~nimir na{li hrabri Bo{njaci, uglavnom |urumlije..."

Mevluda Melajac, ro|ena je u Novom Pazaru1946. godine. Autor je trilogije @ar, Halka i Tapija.Da svoju inspiraciju nalazi u historiji sandà~kihBo{njaka autorka pokazuje i djelom "\urumlija",svojevrsnim svjedokom jedne veli~anstvene hrabro-sti i predanosti.

Roman “\urumlija”, Melvude Melajac

Naslovna strana: Polazak sandà~kih |urumlija naânakkale i Galiciju 1916. godine



U sredi{te pri~e u svom ro-manu FENIKS Velibor Jovano-vi} je postavio ìvotnu storijuLjubinka Jovani}a, ~ovjeka ro-|enog u jednoj na{oj maloj va-ro{i, koji je oti{ao "u bijeli svi-jet" u potrazi za ispunjenjemsvoga sna. Oko ovog glavnogmotiva prepli}u se jo{ mnogi,stvaraju}i tako storiju o ljud-skoj upornosti, patnji, ljubavi isre}i.

Roman je pisan u prvom licujednine - Jovani} se ne obra}a~itaocu direktno nego neime-novanom profesoru. Profesorkoji to biljeì ni pitanjima ni upa-dicama ne remeti cikli~no us-trojenu junakovu ispovijest ko-ja hronotipski obuhvata drugupolovinu pro{loga vijeka. U ta-kvom, naoko jednostavnom,odnosu izme|u naratora i zap-isiva~a, klupko junakove ìvo-tne storije odmotava se tako{to zapisiva~ ~itaocu epizodi-~no predo~ava one momentekoji su imali naro~iti zna~aj ujunakovom ìvotu i kao takviostali me|a{i u njegovim uspo-menama. Svi postupci, misli,doìvljavaji, govor, fokusirani sukroz svijest naratora kao ve}doìvljeno, vrijeme. Hronologijaispripovjedanih doga|aja, za-po~eta s sje}anjima na djetinj-stvo, pa sve do zadnjeg tride-settre}eg poglavlja naru{avasvoju linearnost. Tehnikomskaza roman se, dakle, ostva-ruje kao solilokvij koji iz vreme-na sada{njeg naraciju iskazujeretrospektivno.

Prva glava zapo~inje nekomvrstom pledoajea glavnog juna-ka koji, na izvjestan na~in, imaprolo{ko-epilo{ku funkciju u

strukturi romana. Njegova zap-itanost pred zagonetkom ìvot-nih realnosti, glad za novimsaznanjima i ùdnja za demisti-fikacijom tajni, kroz ~itavu is-povijest kreta}e se u koncen-tri~nim krugovima, i horizontal-no i vertikalno, i nagore i nado-le. Glavni junak se, uz to, do-ima kao ~ovjek zatvoren u pos-ljednje skloni{te koje mu pre-ostaje - srce.

Kao u svakom bildingsromamau isku{enja mladosti,izazovi vremena, ljubavne av-anture... naposljetku bivaju ok-runjeni psiholo{kom integraci-jom i uvo|enjem glavnog juna-ka ne samo u mirne bra~ne vo-de (prije Jelene iza sebe je ve}imao dva braka), ve} i u ~arob-nu izmaglicu "ljubavi ìvota".Epilog romana na taj na~in po-staje ta~ka presjeka dviju me-tafizi~kih koordinata knjige -one koja govori o dobijenomvremenu (nagradi koja, ipak,na kraju stiè) i one zasnovanena simbolici Kairosa, helen-skog boga pravog ~asa.

Roman FENIKS je vi{eslojnaknjiga a ovom prilikom zadrà-}emo se na nekoliko njenih ak-cenata.

U svom doslovnom vi|enjuneprikriivenog o~aja auslender-skog ìvota na pozornici vode-}e sile svijeta, Jovanovi}evprozni prostor se otkriva uobilju naturalisti~kih elemena-ta kroz ispovjednu prizmu gla-vnog junaka. On je (zna~i Lju-binko Javani}) na kraju tamouspio: ima svoj dobro ure|enbiznis, zama{an konto u banci,itd. Ali njemu to nije ono. Nje-gova, vremenom izo{trena, se-

nzitivnost osje}a globalnu hla-dno}u kojom je obavijen svijet.On vidi i zna da se upravo iz tezemlje emituju ideje tzv. novogsvjetskog poretka koje se rigid-no name}u ostatku svijeta i unjemu sazrijeva otpor prematome. Zato on pravi. porodi~nuku}u ne u Kaliforniji ili na Flo-ridi ve} na Zvezdari u Beogradu.

Detaljan opis te ku}e naprvim stranicama knjige moèse tuma~iti razli~ito: njome se,recimo, simboli~no nagla{avaìvotna cikli~na struktura jer jeu ovoj mikro slici ìvota zapra-vo sadràna ona sveobuhvatnamakro slika habitusa ~ovjeka.Ovo je zgodan povod da kroz ì-votnu pri~u glavnog protagoni-ste autor diskretno varira mo-tiv o globalizaciji.

Fenomen sveop{teg proto-ka, cirkulacije, kako materijal-nih dobara tako i duhovnih te-kovina, stvara klimu op{te fluk-tuacije, brisanja granica u naj-{irem zna~enju termina. No-vac, kao simbol sveop{teg pro-toka, ali i njegovo sredstvo icilj, postaje jedan od osnovnihozna~itelja nove realnosti kojusada transcendentira u druga-~ije okvire, stvaraju}i jednunovu hijerarhiju gdje, poput an-ti~kih bogova, stoluje, stvara-ju}i nove mitske obrasce vre-mena, u kojem ìvimo. Filozo-fija tog pokreta je neka vrstasveop{te inpersonalizacije, na-ravno zaograuta u oblande ot-vorenog dru{tva, pragmatizmai funkcionalizma - sistema ukojem tradicionalne posebnos-ti i moralne norme samo pred-stavljaju balast i anahronizam.Mogu}i, preciznije - jedini mo-gu}i, izlaz koji se name}e jestesuprostavljanje ovoj trans -logici jednu inter - logiku.

U romanu FENIKS taj stavse naro~ito iznosi kroz lijepoosvijetljen lik Dina Bambina(Aleksandra Musemi}a) koji izratnog pakla Sarajeva bjeì uAmeriku, pa zgroèn onim {tase desilo u Bosni i onim {ta jevidio i doìvio u zemlji ostva-renja najsmjelijih snova, na

PRIKAZ

Faruk Dizdarevi}

ê`nja za povratkom u pravo stani{te du{e(Velibor Jovanovi}, FENIKS, Art Plus, Uìce 2006)



kraju prilazi sekti Ami{a u Pen-silvaniji, u koju ga uvodi supru-ga Stela. "Oni (Omi{i - F.D.)odbijaju tekovine moderne civi-lizacije i ìve od poljoprivrede izanata na starinski na~in. Nji-hova filozofija je: Nemoj da tesvijet oblikuje. Preobraàvaj seobnavljaju}i svoje misli, tako dazna{ {ta je dobro, prihvatljivo isavr{eno volja Bo`ja". Ami{i nenose oru`je, ne sluè vojsku,ne interesuje ih materijalnobogatstvo niti tehnolo{ka dos-tignu}a. @ive u blagoslovenojzajednici op{te harmonije, uva-àvanja svih li~nih posebnosti iautenti~nih moralnih i eti~kihnormi.

Svedena pripovjeda~ka vizi-ja, u kojoj je realizovan intro-spektivni monolog LjubinkaJovani}a, s vremena na vrije-me je oblikovana zapisiva-~evim nastojanjem da ~itaocupredo~i, van kauzalnog i cikli-~nog niza, i neke druge doga-|aje kao {to su nedavni rat natlu Jugoslavije, stanje na Bal-kanu, intervencija NATO snaga.Vrijeme devedesetih, ono u~ijem stvarnosnom ogledalu jetrajala neprekidna svetkovinaiìvljavanja skorojevi}a, polu-tana, amaterskih mafija{a bezstila... i koje je u svojim do kra-jnosti ogoljenim obrascimapreìvljavanja negirala sve dotada vaè}e vrijednosne siste-me, odnosno predstavljalo nji-hovu karikaturalnu mje{avinu,jedan od svojih literarnih od-govora nalazi u romanu FENIKS.O tome se govori kroz lik êdaVasojevi}a - Gari}a, u po~etkusitnog namje{tenika u firmi"Geneks" i saradnika DB-a. Onza kratko vrijeme raznim mahi-nacijama postaje milioner. Ujednoj od vi{e afera u kojima jebio umije{an, novine su na{i-roko pisale, neki ljudi su poha-p{eni ali ne i Gari}. Ostao jevan doma{aja zakona, njega je{titio neki nevidljivi imunitet.

U razmtranju pi{~eve poeti-~ke vlasi fad gradivom kojeoblikuje Velibor Jovanovi} se,kao {to je ve} re~eno, uspje-{noo pridràva na~ela pre-

vashodnog bavljenja karakteri-ma i doga|ajima vezanim zaìvotnu storiju glavnog junaka,no ne moè se izbje}i utisakda su kontroverzna istorijskazbivanja iz nedavne pro{lostiprogramski uklju~ena u roman.Pitanje, koje se s tim u vezipostavlja, glasi: u kojoj mjerivelika istorijska i socijalnaisku{enja, o kojima je u roma-nu rije~ sluè potcrtavanju Ii-~nih dilema i motivacija postu-paka protagonista osnovne ra-dnje, a u kojoj mjeri sami likovisluè pukoj ilustraciji i prob-lematizovanju tih istorijskih isocijalnih op{tosti. Odgovor nato pitanje stvar je procjenekoju }e svaki ~italac morati po-naosob da izvede. No, Jovano-vi} ne ostavlja ~itaoca na cje-dilu povodom navedenih pitan-ja. S vremena na vrijeme eks-terni pripovjeda~ (profesor kojibiljeì ispovijest) postaje pripo-vjeda~ vezan za lik te se uklju-~uje u pri~u postavljaju}i svojeja u centar.

Spisateljski senzibilitet Veli-bora Jovanovi}a nosi u sebiamalgam emotivnog pomije{a-nog sa razumskim, umnim iracionalnim. Atmosfera tekstau ovoj, kao i u ranijim njegovimknjigama, naseljena je nevid-nim silama an|eoskog i de-monskog, u stalnom rvanjujednog i drugog. Za razliku odproznih pisaca prethodne gen-eracije, poeti~ki dominantnoorjentisanih ka Biblioteci (liter-aturi zna~i) Jovanovi} vlastituproznu strategiju nalazi u kon-kretnom i ~itala~ki jednosta-vno prohodnom razotkrivanjuaktuelnih doga|aja i doga|a-nja svakodnevice, dakle u on-om {to bi najvi{e nalikovalokompiliranju aktuelne ìvotnestvarnosti. Po tematici i na~inuizlaganja u njegovom najnovi-jem djelu, u romanu FENIKSkarakteristi~na je vremenskadimenzija - knjiga se moè doì-vjeti kao aktuelna i primjenljiva.Njena prednost je, izme|u os-talog, i u tome {to je mogu pri-hvatiti ~itaoci razli~itog intelektu-alnog profila i ìvotnog doba.

Knjièvno-istorijsko promi-{ljanje i zaklju~ivanje o ànrov-skim okvirima romana name}enekoliko pitanja koja se odno-se na tip naratora, dinstikcijuautor-narator, formu pripovje-danja, na~in kompozicione or-ganizacije teksta, izbor stili-sti~kih rje{enja na nivou re~e-nice. Poeti~ki luk realisti~nihkonvencija povezuje FENIKS satradicijom srpskog romana is-pripovijedanog u prvom Iicujednine. Ova pri~a donosi obil-je svakodnevnih prikazanija,rukavaca, doga|aja, slika i pri-lika. Stvarnost, dakle, kaoknjièvni materijal. Dali i kaostvarnosnu prozu? Neka knjiè-vna djela ovoga ànra imaju,prevashodno, ukus prijesnogìvota. Kao i ìvot, knjièvnostje - ipak - ponovo, i uvijek, razli-~ito otkrivanje poznatog. Knji-èvnost je ono {to ozna~a-vamo obja{njenom i zgusnu-tom stvarno{}u - misao je, ~inimi se, êdomira Mirkovi}a.îtao~evo je da, prije svega,tekst iz knjige doìvljava kaoontolo{ku umjetni~ku cjelinu,ne zalaze}i u dvojbu da li jenatopljen naturalisti~ki stvarn-im slikama ili je, manje vi{e,po{kropljen mlazevima oniri~-kih paralela.

Ponekad naslovi knjige no-se neslu}ene semanti~ke slo-jeve, neku vrstu zna~enjskoghazaderstva. U ovom slu~aju(dakle, izbora simbola Feniksza naslov knjige) on je obliksvijesti o konkretnom tekstu.Gustina zna~enja, naprosto,saìè pincete i {are kojeostavlja tromi jezik analize.

U zavr{nim redovima roma-na FENIKS se opravdavaju}eplodotvorno susti~u dvije inten-cije: onoga koji pri~a i onogakoji zapisuje. Time se, pored~injenice da je junak ispuniosvoju sudbinu, ispunjava i stva-rala~ko poeti~ka pretpostavkada knjièvnost neizostavnomora imati veze sa "stvarnim"ìvotom i da je, jednim dijelom,u obavezi da o njemu reprezen-tativno, sugestivno i umjetni~kivalidno svjedo~i.



U galeriji Bo{nja~kog nacio-nalnog vije}a, tokom septem-bra i oktobra mjeseca, prire|e-na je izlo`ba slika Izudina Po-rovi}a, "Ples du{e" digitalnagrafika.

"Grafike velikih formata,obuhv}ene ciklusom umjetnikaIzudina Porovi}a, koji ìvi i radiu Njema~koj, nalaze izvori{te udjelima pjesnika Dèlaluddina

Rumija (1207-1273) nose nas-lov "Ples Du{e". Ovi radovi,nastali u zadnje tri godine, suizraz jedne duboke srodnostidu{e s pjesnikom, koji je kaovjernik - musliman napisao mn-o{tvo misti~nih tekstova, pogo-tovo njegovo remekdjelo "Mes-nevija" koje je Porovi}a poseb-no inspirisalo, u historiji litera-ture ~esto nazivano kao - ma-

gzi Kur'an (sr` Kur'ana) i namnogobrojne jezike prevede-no. Naslov "Ples du{e" moèimati vi{e zna~enja. S jednestrane to je misti~na potragaza istinom, kod koje onaj kojitraì Boga na vi{e na~ina sepribliàva centru svoje te`nje.Istovremeno to moè biti plesdervi{a koji se u kru`nom kre-tanju dovodi do jednog stanjauzvi{enosti..."

"Posmatra~ uo~ava obojenepovr{ine koje se dodiruju ipreklapaju; neke su strukturi-rane dok su druge {iroke, ~istepovr{ine. Postoje mekani pre-lazi kroz koje nastaju bojeniefekti kao i jasno jedna oddruge odvojene cjeline. Upa-dijivi su tamno-svijetli i komple-

mentarni kontrasti boja, u tra-diciji Van Gogha i ekspresion-ista, koje se me|usobno inten-ziviraju i zra~e. Arabeska, kojapogotovu u islamskoj umjet-nosti oduvijek preovladava uornamentalnim formama, pre-dstavlja na ve}ini grafika jasnuvezu sa Rumijevim kulturnimporijeklom. Porovi} koristi ara-psko pismo koje u nekim ra-dovima dominiraju kompozici-

jom, dok u drugim vi{e suzdr-àno, kao udahnute na povr-{inu lista prije nego {to }e serastvoriti stvataju}i igru boja ubezbroj varijanti."

Histori~ar umjetnosti Dr.Annette Wauschkuhn

Heidelberg, Njema~ka

UMJETNOST

Izlo`ba slika Izudina Porovi}a u Galeriji BNV

Porovi}ev ”Ples du{e”

Izudin Porovi} - va`nije samostalne izlo`be:

1988. Beograd: Galerija 731993. Heilbronn: Ausstellung im Rathaus "Lichthof" 1996. Stuttgart: Galerie Experiment 1997. Bad Rappenau: Kunst im Kulturhaus 1998. Sarajevo: Galerija Mak 1999. Mannheim: Galerie Friedrichsring 2002. Heilbronn: Galerie U21 2003. Ludwigshafen: Pfalzbau Theater 2005. Mannheim: Modehaus Engelhorn 2006. Muzej u Prijepolju2006. Galerija BNV Novi Pazar

Izudin Porovi}Izudin Porovi} je ro|en u

Prijepolju 1952 god. gdje jezavr{io U~iteljsku {kolu.

Kao petnaestogodi{njak po-sje}uje retrospektivnu izlo`buslika i crteà Vincenta van Go-gha u Narodnom muzeju u Be-ogradu {to }e presudno uticatida se posveti slikarstvu.

Kao student Likovne Akade-mije u Sarajevu, po~etkom se-damdesetih godina, gdje u tovrijeme preovladava interes zafigurativno slikarstvo i hiperre-alizam, on se kao jedan odrijetkih bavi apstraktnim eksp-resionizmom i enformelom.

Poslije zavr{ene akademijeradi kao nastavnik likovne um-jetnosti u srednjoj {koli u Pri-jepolju. Godine 1984. postaje~lan Udruènja likovnih umjet-nika (ULU) BIH-a.

Od 1993. ìvi i radi kao slo-bodni umjetnik u Njema~koj.^lan je saveznog udruènja li-kovnih umjetnika Njema~ke.



Povodom Bajramskih sve~a-nosti, a u organizaciji Resoraza kulturu Bo{nja~kog naciona-lnog vije}a, Sandà~kog udru-ènja likovnih umjetnika i Dru-{tva za nauku, kulturu i umjet-nost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepo-lja, u Selja{nici, prigradskomnaselju 5 km nadomak Prije-polja, odràna je {esta po reduLikovna kolonija "Sandàk ins-piracija umjetnika".

Slikari iz Makedonije, Bosnei Hercegovine, Bugarske, CrneGore, Hrvatske, Ma|arske iSrbije, okupljeni s ciljem o~uva-nja kulturne ba{tine sandà-~kih Bo{njaka, svojim radovi-ma jo{ jednom su pokazali daje "Sandàk sehara prepunablaga i da mi to blago pokazu-jemo dunjaluku, biser po biser,nisku po nisku od |erdana".

Ovaj {esti saziv, ~inili sumladi akademski slikari, onikoji su tek iza{li iz klupa, oni,opet mladi, ali koji su ve} po-dobro zakora~ili u svijet poz-natih, kao i oni slikari koji su~vrsto utabali svoj put ostav-ljaju}i dubok trag u likovnomstvarala{tvu. Sedina Mulaome-rovi} iz Sarajeva, Ana Mateji}iz Ni{a, Biljana Novkovi} izBeograda, Maja ]uk iz Rume,[qipe Mehmeti iz Skoplja, Ru-dolf Brki} iz Zrenjanina, JanAgarski iz Stare Pazove, Bo-rivoje Jovanovi} iz Nove Varo{i,Ibrahim Kurpejovi} iz Roàja, inaravno doma}in Mehmed - Me-{a Brni~anin obogatili su svo-jim radovima kulturno-umjetni-~ku ponudu Prijepolja i ostavilitrajan trag u likovnom stvarala-{tvu ovih prostora.

Sve~ano otvaranje kolonije,ina~e, prire|eno je u okviru pri-godnog bajramskog programa,

a izlo`bu je, u prijepoljskom Do-mu kulture, otvorila Aleksand-ra Ili}, savjetnik ministra kultu-re u Vladi Republike Srbije.

Deset dana druènja sa mje-{tanima naselja Selja{nica,gdje su ina~e umjetnici privat-no bili smje{teni, bilo je maloda se upoznaju sa svim ìte-

ljima koji su im {irom otvorilisvoja vrata i koji su aplauzompozdravili svoje drage musafi-re. Da je tako bilo mo`da jenajslikovitije opisao Me{a Brni-~anin kada je, na izlo`bi u pri-vatnom restoranu koji je ustu-pljen i kao atelje a ~iji je vlas-nik Esad Hadìfejzovi}, u imedoma}ina i organizatora, izme-|u ostalog, istakao: "Moji pri-jatelji, a sada i va{i, krivi su{to ste doìvjeli ovaj kulturnoistorijski trenutak i {to ste sesrodili sa njima kao da su ov-dje odrasli, pa vam sad ào{to odlaze".

Organizacijom ove zna~ajnemanifestacije, koja je i ovaj putimala me|unarodni karakter,jo{ jednom je pokazano da um-jetnost nema i ne smije da imagranica.

Doma}in i suorganizator Dru-{tvo "Ikre" jo{ jednom je doka-zalo svoje organizatorske spo-

sobnosti, doma}in izuzetno go-stoprimstvo, a umjetnici stva-rala{tvo kao pe~at vremena. Uznak zahvalnosti doma}inima,mje{tanima MZ Selja{nica, um-jetnici su predsjedniku ove mje-sne zajednice Sabahudinu Obu-}ini darivali sliku slikanu kis-tom svih u~esnika kolonije, ko-ja }e podsje}ati sve na ovu ve-liku umjetni~ku manifestaciju.

Likovna kolonija "Sandàkinspiracija umjetnika", nakon Pri-jepolja predstavljena je likov-noj publici i drugih sandà~kihgradova.

MB

UMJETNOST

Likovna kolonija “Sandàk inspiracija umjetnika”

Stvarala{tvo kao pe~at vremena

Sa jedne od izlo`bi u organizaciji Dru{tva Ikre iz Prijepolja



Govore}i o genezi samognaziva Bo{njak, MustafaImamovi} u svojoj studiji

navodi da je on i kona~no naDrugom bo{nja~kom saboru28. IX 1993. u Sarajevu plebi-scitarno prihva}en te da to op-redjeljenje samo potvr|eno Da-ytonskim sporazumom i Usta-vom Bosne i Hercegovine od21. XI 1995. godine.

I DIO SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

Geopoliti~ki poloàj Bosne i Hercegovine

U odre|enju svakog narodabitna su dva osnovna elementa:porijeklo, odnosno etnogeneza iprostor na kojem ìvi. Svaka re-konstrukcija povijesti Bo{njakamora po~eti pitanjem njegovogporijekla kao naroda i njegoveetnogeneze. Zato je neophodnoprethodno odre|enje historijsk-og prostora i uvjeta u kojima suBo{njaci kao poseban etnos na-stali i nacionalno-politi~ki se ra-zvijali i do danas odràli. Bosa-nski je muslimanski ~ovjek po-vijesno ìvio i ìvi u izuzetno slo-ènim okolnostima koje su gaoduvijek tjerale da sam o sebirazmi{lja.

"Nazva{e me Hamzom / Kao{to nazva{e hiljadama ljudi / Izpustinja divljih beduina (...) / Ionih s pazara visokog Irana /

[to prodaju }ilime / Biser, nakit,ène. / 0 ~udno je to, ~udno /Da ovdje / U na{oj zemlji krajEvrope / Hamzom zovu mene! /êsto mislim na te / Muhame-dov stri~e, / 0, veliki Hamza (...)/ U bici kod Uhda. / Ko lav sebori{ (...) / 0, ~udno je to, ~udno/ Da ovdje / U na{oj zemlji krajEvrope / Hamzom zovu mene!"

Tako je pjevao Hamza Humo1924. godine, poku{avaju}i daodgonetne tu vje~itu bosanskuili bo{nja~ku muslimansku upi-tanost, ko smo, odakle smo,gdje smo i kuda idemo. Bo{-njaci su zaista, kao bosansko-muslimanski i islamski narod,u naj{irem smislu rije~i geogra-fski u Evropi, ali ipak pokraj, a~esto i vrlo daleko od nje. Bezobzira na to {to je islam jednaod bitnih odrednica njihovog et-ni~kog identiteta, njihov je ka-tegorijalni aparat u biti helenis-ti~ki, tj. evropski. Bo{njaci kaomuslimani ìve na Balkanu, aEvropa je kr{}anska, bilo da jekatoli~ka, protestantska ili an-glikanska. Francuski histori~arPierre Chauni, u svom kapital-nom djelu Civilizacija klasi~neEvrope odre|uje Evropu pojm-om "kr{}anski svijet", iza ko-jeg stoji "hiljadugodi{nja upo-treba, {est stolje}a kriàrskihratova, bogata riznica osje}a-nja i sazvu~ja". Evropa je kaopojam (od asirsko-gr~ke rije~iereb, {to zna~i "zalazak sun-ca") ro|ena u XVII st., a klasi-

~nom je postala u doba prosv-jetiteljstva oko 1750. godine.Bez obzira na to {to je terminEvropa u Engleskoj, Holandiji iFrancuskoj u biti preovladaooko 1660, izraz "kr{}anski svi-jet" jo{ dugo ostaje u upotrebiu [panjolskoj, na jugu Italije iVeneciji, u Austriji, Ugarskoj iPoljskoj, gdje je pred osman-sko-turskom opasno{}u ìviostari duh krsta{kih ili kriàrs-kih ratova. Sve su te zemlje op-koljavale i opkoljavaju Balkan,koji je etni~ki, jezi~ki i vjerskinajsloèniji dio Evrope, shva}e-ne kao kulturno-povijesni i geo-grafski pojam.

Najva`niji ~inilac te sloèno-sti i razli~itosti sigurno je is-lam, odnosno muslimani razli-~itog jezika i porijekla, koji naBalkanu ìve manje ili vi{e iz-mije{ani, kako me|usobno ta-ko i sa pripadnicima razli~itihpravoslavnih naroda (Srba, Ma-kedonaca, Grka, Bugara, Crno-goraca, Rumuna), te katoli~kihHrvata. Evropu i islam, kao bi-tnu komponentu Balkana, vrloje te{ko, kako je to primijetiotunisko-francuski profesor Hi-sam Dzait, komparativno prou-~avati. Upore|uje se jedangeografski pojam sa islamomkao religijom i sloènom civili-zacijom, koja se prostire od Fi-lipina i Indonezije na istoku domarokanske obale Atlantika nazapadu.

U Evropi, izuzimaju}i evrop-

HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON

Bosanski je muslimanski ~ovjek povijesno ìvio i ìvi u izuzetno sloènim okolnostima kojesu ga oduvijek tjerale da sam o sebi razmi{lja. Bo{njaci su zaista, kao bosanskomusliman-ski i islamski narod, u naj{irem smislu rije~i geografski u Evropi, ali ipak pokraj, a ~esto ivrlo daleko od nje. Bez obzira na to {to je islam jedna od bitnih odrednica njihovog etni~kogidentiteta, njihov je kategorijalni aparat u biti helenisti~ki, tj. evropski

Mustafa Imamovi}

Bo{njaci - historija, tradicija, kultura - II



sku Tursku i evropske dijelovebiv{eg SSSR-a, ìvi {est do se-dam miliona muslimana evro-pskog korijena i jezika, me|ukojima su, kako je to primijetioameri~ki antropolog WilliamLockwood, historijski i politi~kiupravo najzna~ajniji bosanskimuslimani, odnosno Bo{njaci.Skoro sve etni~ke skupine naBalkanu mogu se u osnovi od-rediti na temelju dva kriterija:jezik i vjera. Kod Albanaca, bezobzira na vjeroispovijest, jezikje imao odlu~uju}u rije~ u etni-~kom ili nacionalnom konstitu-iranju i homogeniziranju. Nasu-prot tome, kod ve}ine Ju`nihSlavena, sa izuzetkom Bugara,Makedonaca i Slovenaca, vjeraje bila i ostala etni~ka vodod-jelnica i osnovni element etni~-kog odre|enja i nacionalne ko-hezije.

Po~etni ~inilac u etnogeneziBo{njaka svakako su slavens-ki etnicitet i jezik koje su oni,kao i ostali Ju`ni Slaveni, doni-jeli na Balkan iz neke svoje,jo{ nedefinirane pradomovine,negdje iza Karpata. Bosanskisu Slaveni naselili sredi{nji dioju`noslavenskog etni~kog pro-

stora i na njemu vremenom iz-gradili svoju sna`nu feudalnudràvu, koja je u vrijeme kraljaTvrtka I Kotromani}a, u drugojpolovini XIV st. zauzimala {iro-ke prostore na sve ~etiri stra-ne svijeta, daleko izvan grani-ca dana{nje BiH.

Prilikom doseljavanja Slave-ni su u Bosni zatekli ne{to ro-maniziranog stanovni{tva, ug-lavnom ilirskog i tra~kog pori-jekla. To se stanovni{tvo predvelikom slavenskom najezdompovla~i u planine, gdje se poprirodi stvari bavi sto~arstvom.Slaveni ih nazivaju vlasima, postarogermanskoj rije~i WaUch,{to zna~i Roman ili Rimljanin.U svim pravnim izvorima i do-kumentima srednjovjekovne Bo-sne, Srbije i Dubrovnika rije~juvlah ozna~ava se feudalno za-visni sto~ar. Vlasi se vremenom

slaviziraju, asimiliraju i stapajusa Slavenima razli~itih vjera.Rije~, od kasnog osmanskograzdoblja pa sve do danas za-dràva, sa stanovi{ta muslima-na, kada su u pitanju pravos-lavni i katolici, izvjestan pogr-dan smisao. Kada su u pitanjumuslimani, korelativ pojmu vla-

ha kao sto~ara je balija, sve uzna~enju prost i primitivan ~ov-jek.

U svojoj etnogenezi bosan-ski Slaveni, kasnije Bo{njaci iliBosanski Muslimani, kao sre-di{nji ju`noslavenski narod, vr-lo malo su se mije{ali sa dru-gim narodima, {to nije slu~ajsa okolnim Ju`nim Slavenima,u ~ijoj je etnogenezi udio ne-slavenskog elementa prili~nozna~ajan - na istoku Grka, Al-banaca, Cincara, Rumuna i dr-ugih, a na zapadu Nijemaca,Italijana, Ma|ara, êha itd. Bo-{njaci su se rijetko krvno mi-je{ali ~ak i sa drugim muslima-nima neslavenskog porijekla,bez obzira na jake duhovneveze sa islamskim Orijentom.Manji broj Turaka i drugih ori-jentalaca, te ne{to vi{e Arna-uta, koji su se doseljavali radislu`be ili posla u Bosnu, vrlobrzo su se stapali sa doma}immuslimanskim svijetom. Ve} je]iro Truhelka primijetio da suBo{njaci najstariji i "naj~i{}iSlaveni u Bosni", {to su kasni-je svojim istraìvanjima potvr-dili Milenko S. Filipovi}, [piroKuli{i} te Muharned Hadìja-hi}.

Cjelokupna su bosanskomu-slimanska, to jest bo{nja~kaetnogeneza i historija uvjeto-vane i odre|ene Bosnom, kaosredi{njom ju`noslavenskomzemljom, te njenim teritorijal-no-politi~kim i dràvno-pravnimkontinuitetom, kao bitnim obi-lje`jem njene povijesti. Srednjo-vjekovna Bosna, u odnosu dadruge ju`noslavenske zemlje idràve pokazuje, kako demog-rafsko-etni~ku tako i geopoli-ti~ku stabilnost. U historiji Ba-lkana nisu se, kako je to pri-mijetio Ivo Banac, selili samonarodi nego i njihove dràve.Prvobitna je Srbija bila dalekona jugu od Dunava. Nastala uRa{koj, ona se dalje {irilaprema jugoistoku. Hrvatska jekao dràva nastala na Jadranui gornjem Pounju, pa je krozstolje}a svoje politi~ko teì{tepomjerila prema sjeverozapa-du. Naziv Crna Gora kao geo-

Bosna u vrijeme Tvrtka I Kotromani}a (1353-1391), Izvor: Marko Vego,Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dràve, Sarajevo 1957.



politi~ka i narodna oznaka jav-lja se tek u XVIII st. i prvobitnose odnosio samo na ~etiri na-hije na prostoru od Cetinja doRijeke Crnojevi}a i Vira Crmni-~kog na Skadarskom jezeru.Sredi{te slovena~ke ranofeu-dalne dràve bilo je u Koru{-koj, na Polju Svete Gospe (Ma-ria Saal), danas kod Klagen-furta u Austriji. Vremenom seetni~ko i politi~ko sredi{te Slo-venaca pomjera u Kranjsku ka-da se u XIX st. javlja terminSlovenija kao geopoliti~ki po-jam.

Izuzetak je u tom pogleduBosna, koja se, za razliku odokolnih zemalja, nije tokom po-vijesti selila niti cijepala, negoje u kontinuitetu, od njenog pr-vog spomena, sredinom X st.kao male zemlje oko izvora igornjeg toka istoimene rijeke,do austougarske okupacije,odnosno do danas postojala,bilo u svom uèm bilo u {iremprostornom okviru i obimu. Ge-opoliti~ko joj je sredi{te uvijekbilo i ostalo sarajevsko-viso~-ko-zeni~ka kotlina.

U geopoliti~kom i kulturno-historijskom pogledu povijesnaje sudbina Bosne bitno odre-|ena podjelom Rimskog carst-va na Isto~no i Zapadno, kojuje kona~no 395. izvr{io Teodo-sije Veliki. Bosna je tako pos-tala grani~nom obla{}u, ne sa-mo izme|u dva posebna poli-ti~ka entiteta nego istovreme-no i dvije civilizacije, koje supostepeno oblikuju: latinske,tj. rimokatoli~ke na zapadu igr~kopravoslavne na istoku.Njihovi politi~ki rivaliteti i vjers-ki i kulturni uticaji upravo seprepli}u na tlu Bosne. Bosnaje tako, jo{ od ranog srednjegvijeka, kao grani~na zemlja iz-me|u Bizanta i Frana~ke drà-ve, a kasnije Srbije i ugarsko-hrvatske kraljevine, nastojalaizboriti i odrediti vlastiti poli-ti~ki i kulturni identitet.

U nauci nema jedinstvenogmi{ljenja o postanku i zna~e-nju imena Bosna. Stariji su pi-sci ime Bosna dovodili u vezu

sa tra~kim plemenom Besa,po kojem su, navodno, rijeka izemlja Bosna dobile ime. Nau-ka je kasnije utvrdila da spo-menuto tra~ko pleme nije u Bo-sni ostavilo nikakvih tragova,pa se ne moè ni dovoditi uvezu sa njenim imenom. LajosThalloczy i Karl Patsch korijenimena Bosna nalaze u ilirskojrije~i bos, {to na albanskomozna~ava mjesto gdje se ispireso. Bosna bi po tome bila isto{to i Solna zemlja ili Usora okoTuzle, gdje se ispirala so. Niova teza nije odrìva, jer Solnazemlja nije u prvim stolje}imabosanske dràvnosti pripadala

pojmu Bosne u uèm smislu,nego oblasti Usora. U literaturise ime Bosna ~esto izvodi izimena rimskog municipija Bis-tue Nova, koji se obi~no smje-{ta u okolinu Zenice ili Travni-ka. Po tome se municipiju na-vodno nazivala Bistuenska bis-kupija, koja se spominje u spi-sima salonitanskih sabora530. odnosno 533. godine. Sl-i~no je mi{ljenje koje ime Bo-sne dovodi u vezi sa rimskompostajom Basante, negdje nau{}u Bosne u Savu. Filolog An-ton Mayer izvodio je rije~ Bo-sna iz prastare indoevropskeosnove bos ili bhog, u zna~e-nju "vode teku}ice" te bi Bo-sna zna~ila isto {to rijeka. Ne-

ki rimski izvori spominju u tomsmislu "Bathinus flumen" ili ili-rski Bassinus, {to bi opet zna-~ilo "teku}a voda". Ime Bosnabi se, prema nekim piscima,moglo dovesti u vezu sa rijet-kom latinskom rije~ju bosina,kojom se ozna~ava granica (li-mes ili termines). Rije~ je, kaotakva, izgleda, bila sa~uvana ugovoru Franaka, koji su u VIIIst. na podru~ju Bosne bili gra-ni~ari prema Bizantu. Po tomebi Bosanci bili isto {to i gra-ni~ari.

Sva navedena mi{ljenja po-dudaraju se sa op}om tezompoznatog filologa Petra Skoka

da su nazivi svih ve}ih savskihpritoka predslavenskog porije-kla, bez obzira gdje im je kori-jen. Nasuprot tome, u literaturipostoje mi{ljenja da su Slavenikoji su se doselili na podru~jesredi{nje ili mati~ne Bosne do-nijeli to ime sa sobom, kao {tosu u~inila i neka druga staro-slavenska plemena, u prvomredu Hrvati i Srbi. Po tome je uslavenskoj pradomovini, neg-dje iza Karpata, ìvjelo plemeBosna ili plemenski starje{inapo imenu Bosna. Stari su piscismatrali da su Anti istovjetniSlavenima, a u izvorima iz IVst. spominje se neki antski vo-jvoda Bosa, ~ije bi se ime mo-glo dovesti u vezu sa rije~ju

Cjelokupna su bosanskomuslimanska, to jest bo{nja~kaetnogeneza i historija uvjetovane i odre|ene Bosnom, kaosredi{njom ju`noslavenskom zemljom, te njenim teritorijal-no-politi~kim i dràvno-pravnim kontinuitetom, kao bitnimobilje`jem njene povijesti. Srednjovjekovna Bosna, u odnosuda druge ju`noslavenske zemlje i dràve pokazuje, kakodemografsko-etni~ku tako i geopoliti~ku stabilnost. U his-toriji Balkana nisu se, kako je to primijetio Ivo Banac, selilisamo narodi nego i njihove dràve.

Izuzetak je u tom pogledu Bosna, koja se, za razliku odokolnih zemalja, nije tokom povijesti selila niti cijepala,nego je u kontinuitetu, od njenog prvog spomena, sredinomX st. kao male zemlje oko izvora i gornjeg toka istoimenerijeke, do austougarske okupacije, odnosno do danas pos-tojala, bilo u svom uèm bilo u {irem prostornom okviru iobimu. Geopoliti~ko joj je sredi{te uvijek bilo i ostalo sara-jevsko-viso~ko-zeni~ka kotlina.



Bosna. Tome bi u prilog i{la~injenica da se Bosna u sred-njovjekovnim izvorima srazmje-rno ~esto spominje kao mu{koime ili ènsko li~no ime ili kaotoponim u Dalmaciji, Hrvats-

koj, Ugarskoj i Slova~koj. ImeBosna spominje se 1082. kaotoponim za jedan lokalitet ublizini Veszprema u Ugarskoj.Ne{to kasnije, 1130. i 1138.u Kne{tvu Nitri u Slova~kojspominje se lokalitet Basan ikmet po imenu Boson. @enanekog zadarskog priora nosilaje u XI st. ime Bosna, a pod is-

tim imenom spominje se 1103.neki monah u Biogradu na Mo-ru. Na osnovi toga moè sezaklju~iti da ime Bosna ipaknije ostalo "od starijega tu-|ega naroda", kako se to jo{

1880. tvrdilo u Rje~niku JAZU,nego da se, izgleda, neko ve}eslavensko pleme Bosna nase-lilo u srednjoj Bosni i dijeluDalmacije.

U svakom slu~aju, bizantskicar Konstantin Porfirogenit po-znaje sredinom X st. ime Bo-sna, kao oznaku sredi{nje, tj.mati~ne zemlje Bosne. On u

svom spisu De administrandoimperio tim imenom naziva ma-lu zemlju ("horion Bosona"),oko izvora, gornjeg i srednjegtoka istoimene rijeke, u kojojse nalaze i dva grada, Katera iDesnek. Termin Katera je vje-rovatno nastao od gr~ke rije~ikastron, kojom se op}enito oz-na~ava svako utvr|enje, kate-ra ili prosto grad, odnosno Gra-dac. Vjerovatno se nalazio ne-gdje na {irem prostoru dana-{njeg Sarajeva. Ime Desneka,drugog grada-utvrde u Bosni,ve}ina nau~nika dovodi u vezusa ilirskim plemenom Destija-ti, koje je ìvjelo u srednjoj Bo-sni, izme|u Breze i Visokog.Desnek bi odatle bio "DesneKastron", nekada{nji grad iliutvrda Destijata, lociran negd-je oko Visokog. Za {ire podru-~je Visokog, kao kasnijeg poli-ti~kog sredi{ta srednjovjeko-vne Bosne, ~esto se jednosta-vno koristio naziv Bosna.

Pored Bosne, Porfirogenitspominje i neke druge oblasti imjesta koja su kasnije poste-peno ulazila u sastav bosans-ke dràve. Tu je na prvom mje-stu nastanjeni grad Soli (Sali-nes, Ad Sal'inas), kao vjerova-tno sjedi{te istoimene ùpe,zatim oblasti Trebinje, Zahum-lje i Paganiju (Neretljansku ob-last), pljevsku (Pleba), imotsku(Emota) i livanjsku ùpu sa is-toimenim nastanjenim gradom.

Na cijelom tom prostoruplemena i ùpe se postepenoujedinjuju radi odbrane od ra-znih vanjskih provala. U tomeje oblast Bosna, zahvaljuju}isvom sredi{njem poloàju usarajevsko-viso~koj kotlini igeografskim odlikama, imalavode}u ulogu. Mati~na je zem-lja Bosna svojom planinskomkonfiguracijom predstavljalaprirodno sredi{te dràve kojaje svjesno htjela izbje}i politi-~ke i kulturne uticaje, kako saistoka tako i sa zapada, te nataj na~in izgraditi i o~uvati svo-ju samobitnost. Ime Bosna po-stepeno se prenosilo sa pod-ru~ja Visokog na susjedne pri-pojene ùpe i oblasti, tako da

U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni, kasnije Bo{njaci iliBosanski Muslimani, kao sredi{nji ju`noslavenski narod, vrlomalo su se mije{ali sa drugim narodima, {to nije slu~aj saokolnim Ju`nim Slavenima, u ~ijoj je etnogenezi udio nesla-venskog elementa prili~no zna~ajan - na istoku Grka, Alba-naca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca,Italijana, Ma|ara, êha itd. Bo{njaci su se rijetko krvno mi-je{ali ~ak i sa drugim muslimanima neslavenskog porijekla,bez obzira na jake duhovne veze sa islamskim Orijentom.Manji broj Turaka i drugih orijentalaca, te ne{to vi{e Arnauta,koji su se doseljavali radi slu`be ili posla u Bosnu, vrlo brzo suse stapali sa doma}im muslimanskim svijetom. Ve} je ]iroTruhelka primijetio da su Bo{njaci najstariji i "naj~i{}i Slaveniu Bosni", {to su kasnije svojim istraìvanjima potvrdiliMilenko S. Filipovi}, [piro Kuli{i} te Muharned Hadìjahi}.

Bosna od XII do XIV vijeka



se ve} prije kraja X st. oblikujena tlu Bosne dràva koju PopDukljanin u svojoj hronici navo-di ravnopravno sa Ra{kom iHrvatskom. [tavi{e, postojesasvim utemeljni dokazi da seBosna kao dràva uobli~ila pri-je drugih susjednih ju`nosla-venskih ranofeudalnih dràva.Vjeruje se da je Sklavinija(Sclavonia), koja se spominjeu frana~kim analima i drugimranofeudalnim izvorima, ustva-ri Bosna. Frana~ki anali spom-inju 838. kneza Ratimira, kojivlada na podru~ju Sklavinije, tj.Bosne.

Prema nekim mi{ljenjima,sabor na Duvanjskom poljuodràn je vjerovatno krajem IXili po~etkom X st., a u svakomslu~aju negdje izme|u 877. i917. godine. Po tome je "Reg-num Sclavorum", koje se spo-minje u Ljetopisu, ustvari Bo-sna, a "preblagi kralj Budimir"zapravo bosanski vladar. U sv-akom slu~aju, u podacima du-kljanskog Ljetopisa postoji "je-dan neprekinut niz kronolo{kihupori{ta, vezanih za poznateistorijske doga|aje, koji su sezbili u vremenskom razmakuod sredine X do kraja XI stolje-}a". Bosna se u Dukljanino-vom Ljetopisu prikazuje kaove} srazmjerno velika zemlja,koja se prostire od Drine dogornjeg Vrbasa i jadranskograzvoda, sa organiziranom vla-{}u, na ~ijem se ~elu nalaziban.

Iz planinskog gnijezda izme-|u Igmana i Vranduka, Drine iVrbasa krenula je bosanska dr-àvna ideja da u drugoj polovi-ni XIV st. dosegne do poku{ajado tada naj{ire ju`noslavenskesinteze. Kralj Tvrtko I je, bezsumnje, bio jedna od najspo-sobnijih i najja~ih dràvotvornihli~nosti cijele ju`noslavenskehistorije. On je odlu~no djelo-vao na pripajanju Bosni okol-nih ju`noslavenskih zemalja,preuzimaju}i istovremeno nji-hovo politi~ko, dinasti~ko i dr-àvnopravno naslije|e. On je,po rije~ima jednog starijeg aut-ora, imao sve pretpostavke da

postane "prvi jugoslovenskikralj". U njegovoj dràvni~koj ipoliti~koj li~nosti energija i mu-dra obazrivost stoje u ravno-teì, {to je prije jedna german-ska nego slavenska crta. S testrane kralj Tvrtko je bio sin-teza, ali istovremeno negacija i

suprotnost dràvi koju je doveodo njenog vrhunca.

Postanak bosanske srednjovjekovne dràve i njen razvoj do kraja vladavine bana Kulina

Bosna je, kako je to u naj-novijoj historijskoj literaturi do-kazano, bez sumnje najstarijaju`noslavenska ranofeudalnadràva. U historijskoj nauci du-go je vladalo neutemeljeno mi-{ljenje da je proces unutra{-njeg raslojavanja i razgradnjerodovsko-plemenskog dru{tvai njegovih ustanova, {to neop-hodno dovodi do uspostavlja-nja dràve, kod slavenskih ple-mena koja su naselila Bosnutekao sporije nego kod ostalihJu`nih Slavena. Kao razlog to-me naj~e{}e se navodila plani-nska konfiguracija bosanskogtla, {to je navodno oteàvalokomuniciranje i politi~ko pove-zivanje izme|u udaljenih rodo-va i plemena. Tako su pojedineùpe ili manje oblasti dugo o~-uvale karakter plemenskih te-ritorijalnih organizama sa kon-zerviranim rodovskim ustano-vama, u koje su sporo prodiralinovi feudalni privredni i politi-~ki odnosi. Bosna je, pored to-

ga, bila dosta udaljena od ta-da{njih civilizacijskih sredi{tana istoku i zapadu (Carigrad iRim), te su njihovi ekonomski,politi~ki i kulturni uticaji do njesporo dopirali i slabo se osje-}ali. To bi zna~ilo da su se feu-dalni odnosi uglavnom razvijali

na doma}im osnovama kao re-zultat prirodnog raslojavanjarodovsko-plemenskog dru{tvau doba vojne demokratije.

Bez obzira na sve to, nemarazloga da se smatra da histo-rija Bosne kao feudalne dràvepo~inje kasnije nego u okolnimju`noslavenskim zemljama. Pri-je svega, vrlo je te{ko utvrditi idefinirati {ta je to, op}enitogledano, dràva u ranom feu-dalizmu. Naj~e{}e je to tek ne-ki labavi, a teritorijalno vrlo ra-stegljiv, savez plemena, ~iji vo-|a, vojskovo|a ili vojvoda (dux)nastoji sebi osigurati legitimi-tet potvrdom svog poloàja odbizantskih careva iIi, na drugojstrani, rimskih nadbiskupa, po-znatijih pod imenom rimskihpapa, kao nasljednika i ba{tini-ka rimskih careva i rimskihdràvnih tradicija i jedinih izvo-ra pravno osnovane vlasti u ev-ropskom srednjem vijeku. Sasvoje strane i bizantski carevi irimske pape, mada u me|uso-bnom rivalitetu, jednako su na-stojali obuzdati ru{ila~ku bar-barsku provalu na prostore ne-kada{njeg Rimskog carstva.Osnovni put za to bila je hrist-janizacija ili kristjanizacija pa-ganskih barbara, ili "neznabo-à~kih plemena", i uspostavlja-

Mati~na je zemlja Bosna svojom planinskom konfiguraci-jom predstavljala prirodno sredi{te dràve koja je svjesnohtjela izbje}i politi~ke i kulturne uticaje, kako sa istoka takoi sa zapada, te na taj na~in izgraditi i o~uvati svoju samobit-nost. Ime Bosna postepeno se prenosilo sa podru~ja Visokogna susjedne pripojene ùpe i oblasti, tako da se ve} prije krajaX st. oblikuje na tlu Bosne dràva koju Pop Dukljanin u svojojhronici navodi ravnopravno sa Ra{kom i Hrvatskom. [tavi{e,postoje sasvim utemeljni dokazi da se Bosna kao dràvauobli~ila prije drugih susjednih ju`noslavenskih ranofeudalnihdràva. Vjeruje se da je Sklavinija (Sclavonia), koja se spom-inje u frana~kim analima i drugim ranofeudalnim izvorima,ustvari Bosna. Frana~ki anali spominju 838. kneza Ratimira,koji vlada na podru~ju Sklavinije, tj. Bosne.



nje me|u njima neke politi~keorganizacije, kako bi se prekojednog priznatog vo|e (vojvo-de, kneza, bana, velikog ùpa-na i sl.), koji stoji na njenom~elu, obuzdala ru{ila~ka bar-barska stihija. Na taj na~in sesilna barbarska energija nas-tojala usmjeriti u produktivnesvrhe i dovesti u ustaljeni por-edak stvari i odnosa, koji morabiti pravno ure|en.

Svako pravno normiranje pr-etpostavlja odre|enu pisme-nost, kao osnovni instrumentcivilizacije. U tu svrhu i bizants-ka vlada i rimska kurija opre-maju i {alju me|u razli~ita bar-barska plemena svoje misio-nare, koji me|u njima {ire hri-{}anski ili kr{}anski nauk i vje-ru, te donose latinsko ili gr~kopismo, odnosno latinski i gr~ki,koje je, uz hebrejski, crkva pri-hvatila kao tri sveta jezika. Bi-blija je smatrana izvornom ivjerodostojnom jedino na jed-nom od ova tri jezika. Latinskaili katoli~ka crkva te{ko je utom pogledu dopu{tala kakvaodstupanja, smatraju}i svakoprevo|enje Starog i Novog zav-jeta na neki drugi, narodni je-zik, u pravilu herezom.

Bizantska je vlada u tom po-gledu nastupala daleko prag-mati~nije. Njeni slu`benici, so-lunska bra}a ]irilo i Metodijesastavili su za potrebe misio-narskog rada me|u Slavenimaprvu slavensku glagoljsku az-buku, a zatim su na jezik ma-kedonskih Slavena, koji su oddjetinjstva dobro znali, prevelipotrebne crkvene knjige. Takoopremljeni krenuli su sredinomIX st. kao monasi na misionar-ski rad me|u moravske i pano-nske Slavene. Njihovi u~enici,nakon {to su 885. protjerani izMoravske od strane njema~-kog i latinskog sve}enstva, do-laze u ju`noslavenske zemljegdje nastavljaju svoj misionar-ski rad.

Oni su nai{li na posebno do-bar prijem kod bugarskog kne-za Mihajla Borisa, koji ih je po-drào da me|u brojnim slaven-skim pukom na jugu Balkana,

"jo{ sirovom u vjeri", postavetemelje slavenske pismenostii slavenske rije~i kao osnov hri-stjanizacije i uspostavljanja cr-kve kao ustanove.

Sredi{ta slavenske crkvenekulture i slavenske crkvene knji-èvnosti bili su gradovi Preslavu Bugarskoj, a posebno Ohridu Makedoniji. Iz njih su se sla-venska vjerska rije~ i pismo {i-rili po cijelom Balkanu, pa i os-talom slavenskom svijetu. Pot-puno je izvjesno da je tim pro-cesom obuhva}ena i Bosna, ukojoj se, prema kasnijim izvo-rima, }irilo-metodska glagoljs-ka obredna praksa na slave-nskom jeziku rano ukorijenila.U izvje{taju o svojoj misiji uBosni 1203. papski izaslanikIvan de Kazamaris (Casama-ris) posebno nagla{ava da jetamo potrebno uspostaviti trido ~etiri biskupije, sa biskupi-ma koji bi, za razliku od tamo-{njeg, morali dobro poznavatilatinski jezik. Vjerovatno se ov-dje misli na biskupa Radogota,za kojeg jedna kasnija hronikabiljeì da je prilikom svog pos-ve}enja za vrijeme bana Kuli-na, svom nadbiskupu u Dubro-vniku, Bernardu, morao poloì-ti zakletvu na slavenskom, "po-{to nije znao latinski niti kojidrugi jezik osim slavenskog".To pokazuje da je u Bosni crk-vena slu`ba odavno vr{ena nanarodnom jeziku i prema slave-nskim liturgijskim knjigama.

Uporedo sa vjersko-kultur-nom akcijom, bizantska vladanastoji ogromnu slavensku ma-su, koja je preplavila njene ili-rske pokrajine, smiriti i uklju~itije u svoj vojni, privredni i fiska-lni sistem. Brojnim i razli~itimmjerama ona je to uspjela pu-tem ustanove seoske teritori-jalne op}ine ili slavenske ùpe,kao proizvodne, fiskalne i voj-ne jedinice. Stanovnici op}ine,odnosno ùpa u kojima su sedugo zadràli mnogi elementikolektivnog, rodovsko-plemen-skog vlasni{tva, imali su polo-àj slobodnih seljaka-vojnika, uzodre|ene poreske obaveze pre-ma dràvi. Time je ujedno rije-

{en problem nedostatka ljudst-va kao radne snage i vojske,{to je bio jedan od osnovnih uz-roka krize kasnog rimskog car-stva. Bizant je tako u~vrstiosvoje granice pa je u vremenuod VII do XI st. do{lo do obno-ve njegove mo}i i potpune pre-vlasti na Balkanu i isto~nomSredozemlju. Glavni ~inilac teobnove i mo}i jeste brojno slo-bodno slavensko selja{tvo savojnom i fiskalnom obavezomprema dràvi. Tako je, kako jeto slikovito primijetio ~uveni bi-zantolog Georgije Ostrogorski,svjeza slavenska krv podmladi-la istro{eni organizam Rimskeimperije, produìv{i joj, kao Bi-zantu ìvot za osam narednihstolje}a.

Bosanski su Slaveni u prvimstolje}ima po dolasku na Bal-kan, odnosno na podru~je Is-to~nog rimskog carstva, tj. Bi-zanta bez sumnje dijelili sudbi-nu ostalih Ju`nih Slavena. To-kom cijelog X st. bizantski ca-revi iz tzv. Makedonske dinasti-je vodili su borbu za o~uvanjedru{tvene strukture koja jeomogu}ila obnovu i odrànjebizantske mo}i. Ali uz sve na-pore oni nisu mogli zaustavitidvostruki prirodno-historijskiproces, koji je zahvatio Carstvokrajem IX stolje}a. To je procespropadanja slobodnog selja{-tva, koje je davalo vojsku i po-reze, i ja~anja mo}i aristokrati-je, koja je postepeno preraslau feudalni staIe`. Kraj vladavi-ne cara Vasilija II Makedons-kog 1025. istovremeno je zna-~io po~etak kraja dugotrajneobnove i mo}i Carstva. Nastu-pilo je prelazno razdoblje, ukojem novi feudalni poredakjo{ nije bio jasno odre|en, dokje stara dru{tvena strukturave} bila prakti~no razorena.Prelazno je razdoblje okon~anoprestankom vladavine Make-donske dinastije 1081. i dola-skom na vlast dinastije Kom-nena, kada u Bizantu po~injeprava feudalna epoha.

Ju`ni Slaveni su kao sasta-vni dio Bizanta aktivni sudioni-ci tog procesa. Feudalizacija



Bizanta zna~i istovremeno ifeudalizaciju me|u Slavenima.Opadanjem bizantske mo}i ot-vara se prostor za osamostalji-vanje pojedinih slavenskih sa-veza, tj. plemena, odnosno ù-pa i oblasti i njihovo prerasta-nje u dràvu pod raznim do-ma}im ili narodnim vladarima idinastijama. Izvjesno je da jeBosna zahva}ena svim tim zbi-vanjima te da i u njoj dolazi dobrèg unutra{njeg povezivanjaùpa i oblasti i procesa feudal-izacije. Vrhovna bizantska vlastu Bosni ve} je oko sredine XIst. bila vi{e nominalna negostvarna. Bizantska vlada je oko1040. morala novcem potku-pljivati bosanskog bana da jojse pridruì u ratu protiv zets-kog kneza Vojislava, koji se na-stojao osamostaliti.

To pokazuje da je Bosna ve}tada obuhvatala ve}i broj ùpaizme|u Drine i Vrbasa, koje su,iako slabo povezane, ipak sa-~injavale jednu geopoliti~ku,odnosno dràvnu cjelinu. Ta jecjelina nastajala postepenim{irenjem mati~ne zemlje Bos-ne, na sjeveru dolinom rijekeBosne prema slivovima Usore iSpre~e, zatim dolinom Vrbasana zapad, prema Donjim Kraji-ma, a na istok prema Podrinju,te na jug Humskom zemljomprema moru.

Proces ~vr{}eg povezivanjaovih oblasti, pra}en procesomfeudalizacije, a time i postepe-ne izgradnje ustanova dràvnevlasti, dobija na opisanom pro-storu Bosne sasvim jasne ob-like po~etkom XII stolje}a. Va-`nu ulogu u tome imala je ~i-njenica da se Bosna tada na-{la u neposrednom susjedstvusna`ne ugarsko-hrvatske drà-ve, koja je kao personalna uni-ja nastala jednim feudalnimugovorom, koji su hrvatski veli-ka{i sklopili sa ugarskim kra-ljem Kolomanom 1102. godi-ne. Tim ugovorom, zvanim Pa-cta conventa, hrvatski su veli-ka{i priznali ugarskog kralja zahrvatskog kralja, a on im je zauzvrat potvrdio sva njihova do-tada{nja ba{tinska i ostala fe-

udalna prava. Bosna je u ugar-sko-hrvatskoj dràvi, tj. u Ugar-skoj, dobila najupornijeg pro-tivnika svoje dràvne samosta-lnosti. Ugarski kraljevi nastojesvim silama pot~initi Bosnu ko-ju su, po rije~ima Franje Ra~-kog, smatrali "podno`jem" sv-oje dràve. Da bi ostvarili tajcilj, ugarski kraljevi vr{e sna-àn vojni i politi~ki pritisak naBosnu i ve} se od ~etvrte de-

cenije XII st. predstavljaju kaonjeni gospodari.

Tako se u jednoj povelji kra-lja Bele II iz 1137. navodi Bo-sna kao vojvodstvo (Bosnien-sis ducatus) u okviru njegovogkraljevstva.

Od sljede}e, 1138. godine,u tituli ugarskih kraljeva, me|uostalim, redovno se stavlja Ra-ma (Ramae rex). U literaturi se~esto smatra da se imenomove male ùpe ozna~ava cijelaBosna. Spomen Rame mogaobi zna~iti da su ugarski kraljevi

poku{ali s juga, iz Dalmacijekojom su ve} gospodarili, do-linom Neretve prodrijeti u Bo-snu, ali da vjerovatno dalje odRame nisu stigli. Svi ovi spo-meni i titule izraàvaju uglav-nom ugarske pretenzije na Bo-snu, koje samo ukazuju na ~i-njenicu da je Bosna ve} imaladuù dràvnu tradiciju. U stva-rnosti, ugarski kraljevi nisu nipo kojoj osnovi imali niti mogli

imati bilo kakvo historijsko pra-vo na Bosnu.

Prvi po imenu poznati bosa-nski ban Bori} spominje se uvremenu 1154-1164. godine.To je doba kratkotrajne obnovebizantske mo}i za vrijeme vla-davine cara Manojla Komnena1143-1180. godine. Obnoviv{ibizantsku vlast na ve}em dije-lu Balkana, Komnen se neizb-je`no morao sukobiti sa ugar-skim svojatanjem istog prosto-ra. Tako se ban Bori} javlja uvrijeme ugarsko-bizantskih ra-

Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dràve

Bosna je, kako je to u najnovijoj historijskoj literaturi do-kazano, bez sumnje najstarija ju`noslavenska ranofeudalnadràva.



tova, ali ne kao ugarski vazal,nego kao samostalni gospodarcijele Bosne. U ugarsko-bizant-skom ratu ban Bori} se, premasa~uvanim izvorima, "sa svo-jim ~etama pridruìo ugarskojvojsci" prilikom opsade gradaBrani~eva (danas selo u sjeve-roisto~noj Srbiji).

îm je pred opsjednuti gradstigao car Manojlo, ugarsko-bo-sanska vojska je digla opsadu.Ugarska je vojska po{la premaBeogradu, a ban Bori} sa svo-jim ~etama uz rijeku Savu pre-ma Drini, odnosno svojoj zemljiBosni. Kad je saznao da se Bo-ri}, "egzarh dalmatinske zemljeBosne", nalazio me|u savezni-cima peonskog (ugarskog) kra-lja, car Manojlo Komnen od-

mah je odabrao "najhrabriji diovojske" da goni Bori}a. Ako jebizantski car uputio protiv Bori-}a najhrabriji dio svoje vojske,to pokazuje da je bosanski banraspolagao sa po{tovanja du`-nom silom a svemu tome op{i-rno svjedo~i savremenik tih zbi-vanja, bizantski pisac Kinam (Ci-nnamus). On bana Bori}a izri-~ito naziva saveznikom (sima-hos) ugarskog kralja, a njegovudràvu jasno razgrani~ava odokolnih zemalja. Kinam izri~itopi{e da je Bori} skrenuo kodSave prema Drini, "koja izvirenegdje odozgo i odvaja Bosnuod ostale Srbije". Bosna nije,izri~it je Kinam, "pot~injena ve-likom ùpanu Srba, nego narodu njoj ima poseban na~in ìvo-ta i upravljanja".

Ban Bori} se kasnije djelat-no upleo u borbe oko nasljeds-tva ugarskog prijestolja. Pobjed-nik u tim borbama, Istvan (Stje-pan) IV, iskazao mu je zahval-nost tako {to mu je 1163. da-

rovao prostrane posjede u Sla-voniji, na koje je Bori} pobje-gao kada je Manojlo Komnenponovno zaratio sa Ugarskom.U tom ratu Komnen je 1166/67. zagospodario Dalmacijom,dijelom Hrvatske, Srijemom iBosnom, koja se tada prvi i je-dini put javila u bizantskoj car-skoj tituli.

Sljede}i vladar Bosne kojise po imenu spominje nakonBori}a jeste ban Kulin, "velikiban", "plemeniti i mo}ni mu`",kako ga u svom izvje{taju1203. ~asti papski izaslanikIvan de Kazamaris. Kulin jemo`da do{ao na vlast jo{ prijesmrti cara Manojla 1180, kaobizantski vazal. Ono {to je bit-no jeste da se nakon 1180. Bo-

sna u mozaiku ju`noslavenskihzemalja javlja kao ve} izgra|e-na i ~vrsta dràva, koja se udiplomatskim spisima razli~itonaziva: vojvodstvo (ducatus), re-gija, terra, districtus, banovina(banatus), te na kraju regnum(kraljevstvo). U spisima se su-sre}e i naziv "bosanski rusag",{to je vjerovatno iskrivljeni ob-lik ma|arske rije~i orszag, u zna-~enju zemlja, dràva ili nacija.Bosanska se dràva u dobabana Kulina prostirala od Drinedo Grme~a, sa oblastima Bos-nom, Usorom, Soli i Donjim Kra-jevima oko Sane. S obzirom nanjenu teritorijalnu rasprostranje-nost, papski izaslanik Ivan deKazamaris predloìo je 1203.da se u Bosni uspostave tri-~etiri biskupije, jer je Kulinovazemlja prostrana, velika deseti vi{e dana hoda.

Ban Kulin je vjerovatno naj-tipi~nija li~nost srednjovjekov-ne Bosne i jedini je bosanskivladar koji je ostao sa~uvan u

tradiciji i narodnoj poslovici:"od Kulina bana i dobrijeh da-na." U vrijeme potpune feudal-ne anarhije u Bosni po~etkomXV st. jedna skupina bosanskevlastele obratila se napuljskomkralju Ladislavu da se bosan-ske granice potvrde u opsegukoje su imale za vrijeme banaKulina. To pokazuje da se u Bo-sni, zahva}enoj feudalnim ra-sulom, i dva stolje}a nakon ba-na Kulina ~uvala uspomena nanjegovu vladavinu kao doba po-stojanosti i dràvni~ke mudros-ti. Bore}i se svim sredstvimaza bosansku samobitnost, ovajmudri ban znao se praviti inevje{t - kako ne razumije u~emu su doktrinarne vjerskerazlike izme|u katoli~anstva ipatarenstva, samo da bi i sebii Bosni skinuo s vrata papu iugarskog kralja. Ban Kulin,vi{e nego i najmo}niji bosans-ki vladar kralj Tvrtko I, simboli-zira duh i karakter Bosne kaoosobene zemlje.

Za vladavinu bana Kulina,pored politi~ke stabilnosti, ve-zuje se i zna~ajan privredni pro-speritet Bosne, utemeljen narazvoju rudarstva i trgova~kimvezama sa dalmatinskim grado-vima, posebno Dubrovnikom.Iz ugovora (povelje) o trgovini,koji je ban Kulin zaklju~io sadubrova~kom op}inom 29. VIII1189, moè se zaklju~iti da jeu to vrijeme u Bosni ve} posto-jala odre|ena feudalna struk-tura vlasti. Kulin se pona{aokao i svaki drugi patrimonijalnifeudalni vladar. On se smatravlasnikom cjelokupnog dràv-nog teritorija. Kao gospodar Bo-sne on jam~i Dubrov~anima slo-bodu trgovine': i kretanja po ze-mlji kojom vlada. Oko bana seve} nalazi odre|eni izvr{ni i pri-nudni aparat vlasti, po{to Ku-lin obe}ava dubrova~kim trgov-cima za{titu od eventualnih na-silja njegovih "~asnika". Naj-zad, tu je i njegova dvorska ka-ncelarija, {to obi~no predstav-lja posljednju kariku u izgradnjifeudalne dràvne organizacije.

Nastavi}e se.

Po~etni ~inilac u etnogenezi Bo{njaka svakako su sla-venski etnicitet i jezik koje su oni, kao i ostali Ju`ni Slaveni,donijeli na Balkan iz neke svoje, jo{ nedefinirane pradomo-vine, negdje iza Karpata. Bosanski su Slaveni naselili sre-di{nji dio ju`noslavenskog etni~kog prostora i na njemu vre-menom izgradili svoju sna`nu feudalnu dràvu, koja je u vri-jeme kralja Tvrtka I Kotromani}a, u drugoj polovini XIV st.zauzimala {iroke prostore na sve ~etiri strane svijeta, da-leko izvan granica dana{nje BiH.



Navode}i da je Dini} u kon-tekstu izdvojio dijelove raz-nih tipova dokumenata, koji

su u Dubrovniku pohranjeni oduobi~ajenih diplomatskih doku-menata, zapisnika Vije}a do tes-tamenata, sudskih procesa, prof.Fine kaè da oni ozna~avaju triodrednice:

a) trgovina robovima. Ovo je zaheretike relevantno, jer premadubrova~kom zakonu katolik nijemogao biti rob i kao takav proda-van; teoretski, ve}ina robova (is-klju~uju}i robove zbog dugova ilipo ro|enju) bili su ili heretici iIiIjudi, koje se kao heretike proda-valo(21),

b) materijal o patarenima, c) uredbe Vije}a o patarenima,

gdje Dini} ponovo objavljuje rani-je objavljeni materijal, dok Jorga(22)

u vidu saètka objavljuje mnogonovih odlomaka, koji pruàju pot-puniju sliku odnosa Dubrovnika ibosanskih patarena.

Tre}u ediciju ju`noslavenskihizvora o Bosanskoj crkvi ~ini Di-ni}evo izdanje "Nekoliko }irili~k-ih spomenika iz Dubrovnika"(23).Dini} objavljuje }irili~ne dokume-nte o sudskim procesima dijelaimetka u testamentu gosta Ra-dina. Vi{e materijala o ovim pro-cesima nalazi se u njegovomdjelu Iz dubrova~kog arhiva, Knj.III.

êtvrti ju`noslavenski izvor o

Crkvi Bosanskoj nalazimo u ana-lizi V. Mo{ina, "Serbskaja redak-cija sinodika v nedelju pravosla-vlja"(23). lako su ovi tekstovi bili iranije {tampani, De~anski tekstje {tampan u pro{lom stolje}ukao knjiga, koja danas predsta-vlja veliku rijetkost. Radi se o vi-soko nau~nim edicijama tekstatri sinodika, ~ija vrijednost zaprou~avanje bosanskih herezaje ranije navedena.

Pored ju`noslavenskih izvoraimamo i veliki broj pisama ugar-skog kralja upu}enih papama,ju`noslavenskim vladarima ili sv-e}enicima koji su u ju`noslaven-skim zemljama djelovali. Pisma

su pisali strani vladari, koji suse nadali Bosnom zavladati, nevidi se intimno poznavanje ideja,koje su Bosnu proìmale, kao{to se moè na}i kod autora sla-venskih izvora.

Pored toga, ugarski izvori se~esto ponavljaju i iskazuju drugemotive. Ipak, u njima ima i za-nimljivih informacija o pojedinimdoga|ajima. [i{i} navodi(24) sveedicije ugarskih pisama, kao i

raspravu o njihovoj sadrìni. Uciklusu pisama ugarskog kraljanalazimo Biskupa Bosanskog,poslije, oko 1250. kada se pre-selio u \akovo. Biskupova pismase odnose na Slavoniju i ugars-

FELJTON - nastavak 3

Prire|uje: Muhedin Fijuljanin

BOSANSKA CRKVA:Novo tuma~enje (III)

Ostaci ste}aka u Kasidolu (op{tina Priboj)

21. Iako je objavljen prije 1940. slijede}i svezak [i{i} nije citirao, a sadrì mnogo materijala o prodaji robova uDubrovniku, neki materijali se odnose na patarene: G. ^remo{nik, Istorijski spomenici dubrova~kog arhiva, ser. III, sveska1, (Kancelarijski i notarski spisi 1278-1301), SKA, Beograd, 1932. Drugi svezak sadrì manje materijala o robovima, kas-nije je ^remo{nik objavio pod naslovom, Spisi dubrova~ke kancelarije, knj. I (Zapisi notara Severia de Savere, 1278-82),JAZU, Zagreb, 1951.

22. N. Jorga, Notes et Extraits pour Servir a l'historie des Croisades au Xe siecle, Paris, 1899.

23. U Prilozi, XXI, sv. 1-2, 1958, pp. 94-110.

24. Analiza tekstova, u Vizantijski vremenik, XVI, 1959, pp. 317-394. Tekstovi su {tampani u svesku XVII, 1960, pp.278-353. Anatemizirana imena vidi, pp. 302, 345, 348.



ki dvor, ali malo na samu Bos-nu.(25)

II Izvori Katoli~ke crkve

U ovoj kategoriji raspravlja sepapinska prepiska o Bosni, pis-ma koja se odnose na misiju pa-pinskih legata, dokumente u ve-zi s inkvizicijom u Italiji - u kojojsu se mjeri inkvizitori zanimaliza doga|aje u Bosni - i franje-va~koj misiji u Bosni. Svaka odtri kategorije izvora (papinskakancelarija, inkvizicija i franjevci)su nezavisni izvori jedan o dru-gom, ali su autori izvora, istovre-meno, u vezi, pa se ne mogu, upotpunosti smatrati neovisnim.

Katoli~ki izvori su posebnozna~ajni, bez njih i historijskihdjela pape Pia II - govorit }e se uhronikama - histori~ar bi imaomalo razloga za sumnju da je uBosni bilo dualizma. Gotovo svereference o manehizmu ili dok-trinama ili praksi, koje bi se mo-gle nazvati dualisti~kim, dolazeiz katoli~kih izvora. Ova ~injeni-ca povela je mnoge nau~nike,koji èle raspravljati da Bosan-ska crkva nije bila dualisti~ka,tvrdnji da samo jedna kategorijaizvora i to iz strane zemlje (orga-nizacije, jasno neprijateljske pre-ma Bosanskoj crkvi) govori o du-alizmu, zbog ~ega prof. Fine od-bacuje dokaze u ovom pisanju.(26)

Me|utim, to je isuvi{e laganizlaz iz situacije, koji, zaista, nijeopravdan. Kao {to je ve} re~e-no, katoli~ki izvori uklju~uju do-kumente nekoliko raznih katego-rija, koji su nastali u periodu ne-

koliko stolje}a, pa, dokumentea priori u cjelini odbaciti, nije mo-gu}e. Svaka kategorija katoli~-kih izvora - i ~esto svaki specifi-~ni dokument - mora se pojedi-na~no analizirati i samo na tajna~in, kako isti~e prof. Fine, mo-èmo do}i do validnih zaklju~a-ka o pouzdanosti pomenutih do-kumenata.

Ali, ovdje bi trebalo ista}i, da~ak u crkvenim izvorima (pravo-slavnim ili katoli~kim), koji suautenti~ni, neizbje`no je da sena|u i neke iskrivljene stvari, arezultat je neujedna~ena slika ohereticima (ili {izmaticima). Iskri-vljena slika se javlja zbog ~inje-nice da se u izvorima samo po-minje da su njihovi protivnici sk-renuli od pravovjerja a nikada nenavode, s kojim pravovjerjem senjihovi protivnici slaù. Ako sugrupu napadali samo zbog ma-log broja "gre{aka" u pravovjer-ju, ne govori se o osnovnom pra-vovjerju, nego samo o devijacija-ma. [tavi{e, savremni inkvizito-ri, a kasnije i nau~nici su imalitendenciju da devijacije budu os-nova hereti~kog vjerovanja (~ak ida stvore sistem), a pri tome nepomisle da su devijacije mogu}eperiferna vjerovanja, a nikako sr-edi{nja ta~ka stvarnog vjerova-nja.

Tako|er bi trebalo pomenutida ovi izvori ~esto govore o here-ticima, da su odre|enu praksuodbacili; ali to ne bi trebalo zn-a~iti da su to u potpunosti u~i-nili, ali je moglo zna~iti da se uKatoli~koj crkvi odbacila praksa.Naravno, mi ne moèmo znati

kako je malo odstupanje bilo, daIi je inkvizitor malo odstupanje,mogu}e, smatrao "odbacivanje"prakse. Zbog toga se u ovim iz-vorima na temelju optu`bi moèzaklju~iti da su heretici na svakina~in odbacili funkciju sakrame-nata; umjesto toga, mogu}e suheretici kod molitve imali drugikoncept i praksu.

Na kraju, zapaàmo tendenci-ju da se devijacije poveù s us-tanovljenim herezama. To je la-ko moglo rezultirati {irenjem bo-sanske ideje ili je ona bila iskri-vljena, pa je koincidirala s kla-si~nim hereti~kim krivovjerjem.Ovakva identifikacija Bosanskecrkve, ne samo da je Katoli~kojcrkvi pruìla vi{e opravdanja dabosansko "krivovjerje" osudi, ne-go je i stvorila mogu}nost pole-mike, optu`bi i peòrativnih eti-keta u cjelini, koje se nalaze uantihereti~koj literaturi. Narav-no, kada je jednom etiketa po-stavljena (npr. od Bosanca nap-raviti maniheja) teolog bi teìo uigru uvesti cijeli niz drugih idejapovezanih s dualizmom, bilo dasu ideje u Bosni postojale ili danisu postojale.

III Papinski izvori

Papinske izvore, koji su u ve-}ini autenti~ni, moramo ozbiljnoprou~avati. Kada se govori onjima mora se ista}i da ne pos-toji razlog za sumnju da su pa-pinske prepiske s kojima raspo-laèmo krivotvorene, iako je bilone{to pisama, sada, izgleda, iz-gubljenih, ~iju bismo autenti~-

25. F. [i{i}, op. cit., pp. 1-38.

26. Od oko 1250. kada se Biskup Bosanski preselio u \akovo u Slavoniju do propasti bosanske dràve, BiskupBosanski u samoj Bosni nije imao ulogu, osim Peregrin Saxona (Sakson) (biskup oko 1349-55), koji je bio blizak banuStjepanu Kotromani}u prije nego {to je postao biskup, a vezu je odrào i kada je na ovu du`nost do{ao. O Peregrinu bit }egovora u Poglavlju IV. Sjedi{te Biskupa Bosanskog bilo je van Bosne. Glavna uloga mu je bila (koliko je poznato iz sa~uvanihdokumenata) prisustvovati objavi povelja ugarskog kralja ili vlastele koji su ìvjeli na sjeveru Save, pratio ili sudio sva|e okozemlje u Slavoniji. U dokumentima ove biskupije, uop}e, nema podataka o Bosni. Najva`nije je da je biskup u \akovu bioodsutan i imao je slabe veze s doga|ajima u Bosni, on je ostavio u vakum, koji je trebalo popuniti. Zanimljiv fenomen je,koji govori da je uloga Biskupa Bosanskog u \akovu bila gotovo formalna (i bezna~ajna) i ~injenica da je Biskup Bosanskinekada svjedo~io ugarskim poveljama, a on je, tada, ve} bio mrtav. Na primjer, 18. maj 1364. nalazimo da je PeregrinoBosnensis bio svjedok kraljevskom darivanju hrvatskoj porodici Baboni}. Darivanje je ranijim ~inom potvr|eno, 1330.Peregrin je bio Biskup Bosanski, od 1348. ili 1349. do 1355. godine. Innocent VI je 1356. imenovao Petra biskupom.Peregrin je, tako|er, naveden kao svjedok potvrdi darivanja Stjepanu Frankopanu 1292. i 1364. godine. Vidi se da je kral-jevska kancelarija nekada, jednostavno, mehani~ki iz ranijih povelja prepisala imena svjedoka. Zbog toga smo sumnji~avida li su svjedoci ugarskih povelja, zaista bili prisutni. Drugo, vidimo da je bosanski biskup imao mali zna~aj jer je ugarski~inovnik samo prepisao listu imena i nije imao pojma ko je bio biskup 1364. kada je Peregrin bio mrtav cijelo desetlje}e.U vezi s dvije povelje, vidi CD, XIII, pp. 371-72, i pp. 414-15.



nost morali ispitati.S obzirom da se, kako autor

knjige navodi, papinstvo smatra-lo za strani i neprijateljski izvor,posebna pa`nja se mora posve-titi kako se ti izvori (papinskidokumenti u toku cijelog sred-njovjekovnog perioda govore oherezi u Bosni) interpretiraju.

Najzna~ajnija ~injenica u pa-pinskim izvorima je, da isklju~i-vo imamo jednostranu papinskuprepisku. Veoma rijetko nalazi-mo pisma upu}ena papama, nakoja su odgovarali. To je poseb-no lo{e, jer bi pisma papama,pretpostavimo, opisivala situaci-ju u Bosni i prirodu religijskih de-vijacija. U odgovorima, papa jeobi~no pisao malo vi{e od infor-miranja svojih predstavnika, ko-ja }e sredstva koristiti u iskor-jenjivanju hereze u Bosni. Pismapapinske kancelarije, zaredom,jednostavno ukazuju na hereti-ke. Moè se postaviti pitanje,{ta su pape, ustvari, znale, jernisu u svojim pismima bili speci-fi~ni. âk, i da su papinski pred-stavnici i Ijudi koji su im pismaupu}ivali, dobro poznavali priro-du hereze, o~ekivali bismo, po-nekad, od papa da neko ime ivrstu hereze pomenu (npr. ka-tar), a umjesto toga su uvijek pi-sali samo "hereza". O~ekivali bi-smo da su pape u nekoj prilici,svojim predstavnicima dali spe-cifi~nu sugestiju kako ispravitigre{ke doktrine, koje bi sadrà-vale specifi~ne informacije o he-rezi. Oni to nikada nisu u~inili.Poznat nam je samo jedan slu-~aj iz 1351. godine. Papa Kle-ment VI je jednom od svojih le-gata detaljno opisao prirodu kri-vovjerja {izmatika u Albaniji, Hu-mu i Srbiji. On je smatrao zna-~ajnim detaljno raspravljati o de-vijacijama, {to su bile dobro po-znate razlike izme|u Isto~ne iZapadne crkve.(27)

Da Ii je papa ikada imao naumu, da je potrebno informiratisvog legata, koji je u Bosnukrenuo, na koje }e krivovjerje u

Bosni nai}i? Zbog toga, po ma-lo, ne moèmo donijeti odluku.Pape su, sigurno, imale nekoli-ko izvora informacija o Bosni,koji su bili jedan o drugom neza-visni. Ukoliko su pape sumnjaleu herezu, mogli su, znamo i slu-~ajeve da su tako i postupili,uputiti svoje legate. Sigurno je

da Ugari nisu uvijek pape zava-ravali, {to se vidi iz ~injenice, daje 1248. papa Innocent IV rekaoUgarima da prestanu sa svojompri~om i da se odreknu akcije uBosni, {to je uslijedilo nakon pi-sma bosanskog bana Ninoslavau kojem je papu uvjerio u svojekatoli~anstvo. Papa se u ovoj pr-

ilici odlu~io da sve navode ispi-ta, jer je sumnjao u motive Uga-ra, pa je odabrao dvojicu Dalma-tinaca da stvari ispitaju.(28) Re-zultati njihovog ispitivanja nisusa~uvani, pretpostavka je da jepapa njihov izvje{taj primio. Pa-pe su u nekim prilikama upu}i-vali legate iz Italije. Nekada lega-

ti nisu mogli dobro shvatiti {tase de{ava zbog nepoznavanjajezika; sumnjivo je da su mnogiIjudi na bosanskom dvoru, prijedolaska franjevaca 1340-tih,znali latinski, a isto tako je pi-tanje da Ii su Talijani znali nekislavenski jezik. Me|utim, u ne-kim prilikama (kao misija Joha-

27. Ovo se stanovi{te nalazi kod fra I. P(etrovi}), Kr{}ani Bosanske crkve, Sarajevo, 1953, kao i u djelima V. Glu{ca,(vidi Bibliografiju).

28. CD, XII, p. 33.

Ste}ak - Radimlje



nnesa de Casamarisa (JohanesKazamaris) kod Kulina Bana,1203), legate su pratili sve}eni-ci s obale Jadrana (Marinus, Ar-hi|akon Dubrova~ki, 1203), kojije sigurno oba jezika poznavao.

I pored ~injenice da su poje-dini legati, zaista, podnijeli izvje-{taje, javlja se problem kvalitetenjihovih informacija. Osim prob-lema komunikacije na razli~itimjezicima (i pote{ko}a), javio se iproblem kulturnih razlika. Obra-zovani Talijan je sasvim dobromogao smatrati herezom paga-nsku praksu, koju je bosanskiseljak izmije{ao s kr{}anstvom.Ali, pored toga, Bosna nije bilazemlja u kojoj je plamtio entuzi-jazam i interes za crkve i forma-lne religije, postavlja se pitanjekada je legat {etao gradom iselom, da je uop}e na{ao ne{tohereti~ko. Legat sigurno nije sreoheretike, koji se svojom vjeromu prsa busaju. Prema tome, akoje legat èlio do}i do informacijao lokalnim vjerovanjima i praksi,on se morao raspitivati. Jedina"hereza" na koju je legat, vjero-vatno, nai{ao i zapazio, bili suodgovori na pitanja, koja je po-stavljao. Sigurni smo da su teo-lo{ka pitanja seljaka zbunjivala.Ako seljak pitanje nije razumio,njegov odgovor nije imao vrijed-nosti. Po svoj prilici legat jeimao ranije ste~enu predstavu oherezi u Bosni, o~ekivali bismoda je postavljao pitanja o vjero-vanjima u vezi s herezom, kojuje mislio da se tame nalazi. Ta-ko, legat postavljaju}i seljaku ko-mplicirana teolo{ka pitanja (npr.)

o dualizmu, mogao je od selja-ka, koji nije ni{ta shvatio, dobitipozitivne, ali krive odgovore.(29)

Legat bi se potom zadovoljio(npr.) da dualizam i hereza, za-ista, u Bosni postoje, a seljak"kr{}anin" bi se vratio svomoranju i plugu i svojoj doma}ojpraksi.

Ovo je samo hipoteza, ali mo-ramo i}i korak dalje, nego {tose op}enito radi kada se govorio izvorima ili informacijama. Nijedovoljno samo re}i da je papaznao {ta se de{avalo, jer surazni legati stvarno posje}ivaliBosnu. Mora se znati, da posje-ta jednoj zemlji ne zna~i da sezemlja i razumije. Ta~nost izvje{-taja posjetioca zavisi od toga{ta je on radio dok je u toj zemljiboravio, gdje je i{ao, skim je raz-govarao, o cemu je govorio, kojaje pitanja postavljao, kako ih jepostavljao. Naàlost, informaci-je ove vrste olegatima nemamo.Zbog toga, ne moèmo govoritida Ii su legati ili nisu, podnijeliizje{taje od izvjesne vrijednosti.Dalje, u nekim slu~ajevima pita-nje je da Ii je izvjesni legat, kojije Bosnu opisivao, ikada zemljuposjetio; kada je Franjeva~ka vi-karija u Bosni osnovana u 1340-tim, obuhvatala je polovicu Bal-kana, pa nije mogu}e re}i kudaje legat, zapravo, i{ao kada je u"Bosnu" krenuo, ukoliko dvorovikoje je posjetio, nisu specifi~nonavedeni. Me|utim, znamo defi-nitivno da je u svakom stolje}u,bar nekoliko legata li~no posjeti-lo samu Bosnu i pretpostavimo,da su podnijeli izvje{taje. Teks-

tovi izvje{taja nisu sa~uvani, pane moèmo njihov kvalitet ni vre-dnovati.

Prema tome, moramo zaklju-~iti da su pape imale izvjesnuvrstu informacija iz nekoliko ne-zavisnih izvora (kralj i visoki kleru Ugarskoj, sve}enici s jadran-ske obale, papinski legati, a od1340. franjevci) i na taj su na~inbili u prilici da ne{to {ta se de-{avalo saznaju. Kako objasnitinejasno}e u pismima? Odgovorna problem se jasno nalazi utome {ta se u papinskoj kance-lariji odigravalo. Gdje je informa-cija primljena? Ko je informacijuprimio? [ta je s informacijomu~injeno? Koji su funkcioneri osadràju obavije{teni? Gdje jeinformacija pohranjena? Ko jepisao papinske odgovore o Bo-sni, da Ii su pisci imali pristupmaterijalu koji je stigao? Ovo supitanja na koja ne mogu odgo-voriti, a koja bi zna~ila potpunustudiju o proceduri i funkcionira-nju papinske kancelarije. Samoizradom ovakve studije bili bis-mo u poziciji imati, zaista, kvali-ficirano mi{ljenje o vrijednostipapinskih izvora.(30)

Dalje, problem informacija,koje je papinstvo imalo i koristi-lo je na~in kako je materijal pa-pama prezentiran. Na~in pisanjapapa odraàva vi{e od neprijate-ljskih osje}anja; ton i stil papin-skih pisama u kojima se ~estogovori o bosanskim hereticimaima mnogo sli~nosti s onim, {toprofesor Hofstadter naziva "pa-ranoidnim stilom."(31) Papinstvose 1200. svim silama na {irokoj

29. CD, IV, pp. 241-42.

30. Malinowski zanimljivo opisuje probleme s kojima se legat suo~avao ako je na osnovu pitanja o vjerovanjima u Bosnipoku{ao izvesti zaklju~ke,"..."doma}i Ijudi (mnoìna) nisu imali vjerovanja ili neku ideju. Svako je imao svoja vjerovanja isvoje ideje. [tavi{e, ideje i vjerovanja su postojale u svjesno formuliranim mi{ljenjima pripadnika zajednice. One suugra|ene u dru{tvenim institucijama i izraène u pona{anju doma}ih Ijudi, pa se, takore}i, moraju izvla~iti".

"Kako domoroci zami{ljaju povratak balome (tip duha)? Ja sam obi~no ovo pitanje adekvatno formulirano postavio nizuupitanih Ijudi. Odgovori su, na prvom mjestu bili, uvijek djelimi~cni - doma}i ~ovjek bi vam uvijek rekao samo jedan aspekt,veoma ~esto irelevantan u odnosu na va{e pitanje, {ta se u tom trenu u njegovoj glavi zbivalo.

Druk~ije ne bi postupio ni neobrazovan "civilizirani" ~ovjek. Pored djelimi~nih odgovora i ponovljenih pitanja kako bi upi-tani popunio prazninu, odgovori su, nekada, bili izuzetno neodgovaraju}i ili kontradiktorni. Neodgovaraju}i odgovori jer Ijudi,kojima se pitanje postavljalo, pitanje nisu ni shvatili, u svakom slu~aju nisu bili u stanju opisati sloènu ~injenicu, kao {toje njihov mentalni stav, mada su drugi odgovori bili za~u|uje}e pametni i upitani su, gotovo, shvatili {ta ih je etnolog pitao.

"[ta sam trebao raditi? Izmisliti neku vrstu 'prosje~nog mi{ljenja?' "Donijet sud o tome bilo je veoma te{ko. Osim toga,jasno je da su njihova mi{ljenja bila samo mali dio dostupnih informacija. Svi Ijudi, ~ak i oni, koji nisu znali red o povratkubalome i {ta o tome misle, uprkos tome su se u odnosu na balomu pona{ali na izvjestan na~in, slijedili izvjesna pravilaobi~aja i dràli se izvjesnih kanona emocionalnih reakcija." (Malinowski, op.cit..,pp. 240-42). On postavlja probleme, kojise odnose na svako dru{tvo, koje je nepismeno.



osnovi borilo protiv hereti~kogpokreta u ju`noj Francuskoj, pasu zlo protiv kojeg su se u dru-gim zemljama borili, projektirali ina bosansko seosko dru{tvo, ai{lo se zatim da Bosna bude uokviru ove projekcije. Pape su

~ule da heretici idu u Bosnu ilida se u Bosni nalaze, pa su seuzbunili da }e Bosna postatidruga ju`na Francuska; nedosta-tak informacija u Rimu o Bosni,nije zna~io da se njihove brigesmanje. Prema tome, ovo mora-mo uzeti u obzir kada u papin-skim pismima vidimo histeri~ni

ton o herezi u Bosni; vjerovatno,moèmo opravdano zaklju~iti dau ranim papinskim pismima po-stoji veliko pretjerivanje o obi-mu, zna~aju i brzini kojom se he-reza {irila me|u stanovnicimaBosne.

Trebalo bi naglasiti da je ipored vjerovatno}e da su u Bo-sni postojala dva razna pokreta- Bosanska crkva i mala dualis-ti~ka hereti~ka struja - papinskaprepiska zbog nepoznavanja st-vari, {eme ili pomanjkanja inte-resa - op}enito nije pravila raz-liku, nego je sve devijante trpala

u isti ko{, kao heretike. îtaocuje obi~no nemogu}e odrediti, daIi papa ukazuje na jednu ili vi{egrupa kada kaè "heretici" i ~akje mogu}e, da je isti papa, ter-min u raznim prilikama {iroko inaizmjeni~no koristio. Zbog to-ga, kada ~italac u papinskim iz-vorima nai|e na termin "here-tik" ne moè ga uzeti za gotovo.

Druga, veoma zanimljiva ~i-njenica u papinskoj korespon-denciji je promjena karaktera u1440-tim godinama. Prije ovogdesetlje}a bilo je samo nekolikoreferenci da su pape vjerovaleda je u Bosni bilo dualizma. Sveove reference su se javljale udokumentima, koji su neospor-no bili autenti~ni.

1) Innocent III je 1200. izja-vio da sumnja da su bosanskiheretici katari. Termin "katar" uBosni vi{e nikada nije pome-nut.(32)

2) Dokument o Bilinom poljuiz 1203. koji je papa sigurno vi-dio i pismo pape Ivana XXII iz1319. ukazuje na praksu, kojabi se mogla povezati s dualiz-mom.(33)

3) Gregor XI je 1373. pomen-uo "oboàvanje heretika",(34) {tobi se, mogu}e, moglo povezati skatarskim obi~ajem oboàvanjaperfecti; kao usamljen slu~aj,ipak bi se, isto tako, moglo pri-

31. A. C. Shannon, The Popes and Heresy in the Thirteenth Century,Villanova, Pa., 1949, pp. 3, 8-10 skrenuo je pa`njuna isti problem. On je zapazio zajedni~ku pretpostavku me|u nau~nicima da su srednjovjekovne pape dobro poznavaliherezu i pojedina na~ela sekti, kaè: "Ova pretpostavka se osniva na anahronizmu koji se pripisuje papama u 13. stolje}u,kao i rapidne i ta~ne mogu}nosti komunikacije i informacija, koje se u 20. stolje}u uzimaju za gotovo. Mo`da je opravdanodonijeti zaklju~ke, ako je zvani~na prepiska papa pouzdan kriterij njihovog poznavanja osobenosti raznih hereti~kih grupa,onda su samo jedan ili dva zaklju~ka mogu}i. IIi su pape pretpostavljale da su hereti~ke doktrine bile veoma dobro poznateda bi ih se ponavljalo - pretpostavka, {to pape nisu traìle dodatne informacije ili su imali op}e znanje o postoje}im hereza-ma i zadovoljile se borbom protiv doktrinalne disidencije u cjelini. U svakom od ovih slu~ajeva ako bi se oslonili na papinskeinformacije o raznim popularnim herezama, {to bismo saznali bilo bi izuzetno {turo i nezadovoljavaju}e." On je zapazio ten-denciju da se lokalne hereze nazivaju po glavnim herezama a da nije ustanovljen identitet doktrine ili me|usobnapovezanost. On nagla{ava ~injenicu da su pontifikati u 13. stolje}u, iako su stalno osu|ivali i ekskomunicirali heretike,ikada prikazali vjerovanja bilo koje grupe ili u svojoj prepisci otkrili, {ta su bila vjerovanja disidentskih grupa. Shannonzaklju~uje da se Innocent III vi{e zanimao za antireligijske aspekte hereti~kog u~enja i dosljedno {irenje hereze u narodunego da je pa`ljivo pravio razliku me|u pojedinim grupama i njihovom ~udnom u~enju. On zaklju~uje: "Pa`ljivo ispitivanjepapinske prepiske, izgleda da bi dovelo do zaklju~ka da je papinstvo primarno bilo zainteresirano za otkrivanje i gu{enjehereze u op}em smislu, ali manje zainteresirani da se zna ta~no o kojim se gre{kama radi."Shannon je, naravno, pisao ozapadnoj Evropi, posebno Francuskoj, ali sve {to je rekao, ~ak se i vi{e odnosi na Bosnu, regiju na periferiji katoli~anstva,za koju su pape imale manje interesovanja, ali i manje izvora informacija.

32. R. Hofstadter, "The Paranoid Style in Ameican Politics," pp. 3-40, u zbirci eseja pod istim naslovom, New York,1967. (Vintage paperback edition). lako je Hofstadter naglasio ameri~ke primjere, ova "paranoja" nikako nije samoameri~ka ili ~ak moderna bolest.

33. CD, III, pp. 14-15. Sadràj ovog i slijede}ih dokumenata raspravljat }e se u narativnim poglavljima.

34. Vidi, Poglavlje III; CD, VIII, p. 535, pismo iz 1319. godine.

Ostaci ste}aka - Klokotnica



pisati lokalnoj praksi. 4) Bonifac IX pisao je Sigis-

mundu, ugarskom kralju u dece-mbru 1391. o opasnostima, ko-je njegovom kraljevstvu prijete.Osmanlije su posebno izdvojeni,a pominju se maniheji i drugiheretici, na kraju se nagla{avaju{izmatici u Bosni.(35) Gdje su seta~no maniheji u Sigismundo-vom kraljevstvu nalazili nije na-vedeno. Referenca o Bosni, me-|utim, specifi~no, povezuje ovuzemlju sa {izmaticima.

5) Godine 1435. na Vije}u uBaselu, biskup "Terbipolensis"je predloìo da Vije}e poduzmekorake da se Bosansko kraljev-stvo pokrsti, jer je bilo zaraènomanehizmom. On je izjavio, daje prilikom svoje posjete Bosni,bio veoma srda~no do~ekan,stanovnici su bili smjerni i gos-toljubivi, on je sprije~io da mune poljube noge.(36) Od svih petreferenci, samo referenca o Bili-nom polju, jasno oslikava Bosa-nsku crkvu (tj. organizaciju, koja}e postati crkva). Ostale ~etirireference su se mogle odnositi ina druge pokrete.

Prema tome, prije 1440. ras-polaèmo u papinskim izvorimas malo referenci, kao i u izvori-ma koncila o dualizmu u Bosni.Moè se postaviti pitanje da Iisu se pape sje}ale u 15. stolje-}u najranijih referenci. Uz pome-nute reference postoje i doku-menti inkvizicije iz 13. ali iz 14.i po~etka 15. stolje}a, koji govo-re o bosanskim dualisti~kim he-reticima. Mi }emo neke izvoreinkvizicije, ukratko, ispitati, ali uanalizi referenci o dualizmu upapinskim dokumentima, mora-

mo uzeti u obzir mogu}nost, dasu pape preuzeli mi{ljenje iz do-kumenata inkvizicije.

Drugi, mogu}i izvor o vjero-vanju papa da su bili zavedeniterminom "pataren". U Italiji, u13. stolje}u termin je ozna~a-vao dualiste. Iz nepoznatih razlo-ga su dalmatinski izvori o Bosa-nskoj crkvi govorili kao pataren-skoj, iako }emo o tome kasnijeraspravljati, jer postoji malo do-kaza da je Bosanska crkva biladualisti~ka.(37) Mogu}e su Dal-matinci po~eli koristiti termin"pataren" za Bosansku crkvu,jer je imala izvjesnu sli~nu prak-su mogu}e i primila - od duali-sti~kih heretika. Me|utim, bezobzira na dalmatinsku etiketu zaBosance, koja se tame redovitokoristila, bilo bi prirodno za Tali-jane (uklju~ivo i pape) da Bosa-nce nazivaju patarenima, jer supretpostavljali da su Bosanci ibili dualisti. Kako su dalmatin-ski izvori ~esto koristili termin"patareni" za Bosance samo u15. stolje}u, dok crkveni izvori ko-riste termin "maniheji" u 1391,1435. i ponovo poslije 1440-tih;veza terminologije dvije grupeizvora nije neprirodna. Na prim-jer, imamo dubrova~ko pismo iz1433. upu}eno Vije}u u Baselu,koje Bosansku crkvu naziva "pa-tarenskom". (38) Ovo je pismo mo-glo posluìti kao izvor biskupuTerbipolensisu da na Vije}u ko-risti termin "manihej". Pomenutibiskup, pretpostavimo, nije poz-navao slavenski jezik, prilikomposjete Bosni nije mogao rasp-ravljati o teologiji. Kona~no, akos razlogom vjerujemo da je u Bo-sni i bilo dualista, zasebna gru-

pa od nedualista zvanih patare-ni, nije iznena|uju}e da je do{lodo konfuzije o pomenutim gru-pama i u glavama stranaca.

U svakom slu~aju referenceu 1440-tim o dualizmu u Bosnisu bile redovite; {to je potrajalosve do propasti bosanske drà-ve, kasnije su pri~e o dualizmuulazile u hronike i ubrzo je bioprihva}en stav o Bosanskoj crk-vi, {ta je ona predstavljala utoku cijelog srednjovjekovnogperioda. Razlog da su ljudi pov-jerovali ispravno ili neispravnoda je Crkva bila dualisti~ka je,uglavnom, zbog sadràja izvoranastalih u zavr{na dva desetlje-}a bosanske nezavisnosti. Pos-tavljamo temeljno pitanje: [tase odigralo u 1440-tim? Da Ii sesituacija u Bosni promijenila?Da Ii je dualisti~ki pokret, koji sepovremeno u papinskim izvori-ma kao i uzvorima inkvizicije ja-vljao, odjednom porastao i privu-kao mnoge sljedbenike? IIi, jepokret preuzeo jedno krilo Bosa-nske crkve? IIi su neki Ijudi napapinskom dvoru ili u vezi snjim, iz svojih vlastitih motiva,odlu~ili da od dualizma ispletuveliku temu, ili da od male sektenaprave veliki pokret ili da izgle-da da je {izmati~ka crkva bila sherezom povezana?

0 ovom problemu raspravljat}e se u Poglavlju VI. Ali, u rasp-ravama o izvorima ovdje, prof.Fine skre}e pa`nju na ~injenicuda su se u nekim dokumentimaporuke promijenile.

Trebalo bi naglasiti, iako u1440-tim u nekim pismima, po-~injemo nailaziti na termin "ma-niheji", ranija op}a terminologija

35. D. Kniewald, "Vjerodostojnost... Rad (JAZU), 270, 1949, p. 162.

36. Bullae Bonifacii IX, pt. 1 (1389-96); Monumenta Vatican a Hungariae, Ser. I, Vol. 3, Budapest, 1888, pp. 178-79.

37. Monumenta conciliorum Generalium XV, Concilium Basiliense, II, Vindobona, 1873, Joannis de Segovia, Historiagestorum Generalis Synodi Basiliensis (E. Birk ed.), lib, IX, Chap. 5, p. 750. Postavlja se pitanje koju je biskupiju predstavl-jao biskup Terbipolensis. Ako se radilo o Herbipolensisu on bi bio Biskup Wurzburga ako je bio biskup Tervipolensis, ondaje bio Biskup Trevisa.

38. M. Vego, Povijest Humske zemlje, Samobor, 1937, I, p. 145. napominje da se termin pataren upotrebljavao zavjernike Bosanske crkve, jer su se borili protiv autoriteta Katoli~ke crkve, odbijali reforme (prije nego gre{ke u doktrini). Onzaklju~uje da se termin koristio za svakog pobunjenika protiv Rima. Nismo u mogu}nosti prikazati ta~nost Vegine tvrdnje,ali }emo u narativnim poglavljima to imati na umu. Kada se termin "pataren" u nekim prilikama koristi za opis Ka~i}evihpirata u Omi{u, Vegino mi{ljenje ima svoju teìnu; moèmo dodati da se termin rijetko u izvorima koristi, zna~i ne{to drugo,vi{e specifi~no nego {to je Vego rekao.



"heretici", "{izmatici", "patare-ni" se nastavila ta~no, kao rani-je, ustvari jo{ se ~e{}e koristinego etiketa dualista, ~ak i po-tkraj bosanske dràve.

Papinska pisma, koja se od-nose na manehizam u Bosni di-jele se u dvije kategorije:

a) pisma s kojima jo{ uvijekraspolaèmo, a nalaze se u nau-~nim zbirkama dokumenata obja-vljenih u pro{lom i polovici ovogstolje}a. Pisma su neospornoautenti~na i redom }emo ihrazmatrati u poglavljima ovestudije.

b) pisma koja nisu na istina~in objavljena, nego su sepojavila u velikom izboru his-torija 18. stolje}a, citiraju ve-oma mnogo papinska pisma.

Od nekoliko pisama, dvapisma su nau~nici ~esto ko-ristili, pojavila su se samo uovim djelima. Korisno je ist-raìvati papinske arhive da bise pisma na{la. Pisma, ~ijaje autenti~nost sporna, ~es-to se pojavljuju u Raynaldi-evoj Ecclesiastical History iliu Farlatievom Illyricum Sac-rum. Oba pisca su bili sve-}enici, ali i histori~ari; bili suubje|enja da je Bosanskacrkva isto {to i bosanska he-reza i po svojoj prirodi dual-isti~ka. Raynaldi je redovitou svom pripovijedanju koris-tio termine specifi~ne za du-alizam, iako su pisma kojasu mu bila osnova samopominjala "herezu". Veoma je~udno da pomenuta dvojicahistori~ara, ponekad, nisu pro-mijenili, tu i tamo, rije~ "heretik"u "manihej" u svojim tekstovi-ma, koje su pisali i ~itaocimastvari objasnili. Na kraju, oni subili ubije|eni da su dva terminaekvivalenti, promjene zbog razja-{njenja, ne moè im se uzeti zazlo. Farlati, kao {to }emo vidjeti,tako|er se, bar o jednom krivo-

tvorenom dokumentu prevario, srazlogom sumnjamo da pisma,mogu}e, nisu bila izvorna.

Pisma veoma sumnjive aute-nti~nosti su:

1. Pismo Benedict Ovetariu-sa, sekretara kralja Cipra upu-}en Biskupu Padovanskom od1. oktobra 1442. godine. U pi-smu je opisan dolazak Biskupaod Ferrare na papinski dvor slegatom kralja Bosne, koji se ja-vno, u ime kralja i Bosanskog

kraljevstva odrekao manihejs-kog u~enja i primio rimsku vje-ru.(39) Bez obzira da Ii je doku-ment autenti~an ili nije, "Biskupod Ferrare" je sigurno gre{ka jerTomo, Biskup Hvarski (Farensis)je 1442. bio papinski legat uBosni. Nekoliko razloga navodida se u ovaj dokument posum-nja. Da je javna konverzija ob-

jelodanjena, nije vjerovatno daje Nikola V, mogao pogrije{iti zapet godina i re}i da je nasljednikTvrtka II, Stjepan Toma{, prvibosanski kralj koji je pre{ao nakatoli~anstvo.(40) 0 ostalim doka-zima raspravljat }e se u Pogla-vlju V jer je o~igledno da je Tvr-tko II ve} bio katolik prije 1442.godine. Naprimjer, u 1428. pa-pa se sloìo da se Tvrtko oènikatolkinjom, a 1433. papa jeTvrtka izuzeo od posta iz zdra-

vstvenih razloga.(41)

2. Farlati nam je rekao daje Stjepan Toma{ bio manihejili pataren (smatrao je dvijerije~i sinonimima), citira drugopismo i navodi da ga je napi-sao papa Eugen IV, 3. novem-bra 1445. u kojem se kaè dase bosanski kralj tuìo da usvom kraljevstvu ni{ta protivheretika ne moè poduzeti, jersu tako mo}ni i zapravo, moraprvake (primariis) sekte zbognjene snage po{tivati; ina~e binjegovo kraljevstvo bilo ugro-èno. U pismu se dalje navodispisak raznovrsnih vjerovanja,o~ito dualisti~ka, pretpostavlja-ju}i da ih se bosanski hereticidrè; oni misle da vide inkar-naciju strast i Kristovo uskrs-nu}e, da je |avo Bogu jednak,vjeruju u dva na~ela, protiv suStarog zavjeta, a Novi zavjet is-kvaruju, protive se braku i ne-koj vrsti hrane.(42) Radi se o je-dinom papinom pismu u kojemse detaljno govori o hereti~kimvjerovanjima u Bosni. Pismo upapinskoj prepisci se automat-

ski u njegovoj korespondencijiizdvaja. Dokumenti su dosljednii povezuju talijanske katare s ra-znim slavenskim dualistima. Ni-{ta se ne kaè o ulozi dualizma uslavenskim zemljama. Ili inkvizi-cija o tome nije mnogo znala ilise malo zanimala. Kada vidimoda ovog pisma u standardnimzbirkama papinskih izvora za

39. Dini}, Iz dubrova~kog arhiva, III, p. 193.

40. Marten-Durand, Veterum scriptorum...I, Paris, 1724, col. 1592. 35. Theiner, MH, Vol. II, p. 237.

41. Vidi, Poglavlje V.

42. Farlati, IS, vol IV, pp. 256-57.

Ste}ak - Radimlje



slavenske zemlje nema, mora-mo se zapitati o ~emu se radi,jer bi urednici sigurno pismo è-ljeli uklju~iti u zbirke da je tekstpostojao. Osim toga, ostala pa-pinska pisma iz tog perioda nekoriste ni jednu od ovih zna~a-jnih informacija, osim pisma Ni-kole V iz 1447. o kralju Stjepa-nu Toma{u, da se odrekao ma-nihejskog krivovjerja, koristio te-rmin "maniheji". Ustvari, termin"maniheji" se ne javlja u drugimpismima pape Eugena(43). Daljeispitivanje pokazuje da pismoima isti op}i smisao u kojem Fa-rlati opisuje tobo`no vije}e u Ko-njicu. (Autor ovdje ne raspravljao "ediktima" Vije}a, jer je Ra~kijo{ ranije jasno ukazao da je do-kument krivotvoren.(44) [to je pi-smo pape Eugena datirano u go-dini odràvanja tobo`njeg vije}ai kod Farlatia se nalazi zajedno sopisom Vije}a je dovoljan razlogza veliku skepsu o autenti~nostipisma, govori da je Farlati, mogu-}e, pismo na{ao na istom mje-stu gdje su bile i ostale krivotvo-rine. înjenica je, izgleda, pismonije ni postojalo, preostaje sa-mo sumnja. Nije Ii pismo krivot-voreno zbog tobo`njeg vije}a uKonjicu? Temeljito prou~avanjeFarlatievih dokumenata, na kojese pozivao je neophodno, tako-|er bi prou~avanju trebalo uklju-~iti istraìvanje dokumenata,koje je, on, navodno koristio a skojima vi{e ne raspolaèmo.(45)

Ova dokumenta u ~iju autenti~-nost ne sumnja prof. Fine ne ko-risti u narativnim poglavljima ovestudije.

Dokumenti inkvizicije

Od 13. stolje}a imamo slije-de}a tri teksta, koje su inkvizito-ri u vezi Sclavanie,

Sclavonie ili Bosne pisali:1. "De Heresi Cathorum in Lo-

mbardia" (oko 1210).(46)

2. Summa de Catharis et Le-onistis" Rayner Sacconia (oko1250).(47)

3. "Tractus de hereticis", vje-rovatno, Anselma Aleksandrijs-kog (oko 1270).(48)

Sva djela prvenstveno raspra-vljaju o katarskim hereticima usjevernoj Italiji, pretpostavljamoda su ve}im dijelom zasnovanana svjedo~enju talijanskih kata-ra pred inkvizicijom. U slu~ajuRaynerove "Summa" radi se odjelu biv{eg katara, koji je pre-{ao na katoli~anstvo i postaoinkvizitor. Sva tri dokumenta suneosporno autenti~ni. Prema to-me, ne postoji razlog da sumnja-mo u informacije o talijanskomkatarizmu - njegovim doktrinamai organizaciji. Dokumenti su u te-kstu dosljedni i povezuju talijan-ske katare s raznim slavenskimdualistima. Ni{ta se ne kaè oulozi dualizma u slavenskim ze-mljama. Ili inkvizicija o tome nijemnogo znala ili se malo zanima-la. U dokumentima se obja{nja-va da je pored Bugarske i Drago-vice, postojala dualisti~ka "crkva"u "Sclavonii", U Poglavlju III, ra-spravljat }emo da se ova crkvau 13. stolje}u nalazila u Dalma-ciji, ali je imala i sljedbenike uBosni. Naàlost, dokumenti ink-vizicije ne definiraju geografske

granice Slavonije ili veli~inu crk-ve. Jedini razlog za sumnju u in-formacije dokumenata o slaven-skom dualizmu je zbog vjerova-tnosti da inkvizicija nije pozna-vala prilike u slavenskim zemlja-ma (nemamo dokaza da je prije1461. jedan Slaven ikada biopred inkvizicijom, ili ~injenica,{to su neke informacije zbogmu~enja dobivene, pa je inkvizi-tor postigao ono {to je èlio ~u-ti, a ne ono {to je njegova `rtvao svemu znala. U traktatu se go-vori o vjerovanjima u talijanskimcrkvama, ali ni{ta specifi~no odoktrini slavenskih crkava. Me-|utim, talijanske crkve su vodileporijeklo od slavenskih crkava,o~ekivali bismo da su one imalei razna zajedni~ka vjerovanja.Ali, najvjerovatnije, razna talijan-ska vjerovanja su stigla iz zapa-dnog (francuskog, lombardijs-kog) katarskog miljea.

Raynerovu (Rajner) "Summa"pisao je biv{i katar, koji je pok-ret dobro poznavao, pa se radi oveoma pouzdanom dokumentu,nego {to je dokument osnovanna svjedo~enju pred inkvizicijom.Zbog toga, materijal iz Raynero-vog djela je neprevazi|en. Naà-lost, on nam pruà malo podata-ka o slavenskim crkvama; ali jesve u materijalu, vjerovatno, ta~-no. On navodi {esnanest katar-skih crkava, pet crkava je u Sla-voniji, Philadelphii, Gr~koj, Buga-rskoj i "Dugmutie" (Dragovica) sukupno 500 zavr{enih pravih kr-{}ana (tj zare|enih sve}enika).

Nastavi}e se.

43. Theiner, MH, vol. II, p. 237.

44. Ra~ki, Bogomili i Patareni, pp. 462-65.

45. Na~in na koji je ogromno djelo u vi{e svezaka IIlyricum Sacrum kompilirano navodi nas da se divimo energiji i truduRiceputia, Farlatia i Coletia-trojici sakuplja~a i sastavlja~a, koji su jedan za drugim radili, izme|u 1730-tih i 1819-tih-ali te{kozbog njihovog kriti~kog shvatanja ili sposobnosti razlikovati autenti~no od la`nog. O IIlyricum Sacrum, vidi F. [i{i}, "Hrvatskahistoriografija od XVI do XX stolje}a," Jugoslovenski istoriski ~asopis, II, 1936, pp. 39-42, i M. Faber, "Zur Entstehung yonFarlati's 'Illyricum Sacrum,' "Wissenschaftliche Mitteilungen aus B-H, vol. 3, 1895, pp. 388-95. Trebalo bi da nekoliko nau~-nika uradi pa`ljivu studiju, regiju za regijom, o Farlatievim podacima i njihovim izvorima. Siguran sam da bi se pokazalo damnoge uobi~ajne stvari u historijskoj literaturi, nemaju nikako solidnu osnovu.

46. A. Dondaine, "La Hierarchie Cathare en Italie,"...Archivum Fratrum Praedicatorum, XIX, 1949, pp. 280-313.

47. A. Dondaine, Un Traite neo-manicheen du Xille siecle. La Jiber de duobus principi is, Rome, 1939, pp. 64-78; iKniewald, op. cit, pp. 190-238.

48. A. Dondaine, "La Hierarchie Cathare..., Archivum Fratrum Praedicatorum, XX, 1950, pp. 234-324.

3 - 4 bo{nja~ka rije~ · 2015-05-17 · 3 - 4 bo{nja~ka rije~ decembar 2006. 3 oni koji gaje i...

Documents