3 3 josip weissgerber kamo ide moderna psihoterapija

Upload: roland-morrison

Post on 19-Oct-2015

39 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • Josip Weissgerber

    K A M O I D E M O D E R N A P S I H O T E R A P I J A ?

    1. Tri duevna patnika

    ini se da su na ovjeanstvo najdublje djelovali ljudi koji su nali rjeenje za neki svoj nutarnji problem, koji su se oslobodili neuroze u specifinom smislu (Kernneurosen) ili u opem smislu krive ivotne motivacije (Randneurosen).

    P a i oni koji nisu ispravno rijeili svoju duevnu muku kao Mart in Luther, koji je iz svojih skrupula naao izlaz u teolokoj zabludi neodgovorne poniznost i : Razum je bludnica! . . . ovjek moe samo grijeiti! . . . Samo vjera spaava! Grijei to vie i vjeruj to vie! naili su na neoekivani odjek u ovjeanstvu. Pozna to je da je Lutherov otac bio alkoholiar i siledija koji je Mar t ina tukao i do krvi za sitnice. Sa sveenikog reenja Luther je utekao pa su ga redovnici, braa augu-stinci, traili po samostanu i umirili da se da zarediti . Pa i njegov tjeskobni zavjet da e stupiti u red kad je u blizini udario grom, simbol Boanske prijetnje, pokazuje hipertrofirani super-ego koji je uzrokovao njegove skrupule.

    Jedan drugi suvremenik sv. Ignacija Lovole proao je kroz teke muke, no naao je ispravno rjeenje i postao svetac, muenik za papinstvo, sv. Toma More. Sveti je Ignacije proveo u Londonu jedno ljeto izmeu 1529. i 1533, ba u doba kad je Toma More bio Lord Chancellor (15291532), a Engleska u gru vjerske krize kojoj je malo njih bilo doraslo samo velikani koji su se produbil i u duevnoj muci. Toma je bio izraziti skru-pulant . Imao je vrlo autor i ta t ivnog oca koji ga je i prisilio da ne postane sveenikom, nego da studira p ravo i postane advoka t kao i otac. Toma e kao zreo ovjek svoj grobni natpis u crkvi u Chelsea napisati kao da polae raun svome ocu. Kao mlad s tudent Toma pie svom ispovjedniku Cole tu :

    Nikakva nezgoda to bih je mogao pret rpje t i ne moe se usporedi t i s gub i t kom Vaeg drutva, koje mi je bilo tako drago- Nav i kao sam se da se oslanjam na Va razbor i t i savjet, da nalazim okrepu

    226

  • u Vaem u g o d n o m dru tvu , da m e pot iu Vae snane propovijedi , da me za sobom povue Va ivot i pr imjer , da me konano vodi i najmanji znak Vaeg miljenja. D o k sam imao prednos t sve te pomoi , obino sam osjeao snagu, a sada, kad sam bez toga, ini mi se da popu t am i sve sam slabiji. Slijedei Vae stope, izbjegao sam go tovo v ra t ima pakla, a sada, gonjen n e k o m ta jnom, ali neodoljivom silom, ja p a d a m opet nazad u okrutnu tamu. Bile su m u 24 godine kad je napisao taj list. (Rogers, Correspondence of Sir Thomas More , edited by E. F. Rogers , Pr ince ton Universi ty Press 1947, p . 69.)

    Reginald Pole, osobni prijatelj obitelji More, kasniji kardinal , kae o Tomi da je patio od m n o g i h sumnja koje su kasnije rasprene nadnaravnim svjetlom i n a d n a r a v n o m ljubavlju koje m u je udijelilo Boje milosre. (Bernard Basset S. I., Born for friendship, The Spirit of Sir Th. More , Burns & Oates , L o n d o n 1965, p . 28.)

    Ljudi sa slinim problemima znali bi doi Tomi Moru, premda je bio svjetovnjak. Profesor Chambers , koji nije katol ik, no napisao je najbolji modern i ivotopis T o m e Mora , naziva slijedei izvjetaj jednim od najznaajnijih pr ikaza u svjetskoj l i teraturi (one of the greatest s tory in the wor ld ) :

    ovjek iz Winchestera strano se mu io u estokim i neodoljivim napast ima oaja; nije ih se mogao rijeiti ni savjetima, ni mol i tvama vlasti t im i svojih prijatelja. Pa ni savjeti T o m e Mora ne pomogoe , nego samo njegove mol i tve . Kad su T o m u bacili u tamnicu, spopadoe tog ovjeka nove napasti . ekao je stoga na p u t u kuda su M o r a vodili na stratite. Opet sam u veem oaju nego ikad prije! Gospodine More, poznate li me? Zaklinjem Vas u ime Boje, pomoz i t e mi ! O p e t sam u oaju gorem nego ikad prije! T o m a m u odgovor i : Sjeam te se vr lo dobro . Idi svojim p u t e m u mi ru i moli se za m e ! I ja u se neizostavno moli t i za tebe- ovjeka pustie zauvijek sve napasti oaja. (R. W. C h a m bers, Thomas More , Penguin Book in Ass. w i th J. Cape, 1963 p . 36.)

    U djelu Dijalog okrepe u nevoljama to ga je More sastavio u tamnici v id imo njegovo konano rjeenje i pobjedu. Mladi Vincencije razgovara sa starcem ujakom Antunom u Ugarskoj , kojoj prijeti turska najezda poto su Turc i osvojili Beograd. Vincencije, rekli bismo, predstavlja mladog Mora , a A n t u n zrelog starijeg Mora . Tumaei rijei 9 1 . psalma (redak 5): Nee se bojati none strave, sv. T o m a More pod nonim st ravama misli na malodunost, maniju skrupula i napasti samoubojstva. (Str. 109):

    Neae, zna da sam p o naravi sklon ruganju. R a d o bih ispravio tu m a n u , n o pres tar sam da je p o p r a v i m ; svakako ne diim se njome. (Str. 88) to se tie samoubojstvenih napasti , Toma pria neaku slijedei sluaj. Mu pat io od takvih napasti , a ena mu svjetuje da ne smije sama sebe ubiti jer ni Krist Gospodin nije sama sebe skonao. O n a mu predloi da e ga tajno razapet i na balvanu

    227

  • koji je ve pr ipravi la . Mu pris tane. N o ona m u rekne da je Isus najprije bio svezan za s tup, izbievan i t rnjem okrunjen. Svee ga i pone ga es toko bievati , nagovarajui ga da sve pobono podnese. Kad je splela t r n o v vijenac, m u e joj da su dosta uinili za ovu godinu, molit e Boga da prieka do slijedeeg Velikog petka. N o slijedee godine nije vie oi tovao elje da oponaa Isusa Kr is ta (Str. 142) Ako takav ovjek ne p r ima n ikakvih savjeta i ne uspije ova varka , moramo nad njim bdjeti te ga moda i svezati uz krevet. (Str. 143)

    N e zaboravi , dragi neae, kad sotona zlorabi nae tijelo i k rv da nas navede na bludnost, moramo se oprijeti uz milost Boju, t ako i melankol ini ljudi, kojih melankoli ju sotona zlorabi da ih u p r o pasti u oaju, m o r a da se opru.

    Pot ra imo najprije savjete za takve ljude. Dva su mogua uz roka t akvog stanja: opasni sokovi koji t ruju tijelo i sotona koji zlorabi to stanje. Takav ovjek treba p rema t o m e dvos t ruku p o m o ili, ako hoe, dva lijenika, jednoga za tijelo, a drugoga za duu.

    Ne udi se to za duevne bolesti t ra im lijenika. Duh i tijelo t ako su in t imno povezani u istu osobu da se neredom u jednom dijelu moe uvesti nered i u drugi. Za to takoer svjetujem kod tjelesne bolesti svetu ispovijed dobrom duevnom lijeniku. T a ispovijed nee samo pomoi da se ovjek rijei tekog grijeha, koji postaje sve opasniji to se bolest vie odulji, nego e osvjeiti i tijelo (pa i Boja naklonost ujedno e porasti p rema tome ovjeku). Stoga apostol J akob opominje vjernike da pozovu sveenike kad netko oboli i tvrd i da e to pomoi i dui i tijelu. N a isti nain elim svje-tovat i melankolinim ljudima da pot rae lijeniki savjet za tijelo u sluaju duevne bolesti.

    Vincencije oponira: uo sam, dragi ujae, da takvi ljudi imaju jo vie napast i ako se ispovijedaju.

    Ujak odgovara : Mogue je to . N o to je znak da je ispovijed korisna i da je sotona veoma bijesan. Ti ljudi pate od ispraznih s t rahova. Boje se da su izgubili Boju milost jer im se nameu strane misli. Treba im rei da n ikakva misao nije grijeh doklegod ne odlue to po njima.

    Moemo usporediti t akva ovjeka napas tovana od oaja s ovjekom koji hoda preko uskog mosta strano uplaen, a preao bi bez po muke da je ostao h ladnokrvan . Ako mu tko vie dok prelazi : Past e! Past e! vjerojatno e pasti, dok bi, kad bi ga umirivali i hrabril i , preao bez potekoe, t rao bi kao da jednom nogom dotie t lo. Tako se sotona igra s napas tovanim ljudima, zastraujui ih.

    N e k a d a i sam teki skrupulant , Toma More je vedro iao na stratite. Iznemogao od tamnovanja , u svojoj 57. godini nije se mogao ispeti na stratite, p a je zamolio asnike da mu pomognu do gore, za povra tak neete imati brige. Krvn iku je unaprijed poslao zlatnik. N a stratitu se

    228

  • krvnik ispriavao; ini mi danas odvrat i More najveu uslugu koju mi je i tko ikad uinio. Budi hrabar , ovjee! N e boj se dobro izvriti svoj posao. Vra t mi je k ra tak . Pazi da ne udari postrance i da ne izgubi dobar glas. K a d mu je htio svezati oi, odvra t i : Sam u to uiniti! Umirem k a o vjerni slubenik kraljev, ali najprije Boji! Umirem u katolikoj vjeri i za Katol iku Crkvu! Stavio je glavu na panj i rekao k rvn iku : Ne presijeci mi brade, ona sigurno nije poinila veleizdaje. Nikad ne poinih veleizdaje!, rekne jo glasno i k rvn ik mu odrubi glavu.

    Bernard Basset koment i ra te zadnje asove: U tom tri jumfalnom asu nije ni smrt uzeo odve ozbiljno. (O. c. str. 211)

    Mladost sv. Ignacija ne poznajemo tako dobro kao Mar t ina Luthera i Tome Mora . N o nesumnjivo je da je pat io od teke neuroze. U samoi Manreze mue ga samoubojstvene misli te pa t i od halucinacija: oboje sigurni simptomi akutne krize. Probio se kroz te muke uz pomo ispovjednika, a Bog je tom iznimnom duevnom iskustvu dodao iskustvo mistinog ivota. Duhovne vjebe i pisma sv. Ignacija dragocjen su dokument toga iskustva.

    Tko nije napas tovan, to on uope zna? (Sir 34, 9) Koje stvari zna onaj tko nije napastovan? (Sir 34, 11)

    Danas i neki is taknuti knjievnici, kao Thomas Mann, misle da samo duevni bolesnici daju vrijednu l i teraturu. Miljenje je pretjerano, no vrijedilo bi moda kad bismo mjesto 'duevni bolesnici' stavili 'duevni patnici ' .

    2. Kongres u Stuttgartu 1957.

    Psihijatri, psihoterapeuti i psiholozi sastali su se na kongres s temom Meditacija u religiji i u psihoterapiji. Pozval i su i nekoliko sveenika: oca Hugu Rahnera S. I., Johanna B. Lotza S. I., Emmanuela von Severus OSB i protestantskog pas tora Hansa Schra. (Dr Wilhelm Bitter, Meditat ion in Religion und Psychotherapie, Ernst Klett , Stut tgar t 1958)

    Proitavi predavanja i diskusije s kongresa o psihoterapeutskoj meditaciji, doli smo do zakljuka da psihijatrija nema nita novo dodati uputama sv. Ignacija u Annotationes (Primjedbe") i pravi l ima za razl ikovanje duhova i za skrupule. Duhovne vjebe uistinu su psihoterapija u najboljem smislu te rijei.

    N a kongresu je bilo govora o svim moguim povijesnim pokuajima u tom smjeru, a najvie su se zadral i na duhovnim vjebama sv. Ignacija kao najvanijem od svih psihoterapeutskih metoda razmatranja . Moderna psihoterapija dodaje duhovnim vjebama novu, mnogo razraeniju kazuistiku sluajeva, nove uvide i teorije, no u samoj metodici razmatranja, ini se da bi psihoterapija mogla tota nauiti od duhovnih vjebi.

    Tehniz i rana kul tura dovela nas je dotle da se pomalo pre tvaramo u alijenistiki zavod. Jedini lijek je meditacija. Psihijatri upozoravaju da je meditacija veoma del ikatan posao. Njome onaj koji razmat ra postaje

    229

  • svoj vlastit i psihoterapeut, medicus internus. (Str. 9) Duevno labilni i bolesni na srcu treba da budu prije pregledani. Prije nego se dadnu na veliku meditaciju, trebali bi ljudi da kroz neko vrijeme 10 do 15 minuta dnevno razmatraju . (Str. 8) Poetak meditacije ne smije biti bez voe. (Str. 10) Veina neuroza i duevnih poremeaja povezana je s rjeenjem religioznih problema.

    Istok mnogo medit ira, no ta je meditacija koji pu t sterilna i opasna. Remeti se ravnovjesje izmeu introspekcije i ekstravertiranosti . Duevne energije trgaju se od stvarnosti i usmjeruju u aut izam. Razmatrajui , u ta paju se u sebe. Nastoje usredotoiti sve nastojanje u nekakvo sredinje dno u sebi, da se o tmu lanoj vanjskoj stvarnosti . Predstavljaju sebi simbol slian kr iu. Taj je kri bez lika okomito ili koso postavljen. Istoj svrsi slue komplicirani centrirani crtei, tzv. mandale, konano lotosov cvijet. Medi tan t opetuje: O m mane, padne hum! Om, biseru usred lotosa! Opetuju tu izreku u beskraj. Indija ima krunicu 1000 godina prije Evrope. Sanskrit ima rije za nju japa, koja znai rua, moli tvena vrpca, molitveni vijenac. (Str. 25) Time ele nestati u sebi, jer dno je naega lanog bi tka Brahma, Tao, Apsolutno. Cilj je ni rdvandra, oslobo-enost od dvojnosti , od prot ivnost i u kojima se naa lana egzistencija uzbibala. Sasvim je razumljivo da t akva meditacija vodi u kul turnu sterilnost, no moe biti korisna u ekstravert i ranim konverzionim neurozama (histerijama).

    Meditiraju i ue medit i rat i po psihijatarskim institutima. Zapadni ovjek hoe da spasi svijest od magije nutr ine da bude sposoban za ivot u drutvu i za djelo, da stvori raj na zemlji. Kod indijskih medi tanata pot reban je guru, duhovni voa, ovdje je potreban psihoterapeut, koji postaje sve sporedniji u nedirekt ivnim metodama. O n po Rogersovoj koncepciji samo pun mira i sa suzdranom simpatijom pra t i to se zbiva u pacijentu. Rogers ne voli rije pacijent, pa govori o klijentu. Ovaj samim time to svoje misli, sne i crtarije donosi terapeutu biva sebi dvostruko jasniji nego to bi bio da nema psihoterapeuta kome se povjerava. Psihoterapeut postaje tek pomaga, primalja, ecran, katal izator .

    U 2, 7, 8, 14, 15. i 17. primjedbi sv. Ignacije daje svoja naela pametne nedirekt ivne metode koja nije t ako ekstremna kao Rogersova, ali istie da duhovni voa ne smije nita pozi t ivno sugerirati egzercitantu, njegova je zadaa da samo potie subjektivnu aktivnost .

    Ako, naime, onaj tko razmat ra , drei se vrstog temelja povijesnog dogaaja, sam objanjava i umuje, pa nae togod to daje da se malo bolje shvati i osjeti predmet , bilo to uslijed vlastita umovanja, bilo da mu razum prosvijetli Boje djelovanje, imat e vie ui tka i duhovnog ploda nego kad bi onaj tko vodi vjebe nadugo i nairoko tumaio i raspredao misao povijesnog dogaaja. (Primjedba 2)

    Primijeti li voa duhovnih vjebi da je egzercitant u suhoi i u napast ima, neka ne bude prema njemu tv rd i bezobziran, ve blag i pri jazan, sokolei ga i hrabrei da ne klone, otkrivajui mu varke

    230

  • neprijatelja ovjeje naravi i potiui ga da se pr ipravi i raspoloi za buduu utjehu. (Primjedba 7)

    Prema potrebi koju voda duhovnih vjebi opazi kod egzerci-tan ta s obzirom na suhou i varke neprijateljeve, kao i s obzirom na utjehu, moe mu izloiti pravi la p rvog i drugog tjedna koja govore o tome kako se raspoznaju razni duhovi. (Primjedba 8)

    Vidi li voa duhovnih vjebi da je egzercitant pun utjehe i gorljivosti, neka ga upozori da nita ne obeaje i da ne prav i n ikakvih zavjeta nepromiljeno i na brzu r u k u . . . Premda, naime, netko moe sasvim ispravno poticat i drugoga na redovniki stale, u kojem se polau zavjeti poslunosti, siromatva i istoe, i p remda je svako dobro djelo uinjeno pod zavjetom zasluuje od onoga koje se ini bez njega, ipak valja i tu mnogo gledati i na posebne okolnosti i na osobu egzercitanta te koliko e kasnije nai pomoi ili zapreke pr i ispunjenju onoga to bi ht io obeati. (Primjedba 14)

    Egzercitator ak zaustavlja prebrze odluke. Stoga neka voa duhovnih vjebi ne navre niti se priklanja ni

    na koju stranu, nego stojei popu t tezulje, neka pusti da Stvoritelj neposredno saobraa sa svojim stvorenjem, a stvorenje sa svojim Stvoriteljem i Gospodinom. (Primjedba 15)

    Vrlo je korisno da voa duhovnih vjebi ne traei da ispituje i da zna misli i grijehe svoga egzercitanta ipak bude vjerno obavijeten o raznim pokre t ima i mislima to ih razliiti duhovi probuuju u njemu, kako bi mu, p rema veem ili manjem napretku, mogao prui t i neke posebne vjebe koje su pr ik ladne i odgovaraju po t rebama due u t akvu stanju. (Primjedba 17)

    Druge terapeutske kole upotrebljavaju aktivnije metode, svaka prema teoretskoj zamisli koja joj je vlast i ta. Rogers im s p ravom predbacuje da previe sugeriraju pacijentima i, zaudo, freudovci uvijek imaju freu-dovske sluajeve, adlerovci adlerovske, jungovci jungovske. Vidjeli smo da sv. Ignacije ne eli nita pozi t ivno sugerirati, ak ni dobro, ali se ne dri aseptiki kao Rogersov psihoterapeut, nego potie na aktivnost i predlae razne oblike traenja.

    Kod aktivnijih metoda terapeut daje pacijentu podraajne rijei, mjeri vrijeme asocijacija i reakcija, daje simbolike crtee na razmatranje, potie na crtanje, ispituje sne. Bolesnik bjei pred stravinom realnou svoga nutarnjeg nereda, a psihoterapeut ga goni u tu tamu. Ako se pojave opasni signali: agresivne misli, seksualne prisilne ideje ili opsesije samoubojstva, terapeut prekida razmatranje da se svijest ne utopi u podsvijesti.

    Jungova kola je najsmionija: ona ba nastoji dovesti bolesnika do tzv. anticipirane psihoze, da proivi svoj nered u skraenom obliku putem akt ivne imaginacije. (Str. 17) Baca na neki nain pacijenta u more uspomena da se naui p l ivat i . Ako se daju meditacije, one su neodreene: neka bulji u zapaljenu svijeu, neka zamisli kako ga zemlja nosi kroz svemir, neka zamisli da je sam samcat na vrhu planine ili u dubini oceana ili na zelenoj l ivadi .

    231

  • D r Ri t ter (str. 54.) pr iao je na kongresu sluaj jednog pacijenta (protestantskog duhovnika) koji je bio velik egoista i zavodnik ena. Poeo je terapiju kod njega i nije mogao izdrat i dijalog sa svojom podsvijeu. Po noi je dotrao k njemu: Ugledao je sebe u demonskom liku. Podsvijest, naime, govori u simbolikim predodbama.

    Wilhelm Laibli (str. 255) rekao je na kongresu da kad netko pone dijalog sa svojom podsvijeu, t j . sa svojom neureenom prolou, nee je se lako osloboditi, prisilit e ga na obraun.

    Lijeenje nee uspjeti ako pacijent ne medit ira itav, ako utekne u teoretiziranje, ako se srce i um odijele. O n mora ui kako god tjeskobno bilo u svoje srce, u inkarnacije i uvstva. Opasnost je vea kod mukaraca nego kod ena, kod intelektualaca nego kod priprostih. O n d a ne dolazi do izljeenja, nego i dalje vodi svoj neiskreni razdijeljeni ivot.

    Opetovano treba upozori t i neupuene veli dr Ri t ter (str. 24) da ne poduzimaju duboku meditaciju bez vodstva ili na temelju teoretskog znanja poduzimaju t akav posao kod drugih. (Str. 24) D r Kockel dodaje: Shizofreni su duevno labilni, p a treba oprezno s njima postupati , jer nemaju osiguranja svoga ja (Ich Sicherung) pred podsvijeu. (Str. 55)

    Sve navedene elemente posjeduju i duhovne vjebe. Sv. Ignacije je zamislio duhovne vjebe kao rad egzercitatora s jednim egzercitantom. Svi kasniji oblici grupnih duhovnih vjebi, kako god bili korisni, odstupaju od dubine i ozbiljnosti originalnih Ignacijevih duhovnih vjebi. Nije dosta da um razglaba, srce mora da sudjeluje:

    Ne zasiuje, naime, i ne zadovoljava duu obilje znanja, ve unutarnje kuanje i proivljavanje stvari. (2. primjedba)

    Razgovor s podsvijeu sv. Ignacije naziva izmjenom utjehe i suhoe. A k o ih nema, sv. Ignacije je zabrinut , duhovne vjebe ne uspijevaju:

    Opazi li voa duhovnih vjebi da se u dui egzercitanta ne javljaju n ikakvi pokret i , bilo utjehe, bilo suhoe, a niti da ne osjea djelovanje ikojega duha, treba da ga pomno ispita u pogledu vjebi, da li ih obavlja u odreeno vrijeme i na koji nain. Isto e se tako uvjeriti i u pogledu doda taka da li ih tono obdrava i o svemu tome neka ispita pojedinano. (5. primjedba)

    Osiguranje inicijativne svijesti (Ich-Sicherung) predvieno je neprestanim poticanjem na akt ivnost i na razumnu analizu. Pravi lo o razlikovanju duhova i o skrupul ima govore pojedinano o tome. (Kasnije emo ih obraditi.) Moderna terapija osigurava inicijativu svijesti (Ich-Sicherung) prek idom meditacije, a sv. Ignacije ojaanjem inicijative.

    Kar l Gustav Jung prepoznaje u kranskim simbolima i realnostima jednu neusporedivu terapiju za ovjeanstvo. Bog je ne samo nedostiiv matemat iar u a tomima, neusporediv inenjer u ivim biima, nego i d ivan psihijatar u Starom i u N o v o m zavjetu. (Str. 88) K a d je dr Rit ter upozor io (str. 254) da se mi razbacujemo predmet ima meditacije i sa samim Kristom, ne doivljavajui ih dovoljno, ulazei u njih bez psiholoke pr i prave , o. Lotz mu odmah moe rei da je to isto i stanovite sv. Ignacija:

    232

  • istom u drugom tjednu predvia se susret s Kristom. Duhovne vjebe nisu za svakoga, ne smiju se davat i nepripravl jenim duama.

    Najproblematini ja toka moderne terapije due jest beznaajnost i neperspektivnost sadraja koji se pacijentima daje na razmatranje. U tom pogledu duhovne su vjebe iznad psihoterapije. Mjesto prazne mandale, p rua se Krist na kriu, doivljava se najbogatija linost povijesti koja propovijeda i dosljedno u djelo provodi uzvieni moral , dajui smisao i najmanjem ljudskom djelu.

    Sv. Ignacije ima razraenu metodiku meditiranja u dva smisla: kao postepeno smirivanje misli i kao proces inkarnacije u predodbe i osjeaje. Psihoterapeuti svjetuju da mdi tant smiri dah poevi od izdaha, a ne od udaha. G lavna opasnost meditacije jest angina temporis, kako se duhovito izrazio asketski pisac Angioni, uurbanost . Sv. Ignacije predlae tri naina moli tve (broj 238260) , koji su tri stupnja smirivanja. Otac Ltz naz iva te stupnjeve r i tmikom moli tvom, izgovaraju se rijei molitve u mirnom r i tmu disanja; moli tva zaustavljanja (verweilende Meditat ion) , da pr i svakoj misli ostanemo koliko bismo vremena trebali za jedan Oe na; te konano opetovna meditacija (wiederholende Meditation), da opetujemo jednu misao dokle god osjeamo da nam neto kazuje te neto doivl javamo.

    Druga je metodika inkarniranja meditacije (die schauenden Meditat ionen): sv. Ignacije eli da se svaki sadraj pet pu ta medi t i ra : najprije kao primjena triju moi due, pa kao primjena sjetila, te kao kontemplacija, da mdi tan t ivi u dogaaju kao u drami. N a k o n toga slijede dvije repeticije onih dijelova sadraja koji nisu jo dovoljno doivljeni. (Str. 263)

    Psihoterapeuti t rae tjelesnu p r ip ravu za meditaciju: da zauzmemo tjelesni poloaj koji nam odgovara i da ga bez razloga ne mijenjamo. Prof. dr Elssser (str. 341) savjetuje da se opuste sve miine napetosti . Zaista, mi moderni ljudi ivimo u neprestanoj napetosti . Ramena su nam uzdignuta, dah kra tak , noge nam dru, miii vakanja i corrugator, koji regulira izraz oka i obrva, daju naem licu izraz napetosti . Korisna je u tom smislu tehnika joge, da sve te miie postepeno napnerno i opustimo sugerirajui samima sebi: ja sam posve miran. N o jo je korisniji examen part iculare, da u svim poslovima izbjegavamo napetosti , uzrujanja, strahove i urbe. Sv. Ignacije daje upute o posebnom ispitu savjesti u 24. do 32. broja. I on savjetuje da ne mijenjamo poloaj tijela koji nam najbolje odgovara :

    Moram zapoeti svoje promatranje sad kleei na koljenima, sad leei prostr t , sad nauznak, sad sjedeke, sad stojeke, idui uvijek za t im da naem to elim. Ali paz imo na dvoje: p rvo , naem li ono to t ra im kleei, neu zauzimati drugi poloaj da bih to ispitao; naem li leei, isto tako itd.; drugo, naem li u jednoj toki ono to elim, mirno u se tu zaustavit i ne hitei tjeskobno dalje, sve dok ne udovolj im srcu. (Broj 76)

    Johannes B. Ltz pokuao je dat i sintezu (str. 199225), govorei o pet opasnosti meditacije:

    233

  • 1. Onaj koji r azmat ra moe se izgubiti u sebi, u beskrajnom monologu sa samim sobom. Psihoterapija i posebno indijska meditacija ne izbjegavaju uvijek tu opasnost. Nije pot rebno sve iz podsvijesti vadit i van, ve samo ono to smeta.

    2. Medi tant se oslobodi svojih dubina, ali pred njim ne zasja n ikakav ivotni smisao da mu duu ispuni, nego prazan prostor. Tako svrava meditacija egzistencijalistikih filozofa u besmislu.

    3. Obzor medi tan tov ispuni se, istina, neim, ali to je panteistiki kozmos, neto to je neosobno i ne nadilazi ovjeka. P rava meditacija treba da vodi ispunjenju ivotnog smisla.

    4. P la tonizam, kao da je tijelo zapreka, a inkarnacija oskvrnjenje. Duhovne vjebe vode k inkarnaciji . Bog je inkarni ran u Isusu Kristu, ovjek je u meditaciji sav angairan, svim svojim biem. Charles Baudouin kae da je uzrok neuroza angelizam, zaputena afektivnost, bijeg u nerealni aps t raktn i svijet u kojem s tvaramo idealiziranu neautentinu sliku o sebi. Sv. Ignacije ne da cijepati glavu i srce. N e gubi se u glavi kao racionalisti , ali se ne gubi ni u srcu kao esto psihoterapeuti .

    5. Psihoterapija ne rauna na metahistorijske sile s obje strane dobre i zle, o kojima govori objava. Sv. Ignacije o njima neprestano govori, no pos tupak ostaje s nae strane isti: mora da slijedimo svjetlo svoga razuma i da pomno razlikujemo to je eventualno sigurno Boje djelovanje u nama, a to je samo naa vlastita psihika tvorevina, inae moemo postati r tve iluzije.

    Cilj je duhovnih vjebi ne tek psihiko ozdravljenje, nego reforma ivota po Kris tovim naelima. elimo postati pokristovljeni (verchristli-licht), Chris tophoroi , Chris tomorphoi . A taj Krist je sveobuhvatni princip preobraenog svemira, preobraenog ljudskog drutva i preobraene nae linosti. O . Ltz citira sv. Pav la : Dok ne stignemo svi u jedinstvo vjere i spoznaju Sina Bojega, do savrena ovjeka, do mjere dobi punine Kristove da ne budemo vie mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke u bludnju, nego drei se istine, da u svakom pogledu uzrastemo u ljubavi u jedinstvu s njime koji je glava, Krist. (Ef 4, 13)

    H a n s Schr, protestantski pastor, nazvao je na kongresu pokret duhovnih vjebi najmarkantni j im medi ta t ivnim pokre tom kranskog Zapada . (Str. 336) Psihijatrima dolaze, rekao je on, protestanti i Zidovi, mnogo rjee katolici. Moda zato, dodajemo mi, to je sav pastoralni rad Ka to like Crkve iza Tridentinskog sabora proet vie ili manje duhovnim vjebama.

    O t t o H n d l e r d rao je predavanje o meditaciji sviju ljudi od jutra do mraka kojoj n i tko izbjei ne moe. (Str. 303326) Svi mi neprestano razmil jamo i ne moemo zaustaviti tok naih nutarnjih zbivanja. Pa i kod onih koji svoju neprestanu ivotnu meditaciju odgajaju sistematskom, ostaje vanija i sudbonosnija ona neprestana meditacija, koja nas moe i kvar i t i i odgajati . P r i roda je ureena kao bogomolja, istom civilizacija unosi u nju ljudski nemir i d inamiku neodgojene meditacije. Sva velika umjetnost izrasla je iz meditacije. O kvali tet i nae meditacije ovisi kval i -

    234

  • teta naeg s tvaralatva. O t t o H n d l e r dri da treba poi od te spontane neodoljive meditacije. Sistematsko razmatranje samo odgaja i usmjeruje neprestano nutarnje tkanje ivotnoga tk iva . Upozoruje da je duevno najugroeniji i da je najdalje od zdrave meditacije uurbani manager, koji je sebi i glazbu ad hoc stvorio, dez. O n ima najmanje nutarnje pozornosti . Manager jedini ne medit ira, on samo rauna. Ipak dez ne moe neprestano svirati, bar naveer prije poinka dostigne ga meditacija. O n sutradan juri psihijatru da ga od nje oslobodi. Upozoruje na citat proroka Zaharije, da e doi doba kad e i na konjskim uzdama biti ispisano Boje ime. Razl ika izmeu svetog i profanog nema smisla. Sve je Boje, sve mora da obavije ne samo psihoterapeutska nego i religiozna meditacija.

    Sv. Ignacije je up ravo to htio postii velikim duhovnim vjebama, da egzercitant postane neprestani molitelj, te da Boga nae u svemu. To je svrha posebno zavrne meditacije duhovnih vjebi o Bojoj ljubavi koja se oituje u svemu to se u svijetu zbiva.

    Alfons Rosenberg citirao je na kongresu stihove Wernera Bergengruena (str. 38):

    O ovjee, to sazdan si po tijelu kao kri i Kris t : zabijen u t lo stri stup, osovina iz ramena. Upozna j kr i na kome si, o dijete bola, ti visi ve.

    3. Duhovne vjebe

    Duhovne vjebe su kao cjelina remek-djelo dinamike psihologije. N i ta u njima nije sluajno, sve je zamiljeno da se temeljito promijeni ovjekova motivaciona shema. N a a je svijest jedinstveno motivaciono polje, po njemu gradimo ljestvicu vrednota za kojima teimo, po njemu stvaramo onu za svakog ovjeka osebujnu razinu oekivanja (level of aspi-rat ion) . T k o ne promijeni organizaciju svoga motivacionog polja, ostaje isti k a k a v je i prije bio. Sv. Ignacije hoe da reformira ovjeka.

    Duhovne vjebe su sistem sagraen od dvostrukog niza razmatranja : jedan subjektivni, a drugi objektivni, historijski: ja i Krist Gospodin. Ta dva parale lna niza spajaju se i zgunjavaju i fundamentalnim meditacijama, koje ine sredinji niz meditacija. Te vorne meditacije jesu: Fundamenat , Krist Kral j , Dvije zastave, Izbor i Razmatranje da se postigne l jubav.

    Nedvojbeni vrhunac ine razmatranja o izboru i reformi, u kojima su zgusnute sve prijanje meditacije. A najdetaljniji i najvredniji dio duhovnih vjebi jesu p rav i la o razl ikovanju duhova, o skrupulima i o izboru zvanja, odnosno o reformi ve izabranog zvanja.

    235

  • Nalaz imo se u podruju najfinijih nutarnjih zbivanja. Sv. Ignacije je svjestan toga da se mnoge stvari mogu kr ivo shvatiti , osobito pravi la za razlikovanje duhova drugog tjedna. On je imao iznimno psiholoko i mistino iskustvo. N a razmeu izmeu obinog i kar izmatikog (mistinog) duhovnog ivota, on daje upute za oba: consolatio (utjeha) i desolatio (potitenost) mogu bi t i :

    a) iz ravno Boje djelovanje. On ga je iskusio pa kae da Bog djeluje iz dubina nae svijesti, nekako iza nas i bez uzroka, t j . bez objektivnog predmeta koji nas pokree. Desolatio (potitenost) jest stanje kad utrne to izvanredno Boje djelovanje;

    b) s uzrokom, t j . p redmetno doivljavanje moe biti pod utjecajem anela ili demona;

    c) ili je naa vlastita psihika tvorevina bez osobitih utjecaja duhovnog svijta. Nae vlastito doivljavanje moe biti vie ili manje jasno. Ima, naime, problema koji su t ako opseni i bogati da ih ne moemo do konca analizirat i u razloge za i prot iv , nego se moramo vie prepusti t i intuiciji.

    Najmanje je vana razl ika izmeu stanja kad na nas djeluju duhovne sile ili kad smo preputeni vlasti t im psihikim silama. T k o ne pr ihvaa tvrdnju Objave da duhovni svijet na nas djeluje, moe demone i anele shvati t i kao psihike ovjekove sile, mora t e ipak pr iznat i mudrost sv. Ignacija u onome to savjetuje. Nae la su uvijek ista, ona jednostavna, objektivna iz Fundamenta : izaberi ono to uvia kao dobro i bolje, i to slobodno, nezaslijepljen neurednim nagnuima. Boja milost hoe trijezne i slobodne due, samo s njima moe po tpuno izvesti svoje namjere. A ljudi su pijani ne samo od alkohola nego i od knjiga, od drutva, od ljudske ljubavi, od seksualnosti, od mrnje i uvrijeenosti, od slavohleplja, od nezdrave, odve uvstvene molitve, od romant ike i bolesnog lirizma, od potitenosti i ludog oduevljenja, od straha i l i j e n o s t i . . .

    Svrha je, naime, duhovnih vjebi da ovjek samoga sebe pobijedi i svoj ivot uredi, ne dajui se vodit i ni od k a k v a nagnua koje bi bilo neuredno. (Broj 21)

    to je neuredno nagnue? Sv. Ignacije nije smatrao potrebnim da taj pojam tumai . Donosimo komentar oca Roothana , koji odlino odgovara dvos t rukom subjektivno-objektivnom nizu ignacijanskih razmatranja . Objekt ivno, neuredno je nagnue sve to ne tei prema zadnjoj svrsi, to nije na slavu Boju ili nije p r ik ladno sredstvo za taj cilj. Subjektivno, nered je sve to je nejasno i nepromiljeno (praecipitanter) , u ludom aru (nimio ardore) , u prevelikoj tjeskobi (nimia anxietate). S tim bismo komenta rom gotovo mogli zavriti pravi la o razlikovanju duhova.

    K a k o Bog djeluje u nama? Redovi to afirmirajui i uzdiui nae ine u v rhuna ravn i red. Izvanredno mijenjajui s t rukturu naih ina djelujui iz dubina odakle struji intencionalnost htijenja i spoznaje, bez uzroka , t j . bez predmeta , bez kojega inae nije nijedna svjesna spoznaja ili htijenje. P rema tome, kako drugi mistici kau, bez sudjelovanja mate, posve intelektualno. Samo Bog moe tako u dui djelovati.

    236

  • Bog svakako i njegovi aneli n ikad ne unose zabunu, n ikad ne uznemiruju. Pa i kod okorjelih grenika, ako ih grize i uznemiruje savjest, ne uznemiruje ih u stvari milost i djelovanje dobrih duhova, nego se komea neureeni svijet grijeha pred sve jaim mirnim svjetlom milosti i spoznaje. Samo u tom smislu moe se govoriti da aneo uznemiruje grenika. Za to u pravi l ima drugog tjedna sv. Ignacije govori o miru apsolutno kao o kriteriju dobrih duhova, a u pravi l ima za prv i tjedan prije oienja due 0 uznemirivanju grenikove due od strane dobrog anela. Bog i njegovi aneli n ikad ne rue hijerarhiju naih moi, ne diu osjeaje pro t iv razuma. Ako se i dobro djelovanje prilagouje emotivno nastrojenim ljudima, jer siromasi drugaije ne bi razumjeli, dakle kad Bog i aneli upotrijebe fantaziju i osjeaje, razmiljanje i umirivanje samo e pomagat i milosti. Jasnoa i krit inost kode samo anelima tame. I to god oduzima jasnou, mir, odvanost , jednom rijeju pozi t ivno raspoloenje, nije od Boga. Ako nam je Bog dao slobodu, onda je nikad nee okrnjiti . to se namee i zarobljuje ovjeka, nije od Boga, nego je patoloko.

    Sv. Ignacije razlikuje tr i vremena za izbor:

    1. kad Bog izravno djeluje kao kod sv. Pavla ili u netematiziranom isto duhovnom doivljaju;

    2. kad se u dui mijenjaju utjeha i potitenost. Ili su to nae pribline 1 aproksimativne misli ili, osim njih, sudjeluju aneli ili demoni. Ima, naime, stvari koje su tako opsene i nepredvidive da ih jasnim razlozima ne moemo dokuit i . O n d a se prepust imo unutarnjem instinktu koji intuit ivno bolje razlikuje od refleksne misli. Mir i utjeha bit e nam znak da idemo boljim putem. (Hugo Rahner naziva to doba psiholokim.)

    3. kad nas ne pokreu utjeha i potitenost, nego smo smireni, a problem je t akav da ga moemo prouit i . To je najredovitiji nain. Tako uvijek moramo djelovati kad moemo. Tko toga ne shvati , opasnost je da postane iluzionista, pa da mjesto pameti slijedi iracionalne porive, biva Boje i aneoske poticaje. Bog apelira na pamet , a ne na mutno dno naih osjeaja.

    Za to tree vrijeme daje sv. Ignacije krasne upute. Zgusnuo je u njih itave duhovne vjebe (broj 175189): 1. dobro upoznat i s tvar o kojoj se vri izbor; 2. neka se sjeti zato je stvoren i oslobodi se prianjanja na bilo koju stranu, neka bude kao vaga u ravnotei ; 3. neka zamoli Boga za pomo; 4. neka popie razloge za i p ro t iv ; 5. poto je sve pomno razmislio, neka izabere onu stranu koja je pametnija, na koju stranu razum vie naginje; p rema tome veem poticaju razuma, a ne p rema kojem osjetnom poticaju.

    Sad se iskusni sv. Ignacije poziva na v rhunaravnu intuiciju te postavlja nekoliko p i tanja : 1. D a li me vodila pr i izboru ljubav prema Bogu? 2. Kad bi me p i tao sasvim nepoznat ovjek u takvoj stvari , to bih mu savjetovao? 3 . Zamisli da umire, to bi ti bilo najdrae da si izabrao? 4. N a sudnji dan ta bi mi bilo najdrae da sam izabrao?

    237

  • Pravi la 2a raspoznavanje duhova prvog i drugog tjedna, te pravi la o skrupulima sadre najvrednije Ignacijevo iskustvo (br. 313351):

    I

    1. Kod grenika zao duh zavodi na uitke i na lani mir. Dobar duh, t j . savjest ili aneo uznemiruju; zapravo mirnim svjetlom spoznaje pokazuju la senzualnih u i taka i bude odvratnost prema njima.

    2. Kod revnih dua savjest i dobar duh potiu, krijepe, rasvjetljuju, a senzualnost i zao duh mute, zavode, plae, aloste, uvode maloduje.

    3 . Podrobnije opisuje stanje utjehe i potitenosti. Sv. Ignacije misli i na redovito smireno stanje i na mistine darove. Kriterij je isti: objektivna istina i utjeha vode k Bojim stvarima, potitenost vodi zemaljskim uicima.

    4. pravi lo je o potitenosti . 5. Zla tno pravi lo! U potitenosti n ikad ne valja mijenjati odluke

    jer nismo sposobni to pametno iznai. U potitenosti vodi nas zao duh.

    6. Zla tno pravi lo! P remda u potitenosti ne valja mijenjati p r i janje odluke, vr lo mnogo pomae sebe promijeniti nastojei vie oko molitve, razmatranja , ispitujui se, inei djela pokore. Egzer-citant se mora boriti za unutarnju slobodu.

    7. Iz tog prav i la vidi se jasno da se pod 'utjehom' misli i na mistine darove : Ako Bog i oduzme jaki svoj ar i osjetnu jaku ljubav, ostaje ipak dosta tno milosti da se spasimo. Bilo mistino stanje ili redovit i osjeaj pobonosti , odnosno klonulost i suhoa, pos tupak je isti.

    8. Potiteni mora da je strpljiv i pun pouzdanja da e se stanje promijeniti .

    9. T o pravi lo tumai, odakle dolazi stanje suhoe, bilo pr i rodne, bilo mistine. Veliku pobonost ne moemo samima sebi dati . Bog ostavlja due bez njih da se ogledaju u slubi njegovoj bez tolike plae utjehe i velikih milosti i da budemo zahvalniji i da sebi ne pripisujemo te darove. To pravi lo mogao bi koji lijenina kr ivo shvati t i pa se ispriavati da mu ne ide razmatranje jer mu Bog ne daje milosti. Ako pravi lno sa sobom postupamo, ako se svojski saberemo, razmatranje e uspjeti. Glavni uzrok zato ne ide moli tva, a to moe biti i razlog zato Bog oduzima darove mistinoj dui, jest lijenost, jer smo mlaki i lijeni ili nemarni u duhovnim vjebama.

    10. Potiteni neka se sjea svojih prolih lijepih asova i pouzdano nada da e ti asovi opet doi.

    11. T k o je u utjehi i u oduevljenju, neka se ponizi i neka misli na asove slabosti i klonua u prolosti. Svuda osjeamo rezervu

    238

  • i oprez. Mlad im redovnicima u Koimbru pisat e kasnije: Opor te t semper refraenatione ut i! Uvijek se moramo obuzdavat i ! N e valja se ni oduevljenju sladokusno i nekontrol i rano predavat i . Bolesti duevne dolaze ne samo od lijenosti nego i od nerazborite revnosti.

    12, 13. i 14. pravi lo pokazuje Ignacija kao starog vojnika i viteza koji poznaje dvorski ivot i ensko srce.

    Sotona je kao ena slab, ali nasrtljiv. Djeluje na srce. Kad se ena svaa s muem, ako vidi , da se mu koleba, onda upravo pobjesni; ako joj pokae odvano lice, odmah se povlai. Tako treba i sotoni, odnosno naem neraspoloenju pokazati odvano lice i radi t i ba obra tno.

    Vrag je, odnosno strast je kao zao ljubavnik koji zna da je sve propa lo ako kerka rekne ocu ili zarunica svome vjereniku to se zbiva. Za to zao ljubavnik potie na tajnost i na nepovjerenje. Iskrenost spaava ugroene.

    Vrag je, odnosno zla strast kao vojskovoa: gleda gdje je na tv rav i najslabije mjesto. Ondje gdje su napasti najjae, treba u tvr ivati , tu je opasnost.

    I I

    Za drugi tjedan duhovnih vjebi daje sv. Ignacije novi niz pravi la , koja vode jo vie brige o mistinim zbivanjima te i sam upozoruje da se mogu kr ivo shvati t i . Opetujemo, postupak je uvijek isti: mir i pamet u glavu!

    Opasnost je da egzercitant koji se jo bori sa senzualnim napastima i podlijee im smatra svoj lani mir okorjelosti p rav im mirom.

    1. Bog i aneli daju radost, mir, a zao duh alost i nemir. 2. Samo Bog moe direktno djelovati u dui bez prethodnog

    objekta. To je opasno pravi lo , ako se kr ivo shvati . Bez objekta i povoda . Da , t ako Bog djeluje, ak i bez sudjelovanja fantazije i osjeaja i onda je jedino po tpuna sigurnost od iluzija. Kod abnormalnih ljudi redovito, a kod normalnih desi se isto da iz podsvijesti izroni neoekivano bez ikakva uzroka, bez refleksije i nerastumaivo kakva misao i elja. Tako bi mogao netko esto misliti: Evo, Bog mi to govori! Iluzionist! Sv. Ignacije, sv. Ivan od Kr ia i sv. Terezija preporuuju isto kao i prije: mir i pamet u glavu! Imamo p ravo opirat i se dok nismo po tpuno sigurni. Bog nee zamjeriti ako do potpune sigurnosti odbijamo i njegovo djelovanje, samo neka to ne bude iz lijenosti.

    3. S uzrokom zbivaju se nai obini doivljaji, t ako djeluju i aneli i demoni.

    Slijedea pravi la svode se na dvoje: Treba ispitati kamo vodi poticaj k dobru ili k zlu. I zao duh pone lukavo s dobrim, a vodi k rastresenju i u zabunu. Treba tono promat ra t i misli od poetka, pa redom do konca i, ako je sve dobro, onda istom prihvati t i .

    239

  • Ako prepoznamo zmijski rep, kako nas misli, odnosno misli i demon zavode na zlo, dobro je pribiljeiti varke da steknemo iskustvo. Drugi kriterij jest: mir je oznaka anela i dobra djela, nemir je znak opasnosti. (4, 5, 6, 7)

    7. U dobru duu zla misao i demon ulaze kao u nesrodni ambijent, kao kap vode na kamen, a dobra misao i dobri aneo ulazi kao u svoj dom, kao kap vode u spuvu.

    8. O v o pravi lo tie se iskljuivo mistinog ivota, no i ovdje se savjetuje isti pos tupak: mir i razboritost . Ako je utjeha bez uzroka (predmeta) , p remda u njoj nema varke, ipak duhovna osoba, kojoj Bog daje t akvu utjehu, mora vrlo budno i paljivo promat ra t i i razl ikovat i p ravo vrijeme aktualne utjehe od vremena iza toga u kojem dua jo ostaje a rka te osjea dragost prole utjehe, jer se u tom drugom vremenu vlasti t im razmiljanjem iz navike i iz zakljuaka esto stvaraju sudovi pod utjecajem dobra ili zla duha koji ne potjeu izravno od Gospodina Boga i zato ih valja dobrano pretresti prije nego emo na njih pristat i i u djelo ih privesti.

    Grizoduje (skrupuli) koje nastaje iz neznanja treba poukom odmah odstranit i . Ako sumnjamo da li smo pristali ili ne na zlo, grizoduje moe biti korisno ako predugo ne potraje. Sotona nastoji osjetljivu savjest uiniti preosjetljivom, a grubu jo grubljom, samo da uniti mir due i ovu baci u zabunu i u potitenost. Mi moramo postupat i obra tno od zloduha, da se vrsto ustalimo u miru i steknemo trajan mir due.

    ovjek se ne smije dati zbuniti u dobrim djelima iz straha pred pr iznanj ima i slavi meu ljudima koja prijete poniznosti . Sv. Ignacije savjetuje da zloduhu odgovorimo sa sv. Bernardom: Nisam radi tebe ni poeo, neu ni svriti!

    P a i kad se radi o sasma pr i rodnim psihikim doivljajima, personifikacija kao da je na djelu dobar ili zao duh psihiki nita ne kodi, nego prije sugestivno potencira borbenost. Za sam postupak ta razlika uope nije vana .

    N e m a sumnje da bi psihoterapija mogla u svim tim pravi l ima nai dragocjenih sugestija.

    Zakljuak

    Kao zavrnu misao ovoj studiji upozorili bismo na tendenciju u psihoterapiji p rema postupcima usmjerenim prema budunosti, a ne prema prolosti i tonoj dijagnozi uzroka ; zat im na tendenciju prema aktivnijim postupcima, ali bez sugeriranja s obzirom na sadraj aktivnosti . Upravo kao to je sv Ignacije zamislio postupak s egzercitantom. U tom pogledu

    240

  • ostaje kao trajan rezultat subjektivni dio Rogersove nedirektivne metode: treba izbjegavati svaku sugestiju, ali ipak poticati na aktivnost. Treba mijenjati sebe, a ne planove i odluke!

    D r H . J. Evsenck, psiholog i psihijatar, koji radi na londonskoj sveuilinoj klinici, nazvan 1' enfant terrible psihologije jer je faktorskom analizom dokazao neosnovanost veine onoga to je stvoreno u diferencijalnoj psihologiji ( t ipovi, temperamenti i td.) , primijenio je faktorsku analizu i na psihoterapeutske metode. Sve metode kau njegovi rezultati daju otpri l ike isti terapeutski uinak kao kad pacijenta pustimo sama, jedino radna terapija donosi znaajno bolje rezultate. Faktorsku analizu ne moemo napada t i , no smijemo postavit i pitanje da li je Evsenck zaista primijenio svuda najbolje pos tupke pomou kojih je dobio korelacije da na njih primijeni faktorsku analizu. Ve i kod Rogersove nedirektivne metode dolazi do izraaja stav da nije najvanije stvari tono ustanoviti psihoanalizom ili drugaije, to se to zbilo u djetinjstvu da je zapodjelo duevno poremeenje; vano je da pacijent sada u iskrenosti sebe ispravno prosudi i stvori nov realistian ivotni plan. U tom smjeru orijentirala se i austrijska terapeutska kola (Frankel , Caruso, Daim) . Najvani ja je logoterapija, t j . afektivno duboko proivljena promjena ivotnog nazora koji daje smisao i najmanjim poslovima svakidanjice.

    Psihoterapija budunosti mogla bi t ako doi konano do nekakvih laikih ili bar nekonfesionalnih duhovnih vjebi, koje bi bile najbolja psihoterapija. Duhovne vjebe sv. Ignacija ve su i danas interkonfesio-nalne, u tom smislu da su ih prihvat i l i krani drugih denominacija. Osobito je rairen pokre t duhovnih vjebi meu protestantima.

    U ovoj studiji nismo mogli sve rei. Pa i da smo sve rekli, teoretsko studiranje n ikad ne moe zamijeniti praksu, vjebe same, upravo kao i kod psihoterapije.

    16 2IV0T 3 241