1 ellen g. white djela apostolska - upoznajistinu.com apostolska.pdf · 3 ellen g. white djela...

1

Ellen G. WhiteDJELA APOSTOLSKA

2 Djela apostolska


Naslov izvornika:THE ACTS OF THE APOSTLES

IzdavaËi:ZNACI VREMENA, MaruπevecVARTEKS TISKARA, Varaædin

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pismeno dopuπtenje izdavaËa

Copyright by Ellen G. White Publications

Glavni i odgovorni urednik: mr. Drago ObradoviÊ

Prijevod: Hinko Pleπko

Lektura: Marijan MalaπiÊ, prof.

Korektura: Snjeæana GigiÊ MikulËiÊ i Ljiljana –idara

Kazala: Ivan –idara

Oblikovanje: GENESIS, Zagreb

Tisak: Varteks tiskara, Varaædin

3

Ellen G. White

DJELAAPOSTOLSKA

u objavljivanju Radosne vijestio Isusu Kristu

Drugo izdanje

Maruπevec • 2003.

4 Djela apostolska

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.


ISBN 953-183-108-4 (Znaci vremena)ISBN 953-6964-09-0 (Varteks tiskara)

5

Predgovor

Peta knjiga Novog zavjeta od starine je poznata kao Djelaapostolska, premda ovaj naslov ne nalazimo u samoj knjizi. Je-dan od najranijih rukopisa, Sinajski kodeks, knjigu jednostav-no naslovljuje Djela ne spominjuÊi apostole. Za to postoji ra-zlog. Djela su trebala biti viπe od kratke povijesti sluæbe dvanae-storice apostola, mnogo viπe od nabrajanja glavnih dogaaja uæivotnom djelu njezinih Ëetiriju vodeÊih liËnosti: Petra, Jakova,Ivana i Pavla.

Knjigu Djela napisao je “ljubljeni lijeËnik” Luka, obraÊenikiz poganstva, za cijelu Crkvu, Æidove i pogane podjednako. Prem-da obuhvaÊa razdoblje tek neπto duæe od tri desetljeÊa, ona jeispunjena vaænim poukama za Crkvu u svakom dobu. U Djeli-ma Bog jasno pokazuje da Êe krπÊanska Crkva danas doæivjetiistu prisutnost Duha kakvu je sa silom oËitovao na Pedesetni-cu i uËinio da se evaneoska vijest pretvori u oganj. Djela πtoih je Sveti Duh poËinio preko Petra i Pavla, Ivana i Jakova tedrugih, mogu se ponoviti kod suvremenog uËenika.

Nenadanost kojom zavrπava knjiga Djela nije sluËajna; onanamjerno nagovijeπta da je uzbudljiv izvjeπtaj nedovrπen i dase Boæja djela po Duhu trebaju nastaviti u krπÊanskoj eri — svakibi sljedeÊi naraπtaj trebao dodati poglavlje puno ljepote i snageonom prethodnom. Djela zapisana u ovoj znaËajnoj knjizi u naj-istinitijem su smislu djela Duha, jer se u apostolsko vrijeme SvetiDuh javljao kao savjetnik i pomagaË krπÊanskim voama. UËe-nici su se na Pedesetnicu tijekom molitve ispunili Duhom i sasilom poËeli navijeπtati Evanelje. Sedmorica ljudi izabranih zaakone bili su “puni Duha i mudrosti” (Djela 6,3). Sveti Duhvodio je polaganje ruku na Savla (9,17), vodio je u prihvaÊanjuneznaboæaca u crkvenu zajednicu (10,44-47), vodio je u odvajanjuBarnabe i Savla za misionarski rad (13,2-4), vodio je sabor uJeruzalemu (15,28) i Pavla na misijskim putovanjima (16,6.7).

(5)

6 Djela apostolska

U vrijeme kad je Crkva mnogo trpjela od ruku rimskih i æidov-skih progonitelja, Duh je krijepio vjernike i Ëuvao ih od zablu-de.

Djela apostolska posljednja je knjiga koju je napisala EllenG. White. Izdana je nekoliko godina nakon njezine smrti. Toje jedno od najljepπih djela koja su potekla iz njezina neumor-na pera. ProsjeËni Êe Ëitatelj u njoj naÊi poticaj za krπÊanskosvjedoËenje. Poruka je knjige suvremena, a u njoj je vidljivonastojanje njezina pisca da pokaæe kako Êe dvadeset prvo stoljeÊebiti svjedok izlijevanja duhovne sile koja Êe nadmaπiti Pedeset-nicu. Djelo Evanelja neÊe se zavrπiti manjim oËitovanjem sileSvetog Duha od one koja se oËitovala na njegovom poËetku.

Molitva i iskrena æelja izdavaËa jest da Ëitatelj sudjeluje uponavljanju slavnih prizora prve Crkve i istodobno bude saËu-van od lukavih prijevara neprijatelja duπa.

IzdavaËi

7

1Boæja namjera za Njegovu Crkvu

Crkva je orue koje je Bog odredio za spaπavanje ljudi. Onaje ustrojena za sluæbu i njezina je zadaÊa da svijetu navijestiEvanelje. Od samog poËetka Bog je namjeravao da Crkva pri-kaæe svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, onikoje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivatiNjegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i ponjoj Êe se u konaËnici Ëak i “poglavarstvima i vlastima na nebe-sima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Boæje ljubavi (Efeæani-ma 3,10).

U Svetom pismu zapisana su o Crkvi mnoga i Ëudesna obe-Êanja. “Jer Êe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.”(Izaija 56,7) “Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blagoslovom,i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” “I uËinitÊu da im probuja slavni nasad, i glad ih viπe neÊe zatirati, uzemlji viπe neÊe podnositi rug naroda. I znat Êe da sam ja, Jahve,Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj — rijeËje Jahve Gospoda. Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a jasam Bog vaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 34,26.29-31)

“Jer vi ste mi svjedoci, rijeË je Jahvina, i moje sluge kojesam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja.Prije mene nijedan bog nije bio naËinjen i neÊe poslije menebiti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao,spasio i navijestio, i nema meu vama tuinca! Vi ste mi svje-doci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, Ëvrsto te za ruku uzeh;oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,da otvoriπ oËi slijepima, da izvedeπ suænje iz zatvora, iz tamni-ce one πto æive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7)

(7)

9

10

8 Djela apostolska

“Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, udan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Saveznarodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opu-stoπenu, da kaæeπ zasuænjenima: ‘Iziite!’ a onima koji su u tami:‘Doite na svjetlo!’ Oni Êe pasti uzduæ svih putova, i paπa Êeim biti po svim goletima. NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ihmuËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje,dovest Êe ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit Êe u puto-ve, i ceste Êe se moje povisiti…

KliËite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, odveselja; jer Jahve tjeπi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.Sion reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li æenazaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje?Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dla-nove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.”(Izaija 49,8-16)

Crkva je Boæja utvrda, Njegov grad utoËiπta koji dræi u po-bunjenom svijetu. Svaka izdaja Crkve izdaja je Onoga koji jeljudski rod kupio krvlju svojeg jedinoroenog Sina. Crkvu naZemlji od poËetka su Ëinile vjerne duπe. Gospodin je u svakomrazdoblju imao svoje straæare koji su vjerno svjedoËili naraπtajuu kojem su æivjeli. Ovi su straæari objavljivali vijest opomene;a kad su bili pozvani da odloæe oruæje, drugi su preuzeli njihovposao. Bog je ove svjedoke povezao Savezom sa sobom i takoujedinio Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svojeanele da sluæe Njegovoj Crkvi pa vrata paklena nisu moglanadvladati Njegov narod.

Bog je svoju Crkvu podupirao u stoljeÊima progonstava,sukoba i tame. Na nju nije pala ni sjena oblaka a da je On nijeza to pripremio, nijedna se sila nije podigla protiv Njegovogdjela a da je On nije predvidio. Sve se dogodilo onako kako jeprorekao. Nije zaboravio svoju Crkvu, veÊ je u svojim proroËkimobjavama naznaËio πto Êe se dogoditi, a ono πto su objavili pro-roci nadahnuti Njegovim Duhom, ostvarilo se. Njegov je Zakonpovezan s Njegovim prijestoljem i nema sile zla koja bi ga moglauniπtiti. Istinu nadahnjuje i Ëuva Bog; ona Êe trijumfirati una-toË svem protivljenju.

Tijekom stoljeÊa duhovne tame Boæja Crkva je bila grad kojileæi na gori. Iz stoljeÊa u stoljeÊe, iz naraπtaja u naraπtaj u nje-zinim su se granicama razvijale Ëiste nebeske istine. Premda

11

12

9

izgleda slaba i pogrjeπiva, Crkva je jedini predmet na koji Bogna poseban naËin obraÊa svoju punu pozornost. Ona je pozor-nica Njegove milosti na kojoj s uæivanjem otkriva svoju moÊda preobrazi srca.

“S Ëime Êemo usporediti kraljevstvo Boæje?” upitao je Krist.“Kojom li ga usporedbom prikazati?” (Marko 4,30) Za usporedbunije mogao uzeti zemaljska kraljevstva. U druπtvu nije naπaoniπta Ëime bi ga mogao usporediti. Zemaljska kraljevstva vlada-ju primjenom fiziËke sile, ali iz Kristova kraljevstva prognanoje svako tjelesno oruæje, svako orue prisile. Njegovo kraljev-stvo uzdiæe i oplemenjuje ljudski rod. Boæja je Crkva dvor sve-tog æivota, ispunjena razliËitim darovima i obdarena Svetim Du-hom. Vjernici trebaju naÊi svoju sreÊu u sreÊi onih kojima po-maæu i koje blagoslivljaju.

Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti prekosvoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. Slika ovog djelaprikazana je u Ezekielovom vienju rijeke koja ozdravlja: “Ovavoda teËe u istoËni kraj, spuπta se u Arabu i teËe u more; akad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protjeËe,sve æivo πto se miËe oæivi; i bit Êe vrlo mnogo riba, jer kamogod doe ova voda, sve ozdravi i oæivi — kuda god protjeËeovaj potok… Duæ potoka na obje strane rast Êe svakovrsne voÊke:liπÊe im neÊe otpadati i s njih neÊe nestajati ploda; svakog Êemjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotjeËe iz Svetiπta.Plod Êe njihov biti za jelo, a liπÊe za lijek.” (Ezekiel 47,8-12)

Bog je od poËetka djelovao preko svojeg naroda da doneseblagoslov svijetu. Drevnom egipatskom narodu Bog je JosipauËinio izvorom æivota. ZahvaljujuÊi njegovoj vjernosti, saËuvanje æivot cijelog naroda. Preko Daniela Bog je saËuvao æivot svihbabilonskih mudraca. Sva su ova izbavljenja pouke; one oslika-vaju duhovne blagoslove ponuene svijetu zahvaljujuÊi vezi sBogom kojega su Josip i Daniel πtovali. Svatko u Ëijem srcu na-stava Krist, svatko tko Njegovu ljubav prikazuje svijetu, surad-nik je Boæji na blagoslov ljudskom rodu. PrimajuÊi od Spasite-lja milost koju prenosi drugima, iz cijelog njegovog biÊa tekuvode duhovnog æivota.

Bog je izabrao Izraela da objavi svoj karakter ljudima. Æelioje da bude kao izvor spasenja u svijetu. Njemu su bila povjere-na nebeska obeÊanja, objavljena Boæja volja. U rane dane Izraelanarodi svijeta su zbog izopaËenog æivota izgubili spoznaju o Bogu.

Boæja namjera za Njegovu Crkvu

14

13

10 Djela apostolska

Prije su Ga poznavali, ali zato πto Mu nisu “iskazali ni slavu nizahvalnost kao Bogu… postali su isprazni u mislima svojim injihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rimljanima 1,21). AliBog ih u svojoj milosti nije uniπtio. OdluËio im je dati prilikuda se preko Njegova izabranog naroda ponovo upoznaju s Njim.Naukom o ærtvenoj sluæbi Krist je trebao biti uzdignut prednarodima, da æive svi koji u Njega pogledaju. Krist je bio te-melj æidovskog sustava. Cijeli sustav slika i simbola bio je zgu-snuto evaneosko proroËanstvo, prikaz onoga πto je bilo veza-no uz obeÊanja o otkupljenju.

Ali izraelski narod izgubio je iz vida svoju uzviπenu pred-nost Boæjih predstavnika. Zaboravili su na Boga i propustili iz-vrπiti svoju svetu zadaÊu. Blagoslovi koje su primili nisu doni-jeli blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti prisvojili su za vlastitoproslavljanje. Odvojili su se od svijeta da bi izbjegli kuπnju. Ogra-niËenja koja im je Bog postavio u druæenju s idolopoklonici-ma, da bi ih sprijeËio u prihvaÊanju poganskih obiËaja, oni suupotrijebili da podignu zid odvajanja izmeu sebe i svih dru-gih naroda. Liπili su Boga sluæbe koju je od njih oËekivao, aliπili su i svoje bliænje vjerskog vodstva i svetog primjera.

SveÊenici i knezovi utonuli su u koloteËinu ceremonijaliz-ma. Bili su zadovoljni legalistiËkom religijom pa drugima nisuni mogli dati æive nebeske istine. Smatrali su vlastitu pravdudostatnom i nisu æeljeli da se u njihovu vjeru unosi neki novielement. Dobru Boæju volju prema ljudima nisu prihvatili kaoneπto odvojeno od njih samih, veÊ vezanu uz svoje zasluge po-tekle iz dobrih djela. Vjera djelotvorna po ljubavi koja Ëisti du-πu nije se mogla sjediniti s religijom farizeja, sazdanom od obiËajai ljudskih propisa.

Bog je o Izraelu rekao: “A ja te zasadih kao lozu izabranu,ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalovizrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova,ostavlja rod za se.” (Hoπea 10,1 — DK) “Sad, æitelji jeruzalemskii ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mojega. ©tojoπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio? Nadahse da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izrodi?

No, sad Êu vam reÊi πto Êu uËiniti od svog vinograda: plotÊu mu soriti da ga opustoπe, zidinu razvaliti da ga izgaze. Upustoπ Êu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u draË itrnje sav zaraste; zabranit Êu oblacima da daæde nad njime. Vi-

15

16

11

nograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegovljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pra-viËnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7) “NemoÊnih ne krijepite,bolesnih ne lijeËite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag nedovodite, izgubljenih ne traæite, nego nasilno i okrutno njimagospodarite.” (Ezekiel 34,4)

Æidovski su se voe smatrali previπe mudrima da bi imtrebale upute, previπe pravednima da bi im trebalo spasenje,previπe poËaπÊenima da bi im trebala Ëast koja dolazi od Kri-sta. Spasitelj se okrenuo od njih da drugima povjeri prednostikoje su zlorabili i djelo koje su omalovaæavali. Boæja se slavamora objaviti, Njegova rijeË utvrditi. Kristovo se kraljevstvo morauspostaviti u ovome svijetu. Boæje spasenje mora biti objavlje-no gradovima u pustinji i uËenici su bili pozvani da izvrπe dje-lo koje su æidovski voe zanemarili.

Boæja namjera za Njegovu Crkvu

12 Djela apostolska

2Osposobljavanje Dvanaestorice

Za ostvarenje svojeg djela Krist se nije posluæio uËenoπÊuili rjeËitoπÊu æidovskog Velikog vijeÊa kao ni rimskom silom.ZaobilazeÊi samopravedne æidovske uËitelje, veliki je UËitelj iza-brao skromne, neuke ljude da objave istine koje Êe pokrenutisvijet. Ove je ljude namjeravao osposobiti i obrazovati za voesvoje Crkve. Oni su, opet, trebali obrazovati druge i poslati ihda navjeπÊuju Evanelje. Da bi u svojem radu mogli uspjeti,trebali su dobiti silu Svetog Duha. Evanelje se nije trebalo ob-javljivati ljudskom snagom ili mudroπÊu, veÊ silom Boæjom.

NajveÊi od svih UËitelja koje je svijet ikada poznavao, tri ipol godine je poduËavao uËenike. Krist ih je u osobnom kon-taktu i druæenju osposobljavao za svoju sluæbu. Dan za danomhodali su i razgovarali s Njim, sluπali rijeËi koje je upuÊivaoumornima i optereÊenima i gledali oËitovanje Njegove sile nabolesnima i nevoljnima. Katkad ih je poduËavao dok su s Njimsjedili na padini brda; katkad im je pokraj jezera ili dok su ho-dali putom otkrivao tajne Boæjeg kraljevstva. Kad god su srcabila otvorena da prime boæansku vijest, iznosio je istine putaspasenja. UËenicima nije zapovijedao da uËine ovo ili ono, veÊje rekao: “Poite za mnom.” Poveo ih je na putovanja po selimai gradovima da bi mogli vidjeti kako poduËava narod. Iπli su sNjim od mjesta do mjesta. Dijelili su s Njim skromne obroke ikao On katkad bili gladni, a Ëesto i umorni. Bili su uz Njegana pretrpanim ulicama, kraj jezera, u pustoπi. Vidjeli su Ga usvakoj æivotnoj prilici.

Prvi korak u organizaciji Crkve koja Êe nakon Kristova od-laska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. O ovom

17

18

(12)

13

Ëinu izvjeπtaj glasi: “Zatim se uspne na goru te pozva k sebione koje odabra. Oni dooπe k njemu. I on postavi Dvanaesto-ricu da ga prate, da ih πalje da propovijedaju.” (Marko 3,13.14)

Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo VeliËanstvo Nebaokruæeno Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio zaposebno djelo. Preko ovih slabih orua, preko svoje RijeËi iDuha, odluËio je staviti spasenje nadohvat ruke svim ljudima.

Bog i aneli s radoπÊu su promatrali ovaj prizor. Otac jeznao da Êe od ovih ljudi zraËiti nebesko svjetlo, da Êe njihoverijeËi svjedoËenja o Njegovom Sinu odjekivati od naraπtaja donaraπtaja do svrπetka vremena.

UËenici su trebali poÊi kao Kristovi svjedoci da objave svijetuπto su od Njega vidjeli i Ëuli. Njihova je sluæba bila najvaænijasluæba u koju su ljudska biÊa ikad bila pozvana; mogla se us-porediti samo sa sluæbom samoga Krista. Trebali su biti Boæjisuradnici u spaπavanju ljudi. Kao πto su u Starom zavjetu dva-naestorica patrijarha bili predstavnici Izraela, tako dvanaesto-rica apostola stoje kao predstavnici evaneoske Crkve.

Tijekom svoje sluæbe na Zemlji Krist je poËeo ruπiti zidkoji je razdvajao Æidove i neznaboπce, i propovijedati spasenjesvim ljudima. Premda je bio Æidov, bez ustezanja se mijeπao saSamarijancima omalovaæavajuÊi farizejske obiËaje Æidova premaovom prezrenom narodu. Spavao je pod njihovim krovom, jeoza njihovim stolom i poduËavao na njihovim ulicama.

Spasitelj je teæio da svojim uËenicima objavi istinu o ruπe-nju pregrade “koja… je rastavljala” Izraelce od drugih naroda— istinu da su “pogani baπtinici iste baπtine” sa Æidovima i “dio-nici istog obeÊanja u Kristu Isusu Radosnom vijeπÊu” (Efeæani-ma 2,14; 3,6). Ovu je istinu djelomice otkrio u vrijeme kad jenagradio vjeru stotnika u Kafarnaumu, kao i kad je propovije-dao Evanelje stanovnicima Sihara. Ali joπ ju je jasnije otkrioza svojeg posjeta Feniciji, kad je izlijeËio kÊer æene Kanaanejke.Ovaj dogaaj pomogao je uËenicima da razumiju kako meuonima za koje su mnogi smatrali da ne zavrjeuju spasenje, imaduπa koje Ëeznu za svjetlom istine.

Tako je Krist nastojao uËenike nauËiti istini da u Boæjemkraljevstvu nema teritorijalnih granica, ni kasta, ni aristokracije;da moraju iÊi svim narodima i ponijeti im vijest o Spasiteljevojljubavi. No oni su tek poslije u potpunosti shvatili da je Bog“izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanio ga po svoj

Osposobljavanje Dvanaestorice

19

20

14 Djela apostolska

povrπini zemaljskoj, poπto je ljudima odredio ustaljena godiπ-nja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga,ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni odjednog od nas” (Djela 17,26.27).

Kod ovih prvih uËenika vidjela se velika raznolikost. Tre-bali su postati uËitelji svijeta, a tvorili su πiroku lepezu karak-tera. Da bi mogli uspjeπno vrπiti posao na koji su bili pozvani,ovi ljudi, razliËitih osobina i æivotnih navika, morali su doÊido jedinstva osjeÊaja, misli i postupaka. Krist je namjeravao po-stiÊi ovo jedinstvo. Zbog toga ih je nastojao ujediniti sa sobom.Breme svojeg rada s njima izrazio je u molitvi Ocu: “Da svibudu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako nekai oni u nama budu jedno… da svijet upozna da si me ti poslaoi da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan 17,21.23) Njegovaje stalna molitva bila da budu posveÊeni istinom; i On je mo-lio s uvjerenjem znajuÊi za proglas SvemoguÊega prije postan-ka svijeta. Znao je da Êe se Evanelje o kraljevstvu propovije-dati svim narodima za svjedoËanstvo; znao je da Êe istina nao-ruæana svemoÊi Svetog Duha pobijediti u borbi sa zlom i da Êeokrvavljeni barjak jednog dana pobjedonosno zavijoriti nad Nje-govim sljedbenicima.

Kako je Kristova zemaljska sluæba iπla kraju i On shvatioda uskoro mora ostaviti svoje uËenike da nastave djelo bez Nje-gova osobnog nadzora, nastojao ih je ohrabriti i pripremiti zabuduÊnost. Nije ih zavaravao laænim nadama. »itao je kao ot-vorenu knjigu ono πto se trebalo dogoditi. Znao je da Êe se odnjih rastati, da Êe ih ostaviti kao ovce meu vukovima. Znaoje da Êe trpjeti progonstvo, da Êe biti izbacivani iz sinagoga ibacani u tamnice. Znao je da Êe za svjedoËenje o Njemu kaoMesiji neki od njih podnijeti smrt. Neπto od toga im je rekao.GovoreÊi o njihovoj buduÊnosti, jasno je i odreeno rekao dase u buduÊim kuπnjama trebaju sjetiti Njegovih rijeËi i ojaËatisvoju vjeru u Njega kao Otkupitelja.

UpuÊivao im je i rijeËi nade i odvaænosti. “Neka se ne uz-nemiruje vaπe srce”, rekao je. “Vjerujte u Boga i u me vjerujte!U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zarbih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem tevam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i davi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem veÊ znate put.” (Ivan14,1-4) Zbog vas sam doπao na svijet; zbog vas sam radio. Kad

21

15

odem, i dalje Êu ozbiljno raditi za vas. Doπao sam na ovaj svijetobjaviti sebe da biste mogli vjerovati. Idem k svojem i vaπemOcu da s Njim suraujem za vaπe dobro.

“Zaista, zaista, kaæem vam, tko vjeruje u me, i on Êe Ëinitidjela koja ja Ëinim. »init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.”(redak 12) Krist ovim rijeËima nije æelio reÊi da Êe uËenici Ëi-niti uzviπenija djela od Njega, nego da Êe njihov rad biti veÊihrazmjera. Nije mislio samo na Ëinjenje Ëuda, veÊ na sve πto Êese dogoditi djelovanjem Svetog Duha. “Kada doe Branitelj,”rekao je, “kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji izlaziod Oca, svjedoËit Êe za me. I vi Êete svjedoËiti, jer ste od poËetkasa mnom.” (Ivan 15,26.27)

Ove su se rijeËi Ëudesno ispunile. Nakon silaska Svetog DuhauËenici su bili toliko ispunjeni ljubavlju prema Njemu i onimaza koje je umro da su rijeËi koje su izgovarali i molitve kojesu iznosili topile srca. Govorili su u snazi Duha i pod utjecajemte sile tisuÊe su se obraÊale.

Kao Kristovi predstavnici apostoli su trebali ostaviti sna-æan dojam na svijet. »injenica da su skromni ljudi, neÊe uma-njiti, veÊ poveÊati njihov utjecaj jer Êe misli njihovih sluπateljabiti usmjerene na Spasitelja koji je, premda nevidljiv, i dalje ra-dio s njima. Predivno nauËavanje apostola, njihove rijeËi ohrab-renja i pouzdanja, uvjerit Êe sve da oni ne rade svojom vlastitomsnagom, veÊ Kristovom. Onako ponizni objavit Êe da je onajkoga su Æidovi razapeli bio Knez æivota, Sin æivoga Boga, i dau Njegovo ime Ëine djela koja je On Ëinio.

U oproπtajnom razgovoru s uËenicima veËer uoËi raspeÊa,Spasitelj nije spomenuo patnje koje je podnio i koje joπ morapodnijeti. Nije govorio o poniæenju koje Ga oËekuje, veÊ je unjihove misli nastojao unijeti ono πto Êe ojaËati njihovu vjeru,navesti ih da gledaju radost koja Ëeka pobjednika u buduÊnosti.Radovao se spoznaji πto Êe za svoje sljedbenike moÊi uËinitiviπe nego πto je obeÊao; da Êe iz Njega poteÊi ljubav i samilost,oËiπÊenje hrama duπe, i da Êe ih po karakteru uËiniti sliËnimasebi; da Êe istina, naoruæana snagom Duha, pobijediti i daljepobjeivati.

“Ovo vam rekoh,” kazao je, “da u meni imate mir. U svijetuÊete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!”(Ivan 16,33) Krist nije doæivio neuspjeh niti se obeshrabrio, auËenici su trebali pokazati istu ustrajnu vjeru. Trebali su raditi

Osposobljavanje Dvanaestorice

22

23

16 Djela apostolska

kao πto je On radio oslanjajuÊi se na Njega kao svoju snagu.Premda Êe im se na putu isprijeËiti prividno nesavladive pre-preke, oni su Njegovom miloπÊu trebali iÊi naprijed ne oËajavajuÊii svemu se nadajuÊi.

Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. Okupio jeone koji su trebali nastaviti Njegov rad meu ljudima. Zato jerekao: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. Aoni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svo-me imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” “Nemolim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËivjerovati u me, da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni,i ja u tebi, tako neka i oni… postanu potpuno jedno, da svijetupozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si meneljubio.” (Ivan 17,10.11.20-23)

24

17

3Veliki nalog

Nakon Kristove smrti uËenici su bili svladani obeshrabre-njem. Njihov je UËitelj bio odbaËen, osuen i razapet. SveÊenicii starjeπine prezrivo su objavili: “Druge je spasio, a sam sebene moæe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa paÊemo vjerovati u njega!” (Matej 27,42) Sunce nade za uËenikeje zaπlo i na njihova se srca spustila noÊ. »esto su ponavljalirijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Iz-raela.” (Luka 24,21) Usamljeni i nesretna srca, sjeÊali su se Nje-govih rijeËi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, πtoÊe biti sa suhim?” (Luka 23,31)

Isus je nekoliko puta pokuπavao svojim uËenicima otvoritioËi za buduÊnost, ali oni nisu marili za ono πto je rekao. Zatoih je Njegova smrt iznenadila; a nakon nje, kad su razmiπljalio proπlosti i vidjeli posljedice svoje nevjere, bili su shrvani tu-gom. Kad je Krist bio razapet, oni nisu vjerovali da Êe uskrs-nuti. A jasno im je rekao da Êe treÊi dan uskrsnuti, no bili supreviπe zbunjeni da bi znali πto je time mislio reÊi. Zbog ovognedostatka shvaÊanja ostali su u vrijeme Njegove smrti potpunobez nade. Bili su gorko razoËarani. Njihova vjera nije prodrlakroz sjenu koju je Sotona bacio na njihov obzor. Sve im je izgle-dalo maglovito i tajanstveno. Da su vjerovali Spasiteljevim rije-Ëima, kolike bi æalosti bili poπteeni!

Shrvani neraspoloæenjem, tugom i oËajem, uËenici su seokupili u gornjoj sobi, zatvorili i zakraËunali vrata bojeÊi seda bi ih mogla snaÊi sudbina njihovog voljenog UËitelja. Upra-vo tu im se, nakon uskrsnuÊa, Spasitelj ukazao.

25

26

(17)

18 Djela apostolska

Krist je joπ Ëetrdeset dana ostao na Zemlji pripremajuÊiuËenike za posao koji ih je oËekivao i objaπnjavajuÊi im onoπto dotad nisu mogli razumjeti. Govorio je o proroËanstvimakoja su najavila Njegov dolazak, da Êe Ga Æidovi odbaciti i daÊe umrijeti, pokazujuÊi da se svaka pojedinost ovih proroËan-stava ispunila. Govorio im je kako ispunjenje ovih proroËan-stava trebaju smatrati jamstvom sile koja Êe pratiti njihov bu-duÊi rad. “Tada im prosvijetli razum”, Ëitamo, “da razumiju Pisma,te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treÊi danuskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora pro-povijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha svim narodima, po-Ëevπi od Jeruzalema.’” Zatim je dodao: “Vi ste svjedoci toga.”(Luka 24,45-48)

Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim uËenici-ma, oni su stekli novo iskustvo. Dok su svojega voljenog UËi-telja sluπali kako objaπnjava Pisma u svjetlu svega πto se zbilo,njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila. Dosegnuli su trenu-tak kad su mogli reÊi: “Znam komu sam vjerovao.” (2. Timo-teju 1,12) PoËeli su shvaÊati narav i domet svojeg rada; vidjelisu da svijetu trebaju objaviti istine koje su im bile povjerene.Dogaaji iz Kristova æivota, Njegova smrt i uskrsnuÊe, proro-Ëanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isu-sova moÊ da opraπta grijehe — svemu su tome bili svjedoci ito su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evanelje mirai spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom.

Prije nego πto je uzaπao na Nebo, Krist je svojim uËenici-ma dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvrπitelji Njegoveoporuke kojom je svijetu ostavio blaga vjeËnog æivota. Vi stebili svjedoci mojeg poærtvovnog æivota za dobro svijeta, rekaoim je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narodnije htio doÊi k meni da imaju æivot, premda su sveÊenici istarjeπine uËinili sa mnom πto su htjeli, oni joπ uvijek trebajudobiti priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da primamsve koji dolaze k meni priznajuÊi svoje grijehe. Onoga koji do-lazi k meni, neÊu izbaciti. Vama, svojim uËenicima, povjeravamovu vijest milosti. Trebate je objaviti Æidovima i poganima pod-jednako — prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima.Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu.

Evaneoski nalog velika je misionarska povelja Kristovogkraljevstva. UËenici su trebali marljivo raditi za duπe upuÊujuÊi

27

28

19

svima poziv milosti. Oni nisu smjeli Ëekati da narod doe knjima; svojom vijeπÊu trebali su iÊi k ljudima.

UËenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svakanjihova rijeË i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Nje-govo ime, ime sa æivotodavnom snagom kojom se grjeπnici moguspasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotoËena na Njega, iz-vor milosra i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svojemolbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krπtavati u ime Oca,Sina i Svetoga Duha. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozin-ka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Nje-govom kraljevstvu ne priznaje se niπta πto ne nosi Njegovo imei oznaku.

Kad je Krist rekao uËenicima: Idite u moje ime i okupiteu Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na potrebu oËuvanjajednostavnosti. ©to bude manje razmetanja i sjaja, to Êe veÊibiti njihov utjecaj na dobro. UËenici su trebali govoriti isto takojednostavno kao πto je Krist govorio. Trebali su svoje sluπateljedojmiti poukama koje ih je On nauËio.

Krist svojim uËenicima nije rekao da Êe im posao biti lak.Pokazao im je veliki savez zla koji se svrstao protiv njih. Mo-rat Êe se boriti “protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vr-hovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji boraveu nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12). Ali neÊe biti ostav-ljeni da se bore sami. Uvjeravao ih je da Êe biti s njima; a akopou s vjerom, stavljaju se pod zaklon SvemoguÊega. Rekaoim je da budu odvaæni i jaki jer Êe u njihovim redovima bitinetko moÊniji od anela — Vojskovoa nebeske vojske. Pobri-nuo se za sve πto Êe im biti potrebno u radu i preuzeo na se-be odgovornost za uspjeh. Dokle god budu sluπali Njegovu ri-jeË i radili oslanjajuÊi se na Njega, ne mogu doæivjeti neuspjeh.Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite u najudaljenijekrajeve svijeta i budite sigurni da Êu i tamo biti s vama. Radites vjerom i pouzdanjem jer vas nikad neÊu zaboraviti. UvijekÊu biti s vama, pomagati vam da izvrπite svoju duænost; voditÊu vas, tjeπiti, posveÊivati, podupirati i dati vam uspjeh u izno-πenju rijeËi koje Êe pozornost drugih privuÊi prema Nebu.

Kristova ærtva za Ëovjeka bila je potpuna i dovrπena. Uvjetza pomirenje bio je ispunjen. Djelo zbog kojeg je doπao na ovajsvijet bilo je ostvareno. On je zadobio kraljevstvo. Oteo ga jeSotoni i postao baπtinikom svega. Bio je na putu prema Boæjem

Veliki nalog

29

30

20 Djela apostolska

prijestolju, da Mu nebeske vojske ukaæu Ëast. ObuËen u bez-graniËnu vlast, dao je svojim uËenicima nalog: “Zato idite i uËinitesve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Du-ha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Jasam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20)

Neposredno prije nego πto Êe napustiti svoje uËenike, Kristje joπ jednom jasno prikazao narav svojega kraljevstva. Podsje-tio ih je na ono πto im je prije govorio o njemu. Objasnio jekako Njegova namjera nije bila da u ovome svijetu uspostavizemaljsko kraljevstvo. Nije bio postavljen da vlada kao zemaljskivladar na Davidovu prijestolju. Kad su Ga uËenici pitali: “Gos-podine, hoÊeπ li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?” odgovo-rio je: “Ne spada na vas… da znate vrijeme i priliku koje jeOtac odredio svojom vlasti.” (Djela 1,6.7) Nije bilo potrebnoda vide dalje u buduÊnost nego πto su im to omoguÊila Njego-va otkrivenja. Njihov je posao bio da navijeste Evanelje.

Krist se svojom vidljivom nazoËnoπÊu trebao povuÊi oduËenika, ali su zato oni trebali dobiti novi izvor snage. Trebalisu dobiti Svetoga Duha u punini, da ih potvrdi za posao kojiih je oËekivao. “Evo,” rekao je Spasitelj, “ja Êu poslati na vasono πto je Otac moj obeÊao. A vi ostanite u gradu dok se neobuËete u silu odozgo!” (Luka 24,49) “Ivan je krstio vodom, avi Êete domalo biti krπteni Duhom Svetim.” “Ali, primit Êetesnagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci uJeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela1,5.8)

Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to kolikobio logiËan, neÊe omekπati srca i prodrijeti kroz koru svjetov-nosti i sebiËnosti. Znao je da Njegovi uËenici moraju primitinebesku snagu, da Êe Evanelje biti djelotvorno samo ako gabudu navijeπtala zagrijana srca i rjeËite usne zahvaljujuÊi æivojspoznaji Njega koji je put, istina i æivot. Djelo povjereno uËe-nicima zahtijevat Êe veliki trud jer Êe se plima zla duboko isnaæno podiÊi protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i od-luËan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moÊi Êe se boriti zaono πto je pravo samo uz pomoÊ koju Êe im Bog dati svojimDuhom.

Krist je svojim uËenicima rekao da rad trebaju otpoËeti uJeruzalemu. Ovaj je grad bio popriπte Njegove zaËudne ærtveza ljudski rod. Ovim je gradom, odjeven u ljudsku narav, prolazio

31

21

i razgovarao s ljudima; a malo je njih prozrelo koliko se Nebopribliæilo Zemlji. U njemu je bio osuen i razapet. U Jeruzale-mu su mnogi potajno vjerovali da je Isus iz Nazareta Mesija, abilo je mnogo onih koje su sveÊenici i starjeπine prevarili. Nji-ma trebaju objaviti Radosnu vijest. Njih je trebalo pozvati napokajanje. Trebali su objaviti predivnu istinu da se samo poKristu moæe dobiti oprost grijeha. I upravo zato πto je Jeruza-lem bio uznemiren uzbudljivim dogaajima koji su se zbili uproteklih nekoliko tjedana, propovijedanje uËenika ostavit Êenajdublji dojam.

Krist je tijekom svoje sluæbe stalno predoËavao uËenicimaËinjenicu da u radu za oslobaanje svijeta od robovanja grije-hu moraju biti jedno s Njim. Kad je poslao Dvanaestoricu, amalo poslije Sedamdesetoricu, da navijeπtaju kraljevstvo Boæje,uËio ih je da je njihova duænost prenijeti drugima ono πto jeOn objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavaoih je za individualni rad, koji se trebao πiriti kako se njihovbroj bude poveÊavao, da bi u konaËnici doprli do najudaljeni-jih krajeva Zemlje. Posljednja uputa koju je dao svojim sljedbe-nicima bila je da svijetu odnesu Radosnu vijest o spasenju.

Kad je doπao trenutak da se uznese k svojem Ocu, Kristje poveo uËenike do Betanije. Tamo je zastao okupivπi ih okosebe. Rukama ispruæenim na blagoslov, kao da im æeli reÊi daÊe biti pod Njegovom zaπtitniËkom skrbi, poËeo se polako uzdi-zati. “I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bî uznesenna nebo.” (Luka 24,51)

Dok su uËenici gledali u nebo ne bi li posljednji put pogle-dom uhvatili lik svojega Gospodina koji se uzdizao, On je bioprimljen u redove nebeskih anela koji su klicali od radosti.Dok su Ga pratili u gornje dvorove, aneli su pjevali pobjedniËkupjesmu: “Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,koji se vozi po nebu… Priznajte silu Boæju! Nad Izraelom veli-Ëanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!” (Psalam 68,33-35)

UËenici su joπ uvijek gledali oËiju uprtih u nebo, kad “naje-danput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ‘Ga-lilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uzne-sen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako kako stega vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11)

ObeÊanje o Kristovom drugom dolasku trebalo je ostati za-uvijek svjeæe u mislima Njegovih uËenika. Isti Isus kojeg su vi-

Veliki nalog

32

33

22 Djela apostolska

djeli da se uznosi na Nebo, ponovo Êe doÊi da uzme one kojisu se ovdje posvetili Njegovoj sluæbi. Isti glas koji im je govo-rio: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta”, doËekatÊe ih dobrodoπlicom u nebeskom kraljevstvu.

Kao πto je veliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi odloæio svo-ju sveÊeniËku odjeÊu i kao obiËni sveÊenik sluæio u bijeloj plat-nenoj odjeÊi, tako je Krist odloæio svoju kraljevsku odjeÊu iodjenuo se ljudskom naravi i prinio ærtvu, sâm sveÊenik i sâmærtva. Kao πto je veliki sveÊenik, nakon dovrπetka sluæbe u Sve-tiπtu, pred vjerniπtvo koje je Ëekalo iziπao odjeven u sveÊeniË-ku odjeÊu, tako Êe i Krist, kad doe po drugi put, biti obuËenu najbjelje haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilacna zemlji” (Marko 9,3). On Êe doÊi u slavi svojoj i u slavi OËe-voj i na tom putu pratit Êe Ga svi sveti aneli.

Tako Êe se ispuniti obeÊanje πto ga je Krist dao svojimuËenicima: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budetegdje sam ja.” (Ivan 14,3) One koji su Ga ljubili i Ëekali, okrunitÊe slavom, ËaπÊu i besmrtnoπÊu. Umrli pravednici ustat Êe izsvojih grobova, a oni koji Êe biti æivi, bit Êe skupa s njima od-neseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. »ut Êe Isusovglas, slai od ikoje glazbe koja je dotakla uπi smrtnog Ëovjeka,kako im govori: Vaπa je borba zavrπena. “Doite, blagoslovljeniOca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je priprav-ljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)

Tako su se uËenici trebali radovati nadi u povratak svoje-ga Gospodina.

34

23

4Pedesetnica

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 2,1-39.

Kad su se uËenici s Maslinske gore vratili u Jeruzalem, ljudisu oËekivali da Êe na njihovim licima vidjeti odraz tuge, zbu-njenosti i poraza; ali na licu su im vidjeli radost i trijumf. UËe-nici sada nisu æalili zbog neispunjenih nada. Vidjeli su uskrs-log Spasitelja i rijeËi Njegovog oproπtajnog obeÊanja joπ su od-zvanjale u njihovim uπima.

Posluπni Kristovoj zapovijedi, Ëekali su u Jeruzalemu naOËevo obeÊanje — izlijevanje Duha. Nisu Ëekali besposleni. Iz-vjeπtaj kaæe da su “sve vrijeme bili u hramu hvaleÊi Boga” (Lu-ka 24,53). Takoer su se sastajali da svoje molbe iznesu Ocu uIsusovo ime. Znali su da imaju Predstavnika na Nebu, Zastup-nika pred Boæjim prijestoljem. U sveËanom divljenju priklonilisu glave u molitvi ponavljajuÊi s uvjerenjem: “Ako πto zamoliteod Oca u moje ime, dat Êe vam. Do sada niste niπta u mojeime molili. Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!”(Ivan 16,23.24) Sve viπe su pruæali ruku vjere uz snaæni dokaz:“Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji jes desne strane Bogu i koji posreduje za nas.” (Rimljanima 8,34)

Dok su Ëekali ispunjenje obeÊanja, uËenici su ponizili srcau iskrenom kajanju i priznali svoju nevjeru. Kad su se podsje-tili rijeËi koje im je Krist uputio prije svoje smrti, bolje su razu-mjeli njihovo znaËenje. Istine koje su zaboravili sad su im opetdolazile na um pa su ih jedan drugome ponavljali. Prekoravalisu sebe zbog pogrjeπnog shvaÊanja Spasitelja. Pred njihovim oËi-ma prolazili su kao u procesiji prizor za prizorom iz Njegovog

35

36

(23)

24 Djela apostolska

Ëudesnog æivota. Dok su razmiπljali o Njegovom Ëistom, sve-tom æivotu, osjeÊali su da nijedan napor neÊe biti preteæak, ni-jedna ærtva prevelika, samo ako u svojem æivotu budu mogliprikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi joπ jednom mogliproæivjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukËije po-stupili! Kad bi ponovo mogli vidjeti UËitelja, kako bi se trudilida Mu pokaæu koliko Ga silno vole; i kako su iskreno æalili πtosu Ga znali oæalostiti bilo rijeËju ili djelom nevjere! Ali tjeπilaih je pomisao da im je oproπteno. Sad su odluËili da Êe, koli-ko to bude moguÊe, okajati svoje nevjere tako πto Êe Ga od-vaæno priznati pred svijetom.

UËenici su se s najveÊom ozbiljnoπÊu molili za sposobnostda se pribliæe ljudima i da u svakidaπnjim susretima izgovarajurijeËi koje Êe grjeπnike dovesti Kristu. Ostavivπi po strani svaneslaganja, sve æelje za prvim mjestom, zbliæili su se u krπÊan-skom zajedniπtvu. Prilazili su sve bliæe Bogu, a to im je pomo-glo da shvate kakvu su prednost imali πto su se tako prisnodruæili s Kristom. Tuga je ispunjala njihova srca kad su pomi-slili koliko su Ga puta oæalostili svojom sporoπÊu razumijeva-nja, svojim nerazumijevanjem pouka koje ih je, za njihovo do-bro, pokuπavao nauËiti.

Ovi dani pripreme bili su dani dubokog ispitivanja srca.UËenici su osjeÊali duhovnu potrebu pa su molili Gospodinaza posveÊenje koje bi ih osposobilo za djelo spaπavanja duπa.Nisu traæili blagoslov samo za sebe. OsjeÊali su teret spaπava-nja duπa. Shvatili su da se Evanelje treba objaviti svijetu i zazivalisu silu koju je Krist obeÊao.

U doba patrijarhâ utjecaj Svetog Duha Ëesto se oËitovaona neki osobit naËin, ali nikad u punini. Sada su uËenici, po-sluπni Spasiteljevim rijeËima, iznosili molbe za ovaj dar, a Kristje na Nebu za njih posredovao. Traæio je dar Duha da bi gamogao izliti na svoj narod.

“Kad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni naistom mjestu. Tad iznenada doe neka huka s neba, kao kadpuπe silan vjetar, pa ispuni svu kuÊu u kojoj su boravili.”

Na uËenike koji su Ëekali i molili Duh je siπao u puninikoja je doprla do svakog srca. BeskonaËni se u sili objavio svo-joj Crkvi. »inilo se kao da je ovaj utjecaj bio vjekovima zadræavani sada se Nebo raduje πto na Crkvu moæe izliti bogatstvo milo-sti Duha. A pod utjecajem Duha, rijeËi pokajanja i priznanja

37

38

25

mijeπale su se s pjesmama hvale za oproπtene grijehe. »ule suse rijeËi zahvaljivanja i proricanja. Cijelo se Nebo priklonilo dapromatra i oboæava mudrost neusporedive, neshvatljive ljubavi.OpËinjeni divljenjem, apostoli su uskliknuli: “U ovome se sa-stoji ljubav!” Prihvatili su dani poklon. I πto je slijedilo? MaËDuha, naoπtren snagom i okupan nebeskim munjama, prosje-kao je kroz nevjeru. TisuÊe duπa obratilo se u jedan dan.

“Vama je bolje da ja odem,” rekao je Krist svojim uËenici-ma, “jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li,poslat Êu ga k vama.” “A kad doe on, Duh Istine, uvest Êevas u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govo-riti πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe.” (Ivan 16,7.13)

Kristovo uzaπaπÊe na Nebo bilo je znak da Êe Njegovi sljed-benici primiti obeÊani blagoslov. Njega su trebali Ëekati prijenego πto krenu na rad. Kad je Krist proπao kroz nebeska vra-ta, bio je ustoliËen uz oboæavanje anela. »im je ovaj obredbio zavrπen, Sveti Duh je siπao na uËenike kao snaæna struja iKrist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca.Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da jeOtkupiteljevo ustoliËenje zavrπeno. U skladu sa svojim obeÊa-njem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike kaojamstvo da je kao sveÊenik i kralj primio svaku vlast na Nebui na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda.

“I ukazaπe im se jezici kao od plamena, i razdijeliπe se tenad svakog od njih sie po jedan. Svi se oni napuniπe DuhaSvetoga te poËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih je veÊ Duhnadahnjivao da govore.” U obliku plamena Sveti Duh se spu-stio na sve okupljene. Bio je to znamen dara koji su uËenicidobili a koji ih je osposobio da teËno govore jezicima koje do-tad nisu poznavali. Pojava plamena oznaËavala je veliku gorlji-vost kojom Êe apostoli raditi i silu koja Êe pratiti njihov rad.

“Tada su boravili u Jeruzalemu poboæni Æidovi koji su do-πli od svih naroda pod nebom.” Æidovi su bili rasprπeni u gotovosvaki kraj nastanjenog svijeta i u progonstvu su nauËili govo-riti razliËitim jezicima. Mnogi od ovih Æidova bili su ovom pri-godom u Jeruzalemu prisustvujuÊi vjerskim sveËanostima kojesu bile u tijeku. Okupljeni su predstavljali sve poznate jezike.Ova raznolikost jezika bila je velika prepreka navijeπtanju Evan-elja. Stoga je Bog na Ëudesan naËin nadoknadio ovaj nedosta-tak apostola. Sveti Duh je za njih uËinio ono πto oni za Ëita-

Pedesetnica

39

26 Djela apostolska

vog æivota ne bi mogli postiÊi. Sad su mogli istinu navijeπtati ipreko granica; govorili su jezikom onih za koje Êe raditi. OvajËudesan dar bio je dokaz svijetu da njihova zadaÊa nosi peËatNeba. Od tog vremena nadalje jezik apostola bio je Ëist, jedno-stavan i pravilan, bilo da su govorili na svojem materinskomili na stranom jeziku.

“Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbu-njen, jer ih je svaki pojedini Ëuo gdje govore njegovim jezi-kom. ZaËueni i zadivljeni pitali su: ‘Zar nisu svi ovi πto go-vore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas Ëuje gdje govorenjegovim materinskim jezikom?’”

Ovo Ëudesno oËitovanje silno je rasrdilo sveÊenike i star-jeπine, ali se nisu usudili pokazati svoju zloÊu zbog straha dase ne izloæe srdæbi naroda. Oni su ubili NazareÊanina, a ovdjesu bili Njegovi sluge, neuki Galilejci, iznoseÊi na svim jezici-ma onog vremena izvjeπtaj o Njegovom æivotu i sluæbi. ÆeleÊina neki prirodni naËin objasniti Ëudesnu moÊ uËenika, sveÊe-nici su objavili da su se opili novim vinom pripremljenim zaovu sveËanost. Neki neuki sluπatelji prihvatili su ovu tvrdnjukao istinu, ali razumniji su znali da je laæ; a oni koji su razum-jeli razne jezike, svjedoËili su da se uËenici pravilno sluæe timjezicima.

Kao odgovor na optuæbe sveÊenika, Petar je pokazao daje ovaj dogaaj izravno ispunjenje Joelovog proroËanstva u ko-jem je prorekao pojavu ovakve sile koja Êe ljude osposobiti zaosobito djelo. “Æidovi i vi svi πto boravite u Jeruzalemu!” rekaoje. “Ovo primite do znanja i paæljivo posluπajte πto Êu reÊi! Oviljudi nisu pijani, kako to vi zamiπljate — ta istom je treÊi sat dana— veÊ se ovim ostvaruje proroËanstvo proroka Joela: ‘U posljednjeÊu vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svakoljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sinovi i vaπe kÊeri; vaπi ÊemladiÊi imati vienja, a vaπi starci sne. Takoer Êu u ono vrijemeizliti od svoga Duha na svoje sluge i sluπkinje, te Êe proricati.’”

S jasnoÊom i silom Petar je posvjedoËio o Kristovoj smrtii uskrsnuÊu: “Izraelci, Ëujte ove rijeËi: Bog je pred vama potvrdioIsusa NazareÊanina moÊnim djelima i Ëudesnim znacima koje,kako i sami znate, Bog uËini po njemu meu vama. Njega…koga ste vi bezboæniËkom rukom razapeli i ubili, Bog je uskri-sio, oslobodivπi ga od lanaca smrti, poradi toga πto nije bilomoguÊe da ga smrt zadræi u svojoj vlasti.”

40

41

27

Da dokaæe svoje stajaliπte, Petar nije spomenuo KristovonauËavanje jer je znao da su predrasude sluπatelja toliko velikeda njegove rijeËi o ovom predmetu ne bi imale utjecaja. Zatoim je govorio o Davidu kojeg su Æidovi smatrali jednim od otacasvojeg naroda. “Jer David”, rekao je, “za nj veli: ‘Ja postojanoimam Gospodina pred oËima. On mi stoji s desne strane da sene pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliËe od veselja.»ak Êe mi i tijelo poËivati u sigurnosti da me neÊeπ ostaviti uboraviπtu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istrune…’

BraÊo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno reËemza patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazimeu nama do danaπnjega dana.” “Ali je on… rekao u proroË-kom predvianju o uskrsnuÊu Mesije: ‘Niti je on ostavljen uboraviπtu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo.’ Njega je, to jest Isusa,Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci.”

Ovaj je prizor posebno zanimljiv. Gledamo ljude koji dola-ze iz svih krajeva da Ëuju uËenike kako svjedoËe istinu kakvaje u Isusu. Guraju se, ispunjavaju hram. Tu su sveÊenici i star-jeπine, joπ uvijek mraËnih crta zloÊe na licima, srca ispunjenihtrajnom mrænjom prema Kristu, ruku neopranih od prolivenekrvi kad su razapeli Otkupitelja svijeta. Mislili su da Êe se apostoliskriti od straha pred snaænom rukom tlaËenja i ubojstva, a sadih vide bez ikakvog straha i ispunjene Duhom, kako sa silomnavijeπtaju boæansku narav Isusa iz Nazareta. »uju ih kako od-vaæno objavljuju da je Onaj koga su nedavno poniæavali, ismi-javali, okrutno udarali rukama i razapeli, Knez æivota, sada uz-dignut s desne strane Bogu.

Neki od onih koji su sluπali apostole aktivno su sudjelo-vali u Kristovoj osudi i smrti. Njihovi su se glasovi mijeπali sglasovima svjetine traæeÊi Njegovo raspeÊe. Kad su Isus i Bara-ba stajali pred njima ispred sudnice i kad je Pilat upitao: “KogahoÊete da vam pustim?” vikali su: “Ne njega, nego Barabu!”(Matej 27,17; Ivan 18,40) Kad im je Pilat predao Krista uz rijeËi“Uzmite ga vi… i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje” i“Nevin sam od krvi ovog pravednika”, povikali su: “Krv njego-va neka padne na nas i na naπu djecu!” (Ivan 19,6; Matej27,24.25)

Sada su Ëuli da uËenici tvrde kako su razapeli Sina Boæ-jeg. SveÊenici i starjeπine su drhtali. Narod je bio osvjedoËen iobuzeo ga je strah: “Duboko se u srcu potresoπe te rekoπe Pe-

Pedesetnica

42

43

28 Djela apostolska

tru i ostalim apostolima: ‘BraÊo, πto da Ëinimo?’” Meu onimakoji su sluπali uËenike bilo je poboænih Æidova, iskrenih u svo-jem vjerovanju. Sila koja je pratila govornikove rijeËi osvjedo-Ëila ih je da je Isus bio Mesija.

“Obratite se — reËe im Petar. — Neka se svaki od vas krstiu ime Isusa Krista za oproπtenje grijeha; tako Êete primiti dar— Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obeÊani dar namijenjen,vaπoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebiGospodin, naπ Bog.”

Petar je osvjedoËenim sluπateljima obznanio Ëinjenicu dasu odbacili Krista zato πto su ih sveÊenici i starjeπine prevarili;ako i dalje budu od tih ljudi oËekivali savjet i Ëekali da oniprvi priznaju Krista, nikad Ga neÊe primiti. Ovi moÊni ljudi,premda su tvrdili da su poboæni, teæili su za zemaljskim bo-gatstvom i slavom. Nisu bili spremni doÊi Kristu da prime svje-tlo.

Pod utjecajem nebeskog prosvjetljenja, tekstovi koje je KristuËenicima objasnio stajali su pred njima u sjaju savrπene isti-ne. Koprena koja je sprjeËavala da vide kraj onoga πto je uki-nuto sada je bila uklonjena i oni su savrπeno jasno shvatili ciljKristovog poslanja i narav Njegova kraljevstva. Mogli su o Spa-sitelju govoriti sa silom; i dok su svojim sluπateljima objaπnja-vali plan spasenja, mnogi su bili osvjedoËeni. Predaje i pra-znovjerje koje su im sveÊenici ucijepili nestalo je iz njihova umai oni su prihvatili Spasiteljev nauk.

“Oni, dakle, prihvatiπe njegovu rijeË i krstiπe se. Tako seonoga dana pridruæi Crkvi oko tri tisuÊe duπa.”

Æidovski su voe pretpostavljali da Êe Kristovo djelo zavr-πiti Njegovom smrÊu; umjesto toga, sad su bili svjedoci Ëudes-nih prizora na Pedesetnicu. »uli su uËenike, obdarene dotadnepoznatom snagom i energijom, kako propovijedaju Krista, doksu znakovi i Ëuda potvrivali njihove rijeËi. U Jeruzalemu, tojutvrdi judaizma, tisuÊe ljudi otvoreno su izrazile svoju vjeru daje Isus iz Nazareta Mesija.

UËenici su bili zapanjeni i obradovani velikom æetvom du-πa. Ovo Ëudesno obraÊenje nisu smatrali rezultatom vlastitih na-pora; shvatili su da su uπli u posao drugih. Od samog Adamo-va pada Krist je izabranim slugama povjeravao sjeme svoje rijeËida ga posiju u ljudska srca. Tijekom svojeg æivota na ZemljiOn je sijao sjeme istine i natopio ga vlastitom krvlju. ObraÊe-

44

45

29

nje na Pedesetnicu bilo je rezultat tog sijanja, æetva je bila Kri-stovo djelo otkrivajuÊi snagu Njegovog nauka.

Dokazi samih apostola, premda jasni i uvjerljivi, ne bi mo-gli ukloniti predrasude koje su se oduprle tolikim dokazima.Ali Sveti Duh je ove dokaze boæanskom snagom utisnuo u sr-ca. RijeËi apostola bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega i osvje-doËavale su ljude o njihovoj strahovitoj krivnji kad su odbacilii razapeli Gospodina slave.

ZahvaljujuÊi Kristovoj poduci, uËenici su shvatili da im jepotreban Sveti Duh. ZahvaljujuÊi pouËavanju Duha, oni su ko-naËno bili osposobljeni i poπli su ostvariti svoje æivotno djelo.Viπe nisu bili neuljudni i neuki. Viπe nisu bili skup nezavisnihjedinki ili neskladni, sukobljeni elementi. Njihov cilj nije viπebila svjetovna veliËina. Bili su “jednoduπni”, “jedno srce i jednaduπa”. (Djela 2,46 — DF; 4,32) Njihove je misli ispunjavao Krist;njihov je cilj bio napredak Njegova kraljevstva. Umom i karak-terom postali su sliËni svojem UËitelju i ljudi su znali “da bija-hu s Isusom” (Djela 4,13 — DF).

Pedesetnica im je donijela nebesko prosvjetljenje. Istine kojenisu mogli razumjeti dok je Krist bio s njima, sad su im bilejasne. S vjerom i sigurnoπÊu koju nikad prije nisu poznavali,prihvatili su nauk Svete rijeËi. Za njih viπe nije bila stvar vjereda je Krist Sin Boæji. Znali su da je, premda je bio obuËen uljudsku narav, Mesija, i svoje su iskustvo iznosili svijetu s pouz-danjem koje je pratilo osvjedoËenje da je s njima bio Bog.

Mogli su s pouzdanjem izgovarati Isusovo ime; nije li Onbio sada njihov Prijatelj i stariji Brat? Dovedeni u tako usku za-jednicu s Kristom veÊ su sada sjedili s Njim na nebesima. Ka-ko su æarkim rijeËima odjenuli svoje misli dok su svjedoËili zaNjega! Njihova su srca bila ispunjena tako velikom, dubokom idalekoseænom dobrotom da ih je ona poticala da idu u najuda-ljenije krajeve Zemlje svjedoËeÊi o Kristovoj snazi. Bili su ispu-njeni silnom æeljom da nastave djelo koje je On otpoËeo. Bilisu svjesni veliËine svojeg duga prema Nebu i odgovornosti svo-jega djela. OjaËani snagom Svetog Duha i ispunjeni gorljivoπ-Êu, krenuli su s namjerom da proπire pobjedu kriæa. Duh ih jepoticao i govorio preko njih. Njihova su lica zraËila Kristovimmirom. Posvetili su svoj æivot za sluæbu Njemu pa su i crte nji-hova lica svjedoËile o izvrπenoj predaji.

Pedesetnica

46

30 Djela apostolska

5Dar Duha

Kad je uËenicima obeÊao Svetog Duha, Krist se pribliæa-vao svrπetku svoje zemaljske sluæbe. Stajao je u sjeni kriæa, pot-puno svjestan tereta krivnje koji Êe poËinuti na Njemu kao No-sitelju grijeha. Prije nego πto Êe se ærtvovati, svojim je uËeni-cima dao upute o najbitnijem i najpotpunijem od svih darovakoje Êe dati svojim sljedbenicima — daru kojim Êe im nado-hvat ruke staviti bezgraniËne izvore svoje milosti. “Ja Êu molitiOca,” rekao je, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati svama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jerniti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vamai jer Êe biti u vama.” (Ivan 14,16.17) Spasitelj je ukazivao navrijeme kad Êe Sveti Duh doÊi izvrπiti silno djelo kao Njegovpredstavnik. Boæanskom snagom Svetog Duha valjalo se odu-prijeti zlu koje se stoljeÊima gomilalo.

Koja je bila posljedica izlijevanja Duha na Pedesetnicu?Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnesena je u najudalje-nije krajeve nastanjenog svijeta. Kad su uËenici objavili vijesto otkupiteljskoj milosti, srca su se pokorila snazi te vijesti. Cr-kva je vidjela kako joj obraÊenici prilaze sa svih strana. Zablu-djeli su se ponovo obraÊali. Grjeπnici su se sjedinili s vjernici-ma u traæenju mnogocjenog bisera. Neki od najogorËenijihprotivnika Evanelja postali su njegovi zagovornici. Ispunilo seproroËanstvo: “Najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kaoDavid, a dom Davidov bit Êe kao… Aneo Jahvin pred njima.”(Zaharija 12,8) Svaki je krπÊanin u svojem bratu vidio objavuboæanske ljubavi i dobrote. Prevladao je zajedniËki interes; po-stojao je samo jedan uzor. Vjernici su teæili da otkriju sliËnost

47

48

(30)

31

s Kristovim karakterom i da rade na πirenju Njegova kraljev-stva.

“Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospo-dina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,33)ZahvaljujuÊi njihovom radu, Crkvi su prilazili izabrani ljudi kojisu, primajuÊi rijeË istine, svoj æivot posvetili noπenju nade dru-gima πto je njihova srca punilo mirom i radoπÊu. Prijetnje ihnisu mogle zaustaviti ni zastraπiti. Gospodin je govorio prekonjih i, dok su iπli od mjesta do mjesta, propovijedali su Evan-elje siromaπnima i vrπili Ëuda boæanske milosti.

Bog moæe raditi tako silno kad se ljudi prepuste nadzoruSvetog Duha.

ObeÊanje Svetog Duha nije ograniËeno ni na jednu dob nirasu. Krist je objavio da Êe boæanski utjecaj Njegovog Duhabiti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pedeset-nice do danaπnjeg dana pomaæe svakome tko se potpuno po-kori Gospodinu i posveti Njegovoj sluæbi. Svima koji prihvateKrista kao svojeg osobnog Spasitelja Sveti Duh dolazi kao sa-vjetnik, posvetitelj, vodiË i svjedok. ©to tjeπnje æive s Bogom,vjernici jasnije i snaænije svjedoËe o ljubavi svojeg Otkupiteljai Njegovoj spasiteljskoj milosti. Muπkarci i æene, koji su tijekomdugih stoljeÊa progonstava i nevolja uæivali veliku mjeru pri-sutnosti Duha u svojem æivotu, stajali su kao znaci i Ëudo predsvijetom. Pred anelima i ljudima otkrili su preobraæavajuÊusnagu otkupiteljske ljubavi.

Oni koji su na Pedesetnicu bili obdareni silom odozgo, nisutime bili osloboeni od daljnjih kuπnji i nevolja. Dok su svje-doËili za istinu i pravednost, neprijatelj istine Ëesto ih je napa-dao nastojeÊi im oteti steËeno krπÊansko iskustvo. Bili su poti-cani da svim svojim snagama dobivenim od Boga nastoje do-stiÊi mjeru rasta visine muπkaraca i æena u Kristu Isusu. Svako-dnevno su se molili za novu zalihu milosti da bi se mogli sveviπe uzdizati prema savrπenstvu. Pod djelovanjem Svetog DuhaËak su i najslabiji, oslanjajuÊi se na vjeru u Boga, nauËili kakopoboljπati povjerene im snage i postati posveÊeni, proËiπÊeni ioplemenjeni. Kad su se u poniznosti pokorili preobraæavajuÊemdjelovanju Svetog Duha, primili su puninu Boæanstva i bili ob-likovani u boæansku sliku.

Vrijeme nije promijenilo Kristovo obeÊanje da Êe, kad ode,poslati Svetog Duha kao svojeg predstavnika. Razlog πto bogat-

Dar Duha

49

50

32 Djela apostolska

stva Njegove milosti ne teku prema ljudima na Zemlji nisu ogra-niËenja s Boæje strane. Ako se ispunjenje obeÊanja ne ostva-ruje kao πto bi moglo, onda je to zato πto se obeÊanje ne cijenikako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Du-hom. Gdje god se potrebi za Svetim Duhom obraÊa mala po-zornost, tamo je uoËljiva duhovna suπa, duhovna tama, duhov-no opadanje i smrt. Kad god manje vaæne stvari zaokupljajupozornost, nedostaje boæanska snaga potrebna za rast i napre-dak Crkve — a koja sa sobom donosi sve ostale blagoslove —premda je ponuena u neograniËenom obilju.

BuduÊi da je to naËin na koji primamo snagu, zaπto negladujemo i ne æeamo za darom Duha? Zaπto ne govorimo onjemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? Gospodin jespremniji dati Svetog Duha onima koji Mu sluæe nego πto suroditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki bi ra-dnik trebao Bogu upuÊivati molbe za svakidaπnje krπtenjeDuhom. Skupine krπÊanskih radnika trebaju moliti za osobitupomoÊ, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i os-tvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabraneizaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojegDuha. Prisutnost Duha u Boæjim radnicima dat Êe objavljiva-nju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva Ëast i slava svi-jeta.

U posveÊenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, na-stava Sveti Duh. RijeËi izgovorene uËenicima, upuÊene su i na-ma. Sveti Duh pribavlja snagu koja Êe u svakoj situaciji podu-prijeti duπe koje se usred mrænje ovog svijeta trude i bore, iotvara oËi za njihove promaπaje i pogrjeπke. U tuzi i nevolji,kad su izgledi mraËni i buduÊnost zbunjujuÊa, kad se osjeÊa-mo bespomoÊni i osamljeni — u takvim trenucima, kao odgo-vor na molitvu vjere, Sveti Duh donosi srcu utjehu.

Nije poseban dokaz da je netko krπÊanin zato πto u izuzet-nim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije za-nesenost, veÊ æivot u skladu sa svakom rijeËi koja dolazi iz Boæjihusta; to je vrπenje volje naπeg nebeskog Oca; to je pouzdanjeu Boga u kuπnji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, ane po gledanju; to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjere-njem i poËivanje u Njegovoj ljubavi.

Za nas nije bitno da znamo definirati πto je Sveti Duh. Kristnam kaæe da je Duh Branitelj, “Duh istine koji izlazi od Oca”.

51

33

O Svetom Duhu jasno je reËeno da dok bude uvodio ljude usvu istinu “neÊe govoriti sam od sebe” (Ivan 15,26; 16,13).

Narav Svetog Duha je tajna. »ovjek je ne moæe objasnitijer mu je Gospodin nije objavio. Maπtoviti ljudi mogu povezatibiblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali pri-hvaÊanje takvih glediπta neÊe ojaËati Crkvu. Kad se radi o taj-nama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, πutnja je zlato.

Sluæba Svetog Duha jasno je opisana u Kristovim rijeËima.“On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na gri-jeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Upravo Sveti Duh osvje-doËuje o grijehu. Ako odgovori na oæivljujuÊi utjecaj Duha,grjeπnik Êe se pokajati i razumjeti vaænost posluπnosti boæan-skim zahtjevima.

Pokajanom grjeπniku, koji gladuje i æea za pravednoπÊu,Sveti Duh Êe otkriti Boæje Janje koje uzima grijehe svijeta. OnÊe “uzeti od onoga πto je moje i to objaviti vama”, rekao jeKrist. “NauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan16,14; 14,26)

Duh se daje kao sredstvo obnove, da ostvari spasenje osi-gurano smrÊu naπeg Otkupitelja. Duh stalno nastoji pozornostljudi usmjeriti na veliku ærtvu prinesenu na golgotskom kriæu,objaviti svijetu Boæju ljubav i osvjedoËenoj duπi otvoriti drago-cjenosti Svetog pisma.

Kad dovede do osvjedoËenja o grijehu i kad pred um iznesenaËelo pravednosti, Sveti Duh uklanja ljubav prema ovozemalj-skim stvarima i duπu ispunjava æeljom za svetoπÊu. “Uvest Êevas u svu istinu” (Ivan 16,13), objavio je Spasitelj. Ako ljudiæele biti oblikovani, doÊi Êe do posveÊenja cijelog biÊa. DuhÊe uzeti Boæje stvari i utisnuti ih u duπu. Njegovom snagomput æivota postat Êe tako oËit da nitko ne mora zalutati.

Bog svojim Svetim Duhom od poËetka djeluje preko ljud-skih orua da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To seoËitovalo u æivotu patrijarhâ. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, uMojsijevo doba, dao “svoga Duha dobrog” (Nehemija 9,20). Au dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilogsvojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebui Joπui dala vjeru i odvaænost i koja je uËinila djelotvornom sluæbuapostolske Crkve, krijepila je Boæju vjernu djecu u sva vreme-na. ZahvaljujuÊi snazi Svetog Duha, krπÊani valdenzi tijekom mraË-nog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona

Dar Duha

52

53

34 Djela apostolska

ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih muπkara-ca i æena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvreme-nog misionarskog rada i za prevoenje Biblije na jezike i govoresvakog naroda i puka.

Bog se i danas koristi svojom Crkvom da Zemlji obznanisvoje nakane. Danas vjesnici kriæa idu od grada do grada i odzemlje do zemlje pripremajuÊi put za Kristov drugi dolazak.Oni uzdiæu mjerilo Boæjeg zakona. Duh SvemoguÊega djelujena ljudska srca, a oni koji odgovaraju na Njegov utjecaj postajusvjedoci za Boga i Njegovu istinu. Na mnogim se mjestima moguvidjeti posveÊeni muπkarci i æene kako drugima prenose svjet-lo koje je njima osvijetlilo put spasenja po Kristu. I πto duljesvijetle, kao πto su svijetlili oni koji su na Pedesetnicu bili krπ-teni Svetim Duhom, primaju sve viπe sile Duha. Tako Zemljatreba biti rasvijetljena Boæjom slavom.

S druge strane, umjesto da mudro koriste sadaπnje prilike,neki besposleno Ëekaju posebno duhovno osvjeæenje, koje biim jako poveÊalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zane-maruju sadaπnje duænosti i prednosti i dopuπtaju da njihovo svjet-lo bude nejasno dok oËekuju vrijeme kad Êe, bez truda sa svo-je strane, primiti posebne blagoslove koji Êe ih preobraziti iosposobiti za sluæbu.

U posljednje vrijeme, kako se Boæje djelo na Zemlji budepribliæavalo kraju, ozbiljni napori πto Êe ih uloæiti posveÊenivjernici pod vodstvom Svetog Duha bit Êe popraÊeni poseb-nim znacima boæanske naklonosti. Slikom rane i kasne kiπe, kojau istoËnim zemljama pada u vrijeme sjetve i æetve, hebrejskisu proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjerina Boæju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je poËetak terane kiπe, a rezultati su bili slavni. Duh Êe ostati s pravom Cr-kvom do svrπetka vremena.

Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izlije-vanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina »o-vjeËjega. Ovo je izlijevanje Duha usporeeno s kasnom kiπom,i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu dodatnu si-lu “u vrijeme kasnoga daæda”. A kao odgovor “Gospod tvorioblake i daje im daæd”. On Êe dati “daæd u pravoj mjeri… daædrani i kasni”. (Zaharija 10,1; Joel 2,23 — ©A)

No ako vjernici Boæje crkve danas nemaju æivu vezu s Iz-vorom svakog duhovnog rasta, oni neÊe biti spremni za vrije-

54

55

35

me æetve. Ako svoje svjetiljke ne dræe opremljene i upaljene,neÊe primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe.

Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat Êesnagu koja odgovara njihovim svakidaπnjim potrebama i spo-sobnost da je uporabe. Umjesto da oËekuju neko buduÊe vrije-me kad Êe posebnim izlijevanjem duhovne snage biti Ëudomosposobljeni za zadobivanje duπa, oni se svakodnevno pokora-vaju Bogu da od njih naËini posude za svoju uporabu. Oni sva-kodnevno koriste prigode za sluæbu koja im je nadohvat ruke.Svakodnevno svjedoËe za UËitelja gdje god se nalazili, bilo ne-kim skromnim radom kod kuÊe, bilo na poslu.

Za posveÊenog radnika predivna je utjeha spoznaja da jeËak i Krist tijekom svojeg æivota na Zemlji svakodnevno molioOca za svjeæu zalihu milosti i da je iz te zajednice s Bogomodlazio jaËati i blagoslivljati druge. Promatrajmo Boæjeg Sinapognutog dok se moli svojem Ocu! Premda je Sin Boæji, Onsvoju vjeru jaËa molitvom i vezom s Nebom prikuplja snaguda se odupre zlu i sluæi potrebama ljudi. Kao stariji Brat naπegroda, On zna potrebe onih koji Mu, sputani slaboπÊu i æiveÊi usvijetu grijeha i kuπnji, joπ uvijek æele sluæiti. On zna da su vjes-nici koje smatra sposobnima da ih poπalje slabi, pogrjeπivi lju-di; ali svima koji se potpuno predaju sluæbi Njemu, On obeÊa-va boæansku pomoÊ. Njegov vlastiti primjer dokaz je da Êe oz-biljne, ustrajne molbe Bogu u vjeri — vjeri koja vodi do potpuneovisnosti o Bogu i bezrezervnog posveÊenja Njegovom djelu —donijeti ljudima pomoÊ Svetog Duha u borbi protiv grijeha.

Svaki radnik koji slijedi Kristov primjer bit Êe pripravljenda primi i uporabi snagu koju je Bog obeÊao svojoj Crkvi zasazrijevanje zemaljske æetve. Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evan-elja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posveÊe-nja, On Êe im jamËiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oæiv-ljujuÊe i posveÊujuÊe snage. I kad krenu u obavljanje svakidaπ-njih duænosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila SvetogDuha osposobljava da budu “Boæji suradnici”.

Dar Duha

56

36 Djela apostolska

6Na vratima hrama

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 3; 4,1-31.

Kristovi uËenici bili su duboko svjesni svoje nesposobno-sti pa su svoju slabost u poniznosti i molitvi sjedinili s Njego-vom snagom, svoje neznanje s Njegovom mudroπÊu, svoju nedo-stojnost s Njegovom pravednoπÊu, svoje siromaπtvo s Njegovimneiscrpnim bogatstvom. Tako ojaËani i opremljeni, bez oklije-vanja su krenuli u sluæbu za svojeg UËitelja.

Ubrzo nakon silaska Svetog Duha, i neposredno nakon oz-biljne molitve, Petar i Ivan, na putu u hram na bogosluæje, ugle-dali su pred hramskim vratima, nazvanim Krasna, bogalja, Ëetr-deset godina starog, Ëiji je æivot od roenja bio ispunjen pat-njom i boleπÊu. Ovaj se nesretni Ëovjek odavno æelio sresti sIsusom da ga izlijeËi, ali je bio gotovo bespomoÊan i dalekood mjesta djelovanja velikog LijeËnika. Svojim je molbama ko-naËno uspio nagovoriti neke prijatelje da ga odnesu pred hramskavrata, ali kad je tamo stigao, ustanovio je da je Onaj u koga jepolagao svu svoju nadu, pogubljen okrutnom smrÊu.

Njegovo razoËaranje izazvalo je suÊut onih koji su znali kakose dugo æarko nadao da Êe ga Isus izlijeËiti pa su ga svakodnevnoodnosili pred hram ne bi li mu se prolaznici smilovali i dalineki sitniπ da zadovolji svoje potrebe. Dok su prolazili Petar iIvan, zamolio ih je da mu dadnu milostinju. UËenici su ga sa-æaljivo pogledali, a Petar je rekao: “‘Pogledaj u nas!’ I on ihpomnjivo promatraπe u iπËekivanju da Êe od njih neπto dobiti.Tada mu reËe Petar: ‘Ja nemam ni srebra ni zlata.’” Kad je Petartako potvrdio svoje siromaπtvo, bogalju se lice izduæilo; no on-

57

58

(36)

37

da se rasvijetlilo nadom kad je apostol nastavio: “‘Ali πto imam,to ti dajem: u ime Isusa Krista NazareÊanina ustani i hodaj!’

Ujedno ga uhvati za desnu ruku te ga podigne, a njemuodmah oËvrsnu stopala i gleænji, pa skoËi, stane i poËne ho-dati. Zatim s njima ue u hram, hodajuÊi, poskakujuÊi i hva-leÊi Boga. Tako ga je sav narod vidio kako hoda i hvali Boga.Ljudi prepoznaπe da je to onaj koji je zbog milostinje sjediopred Krasnim vratima hrama, te bijahu preneraæeni i izvan se-be od Ëuenja zbog onoga πto mu se dogodilo.

Kako ozdravljenik nije ostavljao Petra i Ivana, sav se narod,preneraæen, strËa k njima u trijem zvani Salomonov.” Bili suzapanjeni da su uËenici mogli Ëiniti Ëuda sliËna onima koja jeIsus Ëinio. Ali tu je bio ovaj Ëovjek koji je Ëetrdeset godinabio bespomoÊni bogalj, a sada se radovao πto se moæe sluæitisvojim udovima, osloboen boli i sretan πto vjeruje u Isusa.

Kad su uËenici vidjeli Ëuenje naroda, Petar je upitao: “Zaπtose Ëudite ovomu? Zaπto ste uprli pogled u nas kao da smo misvojom snagom ili poboænosti uËinili da ovaj moæe hodati?”Uvjeravao ih je da je ozdravljenje uËinjeno u ime i po zasluga-ma Isusa iz Nazareta kojega je Bog uskrisio od mrtvih. “Zbogvjere u njegovo ime,” objavio je apostol, “upravo je njegovoime oËvrsnulo Ëovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera kojadolazi od njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoËigled vassviju.”

Apostoli su otvoreno govorili o velikom grijehu Æidova kadsu odbacili i na smrt osudili Kneza æivota, ali su pazili da kodsvojih sluπatelja ne izazovu oËaj. “Vi ste se odrekli Sveca i Pra-vednika”, rekao je Petar. “Traæili ste da vam se kao milosni dardadne jedan ubojica, a zaËetnika æivota ubiste, koga je Boguskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci.” “Ali, braÊo, ja znamda ste vi kao i vaπi Ëlanovi Velikog vijeÊa to uËinili iz neznanja.Ali Bog je tako ispunio πto bijaπe unaprijed navijestio prekosvih proroka, da Êe njegov Mesija trpjeti.” Rekao im je da ihSveti Duh poziva na pokajanje i obraÊenje te ih uvjeravao danema nade u spasenje osim po milosru Onoga koga su raza-peli. Samo vjerom u Njega mogu dobiti oprost grijeha.

“Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi,tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doÊi vremena utjehe.”

“Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji Bog sklopi s vaπim ocimakad Abrahamu reËe: ‘U tvom Êe potomstvu biti blagoslovljena

Na vratima hrama

59

60

38 Djela apostolska

sva plemena na zemlji.’ Najprije je vama Bog podigao i poslaoSlugu svoga da vas blagoslovi — da se svaki pojedini od vasobrati od svoje zloÊe.”

Tako su uËenici navijeπtali Kristovo uskrsnuÊe. Mnogi odonih koji su sluπali Ëekali su ovo svjedoËanstvo i kad su ga Ëuli,uzvjerovali su. Ono ih je podsjetilo na rijeËi koje je izgovorioKrist pa su zauzeli mjesto u redovima onih koji su prihvatiliEvanelje. Sjeme πto ga je Spasitelj posijao niknulo je i donije-lo plod.

Dok su uËenici govorili narodu, “pristupiπe k njima sveÊe-nici, starjeπine hrama i saduceji, ogorËeni πto su uËili narod ina primjeru Isusovu navjeπÊivali uskrsnuÊe od mrtvih”.

Nakon Kristova uskrsnuÊa sveÊenici su nadaleko i naπiro-ko proπirili laæno izvjeπÊe da su uËenici ukrali Njegovo tijelodok je rimska straæa spavala. Ne treba se Ëuditi da ih je ogor-Ëilo kad su Petar i Ivan propovijedali uskrsnuÊe Onoga kogasu ubili. Posebno su se uznemirili saduceji. Smatrali su da jenjihov najomiljeniji nauk u opasnosti, a njihova vjerodostojnostna kocki.

ObraÊenici na novu vjeru brzo su se mnoæili pa su se fari-zeji i saduceji sloæili da Êe, ako nekako ne sprijeËe ove noveuËitelje, njihov utjecaj biti u veÊoj opasnosti nego dok je Isusbio na Zemlji. Zbog toga je starjeπina hrama, uz pomoÊ neko-liko saduceja, uhitio Petra i Ivana i bacio ih u tamnicu buduÊida je tog dana bilo previπe kasno da ih ispitaju.

Neprijatelji uËenika jednostavno su morali priznati da jeKrist uskrsnuo od mrtvih. Dokaz je bio toliko jasan da nije bilosumnje. Ali ipak su otvrdnuli svoje srce odbijajuÊi se pokajatiza straπno djelo koje su poËinili kad su umorili Isusa. Æidovskistarjeπine dobili su obilje dokaza da apostoli govore i postu-paju pod boæanskim nadahnuÊem, ali su uporno odbijali vijestistine. Krist nije doπao onako kako su oËekivali i, premda su unekim trenucima bili osvjedoËeni da je On Sin Boæji, uguπilisu to osvjedoËenje i razapeli Ga. Bog im je milostivo dao i drugedokaze, a sada im je pruæio joπ jednu priliku da Mu se obrate.Poslao je uËenike da im kaæu kako su ubili Kneza æivota i ovomstraπnom optuæbom uputio im je joπ jedan poziv na pokajanje.Meutim, osjeÊajuÊi se sigurnima u vlastitoj pravednosti, æidovskisu uËitelji odbili priznati da ljudi koji ih optuæuju za KristovoraspeÊe govore po uputi Svetoga Duha.

61

39

BuduÊi da su se opredijelili za protivljenje Kristu, svaki Ëinodupiranja postao je sveÊenicima dodatni poticaj da nastave svo-jim putem. Postajali su sve odluËniji u svojoj tvrdoglavosti. Nijeda se nisu mogli pokoriti; mogli su, ali nisu htjeli. Oni nisuizgubili spasenje samo zato πto su bili krivi i zasluæili smrt, nitisamo zato πto su dali ubiti Boæjeg Sina, veÊ zato πto su se nao-ruæali protivljenjem prema Bogu. Uporno su odbacivali svjetloi guπili osvjedoËenje Duha. U njima je djelovao utjecaj koji vladasinovima neposluπnosti i navodio ih da zlostavljaju ljude prekokojih je djelovao Bog. ZloÊa njihove pobune jaËala je svakimsljedeÊim Ëinom odupiranja Bogu i vijesti koju je dao svojimslugama da je objave. Svakog dana, odbijajuÊi pokajanje, æidov-ski voe iznova su se opredjeljivali za pobunu pripremajuÊi seda æanju ono πto su sijali.

Boæji gnjev protiv nepokajanih grjeπnika nije se oËitovaosamo zbog grijeha koje su poËinili, veÊ zato πto su se i nakonpoziva da se pokaju odluËili i dalje opirati, ponavljajuÊi proπlegrijehe unatoË danom svjetlu. Da su se æidovski voe pokoriliuvjeravanju Svetoga Duha, dobili bi oprost, ali oni su odluËilida se ne pokore. Na isti naËin i grjeπnik svojim stalnim odu-piranjem sebe stavlja u poloæaj u kojem Sveti Duh ne moæeutjecati na njega.

SljedeÊeg dana nakon ozdravljenja uzetoga, Ana i Kaifa suse s ostalim velikodostojnicima hrama okupili na sud i predsebe izveli zatvorenike. U toj istoj prostoriji i pred ovim istimljudima Petar je sramotno zanijekao svoga Gospodina. Kad sesada naπao na sudu, jasno se toga sjetio. Sad je imao prilikuotkupiti se za svoj kukaviËluk.

Oni koji su se sjeÊali uloge koju je Petar odigrao na sue-nju svojem UËitelju, laskali su si da ga i sada mogu uplaπitiprijetnjom utamniËenja i smrti. Ali Petar, kad je zanijekao Kri-sta u najteæem trenutku, bio je nagao i samouvjeren, potpunorazliËit od ovog Petra kojeg su doveli pred Veliko vijeÊe naispitivanje. On se nakon svojeg pada obratio. Viπe nije bio oholi hvalisav, veÊ skroman i nepovjerljiv prema sebi. Bio je ispu-njen Svetim Duhom i uz pomoÊ ove sile odluËio je uklonitimrlju svojeg otpada odajuÊi Ëast imenu kojega se nekad odre-kao.

Dosad su sveÊenici izbjegavali spomenuti Isusovo raspeÊeili uskrsnuÊe. Ali sada, da bi ostvarili svoju namjeru, bili su

Na vratima hrama

62

63

40 Djela apostolska

prisiljeni pitati optuæene kako je doπlo do ozdravljenja bogalja.“Kakvom vlasti ili u Ëije ste ime to uËinili?” pitali su.

Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha Petar je neustraπivoodgovorio: “Dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenuIsusa Krista NazareÊanina, koga ste vi razapeli, a koga je Boguskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj Ëovjek pred va-ma. Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji jepostao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom dru-gom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojemnam se treba spasiti.”

Ova hrabra obrana zgranula je æidovske voe. Vjerovali suda Êe uËenici biti svladani strahom i zbunjeni kad ih dovedupred Veliko vijeÊe. Ali umjesto toga, ovi svjedoci govorili sukao πto je Krist govorio, s uvjerljivom snagom koja je uπutkalanjihove protivnike. U Petrovom glasu nije bilo ni traga strahukad je o Kristu objavio: “Isus je onaj kamen koji ste vi, gradi-telji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom.”

Petar se posluæio slikom poznatom sveÊenicima. Proroci sugovorili o odbaËenom kamenu, a sam je Krist, govoreÊi jed-nom prigodom sveÊenicima i starjeπinama, rekao: “Zar nikadaniste Ëitali u Pismima: ‘Kamen πto ga odbaciπe graditelji posta-de kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo Ëudo u oËi-ma naπim.’ Zato Êe se — kaæem vam — oduzeti od vas kraljevstvoBoæje i dat Êe se narodu koji donosi njegove plodove. I tko padnena taj kamen, smrskat Êe se, a na koga on padne, satrt Êe ga.”(Matej 21,42-44 — DF)

Dok su sveÊenici sluπali neustraπive rijeËi apostolâ, “znalisu ih, da bijahu s Isusom” (DF).

O uËenicima je nakon Kristova preobraæenja napisano dapo svrπetku ovog Ëudesnog prizora “ne vidjeπe nikoga, osimIsusa sama” (Matej 17,8). “Isus sâm” — ove rijeËi sadræe tajnuæivota i silu koja je obiljeæila povijest prve Crkve. Kad su uËeniciprvi put Ëuli Kristove rijeËi, osjeÊali su potrebu za Njim. Traæilisu Ga, naπli su Ga i slijedili. Bili su s Njim u hramu, za stolom,na padini brda, u polju. Bili su kao uËenici s uËiteljem, svako-dnevno primajuÊi od Njega pouke vjeËne istine.

Nakon Spasiteljeva uzaπaπÊa, u njima je i dalje ostao osje-Êaj boæanske prisutnosti, pune ljubavi i svjetla. Bila je to osob-na prisutnost. Isus, Spasitelj, Onaj koji je s njima hodio, govorioi molio, koji je njihovom srcu dao rijeËi nade i utjehe, bio je

64

65

41

od njih uzet na Nebo dok je vijest o miru joπ bila na Njegovimusnama. Dok su Ga primala aneoska kola, do njih su doprleNjegove rijeËi: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svije-ta.” (Matej 28,20) On je na Nebo uzaπao u ljudskom liku. Zna-li su da se nalazi pred Boæjim prijestoljem, joπ uvijek njihovPrijatelj i Spasitelj; da se Njegovi osjeÊaji nisu promijenili, dase zauvijek poistovjetio s napaÊenim ljudskim rodom. Znali suda pred Boga izlazi sa zaslugama svoje krvi pokazujuÊi ranjeneruke i noge kao podsjeÊanje na cijenu koju je platio za svojeotkupljenike — i ova misao ojaËala ih je da pretrpe sramoturadi Njega. Njihova zajednica s Njim bila je sada jaËa nego kadje osobno bio uz njih. Iz njih je zraËilo svjetlo, ljubav i snagaKrista koji je prebivao u njima tako da su se promatraËi Ëu-dili.

Krist je stavio svoj peËat na rijeËi πto ih je Petar izgovoriou Njegovu obranu. Pokraj uËenika, kao svjedok, stajao je Ëu-dom ozdravljeni Ëovjek. Pojava ovog Ëovjeka koji je prije ne-koliko sati bio bespomoÊni bogalj, a sada obnovljenog zdrav-lja, dala je teæinu Petrovim rijeËima. SveÊenici i starjeπine suπutjeli. Nisu mogli opovrgnuti Petrovu tvrdnju, ali su i dalje biliodluËni da sprijeËe nauËavanje uËenika.

Kristovo krunsko Ëudo — uskriπenje Lazara — zapeËatilo jeodluËnost sveÊenika da svijet oslobode Isusa i Njegovih Ëudo-tvornih djela koja su brzo razarala njihov utjecaj meu ljudi-ma. Njega su razapeli, ali ovdje je bio uvjerljiv dokaz da nisuzaustavili vrπenje Ëuda u Njegovo ime niti objavu istine kojuje nauËavao. Ozdravljenje uzetoga i propovijedanje apostola veÊje napunilo Jeruzalem uzbuenjem.

Da bi prikrili svoju zbunjenost, sveÊenici i starjeπine za-povjedili su da apostole izvedu kako bi se mogli nasamo posa-vjetovati. Svi su se sloæili da bi bilo beskorisno nijekati da jeËovjek ozdravio. Sa zadovoljstvom bi laæima prikrili Ëudo, alito je bilo nemoguÊe jer se dogodilo u pol bijela dana, predmnoπtvom naroda i za nj su veÊ doËule tisuÊe ljudi. OsjeÊalisu da se djelo uËenika mora zaustaviti ili Êe Isus zadobiti mno-πtvo sljedbenika. Tome Êe uslijediti njihovo sramoÊenje jer Êebiti smatrani krivima za ubojstvo Boæjeg Sina.

Ali bez obzira na to πto su æeljeli uniπtiti uËenike, sveÊe-nici su im se usudili samo zaprijetiti oπtrom kaznom ako nastavegovoriti i djelovati u Isusovo ime. Nakon πto su ih ponovo po-

Na vratima hrama

66

42 Djela apostolska

zvali pred Veliko vijeÊe, zapovjedili su im da ne govore ni na-uËavaju u Isusovo ime. No Petar i Ivan su odgovorili: “Samiprosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vamanego Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoritiπto smo vidjeli i Ëuli.”

SveÊenici bi i te kako rado kaznili ove ljude zbog nepo-kolebljive odanosti njihovom svetom pozivu, ali su se bojali na-roda “jer su svi slavili Boga zbog onoga πto se dogodilo”. Zatosu uz ponovljene prijetnje i zabrane oslobodili apostole.

Dok su Petar i Ivan bili utamniËeni, ostali uËenici, pozna-vajuÊi zloÊu Æidova, neumorno su molili za svoju braÊu bojeÊise da se ne ponovi okrutnost koju su pokazali na Kristu. »imsu apostoli bili puπteni na slobodu, potraæili su ostale uËenikeda ih izvijeste o rezultatu ispitivanja. Velika je bila radost vjer-nika. “Jednoduπno podignu glas k Bogu: ‘Gospodaru, Stvorite-lju neba i zemlje, mora i svega πto je u njima, ti si po DuhuSvetomu rekao na usta naπega oca Davida, sluge svoga: Zaπtose bune pogani, a plemena snuju isprazne snove? Zemaljski sekraljevi digli, a knezovi udruæili protiv Gospodina i protiv nje-gova Pomazanika. Da, uistinu se udruæiπe u ovom gradu Herodi Poncije Pilat zajedno s poganima i plemenima izraelskim protivtvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao, da ostvare sve πtoje tvoja snaga i mudrost unaprijed odredila da bude.

A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa sluga-ma svojim daj da posve neustraπivo navjeπÊuju rijeË tvoju. Pru-æi ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa dogaaju oz-dravljenja i Ëudesni znaci!’”

UËenici su molili da im se udijeli veÊa snaga u djelu sluæ-be jer su vidjeli da Êe se suoËiti s istim odluËnim protivlje-njem s kojim se i Krist suoËio dok je boravio na Zemlji. Doksu se njihove ujedinjene molitve vjerom uzdizale k Nebu, do-πao je odgovor. Potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni ibili su iznova obdareni Svetim Duhom. Srca punih odvaænostiponosno su iziπli da navjeπÊuju Boæju rijeË u Jeruzalemu. “Apostolisu vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa” i Bogje Ëudesno blagoslovio njihov trud.

NaËelo za koje su se uËenici tako neustraπivo zalagali kadsu, kao odgovor na zapovijed da viπe ne govore u Isusovo ime,izjavili: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe poko-ravamo vama nego Bogu”, isto je ono naËelo kojeg su se sljed-

67

68

43

benici Evanelja nastojali dræati u vrijeme Reformacije. Kad suse njemaËki knezovi 1529. okupili na dræavnom Saboru uSpeyeru, proËitan je carski proglas kojim se ograniËava vjer-ska sloboda i zabranjuje daljnje πirenje reformiranih doktrina.Izgledalo je da Êe se ugasiti nada svijeta. HoÊe li knezovi pri-hvatiti proglas? Treba li se mnoπtvu koje je joπ uvijek u mrakuoduzeti svjetlo Evanelja? Oni koji su prihvatili reformiranu vjerusastali su se i njihova jednoglasna odluka je bila: “Odbacimoproglas. U pitanjima savjesti veÊina nema moÊi.” (Merle d’Au-bigné, History of the Reformation, knj. 13, pogl. 5)

Ovo naËelo i mi Ëvrsto zastupamo u naπe vrijeme. Barjakistine i vjerske slobode πto su ga visoko uzdizali utemeljiteljievaneoske Crkve i Boæji svjedoci u proπlim stoljeÊima, u ovomje posljednjem sukobu povjeren naπim rukama. Odgovornostza ovaj veliki dar poËiva na onima koje je Bog blagosloviospoznajom svoje RijeËi. Tu RijeË moramo prihvatiti kao vrhov-ni autoritet. Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao boæanski od-reeno ureenje i posluπnost njoj uËiti kao svetu duænost, unutarnjezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobes Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude. BoæjurijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva. A “takokaæe Gospodin” ne moæe se zamijeniti rijeËima “tako kaæe Crkva”ili “tako kaæe dræava”. Kristovu krunu treba uzdiÊi iznad krunazemaljskih vladara.

Od nas se ne traæi da prkosimo vlastima. Svoje rijeËi, biloizgovorene, bilo napisane, trebamo pozorno razmotriti kako seo nama ne bi moglo reÊi da smo izgovorili neπto πto se protivizakonu i redu. Ne smijemo izgovoriti ni uËiniti niπta πto bi namnepotrebno zatvorilo put. Trebamo iÊi naprijed u Boæje imezastupajuÊi povjerene nam istine. Ako nam ljudi budu braniliobavljati ovo djelo, onda, kao apostoli, moæemo reÊi: “Sami pro-sudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama negoBogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoritiπto smo vidjeli i Ëuli.”

Na vratima hrama

69

44 Djela apostolska

7Opomena protiv licemjerja

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 4,32 do 5,11.

Dok su uËenici navijeπtali evaneoske istine u Jeruzalemu,Bog je posvjedoËio njihove rijeËi i mnoπtvo je uzvjerovalo. Mnogiod ovih prvih vjernika odmah su zbog gorljive zadrtosti Æido-va bili odsjeËeni od svojih obitelji i prijatelja pa im je bilo po-trebno osigurati hranu i krov nad glavom.

Izvjeπtaj glasi: “Meu njima, dakako, nitko nije oskudijevao”,i objaπnjava kako je ova potreba bila zadovoljena. Oni vjernicikoji su imali novca ili imetak, radosno su ga ærtvovali da zadovoljeovu hitnu potrebu. ProdavajuÊi kuÊe ili zemljiπta, donosili sunovac i stavljali ga pred noge apostolima; “tada se to dijelilosvakom pojedincu prema njegovim potrebama”.

Ova dragovoljnost vjernika bila je posljedica izlijevanja Duha.ObraÊenici na Evanelje bili su “jedno srce i jedna duπa”. Imalisu zajedniËki cilj — uspjeh zadaÊe koja im je bila povjerena; au njihovom æivotu nije bilo mjesta pohlepi. Ljubav prema braÊii djelu koje su prihvatili bila je veÊa od ljubavi prema novcu iimetku. Njihova su djela svjedoËila da ljudske duπe smatraju vred-nijima od zemaljskog blaga.

Tako Êe uvijek biti kad Boæji Duh zagospodari æivotom. OniËija su srca ispunjena ljubavlju prema Kristu, slijedit Êe primjerOnoga koji je radi nas postao siromaπan da se mi Njegovimsiromaπtvom obogatimo. Novac, vrijeme, utjecaj — sve ove daroveπto su ih primili iz Boæje ruke, cijenit Êe samo kao sredstvo zanapredovanje Evanelja. Tako je bilo u prvoj Crkvi; i kad se udanaπnjoj Crkvi bude vidjelo da su vjernici snagom Duha prestali

70

71

(44)

45

voljeti ovozemaljsko i da su se spremni ærtvovati kako bi njiho-vi bliænji mogli Ëuti Radosnu vijest, navijeπtena Êe istina silnodjelovati na sluπatelje.

U oπtroj suprotnosti primjeru dareæljivosti koju su pokazi-vali vjernici bilo je ponaπanje Ananije i Safire. Njihovo je iskustvo,zapisano perom NadahnuÊa, ostavilo tamnu mrlju na povijestiprve Crkve. Ovi su uËenici, zajedno s drugima, dijelili prednostda Ëuju Evanelje koje su apostoli propovijedali. Bili su s osta-lim vjernicima kad se potreslo “mjesto na kojemu bijahu skup-ljeni. Svi se napuniπe Duha Svetoga.” (Djela 4,31) Duboko osvje-doËenje poËivalo je na svima prisutnima, i pod izravnim utje-cajem Boæjeg Duha Ananija i Safira obeÊali su Gospodinu pri-hod od prodaje odreenog imanja.

Nakon toga su Ananija i Safira oæalostili Svetoga Duha po-puπtanjem osjeÊaju pohlepe. PoËeli su æaliti zbog danog obe-Êanja i ubrzo izgubili sladak utjecaj blagoslova koji je zagrija-vao njihovo srce æeljom da uËine velike stvari za Kristovo djelo.Smatrali su da su prenaglili, da trebaju ponovo razmotriti svojuodluku. Meutim, primijetili su da su oni koji su dali svoj imetakda bi zadovoljili potrebe svoje siromaπnije braÊe vrlo poπtovanimeu vjernicima; srameÊi se da njihova braÊa saznaju kolikonjihova sebiËna duπa æali za onim πto su sveËano obeÊali Bogu,oni su svojom voljom odluËili prodati imanje i prikazati kaoda sav prihod stavljaju u zajedniËki fond, a zapravo su velikidio odluËili zadræati za sebe. Tako Êe sebi osigurati æivot izzajedniËkih sredstava, a istodobno steÊi veliki ugled meu bra-Êom.

Ali Bog mrzi licemjerje i laæ. Ananija i Safira u svojem supostupanju prema Bogu pribjegli prijevari; lagali su Svetom Duhui njihov je grijeh bio kaænjen brzom i straπnom kaznom. Kadje Ananija doπao sa svojim darom, Petar mu je rekao: “Ananija,zaπto je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slaæeπ Duhu Svetomui da zadræiπ za se neπto novca od svoga zemljiπta? Zar ne bi, daje ostalo neprodano, tvoje ostalo? I poπto je prodano, zar nisimogao raspolagati novcem? Zaπto si u svom srcu odluËio to uËi-niti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”

“»im Ananija Ëu te rijeËi, pade te izdahnu. I ue velik strahu sve koji su to Ëuli.”

“Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo?” upitaoje Petar. Nitko niËim nije utjecao na Ananiju da ærtvuje svoj

Opomena protiv licemjerja

73

72

46 Djela apostolska

imetak za opÊe dobro. Postupio je po vlastitom izboru. Ali po-kuπavajuÊi prevariti uËenike, lagao je SvemoguÊemu.

“Poslije koja tri sata ue i njegova æena, ne znajuÊi πto sedogodilo. I Petar je upita: ‘Kaæi mi, jeste li za toliko prodalizemljiπte?’ ‘Da, za toliko’, odgovori ona. ‘Zaπto ste se — reËejoj Petar — dogovorili da kuπate Duha Gospodnjega? Gle! VeÊna vratima stoje noge onih koji ukopaπe tvoga muæa, da i tebeiznesu!’ Ona odmah pade njemu do nogu te izdahnu. A kadmladiÊi uoπe, naoπe je mrtvu; iznesoπe je i pokopaπe do njezinamuæa. Velik strah spopade svu Crkvu i sve koji su to Ëuli.”

BeskonaËna je Mudrost vidjela da je ovaj jasni izraz Boæjesrdæbe bio potreban da saËuva mladu Crkvu od razoËaranja.Broj vjernika naglo je rastao. Crkva bi se naπla u opasnosti dasu naglim poveÊanjem obraÊenika u nju doπli muπkarci i æenekoji bi, tvrdeÊi da sluæe Bogu, oboæavali boga novca. Ova kaz-na svjedoËi o tome da ljudi ne mogu prevariti Boga, da On ot-kriva skriveni grijeh u srcu i da se Njega ne moæe prevariti.Bila je to opomena Crkvi, upozorenje vjernicima da izbjegava-ju glumu i licemjerje i da se Ëuvaju da ne varaju Boga.

Ovaj znak opasnosti nije dan samo prvoj Crkvi, veÊ svimbuduÊim naraπtajima kao dokaz koliko Bog mrzi lakomost, pri-jevaru i licemjerje. U poËetku su Ananija i Safira njegovali po-hlepu. Æelja da za sebe zadræe dio onoga πto su obeÊali Gos-podinu navela ih je na prijevaru i licemjerje.

Bog je navijeπtanje Evanelja uËinio ovisnim o radu i da-rovima svojeg naroda. Dragovoljni darovi i desetina jesu doho-dak Gospodnjeg djela. Od sredstava πto ih je povjerio Ëovjeku,Bog zahtijeva odreeni dio — desetinu. On prepuπta svima daodluËe hoÊe li ili neÊe dati viπe od toga. Ali kad je srce taknutoSvetim Duhom i kad obeÊamo odreenu svotu, onaj koji je obe-Êao viπe nema nikakvog prava na posveÊeni dio. Ovakva obeÊanjadana Ëovjeku smatrala bi se obvezom; nisu li obvezatnija onakoja su dana Bogu? Jesu li obeÊanja kojima se sudi na sudusavjesti manje obvezatna od pisanih sporazuma meu ljudima?

Kad u srcu neobiËnom oπtrinom i snagom zasvijetli boæanskosvjetlo, uobiËajena sebiËnost popuπta; tada se javlja odluka dadamo za Boæje djelo. Ali neka nitko ne misli da Êe mu biti do-puπteno ispuniti dana obeÊanja bez protivljenja sa Sotonine stra-ne. Njemu nije drago vidjeti da se na Zemlji izgrauje Otku-piteljevo kraljevstvo. On Ëovjeku πapÊe da je previπe obeÊao,

74

47

da ga to moæe sprijeËiti u nastojanju da stekne imetak ili zadovoljiæelje svoje obitelji.

Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to Ëini dabi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On πalje sunce ikiπu. On Ëini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost daprivrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potjeËu iz Njegove dareæ-ljive ruke. Zauzvrat æeli da ljudi pokaæu svoju zahvalnost vra-Êanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti,dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu poteklasredstva u skladu s boæanskim planom — desetina svih priho-da i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanjeGospodnjeg djela.

No srca ljudi sebiËnoπÊu otvrdnu i, kao Ananija i Safira,nau se u kuπnji da zadræe dio vrijednosti pretvarajuÊi se daispunjavaju Boæje zahtjeve. Mnogi su rastroπni u zadovoljava-nju svojih æelja. Muπkarci i æene misle na svoja zadovoljstva izadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donosezakinuti dar. Zaboravljaju da Êe Bog jednog dana zahtijevati toËanraËun kako su upotrijebili Njegova dobra, i da viπe neÊe primitiono malo πto daju u riznicu kao πto nije primio ni dar Ananijei Safire.

Iz stroge kazne kojom su kaænjeni ovi krivokletnici, Bogæeli da shvatimo koliko duboko mrzi i prezire svako licemjerjei prijevaru. PrikazujuÊi kao da su dali sve, Ananija i Safira lagalisu Svetom Duhu i izgubili ovaj i buduÊi æivot. Isti Bog koji jenjih kaznio, danas osuuje svaku prijevaru. Odvratne su Mulaæljive usne. On objavljuje da u sveti grad “neÊe uniÊi niπtaneËisto i nijedan tko Ëini gadost i laæ” (Otkrivenje 21,27 — DF).Ne uzimajmo istinu olako. Neka ona postane dijelom æivota.Igrati se njome i prikazivati je onako kako to odgovara vlastitimsebiËnim planovima znaËi brodolom vjere. “Dakle, stojte Ëvrsto!Opaπite svoje bokove istinom.” (Efeæanima 6,14) Tko govori neis-tinu, jeftino prodaje duπu. Njegove laæi mogu naizgled korisnoposluæiti u sluËajevima nuæde; moæe izgledati da Êe uspjeti uposlu koji ne bi mogao ostvariti na poπten naËin; ali na krajudolazi do stanja u kojem viπe nikome ne moæe vjerovati. BuduÊida je sam krivotvoritelj, ne vjeruje rijeËima drugih.

U sluËaju Ananije i Safire, grijeh prijevare poËinjen protivBoga stigla je brza kazna. Isti grijeh bio je mnogo puta ponov-ljen poslije u povijesti Crkve i vrπi se mnogo puta u naπe vrijeme.

Opomena protiv licemjerja

75

76

48 Djela apostolska

Ali iako nije popraÊen vidljivim oËitovanjem Boæjeg nezado-voljstva, u Njegovim oËima nije manje gnusan nego πto je biou apostolsko vrijeme. Opomena je dana; Bog je jasno oËitovaosvoju odvratnost prema ovom grijehu i svi koji se prepuπtajulicemjerju i pohlepi mogu biti sigurni da upropaπÊuju svoju duπu.

49

8Pred Velikim vijeÊem


Upravo je kriæ, taj predmet sramote i muËenja, donio svijetunadu i spasenje. UËenici su bili skromni ljudi bez imetka i bezikakvog oruæja osim Boæje rijeËi, ali u Kristovoj su snazi krenuliobjaviti predivnu priËu o jaslama i kriæu i tako su svladali sva-ko protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemaljske Ëasti ilipriznanja. S njihovih su usana tekle boæanske rijeËi koje su po-tresle svijet.

U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude, i gdjesu prevladavale zbunjujuÊe zamisli o Kristu, da je bio razapetkao zloËinac, uËenici su odvaæno govorili rijeËi æivota iznoseÊiÆidovima Njegovo djelo i zadaÊu, Njegovo raspeÊe, uskrsnuÊei uzaπaπÊe. SveÊenici i knezovi s iznenaenjem su sluπali jasnoi smjelo svjedoËenje apostola. Snaga uskrslog Spasitelja siπla jena uËenike i njihov je rad bio popraÊen znacima i Ëudima ta-ko da je broj vjernika svakodnevno rastao. Na ulice kojima suuËenici trebali proÊi ljudi su “iznosili bolesnike te ih postavljalina postelje i nosila, da barem sjena Petrova, dok je on prolazio,padne na nekoga od njih”. Dovodili su i one koje su muËilineËisti duhovi. Mnoπtvo se okupljalo oko njih i oni koji su oz-dravljali klicali su hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime.

SveÊenici i knezovi vidjeli su da se Krista uzdiæe iznad njih.Kad su saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuÊe, Ëuli da apo-stoli objavljuju kako je Krist uskrsnuo od mrtvih, rasrdili suse, svjesni da Êe, ako se apostolima dopusti da propovijedajuuskrslog Spasitelja i Ëine Ëuda u Njegovo ime, svi odbaciti na-

77

78

(49)

50 Djela apostolska

uËavanje da nema uskrsnuÊa pa Êe sljedba saduceja uskoronestati. Farizeji su se gnjevili jer su smatrali da je namjera uËenikapotkopati æidovske obrede i ukinuti prinaπanje ærtava.

Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisneovaj novi nauk; sad su saduceji i farizeji zakljuËili da rad uËe-nika treba zaustaviti jer se njime dokazivalo da su krivi za Isusovusmrt. Ispunjeni zaviπÊu, sveÊenici su uhvatili Petra i Ivana i baciliih u javnu tamnicu.

Voe æidovskog naroda u potpunosti su propustili ostva-riti Boæju namjeru za Njegov izabrani narod. Oni koje je Gospodinpostavio Ëuvarima istine, iznevjerili su ukazano povjerenje i Bogje izabrao druge da obave Njegovo djelo. U svojem sljepilu ovisu voe sada dali oduπka onome πto su nazivali pravednim gnje-vom protiv onih koji odbacuju njihov omiljeni nauk. Nisu htje-li priznati moguÊnost da sami nisu ispravno razumjeli RijeË ilida pogrjeπno tumaËe i primjenjuju Sveta pisma. Ponaπali su sekao ljudi koji su izgubili razum. Kakvo pravo imaju ovi uËite-lji, govorili su, od kojih su neki ribari, da iznose zamisli kojesu suprotne nauku kojem oni uËe narod? OdluËni da potisnunauËavanje ovih zamisli, utamniËili su one koji su ih iznosili.

UËenike ovaj postupak nije ni zastraπio ni obeshrabrio. SvetiDuh podsjetio ih je na Kristove rijeËi: “Nije sluga veÊi od svogagospodara! Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako sumoju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vasËiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.”“IzopÊavat Êe vas iz sinagoga. Joπ viπe! DoÊi Êe Ëas kada Êesvaki koji vas ubije misliti da Bogu sluæi.” “Rekoh vam ovo, dase, kada doe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao.” (Ivan15,20.21; 16,2.4)

Nebeski Bog, moÊni Vladar svemira, uzeo je utamniËenjeuËenika u svoje ruke jer su ljudi ratovali protiv Njegova djela.Aneo Gospodnji noÊu je otvorio tamniËka vrata i rekao uËe-nicima: “Idite i navjeπÊujte u hramu narodu sve πto se tiËe ovogaÆivota!” Ovaj je nalog bio izravno suprotan nalogu æidovskihstarjeπina, no apostoli nisu rekli: Ne moæemo to uËiniti dokne obavijestimo gradsku upravu i od nje dobijemo dopuπtenje.Bog je rekao: “Idite”, i oni su posluπali. Oni “uoπe u hram usvanuÊe i poËeπe pouËavati”.

Kad su se Petar i Ivan pojavili meu vjernicima i ispriËalikako ih je aneo izveo pokraj vojnika koji su Ëuvali tamnicu i

79

80

51

zahtijevao da nastave prekinuto djelo, braÊa su se ispunila Ëu-enjem i radoπÊu.

U meuvremenu su veliki sveÊenik i oni uz njega sazvali“Veliko vijeÊe, to jest starjeπinstvo sinova Izraelovih”. SveÊeni-ci i starjeπine odluËili su optuæiti uËenike za pobunu, za uboj-stvo Ananije i Safire i za urotu da sveÊenike liπe vlasti. Nadalisu se da Êe svjetinu tako uzbuditi da stvar uzme u svoje rukei s uËenicima postupi kao πto je postupila s Isusom. Bili susvjesni da su mnogi koji nisu prihvatili Kristov nauk umorniod samovolje æidovskih vlasti i da su æeljni promjene. SveÊe-nici su se bojali da Êe se, ako ovi nezadovoljnici prihvate isti-nu koju su apostoli navijeπtali i priznaju Isusa Mesijom, gnjevËitavog naroda podiÊi protiv vjerskih voa i zahtijevati da poloæeraËun za Kristovo umorstvo. OdluËili su to sprijeËiti strogimmjerama.

Kad su poslali straæare u tamnicu da dovedu apostole, sil-no su se zaËudili kad su Ëuli da su tamniËka vrata dobro za-kljuËana i straæari dræe straæu pred vratima, ali zatvorenika ne-ma.

Ubrzo je stigao zbunjujuÊi izvjeπtaj: “‘Eno, oni ljudi πto steih bacili u tamnicu stoje u hramu i pouËavaju narod.’ Nato odestarjeπina hrama sa straæarima te ih dovede, ali ne na silu, jersu se bojali naroda da ih ne bi kamenovao.”

Premda su apostoli bili Ëudom izbavljeni iz tamnice, nisubili poπteeni ispitivanja i kazne. Dok je bio s njima, Krist imje rekao: “A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat Êe vas su-dovima.” (Marko 13,9) Time πto je poslao svojeg anela da ihizbavi, Bog im je dao zalog svoje ljubavi i jamstvo svoje pri-sutnosti. Sad je bilo na njima da stradaju radi Onoga Ëije suEvanelje propovijedali.

U povijesti proroka i apostola nalazimo mnoge plemeniteprimjere odanosti Bogu. Kristovi svjedoci radije su podnosiliutamniËenje, muËenje i samu smrt, nego da prekrπe Boæje za-povijedi. Izvjeπtaj πto su ga ostavili Petar i Ivan pokazuje juna-πtvo koje se oËitovalo u evaneosko doba. Dok su po drugi putstajali pred ljudima koji su ih naumili uniπtiti, u njihovim rijeËimai ponaπanju nije se mogao primijetiti ni strah ni oklijevanje. Akad je veliki sveÊenik rekao: “Zar vam nismo oπtro zabranilida uËite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojomnaukom, i hoÊete da bacite na nas krv toga Ëovjeka”, Petar je

Pred Velikim vijeÊem

81

82

52 Djela apostolska

odgovorio: “Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.” Ne-beski aneo oslobodio ih je iz tamnice i zapovjedio im da pou-Ëavaju u hramu. SlijedeÊi ovaj nalog, bili su posluπni boæanskojzapovijedi i tako moraju i dalje Ëiniti bez obzira koliko Êe ihto koπtati.

A onda je Duh nadahnuo uËenike; optuæeni su postali tu-æitelji optuæujuÊi za Kristovo ubojstvo one koji su tvorili ovoVijeÊe. “Bog otaca naπih uskrisio je Isusa, koga ste vi, vjeπajuÊina kriæ, ubili. Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Voui Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha. Zaovo svjedoËimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima kojimu se pokoravaju.”

Æidovi su se na ove rijeËi toliko rasrdili da su naumili uzetizakon u svoje ruke i bez ikakvog daljnjeg suenja i odobrenjarimskih duænosnika usmrtiti zatvorenike. Premda veÊ bili kriviza Kristovu krv, sada su bili spremni uprljati ruke krvlju NjegovihuËenika.

Ali u VijeÊu je bio Ëovjek koji je u rijeËima apostola pre-poznao Boæji glas. Bio je to Gamaliel, farizej poπtovan od naroda,uËen Ëovjek i na visokom poloæaju. Bistrim umom vidio je daÊe nasilni korak o kojem su sveÊenici razmiπljali izazvati straπ-ne posljedice. Prije nego πto se obratio prisutnima, zatraæio jeda izvedu zatvorenike. Dobro je poznavao ljude s kojima imaposla; znao je da Kristovi ubojice neÊe prezati ni od Ëega daostvare svoju nakanu.

A onda je promiπljeno i mirno progovorio: “Izraelci! Pro-mislite dobro πto kanite uËiniti s tim ljudima! Prije ovog vre-mena diæe se Teuda, izdajuÊi se za neπto osobito, i uza nj pristadeoko Ëetiri stotine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristaπebile su rasprπene i uniπtene. Poslije njega, u doba popisa pu-Ëanstva, diæe se Juda Galilejac i povuËe dosta naroda za sobom.I on poginu, a sve njegove pristaπe biπe rasprπene. A za ovosada, kaæem vam: proite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihovpothvat, ili njihovo djelo, potjeËe od ljudi, propast Êe, a akopotjeËe zbilja od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti. Pustite ih, dane doete u sukob s Bogom!”

SveÊenici su vidjeli razumnost ovih dokaza pa su se mora-li sloæiti s Gamalielom. Ali njihove predrasude i mrænju nijebilo moguÊe obuzdati. Teπka srca pustili su uËenike nakon πtosu ih iπibali i ponovo im zaprijetili da Êe izgubiti æivot ako i

83

53

dalje budu propovijedali u Isusovo ime. “A oni ostaviπe VelikovijeÊe vrlo veseli πto im je udijeljena Ëast da podnesu zlostav-ljanje za ime Isusovo. Svaki dan su neprestano i u hramu i pokuÊama navjeπÊivali Isusa kao Mesiju.”

Ubrzo nakon raspeÊa Krist je uËenicima u baπtinu ostaviomir. “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam gane dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπivaπe srce!” (Ivan 14,27) Ovaj mir ne dolazi od prilagoivanjasvijetu. Krist do mira nije nikad dolazio popuπtanjem zlu. Mirkoji je Krist ostavio uËenicima viπe je unutarnji nego vanjski, itrebao je u sukobima i svai zauvijek ostati s Njegovim svjedo-cima.

Krist je o sebi rekao: “Nemojte misliti da sam doπao donijetina zemlju mir! Nisam doπao da donesem mir, nego maË.” (Ma-tej 10,34) Premda Knez mira, sad je trebao prouzroËiti podje-lu. On, koji je doπao navijestiti Radosnu vijest i srcima ljudskedjece donijeti nadu i radost, izazvao je sukob koji gori dubokou ljudskom srcu i izaziva snaæne strasti. On upozorava svojesljedbenike: “U svijetu Êete imati patnju.” “Ali prije toga svegastavit Êe ruke na vas te vas progoniti; predavat Êe vas u sinagogei tamnice; vodit Êe vas pred kraljeve i upravitelje zbog mogaimena.” “Predavat Êe vas Ëak i roditelji, braÊa, roaci i prijatelji,i neke Êe od vas poubijati.” (Ivan 16,33; Luka 21,12.16)

Ovo se proroËanstvo doslovce ostvarilo. Isusovi sljedbeni-ci bili su izloæeni svakom poniæenju, sramoÊenju i okrutnostina koje je Sotona mogao potaknuti ljudska srca da ih izmisle.I ono Êe se ponovo doslovce ispuniti, jer je tjelesno srce joπuvijek u neprijateljstvu s Boæjim zakonom i neÊe se pokoritinjegovim zapovijedima. Danaπnji svijet nije niπta usklaeniji sKristovim naËelima nego πto je bio u vrijeme apostola. Ista mrænjakoja je izazvala povik: “Raspni ga! Raspni ga!” — ista mrænjakoja je dovela do progonstva uËenika, joπ uvijek djeluje u sino-vima neposluπnosti. Isti duh koji je u mraËnom srednjem vije-ku osuivao muπkarce i æene na tamnicu, progonstvo i smrt,koji je smislio strahovita muËenja Inkvizicije koja je planirala iizvrπila pokolj na Dan sv. Bartolomeja i koji je zapalio vatre Smith-fielda, joπ uvijek djeluje zloËinaËkom energijom u neobraÊenimsrcima. Povijest istine uvijek je bila izvjeπÊe o borbi izmeudobra i zla. Navijeπtanje Evanelja u ovom je svijetu uvijek vrπenouz protivljenje, opasnost, gubitak i patnju.

Pred Velikim vijeÊem

84

85

54 Djela apostolska

Odakle snaga onima koji su u proπlosti podnosili progon-stvo radi Krista? Ona je dolazila iz zajednice s Bogom, zajednicesa Svetim Duhom, zajednice s Kristom. SramoÊenje i progon-stvo odvojili su mnoge od zemaljskih prijatelja, ali nikad odKristove ljubavi. Duπu koja je izloæena stradanju naπ Spasiteljnikad ne voli viπe nego kad podnosi sramotu radi istine. “JaÊu ga ljubiti”, rekao je Krist, “i objaviti mu samog sebe.” (Ivan14,21) Kad vjernik zbog istine stane pred zemaljske sudove,Krist stoji uz njega. Kad je zatvoren meu zatvorske zidove,Krist mu se sam javlja i svojom ljubavlju jaËa njegovo srce. Kadpretrpi smrt radi Krista, Spasitelj mu kaæe: Oni mogu ubiti ti-jelo, ali ne mogu nauditi duπi. “Ohrabrite se: ja sam pobijediosvijet!” “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jerja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem tepobjedniËkom desnicom.” (Ivan 16,33, Izaija 41,10)

“Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiËe se,ostaje dovijeka. Bregovi okruæuju Jeruzalem: Jahve okruæuje narodsvoj odsada i dovijeka.” “Oslobodit Êe ih nepravde i nasilja, jerje dragocjena u njegovim oËima krv njihova.” (Psalam 125,1.2;72,14)

“Jahve nad Vojskama zakrilit Êe ih… Jahve Bog njihov spa-sit Êe ih u dan onaj; kao stado on Êe pasti narod svoj; kaodrago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj.” (Zaha-rija 9,15.16)

86

55

9Sedmorica akona


“U ono vrijeme, kako je rastao broj uËenika, poËeπe mrm-ljati Helenisti na Hebreje da se njihove udovice zapostavljaju usvakidaπnjoj pomoÊi.”

Prva Crkva bila je sastavljena od mnogih staleæa i ljudi raz-liËitih nacionalnosti. U vrijeme izlijevanja Svetog Duha na Pe-desetnicu, u Jeruzalemu su boravili “poboæni Æidovi koji su doπliiz svih naroda pod nebom” (Djela 2,5). Meu Æidovima hebrej-ske vjere koji su se okupili u Jeruzalemu bili su neki opÊenitopoznati kao Helenisti, a izmeu njih i palestinskih Æidova du-go je vladalo nepovjerenje i Ëak neprijateljstvo.

Srca onih koji su se obratili zahvaljujuÊi radu apostolaomekπala su i sjedinila se u Kristovoj ljubavi. UnatoË prijaπnjimpredrasudama, svi su bili u meusobnom skladu. Sotona je znaoda napredovanje evaneoske istine neÊe moÊi zaustaviti doklegod bude vladalo ovo zajedniπtvo, zato je nastojao iskoristiti pri-jaπnje navike razmiπljanja u nadi da bi time mogao u Crkvu unijetielemente nejedinstva.

Tako se dogodilo da je neprijatelj, kako se broj uËenikapoveÊao, uspio izazvati sumnjiËavost nekih koji su prije navik-li zavidno gledati na svoju braÊu u vjeri i nalaziti pogrjeπke kodsvojih duhovnih voa pa “Æidovi grËkog jezika stadoπe mrmlja-ti protiv domaÊih Æidova” (DF). Uzrok mrmljanju bilo je navodnozanemarivanje grËkih udovica u pruæanju svakidaπnje pomoÊi.Svaka nejednakost bila bi suprotna duhu Evanelja, ali je Soto-na uspio pobuditi sumnju. Sad su se morale poduzeti hitne mjere

88

87

(55)

56 Djela apostolska

da se uklone svi razlozi za nezadovoljstvo, inaËe Êe neprijateljuspjeti u nastojanju da izazove podjelu meu vjernicima.

Isusovi uËenici naπli su se u kriznom stanju. Pod mudrimvodstvom apostola koji su ujedinjeno radili u sili Svetoga Du-ha, djelo koje je bilo povjereno evaneoskim vjesnicima naglose πirilo. Crkva se stalno poveÊavala i ovaj rast vjerniπtva pove-Êavao je teπke terete odgovornih. Nijedan Ëovjek, pa ni skupi-na ljudi, nije mogla nastaviti sama nositi ove terete a da ne ugrozibuduÊi napredak Crkve. Bilo je potrebno podijeliti odgovorno-sti koje je nekolicina tako vjerno nosila u prvim danima Crkve.Apostoli su sada morali uËiniti vaæan korak u usavrπavanjuevaneoskog reda u Crkvi prenoπenjem nekih tereta, koje sudosad sami nosili, na druge vjernike.

Na sastanku koji su sazvali, apostoli su, voeni Svetim Du-hom, iznijeli plan za bolju organizaciju svih djelatnih snaga uCrkvi. Doπlo je vrijeme, rekli su, kad duhovni voe koji nad-gledaju Crkvu trebaju biti osloboeni obveze dijeljenja potrebasiromaπnima i sliËnih tereta, kako bi nastavili slobodno propo-vijedati Evanelje. “Radije pronaite, braÊo,” rekli su, “meusobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, paÊemo njih postaviti nad tim poslom, a mi Êemo se potpunoposvetiti molitvi i sluæbi propovijedanja.” Prijedlog je bio pri-hvaÊen, i uz molitvu i polaganje ruku, sedam izabranih ljudisveËano je odvojeno za duænost akona.

Imenovanje sedmorice da preuzmu nadzor nad odreenimgranama djela pokazalo se velikim blagoslovom za Crkvu. Oviduænosnici pozorno su razmotrili pojedinaËne potrebe kao i opÊefinancijske interese Crkve, i svojim su mudrim upravljanjem ipoboænim primjerom bili vaæna pomoÊ drugim sluæbenicimau povezivanju razliËitih potreba Crkve u jedinstvenu cjelinu.

Da je ovaj korak bio po Boæjem nalogu, vidljivo je iz nepo-srednih rezultata koji su slijedili. “RijeË se Boæja πirila bez pre-stanka, a broj je uËenika u Jeruzalemu silno rastao. I mnogi susveÊenici prihvaÊali vjeru.” Ovo prikupljanje duπa treba zahva-liti veÊoj slobodi koju su apostoli omoguÊili te gorljivosti i silikoju su pokazala sedmorica akona. »injenica da su ova braÊabila odreena za posebno djelo voenja brige o siromasima,nije ih iskljuËila iz pouËavanja vjere. Naprotiv, bili su potpunoosposobljeni poduËavati druge istinu pa su se s velikom ozbilj-noπÊu i uspjehom dali na posao.

89

90

57

Prvoj Crkvi bilo je povjereno djelo koje se neprekidno πi-rilo — djelo osnivanja centara svjetla i blagoslova gdje god suiskrene duπe bile spremne uÊi u Kristovu sluæbu. NavijeπtanjeEvanelja trebalo je obuhvatiti cijeli svijet i vjesnici kriæa senisu mogli nadati da Êe ovu vaænu zadaÊu ostvariti ako ne ostanusjedinjeni vezama krπÊanskog jedinstva i tako pokaæu svijetu dasu jedno s Kristom u Bogu. Zar se njihov boæanski Voa nijemolio Ocu: “»uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budujedno kao mi”? Nije li rekao svojim uËenicima: “I svijet ih zamrzi,jer viπe ne pripadaju svijetu”? Nije li molio Oca da “postanupotpuno jedno”, “da svijet vjeruje da si me ti poslao”? (Ivan17,11.14.23.21) Njihov duhovni æivot i sila ovisili su o tijesnojvezi s Onim koji im je naloæio da propovijedaju Evanelje.

UËenici su se samo ujedinjeni s Kristom mogli nadati sna-zi Svetoga Duha i suradnji nebeskih anela. Uz pomoÊ ovih ne-beskih sredstava oni Êe pred svijetom pokazati da su jedin-stveni i bit Êe pobjednici u sukobu koji su bili prisiljeni stalnovoditi protiv sila tame. Kako budu ujedinjeni nastavili raditi,nebeski Êe vjesnici poÊi pred njima otvarajuÊi put; srca Êe bitipripravljena za prihvaÊanje istine i mnogi Êe biti zadobiveniza Krista. Dokle god ostanu ujedinjeni, Crkva Êe napredovati“lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, straπna kao vojska podzastavama” (Pjesma 6,10). Niπta se neÊe moÊi usprotiviti njezi-nu napredovanju. Crkva Êe iÊi iz pobjede u pobjedu, slavno os-tvarujuÊi svoju boæansku zadaÊu navijeπtanja Evanelja svijetu.

Organizacija Crkve u Jeruzalemu trebala je sluæiti kao mo-del za organizaciju crkava u svakom drugom mjestu gdje Êevjernici istine zadobiti obraÊenike na Evanelje. Oni koji su dobiliodgovornost opÊeg nadzora nad Crkvom nisu smjeli gospoda-riti nad Gospodnjom baπtinom, veÊ su kao mudri pastiri trebalipasti “stado Boæje” i nastojati biti “uzorom stadu” (1. Petrova5,2.3), a akoni su trebali biti “ljudi na dobru glasu, puni Du-ha i mudrosti”. Ovi su ljudi trebali zajedniËki zauzeti poloæajna pravoj strani i zadræati ga Ëvrsto i odluËno. Tako Êe na cijelostado vrπiti ujedinjujuÊi utjecaj.

Poslije u povijesti prve Crkve, kad su u razliËitim dijelovi-ma svijeta osnovane mnoge skupine vjernika, organizacija Crkveje usavrπavana kako bi se saËuvao red i usklaenost djelovanja.Svaki je vjernik bio pozivan da dobro obavi svoj dio posla. Svatkoje trebao mudro uporabiti talente koji su mu bili povjereni. Neke

Sedmorica akona

91

92

58 Djela apostolska

je Sveti Duh obdario posebnim darovima i postavio — “prvoza apostole, drugo za proroke, treÊe za uËitelje; zatim je daodar Ëudesa, onda dar ozdravljanja, dar pruæanja pomoÊi, darupravljanja, dar razliËitih jezika” (1. KorinÊanima 12,28). Alisvi su trebali skladno raditi.

“Milosni su darovi razliËiti, ali je isti Duh. RazliËite su isluæbe, ali je isti Gospodin. RazliËiti su i uËinci, ali je isti Bogkoji Ëini sve u svima. Svakomu se daje objava Duha na opÊukorist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje —po istom Duhu; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugo-mu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu moÊ Ëu-desa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikova-nja duhova, drugomu razliËiti jezici, a treÊemu dar tumaËenjajezika. A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svako-mu kako hoÊe. Kao πto je, naime, tijelo jedno, iako ima mno-go udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo,tako je i Krist.” (1. KorinÊanima 12,4-12)

SveËane odgovornosti poËivaju na onima koji su pozvanida budu voe Boæje crkve na Zemlji. U doba teokracije, kad jeMojsije nastojao sam nositi terete tako teπke da bi ga brzo iscr-pili, Jitro mu je savjetovao da mudro raspodijeli odgovornosti.“Ti zastupaj narod pred Bogom”, rekao mu je. “Podastiri Bogunjihove razmirice.” Zatim mu je savjetovao da postavi “tisuÊnike,stotnike, pedesetnike i desetnike” za glavare puku. Trebao jeizabrati “ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrzemito”. Oni su trebali suditi “narodu u svako doba” i tako oslobo-diti Mojsija od zamornih odgovornosti bavljenja mnogim ma-njim predmetima koje su posveÊeni pomoÊnici mogli mudrorijeπiti.

Vrijeme i snaga onih kojima su po Boæjoj providnosti dodi-jeljeni vodeÊi odgovorni poloæaji u Crkvi trebaju biti posveÊenirjeπavanju teæih pitanja koja zahtijevaju posebnu mudrost i πirinusrca. Nije u skladu s Boæjim nalogom da se takve ljude pozivana rjeπavanje manjih stvari koje su drugi sposobni rijeπiti. “SveveÊe sluËajeve neka preda te iznose,” predloæio je Jitro Mojsiju,“a u manjima neka sami rasuuju. Olakπaj sebi breme: neka gaoni s tobom nose. Ako tako uradiπ, i Bog ti to odobri, moÊiÊeπ izdræati, i sav ovaj narod odlazit Êe kuÊi u miru.”

Sukladno ovom prijedlogu “probere Mojsije sposobnih ljudiod svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuÊnike,

93

59

stotnike, pedesetnike i desetnike. Oni su sudili narodu u svakodoba. Teæe sluËajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje sami rjeπa-vali.” (Izlazak 18,19-26)

Poslije, kad je birao sedamdeset starjeπina da s njim pone-su odgovornosti upravljanja, Mojsije je pazio da kao pomoÊni-ke izabere ljude koji su se odlikovali dostojanstvom, zdravimprosuivanjem i iskustvom. U govoru upuÊenom ovim starjeπi-nama u vrijeme njihova rukopolaganja, on je spomenuo nekeodlike koje Ëovjeka Ëine sposobnim da bude mudar voa u Cr-kvi. “Sasluπajte svoju braÊu; sudite pravedno izmeu Ëovjeka injegova brata ili pridoπlice. U suenju nemojte biti pristrani;sasluπavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sudje Boæji!” (Ponovljeni zakon 1,16.17)

Pri kraju svoje vladavine kralj David je uputio sveËani po-ziv onima koji su u njegovo vrijeme nosili breme Boæjeg djela.Kad je skupio “u Jeruzalem sve izraelske knezove i poglavareod redova koji su sluæili kralja, tisuÊnike, stotnike i nadstojn-ike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovihsinova, zajedno s dvoranima i junacima, i svim hrabrim vojni-cima”, ostarjeli kralj ih je sveËano pozvao da “pred oËima svegIzraela, Jahvina zbora i pred svojim Bogom…” dræe i traæe “svezapovijedi Jahve, svoga Boga” (1. Ljetopisa 28,1.8).

Salomonu, kao onome koji je bio pozvan da preuzme vo-deÊi odgovoran poloæaj, David je uputio poseban poziv: “A ti,sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i sluæi mu Ëitavimsrcem i spremnom duπom, jer Jahve ispituje sva srca i zna svemisli i namjere; ako ga budeπ traæio, dat Êe ti da ga naeπ; akoli ga ostaviπ, odbacit Êe te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve iza-brao… budi junak.” (redci 9.10)

Ovo isto naËelo poboænosti i pravednosti koje je u vrijemeMojsija i Davida trebalo rukovoditi voe u Boæjem narodu, tre-bali su slijediti oni kojima je bio povjeren nadzor nad organi-ziranom Boæjom crkvom u krπÊansko doba. U sreivanju stanjau svim crkvama i odreivanju prikladnih ljudi za sluæbenike,apostoli su se dræali visokih mjerila rukovoenja iznesenih uspisima Starog zavjeta. Oni su nastojali da onaj tko je pozvanna vodeÊi poloæaj u Crkvi bude “besprijekoran: ne samodopadan,ne sklon srdæbi, ne goropadan, ne svadljivac, ne odan prljavimdobicima, veÊ gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, pobo-æan, gospodar sebe, posve privræen sigurnom propovijedanju

Sedmorica akona

94

95

60 Djela apostolska

nauke, da moæe i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protiv-nike” (Titu 1,7-9).

Red koji se odræavao u prvoj krπÊanskoj Crkvi omoguÊioje da ona napreduje kao dobro uvjeæbana vojska naoruæana Boæ-jim oruæjem. Skupine vjernika, premda rasprπene na velikompodruËju, bile su udovi jednog tijela; sve su se kretale zajednoi u meusobnom skladu. Kad se u mjesnoj crkvi pojavila ne-sloga, kao πto se poslije pojavila u Antiohiji i na drugim mjestima,a vjernici se nisu mogli sloæiti, takvim sluËajevima nije bilo do-puπteno da izazovu podjelu u Crkvi, veÊ su bili preneseni op-Êem saboru svih vjernika sastavljenom od imenovanih zastup-nika iz svih mjesnih crkava, s apostolima i starjeπinama na vode-Êim poloæajima. Tako se nastojanju Sotone da napadne Crkvuu zabaËenim mjestima oduprlo zajedniËko djelovanje svih pasu planovi neprijatelja da izazove poremeÊaj i upropasti je biliosujeÊeni.

“Jer Bog nije Bog nereda, nego reda. Kao i u svim crkvamasvetih.” (1. KorinÊanima 14,33) On zahtijeva da se danas u vo-enju crkvenih poslova poπtuje red i sustav jednako kao u pro-πlosti. On æeli da se Njegovo djelo obavlja temeljito i savjesnokako bi na njega mogao staviti peËat svojeg odobravanja. Krπ-Êanin se treba ujediniti s krπÊaninom, crkva s crkvom, ljudskaorua trebaju suraivati s boæanskim, svi pokorni Svetom Du-hu i svi zajedno navijeπtajuÊi svijetu Radosnu vijest o Boæjojmilosti.

96

61

10Prvi krπÊanski muËenik

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,5-15; 7.

PrednjaËeÊi meu sedmoricom akona, Stjepan je bio Ëo-vjek duboke poboænosti i snaæne vjere. Premda po roenju Æi-dov, govorio je grËki i poznavao obiËaje i navike Grka. Zato jenaπao priliku da propovijeda Evanelje u sinagogama grËkihÆidova. Bio je vrlo aktivan u radu za Krista i svoju je vjeru ne-ustraπivo navijeπtao. UËeni rabini i zakonici upustili su se u javnerasprave s njim, uvjereni u laku pobjedu. No “ne mogoπe odo-ljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”. Ne samo πto je govoriou sili Svetoga Duha, veÊ je bilo jasno da je dobro prouËio pro-roËanstva i da je bio pouËen u svemu πto je bilo vezano uzZakon. Bio je vjeπt u obrani istina koje je zastupao tako da jesvoje protivnike potpuno porazio. Na njemu se ispunilo obeÊanje:“Zapamtite da vam ne treba unaprijed pripremati obrane, jerÊu vam ja dati rjeËitost i mudrost kojoj se neÊe moÊi suprot-staviti i oduprijeti svi vaπi neprijatelji.” (Luka 21,14.15)

Kad su sveÊenici i starjeπine vidjeli silu koja je pratila Stje-panovo propovijedanje, ispunili su se ogorËenom mrænjom.Umjesto da prihvate dokaze koje je iznosio, odluËili su uπutkatinjegov glas tako πto Êe ga ubiti. Viπeput su potkupili rimskevlasti da prijeu preko sluËajeva kad su Æidovi uzeli zakon usvoje ruke, osudili i smaknuli zatvorenike u skladu sa svojimnarodnim obiËajem. Stjepanovi neprijatelji nisu sumnjali da tomogu ponovo uËiniti bez ikakve opasnosti. OdluËili su preuzetirizik i zato su uhvatili Stjepana i izveli ga na sud pred VelikovijeÊe.

97

98

(61)

62 Djela apostolska

Iz okolnih zemalja pozvani su uËeni Æidovi da pobiju argu-mente zatvorenika. Tu je bio i Savao iz Tarza koji je preuzeovodeÊu ulogu protiv Stjepana. Posluæio se rjeËitoπÊu i logikomrabina ne bi li uvjerio narod da Stjepan propovijeda laæni i opasninauk; ali je u Stjepanu sreo Ëovjeka koji je odliËno razumioBoæju nakanu πirenja Evanelja meu druge narode.

BuduÊi da sveÊenici i starjeπine nisu mogli odoljeti Stjepa-novoj jasnoj, smirenoj mudrosti, odluËili su od njega uËiniti pri-mjer drugima. Tako Êe zadovoljavajuÊi svoju osvetoljubivu mræ-nju sprijeËiti druge da iz straha ne prihvate njegovo vjerova-nje. Pozvani su laæni svjedoci koji su tvrdili da su Ëuli kakoizgovara bogohulne rijeËi protiv hrama i Zakona. “Mi smo gaËuli gdje govori”, tvrdili su ovi svjedoci, “da Êe Isus, onaj Nazare-Êanin, razoriti ovo mjesto i promijeniti bogosluæje koje nam jepredao Mojsije.”

Kad je Stjepan stao licem u lice sa svojim sucima da odgovorina optuæbu bogohuljenja, sveta je svjetlost zraËila s njegovoglica i “svi koji su sjedili u Velikom vijeÊu upru pogled u Stje-pana i opaze da mu je lice poput lica aneoskoga”. Mnogi kojisu vidjeli to svjetlo zadrhtali su i zaklonili svoje lice, ali se tvr-doglava nevjera i predrasude starjeπina nisu pokolebale.

Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optuæbi protiv njega,poËeo je svoju obranu jasnim, prodornim glasom koji je odjekivaou vijeÊniËkoj dvorani. RijeËima koje su opËarale skup, poËeoje ponavljati povijest Boæjeg izabranog naroda. Pokazao je te-meljito poznavanje æidovskog sustava i iznio duhovno tumaËe-nje koje se sada oËitovalo u Kristu. Ponovio je Mojsijeve rijeËikojima je prorekao Mesiju: “Proroka Êe vam podignuti Bog izvaπe braÊe, kao mene njega sluπajte.” (©A) Jasno je objavio svojuodanost Bogu i æidovskoj vjeri dok je dokazivao kako Zakon ukoji su se Æidovi uzdali za spasenje nije mogao Izraela spasitiod idolopoklonstva. Povezao je Isusa Krista s cjelokupnom æi-dovskom povijeπÊu. Spomenuo je izgradnju Salomonova hramai rijeËi Salomona i Izaije: “A Previπnji ne prebiva u zgradamanapravljenim ljudskom rukom, kako to veÊ prorok veli: ‘Neboje moje prijestolje, a zemlja je podnoæje nogama mojim. KakvuÊete mi kuÊu sagraditi — pita Gospodin — ili kakvo Êe biti mjestogdje bih prebivao? Zar moja ruka nije sve ovo naËinila?’”

Kad je Stjepan doπao do ove toËke, narod se poËeo kome-πati. Kad je Krista povezao s proroËanstvima i govorio o hra-

99

100

63

mu, sveÊenik, glumeÊi da je uæasnut, razderao je svoju odjeÊu.Za Stjepana je to bio jasan znak da Êe njegov glas ubrzo zauvi-jek utihnuti. Vidio je protivljenje koje su izazvale njegove rijeËii znao je da daje svoje posljednje svjedoËanstvo. Premda je biousred propovijedi, naglo ju je zakljuËio.

Iznenada, prekidajuÊi tijek povijesti koju je iznosio, okre-nuo se svojim razbjeπnjelim sucima i povikao: “Ljudi tvrde πije,neobrezanih srdaca i uπiju! Vi se uvijek opirete Duhu Sveto-me! Kako oËevi vaπi tako i vi! Koga od proroka nisu progonilioËevi vaπi? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dola-zak Pravednika, koga vi sad veÊ izdadoste i ubiste, vi baπ kojiste primili Zakon preko anela, ali ga niste vrπili.”

Na ovo su sveÊenici i starjeπine doπli izvan sebe od bijesa.PonaπajuÊi se sliËnije zvijerima negoli ljudskim biÊima, jurnulisu na Stjepana πkripajuÊi zubima. Na okrutnim licima oko se-be zatvorenik je vidio svoj usud, ali se nije pokolebao. U njemunije bilo straha od smrti. Razbjeπnjeli sveÊenici i uspaljeno mno-πtvo nisu ga mogli uplaπiti. Prizor pred njim ustupio je mjestovienju. Vidio je pred sobom πirom otvorena nebeska vrata igledajuÊi kroz njih vidio je slavu Boæjeg dvora i Krista, kao daje upravo ustao s prijestolja, spreman da brani svojeg slugu.Trijumfalnim rijeËima Stjepan je uskliknuo: “Evo, gledam otvo-rena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.”

Dok je opisivao slavni prizor πto su ga promatrale njegoveoËi, bilo je to viπe nego πto su njegovi progonitelji mogli pod-nijeti. ZatiskujuÊi uπi da ne Ëuju njegove rijeËi i silno viËuÊi,jurnuli su na njega kao jedan i “izguraπe ga izvan grada”. “Doksu kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: ‘Gospodine Isuse,primi moj duh!’ Zatim kleËe i viknu jakim glasom: ‘Gospodi-ne, ne uzmi im ovo za grijeh!’ Kad to reËe, usnu.”

Nad Stjepanom nije bila izreËena presuda, ali su rimskevlasti bile potkupljene velikom svotom novca da ne istraæujuovaj sluËaj.

Stjepanova muËeniËka smrt duboko se dojmila svih koji suje promatrali. SjeÊanje na Boæji peËat na njegovom licu i rijeËikoje su ganule duπe svih koji su ih Ëuli, ostale su u mislimapromatraËa i svjedoËile o istini koju je navijeπtao. Njegova jesmrt bila teπka kuπnja za Crkvu, ali je rezultirala osvjedoËenjemSavla koji iz svojeg sjeÊanja nije mogao izbrisati vjeru i oda-nost muËenika te sjaj koji je poËivao na njegovom licu.

Prvi krπÊanski muËenik

101

64 Djela apostolska

Savao je prigodom Stjepanova suenja i smrti bio prepungrozniËave gorljivosti. Nakon toga se srdio na svoje vlastito po-tajno osvjedoËenje da je Bog odlikovao Stjepana upravo u tre-nutku kad su ga ljudi sramotili. Savao je nastavio proganjati Boæjucrkvu; lovio je krπÊane, hvatao ih u njihovim kuÊama i predavaosveÊenicima i starjeπinama u Jeruzalemu da ih zatvaraju u tam-nice i ubijaju. Njegova gorljivost u provoenju progonstva uni-jela je strah meu krπÊane u Jeruzalemu. Rimske vlasti uopÊese nisu trudile da zaustave ovo okrutno djelo; potajno su poma-gale Æidovima da bi se s njima pomirile i zadobile njihovu na-klonost.

Nakon Stjepanove smrti, s obzirom na svoju ulogu u tomdogaaju, Savao je bio izabran u Veliko vijeÊe. Neko je vrijemebio snaæno sredstvo u Sotoninim rukama da provede pobunuprotiv Boæjeg Sina. Ali uskoro Êe ovaj bezobzirni progoniteljbiti zaposlen u izgradnji Crkve koju je sada ruπio. Netko moÊ-niji od Sotone izabrao je Savla da zauzme mjesto muËenika Stje-pana, da propovijeda i strada u Njegovo ime i da nadaleko ob-javljuje vijest spasenja po Njegovoj krvi.

102

65

11Radosna vijest u Samariji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 8.

Nakon Stjepanove smrti nastalo je protiv vjernika u Jeru-zalemu tako bezobzirno progonstvo da se “svi krπÊani, osim apo-stola, rasprπiπe po krajevima judejskim i samarijskim”. Savaoje pak “pustoπio Crkvu; iduÊi iz kuÊe u kuÊu izvlaËio je iz njihljude i æene te ih predavao u tamnicu”. O svojoj gorljivosti uovom okrutnom radu poslije Êe reÊi: “Ja sam doista nekoÊ mislioda sam duæan æestoko se suprotstaviti djelom imenu IsusaNazareÊanina. To sam i Ëinio u Jeruzalemu. Kao πto sam osob-no mnoge svete zatvarao u tamnice… Po svim sinagogama pri-siljavao sam ih, viπe puta kaænjavanjem, da izgovaraju grdnjeprotiv Boga i u svome prekomjernom bijesu na njih progoniosam ih Ëak u tue gradove.” Da Stjepan nije bio jedini koji jeizgubio æivot, vidljivo je iz Savlovih vlastitih rijeËi: “Tako sam,kad su bili osuivani na smrt, to odobravao.” (Djela 26,9-11)

U tim trenucima opasnosti Nikodem je neustraπivo priznaosvoju vjeru u razapetog Spasitelja. Nikodem je bio Ëlan VelikogvijeÊa i s drugima je bio ganut Isusovim naukom. Dok je pro-matrao Kristova Ëudesna djela, u njemu je raslo uvjerenje daje On Izaslanik Boæji. Suviπe ohol da bi otvoreno priznao sim-patiju za galilejskog UËitelja, traæio je tajni razgovor s Njim. Utom razgovoru Isus mu je predoËio plan spasenja i svoju zadaÊuu svijetu, ali Nikodem je joπ uvijek oklijevao. Skrio je istinu usvoje srce i tri godine se Ëinilo da nema ploda. Ali iako javnonije priznao Krista, Nikodem je u Velikom vijeÊu viπeput one-moguÊio planove sveÊenika da Ga ubiju. Kad je na kraju Krist

103

104

(65)

66 Djela apostolska

bio podignut na kriæ, Nikodem se sjetio Njegovih rijeËi kojemu je uputio u onom noÊnom razgovoru na Maslinskoj gori:“Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora bitipodignut Sin »ovjeËji” (Ivan 3,14); sad je u Isusu vidio Otkupiteljasvijeta.

S Josipom iz Arimateje Nikodem je snosio troπkove Isuso-va pogreba. UËenici su se bojali u javnosti pokazati kao Kri-stovi pristaπe, ali Nikodem i Josip odvaæno su im pritekli u po-moÊ. PomoÊ ovih bogatih i Ëasnih ljudi bila je i te kako potrebnau ovom mraËnom trenutku. Oni su za svoga mrtvog UËiteljamogli uËiniti ono πto bi siromaπnim uËenicima bilo nemogu-Êe, i njihovo bogatstvo i utjecaj u velikoj su ih mjeri zaπtitiliod zloÊe sveÊenika i starjeπina.

Sada, kad su Æidovi pokuπavali uniπtiti tek roenu Crkvu,Nikodem je istupio u njezinu obranu. Viπe nije bio oprezan isumnjiËav; poticao je vjeru uËenika i uporabio svoje bogatstvoda podupre Crkvu u Jeruzalemu i πirenje Evanelja. Oni kojisu mu prije ukazivali poπtovanje, sad su ga prezirali i progo-nili; tako je postao siromaπan u zemaljskim dobrima, ali nijeklonuo u obrani svoje vjere.

Progonstvo koje je doπlo na jeruzalemsku crkvu dalo je velikipoticaj πirenju Evanelja. U tom je gradu sluæba RijeËi bila us-pjeπna pa je postojala opasnost da se uËenici predugo zadræena jednom mjestu, zanemarujuÊi Spasiteljev nalog da idu u ci-jeli svijet. ZaboravljajuÊi da se snaga za odupiranje zlu najbo-lje stjeËe energiËnom sluæbom, poËeli su misliti da niπta nijetoliko vaæno koliko braniti crkvu u Jeruzalemu od neprijatelj-skih napada. Umjesto da nove vjernike uËe da ponesu Radosnuvijest onima koji je nisu Ëuli, bili su u opasnosti poÊi putemkoji bi sve njih naveo da se zadovolje onim πto je ostvareno.Kako bi rasprπio svoje predstavnike tamo gdje Êe moÊi raditiza druge, Bog je dopustio da na njih doe progonstvo. Istjeraniiz Jeruzalema, vjernici su prolazili “iz jednog kraja u drugi pro-povijedajuÊi Evanelje RijeËi”.

Meu onima kojima je Spasitelj dao nalog: “Idite i uËinitesve narode uËenicima mojim” (Matej 28,19), bilo je mnogo onihkoji su pripadali niæim druπtvenim slojevima — muπkaraca i æenakoji su zavoljeli svojega Gospodina i odluËno slijedili Njegovprimjer nesebiËne sluæbe. Ovim je skromnim ljudima, kao i uËe-nicima koji su bili sa Spasiteljem tijekom Njegove zemaljske

105

106

67

sluæbe, povjerena ova dragocjena sluæba. Trebali su ponijetisvijetu Radosnu vijest o spasenju po Kristu.

Kad su se zbog progonstva rasprπili, poπli su ispunjeni mi-sionarskom gorljivoπÊu. Shvatili su odgovornost svoje zadaÊe.Znali su da u rukama dræe kruh æivota za svijet koji umire odgladi, i bili su nagnani Kristovom ljubavlju da ga daju svimapotrebitima. Gospodin je djelovao preko njih. Kamo god su poπli,bolesni su ozdravljali i siromaπnima je navijeπtano Evanelje.

Filip, jedan od sedmorice akona, bio je meu onima kojisu bili istjerani iz Jeruzalema. On “sie u glavni grad Samarijei tu propovijedaπe Krista. Narod je jednoduπno poklanjao paæ-nju Filipovim rijeËima, kad ga je sluπao i gledao Ëudesa koja jeËinio. NeËisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogihopsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviπe. I nastade velikaradost u onome gradu.”

Vijest koju je Krist uputio Samarijanki s kojom je razgova-rao na Jakovljevu zdencu donijela je plod. Nakon πto je ËulaNjegove rijeËi, ova je æena otiπla ljudima u gradu i rekla: “Do-ite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve πto sam uËinila! Da onnije Mesija?” Oni su poπli s njom, Ëuli Isusa i povjerovali u Njega.Æeljni da Ëuju viπe, molili su Ga da ostane kod njih. On je ostaokod njih dva dana i “mnogo ih viπe poËe vjerovati u nj zbognjegove nauke”. (Ivan 4,29.41)

Kad su Kristovi uËenici bili istjerani iz Jeruzalema, nekisu naπli siguran zaklon u Samariji. Samarijanci su dobrodoπli-com doËekali ove vjesnike Evanelja i æidovski su obraÊenicipoæeli dragocjenu æetvu meu onima koji su nekoÊ bili njihovinajogorËeniji neprijatelji.

Filip je u Samariji doæivio veliki uspjeh pa je, time ohrab-ren, poslao u Jeruzalem po pomoÊ. Sad su apostoli potpunijeshvatili znaËenje Kristovih rijeËi: “Bit Êete mi svjedoci u Jeru-zalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela1,8)

Dok se joπ nalazio u Samariji, nebeski vjesnik je Filipa uputioda poe “prema jugu, na put koji se spuπta iz Jeruzalema uGazu… Filip ustade i ode.” On nije pitao za razlog niti je oklijevaoposluπati jer je nauËio lekciju o pokoravanju Boæjoj volji.

“I najedanput naie neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dosto-janstvenik kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezi-ne riznice. HodoËastio je u Jeruzalem te se vraÊao kuÊi, sjedeÊi

Radosna vijest u Samariji

107

68 Djela apostolska

u svojim kolima i ËitajuÊi proroka Izaiju.” Ovaj je Etiopljaninbio poπtovan i vrlo utjecajan Ëovjek. Bog je vidio da Êe, kadse obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo i izvrπiti snaæanutjecaj u prilog Evanelju. Boæji aneli okruæili su ovog traæiteljaistine i on se osjetio privuËenim Spasitelju. Djelovanjem Sveto-ga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onim koji ga je mo-gao povesti do svjetla.

Filip je dobio uputu da prie Etiopljaninu i da mu objasniproroËanstvo koje je Ëitao. “Hajde”, rekao je Duh, “i primaknise tim kolima!” Kad se pribliæio, Filip je upitao dvoranina: “‘Razu-mijeπ li baπ to πto Ëitaπ?’ ‘Pa kako bih mogao razumjeti akome tko ne uputi?’ odvrati on i pozva Filipa da se uspne i sjedneuza nj.” Pismo πto ga je Ëitao bilo je Izaijino proroËanstvo oKristu: “Vodili ga na klanje kao ovcu; kao πto je janje nijemopred onim koji ga striæe, tako on ne otvara usta svojih. Zbognjegova poniæenja dignuta mu je (smrtna) osuda. Tko Êe opisatisudbinu njegovu? Jer se æivot njegov sa zemlje podiæe.”

“Molim te, o kome prorok ovo veli?” pitao je Etiopljanin.“O sebi ili o kome drugom?” Filip mu je nato objasnio velikuistinu o otkupljenju. PolazeÊi od tog mjesta iz Pisma, “poËenavjeπÊivati Radosnu vijest o Isusu”.

»ovjeku je srce gorjelo od zanimanja dok je sluπao objaπ-njenje Pisma, i kad je uËenik zavrπio, bio je spreman prihvatitiponueno svjetlo. Nije svoj svjetovni poloæaj iskoristio kao iz-govor da odbije Evanelje. “Kad su iπli tako putem, dooπe doneke vode, reËe dvoranin: ‘Gle, evo vode! ©to mi brani da bu-dem krπten?’ Filip reËe: ‘Ako vjerujeπ od svega srca, moæe tobiti.’ On reËe: ‘Vjerujem da je Isus Krist Sin Boæji.’ I zapovjedida stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, sioπe na vodu, i on gapokrsti.

A kad izioπe iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa. Dvoraninga viπe ne vidje i pun radosti otide svojim putem. A Filip senae u Azotu. I prolazeÊi propovijedao je Radosnu vijest u svimgradovima dok ne doe u Cezareju.” (©A)

Ovaj je Etiopljanin predstavnik brojnog staleæa koji treba-ju poduËiti misionari kao πto je bio Filip — ljudi koji Êe ËutiBoæji glas i poÊi tamo kamo ih On πalje. Ima mnogo onih kojiËitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaËe-nje. Po svemu svijetu muπkarci i æene s Ëeænjom gledaju pre-ma Nebu. Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa koje Ëeznu

108

109

69

za svjetlom, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kra-ljevstva; samo Ëekaju da budu prigrljeni.

Aneo je vodio Filipa onomu tko je traæio svjetlo i bio spre-man prihvatiti Evanelje; aneli Êe i danas voditi korake onihradnika koji Êe Svetom Duhu dopustiti da posveti njihov jezik,a njihovo srce oËisti i oplemeni. Aneo poslan Filipu mogaoje sam obaviti ovo djelo za Etiopljanina, ali to nije naËin nakoji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje bliæ-nje.

U zadaÊi povjerenoj prvim uËenicima sudjelovali su vjer-nici u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evanelje bilaje povjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Boæjivjerni ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snageposvetili proslavljanju Njegovog imena i mudrom koriπtenju ta-lenata u sluæbi Njemu.

NesebiËni rad krπÊana u proπlosti trebao bi nam biti uzori nadahnuÊe. »lanovi Boæje crkve bili su gorljivi u djelima lju-bavi, odvojeni od svjetovnih teænji i hodili su stopama Onogakoji je prolazio ËineÊi dobro. Srcima ispunjenim ljubavlju isaæaljenjem, oni trebaju sluæiti onima kojima je potrebna pomoÊupoznavajuÊi ih sa Spasiteljevom ljubavlju. Takav rad zahtijevaposeban napor, ali donosi bogatu nagradu. Oni koji se u njegaukljuËe s iskrenom namjerom, vidjet Êe duπe zadobivene za Spa-sitelja jer je utjecaj koji prati praktiËno provoenje boæanskognaloga neodoljiv.

Za ispunjenje ovog naloga odgovornost ne poËiva samo narukopoloæenom propovjedniku. Svatko tko je primio Krista po-zvan je da radi na spaπavanju svojih bliænjih. “Duh i zaruËnicavele: ‘Doi!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Doi!’” (Otkrivenje 22,17)Nalog za upuÊivanje ovog poziva odnosi se na cijelu Crkvu. Tkogod Ëuje ovaj poziv, treba ga objaviti tako da odjekuje prekobregova i dolina: “Doi!”

Kobna je pogrjeπka pretpostaviti da djelo spaπavanja duπaovisi samo o propovjednicima. Poniznog, posveÊenog vjernikana kojeg je Gospodar vinograda stavio teret za duπe, trebajuohrabriti ljudi kojima je Gospodin povjerio veÊe odgovornosti.Oni koji u Boæjoj crkvi stoje kao voe, trebaju shvatiti da jeSpasiteljev nalog upuÊen svima koji vjeruju u Njegovo ime. BogÊe u svoj vinograd poslati mnoge koji polaganjem ruku nisuposveÊeni za sluæbu.

Radosna vijest u Samariji

110

70 Djela apostolska

Stotine, da, tisuÊe onih koji su Ëuli vijest spasenja joπ uvi-jek stoje besposleni na trgu, a mogli bi raditi u nekoj granidjela. Njima Krist govori: “©to stojite ovdje vazdan besposleni?”i dodaje: “Idite i vi u moj vinograd.” (Matej 20,6.7) Zaπto veÊibroj njih ne odgovara na poziv? Je li to zato πto misle da imajuizgovor jer ne stoje za propovjedaonicom? Neka shvate da iz-van propovjedaonice postoji veliko djelo koje trebaju obavititisuÊe posveÊenih vjernika.

Dugo je Bog Ëekao da duh sluæbe obuzme cijelu Crkvu ida svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjerniciBoæje crkve obave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvupovjeren u ispunjavanju evaneoskog naloga, cijeli svijet Êeuskoro biti opomenut i Gospodin Isus Êe se sa silom i velikomslavom vratiti na Zemlju. “Ova Radosna vijest o kraljevstvu pro-povijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-stvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14)

111

71

12Progonitelj postaje uËenik


Savao iz Tarza bio je istaknut meu æidovskim voama kojisu bili silno uznemireni uspjehom πto ga je pratilo navijeπta-nje Evanelja. Po roenju rimski graanin, Savao je inaËe bioæidovskog podrijetla, a u Jeruzalemu se πkolovao kod najistak-nutijih rabina. “Iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova” Sa-vao je bio “Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti,progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, bes-prijekoran” (Filipljanima 3,5.6). Rabini su u njemu vidjeli mla-dog Ëovjeka koji mnogo obeÊava i gajili velike nade da Êe bitisposoban i gorljiv branitelj drevne vjere. Primanje u ËlanstvoVelikog vijeÊa osiguralo mu je poloæaj moÊi.

Savao je imao istaknutu ulogu u suenju i osudi Stjepana,a jasni dokazi Boæjeg prebivanja u muËeniku naveli su Savla daposumnja u ispravnost stava koji je zastupao u odnosu na Isu-sove sljedbenike. Um mu je bio duboko uznemiren. U svojojzbunjenosti obratio se onima u Ëiju je mudrost i prosudbu imaopuno povjerenje. Argumenti sveÊenika i starjeπina konaËno suga potpuno osvjedoËili da je Stjepan bio bogohulnik, da je Krist,kojeg je smaknuti uËenik propovijedao, bio varalica i da onikoji vrπe svetu sluæbu moraju biti u pravu.

Savao do ovog zakljuËka nije doπao bez ozbiljnog ispitiva-nja. Na kraju su ga njegovo obrazovanje i predrasude, poπtovanjebivπih uËitelja i oholost zbog popularnosti potaknuli da se po-buni protiv glasa savjesti i Boæje milosti. Kad je konaËno zakljuËioda su sveÊenici i knjiæevnici u pravu, Savao je postao vrlo ogor-

112

113

(71)

72 Djela apostolska

Ëeni protivnik nauka koji su iznosili Isusovi uËenici. Njegovodjelovanje, koje je dovelo do toga da su svete muπkarce i æenesamo zbog vjere u Isusa odvlaËili pred sudove gdje su neki biliosuivani na tamnicu a neki Ëak i na smrt, izazvalo je tugu ipotiπtenost u tek organiziranoj Crkvi, i potaknulo mnoge da ubijegu potraæe sigurnost.

Oni koji su ovim progonstvom bili istjerani iz Jeruzalema“prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajuÊi EvaneljeRijeËi” (Djela 8,4). Meu gradovima u koje su otiπli bio je iDamask gdje je nova vjera zadobila mnogo obraÊenika.

SveÊenici i starjeπine nadali su se da Êe ozbiljnim napo-rom i okrutnim progonstvom uspjeti potisnuti krivovjerje. Sadsu smatrali da i u drugim mjestima moraju poduzeti odluËnemjere sliËne onima koje su protiv novog nauka poduzeli u Je-ruzalemu. Za posebno djelo koje su namjeravali obaviti u Da-masku Savao je ponudio svoje usluge. “Sveudilj zadahnut pri-jetnjom i pokoljem prema uËenicima Gospodnjim”, Savao “poek velikom sveÊeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Da-masku, da sve koje nae od ovoga Puta, muæeve i æene, okova-ne dovede u Jeruzalem” (DF). Tako je Savao iz Tarza “iπao uDamask s ovlaπÊu i nalogom velikih sveÊenika” (Djela 26,12), iu snazi svoje muπkosti, zapaljen pogrjeπnom gorljivoπÊu, otiπaona ovo nezaboravno putovanje na kojem Êe neobiËni dogaajipromijeniti tijek njegova æivota.

Posljednjeg dana puta, “u po dana”, kad su se umorni putnicipribliæili Damasku, pred sobom su ugledali plodne njive, pre-krasne vrtove i plodne voÊnjake, navodnjavane hladnim poto-cima s okolnog gorja. Nakon dugog putovanja preko pustoπi,takvi su prizori svakako djelovali osvjeæavajuÊe. Dok je Savaozajedno sa svojim pratiocima s divljenjem promatrao plodnuravnicu i lijepi grad u nizini, “iznenada” ga, kako je poslije re-kao, “obasja svjetlost s neba”, “svjetlo jasnije od sunca… obasjamene i moje suputnike” (Djela 26,13), toliko jako da ga ne mogupodnijeti smrtne oËi. Zaslijepljen i zbunjen, Savao je pao nazemlju.

Dok ih je svjetlo i dalje obasjavalo, Savao je Ëuo “glas πtomi govori hebrejskim jezikom” (Djela 26,14): “‘Savle, Savle, zaπtome progoniπ?’ A ja rekoh: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin odgo-vori: ‘Ja sam Isus koga ti progoniπ. Teπko ti se protiv ostanapraÊati.’”

114

73

Ispunjeni strahom i gotovo slijepi od jarkog svjetla, Savlo-vi su pratioci Ëuli glas, ali nisu vidjeli tko govori. Ali Savao jerazumio izgovorene rijeËi i njemu je bilo jasno da je Onaj kojigovori Sin Boæji. U sjajnom BiÊu koje je stajalo pred njim vidioje Razapetoga. Lik Spasiteljeva lica ostao je zauvijek utisnut uduπu zapanjenog Æidova. Izgovorene rijeËi prodrle su u njego-vo srce zastraπujuÊom snagom. U zamraËene prostorije njego-va uma prodrla je rijeka svjetla otkrivajuÊi neznanje i zabludunjegova prijaπnjeg æivota i sadaπnju potrebu za prosvjetljenjemSvetoga Duha.

Savao je sad vidio da je progonstvom Isusovih sljedbenikazapravo vrπio Sotonino djelo. Vidio je da su njegova uvjerenjao pravu i duænosti bila u velikoj mjeri utemeljena na nepoko-lebljivom povjerenju u sveÊenike i starjeπine. Vjerovao im jekad su mu rekli da je izvjeπtaj o uskrsnuÊu vjeπta izmiπljotinauËenika. Sada, kad je pred njim stajao sam Isus, Savao je bioosvjedoËen u istinitost tvrdnje uËenika.

U tom trenutku nebeskog prosvjetljenja Savlov um je dje-lovao neobiËnom brzinom. PoËeo je razumijevati proroËke za-pise Svetog pisma. Vidio je kako su Isusovo odbacivanje od straneÆidova, raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe proroci prorekli i takodokazali da je On bio obeÊani Mesija. Stjepanova propovijedprije muËeniËke smrti snaæno mu se utisnula u um i on je shvatioda je muËenik stvarno vidio “slavu Boæju” kad je rekao: “Evo,gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s de-sne strane.” (Djela 7,55.56) SveÊenici su ove rijeËi proglasilibogohuljenjem, ali Savao je sada znao da su bile istinite.

Kakvo je to bilo otkrivenje za progonitelja! Sad je Savaosa sigurnoπÊu znao da je obeÊani Mesija doπao na ovu Zemljukao Isus iz Nazareta i da su Ga oni koje je doπao spasiti odba-cili i razapeli. Takoer je znao da je Spasitelj kao pobjednikuskrsnuo iz groba i uzaπao na Nebo. U tom trenutku boæanskeobjave Savao se s uæasom sjetio kako je Stjepan, koji je svjedo-Ëio o raspetom i uskrslom Spasitelju, bio ærtvovan uz njegovpristanak i kako su poslije, zahvaljujuÊi njemu, mnogi drugi do-stojni Isusovi sljedbenici pobijeni u okrutnom progonstvu.

Spasitelj je progovorio Savlu preko Stjepana, Ëijoj se jas-noj logici nije mogao usprotiviti. UËeni Æidov vidio je kako licemuËenika odsjajuje Kristovu slavu — lice mu je bilo “poput licaaneoskoga” (Djela 6,15). Takoer je bio svjedokom Stjepano-

Progonitelj postaje uËenik

115

116

74 Djela apostolska

va strpljenja prema svojim neprijateljima i kako im je oprostio.Bio je i svjedokom Ëvrstine i radosne privræenosti mnogih kojeje on predao da budu muËeni i da stradaju. Vidio je neke kojisu s radoπÊu dali Ëak i æivot zbog svoje vjere.

Sve je ovo glasno govorilo Savlu i s vremenom u njegovum utisnulo gotovo nesavladivo osvjedoËenje da je Isus obe-Êani Mesija. U takvim prilikama borio se po Ëitave noÊi protivtog osvjedoËenja i uvijek bi na kraju sebe uvjerio da Isus nijeMesija i da su Njegovi sljedbenici zavedeni fanatici.

A sada je Krist progovorio Savlu vlastitim glasom: “Savle,Savle, zaπto me progoniπ?” A na pitanje: “Tko si ti, Gospodi-ne?” isti je glas odgovorio: “Ja sam Isus koga ti progoniπ.” Kristse ovdje poistovjeÊuje sa svojim narodom. Proganjanjem Isuso-vih sljedbenika Savao je udario izravno na Gospodara Neba. LaænooptuæujuÊi i svjedoËeÊi protiv njih, on je laæno optuæio Spasi-telja svijeta i svjedoËio protiv Njega.

U Savlovom umu nije bilo sumnje da je Onaj koji mu seobratio bio Isus iz Nazareta, dugo oËekivani Mesija, Utjeha iOtkupitelj Izraela. “DrπÊuÊi i strepeÊi” upitao je: “‘Gospodine,πto hoÊeπ da Ëinim?’ A Gospodin mu reËe: ‘Ustani i idi u grad!Ondje Êe ti se reÊi πto ti treba Ëiniti.’” (©A)

Kad se svjetlo povuklo i Savao ustao sa zemlje, ustanovioje da je slijep. Svjetlost Kristove slave bila je prejaka za njegovesmrtne oËi i kad je nje nestalo, vid mu je utonuo u mrak. Vje-rovao je da je njegovo sljepilo Boæja kazna za okrutno proga-njanje Isusovih sljedbenika. U straπnom mraku pipao je oko sebei njegovi su ga pratioci, u strahu i Ëuenju, poveli za ruku iuveli “u Damask”.

Ujutro tog dana bogatog dogaajima, Savao se pribliæavaoDamasku s osjeÊajem samozadovoljstva zbog povjerenja koje muje ukazao veliki sveÊenik. Bila mu je povjerena velika odgovor-nost. Imao je zadaÊu da πiri zanimanje za æidovsku religiju zaus-tavljajuÊi, ako je moguÊe, πirenje nove vjere u Damasku. OdluËnoje nakanio okruniti svoju zadaÊu uspjehom pa je s velikim uz-buenjem oËekivao buduÊe dogaaje.

Ali kako je suprotno njegovim oËekivanjima izgledao ula-zak u grad! Pogoen sljepilom, bespomoÊan, muËen kajanjem,svjestan da moæe oËekivati nove kazne, potraæio je kuÊu uËenikaJude gdje je, u samoÊi, imao dovoljno prilike za razmiπljanje imolitvu.

118

117

75

Tri dana Savao je ostao “slijep; niti je πto jeo ni pio”. Ovidani duπevne muke za njega su bili kao godine. Uvijek bi seiznova s boli u duπi prisjeÊao svojeg sudjelovanja u Stjepano-voj muËeniËkoj smrti. S uæasom je pomiπljao na svoju krivnjukad je dopustio da njime vladaju zloba i predrasude sveÊenikai starjeπina unatoË tomu πto je Stjepanovo lice zraËilo nebes-kom svjetloπÊu. Nesretan i slomljene duπe, sjeÊao se mnogihprilika kad je oËi i uπi zatvorio pred najjasnijim dokazima i kadje bezobzirno ustrajavao u proganjanju onih koji su vjerovali uIsusa iz Nazareta.

Ove dane dubokog samoispitivanja i poniæavanja srca pro-veo je u potpunoj samoÊi. Vjernici, upozoreni na namjeru skojom Savao dolazi u Damask, bojali su se da moæda glumi ka-ko bi ih mogao πto bolje prevariti. Dræali su se po strani neiskazujuÊi mu suÊut. Nije se imao æelje obratiti neobraÊenimÆidovima s kojima se namjeravao sjediniti u proganjanju vjer-nika, jer je znao da oni ne bi htjeli ni Ëuti njegovu ispovijed.Zato se Ëinilo da ne moæe raËunati na ljudsku suÊut. Njegovajedina nada u pomoÊ bio je milosrdni Bog kojemu se obratioslomljena srca.

Tijekom dugih sati u kojima je bio sam s Bogom, Savaose sjetio mnogih ulomaka iz Pisma koji su govorili o prvomKristovom dolasku. Pozorno je pamtio ova proroËanstva s izoπ-trenim osvjedoËenjem koje je zavladalo njegovim mislima. Dokje razmiπljao o znaËenju ovih proroËanstava, bio je zaËuen pri-jaπnjim sljepilom razumijevanja i sljepilom Æidova opÊenito, πtoje dovelo do toga da Isusa odbace kao obeÊanog Mesiju. Njego-vom prosvijetljenom vidu sad se sve Ëinilo jasnim. Znao je dasu prijaπnje predrasude i nevjera zamaglili njegovo duhovno shva-Êanje i sprijeËili da u Isusu iz Nazareta prepozna Mesiju iz pro-roπtva.

Kad se Savao potpuno prepustio osvjedoËavanju SvetogaDuha, vidio je pogrjeπke u svojem æivotu i prepoznao daleko-seæne zahtjeve Boæjeg zakona. Ovaj nekad oholi farizej, uvjerenda se opravdao svojim dobrim djelima, sada se pognuo predBogom s poniznoπÊu i jednostavnoπÊu malog djeteta priznajuÊisvoju nedostojnost i moleÊi za zasluge razapetog i uskrslog Spa-sitelja. Savao je Ëeznuo za potpunim skladom i zajednicom sOcem i Sinom, i u silnoj æelji za oprostom i prihvaÊanjem upu-Êivao je æarke molbe prijestolju milosti.


119

120

76 Djela apostolska

Molitve ovog farizeja koji se kajao nisu bile uzaludne. Bo-æanska milost preobrazila je najdublje misli i osjeÊaje njegovogsrca i njegove su plemenitije sposobnosti bile usklaene s vjeËnimBoæjim namjerama. Krist i Njegova pravednost postali su Savluvaæniji od cijelog svijeta.

Savlovo obraÊenje snaæan je dokaz Ëudotvorne snage Sve-toga Duha da osvjedoËi ljude o grijehu. On je doista vjerovaoda je Isus iz Nazareta prezreo Boæji zakon i da je svoje uËenikenauËavao kako nema vrijednosti. Ali nakon obraÊenja Savao jeprepoznao Isusa kao Onoga koji je doπao na svijet s namjeromda opravda Zakon svojeg Oca. Bio je osvjedoËen da je Isus biozaËetnik cjelokupnog æidovskog ærtvenog sustava. Vidio je dase u raspeÊu slika srela sa stvarnoπÊu, da je Isus ispunio staro-zavjetna proroËanstva o Otkupitelju Izraela.

U izvjeπtaju o Savlovom obraÊenju nalazimo vaæna naËelakoja nikad ne bismo smjeli zaboraviti. Savao se sreo izravno sKristom. On je bio Ëovjek kojeg je Krist odredio za najvaænijedjelo, Ëovjek koji je trebao biti Njegovo “izabrano sredstvo”,ali mu Gospodin nije odmah rekao koji mu je posao dodijelio.Zaustavio ga je na njegovom putu i osvjedoËio ga o grijehu;ali kad je Savao upitao: “Gospodine, πto hoÊeπ da Ëinim?” Spasiteljje ovog iskrenog Æidova povezao sa svojom Crkvom da u njojspozna Boæju volju za sebe.

»udesno svjetlo koje je obasjalo Savlovu tamu bilo jeGospodnje djelo, ali i uËenici su trebali uËiniti svoj dio. Kristje izvrπio djelo objave i osvjedoËenja, a pokajnik je sada mo-gao uËiti od onih koje je Bog odredio da nauËavaju Njegovuistinu.

Dok se Savao u samoÊi Judine kuÊe predao molitvi i mo-ljenju, Gospodin se u vienju javio nekom uËeniku u Damas-ku po imenu Ananiji. Njemu je rekao da se Savao iz Tarza molii da mu je potrebna pomoÊ. “Ustani, poi u ulicu zvanu Ravna”,rekao je nebeski vjesnik, “i u kuÊi Judinoj potraæi Taræaninaimenom Savla. Eno, moli se; i u vienju vidje Ëovjeka imenomAnaniju gdje ulazi i polaæe na nj ruke da bi progledao.” (DF)

Ananija je jedva mogao vjerovati rijeËima anela, jer je iz-vjeπtaj o Savlovom ogorËenom progonstvu svetih u Jeruzalemubio opÊe poznat. Pokuπao je objasniti: “Gospodine, od mnogihsam Ëuo o tom Ëovjeku koliko je zla tvojim svetima uËinio uJeruzalemu. On ima vlast od velikih sveÊenika i punomoÊ okovati

121

77

sve koji prizivlju ime tvoje.” (DF) Ali zapovijed je bila jasna.“Poi, jer on mi je orue izabrano da ponese ime moje prednarode i kraljeve i sinove Izraelove.” (DF)

Posluπan anelovim uputama, Ananija je potraæio Ëovjekakoji je donedavno odisao prijetnjama protiv svih koji su vjero-vali u Isusovo ime; polaæuÊi ruke na glavu pokajanog patnika,rekao je: “‘Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukazana putu kojim si iπao ovamo, da progledaπ i da se napuniπ Du-ha Svetoga.’

I odmah mu spade s oËiju neπto kao ljuske i on progleda.Ustade i bi krπten.”

Tako je Isus potvrdio vlast svoje organizirane Crkve i Savlapovezao sa svojim oruem na Zemlji. Krist je sada na Zemljiimao Crkvu kao svojeg predstavnika i njoj je pripadalo djelovoenja pokajanog grjeπnika na put æivota.

Mnogi misle da su samo Kristu odgovorni za svjetlo i isku-stvo, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima na Zemlji.Isus je prijatelj grjeπnika i Njegovo je srce ganuto njihovom boli.On ima svu silu, na Nebu i na Zemlji, ali poπtuje sredstva kojaje odredio za prosvjetljenje i spasenje ljudi; On usmjeravagrjeπnike na Crkvu koju je uËinio protoËnikom svjetla svijetu.

Kad se Savlu usred njegove slijepe zablude i predrasudaobjavio Krist kojega je progonio, bio je povezan izravno s Crkvomkoja je svjetlo svijetu. U ovom sluËaju Ananija predstavlja Kri-sta, ali i Kristove propovjednike na Zemlji koje je ovlastio dadjeluju umjesto Njega. Ananija je umjesto Krista dotaknuo SavloveoËi da progleda. Stavio je ruke na njega umjesto Krista, i dokse molio u Kristovo ime, Savao je primio Svetoga Duha. Sve jeuËinjeno u Kristovo ime i Njegovom vlaπÊu. Krist je temelj; Crkvaje sredstvo komunikacije.


122

78 Djela apostolska

13Dani priprave


Nakon krπtenja Pavao je prekinuo post i ostao “neko vrije-me s uËenicima u Damasku. I odmah poËe propovijedati u si-nagogama da je Isus Sin Boæji”. Odvaæno je objavljivao da jeIsus iz Nazareta dugo oËekivani Mesija koji je “suglasno Pismi-ma umro za naπe grijehe, da je pokopan, da je treÊi dan… us-krsnuo”, nakon Ëega su Ga vidjela Dvanaestorica i drugi. “Anaposljetku,” dodao je, “ukazao se i meni kao nedonoπËetu.”(1. KorinÊanima 15,3.4.8) Njegovi su dokazi iz proroËanstavabili neoborivi, a trud mu je bio popraÊen takvom Boæjom si-lom da su Æidovi bili zbunjeni i nisu mu bili sposobni odgovo-riti.

Novost o Pavlovom obraÊenju doπla je Æidovima kao velikoiznenaenje. On, koji je otiπao u Damask “s ovlaπÊu i nalogomvelikih sveÊenika” (Djela 26,12) da pohvata i progoni vjernike,sada je propovijedao Evanelje o razapetom i uskrslom Spasitelju,jaËajuÊi ruke onih koji su veÊ bili Njegovi uËenici i stalno do-vodeÊi nove vjernike u vjeru kojoj se nekoÊ tako ogorËeno pro-tivio.

Pavao je prije bio poznat kao gorljivi branitelj æidovske re-ligije i neumorni progonitelj Isusovih sljedbenika. S obziromna hrabrost, nezavisnost i ustrajnost, njegovi bi mu talenti i nao-brazba omoguÊili da sluæi u gotovo svakom poslu. Mogao jeraspravljati s izuzetnom jasnoÊom i svojim poraznim sarkazmommogao je protivnika prikazati u ne baπ zavidnom svjetlu. A sadsu Æidovi vidjeli ovog mladog Ëovjeka koji je toliko obeÊavao

123

124

(78)

79

kako, sjedinjen s onima koje je prije progonio, neustraπivo pro-povijeda u Isusovo ime.

Vojskovoa koji pogine u bitci izgubljen je za svoju vojsku,ali njegova smrt ne znaËi dodatnu snagu za neprijatelja. Ali kadse neki istaknuti Ëovjek pridruæi suprotnoj strani, ne samo πtoje izgubljena njegova sluæba, nego oni kojima se pridruæiodobivaju veliku prednost. Gospodin je lako mogao ubiti Savlaiz Tarza na putu za Damask, i sila progonstva doista bi izgu-bila na snazi. Ali Bog je u svojoj providnosti ne samo poπtedioSavlov æivot, veÊ ga je obratio i tako junaka iz redova neprija-telja zadobio za Kristovu stranu. RjeËiti govornik i oπtar kriti-Ëar, Pavao je svojom Ëvrstom odluËnoπÊu i nepokolebljivomhrabroπÊu posjedovao upravo one sposobnosti koje su bile po-trebne prvoj Crkvi.

Kad je Pavao navijeπtao Krista u Damasku, svi koji su gaËuli bili su zapanjeni i govorili: “Nije li ovo onaj koji je u Jeru-zalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo do-πao da ih okovane odvede pred velike sveÊenike?” (DF) Pavaoje objavio da promjena njegove vjere nije bila izazvana nago-nom ili fanatizmom, veÊ da je do nje doπlo zahvaljujuÊi nepo-bitnim dokazima. U izlaganju Evanelja nastojao je objasniti pro-roËanstva koja su se odnosila na prvi Kristov dolazak. Nepobitnoje dokazao da su se ona doslovno ispunila u Isusu iz Nazareta.Temelj njegove vjere bila je sigurna proroËka rijeË.

Dok je svoje zaËuene sluπatelje nastojao pozvati “da seobrate i okrenu k Bogu vrπeÊi djela dostojna pokajanja” (Djela26,20), Pavao je “bivao sve silniji i sve viπe zbunjivao Æidove uDamasku, dokazujuÊi da je Isus Mesija”. Ali mnogi su zatvorilisrce ne æeleÊi se odazvati na njegovu vijest, i ubrzo se Ëuenjezbog njegova obraÊenja pretvorilo u ogorËenu mrænju sliËnuonoj koju je on pokazao prema Isusu.

Protivljenje je postalo tako ogorËeno da Pavlu viπe nije bilodopuπteno raditi u Damasku. Nebeski vjesnik zapovjedio muje da ode na neko vrijeme i on je “otiπao u Arabiju” (GalaÊanima1,17), gdje je naπao siguran zaklon.

Ovdje, u samoÊi pustinje, Pavao je imao dovoljno vemenaza mirno prouËavanje i razmiπljanje. Smireno je razmislio o svo-jem proπlom iskustvu i uËvrstio svoje pokajanje. Traæio je Bogasvim srcem ne mirujuÊi dok nije bio siguran da je njegovo po-kajanje prihvaÊeno i grijeh oproπten. »eznuo je za jamstvom

Dani priprave

125

80 Djela apostolska

da Êe Isus biti s njim u njegovoj buduÊoj sluæbi. Ispraznio jeduπu od predrasuda i tradicija koje su dotad oblikovale njegovæivot i primio upute od Izvora istine. Isus je komunicirao s njimi utvrdio ga u vjeri obdarivπi ga bogatom mjerom mudrosti imilosti.

Kad se ljudski um poveæe s Boæjim umom, ograniËeni ums BeskonaËnim, nemoguÊe je procijeniti djelovanje koje to vrπina tijelo, um i duπu. U takvom zajedniπtvu stjeËe se najviπe zna-nje. To je Boæja metoda razvoja. “S Bogom ti se sprijatelji” (Job22,21), glasi Njegova poruka ËovjeËanstvu.

SveËani nalog πto je Pavlu bio upuÊen u razgovoru sAnanijom, sa sve mu je veÊom teæinom sjedao na srce. Kad jena rijeËi: “Brate Savle, progledaj!” Pavao prvi put pogledao ulice ovog poboænog Ëovjeka, Ananija mu je nadahnut SvetimDuhom rekao: “Bog otaca naπih izabrao te da upoznaπ njegovuvolju, da vidiπ Pravednika i da razumijeπ glas iz usta njegovih,jer Êeπ mu biti svjedok pred svim ljudima za ono πto si vidioi Ëuo. A sada na πto joπ Ëekaπ? Ustani, primi krπtenje i oËistise od svojih grijeha zazivljuÊi njegovo ime!” (Djela 22,13-16)

Ove su rijeËi bile u skladu s rijeËima samog Isusa kad jeSavla zaustavio na putu za Damask: “Jer zato ti se ukazah date postavim slugom i svjedokom kako onome πto si vidio, takoonome πto Êu ti objaviti. Izbavljat Êu te od æidovskoga narodai pogana kojima te πaljem da im otvoriπ oËi, da se obrate odtame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me po-stignu oproπtenje grijeha i baπtinu meu posveÊenima.” (Djela26,16-18)

Dok je o tome razmiπljao, Pavao je sve jasnije razumijevaoznaËenje svojeg poziva “za apostola Krista Isusa” (1. KorinÊa-nima 1,1). On nije bio pozvan “od ljudi, niti po kojemu Ëovjeku,veÊ po Isusu Kristu i Bogu Ocu” (GalaÊanima 1,1). VeliËina djelakoje ga je oËekivalo potaknula ga je na ozbiljno prouËavanjesvetih Pisama kako bi Evanelje mogao propovijedati “ne u go-vornoj mudrosti, da ne izgubi snagu kriæ Kristov”, “veÊ u oËi-tovanju Duha i snage”, da se vjera svih koji Ëuju “ne oslanjana ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima 1,17;2,4.5)

IstraæujuÊi Pisma, Pavao je razumio da tijekom stoljeÊa nijebilo “ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogoplemenitih. Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta izabra Bog da

126

127

81

posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog da po-srami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima svije-ta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono πto jest,da se ni jedan Ëovjek ne moæe ponositi pred Bogom.” (1. Korin-Êanima 1,26-29) PromatrajuÊi tako mudrost ovoga svijeta u svjetlukriæa, Pavao je odluËio da neÊe “iπta drugo znati osim IsusaKrista, i to razapetoga” (1. KorinÊanima 2,2).

Tijekom svoje kasnije sluæbe Pavao nikad nije izgubio izvida Izvor mudrosti i snage. »ujmo ga kako, godinama poslije,izjavljuje: “Za mene je uistinu æivot Krist.” (Filipljanima 1,21) Iopet: “©toviπe, Ëak sve gubitkom smatram zbog onog najizvrs-nijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi ko-jega sve izgubih… da Krista steknem i u njemu se naem — nesvojom pravednoπÊu, onom po Zakonu, nego pravednoπÊu povjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj — da upoznamnjega i snagu uskrsnuÊa njegova i zajedniπtvo s patnjama nje-govim.” (Filipljanima 3,8-10 — DF)

Iz Arabije Pavao se ponovo “vratio u Damask” (GalaÊanima1,17) i “smjelo propovijedao u ime Isusovo”. BuduÊi da se nisumogli oduprijeti snazi njegovih dokaza, Æidovi su “gledali daga ubiju”. Ova opasnost navela je uËenike da ozbiljno traæe Bogapa ga na kraju noÊu “spustiπe u koπari preko gradskih zidina”(Djela 9,25).

Pobjegavπi iz Damaska, Pavao je oko tri godine nakon svo-jeg obraÊenja otiπao u Jeruzalem. Glavni cilj ovog posjeta, kakoÊe sam poslije reÊi, bio je “da upoznam Kefu [Petra]” (GalaÊa-nima 1,18). Nakon πto je stigao u grad u kojem je nekoÊ biodobro poznat kao “Savao progonitelj”, “nastojao se pribliæiti uËe-nicima; ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu uËe-nik”. Teπko su mogli povjerovati da bi tako zadrti farizej, Ëovjekkoji je toliko uËinio da uniπti Crkvu, mogao postati iskreni Isu-sov sljedbenik. “Nato ga uze Barnaba i odvede k apostolima teim izloæi kako je Savao napustio Damask, vidio Gospodina kojimu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u imeIsusovo.”

Kad su to Ëuli, uËenici su ga prihvatili kao jednog od svojih.Ubrzo su imali obilje dokaza o istinitosti njegovog krπÊanskogiskustva. BuduÊi apostol neznaboæaca sada se nalazio u graduu kojem su æivjeli mnogi njegovi bivπi suradnici, i on je ovimæidovskim voama silno æelio objasniti proroËanstva o Mesiji

Dani priprave

128

129

82 Djela apostolska

koja su se ispunila u Spasiteljevu dolasku. Pavao je bio siguranda su ovi Izraelovi uËitelji, s kojima se nekoÊ tako dobro po-znavao, bili iskreni i poπteni kao on. Ali pogrjeπno je shvatioduh svoje æidovske braÊe i njegova nada da Êe se oni brzo obratitibila je osuena na gorko razoËaranje. Premda je “smjelo pro-povijedao u ime Gospodnje” i govorio i “raspravljao sa Æidovi-ma grËkog jezika”, oni koji su stajali na Ëelu æidovske zajedniceodbili su povjerovati, pa su “gledali da ga ubiju”. Njegovo sesrce ispunilo tugom. On bi spremno ærtvovao svoj æivot kad bito pomoglo da neki dou do spoznaje istine. Stidio se pomislina svoj udio u Stjepanovoj muËeniËkoj smrti i sada je, u æeljida izbriπe ljagu koja je poËivala na laæno optuæenima, nastojaoopravdati istinu za koju je Stjepan dao svoj æivot.

OptereÊen zbog onih koji su odbili vjerovati, Pavao se moliou hramu, kako je to poslije posvjedoËio, kad je pao u zanos;javio mu se nebeski vjesnik i rekao: “Pohiti i brzo izii iz Jeru-zalema, jer neÊe primiti tvoga svjedoËanstva o meni!” (Djela22,18)

Pavao je bio sklon ostati u Jeruzalemu gdje se mogao suo-Ëiti s protivljenjem. Njemu se Ëinilo da bi bilo kukaviËki po-bjeÊi ako bi svojim ostankom mogao osvjedoËiti neke tvrdovrateÆidove u istinitost evaneoske vijesti, Ëak kad bi ga to stajaloæivota. Zato je odgovorio: “Gospodine, pa sami znaju da sambio uzrokom da se bacaju u tamnice i πibaju po sinagogamaoni koji vjeruju u te. Kad se prolijevala krv tvoga svjedokaStjepana, i sâm sam bio prisutan, te odobravao i krvnicima nje-govim Ëuvao haljine.” Ali nije bilo u skladu s Boæjom nakanomda Njegov sluga nepotrebno izlaæe æivot opasnosti; nebeski vjesnikje odgovorio: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Dje-la 22,19-21)

Kad su doznali za ovo vienje, braÊa su omoguÊila Pavluda potajno pobjegne iz Jeruzalema bojeÊi se da ne bude ubijen.“Odvedoπe ga u Cezareju, odakle ga uputiπe u Tarz.” Pavlovodlazak odgodio je za izvjesno vrijeme ogorËeno protivljenjeÆidova i Crkva je imala neko razdoblje mira u kojem je nara-stao broj vjernika.

130

83

14»ovjek koji je tragao za istinom


U obilasku crkava apostol Petar je posjetio i vjernike u Li-di. Tu je izlijeËio Eneju koji je osam godina leæao uzet na postelji.“Eneja, ozdravlja te Isus Krist”, rekao je apostol. “Ustani i pro-stri sam sebi!” “I on odmah ustade. Vidjeπe ga svi æitelji Lide iSaronske ravnice te se obratiπe Gospodinu.”

U Jopi, mjestu blizu Lide, æivjela je æena imenom Tabita;bila je jako omiljena zbog dobrih djela. Bila je iskrena IsusovauËenica i njezin je æivot bio ispunjen djelima ljubavi. Znala jekome je potrebna odjeÊa i kome treba pokazati suÊut pa je mar-ljivo sluæila siromaπnima i nesretnima. Njezini su spretni prstibili aktivniji od njezinog jezika.

“Baπ u ono vrijeme obolje i umrije.” Svjesna gubitka, crkvau Jopi, nakon πto je doËula da je Petar u Lidi, poslala je glas-nike k Petru “s molbom: ‘Doi k nama, ne oklijevaj!’ Petar sediæe i krenu s njima. »im stiæe, odvedoπe ga u gornju sobu;svi se u suzama skupiπe oko njega te mu pokazaπe haljine iogrtaËe koje je radila Koπuta dok je bila na æivotu.” S obziromna æivot sluæbe kojim je Tabita æivjela, ne treba se Ëuditi da suæalili za njom, da su tople suze natapale beæivotnu glinu.

Apostolovo srce ispunilo se suÊuti kad je vidio njihovu tu-gu. Onda je, traæeÊi da oæaloπÊeni prijatelji napuste prostoriju,kleknuo i æarkom molitvom molio Boga da Tabiti vrati æivot izdravlje. Zatim se okrenuo k tijelu i rekao: “‘Tabita, ustani!’Ona tada otvori oËi, pogleda Petra te sjede.” Tabita je bila odvelike koristi za Crkvu i Bog ju je odluËio vratiti iz neprijateljeve

131

132

(83)

84 Djela apostolska

zemlje kako bi njezina sposobnost i energija i dalje bile na bla-goslov drugima, a i zato da ovim oËitovanjem sile ojaËa Kristo-vo djelo.

Dok je Petar joπ bio u Jopi, Bog ga je pozvao da odneseEvanelje Korneliju u Cezareju.

Kornelije je bio rimski stotnik. Bio je to bogat Ëovjek ple-menita roda, na povjerljivom i Ëasnom poloæaju. Neznaboæacpo roenju, odgoju i naobrazbi, druæenjem sa Æidovima stekaoje spoznaju o Bogu kojemu je sluæio iskrenim srcem, pokazu-juÊi iskrenost svoje vjere djelima milosra za siromahe. Bio jenadaleko i naπiroko poznat po dareæljivosti, a njegov pravedniæivot uËinio je da je bio na dobru glasu meu Æidovima i po-ganima. Njegov je utjecaj bio blagoslov za sve s kojima je dolaziou dodir. Nadahnuti izvjeπtaj kaæe da je bio “poboæan i bo-gobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinjenarodu i bez prestanka se molio Bogu.” (DF)

VjerujuÊi da je Bog Stvoritelj neba i zemlje, Kornelije Gaje poπtovao, priznao Njegovu vlast i traæio Njegov savjet u svimæivotnim poslovima. U svojoj je kuÊi podignuo ærtvenik jer sebez Boæje pomoÊi nije usuivao provoditi svoje planove ni obav-ljati poslove.

Premda je Kornelije vjerovao u proroËanstva i oËekivao do-lazak Mesije, nije poznavao Evanelje kako je objavljeno u Kri-stovu æivotu i smrti. Nije bio pripadnik æidovske crkve i rabinisu ga smatrali poganinom i neËistim. Ali isti Sveti »uvar kojije za Abrahama rekao: “Jer znam” (DK), znao je i Kornelija temu izravno s Neba poslao vijest.

Dok je bio na molitvi, Korneliju se javio aneo. Kad je stot-nik Ëuo svoje ime, prestraπio se jer je znao da je vjesnik do-πao od Boga; zato je upitao: “©to je, Gospodine?” Aneo je od-govorio: “Tvoje molitve i dobroËinstva… uzioπe pred Boga kaoærtva podsjetnica. Tako, sad poπalji ljude u Jopu i dozovi ©imu-na koji se zove Petar. On je gost nekog ©imuna, koæara, Ëija jekuÊa pokraj mora.”

JasnoÊa ovih uputa, u kojima je spomenuto Ëak i zvanjeËovjeka kod kojeg je Petar odsjeo, pokazuje da je Nebo upo-znato sa æivotom i poslovanjem ljudi bez obzira na druπtvenipoloæaj. Bog je upoznat sa æivotom i radom skromnih radnikajednako kao i sa æivotom i radom kralja koji sjedi na prijesto-lju.

134

133

85

“Poπalji ljude u Jopu i dozovi ©imuna.” Ovim je Bog poka-zao koliko cijeni evaneosku sluæbu i svoju organiziranu Crkvu.Aneo nije dobio zadaÊu da Korneliju iznese priËu o kriæu. Orazapetom i uskrslom Spasitelju trebao mu je govoriti Ëovjekkoji je bio, kao i sam stotnik, podloæan ljudskim slabostima ikuπnjama.

Bog ne bira za svoje predstavnike meu ljudima anele kojinikad nisu pali, veÊ ljudska biÊa, ljude istih osobina kao onikoje æele spasiti. Da bi mogao doprijeti do ljudskog roda, Kristje uzeo ljudsku narav. Da donese spasenje svijetu, bio je po-treban boæansko-ljudski Spasitelj. Muπkarcima i æenama povje-ren je sveti posao da objave “neistraæivo Kristovo bogatstvo”(Efeæanima 3,8).

U svojoj mudrosti Bog dovodi one koji traæe istinu u dodirs njihovim bliænjima koji poznaju istinu. Nebeski je plan da onikoji su primili svjetlo to svjetlo prenesu onima koji su u mra-ku. Ljudski rod, crpeÊi djelotvornost iz velikog Izvora mudro-sti, postaje orue, sredstvo rada kojim Evanelje pokazuje svo-ju preobraæavajuÊu silu na umu i srcu.

Kornelije je rado posluπao vienje. Kad je aneo otiπao,stotnik “dozva dvojicu od svojih slugu i jednoga poboænog voj-nika od onih koji su mu bili dodijeljeni za sluæbu, te ih poslau Jopu poπto im izloæi sve”.

Nakon razgovora s Kornelijem, aneo je otiπao k Petru uJopu. U to vrijeme Petar se molio na krovu kuÊe i mi Ëitamoda “ogladnje i zaæelje neπto pojesti. I dok su mu pripravljalijelo, on pade u zanos”. Petar nije ogladnio samo za tjelesnomhranom. Dok je s vrha krova gledao Jopu i okolicu, ogladnioje za spaπavanjem svojih sunarodnjaka. Imao je silnu æelju daim iz Pisma pokaæe proroËanstva vezana uz Kristovo stradanjei smrt.

U tom vienju Petar je vidio “otvoreno nebo i neku posudu— sliËnu veliku platnu zavezanu na Ëetiri roglja — gdje silazi ispuπta se na zemlju. U njoj bijahu sve vrste Ëetveronoænih æi-votinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glasreËe: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ ‘Nikako, Gospodine — odvratiPetar — jer joπ nikad nisam jeo niπta pogano i neËisto.’ ‘©to jeBog proglasio Ëistim, ti ne nazivaj poganim!’ reËe mu onaj glaspo drugi put. To se ponovi triput, i posuda odmah bî uznesenana nebo.”

»ovjek koji je tragao za istinom

135

86 Djela apostolska

U ovom je vienju Petar dobio i ukor i uputu. U njemumu je pokazana Boæja namjera da Kristovom smrÊu pogani tre-baju zajedno sa Æidovima postati baπtinici blagoslova spasenja.Ali dosad nijedan uËenik nije poganima propovijedao Evane-lje. U njihovim je umovima joπ uvijek postojao zid razdvajanja,sruπen Kristovom smrÊu, pa je njihov rad bio ograniËen na Æi-dove jer su smatrali da pogani nemaju pristupa blagoslovimaEvanelja. Sada je Gospodin nastojao pouËiti Petra sveobuhvat-nom boæanskom planu.

Mnogi neznaboπci bili su zainteresirani sluπatelji propov-ijedi Petra i ostalih apostola i mnogi su grËki Æidovi povjero-vali u Krista, ali Kornelijevo je obraÊenje trebalo biti od najve-Êeg znaËenja meu poganima.

Doπlo je vrijeme za potpuno novu fazu rada Kristove crkve.Vrata mnogih æidovskih obraÊenika, koja su bila zatvorena zapogane, sada su se πirom otvorila. A pogane koji su prihvatiliEvanelje trebalo je smatrati jednakima æidovskim uËenicima,bez potrebe da budu obrezani.

Kako je paæljivo Gospodin radio da svlada Petrove pred-rasude prema poganima koje su, zahvaljujuÊi æidovskom odgoju,bile tako duboko usaene u njegov um! Vienjem o platnu injegovom sadræaju Gospodin je nastojao odvratiti apostolov umod ove predrasude i nauËiti ga vaænoj istini da se na Nebu negleda tko je tko; da su u Boæjim oËima Æidovi i pogani jednakodragocjeni; da po Kristu neznaboπci mogu postati sudionici bla-goslova i prednosti Evanelja.

Dok je Petar razmiπljao o znaËenju vienja, ljudi koje jeposlao Kornelije stigli su u Jopu i stajali pred vratima kuÊe ukojoj je boravio. A onda mu je Duh rekao: “Evo te traæe triËovjeka. Hajde ustani, sii i poi s njima ne premiπljajuÊi, jersam ih ja poslao!”

Za Petra je ovo bila muËna zapovijed; s oklijevanjem jeËinio svaki korak koji je duænost zahtijevala od njega. “Petarsie k ljudima te im reËe: ‘Evo, ja sam onaj koga traæite. Kojije razlog vaπem dolasku?” Oni su ga obavijestili o svojem jedin-stvenom zadatku rijeËima: “Stotnik Kornelije… Ëovjek pravedani bogobojazan, koji uæiva dobar glas kod svega naroda æidov-skog, primio je zapovijed od anela svetoga da te dozove u svojdom i da Ëuje rijeËi od tebe.”

136

137

87

Posluπan uputama koje je upravo primio od Boga, apostolje obeÊao da Êe poÊi s njima. SljedeÊeg jutra krenuo je u Ce-zareju, praÊen πestoricom braÊe. Oni su trebali biti svjedocisvemu πto Êe reÊi i uËiniti za posjeta poganima, jer je Petarznao da Êe biti pozvan na odgovornost zbog tako izravnog kr-πenja æidovskog nauka.

Kad je Petar uπao u kuÊu neznaboπca, Kornelije ga nijepozdravio kao obiËnog posjetitelja, veÊ kao Ëovjeka poËaπÊe-nog od Neba i poslanog od Boga. IstoËnjaËki je obiËaj da seklanja pred knezom i visokim dostojanstvenikom, a za djecuda se poklone pred svojim roditeljima. Ali Kornelije, svladanpoπtovanjem prema Ëovjeku poslanom od Boga da ga pouËi,pao je pred Petrove noge i poklonio mu se. Petar je bio uæas-nut pa je podigao stotnika govoreÊi: “Ustani! I ja sam samoËovjek!”

Dok su Kornelijevi glasnici bili na putu, stotnik je sazvao“rodbinu i bliske prijatelje” da i oni Ëuju navijeπtanje Evane-lja. Kad je Petar stigao, naπao je veliku skupinu ljudi kako æelj-no Ëeka da Ëuje njegove rijeËi.

Ovoj okupljenoj skupini Petar je prvo progovorio o æidovs-kom obiËaju rekavπi kako se druæenje s poganima za Æidovasmatra zabranjenim, da se takav Ëin smatra obrednim one-ËiπÊenjem. “Vi dobro znate”, rekao je, “da je Æidovu zabranje-no druæiti se s Neæidovom ili uÊi mu u kuÊu, ali je mene BogpouËio da nikoga ne proglaπavam poganim ili neËistim. Zatokad bijah pozvan, dooh bez prigovora. Sada bih vas æelio upi-tati zaπto ste me dozvali.”

Nato je Kornelije ispriËao πto je doæivio i ponovio aneloverijeËi; na kraju je rekao: “Ja sam nato odmah poslao ljude ktebi, i ti si dobro uËinio πto si doπao. Sada smo, dakle, svi miskupljeni pred Bogom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapo-vjedio.”

Petar je rekao: “Uistinu, sad istom shvaÊam: ‘Bog nije pri-stran.’ Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji gapriznaje i Ëini πto je pravedno.”

A onda je okupljenim pozornim sluπateljima propovijedaoo Kristu — Njegovom æivotu, Ëudima, izdaji i raspeÊu, uskrsnuÊui uzaπaπÊu te Njegovom djelu na Nebu kao Ëovjekovom pred-stavniku i zastupniku. Dok je Petar prikazivao Isusa kao jedinunadu grjeπnika, on je sam potpunije razumio znaËenje vienja


138

139

88 Djela apostolska

koje je primio i njegovo je srce gorjelo duhom istine koju jeiznosio.

Odjednom je izlaganje prekinuo silazak Svetoga Duha. “Dokje Petar joπ govorio te rijeËi, sie Duh Sveti na sve koji su slu-πali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dooπe zajedno sPetrom, zaËudiπe se πto se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.Jer su ih Ëuli govoriti drugim jezicima i veliËati Boga.

Tada Petar reËe: ‘Moæe li tko uskratiti vodu da se ne krsteovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?’ I zapovjedi da sekrste u ime Isusa Krista.” (DF)

Tako je Evanelje objavljeno strancima i tuincima, pa sui oni postali sugraani svetima, Ëlanovi Boæje obitelji. ObraÊe-nje Kornelija i njegovog doma bio je prvi plod æetve koju jetrebalo prikupiti. Iz ovog doma poteklo je djelo milosti koje jenastavljeno u tom neznaboæaËkom gradu.

Danas Bog traæi duπe meu ljudima visokog kao i niskogpodrijetla. Ima mnogo onih koji su sliËni Korneliju, ljudi kojeGospodin æeli povezati sa svojim djelom u svijetu. Njihove sim-patije su na strani Gospodnjeg naroda, ali ih Ëvrsto dræe vezekoje ih vezuju za svijet. Potrebna je moralna hrabrost da stanuna Kristovu stranu. Za ove duπe, koje su u velikoj opasnostizbog svojih odgovornosti i veza, treba uËiniti poseban na-por.

Bog poziva ozbiljne, ponizne radnike koji Êe odnijeti Evan-elje viπem staleæu. Dogodit Êe se Ëuda iskrenog obraÊenja —Ëuda koja sada ne vidimo. NajveÊi ljudi ove Zemlje nisu izu-zeti od sile Boga koji Ëini Ëuda. Ako oni koji surauju s Njimbudu znali iskoristiti priliku i odvaæno i vjerno obavljati svojuduænost, Bog Êe obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne polo-æaje, razumne i utjecajne ljude. Snagom Svetoga Duha mnogiÊe prihvatiti boæanska naËela. ObraÊeni istini, oni Êe postatiorua u Boæjim rukama da prenose svjetlo. Takvi Êe osjeÊatiposeban teret za druge duπe ovog zapostavljenog staleæa. Gos-podnjem djelu bit Êe posveÊeni vrijeme i novac, i Crkva Êe steÊinovu djelotvornost i snagu.

Zato πto je Kornelije bio posluπan svim uputama koje jeprimio, Bog je tako vodio dogaaje da je dobio joπ viπe istine.Poslao je vjesnika iz nebeskih dvorova rimskom Ëasniku i Pe-tru da bi Kornelije mogao doÊi u dodir s onim tko Êe ga povestiveÊem svjetlu.

140

89

U naπem svijetu ima mnogo onih koji su Boæjem kraljev-stvu bliæe nego πto mislimo. U ovom mraËnom svijetu grijehaGospodin ima mnoge skupocjene dragulje kojima Êe odvestisvoje vjesnike. Mnogi Êe mudrost Boæju cijeniti viπe od svakezemaljske prednosti i postati vjerni svjetlonoπe. Poticani Kri-stovom ljubavlju, oni Êe potaknuti druge da dou k Njemu.

Kad su braÊa u Judeji Ëula da je Petar uπao u kuÊu ne-znaboπca i propovijedao okupljenima, iznenadila su se i rasr-dila. Bojala su se da Êe takav postupak, koji im se Ëinio drs-kim, negativno utjecati na njihov nauk. »im su se srela s Pe-trom, ozbiljno su ga prekorila: “Uπao si k neobrezanim ljudi-ma… i jeo s njima!”

Petar im je ispriËao sve πto se dogodilo. Opisao je doga-aj s vienjem i ustvrdio da je njime upozoren kako viπe netreba obraÊati pozornost na obredne razlike izmeu obrezanihi neobrezanih, niti pogane smatrati neËistima. IspriËao im je onalogu koji je dobio da ode poganima, o dolasku glasnika i su-sretu s Kornelijem. Ponovio je sræ svojeg razgovora sa stotni-kom i kako je ovaj dobio uputu da poπalje po Petra.

PriËajuÊi πto je doæivio, rekao je: “I kad poËeh govoriti,sie na njih Duh Sveti kao i na nas u poËetku. Tada se sjetihrijeËi Gospodnje: ‘Ivan je krstio vodom, a vi Êete biti krπteniDuhom Svetim.’ Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i namakad smo prigrlili vjeru u Gospodina Isusa Krista, tko sam bioja da to mognem zabraniti Bogu?”

Kad su to Ëula, braÊa su utihnula. Uvjerena da je Petrovpostupak bio izravno ispunjenje Boæje namjere, i da su njihovepredrasude i iskljuËivost potpuno suprotne duhu Evanelja, slavilasu Boga govoreÊi: “Dakle, i poganima je Bog dao obraÊenje kojevodi u æivot!”

Tako su, bez sukoba, sruπene predrasude, odbaËena isklju-Ëivost uspostavljena vjekovnim obiËajem i otvoren put da seEvanelje navijeπta i neznaboπcima.


141

142

90 Djela apostolska

15Izbavljen iz tamnice


“U ono vrijeme kralj Herod poËe zlostavljati neke ËlanoveCrkve.” Vladanje nad Judom bilo je u rukama Heroda Agripe,podloænog Klaudiju, rimskom caru. Herod je ujedno imao poloæajtetrarha Galileje. Bio je obraÊenik u æidovsku vjeru i po sve-mu sudeÊi vrlo gorljiv u provoenju obreda propisanih æidov-skim zakonom. U æelji da stekne naklonost Æidova, nadajuÊi seda Êe tako osigurati svoj poloæaj i Ëast, poËeo je provoditi nji-hove æelje progoneÊi Kristovu crkvu, pljaËkajuÊi kuÊe i imanjavjernika i zatvarajuÊi vodeÊe Ëlanove Crkve. Bacio je u tamni-cu Jakova, Ivanova brata, i poslao krvnika da ga pogubi ma-Ëem, kao πto je jedan drugi Herod odsjekao glavu proroku Iva-nu. Vidjevπi da se njegov postupak svia Æidovima, utamniËioje i Petra.

Ove su okrutnosti bile poËinjene za vrijeme Pashe. Doksu Æidovi slavili osloboenje iz Egipta i glumili veliku gorlji-vost za Boæji zakon, istodobno su svako naËelo tog Zakona kr-πili proganjanjem i ubijanjem Kristovih vjernika.

Jakovljeva smrt prouzroËila je veliku æalost i zaprepaπtenjemeu vjernicima. Kad je i Petar baËen u tamnicu, cijela se Crkvaujedinila u postu i molitvi.

Æidovi su odobravali Herodov Ëin pogubljenja Jakova, premdasu neki æalili πto je pogubljenje izvedeno privatno tvrdeÊi dabi javno smaknuÊe mnogo jaËe ponizilo vjernike i one koji ihsimpatiziraju. Stoga je Herod dræao Petra u tamnici namjeravajuÊijoπ ugoditi Æidovima javnim smaknuÊem. Ali bilo mu je reËeno

143

144

(90)

91

da ne bi bilo sigurno izvesti apostolskog veterana na pogublje-nje pred svim ljudima okupljenima u Jeruzalemu. Bojali su seda bi pogled na njega mogao izazvati samilost mnoπtva.

SveÊenici i starjeπine takoer su se bojali da bi Petar mo-gao uputiti jedan od onih snaænih poziva kojima je Ëesto poti-cao ljude na prouËavanje Isusova æivota i karaktera — pozivakoje unatoË svim svojim pokuπajima nisu mogli opovrgnuti. Pe-trova revnost u obrani Kristova djela navela je mnoge da seopredijele za Evanelje pa su se starjeπine bojale da bi narod,ako se Petru pruæi prigoda da brani svoju vjeru pred mnoπtvomkoje se doπlo u grad pokloniti Bogu, mogao od kralja zatraæitida ga pusti na slobodu.

BuduÊi da je iz razliËitih razloga Petrovo smaknuÊe biloodgoeno dok ne proe Pasha, vjernici Crkve imali su vreme-na za duboko ispitivanje srca i ozbiljnu molitvu. Molili su zaPetra bez prestanka jer su smatrali da je potreban u Boæjemdjelu. Shvatili su da su doπli u takvo stanje da Êe, bez posebneBoæje pomoÊi, Kristova crkva biti uniπtena.

U meuvremenu su mnogi hodoËasnici iz svih naroda do-πli u hram koji je bio posveÊen πtovanju Boga. BljeπteÊi zlatomi dragim kamenjem, bio je slika ljepote i veliËine. Ali na ovo-me lijepom mjestu viπe nisu mogli naÊi Jahvu. Kao narod, Izraelse odvojio od Boga. Kad je Krist, pri kraju svoje sluæbe na Ze-mlji, posljednji put gledao unutraπnjost hrama, rekao je: “Evo,vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,38) Do-tad je hram nazivao domom svojeg Oca; ali kad je Boæji Siniziπao iz tih zidova, Boæja se prisutnost zauvijek povukla iz hramasagraenog Njemu na slavu.

KonaËno je odreen dan Petrova pogubljenja, ali molitvevjernika joπ su se uvijek uzdizale k Nebu. I dok su sve svojesnage i ljubav ulagali u æarke molitve za pomoÊ, Boæji su anelibdjeli nad utamniËenim apostolom.

SjeÊajuÊi se prijaπnjeg bijega apostolâ iz tamnice, Herodje u ovom sluËaju poduzeo dvostruke mjere osiguranja. Da spri-jeËi svaku moguÊnost oslobaanja, stavio je Petra pod straæuπesnaestorice vojnika koji su ga u smjenama Ëuvali danju i noÊu.U Êeliji je bio stavljen izmeu dva vojnika i povezan dvama lan-cima, a svakim je bio priËvrπÊen za zglob jednog straæara. Nijese mogao pomaknuti a da to oni ne bi zamijetili. Uz ËvrstozakljuËana tamniËka vrata i jaku straæu pred njima, bilo je ne-

Izbavljen iz tamnice

145

146

92 Djela apostolska

moguÊe svako izbavljenje ili bijeg ljudskim sredstvima. Ali Ëo-vjekova potpuna bespomoÊnost Boæja je prilika.

Petar je bio zatvoren u Êeliji isklesanoj u kamenu, vratasu bila dobro zatvorena i zakraËunata, a vojnici na straæi svojimsu æivotom jamËili sigurnost zatvorenika. Ali zasuni, brave i rim-ska straæa, koji su iskljuËivali svaku moguÊnost pruæanja ljud-ske pomoÊi, joπ su viπe trebali istaknuti Boæji trijumf u oslo-baanju Petra. Herod je dizao ruku protiv SvemoguÊega i tre-bao je doæivjeti potpuni poraz. OËitovanjem svoje moÊi, BogÊe spasiti dragocjeni æivot koji su Æidovi planirali uniπtiti.

Posljednja je noÊ prije namjeravanog pogubljenja. Silni jeaneo poslan s Neba da izbavi Petra. »vrsta vrata koja dræezatvorenog Boæjeg sveca otvaraju se bez pomoÊi ljudskih ru-ku. Aneo Sveviπnjeg prolazi i vrata se za njim beπumno zatva-raju. Ulazi u Êeliju gdje Petar spava mirnim snom savrπenogpovjerenja.

Svjetlo koje okruæuje anela ispunjava Êeliju, ali ne budiapostola. On se budi tek kad osjeti dodir anelove ruke i Ëujeglas koji govori: “Ustani brzo”; vidi zatvorsku Êeliju osvijetlje-nu nebeskim svjetlom, a pred sobom sjajnog anela. MehaniË-ki sluπa rijeËi koje su mu upuÊene, i kad diæe ruke, maglovitoje svjestan da su mu s ruku spali okovi.

I ponovo ga nebeski vjesnik poziva: “Opaπi se i obuj sandalesvoje!” Petar ponovo mehaniËki sluπa, gleda zaËuenim oËimaposjetitelja i misli da sanja ili da ima vienje. Aneo opet za-povijeda. “Obuci ogrtaË svoj i hajde za mnom!” KreÊe premavratima; inaËe brbljavi Petar sad ga slijedi potpuno smuÊen odiznenaenja. PrekoraËuju preko straæara i dolaze do teπkih oko-vanih vrata koja se sama od sebe otvaraju i odmah zatvaraju,dok straæe unutra i vani ostaju nepokretne na svojim straæar-skim mjestima.

Dolaze do drugih vrata koja s obje strane takoer Ëuvajustraæe. Ona se otvaraju kao i prva, bez πkripe πarki ili πtropo-ta æeljeznih zasuna. Prolaze kroz njih i ona se iza njih beπum-no zatvaraju. Na isti naËin prolaze kroz treÊa vrata i izlaze naulicu. Nije progovorena nijedna rijeË; nema odjeka koraka. Aneoklizi ispred njega, okruæen zasljepljujuÊim svjetlom, a Petar,zbunjen, joπ uvijek misleÊi da sanja, slijedi svojeg izbavitelja.Tako prolaze jednu ulicu i onda, buduÊi da je obavio svoju za-daÊu, aneo iznenada nestaje.

147

93

Nebesko svjetlo se ugasilo i Petar se naπao okruæen mrklimmrakom. Kad su mu se oËi priviknule, a mrak se postupnoprorijedio, Petar je zakljuËio da se nalazi sam u pustoj ulicidok mu noÊni vjetar hladi lice. Sad je shvatio da je slobodan upoznatom dijelu grada; prepoznao je mjesto na kojem se Ëestonalazio i za koje je oËekivao da Êe ga sutra ujutro posljednjiput vidjeti.

Pokuπao se prisjetiti onoga πto je doæivio u posljednjih ne-koliko trenutaka. SjeÊa se da je zaspao izmeu dvojice straæarasa skinutim sandalama i ogrtaËem. Opipao se i ustanovio da jepotpuno obuËen i opasan. Njegova zapeπÊa, nateËena od no-πenja okrutnih okova, sad su bila slobodna. Shvatio je da nje-gova sloboda nije varka, ni san ni vienje, veÊ blaæena stvar-nost. Sutra su ga trebali pogubiti, ali, gle, jedan ga je aneooslobodio iz tamnice i izbavio od smrti. “Tada Petar doe ksebi i reËe: ‘Sad znam uistinu da je Bog poslao svog anela dame izbavi iz ruke Herodove i od svega πto je oËekivao narodæidovski.’”

Apostol je odmah krenuo prema kuÊi gdje su bila okuplje-na njegova braÊa koja su se u tom trenutku ozbiljno molila zanjega. “Kad Petar pokuca na vanjska vrata, ode sluπkinja ime-nom Rode da posluhne. Kad prepozna Petrov glas, od radostizaboravi otvoriti vrata, utrËa unutra i javi da je Petar pred vra-tima. ‘Ti si luda!’ rekoπe joj na to. Ali ona je svejednako tvrdi-la da je istina. Oni rekoπe: ‘Bit Êe njegov aneo.’

A Petar je i dalje kucao. Kad otvoriπe vrata, opaziπe ga iostadoπe zaprepaπteni. On im rukom dade znak da πute te impripovjedi kako ga je Gospodin izbavio iz tamnice.” Petar “zatimizie i ode na drugo mjesto”. Radost i hvala ispunili su srcavjernika jer je Bog Ëuo i usliπio njihove molitve i izbavio Petraiz Herodovih ruku.

Ujutro se okupilo veliko mnoπtvo naroda da prisustvuje apo-stolovu pogubljenju. Herod je poslao sluge u tamnicu po Petrakojeg je trebalo privesti uz veliku oruæanu pratnju ne samo dase sprijeËi njegov bijeg, veÊ da se ponize svi njegovi simpatizerii pokaæe kraljeva moÊ.

Kad su Ëuvari pred vratima ustanovili da je Petar pobje-gao, uhvatio ih je strah. Bilo im je izriËito reËeno da svojimæivotom jamËe za æivot zatvorenika i zbog toga su bili posebnooprezni. Kad su sluge doπle po Petra, brave i zasuni joπ su uvi-


148

149

94 Djela apostolska

jek bili na mjestu, verige su bile na zapeπÊima dvojice vojnika,ali zatvorenik je nestao.

Kad su Herodu podnijeli izvjeπtaj o Petrovu bijegu, ovaj jebio izvan sebe od bijesa. Optuæivπi tamniËke straæare za nevjer-nost, naredio je da se pogube. Herod je znao da nikakva ljud-ska sila nije mogla osloboditi Petra, ali nije htio priznati da jeboæanska snaga omela njegov plan pa se otvoreno usprotivioBogu.

Nedugo nakon Petrova osloboenja iz tamnice, Herod jeotiπao u Cezareju. Tamo je priredio veliku sveËanost kojom jekanio izazvati divljenje i steÊi pohvalu naroda. Ovoj su sveËa-nosti prisustvovali ljubitelji zabave iz svih staleæa; mnogo se je-lo i pilo. S velikim sjajem i ceremonijom Herod se pojavio predpukom i odræao rjeËiti govor. Izgledao je veliËanstveno, odje-ven u odjeÊu koja je bljeπtala od srebra i zlata, koja je u svojenabore hvatala zrake sunca i zaslijepila oËi promatraËa. Veli-Ëanstvenost njegove pojave i snaga odabranih rijeËi snaæno jeutjecala na okupljene. Njihova osjetila, izopaËena jelom i pi-Êem, bila su zaslijepljena Herodovim ukrasima i omamljena nje-govim ponaπanjem i govorniËkom vjeπtinom. U divljem oduπev-ljenju obasuli su ga laskanjem tvrdeÊi da nijedan smrtnik nemoæe imati takvu pojavu i biti tako rjeËit. Zatim su izjavili daÊe ga, premda su ga uvijek poπtovali kao vladara, odsad πtovatikao boga.

Neki od onih Ëiji su se glasovi sada Ëuli kako slave bez-boænog grjeπnika, prije samo nekoliko godina suludo su vikali:Makni Isusa! Raspni Ga, raspni Ga! Æidovi nisu htjeli prihvatitiKrista Ëija je odjeÊa, gruba i Ëesto umrljana od putovanja po-krivala srce boæanske ljubavi. Njihove oËi nisu mogle pod skrom-nom vanjπtinom nazrijeti Gospodina æivota i slave, premda seKristova sila pred njima objavila u djelima koja nijedan Ëovjeknije mogao Ëiniti. Ali bili su spremni klanjati se kao bogu oholomkralju Ëija je sjajna odjeÊa od srebra i zlata pokrivala izopaËe-no, okrutno srce.

Herod je znao da ne zasluæuje hvalu i Ëast koju su mu uka-zivali, ali je prihvatio klanjanje naroda kao da ga zasluæuje. Srcemu je poskakivalo od trijumfa i njegovim se licem prosulo oholozadovoljstvo kad je Ëuo povik: “To je glas Boæji, a ne ËovjeËji!”

Ali iznenada se na njemu vidjela velika promjena. Lice muje problijedjelo nasmrt i iskrivilo se od boli. Velike kaplje zno-

150

151

95

ja navirale su iz njegovih pora. Trenutak je stajao kao skame-njen od bola i straha, a onda, okreÊuÊi problijedjelo i posiv-jelo lice prema svojim uæasnutim prijateljima, povikao hrapa-vim, oËajnim glasom: Onaj koga ste uzvisivali kao boga, pogo-en je smrÊu!

Dok je patio od strahovitih bolova, odnijeli su ga s mjestabanËenja i razmetanja. Samo nekoliko trenutaka prije oholo jeprimao slavljenje i oboæavanje golemog mnoπtva; sada je shva-tio da se nalazi u rukama Vladara moÊnijeg od sebe. Obuzeloga je kajanje; sjetio se nemilosrdnog proganjanja Kristovihsljedbenika; sjetio se svoje okrutne zapovijedi da ubiju nevi-nog Jakova i namjere da pogubi apostola Petra; sjetio se kakoje u bijesu i razoËaranju dao oduπka bezrazloænoj osveti nadtamniËkim straæarima. OsjeÊao je da se sada Bog pozabavio njime,bezobzirnim progoniteljem. Nije se mogao osloboditi tjelesnogbola i uæasa koji je zavladao njegovim umom, a to nije oËeki-vao.

Herod je bio upoznat s Boæjim zakonom koji kaæe: “Nemojimati drugih bogova uz mene” (Izlazak 20,3); znao je da je timeπto je dopustio da ga narod oboæava napunio Ëaπu svojeg beza-konja i na sebe navukao pravedni Jahvin gnjev.

Isti aneo koji je iz kraljevskih dvorova doπao izbaviti Pe-tra, sad je Herodu bio vjesnik srdæbe i kazne. Aneo je dotak-nuo Petra da bi ga probudio od sna; ovo je sad bio drukËijidodir kojim je dotaknuo zlog kralja, poniæavajuÊi njegovu oho-lost i izlaæuÊi ga kazni SvemoguÊega. Herod je od Boæje osvet-niËke kazne umro u velikoj patnji uma i tijela.

Ovakvo oËitovanje boæanske pravde snaæno je djelovalo nanarod. Vijest da je Kristov apostol Ëudom izbavljen iz tamnicei od smrti, dok je njegov progonitelj pogoen Boæjom kletvom,proπirila se u sve zemlje i postala sredstvom koje je mnoge naveloda povjeruju u Krista.

Filipov doæivljaj, kad ga je nebeski aneo uputio do mjestagdje je sreo Ëovjeka koji traæi istinu; Kornelijev doæivljaj, kadga je posjetio nebeski aneo s vijeπÊu od Boga; dogaaj s Pet-rom, kad ga je zatvorenog i osuenog na smrt aneo izveo usigurnost — sve ovo pokazuje tijesnu vezu izmeu Neba i Zem-lje.

Izvjeπtaj o ovim aneoskim posjetima treba Boæjem radni-ku donijeti snagu i odvaænost. Danas, kao i u apostolske dane,


152

96 Djela apostolska

nebeski vjesnici prolaze Zemlju uzduæ i poprijeko traæeÊi dautjeπe æalosne, zaπtite nepokajane, zadobiju srca ljudi za Krista.Mi ih ne moæemo osobno vidjeti, ali oni su ipak s nama, vodenas, upuÊuju i πtite.

Nebo se pribliæilo Zemlji onim tajanstvenim ljestvama Ëijeje podnoæje Ëvrsto utvreno na Zemlji, dok najviπe preËke do-seæu do prijestolja BeskonaËnoga. Aneli stalno uzlaze i silazeovim ljestvama bljeπtavog sjaja noseÊi pred Oca na nebesimamolitve potrebitih i nesretnih, a ljudskoj djeci blagoslov i na-du, odvaænost i pomoÊ. Ovi aneli svjetla stvaraju oko duπe ne-besko ozraËje uzdiæuÊi nas prema nevidljivome i vjeËnome. Miih svojim prirodnim oËima ne moæemo vidjeti; samo duhovnimvidom moæemo razabrati nebeske stvarnosti. Samo duhovno uhomoæe Ëuti sklad nebeskih glasova.

“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ihspasi.” (Psalam 34,8) Bog nalaæe svojim anelima da Njegoveizabranike izbave od nesreÊe, da ih Ëuvaju od “kuge πto se πu-lja kroz tmine” i od “poπasti πto hara u podne” (Psalam 91,6).Koliko su puta aneli razgovarali s ljudima kao πto Ëovjek raz-govara s prijateljem i vodili ih na zaπtiÊena mjesta. Koliko suputa ohrabrujuÊe rijeËi anela obnavljale klonuli duh vjernihi, uzdiæuÊi njihov um iznad zemaljske stvarnosti, pomogli davjerom gledaju bijelu odjeÊu, krune, pobjedniËke palmine gra-ne koje Êe pobjednici primiti kad se okupe pred velikim bijelimprijestoljem.

Posao je anela da priu onima koji su u nevolji, koji patei koji su izloæeni kuπnjama. Oni neumorno rade u prilog onimaza koje je Krist umro. Kad grjeπnike navedu da se predaju Spa-sitelju, aneli o tome izvjeπÊuju Nebo i nebeska se vojska sil-no raduje. “Tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπ-nika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojimane treba obraÊenja.” (Luka 15,7) Na Nebo stiæe izvjeπtaj o svakomnaπem uspjeπnom naporu da odagnamo tamu i proπirimo spo-znaju o Kristu. Kad se pred Ocem govori o ovim djelima, radostobuzima svu nebesku vojsku.

Nebeske vlasti i sile promatraju borbu koju Boæji sluge vo-de u naizgled obeshrabrujuÊim okolnostima. Kad krπÊani, okup-ljeni pod barjakom svojeg Otkupitelja, stupaju u dobru borbuvjere, oni osvajaju nova podruËja, stjeËu nove Ëasti. Svi se nebeskianeli stavljaju u sluæbu poniznom Boæjem narodu koji vjeru-

153

154

97

je; i kad Gospodnja vojska radnika ovdje na Zemlji pjeva pje-sme hvale, nebeski zbor prikljuËuje se odavanju hvale Bogu iNjegovom Sinu.

Mi bismo trebali bolje razumjeti zadaÊu anela. Bilo bi do-bro zapamtiti da nebeska biÊa surauju sa svakim istinskim Boæ-jim djetetom. Nevidljive vojske svjetla i moÊi sluæe krotkima iponiznima koji vjeruju i prihvaÊaju Boæja obeÊanja. Kerubini iserafini, aneli jaki u sili, stoje zdesna Bogu, “svi sluæbujuÊiduhovi koji se obiËavaju slati da sluæe onima koji imaju baπti-niti spasenje” (Hebrejima 1,14).


98 Djela apostolska

16Radosna vijest u Antiohiji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 11,19-26; 13,1-3.

Nakon πto su uËenici zbog progonstva bili istjerani iz Jeruza-lema, evaneoska vijest naglo se proπirila u podruËja izvan Pale-stine, i u vaænim srediπtima osnovane su mnoge male skupinevjernika. Neki od uËenika “stigoπe do Fenicije, Cipra i Antiohije”propovijedajuÊi RijeË. Njihov je rad obiËno bio ograniËen naHebreje i grËke Æidove, koji su u to vrijeme æivjeli u velikimkolonijama u gotovo svim gradovima svijeta.

Meu mjestima u kojima je Evanelje prihvaÊeno s radoπ-Êu spominje se Antiohija, u ono vrijeme sirijska metropola. Razvi-jena trgovina koja se odvijala u ovom napuËenom srediπtu dovelaje u grad mnoge ljude razliËitih nacionalnosti. Osim toga, Antio-hija je bila poznata kao stjeciπte ljubitelja uæivanja i zadovoljstavazbog svojeg povoljnog poloæaja, prekrasne okolice, bogatstva,kulture i profinjenosti. U apostolsko doba ona je postala gradluksuza i poroka.

Evanelje su u Antiohiji javno navjeπÊivali neki uËenici sCipra i iz Cirene propovijedajuÊi “Gospodina, Isusa” (DF). “Iruka Gospodnja bijaπe s njima” pa su njihovi napori urodili plo-dom. “Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.” (DF)

“Vijest o tome doe do uπiju crkvi u Jeruzalemu; tada po-slaπe Barnabu u Antiohiju.” Po dolasku u novo polje rada, Barnabaje vidio da je djelo veÊ uznapredovalo boæanskom miloπÊu; za-to se “obradova pa ih sve opominjaπe da odluËna srca ostanuvjerni Gospodinu”.

155

156

(98)

99

Bog je obilno blagoslovio Barnabin rad u Antiohiji i mnogisu se pridruæili tamoπnjim vjernicima. Kako se djelo razvijalo ikako je Bog otvarao prilike, Barnaba je sve viπe osjeÊao potre-bu za prikladnom pomoÊi pa je otiπao u Tarz potraæiti Pavlakoji je, nakon odlaska iz Jeruzalema prije nekog vremena, radiou sirijskim i cilicijskim krajevima propovijedajuÊi “vjeru kojuje nekoÊ htio uniπtiti” (GalaÊanima 1,21.23). Barnaba je uspionaÊi Pavla i nagovoriti ga da se vrati s njim kao suradnik usluæbi.

U napuËenoj Antiohiji Pavao je naπao izuzetno polje za rad.Njegova uËenost, mudrost i revnost vrπili su snaæan utjecaj nastanovniπtvo i prolaznike u tom gradu kulture; on je baπ biopomoÊ kakva je Barnabi bila potrebna. »itavu godinu dva suuËenika sloæno radila u sluæbi vjere donoseÊi mnogima spaso-nosnu spoznaju o Isusu iz Nazareta, Otkupitelju svijeta.

Upravo su u Antiohiji uËenici prvi put nazvani krπÊanima.To su ime dobili zato πto je Krist bio glavni predmet njihovapropovijedanja, nauËavanja i razgovora. Stalno su ponavljali do-gaaje koji su se odigrali za vrijeme Njegove zemaljske sluæbe,kad su uËenici bili blagoslovljeni Njegovom osobnom prisutnoπÊu.Neumorno su propovijedali Njegov nauk i Ëuda ozdravljenja.Drhtavim usnama i suznih oËiju govorili su o Njegovoj patnjiu vrtu, izdaji, suenju i smaknuÊu, o strpljenju i poniznosti kojomje trpio poniæenje i muËenje kojem su Ga izloæili Njegovi nepri-jatelji te boæanskoj samilosti kojom se molio za one koji su Gaprogonili. Njegovo uskrsnuÊe, uzaπaπÊe i djelo zastupanja palogËovjeka na Nebu bili su predmeti kojima su se najradije bavili.Nije Ëudo da su ih pogani prozvali krπÊanima, jer su propovijedaliKrista i po Njemu upuÊivali svoje molbe Bogu.

Ime krπÊani dao im je zapravo Bog. To je kraljevsko imedano svima koji se udruæuju s Kristom. O ovom je imenu Jakovposlije pisao: “Zar vas upravo bogataπi ne tlaËe i ne vuku nasudove? Zar upravo oni ne psuju lijepo ime koje nosite?” (Jakov2,6.7) A Petar je objavio: “Ali, ako tko trpi kao krπÊanin, nekase ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” “Blago vama akovam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, DuhBoæji, poËiva na vama!” (1. Petrova 4,16.14)

Vjernici u Antiohiji shvatili su da je Bog spreman u njiho-vom æivotu proizvesti “htjenje i djelovanje da mu se moæetesvidjeti” (Filipljanima 2,13). BuduÊi da su æivjeli usred naroda

Radosna vijest u Antiohiji

157

158

100 Djela apostolska

koji je naizgled malo mario za ono πto je od vjeËne vrijednosti,nastojali su privuÊi pozornost iskrenih u srcu i pozitivno svje-doËiti o Onome koga su voljeli i sluæili Mu. U poniznoj sluæbinauËili su ovisiti o snazi Svetoga Duha da rijeËi æivota bududjelotvorne. I tako su u razliËitim æivotnim prilikama svakodnevnosvjedoËili o svojoj vjeri u Krista.

Primjer Kristovih sljedbenika u Antiohiji treba danas bitinadahnuÊe svakom vjerniku u velikim gradovima. Premda jeBoæja volja da u vaæna srediπta dou izabrani posveÊeni i darovitiradnici koji Êe voditi javne evangelizacije, Njegov je cilj takoerda se vjernici koji æive u tim gradovima koriste svojim od Bogadanim talentima u radu za duπe. Bogati su blagoslovi priprem-ljeni za one koji se potpuno pokore Boæjem pozivu. Kad takviradnici budu nastojali zadobiti duπe za Isusa, ustanovit Êe dasu se mnogi ljudi, koji nikad ne bi bili dosegnuti na neki druginaËin, spremni odazvati na razuman osobni rad.

Boæje djelo na Zemlji danas ima potrebu za æivim predstav-nicima biblijske istine. Rukopoloæeni propovjednici sami nisudorasli zadaÊi upozoravanja velikih gradova. Bog poziva ne samopropovjednike, veÊ i lijeËnike, medicinsko osoblje, literarne evan-eliste, biblijske radnike i druge posveÊene vjernike s razliËi-tim talentima, koji imaju spoznaju Boæje rijeËi i koji poznajusnagu Njegove milosti, da razmotre potrebe ovih neopomenu-tih gradova. Vrijeme brzo prolazi i mnogo toga joπ treba uËiniti.Mora se uporabiti svako sredstvo da se mudro iskoriste sadaπ-nje moguÊnosti.

Pavla je rad u Antiohiji u zajednici s Barnabom ojaËao uuvjerenju da ga je Bog pozvao da obavi posebno djelo u nezna-boæaËkom svijetu. U vrijeme njegova obraÊenja Gospodin muje objavio da ga postavlja za propovjednika poganima da imotvori “oËi, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlastik Bogu, da vjerom u me [u Krista] postignu oproπtenje grijehai baπtinu meu posveÊenima” (Djela 26,18). Aneo koji se javioAnaniji rekao je za Pavla: “… jer je taj Ëovjek moje izabrano sred-stvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinoveIzraelove.” (Djela 9,15) A samom Pavlu, poslije u njegovom krπ-Êanskom æivotu, dok se molio u jeruzalemskom hramu, javiose aneo s Neba i zapovjedio mu: “Idi, jer Êu te poslati daleko,k poganima!” (Djela 22,21)

159

101

Tako je Gospodin naloæio Pavlu da ue u πiroko misijskopolje za neznaboæaËki svijet. Da bi ga pripremio za ovaj opseæani teæak rad, Bog ga je doveo u prisnu vezu sa sobom i njegovimzapanjenim oËima pokazao ljepotu i slavu Neba. Njemu je palou zadaÊu objavljivanje “Tajne sakrivene od vjeËnosti” (Rimlja-nima 16,25) — “tajne svoje volje” (Efeæanima 1,9); “koja u proπlimvremenima nije bila saopÊena ljudima kako ju je sada Duh objavionjegovim svetim apostolima i prorocima: da su pogani baπti-nici iste baπtine, udovi istog tijela, dionici istog obeÊanja u KristuIsusu Radosnom vijeπÊu,” tvrdi Pavao, “kojoj sam postao sluæbe-nik… Meni najmanjemu od najmanjega meu svima svetima danaje ova milost: da poganima navijestim neistraæivo Kristovo bo-gatstvo i da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne koja jeod vjeËnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, da se sa-da po Crkvi saopÊi mnogolika Boæja mudrost poglavarstvima ivlastima na nebesima, prema vjeËnom naumu koji ostvari u KristuIsusu, Gospodinu naπem.” (Efeæanima 3,5-11)

Bog je obilno blagoslovio Pavlov i Barnabin rad tijekom go-dine koju su proboravili s vjernicima u Antiohiji. Ali nijedanod njih nije bio sluæbeno odreen za evaneosku sluæbu. Sadje u njihovom krπÊanskom æivotu nastupio trenutak kad Êe imBog povjeriti izvrπenje teπkog misionarskog pothvata, pri ËemuÊe im biti potrebna svaka prednost koju im moæe pruæiti posre-dovanje Crkve.

“U antiohijskoj crkvi bilo je proroka i uËitelja, i to: Barna-ba, ©imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manaen… i Savao. Kadsu jednom obavljali sluæbu Boæju Gospodinu i postili, Duh SvetireËe: ‘Odvojite mi veÊ Barnabu i Savla za djelo za koje sam ihodredio!’” Prije nego πto su bili poslani kao misionari u poganskisvijet, ovi su apostoli sveËano posveÊeni Bogu postom i moli-tvom te polaganjem ruku. Tako ih je Crkva ovlastila ne samoda pouËavaju istinu, veÊ da vrπe obred krπtenja i organizirajucrkve, buduÊi da im je predana puna crkvena vlast.

KrπÊanska Crkva u to je vrijeme uπla u novo vaæno razdoblje.Navijeπtanje evaneoske vijesti meu neznaboπcima sada je vr-πeno odluËno i Crkva je snaæno ojaËala velikom æetvom duπa.Apostoli, odreeni da vode ovo djelo, bit Êe izloæeni sumnji,predrasudama i zavisti. Njihovo nauËavanje o ruπenju “pregradekoja ih je rastavljala” (Efeæanima 2,14), a koja je tako dugo raz-dvajala æidovski i neznaboæaËki svijet, prirodno Êe ih izloæiti


169

161


optuæbi za krivovjerje, i mnogi gorljivi, odani Æidovi smatratÊe upitnim njihov autoritet propovjednika Evanelja. Bog je pred-vidio teπkoÊe s kojima Êe se Njegovi sluge suËeliti, pa da binjihov rad bio besprijekoran, dao je upute Crkvi da ih javnoodvoji za propovjedniËku sluæbu. Polaganje ruku na njih biloje javno priznanje da su Boæjom promisli odreeni da pogani-ma odnesu Radosnu vijest.

Obojica, Pavao i Barnaba, veÊ su primili punomoÊ od samogaBoga i obred polaganja ruku nije dodao nikakvu novu milostili stvarnu sposobnost. Bio je to priznati oblik odreivanja zasluæbu i priznavanje Ëovjekovih ovlasti u toj sluæbi. Njime jena Boæje djelo stavljen peËat Crkve.

Za Æidove je ovaj Ëin bio znaËajan. Kad je neki Æidov blago-slivljao svoju djecu, poboæno bi stavio ruke na njihovu glavu.Kad je neka æivotinja bila odreena za ærtvu, postavljeni sveÊenikpoloæio bi ruku na glavu ærtvi. A kad su propovjednici crkve uAntiohiji poloæili ruke na Pavla i Barnabu, oni su ovim Ëinomzamolili Boga da izlije svoj blagoslov na izabrane apostole dokse posveÊuju posebnom djelu za koje su bili odreeni.

Poslije je obred polaganja ruku bio jako zlorabljen; ovomje Ëinu pridavana neopravdana vaænost, kao da je na onoga nakoga su bile ovako poloæene ruke siπla neka sila koja ga je odmahosposobila za bilo koji ili svaki propovjedniËki posao. Ali u od-vajanju ove dvojice apostola nema izvjeπtaja koji bi ukazivaona to da im je samim polaganjem ruku dodana bilo kakva vrli-na. Postoji samo jednostavan izvjeπtaj o njihovom rukopolaga-nju i o tome πto je ono znaËilo za njihov buduÊi rad.

Okolnosti vezane uz odvajanje Pavla i Barnabe po naloguSvetoga Duha, da se odrede granice sluæbe, jasno pokazuju daGospodin djeluje preko ustanova svoje organizirane Crkve. Prijeniza godina Pavla je sam Spasitelj, kad mu je prvi put objaviosvoju boæansku nakanu, odmah doveo u dodir s novoustroje-nom crkvom u Damasku. Osim toga, crkva u tom gradu nijebila dugo u neznanju o osobnom doæivljaju obraÊenog farizeja.A sada, kad je trebalo potpunije provesti boæanski nalog za onovrijeme, Sveti Duh, ponovo svjedoËeÊi o Pavlu kao izabranomsredstvu da ponese Evanelje poganima, prepuπta Crkvi djelopolaganja ruku na njega i njegovog suradnika. A kad su voeantiohijske crkve “obavljali sluæbu Boæju Gospodinu i postili,

162

163

103

Duh Sveti reËe: ‘Odvojite mi veÊ Barnabu i Savla za djelo zakoje sam ih odredio!’”

Bog je svoju Crkvu na Zemlji uËinio protoËnikom svjetlada bi preko nje objavio svoje namjere i volju. On ni jednomsvojem sluzi ne daje iskustva neovisna i suprotna iskustvu sa-me Crkve. Niti On ijednom Ëovjeku daje spoznaju svoje voljeza cijelu Crkvu, dok nju — Kristovo tijelo — ostavlja u mraku.U svojoj providnosti povezuje svoje sluge sa svojom Crkvomda bi se manje pouzdali u sebe, a imali veÊe povjerenje u dru-ge koje On vodi da unaprijede Njegovo djelo.

Uvijek u Crkvi ima onih koji stalno naginju osobnoj neza-visnosti. Oni, Ëini se, nisu sposobni shvatiti da nezavisan duhmoæe navesti Ëovjeka da ima previπe povjerenja u sebe i da seviπe uzda u svoje prosuivanje nego da poπtuje savjet i visokocijeni prosudbu svoje braÊe, posebno one koja se nalaze u sluæ-bama koje je Bog namijenio vodstvu svojeg naroda. Bog je svojuCrkvu obdario posebnim autoritetom i vlaπÊu koju nitko nemapravo zanemariti i prezreti, jer onaj tko to Ëini prezire Boæjiglas.

U velikoj su opasnosti oni koji su svoju osobnu prosudbuskloni smatrati nadmoÊnijom. Sotonin je dobro smiπljeni planda takve razdvoji od onih koji su protoËnici svjetla, preko kojihBog radi na izgradnji i πirenju svojeg djela na Zemlji. Zanema-riti ili prezreti one koje je Bog odredio da nose vodeÊe odgo-vornosti u vezi s napredovanjem istine, znaËi odbaciti sredstvakoja je On odredio za pomoÊ, ohrabrenje i snagu svojem naro-du. Svaki radnik u Gospodnjem djelu koji ih zaobilazi i mislida ne smije dobiti svjetlo ni preko kojeg drugog sredstva negoizravno od Boga, stavlja se u poloæaj u kojem ga neprijatelj moæeprevariti i sruπiti. U svojoj mudrosti Gospodin je uredio da seprisnim zajedniπtvom, πto ga trebaju njegovati svi vjernici, krπ-Êanin ujedini s krπÊaninom i crkva s crkvom. Tako Êe ljudskaorua biti osposobljena da surauju s boæanskima. Svako Êeorue biti pokorno Svetome Duhu, a svi Êe vjernici biti ujedinjeniu organiziran i pravilno usmjeren napor da se svijetu objaviRadosna vijest o Boæjoj milosti.

Pavao je ovaj Ëin javnog polaganja ruku smatrao poËetkomnovog i vaænog razdoblja u svojem æivotnom djelu. Taj Êe tre-nutak poslije smatrati poËetkom svojeg apostolstva u krπÊan-skoj Crkvi.


164

165


Dok je u Antiohiji svjetlo Evanelja sjalo punim sjajem,apostoli koji su ostali u Jeruzalemu nastavili su vaæno djelo. Svakegodine, u vrijeme blagdanâ, mnogi Æidovi iz svih zemalja dola-zili su u Jeruzalem da se poklone u hramu. Neki od tih hodo-Ëasnika bili su iskreni poboæni ljudi i ozbiljni istraæivaËi pro-roËanstava. »eznuli su za dolaskom obeÊanog Mesije, nade Izraela,i oËekivali Njegovu pojavu. Dok je Jeruzalem bio pun ovih stra-naca, apostoli su neustraπivo navijeπtali Krista, premda su zna-li da time stalno izlaæu svoj æivot opasnosti. Duh Boæji stavioje svoj peËat na njihov rad; mnogi su se obraÊali; a oni koji suse vraÊali kuÊi u razliËite krajeve svijeta, sijali su sjeme istinepo svim narodima i meu svim staleæima.

Meu apostolima koji su se ukljuËili u ovaj rad isticali suse Petar, Jakov i Ivan, koji su bili uvjereni da ih je Bog odre-dio da propovijedaju Krista svojim sunarodnjacima u domovi-ni. Radili su vjerno i mudro, svjedoËeÊi o onome πto su vidjelii Ëuli i pozivajuÊi se na “potvrenu proroËku rijeË” (2. Petrova1,19) u nastojanju da uvjere “dom Izraelov… da je Bog uËinioGospodinom i Mesijom tog Isusa” kojeg su Æidovi razapeli (Djela2,36).

105

17Vjesnici Radosne vijestiOvo se poglavlje zasniva na Djelima 13,4-52.

“Poslani od Svetoga Duha”, Pavao i Barnaba, nakon rukopola-ganja od strane braÊe u Antiohiji, “sioπe u Seleuciju i odandeotploviπe za Cipar.” Tako je poËelo njihovo prvo misijsko puto-vanje.

Cipar je bio jedno od onih mjesta u koje su vjernici iz Jeru-zalema pobjegli zbog progonstva koje je uslijedilo nakon Stjepa-nove smrti. Upravo su s Cipra neki doπli u Antiohiju “navjeπÊivatiim kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin” (Djela 11,20). I samje Barnaba bio “rodom s Cipra” (Djela 4,36). Sada su on i Pavao,praÊeni Ivanom Markom, Barnabinim roakom, posjetili ovajotok.

Markova majka bila je obraÊenica na krπÊansku vjeru i njezinje dom u Jeruzalemu bio utoËiπte za uËenike. U njemu su uvi-jek bili dobrodoπli; tu su se mogli odmoriti. Tijekom jednogposjeta apostolâ domu njegove majke, Marko se ponudio da Pavlai Barnabu prati na njihovom misijskom putovanju. U srcu jeosjeÊao Boæju naklonost pa se æelio potpuno posvetiti evane-oskoj sluæbi.

Nakon dolaska u Salaminu, apostoli su “propovijedali… rijeËBoæju u æidovskim sinagogama… Prooπe sav otok do Pafa, gdjese namjeriπe na nekog vraËara, laænog æidovskog proroka. Imemu bijaπe Barjesus, a pripadao je krugu prokonzula Sergija Pa-vla, umna Ëovjeka. Ovaj dozva k sebi Barnabu i Savla i zaæelida Ëuje rijeË Boæju. Ali im se suprotstavi Elima, vraËar — jerto znaËi ime njegovo — nastojeÊi prokonzula odvratiti od vjere.”

166

167

(105)


Sotona ne dopuπta izgradnju Boæjeg kraljevstva na Zemljibez borbe. Sile zla ukljuËene su u neprekidni rat protiv oruaodreenih da πire Radosnu vijest, i ove su sile tame posebnoaktivne kad se istina navijeπta ljudima na dobru glasu i pozna-tima po poπtenju. Tako je bilo i kad je Sergije Pavao, prokon-zul Cipra, sluπao evaneosku vijest. Prokonzul je pozvao apo-stole da ga upoznaju s vijeπÊu koju su donijeli, i sad su ga silezla, djelujuÊi preko vraËara Elime, nastojale pogubnim vraËarevimprimjedbama odvratiti od vjere i tako osujetiti Boæje nakane.

Tako pali neprijatelj uvijek radi da bi u svojim redovimazadræao utjecajne ljude, koji bi, kad bi se obratili, mogli djelo-tvorno posluæiti u Boæjem djelu. Ali vjerni evaneoski radnikne treba se bojati da Êe ga neprijatelj pobijediti, jer se snagomkoju je dobio odozgo moæe oduprijeti svim sotonskim utjecaji-ma.

Premda ozbiljno pritisnut Sotonom, Pavao je imao hrabro-sti ukoriti Ëovjeka preko kojeg je neprijatelj djelovao. “Pun DuhaSvetoga” apostol “uperi u nj pogled i reËe: ‘O stvore puni svakelukavπtine i zloÊe, sine avolski i neprijatelju svake pravedno-sti, zar neÊeπ prestati iskrivljivati prave putove Gospodnje? Evo,sad Êe ruka Gospodnja pasti na te: oslijepit Êeπ i za neko vrijemeneÊeπ gledati sunca!’ U isti Ëas pade na nj mrak i tama, te on,vrteÊi se naokolo, poËe traæiti vodiËa. Tada prokonzul, videÊiπto se dogodilo, prigrli vjeru, duboko potresen naukom Gospod-njom.”

VraËar je zatvorio oËi pred dokazima evaneoske istine iGospodin je u pravednoj srdæbi uËinio da se zatvore njegovefiziËke oËi uskrativπi mu danje svjetlo. SljepoÊa nije bila traj-na, veÊ samo za neko vrijeme, da bi bio upozoren da se trebapokajati i zatraæiti oprost od Boga kojeg je tako teπko uvrije-dio. Zbunjenost u kojoj se naπao poniπtila je uËinak njegovoglukavog nastupa protiv Kristova nauka. »injenica da sada moraslijepo pipati pokazala je svima da su Ëuda koja su apostoli Ëinili,a koja je Elima proglasio beznaËajnima, bila uËinjena Boæjomsilom. OsvjedoËen u istinitost nauka koji su apostoli iznosili,prokonzul je prihvatio Evanelje.

Elima nije bio obrazovan Ëovjek, ali je bio posebno ospo-sobljen da vrπi Sotonino djelo. Oni koji propovijedaju istinu oBogu srest Êe prepredenog neprijatelja u mnogo razliËitih obli-ka. Katkad Êe to biti uËena osoba, ali najËeπÊe su to neznalice,

168

169

107

ljudi koje je Sotona poduËio da postanu uspjeπna orua u va-ranju duπa. Duænost je Kristovog propovjednika da vjerno os-tane na svojem poloæaju, u Boæjem strahu i Njegovoj snazi. Takomoæe unijeti zabunu u Sotonine redove i u ime Gospodnje pobi-jediti.

Pavao i njegovo druπtvo nastavili su putovanje u Pergu uPamfiliji. Put je bio vrlo naporan; bili su izloæeni teπkoÊama ioskudici, a opasnosti su ih vrebale na sve strane. U mjestima igradovima kroz koje su prolazili te na samotnim putovima bilisu izloæeni znanim i neznanim opasnostima. Ali Pavao i Barna-ba nauËili su se uzdati u Boæju snagu koja izbavlja. Srca su imbila ispunjena toplom ljubavlju za duπe koje ginu. Kao vjernipastiri u potrazi za izgubljenim ovcama, uopÊe nisu razmiπljalio sebi i svojoj udobnosti. ZaboravljajuÊi na sebe, nisu klonulikad su bili umorni, gladni i izloæeni hladnoÊi. Pred sobom suimali samo jedan cilj — spasenje onih koji su odlutali iz tora.

Upravo se ovdje Marko, svladan strahom i obeshrabrenjem,za neko vrijeme pokolebao u namjeri da se cijelim srcem po-sveti Gospodnjem djelu. Nenaviknut na teπkoÊe, obeshrabriose zbog opasnosti i oskudice kojima je bilo popraÊeno putova-nje. On je uspjeπno radio u povoljnim okolnostima, ali sada,usred protivljenja i opasnosti koje tako Ëesto prate pionira, nijemogao podnijeti teπkoÊe kao dobar vojnik kriæa. On je tek trebaonauËiti suËeljavati se s opasnostima, progonstvom i neprijatelj-stvom. Kako su apostoli napredovali, a moglo se oËekivati daÊe ih oËekivati joπ veÊe teπkoÊe, Marko se uplaπio i, izgubivπisvu odvaænost, odbio iÊi dalje te se vratio u Jeruzalem.

Zbog ovog odustajanja Pavao je Marka ocijenio nepovoljno,u jednom trenutku Ëak vrlo oπtro. S druge strane, Barnaba gaje opravdavao zbog njegova neiskustva. OsjeÊao je da Markone bi trebao napustiti propovjedniËku sluæbu jer je u njemuvidio osobine koje ga mogu osposobiti za korisnog Kristovogradnika. U godinama koje su slijedile njegovo zalaganje za Markabilo je bogato nagraeno, jer se mladiÊ potpuno predao Gos-podinu i djelu navijeπtanja evaneoske vijesti u teπkim podru-Ëjima. Uz Boæji blagoslov i mudro Barnabino pouËavanje, Mar-ko se razvio u vrijednog i korisnog radnika.

Pavao se poslije pomirio s Markom i prihvatio ga kao su-radnika. Takoer ga je preporuËio Koloπanima kao suradnika“za kraljevstvo Boæje” i utjehu. (Koloπanima 4,11). Neπto prije

Vjesnici Radosne vijesti

170


svoje smrti Pavao je o Marku rekao da mu je “vrlo koristan zasluæbu” (2. Timoteju 4,11).

Nakon Markova odlaska Pavao i Barnaba posjetili su Antiohijuu Pizidiji i u subotu otiπli u æidovsku sinagogu. “Poslije ËitanjaZakona i Prorokâ nadstojnici sinagoge poslaπe nekoga da imrekne: ‘BraÊo, ako imate kakvu opomenu za narod, govorite!’”BuduÊi da su bili tako pozvani, “ustade Pavao, rukom dade znaki reËe: ‘Izraelci i vi ostali priznavaoci pravoga Boga, Ëujte!” Zatimje slijedilo predivno izlaganje. Prikazao je naËin na koji je Bogu povijesti postupao sa Æidovima poËevπi od njihova osloboe-nja iz egipatskog ropstva, kako je bio obeÊan Spasitelj iz Davi-dova potomstva i smjelo ustvrdio da je “iz njegova potomstvaBog, prema obeÊanju, podigao Izraelu Spasitelja: Isusa. Pred nje-govim je dolaskom Ivan kao glasnik i preteËa svemu izraelskomnarodu propovijedao krπtenje u znak obraÊenja. A kad se pri-micao koncu æivota, izjavio je: ‘Ja nisam ono πto vi mislite dajesam. Ali pazite! Poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojanodrijeπiti obuÊe na nogama.’” Tako je u sili navijestio Isusa kaoSpasitelja ljudi, proreËenoga Mesiju.

Kad je to izjavio, Pavao je nastavio: “BraÊo, sinovi Abraha-mova roda, i ostali meu vama koji priznajete pravoga Boga,nama je bila poslana ova rijeË o spasenju. Dakako, stanovniciJeruzalema i njihovi Ëlanovi Velikog vijeÊa nisu upoznali Isusa;osuujuÊi ga ispuniπe rijeËi proroËke koje se Ëitaju svake subote.”

Pavao se nije ustruËavao iznijeti pravu istinu kako su æi-dovski voe odbacili Spasitelja. “Iako na njemu ne naoπe nikakvekrivnje koja bi zasluæivala smrt,” izjavio je apostol, “traæili suod Pilata da ga pogubi. Kad tako ispuniπe sve πto je o njemupisano, skinuπe ga s kriæa i poloæiπe u grob. Ali ga Bog uskrisiod mrtvih. I mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim uziπliiz Galileje u Jeruzalem, a koji su sada njegovi svjedoci prednarodom.”

“I mi vam navjeπÊujemo Radosnu vijest”, nastavio je apostol,“da je obeÊanje dano naπim ocima ispunio Bog nama, njihovojdjeci, uskrisivπi Isusa, kako i stoji pisano u drugome psalmu:‘Ti si sin moj, ja te danas rodih.’ A da ga je Bog uskrisio odmrtvih i da se viπe neÊe vratiti istrunuÊu, to je ovim rekao:‘Vama Êu ispuniti neprevarljiva obeÊanja dana Davidu.’ Zato imna jednom drugom mjestu veli: ‘NeÊeπ dopustiti da Svetac tvojistrune.’ A David je umro poπto je svoj æivot proveo sluæeÊi

171

172

109

Bogu, pridruæio se svojim oËevima i istrunuo. Ali onaj koga jeBog uskrisio nije istrunuo.”

Nakon πto je otvoreno govorio o ispunjenju poznatih proro-Ëanstava o Mesiji, Pavao im je propovijedao o pokajanju i oprostugrijeha zahvaljujuÊi zaslugama njihovog Spasitelja Isusa. “Nekavam dakle, braÊo,” rekao je, “znano bude: po Ovome vam senavjeπÊuje oproπtenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje,opravdava od svega od Ëega se po Mojsijevu zakonu niste mo-gli opravdati!” (DF)

Boæji Duh je pratio izgovorene rijeËi i srca su bila ganuta.Apostolovo pozivanje na starozavjetna proroËanstva i njegovatvrdnja da su se ona ispunila u sluæbi Isusa iz Nazareta, osvje-doËilo je mnoge duπe koje su Ëeznule za dolaskom obeÊanogMesije. I govornikove rijeËi, kojima je potvrdio da je Radosnavijest o spasenju upuÊena Æidovima i poganima podjednako,donijela je nadu i radost onima koji se nisu ubrajali meu Ab-rahamovu djecu po tijelu.

“Dok su izlazili, prisutni su ih molili da im o tome govorei slijedeÊe subote.” Nakon πto se zbor konaËno raziπao, “mnogiÆidovi sa πtovateljima pravoga Boga, proselitima”, koji su prihvatiliRadosnu vijest objavljenu toga dana, “pooπe za Pavlom i Barna-bom. Oni su ih, u razgovoru s njima, nagovarali da ustraju umilosti Boæjoj.”

Zanimanje koje je u Antiohiji Pizidijskoj izazvalo Pavlovoizlaganje okupilo je iduÊe subote “gotovo sav grad da Ëuje rijeËBoæju. Kad Æidovi vidjeπe toliki narod, napuniπe se zavisti tena Pavlove rijeËi odgovoriπe uvredama protiv Boga.

Tada im Pavao i Barnaba odluËno rekoπe: ‘Vama je najprijetrebalo propovijedati rijeË Boæju. Ali kako je vi od sebe odbijatei sami sebe smatrate nedostojnima vjeËnoga æivota, mi se obra-Êamo poganima, jer nam je tako zapovjedio Gospodin: ‘Posta-vio sam te svjetlom poganima, da im budeπ spasenje do krajazemlje.’”

“Kad pogani to Ëuπe, poËeπe veselo slaviti rijeË Gospodnjui prigrliπe vjeru svi koji bijahu usmjereni vjeËnom æivotu.” Onisu se posebno radovali πto ih je Krist prihvatio kao Boæju dje-cu i zahvalnog su srca sluπali objavljenu rijeË. Oni koji su povje-rovali, gorljivo su odnosili evaneosku vijest drugima i tako “seraπiri rijeË Gospodnja po svoj okolici”.


173

174


Prije viπe stoljeÊa nadahnuto je pero opisalo ovo obraÊe-nje neznaboæaca, ali ta su proroËanstva bila tek maglovito shva-Êena. Hoπea je rekao: “A djece Izraelove bit Êe brojem ko pijeskau moru πto se izmjerit ne moæe ni izbrojit. Umjesto da im govore:Vi niste moj narod, zvat Êu ih: Sinovi Boga æivoga.” I opet: “Iposijat Êu ga u zemlji, zamilovat Êu Nemilu, Ne-narodu momreÊi Êu: ‘Ti si narod moj!’ a on Êe reÊi: ‘Boæe moj!’” (Hoπea2,1.25)

Sam je Spasitelj tijekom svoje zemaljske sluæbe prorekaoπirenje Evanelja meu poganima. U prispodobi o vinogradurekao je nepokajanim Æidovima: “Tako Êe vam se — velim —oduzeti kraljevstvo Boæje i dat Êe se narodu koji raa njego-vim rodom.” (Matej 21,43) Nakon uskrsnuÊa naloæio je uËeni-cima da idu k “svim narodima” i “uËe ih”. Nitko nije smio ostatineopomenut, trebali su propovijedati “Radosnu vijest svakomstvorenju”. (Matej 28,19; Marko 16,15)

ObraÊajuÊi se neznaboπcima u Antiohiji Pizidijskoj, Pavaoi Barnaba nisu prestali raditi za Æidove ni na jednom mjestu,kad god se pruæila prilika da imaju sluπatelje. Poslije su u So-lunu, Korintu, Efezu i u drugim vaænim srediπtima Pavao i nje-govi suradnici propovijedali Evanelje i Æidovima i poganima.Ali glavnu energiju odsad su usmjerili na izgradnju Boæjeg kra-ljevstva u neznaboæaËkim podruËjima, meu narodom koji jemalo ili nikako poznavao pravoga Boga i Njegova Sina.

Pavlovo srce i srce njegovih suradnika kucalo je za one kojisu “bez Krista bili otueni od izraelskog graanstva, bez dijelau Savezima obeÊanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu”. Za-hvaljujuÊi neumornoj sluæbi apostola meu poganima, ovi “tu-inci i gosti”, koji su “nekoÊ bili daleko”, razumjeli su da supostali “blizu krvlju Kristovom” i da vjerom u Njegovu ærtvupomirnicu mogu postati “sugraani svetih i ukuÊani Boæji”. (Efe-æanima 2,12.13.19)

NapredujuÊi vjerom, Pavao je neumorno radio na uzdiza-nju Boæjeg kraljevstva meu onima koje su uËitelji u Izraeluzanemarili. Stalno je uzvisivao Krista Isusa kao “Kralja kraljevai Gospodara gospodarâ” (1. Timoteju 6,15) i pozivao vjernikeda budu “u njemu Ëvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno nazii-vani i uËvrπÊivani vjerom” (Koloπanima 2,7).

Za one koji vjeruju Krist je siguran temelj. Na ovom æivomkamenu mogu graditi i Æidovi i pogani. Dovoljno je πirok za

175

111

sve i dovoljno Ëvrst da izdræi teæinu i breme cijelog svijeta. Ovuje Ëinjenicu sam Pavao priznavao. U zavrπnim danima svojesluæbe, kad se obraÊao skupini poganskih vjernika koji su ostaliustrajni u svojoj ljubavi prema istini Evanelja, apostol je pi-sao: Vi ste “nazidani na pravom temelju — na apostolima i proro-cima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Efeæanima 2,20).

BuduÊi da se evaneoska vijest proπirila po Pizidiji, nevjerniÆidovi iz Antiohije u svojoj slijepoj predrasudi “razjariπe ugledneπtovatelje pravoga Bog i gradske prvake; tako zametnuπe pro-gon protiv Pavla i Barnabe te ih izbaciπe” iz tog podruËja.

Ovaj postupak nije obeshrabrio apostole; sjetili su se rije-Ëi svoga UËitelja: “Blago vama kad vas budu grdili i progonili ikad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËi-ne! Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagradana nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æivjeli pri-je vas!” (Matej 5,11.12)

Vijest Evanelja πirila se i apostoli su imali razloga da seosjete ohrabrenima. Njihov rad meu Pizidijcima u Antiohijibio je bogato blagoslovljen, a vjernici koje su ostavili da nekovrijeme sami nastave posao “bijahu puni radosti Duha Sveto-ga”.


176


18Propovijedanje meu

neznaboπcimaOvo se poglavlje zasniva na Djelima 14,1-26.

Iz Antiohije u Pizidiji Pavao i Barnaba krenuli su u Ikonij.U ovom su mjestu, kao i u Antiohiji, poËeli raditi meu svo-jim sunarodnjacima u sinagogi. Naiπli su na znaËajan uspjeh jerje “veliko mnoπtvo Æidova i pogana prigrlilo vjeru”. No u Iko-niju, kao i u drugim mjestima u kojima su apostoli djelovali,“Æidovi πto su ostali nevjerni razjariπe i ogorËiπe pogane protivbraÊe”.

Meutim, apostoli se nisu dali odvratiti od svoje zadaÊejer su mnogi prihvaÊali Kristovo Evanelje. Nastavili su raditiunatoË protivljenju, zavisti i predrasudama, “propovijedajuÊi smje-lo, oslonjeni na Gospodina” i Bog “potvrivaπe propovijedanjeo svojoj milosti ËineÊi Ëudesne znake preko njihovih ruku”. Ovidokazi boæanskog odobravanja snaæno su utjecali na umove onihkoji su bili otvoreni za svjedoËenje i tako se umnoæavao brojobraÊenika na Evanelje.

Sve veÊa popularnost vijesti koju su apostoli navijeπtali is-punila je nevjerne Æidove zaviπÊu i mrænjom pa su odluËili za-ustaviti Pavlov i Barnabin rad. Laænim izvjeπtajima i preuveli-Ëavanjem izazvali su kod vlasti strah da se Ëitav grad izlaæe opas-nosti od pobune. Izjavili su da se veliki broj ljudi pridruæujeapostolima i tvrdili da to Ëine s tajnim i opasnim namjerama.

Zbog ovih optuæbi uËenici su bili viπeput izvedeni pred vlasti,ali je njihova obrana bila tako jasna i razumna, i njihovo objaπ-

177

178

(112)

113

njenje onoga πto nauËavaju tako smireno i razumljivo da su steklisnaænu naklonost. Premda su vlasti zbog laænih optuæbi kojesu Ëule imale prema njima odreene predrasude, nisu im seusuivale zabraniti rad. Morale su priznati da Pavlov i Barna-bin nauk nastoji ljude uËiniti poπtenim graanima koji poπtujuzakone, i da bi se moral i red u gradu poboljπao kad bi ljudiprihvatili istine koje su apostoli nauËavali.

ZahvaljujuÊi protivljenju na koje su uËenici naiπli, vijest istineje dobila veliki publicitet; Æidovi su vidjeli da su njihovi naporida sprijeËe rad novih uËitelja doveli do toga da se joπ veÊi brojpridruæi novoj vjeri. “Tada se stanovniπtvo gradsko razdijeli: jednibijahu za Æidove, drugi za apostole.”

Voe meu Æidovima toliko su se rasrdili zbog razvoja do-gaaja da su odluËili svoje ciljeve postiÊi nasiljem. Raspalivπinajgore strasti nepismene, buËne svjetine, uspjeli su stvoriti meteækoji su pripisali nauËavanju uËenika. OËekivali su da Êe zahva-ljujuÊi ovoj laænoj optuæbi dobiti pomoÊ vlasti u ostvarenju svojenamjere. OdluËili su da se apostolima ne smije omoguÊiti pri-lika za opravdanje i da se svjetina treba umijeπati tako πto ÊePavla i Barnabu kamenovati; time Êe zaustaviti njihov rad.

Prijatelji apostola, premda nevjerni, upozorili su ih na po-kvarene namjere Æidova i savjetovali ih da se ne izlaæu nepo-trebno razularenoj svjetini i da pobjegnu kako bi saËuvali æi-vot. Na to su Pavao i Barnaba potajno napustili Ikonij ostavlja-juÊi vjernike da neko vrijeme sami nastave rad. Nisu namjera-vali otiÊi zauvijek; namjeravali su se vratiti kad se uzbuenjesmiri i dovrπiti otpoËeto djelo.

U sva vremena i u svakoj zemlji Boæji su se vjesnici moralisuoËiti s ogorËenim protivljenjem onih koji su svjesno odluËiliodbaciti nebesko svjetlo. »esto je izgledalo da su neprijateljiEvanelja neistinitim prikazivanjem i laæima uspjeli zatvoriti vratakroz koja bi Boæji vjesnici mogli doprijeti do ljudi. Ali ova vratane mogu ostati zauvijek zatvorena i Gospodin je Ëesto, kad suse Njegovi sluge nakon nekog vremena vratili da nastave rad,silno djelovao njima u prilog omoguÊivπi im da podignu spo-menike u slavu Njegova imena.

Protjerani iz Ikonija, apostoli su otiπli u Listru i Derbu, gra-dove u Likaoniji. PuËanstvo ovih gradova bilo je uglavnom po-gansko, praznovjerno, ali meu njima je bilo i onih koji su bilispremni posluπati i prihvatiti evaneosku vijest. Apostoli su odlu-

Propovijedanje meu neznaboπcima

179

180


Ëili raditi u ovim mjestima i okolici nadajuÊi se da Êe izbjeÊiæidovske predrasude i progonstvo.

U Listri nije bilo æidovske sinagoge, premda je u gradu æi-vjelo nekoliko Æidova. Mnogi stanovnici Listre odlazili su u hramposveÊen Jupiteru. Kad su se Pavao i Barnaba pojavili u gra-du, okupili Listrane i objasnili im jednostavne istine Evanelja,mnogi su ovaj nauk pokuπali povezati sa svojim praznovjernimπtovanjem Jupitera.

Apostoli su ovim idolopoklonicima nastojali prenijeti spo-znaju o Bogu Stvoritelju i Njegovom Sinu, Spasitelju ljudskogroda. Prvo su im ukazali na Ëudesna Boæja djela — na Sunce,Mjesec i zvijezde, na skladan redoslijed godiπnjih doba, na go-leme planine pokrivene snijegom, na visoka stabla i druga Ëudaprirode koja prikazuju sposobnosti πto nadmaπuju ljudsko shva-Êanje. PomoÊu ovih djela SvemoguÊega apostoli su pogane upu-Êivali na razmiπljanje o velikom Vladaru svemira.

Kad su objasnili ove osnovne istine o Stvoritelju, apostolisu Listranima govorili o Boæjem Sinu koji je s Neba siπao nanaπ svijet zato πto voli ljude. Govorili su o Njegovom æivotu isluæbi, kako su Ga odbacili oni koje je doπao spasiti, o suenjui raspeÊu, o uskrsnuÊu i uzaπaπÊu na Nebo gdje djeluje kaozastupnik ljudi. Tako su Pavao i Barnaba u Boæjem Duhu i silipropovijedali Evanelje u Listri.

Jednom prilikom, dok je narodu govorio o Kristu kao is-cjelitelju bolesnih i nevoljnih, Pavao je meu sluπateljima zapaziohromog Ëovjeka koji s njega nije skidao pogleda, koji je prihvaÊaonjegove rijeËi i vjerovao u njih. Pavlovo se srce saæalilo nadtim nesretnikom u kojem je vidio da “ima vjeru tako da moæeozdraviti”. Okruæen idolopoklonicima, Pavao je hromom Ëovjekuzapovjedio da stane na noge. Dotad je jadnik mogao samo sje-diti, ali sada je odmah posluπao Pavlovu zapovijed i po prviput u svojem æivotu stao na noge. Naporom vjere doπla je snagai ovaj Ëovjek bolesnih nogu “skoËi i prohoda”.

“A mnoπtvo naroda koje vidje πto Pavao uËini zavika lika-onski: ‘Bogovi su u ljudskom obliku siπli k nama.’” Ova je izjavabila u skladu s njihovom predajom da bogovi povremeno po-sjeÊuju Zemlju. Barnabu su nazvali Zeusom, ocem bogova, zbognjegova dostojanstvenog izgleda te blagosti i dobrote izraæenena njegovu licu. Pavla su smatrali Hermesom “jer je… vodio

181

115

rijeË”, jer je bio ozbiljan, aktivan i rjeËit iznoseÊi rijeËi opomenei pouke.

ÆeleÊi im pokazati zahvalnost, Listrani su od Zeusova sveÊe-nika traæili da ukaæe apostolima Ëast pa je on doveo “junce svijencima do gradskih vrata i htjede zajedno s narodom prini-jeti ærtvu”. Pavao i Barnaba, koji su se povukli na odmor, nisuznali za ove pripreme. Meutim, ubrzo im je pozornost privu-kla glazba i oduπevljeni povici velikog mnoπtva koje je doπlopred kuÊu u kojoj su odsjeli.

Kad su shvatili razlog tog posjeta i uzbuenja koje ga jepratilo, apostoli “razderu haljine svoje te skoËe prema naro-du” ponadavπi se da Êe sprijeËiti njihovu nakanu. Glasno, mole-Êivim glasom koji je nadjaËao viku naroda, Pavao je traæio daga sasluπaju; kad je buka iznenada prestala, rekao je: “Ljudi,πto to Ëinite?! I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnuvijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvo-rova æivome Bogu, koji stvori nebo, zemlju, more i sve πto jeu njima. On je u proπlim naraπtajima pustio sve pogane da idusvojim putovima; ipak nije nikad prestajao davati svjedoËanstvoza samoga sebe svojim dobroËinstvima, dajuÊi vam s neba kiπ-na i plodonosna vremena i zasiÊujuÊi srca vaπa jelom i veseljem.”

Ali bez obzira na to πto su apostoli jasno zanijekali da subogovi, i bez obzira na Pavlov trud da misli naroda usmjeri kpravome Bogu koji je jedini dostojan oboæavanja, bilo je goto-vo nemoguÊe odvratiti ove pogane od namjere da im prinesuærtvu. Toliko su snaæno vjerovali da su ovi ljudi bogovi i takoje veliko bilo njihovo oduπevljenje, da su odbili priznati svojuzabludu. Izvjeπtaj kaæe da su ih “jedva uspjeli zaustaviti”.

Listrani su zakljuËili da su vlastitim oËima vidjeli ËudesnumoÊ apostola. Vidjeli su kako je hromi, koji nikad prije nijemogao hodati, sada savrπeno zdrav i snaæan. Pavao ih je teknakon mnogo nagovaranja i paæljivog objaπnjenja svoje i BarnabinezadaÊe kao predstavnika nebeskog Boga i Njegova Sina, velikogIscjelitelja, uspio uvjeriti da odustanu od svoje nakane.

Rad Pavla i Barnabe u Listri iznenada je zaustavila zloÊanekih Æidova koji su doπli “iz Antiohije i Ikonija”, a koji su,Ëuvπi o uspjehu djelovanja apostola meu Likaoncima, odluËilikrenuti za njima i tamo ih progoniti. Doπavπi u Listru, ovi suÆidovi uskoro uspjeli nadahnuti narod duhom ogorËenosti kojije pokretao njihove misli. Zbog iskrivljenih rijeËi i kleveta, oni


182

183


koji su Pavla i Barnabu domalo smatrali boæanskim biÊima, sadasu bili uvjereni da su apostoli zapravo gori od ubojica i da zaslu-æuju smrt.

RazoËaranje koje su Listrani doæivjeli kad im nije bilo dopu-πteno da prinesu ærtve apostolima, pripremilo ih je da se okrenuprotiv Pavla i Barnabe sa æarom sliËnim onom kojim su ih htjelislaviti kao bogove. Æidovi su im zapovjedili da Pavlu ne dopu-ste govoriti tvrdeÊi da Êe, ako mu to dopuste, zaËarati narod.

Ubrzo je krvoloËni plan neprijatelja Evanelja proveden. Po-koravajuÊi se utjecaju zla, Listrane je opsjeo sotonski bijes, pakad su uhvatili Pavla, bez milosti su ga kamenovali. Apostol jepomislio da mu je doπao kraj. Æivo se sjetio Stjepanove muËe-niËke smrti u kojoj je i sam okrutno sudjelovao. Izranjavan iod bolova onesvijeπten, pao je na zemlju, a razbjeπnjela svjetinaodvukla ga je “izvan grada misleÊi da je mrtav”.

U ovom mraËnom Ëasu kuπnje skupina listranskih vjerni-ka, koja se Pavlovim i Barnabinim radom obratila u Isusovu vjeru,ostala je vjerna i nepokolebljiva. Bezumno protivljenje i okrut-no progonstvo od strane njihovih neprijatelja samo je uËvrstilovjeru ove posveÊene braÊe. I sada, unatoË opasnosti i prijeziru,ona su pokazala odanost time πto su se u tuzi okupila oko tijelaonoga za kojeg su vjerovala da je mrtav.

Kako su se iznenadila kad je usred njihovih jauka apostoliznenada podigao glavu i ustao s hvalom Bogu na usnama! Vjer-nici su ovaj iznenadni oporavak Boæjeg sluge smatrali Ëudomboæanske sile; Ëinilo se kao da je promjena njihove vjere po-tvrena nebeskim peËatom. Radovali su se neizrecivom radoπ-Êu i slavili Boga obnovljenom vjerom.

Jedan od onih koji su se obratili u Listri i bili oËevici Pav-lova stradanja, poslije Êe postati istaknuti radnik za Krista i sapostolom dijeliti muke i radosti pionirskog rada u teπkimpodruËjima. Taj se mladiÊ zvao Timotej. Kad su Pavla izvukliiz grada, ovaj je mladi uËenik bio meu onima koji su stali po-kraj njegovog naizgled beæivotnog tijela i koji ga je vidio kako,izranjen i krvav, ustaje s hvalom na usnama πto je smio stradatizbog Krista.

Dan nakon Pavlova kamenovanja apostoli su otiπli u Derbu,gdje je njihov rad bio blagoslovljen i mnoge su duπe prihvatileKrista kao svojeg Spasitelja. Ali “poπto su navijestili Radosnuvijest i ovome gradu te mnoge uËinili uËenicima”, ni Pavao ni

184

185

117

Barnaba nisu bili spremni nastaviti rad na drugim mjestima ada ne utvrde vjeru obraÊenika koje su neko vrijeme moraliostaviti u mjestima u kojima su nedavno djelovali. I zato su se,bez obzira na opasnost, vratili “u Listru, Ikonij i Antiohiju. Utvr-ivali su duπe uËenika i opominjali ih na ustrajnost u vjeri”.Mnogi su prihvatili Radosnu vijest i tako se izloæili prijeziru iprotivljenju. Njih su apostoli nastojali utvrditi u vjeri da bi obav-ljeno djelo moglo opstati.

Apostoli su novoobraÊenike nastojali okruæiti zaπtitom evan-eoskog reda kao vaænim Ëimbenikom duhovnog rasta. U svimmjestima Likaonije i Pizidije, u kojima je bilo vjernika, ustro-jene su crkve. U svakoj su crkvi bili postavljeni sluæbenici iuspostavljen red i sustav za obavljanje svega πto je povezano sduhovnom dobrobiti vjernika.

Ovo je bilo u skladu s evaneoskim planom ujedinjenjasvih vjernika u jedno tijelo i Pavao je ustrajavao na provoe-nju ovog plana tijekom cijele svoje sluæbe. Oni koji su na bilokojem mjestu njegovim radom prihvatili Krista za Spasitelja, bilisu u odreeno vrijeme ustrojeni u crkvu. To je radio i ondakad je bilo samo nekoliko vjernika. Tako su krπÊani bili podu-Ëavani da pomaæu jedni drugima podsjeÊajuÊi se na obeÊanje:“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meunjima.” (Matej 18,20)

A Pavao nije zaboravio na tako ustrojene crkve. Briga zaove crkve poËivala je na njemu kao breme koje je bivalo sveveÊe. Koliko god mala bila skupina, ona je bila predmet njego-ve stalne skrbi. Njeæno je bdio nad manjim crkvama, svjestanda im je potrebna posebna skrb kako bi se vjernici uËvrstili uistini i bili pouËeni da se ozbiljno i nesebiËno zalaæu za ljudeu svojoj okolini.

U svim svojim misionarskim pothvatima Pavao i Barnabasu nastojali slijediti Kristov primjer dragovoljne ærtve i odanog,ozbiljnog rada za duπe. Potpuno budni, revni i neumorni, nisuobraÊali pozornost na sklonosti ili osobnu udobnost, veÊ su sbriænom molitvom neprekidno radeÊi sijali sjeme istine. A isto-dobno sa sijanjem sjemena apostoli su pazili da svima koji suse opredijelili za Evanelje daju praktiËne upute od neprocje-njive vrijednosti. Ovaj duh ozbiljnosti i bogobojaznosti ostavioje u mislima novih uËenika trajan dojam o vaænosti evaneoskevijesti.


186


Kad bi se obratili ljudi koji su obeÊavali i imali sposobno-sti, kao u sluËaju Timoteja, Pavao i Barnaba ozbiljno su im na-stojali ukazati na potrebu rada u vinogradu. A kad bi apostoliotiπli u drugo mjesto, vjera ovih ljudi nije se pokolebala; zapravose poveÊala. Bili su vjerno upuÊeni u put Gospodnji i pouËenikako da nesebiËno, ozbiljno i ustrajno rade na spasenju svojihbliænjih. Ova paæljiva poduka novoobraÊenika bila je vaæanËimbenik znaËajnog uspjeha koji je pratio Pavla i Barnabu doksu propovijedali Evanelje u neznaboæaËkim zemljama.

Prvo misijsko putovanje brzo se bliæilo kraju. PreporuËiv-πi novoustrojene crkve Gospodinu, apostoli su poπli u Pamfilijui, “poπto su u Pergi navijestili rijeË, sioπe u Ataliju. Odandeotploviπe u Antiohiju.”

187

119

19Æidovi i pogani


Nakon dolaska u Antiohiju Sirijsku, odakle su bili poslanina rad, Pavao i Barnaba su iskoristili prvu priliku da okupevjernike i izvijeste “o svemu πto je i koliko je Bog s njima uËi-nio: kako je otvorio poganima vrata vjere” (Djela 14,27). Crkvau Antiohiji bila je velika i napredna. Kao srediπte misijskogdjelovanja, spadala je meu najuglednije skupine krπÊanskih vjer-nika. Vjerniπtvo je pripadalo razliËitim staleæima meu Æidovi-ma i poganima.

Dok su se apostoli sjedinili s propovjednicima i vjernici-ma u Antiohiji u ozbiljnom nastojanju da zadobiju mnoge du-πe za Krista, neki æidovski vjernici iz Judeje, “iz farizejske sljedbe”,uspjeli su nametnuti pitanje koje je ubrzo izazvalo veliku pre-pirku u crkvi i zabrinutost vjernika iz poganstva. S velikom si-gurnoπÊu ovi su judaistiËki uËitelji tvrdili da se onaj tko se æelispasiti mora obrezati i vrπiti Ëitav obredni zakon.

Pavao i Barnaba odmah su se pozabavili ovim laænim nauËa-vanjem i usprotivili iznoπenju ovog pitanja pred pogane. S drugestrane, mnogi Æidovi u Antiohiji koji su uzvjerovali, priklanjalisu se glediπtu braÊe koja su nedavno doπla iz Judeje.

Æidovski obraÊenici opÊenito nisu bili skloni djelovati takobrzo kako je Boæja providnost otvarala put. Prema rezultatimadjelovanja apostola meu poganima, bilo je jasno da Êe brojobraÊenika iz poganstva daleko nadmaπiti broj æidovskih obra-Êenika. Æidovi su se bojali da Êe, ako ograniËenja i obredi njihovazakona ne budu obvezatni za pogane kao uvjet za pripadnost

188

189

(119)


Crkvi, nacionalna posebnost Æidova, kojom su se dosad razlikovaliod svih drugih naroda, na kraju nestati meu onima koji suprihvatili evaneosku vijest.

Æidovi su se uvijek ponosili svojom sluæbom koju su do-bili od Boga i mnogi od onih koji su se obratili na Kristovuvjeru joπ uvijek su smatrali kako je nemoguÊe da bi Bog ikadodobrio promjenu bilo kojeg propisa, buduÊi da je On sam ja-sno odredio hebrejski naËin bogoπtovlja. Zahtijevali su da seæidovski zakoni i obredi ukljuËe u obrede krπÊanske vjere. Sporosu shvaÊali da su sve prinoπene ærtve bile slika smrti BoæjegSina, da su one ukazivale na stvarnost nakon Ëijeg dolaska ob-redi i rituali mojsijevskog razdoblja nisu viπe bili obvezujuÊi.

Prije obraÊenja Pavao se smatrao besprijekornim “po pra-vednosti koja dolazi od Zakona” (Filipljanima 3,6). Ali nakonpromjene srca stekao je jasnu spoznaju o zadaÊi Spasitelja kaoOtkupitelja ljudskog roda, jednako pogana kao i Æidova; nau-Ëio je razliku izmeu æive vjere i mrtvog formalizma. U svjetluEvanelja drevni obredi i rituali povjereni Izraelu dobili su no-vo i dublje znaËenje. Ono na πto su ukazivali ostvarilo se i onikoji su æivjeli u evaneoskom dobu bili su osloboeni njihovavrπenja. Meutim, Boæji nepromjenjivi Zakon, Deset zapovije-di, Pavao je i dalje vrπio u duhu i slovu.

U antiohijskoj crkvi razmatranje pitanja obrezanja izazvaloje mnoge rasprave i prepirke. Na kraju su vjernici, bojeÊi seda bi stalne rasprave dovele do podjele, odluËili poslati Pavla iBarnabu, s joπ nekim odgovornim ljudima iz crkve, u Jeruza-lem da predmet izloæe apostolima i starjeπinama. Tu su se tre-bali sastati predstavnici iz drugih mjesnih crkava i oni koji sudoπli u Jeruzalem na blagdane koji su se pribliæavali. U meu-vremenu, dok se na opÊem saboru ne donese konaËna odluka,prestat Êe svaka rasprava. Ovu odluku zatim Êe trebati prihva-titi sve crkve u zemlji.

Na putu u Jeruzalem apostoli su posjetili vjernike u gra-dovima kroz koje su prolazili i ohrabrili ih iznoπenjem svojihiskustava u Boæjem djelu i obraÊenju pogana.

U Jeruzalemu su zastupnici iz Antiohije sreli braÊu iz mnogihcrkava koja su se okupila na opÊi sabor i obavijestili ih o uspjehukoji je pratio njihovu sluæbu meu poganima. Zatim su jasnoopisali zabunu koja je nastala kad su neki obraÊeni farizeji do-

190

191

121

πli u Antiohiju izjavljujuÊi da se obraÊenici iz poganstva, akose æele spasiti, moraju obrezati i vrπiti Mojsijev zakon.

O ovom se pitanju na skupu povela æestoka rasprava. S njimje bilo tijesno povezano i nekoliko drugih pitanja koja je tre-balo pozorno razmotriti. Jedno od njih bilo je kakvo stajaliπtetreba zauzeti prema uporabi mesa ærtvovanog idolima. MnogiobraÊenici iz poganstva æivjeli su meu neukim i praznovjer-nim stanovniπtvom koje je Ëesto prinosilo ærtve i darove idoli-ma. SveÊenici ovog neznaboæaËkog bogoπtovlja vodili su unos-nu trgovinu s tim darovima i Æidovi su se bojali da bi obraÊe-nici iz poganstva mogli krπÊanstvo ozloglasiti kupnjom namir-nica ærtvovanih idolima i tako u izvjesnom smislu odobriti ido-lopokloniËke obiËaje.

Osim toga, neznaboπci su imali naviku jedenja mesa udav-ljenih æivotinja, dok su Æidovi prema boæanskoj uputi kod kla-nja æivotinje za hranu morali posebno voditi raËuna o ispuπta-nju krvi iz tijela; inaËe se meso smatralo nezdravim. Bog jeove propise dao Æidovima da bi im saËuvao zdravlje. Æidovi susmatrali grjeπnim uzimanje krvi kao namirnice. Smatrali su daje krv æivot i da je prolijevanje krvi posljedica grijeha.

Pogani su, naprotiv, obiËavali hvatati krv koja bi istjecalaiz ærtve i koristiti je u pripremi hrane. Æidovi nisu mogli vjero-vati da bi trebali promijeniti obiËaje koje su prihvatili premaposebnim Boæjim uputama. Prema tome, kako su stvari stajale,ako bi Æidovi i pogani pokuπali jesti za istim stolom, ovi posljednjibi zaprepastili i povrijedili prve.

Pogani, a posebno Grci, bili su izuzetno razvratni pa je po-stojala opasnost da Êe neki, neobraÊeni u srcu, tvrditi da suprihvatili vjeru a da nisu ostavili svoje loπe navike. KrπÊani izæidovstva nisu mogli podnositi nemoral koji neznaboπci uopÊenisu smatrali zlom. Stoga su Æidovi smatrali veoma vaænim dase obrezanje i vrπenje obrednog zakona nametne obraÊenici-ma iz poganstva kao dokaz njihove iskrenosti i posveÊenja. ToÊe, vjerovali su, sprijeËiti pristupanje Crkvi onih koji bi, prihva-ÊajuÊi vjeru bez istinskog obraÊenja srca, poslije nemoralom ineumjerenoπÊu mogli nanijeti sramotu Boæjem djelu.

Izgledalo je da su mnoge toËke ukljuËene u rjeπenje glav-nog problema pred sabor stavile nesavladive teπkoÊe. Ali SvetiDuh je u biti veÊ rijeπio to pitanje o Ëemu je, Ëinilo se, ovisionapredak, ako ne i samo postojanje krπÊanske Crkve.

Æidovi i pogani

192


“Kako nastade æestoko raspravljanje, diæe se Petar te imreËe: ‘BraÊo, vi znate da je Bog veÊ u prvo vrijeme izvrπio izboru vaπem krugu da bi pogani iz mojih usta Ëuli RijeË — Evane-lje i prigrlili vjeru.’” Objasnio je da je Sveti Duh rijeπio pitanjeo kojem oni raspravljaju tako πto je jednaku silu udijelio neo-brezanim poganima i obrezanim Æidovima. Ponovio je svojevienje u kojem mu je Bog pokazao posudu s razliËitim Ëe-tveronoænim æivotinjama i naredio da ih kolje i jede. Kad jeodbio, tvrdeÊi da nikad nije jeo niπta pogano i neËisto, dobioje odgovor: “©to je Bog proglasio Ëistim, ti ne nazivaj poganim!”(Djela 10,15)

Petru je bilo jasno da su ove rijeËi povezane s gotovo isto-dobno upuÊenim pozivom da poe k stotniku i pouËi ga Kri-stovoj vjeri. Ova je poruka pokazala da Bog ne gleda tko jetko, veÊ prihvaÊa i priznaje sve koji Ga se boje. Petar im jeispriËao kako je bio iznenaen kad je, iznoseÊi rijeËi istineokupljenima u Kornelijevu domu, vidio kako Sveti Duh zapo-sjeda srca njegovih sluπatelja, pogana kao i Æidova. Isto svjetloi slava koja se odrazila na licima obrezanih Æidova, obasjala jei lica neobrezanih neznaboæaca. To je bilo Boæje upozorenjePetru da ni jednog Ëovjeka ne smatra manje vrijednim, jerKristova krv moæe oËistiti svaku neËistoÊu.

Jednom prije Petar je raspravljao sa svojom braÊom u vezis obraÊenjem Kornelija i njegovih prijatelja i svojim druæenjems njima. Dok je tom prigodom opisivao kako je Sveti Duh si-πao na neznaboπce, rekao je: “Ako im je, dakle, Bog dao istidar kao i nama kad smo prigrlili vjeru, tko sam bio ja da tomognem zabraniti Bogu?” (Djela 11,17) Sada je s jednakim æa-rom i snagom rekao: “Bog, koji poznaje srca, pruæio je svjedo-Ëanstvo za njih time πto im je dao Duha Svetoga kao i nama.On, dakle, nije pravio nikakve razlike izmeu nas i njih, jer jevjerom oËistio njihova srca. »emu sada iskuπavate Boga stavlja-juÊi uËenicima na vrat jaram koji ni naπi oËevi ni mi ne mogo-smo nositi?” Ovaj jaram nije bio Zakon, Deset zapovijedi, kakoto tvrde neki koji se protive obvezama tog Zakona; Petar je ovdjegovorio o obrednom zakonu koji je Kristovim raspeÊem postaoniπtavan.

Petrov govor doveo je okupljene u stanje u kojem su sastrpljenjem mogli sasluπati Pavla i Barnabu, koji su iznijeli svo-je iskustvo u radu za pogane. “Nato uπutje cijeli zbor. Sluπali

193

194

123

su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali kolike je Ëudesne zna-kove po njima Bog uËinio meu poganima.”

I Jakov je odluËno iznio svoje svjedoËanstvo da Bog namje-rava podariti neznaboπcima iste prednosti i blagoslove koje sudobili Æidovi.

Sveti Duh je naπao za dobro da ne nameÊe obredni zakonobraÊenicima iz poganstva i razmiπljanje apostola o tom pita-nju bilo je u skladu s Boæjim Duhom. Jakov je predsjedao sa-boru i njegova je konaËna odluka glasila: “Zato ja mislim da seviπe ne dosauje onima koji se s poganstva obrate Bogu.”

Tako je zavrπila rasprava. U ovom sluËaju opovrgnuto jenauËavanje RimokatoliËke crkve da je Petar bio glava Crkve.Oni koji su, kao pape, tvrdili da su njegovi nasljednici, nemajubiblijski temelj za svoje teænje. Niπta u Petrovu æivotu ne potvr-uje da je bio uzdignut iznad svoje braÊe kao zamjenik Sveviπ-njeg. Da su oni koji su tvrdili da su Petrovi nasljednici slijedilinjegov primjer, uvijek bi se zadovoljili jednakoπÊu sa svojombraÊom.

U ovom se sluËaju Ëini da je Jakov bio izabran kao onajkoji Êe objaviti odluku koju je sabor donio. On je proglasio daobredni zakon, a posebno propis o obrezanju, ne treba name-tati ni preporuËivati neznaboπcima. Jakov je nastojao utjecatina misli svoje braÊe Ëinjenicom da su pogani veÊ uËinili velikupromjenu u svojem æivotu obrativπi se Bogu i da treba jako pazitida ih se ne uznemiruje zbunjujuÊim i sumnjivim pitanjima odmanje vaænosti, kako se ne bi obeshrabrili slijedeÊi Krista.

Meutim, neznaboæaËki obraÊenici trebali su napustiti obi-Ëaje koji nisu bili u skladu s naËelima krπÊanstva. Zato su seapostoli i starjeπine sloæili da pismom obavijeste neznaboπce dase trebaju uzdræavati od mesa ærtvovanog idolima, od bluda,od udavljenoga i od krvi. Pozvali su ih da vrπe zapovijedi i æivesvetim æivotom. Trebali su znati da oni koji tvrde da je obreza-nje obvezatno nisu za to opunomoÊeni od apostola.

PreporuËili su im Pavla i Barnabu kao ljude koji su pre-dali svoj æivot Gospodinu. S ovim apostolima poslani su Juda iSila da rijeËima prenesu odluku sabora: “Duh Sveti i mi odlu-Ëili smo ne stavljati na vas nikakva tereta osim ovih potrebnihstvari: da se uzdræavate od mesa ærtvovanog idolima, od krvi,od udavljenoga i od bluda. Budete li se od toga uzdræavali, do-bro Êete Ëiniti.” »etvorica Boæjih slugu poslani su u Antiohiju

Æidovi i pogani

195

196


s poslanicom i porukom koja je trebala uËiniti kraj svim ras-pravama jer je to bio glas najviπeg autoriteta na Zemlji.

Sabor koji je odluËio o ovom pitanju bio je sastavljen odapostola i uËitelja koji su se istaknuli u podizanju æidovskih ipoganskih krπÊanskih crkava, zajedno s izabranim zastupnici-ma iz razliËitih mjesta. Tu su bili starjeπine iz Jeruzalema i za-stupnici iz Antiohije, kao i predstavnici najutjecajnijih crkava.Sabor je glasovao sukladno poticajima prosvijetljenog prosu-ivanja i dostojanstvom Crkve utemeljene boæanskom voljom.Nakon razmatranja svi su vidjeli da je sam Bog utjecao na ras-pravu tako πto je neznaboπce obdario Svetim Duhom; shvatilisu da je njihova duænost slijediti vodstvo Duha.

Nije Ëitav zbor krπÊana bio pozvan da odluËuje o ovompitanju. “Apostoli i starjeπine”, ljudi od utjecaja i prosudbe, obli-kovali su i izdali proglas koji su nakon toga postupno prihva-tile krπÊanske crkve. Meutim, nisu svi bili zadovoljni odlukom;postojala je skupina ambiciozne i samouvjerene braÊe koja senije sloæila s odlukom. Ovi su ljudi odluËili poduzeti korakena vlastitu odgovornost. Stalno su mrmljali i traæili pogrjeπke,predlagali nove planove i nastojali sruπiti djelo ljudi koje je Bogpozvao da iznose evaneosku vijest. Od samog poËetka Crkvase morala suoËiti s takvim preprekama i tako Êe biti do krajavremena.

Jeruzalem je bio glavni grad Æidova i u njemu je vladalanajveÊa iskljuËivost i vjerska zaslijepljenost. Prirodno je da sukrπÊani iz judaizma, koji su æivjeli s hramom pred oËima, dopustilisvojim mislima da se vrate na posebne prednosti Æidova kaonaroda. Kad su vidjeli da krπÊanska Crkva napuπta obrede i obi-Ëaje judaizma, i shvatili da Êe u svjetlu nove vjere posebna svetostkojom su bili zaodjenuti æidovski obiËaji uskoro biti izgublje-na, mnogi su se rasrdili na Pavla kao onoga koji je u velikojmjeri bio uzroËnikom ove promjene. »ak ni svi uËenici nisuspremno prihvatili odluku sabora. Neki su se zalagali za obrednizakon pa su s nezadovoljstvom gledali na Pavla jer su mislilida je u svojim naËelima u odnosu na obveze æidovskog zakonabio popustljiv.

©iroke i dalekoseæne odluke opÊeg sabora unijele su sigur-nost u redove vjernika iz poganstva i Boæje djelo je napredovalo.Crkva u Antiohiji bila je blagoslovljena prisutnoπÊu Jude i Sile,posebnih vjesnika koji su se s apostolima vratili sa sastanka u

197

125

Jeruzalemu. “Juda i Sila, i sami proroci, mnogim su nagovorimatjeπili i utvrivali braÊu.” Ovi su se poboæni ljudi neko vrijemezadræali u Antiohiji, pouËavajuÊi i propovijedajuÊi. “A Pavao iBarnaba zadræaπe se u Antiohiji, gdje su s mnogim drugimapouËavali i propovijedali Gospodnju rijeË.”

Kad je Petar poslije posjetio Antiohiju, stekao je povjere-nje mnogih vjernika svojim mudrim ponaπanjem prema obra-Êenicima iz poganstva. Neko vrijeme postupao je sukladno svjetludobivenom s Neba. On je toliko uspio svladati svoje steËenepredrasude da je mogao sjesti za stol s obraÊenicima iz pogan-stva. Ali kad su iz Jeruzalema doπli neki Æidovi koji su revno-vali za obredni zakon, Petar je nepromiπljeno promijenio svojeponaπanje prema obraÊenicima iz poganstva. “Njemu su se upretvaranju prikljuËili i ostali Æidovi, tako da je njihovim pre-tvaranjem bio zaveden i Barnaba.” Otkrivanje ove slabosti kodonih koji su bili poπtovani i voljeni kao voe, ostavilo je muËandojam na vjernike iz poganstva. Crkvi je zaprijetila podjela. AliPavao, koji je u Petrovom licemjerju vidio zavodniËki utjecajzla, otvoreno ga je ukorio zbog prikrivanja pravih osjeÊaja. Uprisutnosti vjernika Pavao je upitao Petra: “Ako ti koji si Æidovæiviπ poganski, a ne æidovski, kako moæeπ siliti pogane da æiveæidovski?” (GalaÊanima 2,13.14)

Petar je uvidio pogrjeπku koju je uËinio i odmah je poku-πao, koliko je to bilo u njegovoj moÊi, popraviti uËinjeno zlo.Bog, koji od poËetka zna kraj, dopustio je Petru da oËituje sla-bost svojega karaktera da bi kuπani apostol mogao vidjeti da unjemu nema niËega Ëime bi se mogao pohvaliti. »ak i najboljiljudi, prepuπteni sebi, pogrijeπit Êe u prosudbi. Bog je takoervidio da Êe se u buduÊnosti pojaviti neki koji Êe biti toliko za-vedeni da Êe za Petra i njegove navodne nasljednike tvrditi daimaju uzviπene povlastice koje pripadaju samo Bogu. Ovaj jeizvjeπtaj o apostolovoj slabosti trebao ostati dokazom njegovepogrjeπivosti i Ëinjenice da ni u Ëemu nije bio iznad ostalihapostola.

Povijest ovog odstupanja od pravih naËela sveËana je opo-mena ljudima na povjerljivim poloæajima u Boæjem djelu da sene smiju kolebati u poπtenju, veÊ da se trebaju Ëvrsto dræatinaËela. ©to su veÊe odgovornosti povjerene ljudskom oruu, iπto su veÊe prilike da upravlja i nadgleda, to Êe ono nanijetiviπe πtete ako ne bude paæljivo slijedilo Gospodnji put i radilo

Æidovi i pogani

198

199


u skladu s odlukama koje je donijelo opÊe tijelo vjernika nazajedniËkom saboru.

Nakon svih Petrovih propusta; nakon njegova pada i ob-nove, dugogodiπnje sluæbe, prisnog poznanstva s Kristom, spo-znaje o Spasiteljevom nepokolebljivom postupanju po istinskimnaËelima; nakon svih uputa koje je primio, svih darova, zna-nja i utjecaja koji je stekao propovijedajuÊi i pouËavajuÊi rijeË— nije li Ëudno da se mogao pretvarati i odstupiti od naËelaEvanelja zbog straha od ljudi ili zato da bi stekao poπtovanje?Nije li neobiËno da se mogao pokolebati u tome da slijedi onoπto je pravo? Neka Bog svakom Ëovjeku da svijest o njegovojbespomoÊnosti i nesposobnosti da ispravno upravlja svojim bro-dom i sigurno ga dovede u luku.

Tijekom svoje sluæbe Pavao je Ëesto morao stajati sam. Bogga je posebno pouËio i on se nije usuivao popuπtati kad su upitanju bila naËela. Katkad je teret bio teæak, ali Pavao je Ëvrstozastupao istinu. Shvatio je da Crkva nikad ne smije doÊi podnadzor ljudske sile. Ljudski obiËaji i naËela ne smiju zauzetimjesto objavljene istine. Napredovanje Evanelja ne smiju sprje-Ëavati predrasude i sklonosti ljudi, bez obzira na poloæaj kojiuæivaju u Crkvi.

Pavao je sebe i sve svoje snage posvetio sluæbi Bogu. Onje istine Evanelja primio izravno s Neba i tijekom svoje sluæ-be saËuvao je æivu vezu s nebeskim oruima. Bog ga je pouËiou vezi sa stavljanjem nepotrebnih bremena na krπÊane iz po-ganstva, pa kad su judaistiËki nastrojeni vjernici antiohijskoj crkvinametnuli pitanje obrezanja, Pavao je znao miπljenje Boæjeg Duhao takvom nauËavanju i zauzeo Ëvrst i nepopustljiv stav koji jecrkvama donio slobodu od æidovskih rituala i obreda.

Bez obzira na Ëinjenicu πto je Bog osobno poduËio Pavla,on nije imao neprirodno shvaÊanje o osobnoj odgovornosti. Prem-da je od Boga oËekivao izravno vodstvo, bio je spreman pri-znati autoritet zbora vjernika ujedinjenih u crkvenom zajedni-πtvu. OsjeÊao je potrebu za savjetom, i kad su se pojavili vaæ-ni problemi, s radoπÊu ih je iznio pred Crkvu i sjedinio se sasvojom braÊom u traæenju mudrosti od Boga da donesu ispravneodluke. »ak i “duhovi prorokâ”, izjavio je, “podloæni su proro-cima, jer Bog nije Bog nereda, nego reda.” (1. KorinÊanima14,32.33) Zajedno s Petrom uËio je da svi u Crkvi trebaju bitisjedinjeni i podloæni “jedni prema drugima” (1. Petrova 5,5 — DF).

200

127

20Uzvisivati kriæ

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,36-41; 16,1-6.

Nakon πto su neko vrijeme sluæili u Antiohiji, Pavao je svojemsuradniku predloæio da krenu na drugo misijsko putovanje. “Vra-timo se, ipak,” rekao je Barnabi, “i pohodimo braÊu u svimgradovima gdje smo propovijedali Gospodnju rijeË, da vidimokako su!”

Obojica su se njeæno skrbila za one koji su zahvaljujuÊi nji-hovom radu nedavno prihvatili evaneosku vijest; Ëeznuli suda ih ponovo vide. Ovu briænost Pavao nikad nije izgubio. »aki kad je bio u udaljenim misijskim poljima, daleko od mjestaprijaπnjeg rada, nastavio je na duπi nositi teret pozivanja ovihobraÊenika da ostanu vjerni i privedu “k savrπenstvu svoju svetostu strahu Boæjemu” (2. KorinÊanima 7,1). Stalno im je nastojaopomoÊi da postanu samostalni krπÊani koji rastu, jaki u vjeri,gorljivi i cijelim srcem posveÊeni Bogu i djelu πirenja Njegovakraljevstva.

Barnaba je bio spreman poÊi s Pavlom, ali je æelio sa sobompovesti Marka koji je ponovo odluËio posvetiti se propovjedniËkojsluæbi. No Pavao se tome usprotivio. “Nije smatrao uputnimsa sobom voditi onoga” (DF) koji ih je na prvom misijskomputovanju ostavio kad im je bio potreban. Nije æelio opravdatiMarkovu slabost πto je napustio djelo radi sigurnosti i udobno-sti doma. Tvrdio je da je Ëovjek s tako malo Ëvrstine nesposo-ban za djelo koje zahtijeva strpljenje, samoodricanje, odvaænost,posveÊenje, vjeru i spremnost za ærtvovanje, ako je potrebno,i samog æivota. Neslaganje je bilo tako æestoko da su se Pavao

201

202

(127)


i Barnaba razdvojili; ovaj posljednji postupio je u skladu sa svojimosvjedoËenjem i poveo Marka sa sobom. “Barnaba povede sa so-bom Marka i otplovi na Cipar. A Pavao izabra sebi za pratiocaSilu, te, preporuËen od braÊe milosti Gospodnjoj, krenu na put.”

PutujuÊi kroz Siriju i Ciliciju gdje su jaËali Crkvu, Pavao iSila konaËno su stigli do Derbe i Listre u pokrajini Likaoniji. UListri su Pavla kamenovali, ali sad ga ponovo nalazimo u mje-stu gdje je prije bio izloæen opasnosti. Æelio je svakako vidjetikako su oni, koji su zahvaljujuÊi njegovom radu prihvatili Evan-elje, izdræali kuπnju. Nije se razoËarao jer su vjernici u Listriostali Ëvrsti unatoË æestokom protivljenju.

Ovdje je Pavao ponovo sreo Timoteja koji je bio svjedo-kom njegova stradanja prigodom prvog posjeta Listri; kako jevrijeme prolazilo, dojmovi koje je tada Timotej stekao produbilisu se i sada je bio osvjedoËen da se treba potpuno posvetitidjelu propovijedanja. Njegovo se srce povezalo s Pavlovim i onje æelio sudjelovati u apostolovom radu pomaæuÊi kako se bu-de otvarao put.

Sila, Pavlov suradnik u poslu, bio je iskusan radnik, obda-ren duhom proroπtva; ali djelo koje je trebalo obaviti bilo jetoliko veliko da je postojala potreba za pripremom viπe radni-ka za aktivnu sluæbu. Pavao je u Timoteju vidio Ëovjeka koji jecijenio svetost propovjedniËkog rada, koji se nije bojao mogu-Êeg stradanja i progonstva i koji je bio spreman uËiti. Ali apo-stol se nije usudio preuzeti odgovornost poduËavanja Timoteja,neprokuπanog mladiÊa, za evaneosku sluæbu a da dobro neupozna njegov karakter i prijaπnji æivot.

Timotejev otac bio je Grk, a majka Æidovka. Od djetinj-stva je poznavao Pisma. U njegovom je domu vladala zdrava irazumna poboænost. Vjera njegove majke i bake u sveto proro-πtvo stalno ga je podsjeÊala na blagoslove vrπenja Boæje volje.Boæja rijeË je bila pravilo po kojem su ove dvije poboæne æeneodgajale Timoteja. Duhovna snaga pouka koje je od njih pri-mio odræala ga je Ëistim i neokaljanim od zlih utjecaja kojimaje bio okruæen. Tako su njegove kuÊne uËiteljice suraivale sBogom pripremajuÊi ga za noπenje tereta.

Pavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i istinit mla-diÊ pa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji suuËili Timoteja u djetinjstvu, sad su bili nagraeni kad su vidjelida se sin koji im je bio povjeren tijesno vezao uz velikog apo-

203

129

stola. Kad ga je Bog izabrao da postane uËitelj, Timotej je biomladiÊ, ali njegova su naËela bila tako utvrena prijaπnjim od-gojem da je mogao zauzeti mjesto Pavlova pomagaËa. I prem-da je bio mlad, nosio je svoje odgovornosti s krπÊanskom krot-koπÊu.

Kao mjeru opreza Pavao je mudro savjetovao Timoteju dase obreæe — ne zato πto bi to Bog traæio, nego da iz misli Æi-dova ukloni ono πto bi moglo biti prepreka Timotejevoj sluæbi.Pavao je radeÊi putovao od grada do grada po mnogim zemlja-ma; Ëesto je imao priliku propovijedati Krista u æidovskim si-nagogama kao i na drugim mjestima okupljanja. Kad bi se do-znalo da je jedan od njegovih suradnika neobrezan, njegov birad bio uvelike ometen predrasudama i vjerskom iskljuËivoπÊuÆidova. Apostol je svuda nailazio na odluËno protivljenje i æe-stoko progonstvo. »eznuo je za tim da svoju æidovsku braÊu,kao i pogane, dovede do spoznaje Evanelja i zato je nastojao,ako je to bilo u skladu s vjerom, ukloniti svaki razlog za pro-tivljenje. Ali premda je Ëinio tolike ustupke æidovskim predra-sudama, vjerovao je i nauËavao da obrezanje nije niπta, a Kri-stovo Evanelje sve.

Pavao je volio Timoteja, pravoga sina “u vjeri” (1. Timoteju1,2). Veliki apostol je Ëesto pozivao na stranu mlaeg uËenika,ispitivao ga o povijesti Pisma, i dok su putovali od mjesta domjesta, paæljivo ga poduËavao uspjeπnom radu. Obojica, Pavaoi Sila, nastojali su u druæenju s Timotejem produbiti dojmoveo svetosti i ozbiljnoj naravi djela propovjednika Evanelja kojisu veÊ proæimali njegov um.

Timotej je u svojem radu stalno traæio Pavlov savjet i upute.Nije postupao po nagonu, nego je pokazao razloænost i ozbilj-nost postavljajuÊi pri svakom koraku pitanje: Je li to put Go-spodnji? Sveti Duh je u njemu naπao osobu koju je mogao iz-graditi i oblikovati u hram u kojem Êe prebivati boæanska Pri-sutnost.

Kad se biblijske pouke utisnu u svakidaπnji æivot, one dubokoi trajno utjeËu na karakter. Ove je pouke Timotej nauËio i ponjima æivio. Nije bio posebno darovit, ali je njegov rad bio vri-jedan jer je svoje od Boga dobivene sposobnosti uporabio uUËiteljevoj sluæbi. Njegovo poznavanje praktiËne poboænosti raz-likovalo ga je od drugih vjernika i omoguÊilo mu da bude utje-cajan.

Uzvisivati kriæ

204

205


Oni koji rade za duπe moraju steÊi dublju, potpuniju i jas-niju spoznaju o Bogu od one koja se ne stjeËe posebnim napo-rom. Oni moraju sve svoje snage uloæiti u djelo svojeg UËitelja.Oni su prihvatili uzviπeno i sveto zvanje, i ako u svojem raduzadobiju duπe, moraju se Ëvrsto dræati Boga i svakodnevno pri-mati milost i snagu iz Izvora svih blagoslova. “Baπ se time oËi-tova milost Boæja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nasodgaja da se odreËemo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivi-mo umjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu kao ljudi kojiiπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikogaBoga, naπega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe mjestonas da nas otkupi od bezakonja i oËisti nas da budemo njegovizabrani narod, revan u djelima ljubavi.” (Titu 2,11-14)

Prije nego πto Êe krenuti u novo podruËje, Pavao i njego-vi pratioci posjetili su crkve koje su osnovane u Pizidiji i okol-nim krajevima. “Dok su prolazili kroz spomenute gradove, na-lagali su im da vrπe odredbe πto su ih donijeli apostoli i starje-πine u Jeruzalemu. A crkve se utvrivahu u vjeri i svaki danbivahu brojnije.”

Apostol je osjeÊao veliku odgovornost za one koji su seobratili njegovim radom. Iznad svega je æelio da budu vjerni,“da se mogu ponositi na Dan Kristov”, rekao je, “da nisam uzaludtrËao ni uzalud se trudio” (Filipljanima 2,16). Strepio je nadrezultatima svoje sluæbe. OsjeÊao je da bi i njegovo vlastito spa-senje bilo u opasnosti kad bi propustio izvrπiti svoju duænost ikad crkva ne bi s njim suraivala u djelu spaπavanja duπa. Znaoje da samo propovijedanje neÊe biti dovoljno da vjernike pri-premi za dræanje rijeËi æivota. Znao je da ih treba uËiti zapovijedpo zapovijed, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, dabi mogli napredovati u Kristovom djelu.

OpÊe je naËelo da kad god tko odbija rabiti snage koje jedobio od Boga, one slabe i propadaju. Istina koju ne æivimo,koju ne dajemo drugima, gubi svoju æivotodavnu snagu, svojusposobnost ozdravljanja. Otuda apostolov strah da ne uËini zrelimsvakog Ëovjeka u Kristu. Pavlova nada u Nebo blijedjela bi kadje razmiπljao o nekom svojem moguÊem propustu koji bi do-veo do toga da Crkva bude oblikovana po ljudskom, a ne bo-æanskom uzoru. Njegovo znanje, njegova rjeËitost, njegova Ëuda,njegovo vienje vjeËnih prizora kad je bio uznesen do treÊegNeba — sve to ne bi vrijedilo kad bi zbog nevjernosti u njego-

206

131

vom radu oni za koje je radio otpali od Boæje milosti. Zato jerijeËju i perom molio one koji su prihvatili Krista da idu putemkoji Êe ih osposobiti da budu “besprijekorni i Ëisti, neporoËnadjeca Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojemsvijetlite kao zvijezde u svemiru, Ëvrsto dræeÊi rijeË æivota” (Fi-lipljanima 2,15.16).

Svaki pravi propovjednik osjeÊa ozbiljnu odgovornost zaduhovni napredak vjernika povjerenih njegovoj brizi i silnu æe-lju da budu Boæji suradnici. On zna da o vjernom obavljanjuposla povjerenog od Boga u velikoj mjeri ovisi dobrobit Crkve.Ozbiljno i neumorno nastoji nadahnuti vjernike æeljom da zado-bivaju duπe za Krista, dræeÊi na umu da svatko tko pristupi Cr-kvi treba biti joπ jedno sredstvo za provoenje plana otkupljenja.

Nakon πto su posjetili crkve u Pizidiji i obliænjem kraju,Pavao i Sila krenuli su s Timotejem u “Frigiju i Galaciju”, gdjesu s velikom silom objavili Radosnu vijest o spasenju. GalaÊanisu bili oboæavatelji idola, ali kad su im apostoli propovijedali,radovali su se vijesti koja im je obeÊavala osloboenje od ro-bovanja grijehu. Pavao i njegovi suradnici navijeπtali su oprav-danje vjerom u Kristovu ærtvu pomirenja. Prikazali su Kristakao onoga koji je, vidjevπi bespomoÊno stanje ljudskog roda,doπao izbaviti muπkarce i æene tako πto je æivio u posluπnostiBoæjem zakonu i platio kaznu za neposluπnost. I u svjetlu kri-æa, mnogi koji nikad prije nisu poznavali pravog Boga, poËelisu shvaÊati veliËinu OËeve ljubavi.

Tako su GalaÊane pouËili temeljne istine o “Bogu Ocu” iGospodinu Isusu Kristu “koji je sam sebe predao za naπe grije-he da nas izbavi od sadaπnjeg pokvarenog svijeta u skladu svoljom Boga, Oca naπega”. “PrihvaÊanjem vjere” primili su DuhaBoæjeg i postali “po vjeri sinovi Boæji u Kristu Isusu”. (GalaÊanima1,3.4; 3,2.26)

Pavlov æivot meu GalaÊanima bio je takav da je poslijemogao reÊi: “Postanite, braÊo, molim vas, kao ja.” (GalaÊanima4,12 — DF) Njegove su usne bile dotaknute æarom sa ærtvenikai on se mogao izdiÊi iznad tjelesnih slabosti i prikazati Isusakao jedinu nadu grjeπnika. Oni koji su ga Ëuli znali su da jebio s Isusom. Obdaren silom odozgo, bio je sposoban uspore-diti duhovno s duhovnim i ruπiti Sotonine utvrde. Njegov prikazBoæje ljubavi, kako se oËitovala u ærtvi Njegova jedinoroenogSina, lomio je srca sluπatelja i mnogi su pitali: ©to moram uËi-niti da se spasim?

Uzvisivati kriæ

207

208


Ova metoda navijeπtanja Evanelja obiljeæavala je aposto-lov rad za sve vrijeme njegove sluæbe meu neznaboπcima. Uvijekim je pred oËi dozivao kriæ s Golgote. “Mi, naime, ne propo-vijedamo sebe,” reÊi Êe u kasnijim godinama æivota, “nego KristaIsusa kao Gospodina, a sebe kao vaπe sluge radi Isusa. Zbilja,Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on jezasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje nalicu Kristovu.” (2. KorinÊanima 4,5.6)

PosveÊeni vjesnici, koji su u prvim danima krπÊanstva Ra-dosnu vijest o spasenju nosili svijetu koji je propadao, nisu do-pustili da ijedna pomisao samouzviπenja pokvari njihovo navi-jeπtanje Krista i to razapeta. Nisu teæili ni za vlaπÊu ni za ugle-dom. SkrivajuÊi sebe u Spasitelju, uzvisivali su veliki plan spasenjai æivot Krista, ZaËetnika i Zavrπitelja ovog plana. Sræ njihovognauka bila je Krist, isti juËer i danas i zauvijek.

Kad bi oni koji danas pouËavaju Boæju rijeË viπe uzdizaliKristov kriæ, njihova bi sluæba bila mnogo uspjeπnija. Ako segrjeπnike navede da ozbiljno pogledaju na kriæ, ako dobiju zao-kruæen pogled na razapetog Spasitelja, oni Êe shvatiti dubinuBoæjeg milosra i grjeπnost grijeha.

Kristova smrt dokaz je velike Boæje ljubavi prema Ëovjeku.Ona je jamstvo naπeg spasenja. Uzeti krπÊaninu kriæ bilo bi kaoukloniti sunce s neba. Kriæ nas dovodi bliæe Bogu, miri nas snjim. Nepokolebljivom suÊuti oËinske ljubavi Jahve gleda nastradanje koje je podnio Njegov Sin da spasi ljudski rod od vjeËnesmrti, i onda nas prihvaÊa u Ljubljenome.

Bez kriæa Ëovjek ne bi mogao imati zajednicu s Ocem. Onjemu ovisi sva naπa nada. Od njega zraËi svjetlo Spasiteljeveljubavi, i kad grjeπnik u podnoæju kriæa pogleda u Onoga kojije umro da bi ga spasio, on se moæe radovati neiskazanom ra-doπÊu jer su mu grijesi oproπteni. Kad je kleknuo pred kriæem,dosegnuo je najviπe mjesto koje Ëovjek moæe dosegnuti.

ZahvaljujuÊi kriæu uËimo da nas nebeski Otac voli besko-naËnom ljubavlju. Trebamo li se Ëuditi πto je Pavao uskliknuo:“Boæe saËuvaj da bih se iËim ponosio osim kriæem Gospodinanaπega Isusa Krista!” (GalaÊanima 6,14 — DF) I mi se moæemohvaliti kriæem, prednoπÊu da se moæemo potpuno predati Onomukoji je sebe dao za nas. A tada, sa svjetloπÊu koja zraËi s GolgoteobasjavajuÊi naπe lice, moæemo poÊi da ovo svjetlo objavimoonima koji su u mraku.

210

209

133

21U drugim krajevima


Doπlo je vrijeme da se Evanelje propovijeda izvan grani-ca Male Azije. Za Pavla i njegove suradnike bio je pripremljenput da prijeu u Europu. U Troadi, na obalama Sredozemnogmora, Pavao je “noÊu imao vienje. Neki Makedonac stade predanj i ovako ga zamoli: ‘Prijei u Makedoniju da nam pomog-neπ!’”

Poziv je bio ozbiljan, nije dopuπtao odgaanje. “Odmah po-slije tog vienja”, piπe Luka koji je pratio Pavla, Silu i Timotejana odlasku u Europu, “nastojasmo otputovati u Makedoniju, za-kljuËujuÊi da nas je Bog pozvao da im donesemo Radosnu vi-jest. Zaplovivπi iz Troade, krenusmo pravo u Samotraku, a sutra-dan u Neapol, a odande u Filipe, rimsku koloniju i prvi gradonoga dijela Makedonije.”

“Kada doe subota,” nastavlja Luka, “iziosmo izvan gradskihvrata k rijeci gdje smo dræali da se nalazi bogomolja. Tu sjedosmote poËesmo govoriti skupljenim æenama. Meu njima sluπala nasneka æena imenom Lidija, prodavaËica grimizne odjeÊe iz gradaTijatire; ona je priznavala pravoga Boga; Gospodin joj otvorisrce.” Lidija je radosno prihvatila istinu. Ona i njezin dom obratilisu se i krstili; zaklinjala je apostole da se smjeste u njezinukuÊu.

Dok su vjesnici kriæa vrπili svoj posao poduËavanja, za njimaje poπla neka æena opsjednuta vraËarskim duhom viËuÊi: “‘Ovisu ljudi sluge najuzviπenijeg Boga; oni vam navjeπÊuju put spa-senja.’ To je ponavljala mnogo dana.”

211

212

(133)


Ova je æena bila posebno Sotonino orue i svojim je gospo-darima vraËanjem pribavljala veliku zaradu. Njezin je utjecajpridonosio utvrivanju idolopoklonstva. Sotona je znao da jenjegovo kraljevstvo ugroæeno pa je pribjegao ovom naËinu dase usprotivi Boæjem djelu, nadajuÊi se da Êe svoje laæi pomije-πati s istinama πto su ih uËili oni koji su navijeπtali Evanelje.RijeËi pohvale koje je izgovarala ova æena nanosile su πtetu is-tini odvraÊajuÊi misli ljudi s nauka apostola i sramoteÊi Evan-elje; one su mnoge navodile da povjeruju kako ljude koji go-vore Boæjim Duhom i snagom potiËe isti duh kao i ovu Sotoninusluπkinju.

Apostoli su neko vrijeme trpjeli ovo protivljenje, a ondaje Pavao, nadahnut Svetim Duhom, zapovjedio zlom duhu danapusti æenu. »injenica da je odmah uπutjela bila je svjedoËan-stvo da su apostoli Boæji sluge i demon je to priznao pa je po-sluπao njihovu zapovijed.

Osloboena zlog duha i obnovljena uma, æena je odluËilapostati Kristova sljedbenica. A onda su se njezini gospodari uz-nemirili kad su shvatili da im je propala zarada. Vidjeli su daim je propala nada u zaradu od njezina vraËanja i gatanja, i dauopÊe viπe neÊe imati izvor zarade ako se apostolima dopustida nastave djelo Evanelja.

Mnogi drugi u gradu zaraivali su novac zahvaljujuÊi Soto-ninim prijevarama pa su, bojeÊi se utjecaja sile koja je takouËinkovito mogla zaustaviti njihovo djelovanje, podigli silnu vikuna Boæje sluge. Odvukli su apostole pred gradske vlasti s optuæ-bom: “Ovi ljudi, koji su uz to Æidovi, bune naπ grad tim πtoπire obiËaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni vrπiti.”

Potaknuto grozniËavim uzbuenjem, mnoπtvo je istupilo pro-tiv uËenika. Prevladao je duh svjetine koju su vlasti posluπale,strgnule plaπteve s apostola i naredile da ih se iπiba. “Poπto imdadoπe mnogo udaraca, baciπe ih u tamnicu, a Ëuvaru tamnicezapovjediπe da ih dobro Ëuva. Primivπi takvu zapovijed, on ihbaci u nutarnju prostoriju tamnice a noge im stavi u klade.”

Patnje apostola bile su straπne zbog bolnog poloæaja u ko-jem su bili ostavljeni, ali oni nisu mrmljali. Umjesto toga, umrklom mraku i samoÊi tamnice hrabrili su jedan drugoga mo-litvom i pjevali hvale Bogu πto su se naπli dostojnima da podnesusramotu radi Njega. Srca su im bila prepuna duboke i ozbiljneljubavi prema djelu njihovog Otkupitelja. Pavao se sjetio kako

213

214

135

je on bio uzrokom progonstva Kristovih uËenika pa se rado-vao πto su mu oËi otvorene da vidi i srce da osjeÊa snagu slav-nih istina koje je nekoÊ prezirao.

Ostali su zatvorenici s iznenaenjem sluπali glasove moli-tve i pjevanja koje je dopiralo iz unutarnje prostorije tamnice.Bili su navikli da noÊnu tiπinu prekidaju krikovi i stenjanje, pro-klinjanje i psovke, ali nikad prije nisu Ëuli da se iz turobneÊelije uzdiæu molitve i pjesme hvale. Straæari i zatvorenici Ëu-dili su se i pitali kakvi su to ljudi koji se izloæeni hladnoÊi, gla-di i muËenju mogu radovati.

U meuvremenu su se duænosnici vlasti vratili kuÊama, samisebi ËestitajuÊi πto su tako brzim i odluËnim mjerama uguπilinemir. No usput su Ëuli druge pojedinosti o karakteru i djeluljudi koje su osudili na πibanje i tamnicu. Vidjeli su æenu kojaje bila osloboena od sotonskog utjecaja i bili zapanjeni pro-mjenom njezina izgleda i ponaπanja. U proπlosti je stvarala dostanevolja gradu; sad je bila tiha i miroljubiva. Kad su shvatili dasu prema rimskom kaznenom pravu okrutno kaznili dva vjero-jatno nevina Ëovjeka, srdili su se sami na sebe i odluËili da Êeujutro apostole bez rijeËi pustiti i otpratiti izvan grada, kakone bi bili izloæeni nasilju svjetine.

Ali dok su ovi ljudi bili okrutni i osvetoljubivi ili zloËinaË-ki nemarni prema sveËanim odgovornostima koje su im bilepovjerene, Bog nije zaboravio na svoje sluge. Cijelom je Nebubilo do ljudi koji su stradali zbog Krista i ono je poslalo aneleda posjete tamnicu. Od njihovog koraka zatresla se zemlja. TeπkozakljuËana zatvorska vrata otvorila su se; verige i klade spalesu s ruku i nogu zatvorenika, a bljeπtavo svjetlo obasjalo je tam-nicu.

TamniËar je s iznenaenjem sluπao molitve i pjesme utam-niËenih apostola. Kad su bili sprovedeni u tamnicu, vidio jenjihove nateËene rane koje su krvarile i sam je njihove nogedao staviti u klade. OËekivao je da Êe od njih Ëuti ogorËenerijeËi i kletve, a umjesto toga Ëuo je pjesme radosti i hvale. Sovim zvucima u uπima pao je u san iz kojega ga je probudiopotres i ljuljanje tamniËkih zidova.

Iznenada je na svoje zaprepaπtenje ustanovio da su sva vratatamnice otvorena pa ga je obuzeo strah da su zatvorenici po-bjegli. Sjetio se s kakvom su strogom naredbom Pavao i SilasinoÊ bili predani njemu i bio je siguran da Êe zbog svojeg

U drugim krajevima

215


nemara biti kaænjen smrÊu. OËajan, pomislio je kako je boljeda pogine od vlastite ruke nego da bude izloæen sramotnompogubljenju. Izvukao je maË i upravo se namjeravao ubiti kadje zaËuo Pavlov umirujuÊi glas: “Ne Ëini sebi nikakva zla, jersmo svi ovdje!” Svi su bili na svojim mjestima, obuzdani Boæ-jom silom kojom je zraËio jedan od zatvorenika.

Grubost kojom je tamniËar postupio prema apostolima nijeih uËinila zlovoljnima. Pavao i Sila imali su Kristov duh, a neduh osvete. U njihovim srcima, ispunjenima ljubavlju prema Spa-sitelju, nije bilo mjesta mrænji protiv njihovih muËitelja.

TamniËar je ispustio maË i, zatraæivπi svjetlo, poæurio u unu-tarnju prostoriju tamnice. Morao je vidjeti kakvi su to ljudi kojisu ljubaznoπÊu uzvraÊali za okrutnost kojom se s njima postu-palo. Kad je stigao do mjesta gdje su bili apostoli, bacio sepred njih i zamolio oprost. A onda je, izvodeÊi ih u dvoriπte,upitao: “Gospodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim?”

TamniËar je drhtao pred Boæjom srdæbom koja se oËitovalau potresu; kad je mislio da su zatvorenici pobjegli, bio je spremanda se ubije; ali sada je sve to izgledalo beznaËajno u usporedbis novim, neobiËnim strahom koji je zahvatio njegov um i æe-ljom da ima smirenost i vedrinu kao apostoli kad su bili izlo-æeni patnjama i zlostavljanju. Na njihovom licu vidio je nebeskosvjetlo; znao je da se Bog na Ëudesan naËin umijeπao da imspasi æivot, i na um su mu s posebnom snagom doπle rijeËiæene opsjednute duhom: “Ovi su ljudi sluge najuzviπenijeg Bo-ga; oni vam navjeπÊuju put spasenja.”

S dubokom poniznoπÊu zatraæio je da mu apostoli pokaæuput æivota. “Vjeruj u Gospodina Isusa — odgovoriπe mu — paÊeπ se spasiti ti i tvoj dom” i “potom navijestiπe rijeË Gospodnjui svim njegovim ukuÊanima.” TamniËar je zatim oprao rane apo-stolima i posluæio ih, nakon Ëega se krstio on i svi njegovi uku-Êani. PosveÊujuÊi utjecaj osjeÊao se meu zatvorenicima i mnogisu otvorili um za sluπanje istina koje su izlagali apostoli. Bilisu osvjedoËeni da ih je Bog, kojemu su ovi ljudi sluæili, Ëudomizbavio od robovanja.

Potres je straπno uplaπio graane Filipa i kad su ujutro sluæ-benici zatvora ispriËali gradskim duænosnicima πto se dogodi-lo, uhvatio ih je strah pa su poslali liktore da oslobode aposto-le. Ali Pavao je izjavio: “Poπto su nas, rimske graane… bez

217

216

137

istrage javno iπibali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajnootpuste? Nipoπto! VeÊ neka sami dou i neka nas izvedu!”

Apostoli su bili rimski graani i bilo je protuzakonito iπi-bati Rimljanina, osim za najgori zloËin, ili mu oduzeti slobodubez poπtena suenja. Pavao i Sila bili su javno utamniËeni pasu sada odbili da budu tajno puπteni bez odgovarajuÊeg objaπ-njenja od strane pretora.

Kad su to doËuli pretori, uplaπili su se da Êe se apostoliæaliti caru, pa su odmah otiπli u tamnicu, ispriËali se Pavlu iSili za uËinjenu nepravdu i okrutnost te ih osobno izveli iz tam-nice uz molbu da napuste grad. Pretori su se bojali utjecajaapostola na narod, a bojali su se i Sile koja se zauzela za ovenevine ljude.

PostupajuÊi u skladu s Kristovim uputama, apostoli nisuhtjeli ostati tamo gdje su bili nepoæeljni. “A Pavao i Sila, kadizioπe iz tamnice, dooπe k Lidiji gdje vidjeπe i utjeπiπe braÊu;zatim otputovaπe.”

Apostoli nisu smatrali uzaludnim svoj rad u Filipima. Naiπlisu na veliko protivljenje i doæivjeli progonstvo, ali je interven-cija Providnosti i obraÊenje tamniËara i njegovih ukuÊana viπenego nadomjestilo sramotu i patnje koje su pretrpjeli. Novosto njihovom nepravednom utamniËenju i Ëudesnom izbavljenjuproËula se po Ëitavoj okolici i to je pridonijelo da su djelo apo-stola zamijetili i oni ljudi do kojih oni inaËe ne bi mogli dopri-jeti.

Kao posljedica Pavlovog rada u Filipima osnovana je crkvau kojoj je broj vjernika stalno rastao. Njegova revnost i posve-Êenje, a iznad svega spremnost da trpi radi Krista, ostavila jedubok i trajan dojam na obraÊenike. Oni su ljubomorno Ëuvalidragocjene istine za koje su se apostoli toliko ærtvovali i cije-lim se srcem posvetili djelu svojeg Otkupitelja.

Da ova crkva nije izbjegla progonstvo, vidljivo je iz jed-nog dijela pisma koje joj je Pavao uputio. On kaæe: “Jer vam jes obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete unjega nego i da trpite za nj, vodeÊi istu borbu koju ste vidjelida sam ja podnosio.” No njihova je vjera bila tako Ëvrsta da jeizjavio: “Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svakiput u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vaπegudjela u πirenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada.” (Filip-ljanima 1,29.30.3-5)

U drugim krajevima

218

219


Straπna se borba vodi izmeu sila dobra i sila zla u vaænimsrediπtima u koja su vjernici istine pozvani da rade. “Jer naπaborba nije protiv krvi i tijela,” izjavljuje Pavao, “nego protivPoglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnogsvijeta.” (Efeæanima 6,12) Borba izmeu Boæje crkve i onih kojisu pod utjecajem zlih anela vodit Êe se do kraja vremena.

Prvi su krπÊani Ëesto bili pozivani da se licem u lice suko-be sa silama tame. LukavoπÊu i progonstvom neprijatelj se tru-dio da ih odvrati od prave vjere. U naπe vrijeme, kad se naglopribliæava kraj svemu na Zemlji, Sotona ulaæe oËajniËke napo-re da prevari svijet. On smiπlja mnoπtvo planova da zaokupium i odvrati pozornost od istina bitnih za spasenje. Njegovisu pomoÊnici u svakom gradu zaokupljeni organiziranjem u sku-pine radi protivljenja Boæjem zakonu. Varalica od iskona radina tome da unese elemente meteæa i pobune, a ljude zapalirevnoπÊu koja nije po razumu.

Pokvarenost doseæe razinu koju nikad prije nije dostigla, aipak mnogi propovjednici Evanelja viËu: “Mir i sigurnost.” AliBoæji vjerni vjesnici trebaju stalno napredovati u radu. ObuËe-ni u nebeski oklop trebaju neustraπivo i pobjedonosno iÊi da-lje, ne prekidajuÊi borbu dok svaka duπa u njihovom dometune primi vijest istine za ovo vrijeme.

220

139

22Solun


Napustivπi Filipe, Pavao i Sila su otiπli u Solun. Tu im sepruæila prilika da govore velikom skupu u æidovskoj sinagogi.Njihova pojava svjedoËila je o sramotnom postupanju s njima izahtijevala objaπnjenje o tome πto se dogodilo. Oni su to uËiniline uzvisujuÊi sebe, veÊ veliËajuÊi Onoga koji je izveo njihovooslobaanje.

PropovijedajuÊi Solunjanima, Pavao se pozvao na staroza-vjetna proroËanstva o Mesiji. Krist je tijekom svoje sluæbe otvorioum uËenika za ova proroËanstva kad je poËeo “od Mojsija te,slijedeÊi sve proroke, protumaËi im πto se za njega odnosilo usvim Pismima” (Luka 24,27). PropovijedajuÊi Krista, Petar sepozvao na dokaze iz Starog zavjeta. Stjepan je postupio na istinaËin. A i Pavao se u svojoj sluæbi pozivao na Pisma koja suprorekla Kristovo roenje, stradanje, smrt, uskrsnuÊe i uzaπaπ-Êe. Nadahnutim svjedoËanstvom Mojsija i proroka jasno je do-kazao da je Isus iz Nazareta bio Mesija i pokazao da je od Ada-mova doba Kristov glas govorio preko patrijarhâ i prorokâ.

©to se tiËe pojave ObeÊanog, dana su jasna i odreenaproroËanstva. Adamu je bio obeÊan siguran dolazak Otkupite-lja. Presuda izgovorena nad Sotonom: “Neprijateljstvo ja zame-Êem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina:on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu” (Postanak 3,15),bila je naπim praroditeljima obeÊanje otkupljenja koje Êe seostvariti po Kristu.

221

222

(139)


Abrahamu je bilo obeÊano da Êe iz njegova potomstva doÊiSpasitelj svijeta: “Svi Êe se narodi blagoslivljati tvojim potom-stvom.” “Ne veli se ‘i potomcima’, u mnoæini, veÊ u jednini: ‘injegovu Potomku’; to je Krist.” (Postanak 22,18; GalaÊanima3,16)

Pri kraju svojeg rada, Mojsije je kao voa i uËitelj u Izra-elu jasno prorekao dolazak Mesije. “Proroka, kao πto sam ja,”objavio je okupljenom mnoπtvu Izraelaca, “iz tvoje sredine, odtvoje braÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!” Mojsijeje Izraelcima potvrdio da mu je to objavio sam Bog dok se na-lazio na gori Horebu govoreÊi: “Podignut Êu im proroka izme-u njihove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegovausta, da im kaæe sve πto mu zapovjedim.” (Ponovljeni zakon18,15.18)

Mesija je trebao biti potomak kraljevske loze jer je Gospo-din preko Jakova prorekao: “Od Jude æezlo se kraljevsko, nipalica vladalaËka od nogu njegovih udaljiti neÊe dok ne doeonaj kome pripada — kome Êe se narodi pokoriti.” (Postanak49,10)

Izaija je prorekao: “Isklijat Êe mladica iz panja Jiπajeva, iz-danak Êe izbit iz njegova korijena.” “Priklonite uho i k menidoite, posluπajte, i duπa Êe vam æivjeti. Sklopit Êu s vama SavezvjeËan, Savez milosti Davidu obeÊanih. Evo, uËinih te svjedo-kom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. Evo, pozvatÊeπ narod koji ne poznajeπ, i narod koji te ne zna dohrlit Êe ktebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te pro-slavio.” (Izaija 11,1; 55,3-5)

I Jeremija je svjedoËio o dolasku Otkupitelja kao kneza izDavidove kuÊe: “Evo dolaze dani — rijeË je Jahvina — podiÊiÊu Davidu izdanak pravedni. On Êe vladati kao kralj i biti mu-dar, i Ëinit Êe pravo i pravicu u zemlji. U njegove Êe dane Ju-deja biti spaπena, i Izrael Êe æivjeti spokojno. I evo imena ko-jim Êe ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naπa.’” I ponovo: “Jer ovakogovori Jahve: Nikada Davidu neÊe nestati potomka koji Êe sje-diti na prijestolju doma Izraelova. I nikada neÊe levitima i sve-Êenicima nestati potomaka koji Êe sluæiti preda mnom i prino-siti paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve da-ne.” (Jeremija 23,5.6; 33,17.18)

ProreËeno je Ëak i Mesijino mjesto roenja: “A ti, Betlehe-me Efrato, najmanji meu kneæevstvima Judinim, iz tebe Êe mi

223

224

141

izaÊi onaj koji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina,od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1)

Djelo koje Êe Spasitelj vrπiti na Zemlji bilo je prikazano uglavnim crtama: “Na njemu Êe duh Jahvin poËivat, duh mu-drosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Go-spodnjeg. Prodahnut Êe ga strah Gospodnji.” Onaj koji budetako pomazan, bit Êe poslan “da radosnu vijest donese(m) ubo-gima, da iscijeli(m) srca slomljena; da zarobljenima navijesti(m)slobodu i osloboenje suænjevima; da navijesti(m) godinu mi-losti Jahvine i dan odmazde Boga naπega; da razveseli(m) oæaloπ-Êene na Sionu i da im dade(m) vijenac mjesto pepela, ulje ra-dosti mjesto ruha æalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËaj-na. I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — naslavu njegovu.” (Izaija 11,2.3; 61,1-3)

“Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, mi-ljenika duπe moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosipravo narodima. On ne viËe, on ne diæe glasa, niti se Ëuti moæepo ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj πtotinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakπe dok nazemlji ne uspostavi pravo. Otoci æude za njegovim naukom.”(Izaija 42,1-4)

Pavao je s uvjerljivom snagom dokazivao iz starozavjetnihPisama “kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih”.Nije li Mihej prorokovao: “Palicom po licu udaraju Suca Izrae-lova”? (Mihej 4,14) Nije li ObeÊani preko proroka Izaije o sebiprorekao: “Lea podmetnuh onima πto me udarahu, a obrazeonima πto mi bradu Ëupahu, i lica svoga ne zaklonih od uvre-da ni od pljuvanja”? (Izaija 50,6) Preko psalmista Krist je pro-rekao kako Êe ljudi postupati s Njim: “A ja… sam… ruglo ljudii naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlaËe us-ne, maπu glavom: ‘U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, nekaga spasi ako mu omilje!’” “Sve kosti svoje prebrojiti mogu, aoni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele meu sobomi kocku bacaju za odjeÊu moju.” “Tuinac sam postao braÊi istranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj iporuge onih koji se rugaju tebi padoπe na me.” “Ruganje mislomilo srce i klonuh; Ëekao sam da se tko saæali nada mnom,ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, ali ga ne naoh.” (Psalam 22,7-9.18.19; 69,9.10.21)

Solun

225


Kako su bila savrπeno jasna Izaijina proroËanstva o Kristo-vom stradanju i smrti! “Tko da povjeruje u ono πto nam je ob-javljeno?” pita prorok. “Kome se otkri ruka Jahvina? Izrastaoje pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasuπene.Ne bijaπe na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali,ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bjeπe, odbaËen odljudi, Ëovjek boli, viËan patnjama, od kog svatko lice otklanja,prezren bjeπe, odvrgnut.

A on je naπe bolesti ponio, naπe je boli na se uzeo, doksmo mi dræali da ga Bog bije i poniæava. Za naπe grijehe probo-doπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kaz-na — radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio.A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, aon puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odve-doπe ga; ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvoriousta svojih. Silom ga se i sudom rijeπiπe; tko se brine za njegovusudbinu? Da, iz zemlje æivih ukloniπe njega, za grijehe narodanjegova na smrt ga izbiπe.” (Izaija 53,1-8)

»ak je i naËin Njegove smrti bio proreËen. Kao πto je mje-dena zmija bila podignuta u pustinji, tako je Otkupitelj koji jedoπao bio podignut “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje,veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16).

“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on Êeodgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijateljâ.’” (Zaharija 13,6)

“Ukop mu odrediπe meu zloËincima, a grob njegov bi sbogatima, premda nije poËinio nepravde nit su mu usta laæiizustila. Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.” (Izaija 53,9.10)

Ali On koji je trebao umrijeti od ruku zlih ljudi, trebao jeuskrsnuti kao pobjednik nad grijehom i grobom. Pod nadah-nuÊem SvemoguÊega Omiljeni pjevaË Izraelov posvjedoËio jeo slavnom jutru uskrsnuÊa. “I tijelo mi spokojno poËiva”, s ra-doπÊu je objavio. “Jer mi neÊeπ ostavit duπu u Podzemlju nidati da pravednik tvoj truleæi ugleda.” (Psalam 16,9.10)

Pavao je pokazao kako je Bog tijesno povezao ærtvenu sluæbus proroËanstvima o Onomu koji je bio odveden “ko jagnje naklanje”. Mesija je trebao dati svoj æivot “za naπe grijehe”. Gleda-juÊi prizor Spasiteljeve ærtve pomirnice stoljeÊima unaprijed,prorok Izaija je posvjedoËio da se Boæji Jaganjac sâm “ponudio

227

226

143

na smrt i meu zlikovce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponesena sebi” (Izaija 53,5.12).

Pretkazani Spasitelj trebao je doÊi ne kao ovozemaljski kralj,izbavitelj æidovskog naroda od zemaljskih tlaËitelja, veÊ kao Ëovjekmeu ljudima, da æivi æivotom siromaπtva i poniæenja i da nakraju bude prezren, odbaËen i pogubljen. Spasitelj proreËen ustarozavjetnim Pismima trebao se sâm ærtvovati za pali ljudskirod i tako ispuniti zahtjeve prekrπenog Zakona. U Njemu je sli-ka ærtve postala stvarnost, a Njegova smrt na kriæu dala je smi-sao cijelom æidovskom sustavu.

Pavao je Solunjanima govorio o svojoj nekadaπnjoj revno-sti za obredni zakon i ispriËao im svoje Ëudesno iskustvo preddamaπËanskim vratima. Prije obraÊenja bio je uvjeren u nasljednupoboænost, πto je bila laæna nada. Njegova vjera nije bila usidrenana Kristu; umjesto toga uzdao se u formu i obrede. Gorljivostza Zakon bila je odvojena od vjere u Krista i stoga je bila bes-mislena. Dok se hvalio da je besprijekoran u vrπenju djela Za-kona, odbacio je Onoga koji je dao vrijednost Zakonu.

Ali kad se obratio, sve se promijenilo. Pred njim se Isusiz Nazareta pojavio kao Mesija kojeg je progonio u osobi Nje-govih svetih. Progonitelj Ga je vidio kao Boæjeg Sina, Onogakoji je doπao na Zemlju kao ispunjenje proroËanstava i koji jeu svojem æivotu ispunio svaku odredbu Svetih pisama.

Dok je Pavao sa svetom odvaænoπÊu navijeπtao Evaneljeu solunskoj sinagogi, silno svjetlo obasjalo je pravo znaËenjeobreda i ceremonija vezanih uz sluæbu u Svetiπtu. On je mislisvojih sluπatelja poveo u vrijeme nakon zemaljske sluæbe i Kri-stove sluæbe u nebeskom Svetiπtu, do onog vremena kad Êe,po dovrπetku posredniËke sluæbe, Krist ponovo doÊi u sili i velikojslavi i na Zemlji uspostaviti svoje kraljevstvo. Pavao je vjerovaou drugi Kristov dolazak; toliko je jasno i snaæno iznio istine oovom dogaaju da su na umove mnogih koji su ih Ëuli ostaviletrajan dojam.

Tri subote zaredom propovijedao je Solunjanima rasprav-ljajuÊi s njima iz Pisma o æivotu, smrti, uskrsnuÊu, nebeskojsluæbi i buduÊoj slavi Krista, tog “zaklanog Jaganjca, od postankasvijeta” (Otkrivenje 13,8 — DF). Uzdizao je Krista, a pravilnorazumijevanje Njegove sluæbe jest kljuË koji otvara starozavjet-na Pisma i omoguÊuje pristup njihovom velikom blagu.

Solun

228

229


Ovakvo navijeπtanje evaneoskih istina, popraÊeno moÊnomsilom, privuklo je pozornost velikog broja vjernika. “I neki seod njih uvjeriπe te pristadoπe uz Pavla i Silu; isto tako i velikomnoπtvo Grka — i priliËan broj uglednih æena.”

Kao u mjestima koja su posjetili prije, apostoli su i ovdjenaiπli na odluËno protivljenje. “Æidove nato spopade zavist.” (DF)Rimska vlast u to vrijeme nije bila naklonjena Æidovima jer suprije kratkog vremena digli ustanak u Rimu. Gledalo ih se sum-njiËavo i sloboda im je bila u izvjesnoj mjeri ograniËena. Sadsu vidjeli priliku da iskoriste okolnosti i ponovo zadobiju na-klonost, a da istodobno osramote apostole i obraÊenike na krπ-Êanstvo.

Da bi to ostvarili, pridobili su “neke pokvarene ljude s grad-skih trgova, izazvaπe nerede, uzbudiπe grad”. NadajuÊi se daÊe naÊi apostole, “napadoπe na kuÊu Jasonovu”, ali nisu moglinaÊi ni Pavla ni Silu. “Ali kako njih ne naoπe”, svjetina je usvojem luaËkom razoËaranju odvukla “Jasona i neku braÊu predglavare viËuÊi: ‘Doπli su i ovamo oni koji su uzbunili sav svijet!Jason ih je primio kao goste u svoju kuÊu! Svi ovi ljudi radeprotiv carskih odredaba tvrdeÊi da ima drugi kralj, neki Isus!’”

BuduÊi da nisu mogli naÊi Pavla i Silu, glavari su pustilioptuæene vjernike uz jamstvo da Êe saËuvati mir. BojeÊi se no-ve provale nasilja, “braÊa odmah noÊu poslaπe Pavla i Silu uBereju”.

Oni koji danas nauËavaju nepopularne istine ne trebaju seobeshrabriti ako katkad ne naiu na dobar prijam, Ëak i kodonih koji tvrde da su krπÊani, kao πto ni Pavao i njegovi surad-nici nisu naiπli na dobar prijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnicikriæa moraju se naoruæati vjerom i hrabroπÊu i uvijek raditi uIsusovo ime. Moraju uzdizati Krista kao Ëovjekova posrednikau nebeskom Svetiπtu, Onoga na koga su ukazivale sve ærtve sta-rozavjetnog sustava i po Ëijoj ærtvi pomirnici prijestupnici Bo-æjeg zakona mogu naÊi mir i oprost.

230

145

23Bereja i Atena


U Bereji je Pavao naiπao na Æidove koji su ispitivali istinekoje je pouËavao. Lukin izvjeπtaj o njima glasi: “Ovi su Æidovibili plemenitiji od onih u Solunu. Primiπe rijeË Boæju sasvimspremno, svaki dan istraæujuÊi Pisma da li je tako. I tako prigrliπevjeru mnogi od njih, a od Grka priliËan broj uglednih æena imuæeva.”

Um Berejaca nije bio skuËen predrasudama. Bili su spremniispitati nauk koji su apostoli propovijedali. ProuËavali su Bib-liju ne iz znatiæelje, veÊ da saznaju πto je napisano o obeÊano-me Mesiji. Svakodnevno su istraæivali svete izvjeπtaje i, dok suusporeivali pismo s pismom, nebeski su aneli bili pokraj njih,prosvjetljivali im um i poticali srca.

Gdje god se navijeπtaju istine Evanelja, oni koji iskrenoæele Ëiniti πto je pravo, poËinju marljivo istraæivati Pisma. Kadbi u zavrπnim prizorima povijesti Zemlje oni kojima su objav-ljene provjerene istine slijedili primjer Berejaca te svakodnev-no istraæivali Pisma i usporeivali Boæju rijeË s vijeπÊu koja imje objavljena, danas bi, tamo gdje ih sada ima razmjerno malo,postojao veliki broj onih koji su vjerni naËelima Boæjeg zako-na. Ali kad se iznose nepopularne biblijske istine, mnogi ih neæele ispitati. Premda ne mogu opovrgnuti jasni nauk Svetog pisma,oni vrlo nevoljko pristupaju prouËavanju ponuenih dokaza. Nekismatraju da, Ëak ako je ovaj nauk stvarno istinit, nije vaænohoÊe li ili neÊe prihvatiti novo svjetlo pa se dræe ugodnih bajki

231

232

(145)


kojima se neprijatelj sluæi da zavede duπe. Tako njihov razumzabludom oslijepi i oni se odvajaju od Neba.

Svima Êe biti sueno prema svjetlu koje su dobili. Gospo-din πalje svoje izaslanike s vijeπÊu spasenja i smatrat Êe onekoji je Ëuju odgovornima za odnos prema rijeËima Njegovih slugu.Oni koji iskreno traæe istinu, pozorno Êe, u svjetlu Boæje rije-Ëi, ispitati iznesene doktrine.

Nevjerni Æidovi iz Soluna, ispunjeni zaviπÊu i mrænjom premaapostolima, ne zadovoljavajuÊi se time πto su ih otjerali iz svo-jega grada, slijedili su ih u Bereju i protiv njih nahuπkali i uz-bunili svjetinu. BojeÊi se da Êe Pavao, ako ostane, biti izloæennasilju, braÊa su ga poslala u Atenu; s njim je poπlo nekolikoBerejaca koji su nedavno prigrlili vjeru.

Tako je progonstvo slijedilo uËitelje istine iz grada u grad.Kristovi neprijatelji nisu mogli sprijeËiti napredovanje Evane-lja, ali su uspjeli jako oteæati rad apostolima. No unatoË protiv-ljenju i sukobu Pavao je stalno iπao naprijed, odluËan da ostvariBoæju namjeru koja mu je bila objavljena u vienju u Jeruzale-mu: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)

Nagli odlazak iz Bereje Pavlu nije dopustio da posjeti, kakoje namjeravao, braÊu u Solunu.

Nakon dolaska u Atenu, apostol je poslao natrag braÊu Be-rejce s porukom za Silu i Timoteja da mu se odmah pridruæe.Timotej je doπao u Bereju prije Pavlova odlaska i ostao sa Silomda nastave rad koji je tako dobro poËeo, ali i da uputi noveobraÊenike u naËela vjere.

Atena je bila metropola poganskog svijeta. U tom se graduPavao nije sreo s neukim, lakovjernim puËanstvom, veÊ s ljudimapoznatim po umnosti i kulturi. Na sve su se strane mogli vidjetinjihovi bogovi i oboæavani junaci iz povijesti i poezije, dok suveliËanstvene graevine i slike ukazivale na nacionalnu slavu irasprostranjeno πtovanje poganskih boæanstava. Osjetila naro-da bila su zaËarana ljepotom i sjajem umjetnosti. Svuda su seuzdizali masivni oblici beskrajno skupocjenih svetiπta i hramo-va. Skulpture, svetiπta i spomen-ploËe podsjeÊali su na izvoje-vane pobjede i junaπtva slavnih ljudi. Sve je to Atenu Ëinilo go-lemom umjetniËkom galerijom.

Kad je Pavao vidio ljepotu i veliËinu svega πto ga je okru-æivalo i grad potpuno posveÊen idolopoklonstvu, spopala ga jerevnost za Boga koji je bio obeπËaπÊen na svakom koraku; u

234

233

147

srcu je osjetio saæaljenje prema Atenjanima koji, bez obzira nasvoju intelektualnu kulturu, nisu poznavali pravoga Boga.

Apostol se nije dao prevariti onim πto je vidio u ovom sre-diπtu znanja. Njegova je duhovna narav bila toliko zaokupljenanebeskim stvarima da su radost i slava nepropadljivog bogat-stva u njegovim oËima uËinile bezvrijednim bljeπtavilo i sjaj kojiga je okruæivao. Kad je vidio veliËanstvenost Atene, shvatio jenjezinu zavodljivu moÊ nad ljubiteljima umjetnosti i znanosti, injegov je um bio pod dubokim dojmom vaænosti rada koji gaje oËekivao.

U ovom velikom gradu, u kojem se nije πtovalo Boga, Pa-vla je obuzeo snaæan osjeÊaj samoÊe; Ëeznuo je za razumijeva-njem i pomoÊi svojih suradnika. ©to se ljudskog prijateljstva ti-Ëe, osjeÊao se potpuno sam. U pismu upuÊenom Solunjanimaizrazio je svoje osjeÊaje rijeËima: “Pristadosmo u Ateni ostatisami.” (1. Solunjanima 3,1 — DF) Pred njim su se nalazile naiz-gled nepremostive prepreke pa se osjeÊao skoro bespomoÊanu pokuπaju da dopre do srca ovih ljudi.

Dok je Ëekao Silu i Timoteja, Pavao nije bio besposlen. “Ras-pravljao je u sinagogi sa Æidovima i ostalim priznavaocima pra-voga Boga, a na trgu svaki dan s onima koje bi tu zatekao.”No njegov glavni cilj u Ateni bio je navijestiti Radosnu vijest ospasenju onima koji nisu imali pravu spoznaju o Bogu i Njego-voj nakani za pali ljudski rod. Apostol je uskoro trebao upo-znati poganstvo u njegovom najlukavijem i najzavodljivijem ob-liku.

Veliki ljudi u Ateni brzo su saznali da se u gradu nalazineki usamljeni uËitelj koji narodu iznosi nov i neobiËan nauk.Neki od njih potraæili su Pavla i poveli razgovor s njim. Ubrzose oko njih okupilo mnoπtvo sluπatelja. Neki su bili spremniismijati apostola kao Ëovjeka druπtveno i intelektualno dalekoispod njih, pa su meu sobom podrugljivo govorili: “©to bi ovajbrbljavac htio reÊi?” Drugi su, zato πto je “navjeπÊivao kao Ra-dosnu vijest Isusa”, rekli: “»ini se da propovijeda tue bogove.”

Meu onima koji su se sastali s Pavlom na trgu bili su “nekiepikurejski i stoiËki mudraci”, ali su oni, zajedno sa svima dru-gima koji su s njim stupili u razgovor, uskoro shvatili da onposjeduje daleko veÊe znanje od njih. Njegova je umna snagaulijevala poπtovanje uËenih ljudi dok je svojim ozbiljnim, logiËnimrasuivanjem i govorniËkom snagom zaokupljao pozornost svih

Bereja i Atena

235


koji su ga sluπali. Njegovi su sluπatelji priznali Ëinjenicu da nijepoËetnik jer se svim staleæima mogao usprotiviti uvjerljivim argu-mentima u prilog nauka koji je iznosio. Tako je apostol stajaoneustraπivo, sukobljavajuÊi se sa svojim protivnicima na njiho-vom tlu, uzvraÊajuÊi na logiku logikom, na filozofiju filozofi-jom, na rjeËitost rjeËitoπÊu.

Njegovi su ga protivnici upozorili na Sokratov usud, kojije, zato πto je uvodio nove bogove, bio osuen na smrt; savje-tovali su Pavlu da ne izlaæe svoj æivot opasnosti na isti naËin.Ali apostolova su izlaganja privukla pozornost puËanstva i nje-gova prirodna mudrost izazivala je poπtovanje i divljenje. BuduÊida ga nisu mogli uπutkati znanoπÊu ni ironijom filozofa, osvje-doËeni da je, bez obzira na opasnost, odluËan ostvariti svojuzadaÊu i iznijeti im svoju priËu, odluËili su mu dati priliku isasluπati ga.

Zato su ga poveli na Marsov breæuljak. To je bilo jedno odnajsvetijih mjesta u Ateni, i svemu πto je bilo povezano s njimpristupali su s praznovjernim πtovanjem, koje je u mislima ne-kih graniËilo sa strahom. Na ovom su mjestu predmete vezaneuz religiju Ëesto razmatrali ljudi koji su smatrani vrhunskim su-cima u svim vaænijim moralnim i graanskim pitanjima.

Ovdje su, daleko od buke i meteæa pretrpanih ulica i neo-buzdane rasprave, mogli sasluπati apostola bez prekidanja. Okonjega su se okupili pjesnici, umjetnici i filozofi — atenski znan-stvenici i mudraci, koji su mu se obratili rijeËima: “Moæemo liznati kakva je to nova nauka koju propovijedaπ? »udnim namtvrdnjama puniπ uπi. Zato bismo æeljeli znati πto to znaËi.”

U ovom trenutku sveËane odgovornosti apostol je bio mi-ran i hladnokrvan. Njegovo je srce bilo optereÊeno vaænom vi-jeπÊu i rijeËi koje su silazile s njegovih usana osvjedoËile sunjegove sluπatelje da nije besposleni brbljavac. “Atenjani!” re-kao je. “Vidim da ste u svakom pogledu neobiËno poboæni. Pro-lazeÊi vaπim gradom i promatrajuÊi vaπe svetinje, naoh i ærtvenikna kojem je napisano: ‘Nepoznatom Bogu.’ Dakle, πto vi ne zna-juÊi πtujete, to vam ja navjeπÊujem.” UnatoË svoj mudrosti i op-Êem znanju, nisu poznavali Boga koji je stvorio svemir. Ali biloje nekih koji su Ëeznuli za veÊim svjetlom. Oni su se okretalik BeskonaËnome.

Rukom ispruæenom prema hramu krcatom idolima, Pavaoje izlio teret svoje duπe i ukazao na varljivost religije Atenjana.

236

237

149

Mudriji meu njegovim sluπateljima bili su iznenaeni dok susluπali njegovo prosuivanje. Pokazalo se da je bio upoznat snjihovim umjetniËkim djelima, knjiæevnoπÊu i religijom. Poka-zujuÊi na njihove kipove i idole, ustvrdio je da se Boga ne moæeprikazati ljudskim tvorevinama. Ovi kipovi ne mogu ni u naj-manjoj mjeri prikazati Jahvinu slavu. Podsjetio ih je da ovi ki-povi nemaju æivota, da se nalaze pod Ëovjekovim nadzorom,da se kreÊu samo kad ih ljudske ruke pokreÊu i da su oni kojiim se klanjaju u svemu nadmoÊniji od onoga Ëemu se klanja-ju.

Pavao je misli svojih idolopokloniËkih sluπatelja poveo iz-nad ograniËenja njihove laæne religije i usmjerio im pogled naBoæanstvo koje su imenovali “nepoznatim Bogom”. Ovo BiÊekoje im je sada navijeπtao, neovisno je o ljudima jer Mu nijepotrebno niπta πto bi ljudske ruke mogle dodati Njegovoj moÊii slavi.

Ljudi su se divili Pavlovom ozbiljnom i logiËnom izlaganjuosobina pravoga Boga — Njegovoj stvaralaËkoj sili i postojanjuNjegove nadmoÊne providnosti. Ozbiljnim i toplim rijeËimaapostol je izjavio: “Bog, Stvoritelj svijeta i svega πto je u njemu,on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovimasagraenim ljudskom rukom niti ga posluæuju ljudske ruke, kaoda bi trebao neπto on koji svima daje æivotni dah i sve ostalo.”Nebesa nisu dovoljno velika da obuhvate Boga, a kamoli hra-movi sagraeni ljudskim rukama!

U ono doba kasti, kad su ljudska prava Ëesto bila nepri-znata, Pavao je iznio veliku istinu o ljudskom bratstvu izjavlju-juÊi da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanioga po svoj povrπini zemaljskoj”. U Boæjim oËima svi su jednakii svako ljudsko biÊe duguje potpunu odanost Stvoritelju. Apo-stol je zatim pokazao kako se kroz svekoliko Boæje postupanjes Ëovjekom kao zlatna nit provlaËi namjera Njegove milosti imilosra. On “je ljudima odredio ustaljena godiπnja doba i me-e postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga, ne bi li gamoæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog odnas”.

ObraÊajuÊi se uglednim ljudima oko sebe rijeËima jednognjihovog pjesnika, prikazao je beskonaËnog Boga kao Oca Ëijasu djeca svi oni. “Po njemu, naime, æivimo, miËemo se i jesmo,”izjavio je, “kako su to rekli i neki vaπi pjesnici — ‘od njega po-

Bereja i Atena

238

239


tjeËemo’. BuduÊi da potjeËemo od Boga, ne smijemo dræati daje Boæanstvo sliËno zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari — tvoreviniljudskog umijeÊa i maπte.

A sada — zatvorivπi oËi nad vremenima neznanja — Bog po-ruËuje ljudima da se svi i svagdje obrate.” U doba mraka kojeje prethodilo Kristovom dolasku, boæanski Vladar je olako pre-πao preko idolopoklonstva pogana. Ali sada je po svojem Sinuljudima poslao svjetlo istine i On od njih oËekuje obraÊenjeradi spasenja; ne samo od siromaπnih i skromnih, veÊ i od po-nosnih filozofa i zemaljskih knezova. “Jer je odredio dan kadaÊe pravedno suditi svemu svijetu preko Ëovjeka koga odredi zato, i svima pruæi jamstvo uskrisivπi ga od mrtvih.” Kad je Pa-vao govorio o uskrsnuÊu mrtvih, “jedni se poËeπe rugati, a drugigovoriti: ‘O tome Êemo te posluπati drugi put!’”

Tako je zavrπio apostolov rad u Ateni, srediπtu neznabo-æaËke uËenosti, zato πto su se Atenjani, uporno se dræeÊi svo-jeg idolopoklonstva, odvratili od svjetla prave religije. Kad suljudi zadovoljni svojim dostignuÊima, od njih se malo moæeoËekivati. HvaleÊi se svojom uËenoπÊu i mudroπÊu, Atenjani subivali sve pokvareniji i zadovoljniji mutnim tajnama idolopo-klonstva.

Meu onima koji su sluπali Pavla bili su neki koje su izne-sene istine osvjedoËile, ali se nisu htjeli poniziti da priznajuBoga i prihvate plan spasenja. Nikakva rjeËitost ni snaga doka-za ne moæe obratiti grjeπnika. Samo Boæja sila moæe utisnutiistinu u srce. NemoguÊe je dosegnuti onoga tko se stalno od-vraÊa od te sile. Grci su teæili za mudroπÊu, ali je vijest o kriæuza njih bila ludost jer su svoju mudrost cijenili viπe od mudrostikoja dolazi odozgo.

U hvalisanju razumom i ljudskom mudroπÊu moæemo naÊirazlog πto je Evanelje meu Atenjanima imalo razmjerno ma-lo uspjeha. Oni ljudi koji ispunjeni svjetovnom mudroπÊu do-laze Kristu kao jadni izgubljeni grjeπnici, postat Êe mudri zaspasenje; ali oni koji dolaze kao uglednici, hvaleÊi se svojommudroπÊu, neÊe primiti svjetlo i spoznaju koju samo On moæedati.

Tako se Pavao suËelio s poganstvom u ono vrijeme. Nje-gov rad u Ateni nije bio potpuno uzaludan. Dionizije, jedan odnajistaknutijih graana, i neki drugi, prihvatili su evaneoskuvijest i pridruæili se vjernicima.

240

151

NadahnuÊe nam je omoguÊilo da zavirimo u æivot Atenjanakoji su uz sve svoje znanje, mudrost i umjetnost, utonuli u porok,da bismo vidjeli kako je Bog preko svojeg sluge prekorio ido-lopoklonstvo i grijehe oholog, samozadovoljnog naroda. Apo-stolove rijeËi i opis njegova ponaπanja i sredine, kako ih je zapi-salo nadahnuto pero, trebali su biti predavani svim buduÊimnaraπtajima svjedoËeÊi o njegovom nepokolebljivom pouzdanju,odvaænosti u samoÊi i protivljenju te pobjedi koju je u samomsrcu poganskog svijeta izvojevao za krπÊanstvo.

Pavlove rijeËi sadræe riznicu znanja za Crkvu. Nalazio se utakvoj situaciji da je lako mogao reÊi neπto πto bi razdraæilonjegove ohole sluπatelje i izloæilo ga nevolji. Da je u svojemgovoru izravno napao njihove bogove i velikane grada, moglose dogoditi da bi dijelio Sokratov usud. Ali on je s uglaenoπ-Êu proisteklom iz boæanske ljubavi paæljivo odvratio njihove misliod poganskih boæanstava i objavio im pravog Boga, njima ne-poznatog.

Danas istine Svetog pisma treba iznijeti velikanima svijetada bi se mogli odluËiti izmeu posluπnosti Boæjem zakonu iodanosti knezu zla. Bog pred njih stavlja vjeËnu istinu — istinukoja Êe ih uËiniti mudrima za spasenje — ali ih ne prisiljava daje prihvate. Ako se odvrate od Njega, On Êe ih prepustiti nji-ma samima da budu ispunjeni plodom svojih postupaka.

“Bez sumnje, govor o kriæu ludost je za one koji propa-daju, a za nas koji se spasavamo sila je Boæja, jer stoji pisano:‘Uniπtit Êu mudrost mudrih i uËinit Êu ispraznom umnostumnih.’” “Naprotiv, πto je Ëudo u oËima svijeta, izabra Bog daposrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog da po-srami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima svije-ta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono πto jest.”(1. KorinÊanima 1,18.19.27.28) Mnogi veliki znanstvenici idræavnici, najugledniji ljudi svijeta, u ove Êe se posljednje daneodvratiti od svjetla jer svjetovna mudrost ne poznaje Boga. AliBoæji sluge trebaju iskoristiti svaku priliku da ovim ljudima iz-nesu istinu. Neki Êe priznati svoje neznanje o Bogu pa Êe kaoponizni uËenici sjesti do nogu Isusa, velikog UËitelja.

U svakom nastojanju da dopre do viπih slojeva, radniku zaBoga potrebna je Ëvrsta vjera. Okolnosti mogu izgledati nepo-voljne, ali i u najmraËnijem Ëasu dolazi svjetlo odozgo. Snagaonih koji ljube Boga i sluæe Mu obnavljat Êe se iz dana u dan.

Bereja i Atena

241

242


U njihovoj sluæbi stavljeno im je na raspolaganje razumijeva-nje BeskonaËnoga da u ostvarenju Njegovih namjera ne bi zalutali.Neka ovi radnici do svrπetka saËuvaju nadu kakvu su imali odpoËetka dræeÊi na umu da svjetlo Boæje istine treba svijetliti utami u koju je zavijen naπ svijet. U Boæjoj sluæbi ne smije bitimaloduπnosti. Vjera posveÊenog radnika treba izdræati svakukuπnju s kojom Êe se suoËiti. Bog moæe i voljan je obdariti svojesluge svom potrebnom snagom i dati im mudrost koju Êe zah-tijevati razliËite prilike. On Êe ispuniti viπe od najviπih oËeki-vanja onih koji se uzdaju u Njega.

153

24Korint


Tijekom prvog stoljeÊa krπÊanske ere Korint se ubrajao uvodeÊe gradove, ne samo u GrËkoj, veÊ i u svijetu. MnoπtvoGrka, Æidova i Rimljana, s putnicima iz svih zemalja, tiskalo sena njegovim ulicama, æeljno trgovine i zabave. BuduÊi da je bioveliko trgovaËko srediπte, smjeπten tako da mu se moglo lakopristupiti iz svih dijelova Rimskog Carstva, bio je vaæno mjestou kojem je trebalo podiÊi spomenike za Boga i Njegovu istinu.

Meu Æidovima koji su se nastanili u Korintu bili su Akvi-la i Priscila, koji Êe poslije postati istaknuti radnici za Krista.Da bi upoznao njihov karakter, Pavao je “ostao kod njih” (DF).

Na samom poËetku rada u ovom tranzitnom srediπtu Pa-vao je na svakom koraku vidio ozbiljne prepreke napredovanjusvojeg rada. Grad je bio gotovo potpuno posveÊen idolopoklon-stvu. Omiljena boæica bila je Afrodita [za Rimljane Venera], auz πtovanje Afrodite bili su vezani nemoralni rituali i obredi.KorinÊani su bili poznati, Ëak i meu poganima, po svojem ne-moralu. »inilo se da ne razmiπljaju i ne brinu se ni za πto osimza trenutaËnu zabavu i razonodu.

U navijeπtanju Evanelja u Korintu apostol se posluæio druk-Ëijim pristupom od onoga u Ateni. Dok se nalazio u Ateni, na-stojao je svoj nastup prilagoditi karakteru svojih sluπatelja; na-stojao je na logiku uzvratiti logikom, na znanost znanoπÊu, nafilozofiju filozofijom. RazmiπljajuÊi o vremenu koje je tamo pro-veo, i svjestan da je njegovo nauËavanje u Ateni donijelo samodjelomiËan uspjeh, u Korintu se odluËio za drukËiji naËin rada

243

244

(153)


da bi zadobio pozornost nemarnih i ravnoduπnih graana. Od-luËio je zanemariti dobro pripremljene dokaze i rasprave, i ni-πta “drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga”. On Êe impropovijedati ne “uvjerljivim rijeËima mudrosti, veÊ u oËitova-nju Duha i snage”. (1. KorinÊanima 2,2.4)

Isus, kojeg je Pavao namjeravao predstaviti Grcima u Ko-rintu kao Krista, bio je Æidov skromna podrijetla, odrastao ugradu poznatom po zloÊi. Odbacio Ga je vlastiti narod i na krajurazapeo kao zloËinca. Grci su vjerovali da postoji potreba zauzdizanjem ljudskog roda, ali su prouËavanje filozofije i zna-nosti smatrali jedinim naËinom za postizanje prave uzviπenostii Ëasti. Moæe li ih Pavao uvjeriti da Êe vjera u ovog nepozna-tog Æidova uzdiÊi i oplemeniti sve Ëovjekove snage?

U mislima mnoπtva koje danas æivi, golgotski kriæ je okru-æen svetim uspomenama. Svete su misli vezane uz prizore ras-peÊa. Ali u Pavlovo doba na kriæ se gledalo s osjeÊajem odboj-nosti i uæasa. Uzdizati kao Spasitelja ljudskog roda nekoga tkoje umro na kriæu, prirodno Êe izazvati ruganje i protivljenje.

Pavao je dobro znao kako Êe Æidovi i Grci u Korintu gle-dati na njegovu vijest. “Mi propovijedamo Krista razapetoga,”priznao je, “sablazan za Æidove, ludost za pogane.” (1. Korin-Êanima 1,23) Meu æidovskim sluπateljima bilo je mnogo onihkoje Êe rasrditi vijest koju je nakanio navijestiti. Prema procje-ni Grka, njegove Êe rijeËi biti potpuna ludost. Smatrat Êe gaslaboumnim πto pokuπava dokazati kako kriæ moæe imati ikak-vu vezu s uzdizanjem ljudskog roda ili sa spasenjem ËovjeËan-stva.

Ali za Pavla je kriæ bio predmet najveÊeg zanimanja. Otkadje zaustavljen u proganjanju sljedbenika razapetog NazareÊani-na, nikad se nije prestao hvaliti kriæem. U ono vrijeme primioje objavu Boæje beskonaËne ljubavi koja se otkrila u Kristovojsmrti i u svojem je æivotu doæivio Ëudesnu preobrazbu kojomsu se svi njegovi planovi i namjere uskladili s Nebom. Od togje trenutka znao da je novi Ëovjek u Kristu. Iz vlastitog je iskustvaznao da kad grjeπnik upozna OËevu ljubav onakvom kakva jevidljiva u ærtvi Njegova Sina i pokori se boæanskom utjecaju,dolazi do promjene srca i od tog trenutka Krist postaje sve uæivotu.

U vrijeme obraÊenja Pavla je nadahnula silna æelja da po-mogne bliænjima da upoznaju Isusa iz Nazareta kao Sina æivoga

245

246

155

Boga, koji moæe preobraziti i spasiti. Otad je cijeli njegov æivotbio posveÊen nastojanju da prikaæe ljubav i snagu Raspetoga.U njegovo veliko samilosno srce stali su svi druπtveni slojevi.“Ja sam duænik”, izjavio je, “i Grcima i barbarima, i mudrima inerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Ljubav prema Gospodinu slave,kojeg je tako bezobzirno progonio u osobi Njegovih svetih, bi-la je pokretaËko naËelo njegova ponaπanja, sila koja ga je poti-cala. Ako bi se dogodilo da njegova revnost na putu duænostioslabi, jedan pogled na kriæ i Ëudesnu ljubav koja se na njemuobjavila bio je dovoljan da opaπe bokove, to jest um, i nastaviputem samoodricanja.

Promatrajmo apostola kako propovijeda u korintskoj sina-gogi, kako uvjerava sluπatelje iz Mojsijevih i proroËkih spisa iukazuje im na dolazak obeÊanog Mesije. Sluπajmo ga dok obja-πnjava djelo Otkupitelja kao velikog sveÊenika ljudskog roda —Onoga koji je ærtvovanjem vlastitog æivota izvrπio pomirenje zagrijeh jednom zauvijek da bi zatim preuzeo sluæbu u nebeskomSvetiπtu. Pavlovi su sluπatelji trebali razumjeti da je Mesija, zaËijim su dolaskom Ëeznuli, veÊ doπao; da je Njegova smrt bilaostvarenje svih ærtava i da je Njegova sluæba u nebeskom Sveti-πtu veliki cilj koji je svoju sjenu bacao u proπlost i objaπnjavaosluæbu æidovskog sveÊenstva.

Pavao je svjedoËio “Æidovima da je Isus Mesija”. Iz Starogzavjeta pokazao je da Êe prema proroËanstvima i opÊem oËe-kivanju Æidova, Mesija biti Abrahamov i Davidov potomak; zatimje prikazao Isusovo podrijetlo od patrijarha Adama sve do psal-mista kralja. »itao je svjedoËanstvo proroka o karakteru i raduobeÊanog Mesije, i kako Êe Ga primiti i s Njim postupati naZemlji. Zatim im je pokazao kako su se sva ova proroËanstvaispunila u æivotu, sluæbi i smrti Isusa iz Nazareta.

Pavao je pokazao da je Krist doπao prije svega ponuditispasenje narodu koji je Mesijin dolazak oËekivao kao ostvare-nje i slavu svojeg nacionalnog postojanja. Ali taj je narod odbacioOnoga koji im je nudio æivot, a izabrali su drugog vou Ëija Êevladavina zavrπiti smrÊu. Nastojao je svoje sluπatelje uvjeriti uËinjenicu da samo pokajanje moæe spasiti æidovski narod od pred-stojeÊe propasti. Otkrio im je njihovo neznanje o znaËenju bib-lijskih tekstova kojima su se hvalili iako ih nisu dobro razum-jeli. Prekorio ih je za njihovu svjetovnost, ljubav prema polo-æaju, naslovima i razmetanju te neumjerenu sebiËnost.

Korint

247


U snazi Duha Pavao im je ispriËao dogaaj o svojem vlas-titom Ëudesnom obraÊenju i pouzdanju u starozavjetna Pismakoja su se tako savrπeno ispunila u Isusu iz Nazareta. Svoje jerijeËi izgovarao sa sveËanom ozbiljnoπÊu i njegovi sluπatelji ni-su mogli ne primijetiti da je svim srcem ljubio razapetog i us-krslog Spasitelja. Vidjeli su da je njegov um usredotoËen na Krista,da je cijeli njegov æivot povezan s njegovim Gospodinom. Ri-jeËi su mu bile tako dojmljive da su samo oni koji su bili ispu-njeni najæeπÊom mrænjom prema krπÊanskoj vjeri mogli ostatiravnoduπni.

No Æidovi u Korintu zatvorili su oËi pred dokazima πto ihje apostol tako jasno iznio i nisu se htjeli odazvati njegovimpozivima. Isti duh koji ih je naveo da odbace Krista, ispunioih je srdæbom i bijesom protiv Njegovog sluge, i da ga Bog nijeposebno zaπtitio kako bi i dalje mogao navijeπtati evaneoskuvijest poganima, oni bi mu oduzeli æivot.

“Ali kako su se oni protivili i govorili uvrede protiv Boga,on otrese haljine svoje te im reËe: ‘Vaπa krv na vaπe glave! Nevinod toga, ja od sada idem k poganima.’ Nato se udalji odande idoe u kuÊu nekog Ticija Justa, priznavaoca pravoga Boga, Ëijaje kuÊa graniËila sa sinagogom.”

Sila i Timotej “stigoπe iz Makedonije” da pomognu Pavlu,pa su zajedno radili za neznaboπce. Pavao i njegovi pratioci pro-povijedali su Krista kao Spasitelja palog ljudskog roda i poga-nima i Æidovima. IzbjegavajuÊi sloæeno, neuvjerljivo uvjerava-nje, vjesnici kriæa su se zadræavali na osobinama Stvoritelja svijeta,Vrhovnog vladara svemira. Srcem koje je gorjelo ljubavlju zaBoga i Njegova Sina pozivali su pogane da promatraju beskonaËnuærtvu prinesenu za Ëovjeka. Znali su da Êe one koji su dugopipali u mraku neznaboπtva, ako vide svjetlo koje sja s golgot-skog kriæa, Otkupitelj sigurno privuÊi. “A ja, kad budem po-dignut sa zemlje,” izjavio je Spasitelj, “sve Êu ljude privuÊi ksebi.” (Ivan 12,32)

Evaneoski radnici u Korintu bili su svjesni opasnih pri-jetnji duπama onih za koje su radili pa su s osjeÊajem odgo-vornosti koja je na njima poËivala iznijeli istinu o Isusu. Njiho-va je vijest bila jasna, jednostavna i odreena — miris æivota zaæivot ili miris smrti za smrt. Evanelje su objavili ne samo svo-jim rijeËima, veÊ i svakidaπnjim æivotom. S njima su suraivalianeli i Boæja se milost i snaga pokazala u obraÊenju mnogih.

248

249

157

“Nadstojnik sinagoge Krisp sa svim svojim domom prigrli vje-ru u Gospodina. I mnogi KorinÊani pristupili su vjeri i krπta-vali se.”

Mrænja koju su Æidovi uvijek gajili prema apostolima, sadje ojaËala. Umjesto da ih Krispovo obraÊenje i krπtenje osvje-doËi, ono je djelovalo razdraæujuÊe na ove tvrdoglave protiv-nike. Ni jednim argumentom nisu mogli pobiti Pavlovo propo-vijedanje; zbog nedostatka takvih dokaza, pribjegli su prijevarii opakim napadima. Govorili su uvrede protiv Evanelja i Isu-sova imena. U svojoj slijepoj srdæbi nisu birali rijeËi ni sred-stva. Nisu mogli nijekati da je Krist Ëinio Ëuda, ali su izjavljivalida ih je Ëinio Sotoninom silom; smjelo su tvrdili da su Ëudes-na djela πto ih je Pavao Ëinio bila ostvarena istim sredstvom.

Premda je Pavao imao neπto uspjeha u Korintu, bezboæ-nost koju je vidio i Ëuo u ovom pokvarenom gradu gotovo gaje obeshrabrila. IzopaËenost koju je vidio meu poganima iprijezir i uvrede koje su mu uputili Æidovi, izazvale su u njemuveliku tjeskobu. Posumnjao je u mudrost pokuπaja da izgradicrkvu od grae koju je tu naπao.

Dok je namjeravao napustiti grad i poÊi u polje koje Êeviπe obeÊavati, ozbiljno nastojeÊi razumjeti πto mu je duænost,Gospodin mu se javio u vienju i rekao: “Ne boj se! Nastavigovoriti i da nisi uπutio! Ja sam s tobom. Nitko te neÊe napastida ti uËini zlo. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu!”Pavao je to smatrao nalogom da ostane u Korintu i jamstvomda Êe Gospodin uËiniti da uspije æetva posijanog sjemena. Oja-Ëan i ohrabren, nastavio je revno i ustrajno raditi.

Apostolov napor nije bio ograniËen na javne govore; biloje mnogo duπa do kojih nije bilo moguÊe doprijeti na ovaj na-Ëin. Apostol je proveo mnogo vremena u radu po kuÊama; takoje mogao razgovarati u kuÊnom ozraËju. PosjeÊivao je bolesnei nesretne, tjeπio nevoljne i podizao duh tlaËenima. U svemuπto je govorio i Ëinio, uzvisivao je Isusovo ime. Tako je radio“slab u strahu i u veliku drhtanju” (1. KorinÊanima 2,3 — DF).Drhtao je bojeÊi se da njegov nauk ne otkrije peËat boæanskog,veÊ ljudskog.

Pavao Êe poslije reÊi: “Pa ipak, mi navjeπÊujemo mudrostmeu savrπenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovogasvijeta, osuenih na propast. Naprotiv, navjeπÊujemo mudrostBoæju tajanstvenu i sakrivenu; onu koju Bog od vjeËnosti pred-

Korint

250

251


odredi na naπu slavu; onu koju nije upoznao ni jedan od knezovaovoga svijeta — da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raza-peli — veÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: ‘Ono πto oko nijevidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: toje Bog pripravio onima koji ga ljube.’ A nama je to Bog objaviopo Duhu. Jer Duh sve ispituje, Ëak i dubine Boæje. Ta tko odljudi zna Ëovjekove tajne, osim ËovjeËjega duha koji je u nje-mu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna, osim Boæjega Duha.

A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolaziod Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo daro-va. I mi o tom govorimo, ne rijeËima kakve uËi ljudska mu-drost, nego rijeËima kakve uËi Duh, izraæavajuÊi duhovnimpojmovima duhovne stvarnosti.” (1. KorinÊanima 2,6-13)

Pavao je shvatio da sam po sebi nema sposobnosti, veÊ daga osposobljava Sveti Duh Ëiji je milostivi utjecaj ispunio nje-govo srce pokoravajuÊi svaku misao Kristu. O sebi je govorioda “uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isuso-ve, da se na naπem tijelu oËituje i æivot Isusov” (2. KorinÊani-ma 4,10). U apostolovom nauku Krist je bio srediπnja osoba.“Æivim”, izjavio je, “ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.” (GalaÊa-nima 2,20) Ja je bilo skriveno; Krist je bio otkriven i uzviπen.

Pavao je bio rjeËiti govornik. Prije svojeg obraÊenja Ëestoje na sluπatelje nastojao izvrπiti dojam bogatim govorniπtvom.Ali sad je sve to ostavio po strani. Umjesto pjesniËkih opisa imaπtovitih izlaganja koja su mogla zadovoljiti osjetila i hranitimaπtu, ali koja ne bi dotaknula svakidaπnji æivot, Pavao se na-stojao sluæiti obiËnim jezikom da u srce utisne istine od najve-Êe vaænosti. Maπtovita izlaganja istine mogu izazvati zanosneosjeÊaje, ali ako se istina preËesto iznosi na takav naËin, onane daje hranu potrebnu da ojaËa i uËvrsti vjernika za æivotnebitke. TrenutaËne potrebe, sadaπnje kuπnje s kojima se suoËa-vaju duπe koje se bore — treba zadovoljiti zdravim, praktiËnimuputama u temeljnim naËelima krπÊanstva.

Pavlov rad u Korintu nije bio besplodan. Mnogi su se od-vratili od πtovanja idola da sluæe æivome Bogu i velika se crkvanaπla pod Kristovim barjakom. Neki od najrazvratnijih nezna-boæaca prihvatili su istinu i postali spomenici Boæje milosti idjelotvornosti Kristove krvi koja Ëisti od grijeha.

Sve veÊi uspjeh πto ga je Pavao imao u predstavljanju Kri-sta pobudio je kod nevjernih Æidova joπ snaænije protivljenje.

252

159

Ustali su kao jedan “na Pavla te ga izvedoπe na sud” pred Gali-ona, koji je u to vrijeme bio prokonzul Ahaje. OËekivali su daÊe vlasti, kao u prijaπnjim prilikama, stati na njihovu stranupa su glasno, srditim glasovima optuæivali apostola govoreÊi:“Ovaj Ëovjek nagovara ljude da πtuju Boga protivno Zakonu.”

Æidovska je religija bila pod zaπtitom rimske vlasti i Pavlovisu tuæitelji mislili da Êe on, ako ga budu mogli optuæiti za kr-πenje zakona njihove religije, vjerojatno biti predan njima damu sude i da ga osude. Nadali su se da Êe ga tako moÊi smak-nuti. Ali Galion je bio poπten Ëovjek pa nije dopustio da gazavidni æidovski spletkari nasamare. OgorËen zbog njihove vjerskeiskljuËivosti i osjeÊaja vlastite pravednosti, nije htio prihvatitituæbu. Kad se Pavao pripremio da govori u svoju obranu, Ga-lion mu je rekao da to nije potrebno. Zatim se okrenuo srdi-tim tuæiteljima i rekao: “‘Da je posrijedi kakva krivnja ili lako-umno djelo, ja bih, o Æidovi, bio duæan da vas strpljivo saslu-πam. Ali kako su to rasprave o nauci, o nazivima i o nekomvaπem Zakonu, to vi sami uredite; ja neÊu da budem tome su-dac.’ I potjera ih sa suda.”

I Æidovi i Grci napeto su iπËekivali Galionovu odluku; ovaj,prosudivπi da njihova tuæba nije od javnog interesa, dao je znakÆidovima da se povuku; bili su zbunjeni i srditi. Prokonzulovaodluka otvorila je oËi buËnom mnoπtvu koje je podbadalo Æi-dove. Po prvi put u Pavlovom radu u Europi, svjetina je stalana njegovu stranu; pred oËima prokonzula, bez njegova mijeπanja,oni su zgrabili najistaknutije tuæitelje apostola. “Nato svi [Grci]uhvate nadstojnika sinagoge Sostena te ga poËnu mlatiti predsudom. I to se niπta nije ticalo Galiona.” Tako je krπÊanstvo izvo-jevalo sjajnu pobjedu.

“Pavao ostade joπ priliËno vremena u Korintu.” Da je ovajput bio prisiljen otiÊi iz Korinta, obraÊenici na Isusovu vjerunaπli bi se u opasnom poloæaju. Æidovi bi nastojali iskoristitisteËenu prednost, πto bi moglo dovesti do istrebljenja krπÊan-stva u tom kraju.

Korint

253

254


25Pisma upuÊena Solunjanima

Ovo se poglavlje zasniva na poslanicamaupuÊenim Solunjanima.

Dolazak Sile i Timoteja iz Makedonije u Korint, dok je tamoboravio Pavao, jako je obradovao apostola. Donijeli su mu “do-bre vijesti” o “vjeri i ljubavi” onih koji su prihvatili istinu zavrijeme prvog posjeta vjesnika Evanelja Solunu. Pavao je iskrenosuosjeÊao s ovim vjernicima koji su, unatoË kuπnjama i teπko-Êama, ostali vjerni Bogu. Æelio ih je osobno posjetiti, ali kakoto u tom trenutku nije bilo moguÊe, uputio im je pismo.

U pismu solunskoj crkvi apostol izraæava zahvalnost Boguza dobru vijest da napreduje u vjeri. “Zato smo se, braÊo,” pi-sao je, “vaπom vjerom utjeπili u svoj svojoj nevolji i bijedi. Da,mi sad oæivljujemo ako vi Ëvrsto stojite u Gospodinu. Kakvuzbilja zahvalu moæemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost ko-ju osjeÊamo pred svojim Bogom zbog vas? NoÊu i danju naj-usrdnije molimo da vidimo vaπe lice i da nadopunimo πto joπnedostaje vaπoj vjeri.”

“Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas se sjeÊamou svojim molitvama. Bez prestanka se sjeÊamo pred Bogom, na-πim Ocem, vaπe djelotvorne vjere, poærtvovne ljubavi i posto-jane nade u Gospodina naπega Isusa Krista.”

Mnogi od vjernika u Solunu obratili su se “od idolâ k Bogu,da trajno sluæ(it)e æivomu i pravomu Bogu”. Oni su primili “rijeËu velikoj nevolji” i njihova su srca bila ispunjena “radoπÊu ko-ju daje Duh Sveti”. Apostol je izjavio da su u svojoj odluËnostida slijede Gospodina “postali uzor svim vjernicima u Makedo-

255

256

(160)

161

niji i Ahaji”. Ove pohvalne rijeËi nisu bile nezasluæene, jer “odvas je”, pisao je, “rijeË Gospodnja odjeknula ne samo u Ma-kedoniji i Ahaji nego se svagdje proπirio glas o vaπoj vjeri uBoga”.

Vjernici u Solunu bili su pravi misionari. Srce im je gor-jelo revnoπÊu za njihovog Spasitelja koji ih je izbavio od “sr-dæbe koja Êe doÊi”. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, u njihovomje æivotu doπlo do Ëudesne preobrazbe i Gospodnja rijeË, kadsu je oni govorili, bila je popraÊena silom. Tako prikazanimistinama zadobivali su srca i dodavali duπe broju vjernika.

U ovoj prvoj poslanici Pavao je spomenuo svoj naËin radameu Solunjanima. Izjavio je kako nije nastojao zadobiti obra-Êenike prijevarom ili lukavπtinom. “Baπ kako nas je Bog sma-trao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo,ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, veÊ Bogu, koji pro-suuje naπa srca. Nikada nismo, kako veÊ znate, nastupali ni slaskavim rijeËima ni s pritajenom æeljom za bogatstvom. Tomuje Bog svjedok. Nismo traæili od ljudi slave, niti od vas niti oddrugih, iako smo mogli nastupiti u svojstvu apostola Kristovih.Naprotiv, bili smo meu vama blagi. Kao majka koja s ljubav-lju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju pre-ma vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnuvijest Boæju nego i svoj æivot.”

“Vi ste skupa s Bogom svjedoci”, nastavio je apostol, “kakosmo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjer-nicima. Znate kako smo svakoga pojedinog od vas kao otac svojudjecu opominjali, poticali i zaklinjali da æivite dostojno Bogu,koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo.

Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, prima-juÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kao rijeËljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË Boæju, koja i oËitujesvoju snagu u vama, vjernicima.” “Pa tko je naπa nada, naπaradost, naπa kruna kojom Êemo se ponositi pred naπim Gospo-dinom Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπaslava i naπa radost.”

U svojoj prvoj poslanici Pavao je vjernike u Solunu nasto-jao pouËiti o pravom stanju mrtvih. Za one koji umiru govorioje da spavaju — da su u stanju besvjesnosti: “NeÊemo, braÊo,da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne æalostite poputostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i

Pisma upuÊena Solunjanima

257

258


uskrsnuo, tako Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusomdovesti s njim… jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zo-vom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba,i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mipreostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima ususret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.”

Solunjani su radosno prihvatili misao da Êe Krist doÊipreobraziti æive vjerne i povesti ih k sebi. Oni su briæljivo Ëu-vali æivote svojih prijatelja kako ne bi umrli i izgubili blagoslovkoji su oËekivali kad doe njihov Gospodin. Ali jedan za dru-gim njihovi su im dragi bili oduzeti i Solunjani su s tjeskobompo posljednji put gledali u lice svojih umrlih ne usuujuÊi senadati da Êe ih sresti u buduÊem æivotu.

Kad su otvorili i proËitali Pavlovu poslanicu, rijeËi koje suotkrile pravo stanje mrtvih donijele su veliku radost i utjehucrkvi. Pavao im je objasnio da oni koji budu æivjeli kad Kristdoe neÊe sresti svoga Gospodina prije onih koji su zaspali uIsusu. Glas arhanela i zvuk trube Boæje doprijet Êe do onihkoji spavaju i umrli u Kristu uskrsnut Êe prije nego πto æividobiju besmrtnost. “Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupas njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I ta-ko Êemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπite jedan dru-goga tim rijeËima!”

Mi teπko moæemo shvatiti nadu i radost koju je ovo uvje-ravanje donijelo mladoj crkvi u Solunu. Cijenili su ove rijeËi ivjerovali pismu koje im je poslao njihov otac u Evanelju; srcasu im bila prepuna ljubavi prema apostolu. I prije im je o tomegovorio, ali u to su se vrijeme naprezali da razumiju doktrinekoje su im se Ëinile novima i neobiËnima; ne treba se Ëuditida se neke toËke istine nisu æivo utisnule u njihove misli. Alioni su æeali za istinom i Pavlova poslanica pruæila im je novunadu i snagu te uËvrstila vjeru i produbila ljubav prema Ono-me koji je svojom smrÊu donio æivot i besmrtnost.

Sad su se radovali spoznaji da Êe njihovi voljeni prijateljiuskrsnuti da zauvijek æive u Boæjem kraljevstvu. Sad je bila oda-gnana tama koja je okruæivala poËivaliπte mrtvih. Novi sjaj okru-nio je krπÊansku vjeru i oni su u Kristovom æivotu, smrti i uskrs-nuÊu vidjeli novu slavu. “Tako Êe Bog i one koji su umrli ujedi-njeni s Isusom dovesti s njim”, pisao je Pavao. Mnogi na osnoviovog teksta tumaËe kako Êe oni koji spavaju biti s Kristom do-

259

163

vedeni s Neba; ali Pavao je æelio reÊi da Êe Bog, kao πto jeKrist ustao od mrtvih, pozvati svete koji spavaju iz njihovihgrobova i povesti ih sa sobom na Nebo. Dragocjene li utjehe!Slavne li nade! Ne samo za crkvu u Solunu, veÊ i za sve krπÊa-ne bez obzira na to gdje se nalazili.

Dok je radio u Solunu, Pavao je temeljito obradio znakovevremena navevπi dogaaje koji Êe se odigrati prije nego πto sejavi Sin »ovjeËji na oblacima nebeskim, pa nije smatrao po-trebnim poduæe opisivati ovaj predmet. Meutim, sad se po-zvao na svoje prijaπnje nauËavanje. “A πto se tiËe, braÊo, vremenai Ëasa,” rekao je, “nemate potrebe da vam se o tome piπe: isami dobro znate da Êe Dan Gospodnji doÊi kao lopov u noÊi.Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se izne-nada na njih oboriti propast.”

Danas mnogi u svijetu zatvaraju oËi pred znacima kojimaje Krist upozorio ljude na svoj dolazak. Oni nastoje zatomitisvaku bojazan, dok se znaci vremena istodobno naglo ispunja-vaju i svijet æuri u susret vremenu kad Êe se Sin »ovjeËji pokazatina nebeskim oblacima. Pavao uËi da je grijeh biti ravnoduπanprema znacima koji Êe prethoditi Kristovom drugom dolasku.One koji su krivi za ovaj nemar naziva sinovima noÊi i tame.Budne i oprezne hrabri ovim rijeËima: “Ali vi, braÊo, niste utami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste svisinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noÊi niti tami, pre-ma tome, ne spavajmo kao ostali, veÊ bdijmo i budimo trijez-ni!”

Ovo apostolovo nauËavanje posebno je vaæno za Crkvu unaπe vrijeme. Za one koji æive tako blizu velikom kraju, poseb-no snaæne trebaju biti Pavlove rijeËi: “Mi koji pripadamo danubudimo trijezni; obucimo se u oklop, to jest u vjeru i ljubav iu spasonosnu nadu kao u kacigu, jer nas Bog nije odredio zasvoju srdæbu, veÊ za postignuÊe spasenja po naπem Gospodi-nu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, æivi ili mrtvi, sjedi-njeni s njim uemo u æivot.”

Budan je onaj krπÊanin koji radi, koji marljivo nastoji uËi-niti sve πto je u njegovoj moÊi za napredak Evanelja. KakojaËa njegova ljubav prema Otkupitelju, tako jaËa i njegova lju-bav prema bliænjima. On je izloæen kuπnjama kao πto je bioizloæen i njegov UËitelj, ali ne dopuπta da ga nevolje ogorËe iliuniπte mir koji osjeÊa. On zna da Êe ga kuπnje, ako ih podne-


260

261


se, oËistiti i dovesti u prisniju zajednicu s Kristom. Oni koji susudionici Kristova stradanja, bit Êe isto tako sudionici Njegoveutjehe i na kraju Êe sudjelovati u Njegovoj slavi.

“Molim vas, braÊo,” nastavio je Pavao u pismu Solunjani-ma, “da poπtujete one koji se trude meu vama, koji upravlja-ju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvan-rednu ljubav zbog njihove sluæbe! Æivite meusobno u miru!”

Vjernicima u Solunu posebno su dosaivali ljudi koji sudonosili fanatiËne ideje i nauËavanja. Neki od njih æivjeli su “neu-redno: niπta ne rade, nego dangube” (DF). Crkva je bila ustro-jena tako da su bili postavljeni sluæbenici koji Êe sluæiti kaopropovjednici i akoni. Ali bilo je nekih vjernika, samovoljnihi neobuzdanih, koji se nisu htjeli pokoravati onima koji su ucrkvi imali vodeÊe duænosti. Takvi su ne samo tvrdili da imajupravo na svoje miπljenje, veÊ su svoja glediπta javno nametalicrkvi. Zbog toga je Pavao pozvao Solunjane da sluπaju one kojisu bili izabrani za vodeÊe duænosti u crkvi i ukaæu im duænopoπtovanje.

U brizi da vjernici u Solunu æive u Boæjem strahu, apostolih je molio da u svakidaπnjem æivotu pokaæu praktiËnu po-boænost. “Nadalje, braÊo,” pisao je, “molimo vas i zaklinjemou Gospodinu Isusu da, prema pouci koju ste od nas primili —prema kojoj veÊ æivite — kako vam treba æivjeti i ugaati Bogu,sve viπe napredujete. Bez sumnje znate koje smo vam zapovijedidali u ime Gospodina Isusa. Ovo je, naime, volja Boæja: vaπeposveÊenje, to jest da izbjegavate bludnost.”

Apostol je osjeÊao da je u velikoj mjeri odgovoran za du-hovnu dobrobit onih koji su se obratili njegovim radom. Nje-gova je æelja bila da napreduju u spoznaji jedinog pravoga Bo-ga i onoga koga je poslao, Isusa Krista. »esto se u svojoj sluæbisretao s malim skupinama muπkaraca i æena koji su ljubili Isu-sa, i s njima se saginjao u molitvi moleÊi Boga da ih pouËi ka-ko da odræe æivu vezu s Njim. »esto ih je poduËavao najboljimmetodama prenoπenja svjetla evaneoske istine drugima. I Ëe-sto je, kad je bio odvojen od onih za koje je dotad radio, molioBoga da ih saËuva od zla i pomogne im da budu ozbiljni, aktivnimisionari.

Jedan od najsnaænijih dokaza pravog obraÊenja jest ljubavprema Bogu i Ëovjeku. Oni koji prihvate Isusa za svojeg Otku-pitelja osjeÊaju duboku, iskrenu ljubav prema ljudima koji s njima

262

165

dijele dragocjenu vjeru. Tako je bilo i kod vjernika u Solunu.“Za bratsku ljubav,” pisao je apostol, “nemam potrebe da vampiπem, jer vas je sâm Bog pouËio da ljubite jedan drugoga ijer to Ëinite prema svoj braÊi u cijeloj Makedoniji. Ali vas usrdnomolim, braÊo, da u tome joπ viπe napredujete i da briæno na-stojite æivjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlasti-tim rukama, kako smo vam naredili, da se tako dostojno vla-date prema onima koji su vani i da nikoga ne trebate.”

“A vas neka Gospodin uËini da rastete i obilujete u ljubavijedan prema drugomu i prema svima, kako i mi obilujemo uljubavi prema vama, da tako utvrdi vaπa besprijekorna srca usvetosti pred Bogom, naπim Ocem, o dolasku naπega Gospo-dina Isusa Krista sa svim svojim svetima!”

“Takoer vas molimo, braÊo, opominjite neuredne, soko-lite maloduπne, pomaæite slabe, budite strpljivi sa svima! Pa-zite da nitko nikomu ne vraÊa zlo za zlo, veÊ uvijek nastojtepromicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Ra-dujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahva-ljujte, jer je to za vas Boæja volja u Kristu Isusu!”

Apostol je upozorio Solunjane da ne prezru dar proroπtvai pozvao ih rijeËima: “Duha ne gasite! ProroËke govore ne pre-zirite, nego sve provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte”, da paæ-ljivo razlikuju laæno od istinitog. Molio ih je: “Uklanjajte se sva-kom zlu!” Svoje je pismo zavrπio molitvom da ih Bog potpunoposveti, cijelo biÊe, “duh vaπ i duπu i tijelo”, kako bi bili saËuvani“besprijekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista. Vje-ran je onaj koji vas je pozvao,” dodao je, “on Êe to i uËiniti.”

Upute koje je Pavao poslao Solunjanima u svojoj prvoj po-slanici u vezi s Kristovim drugim dolaskom bile su u savrπe-nom skladu s njegovim prijaπnjim naukom. Ali neka su braÊau Solunu pogrjeπno shvatila njegove rijeËi. Razumjela su da jeizrazio nadu da Êe sâm æivjeti do Spasiteljeva dolaska. Ovo uvje-renje izazvalo je oduπevljenje i uzbuenje. Oni koji dotad nisumarili za svoje odgovornosti i duænosti, sad su postali jako uporniu nametanju svojih pogrjeπnih glediπta.

U drugom pismu Pavao je nastojao ispraviti ovo pogrjeπnorazumijevanje njegovog nauka iznoseÊi im svoje pravo stajaliπte.Ponovo je izrazio povjerenje u njihovu iskrenost i bio zahvalanza njihovu snaænu vjeru i obilje ljubavi koju su imali jedni pre-ma drugima i prema djelu njihovog UËitelja. Rekao im je kako


263

264


ih drugim crkvama prikazuje kao primjer strpljive, ustrajne vjerekoja postojano trpi progonstvo i nevolje, a onda je njihove mi-sli usmjerio prema Kristovom drugom dolasku, vremenu kadÊe Boæji narod poËinuti od svih jada i nevolja.

Mi se “sami vama ponosimo meu Boæjim crkvama zbogvaπe postojane vjere u svim progonstvima i nevoljama koje pod-nosite… a vama, muËenima, pokoj zajedno s nama, kad se uplamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svojeaneoske vojske, koji Êe se osvetiti onima koji neÊe da priznajuBoga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o naπem Gospo-dinu Isusu. Oni Êe biti kaænjeni vjeËnom propaπÊu: udaljeni odGospodnjega lica i od njegove silne slave… Zato se uvijek i mo-limo za vas da vas Bog naπ uËini dostojnima poziva i da snaæ-no dovede do savrπenstva svako nastojanje oko dobrote i sva-ku vjersku djelatnost, da se proslavi u vama ime naπega Go-spodina Isusa — i vi u njemu — u skladu s miloπÊu naπega Bo-ga i Gospodina Isusa Krista.”

Ali prije Kristova dolaska trebaju se zbiti znaËajni dogaajiu vjerskom svijetu i proreËeni su u proroËanstvima. Apostol jeizjavio: “Ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaÊanju nitiuznemiriti ni nekim duhom, ni nekom rijeËju, ni nekim tobo-æe naπim pismom, kao da Êe sad-na Dan Gospodnji. Neka vasnitko ne zavede ni na koji naËin. Jer ako prije ne doe onajotpad i ne otkrije se »ovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik,onaj koji uzdiæe sebe protiv svega πto se zove Bog ili svetinja,dotle da u Boæji hram zasjedne gradeÊi se Bogom…” (DF)

Pavlove se rijeËi nisu smjele pogrjeπno tumaËiti. Nije sesmjelo uËiti kako je on, posebnom objavom, upozorio Solunja-ne na neposredni Kristov dolazak. Takvo bi miπljenje dovelodo zabune u vjeri, jer razoËaranje Ëesto vodi u nevjeru. Zatoje apostol upozorio braÊu da ne primaju takvu vijest kao dapotjeËe od njega, pa je nastavio isticati Ëinjenicu da se papin-ska sila, koju je tako jasno prorekao prorok Daniel, tek morapojaviti i ratovati protiv Boæjeg naroda. Dok god ova sila neizvrπi svoje smrtonosno i bogohulno djelo, Crkva Êe uzalud oËe-kivati dolazak svoga Gospodina. “Zar se ne sjeÊate”, pitao je,“da sam vam ovo govorio joπ kad sam bio kod vas?”

Prava je Crkva trebala biti izloæena straπnim nevoljama. VeÊje u vrijeme apostolova pisanja “tajna bezakonja” poËela djelo-vati. Ono πto se trebalo dogoditi u buduÊnosti, dogaat Êe se

266

265

167

uz “suradnju sotone, popraÊen[o] svakovrsnim silnim djelima,varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim za-voenjem, namijenjenim onima koji propadaju”.

Posebno je sveËana apostolova tvrdnja o onima koji odbi-jaju prihvatiti “ljubav prema istini”. “Zato im”, upozorio je svekoji Êe namjerno odbaciti vijest istine, “Bog πalje djelotvornuzabludu da vjeruju laæi, da budu osueni svi koji nisu vjerovaliu istinu, veÊ pristali uz nepravdu.” Ljudi ne mogu nekaænjenoodbaciti upozorenja koja im πalje Boæje milosre. Od onih kojiuporno odbijaju ova upozorenja Bog povlaËi svog Duha, pre-puπtajuÊi ih zabludama koje vole.

Tako je Pavao ocrtao kobno djelovanje sile zla koja Êe na-staviti djelovati tijekom dugih stoljeÊa mraka i progonstva pri-je Kristovog drugog dolaska. Vjernici u Solunu nadali su seneposrednom izbavljenju; sad ih je apostol savjetovao da se od-vaæno i u Boæjem strahu posvete djelu koje je pred njima. Po-zvao ih je da ne zanemare svoju duænost i da se ne prepustebesposlenom Ëekanju. Nakon æarkog oËekivanja neposrednogizbavljenja, sad su im svakidaπnji poslovi i protivljenje s kojimse moraju suoËiti izgledali dvostruko odbojni. Stoga im je sa-vjetovao da ustraju u vjeri:

“Budite postojani i dræite predaje koje ste od nas primili,bilo usmeno, bilo pismeno! Sam naπ Gospodin Isus Krist i Bog,Otac naπ, koji nas je ljubio, i po milosti nam dao vjeËnu utje-hu i dobru nadu, neka utjeπi srca vaπa i uËvrsti ih u svakomdobrom djelu i rijeËi!” “Gospodin je vjeran i on Êe vas ojaËatii saËuvati od Zloga. Uvjereni smo, u Gospodinu, za vas i daËinite i da Êete Ëiniti ono πto vam nareujemo. I neka Gospo-din upravlja vaπa srca prema Boæjoj ljubavi i prema Kristovojpostojanosti!”

Djelo koje je vjernicima bilo povjereno dao je Bog. Po-stojanom privræenoπÊu istini trebali su drugima prenijeti svjet-lo koje su primili. Apostol ih je molio da im ne dodija Ëinitidobro; ukazao im je na svoj primjer marljivosti u prolaznimstvarima dok je neumornom gorljivoπÊu radio u Kristovu djelu.Prekorio je one koji su se predali lijenosti i ispraznom uzbuenjui pozvao ih da “rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh”. Tako-er je molio crkvu da iz svoje zajednice iskljuËi svakoga tkouporno prezire upute Boæjih propovjednika. “Ali ga”, dodao je,“ne smatrajte za neprijatelja, veÊ ga opominjite kao brata!”


267

268


I ovu je poslanicu Pavao zavrπio molitvom da vjernicimausred æivotnih briga i nevolja Boæji mir i milost Gospodina IsusaKrista bude utjeha i potpora.

169

26Apolon u Korintu


Nakon πto je otiπao iz Korinta, sljedeÊe Pavlovo mjesto ra-da bilo je Efez. BuduÊi da je bio na putu za Jeruzalem gdje jenamjeravao provesti nadolazeÊe blagdane, bilo je nuæno da senakratko zaustavi u Efezu. Raspravljao je sa Æidovima u sina-gogi, a dojam koji je na njih ostavio bio je toliko povoljan dasu ga molili da ostane raditi meu njima. Plan da posjeti Jeru-zalem sprijeËio ga je da ostane kod njih, ali je obeÊao da Êese vratiti “ako Bog da”. Akvila i Priscila pratili su ga do Efezai on ih je ovdje ostavio da nastave s radom koji je on otpoËeo.

Nekako u to vrijeme “stiæe u Efez neki Æidov imenomApolon, rodom Aleksandrinac, Ëovjek rjeËit i vrlo upuÊen uPisma”. On je Ëuo propovijedanje Ivana Krstitelja, prihvatio jekrπtenje pokajanja i bio æivi svjedok da prorokov rad nije biouzaludan. Sveto pismo biljeæi da je Apolon bio “pouËen o Pu-tu Gospodnjemu te je, sa æarom u duπi, govorio i uËio πto seodnosilo na Isusa, iako je poznavao samo krπtenje Ivanovo”.

Dok se nalazio u Efezu, Apolon je poËeo “smjelo propo-vijedati u sinagogi”. Meu njegovim sluπateljima bili su Akvilai Priscila, koji su ga, kad su shvatili da nije primio puno svjet-lo Evanelja, uzeli “k sebi te mu toËnije izloæiπe Put Boæji”. Za-hvaljujuÊi njihovoj poduci, stekao je jasnije razumijevanje Pi-sma i postao jedan od najsposobnijih branitelja krπÊanske vjere.

Apolon je æelio poÊi u Ahaju pa su braÊa u Efezu napisala“uËenicima da ga lijepo prime” kao uËitelja koji je u potpunomskladu s Kristovom Crkvom. Apolon je otiπao u Korint, gdje je

270

269

(169)


radom u javnosti i po kuÊama “silno… pobijao Æidove dokazu-juÊi Pismima da je Isus Mesija”. Pavao je posijao sjeme istine;Apolon ga je sada zalijevao. Uspjeh koji je pratio Apolonovopropovijedanje Evanelja naveo je neke vjernike da njegov radproglase boljim od Pavlova. Ovo usporeivanje Ëovjeka s Ëovje-kom unijelo je u Crkvu duh stranËarenja koji je ozbiljno prije-Ëio napredovanje Evanelja.

U godinu i pol, koliko je proveo u Korintu, Pavao je na-mjerno iznio Evanelje u svoj njegovoj jednostavnosti. Korin-Êanima nije doπao “s visokim govorom ili mudroπÊu”, veÊ sastrahom i drhtanjem, “u oËitovanju Duha i snage, da se vaπavjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu” (1.KorinÊanima 2,1.4.5).

Pavao je morao prilagoditi svoj naËin pouËavanja stanjucrkve. “I ja vama, braÊo, nisam mogao govoriti kao duhovni-ma,” objasnio im je poslije, “nego kao tjelesnima, kao malojdjeci u Kristu. Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom,jer ga niste mogli joπ podnositi. A ni sada ne moæete.” (1. Korin-Êanima 3,1.2) Mnogi KorinÊani sporo su uËili lekcije koje ih jeæelio nauËiti. Njihov napredak u duhovnoj spoznaji nije odgo-varao njihovim prednostima i prilikama. Premda su trebali da-leko napredovati u krπÊanskom iskustvu, dublje shvatiti i pre-tvoriti u æivot istine RijeËi, oni su stajali tamo gdje su uËenicistajali kad im je Krist rekao: “Imao bih vam joπ mnogo reÊi,ali sada ne moæete nositi.” (Ivan 16,12) Zavist, zloba i optuæbezatvorile su srce mnogih korintskih vjernika za potpuno djelo-vanje Svetog Duha, koji “sve ispituje, Ëak i dubine Boæje” (1.KorinÊanima 2,10). Koliko god su bili mudri u svjetovnoj spo-znaji, bili su mala djeca u spoznaji Krista.

Pavao je nastojao uputiti korintske obraÊenike u osnove,u abecedu krπÊanske vjere. Morao ih je uËiti kao one koji ne-maju pojma o djelovanju boæanske sile na srce. U to vrijemebili su nesposobni shvatiti tajne spasenja jer “zemaljski Ëovjekne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj lu-dost. On to ne moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoÊDuha prosuivati” (redak 14). Pavao je nastojao posijati sjemekoje Êe drugi morati zalijevati. Oni koji su doπli poslije njegamorali su nastaviti rad tamo gdje je on prekinuo dajuÊi na vrijemeduhovno svjetlo i znanje, onoliko koliko Êe ga crkva moÊi pod-nijeti.

271

272

171

Kad je odluËio raditi u Korintu, apostol je shvatio da moras najveÊom paænjom iznijeti velike istine koje je namjeravao uËiti.Znao je da Êe meu njegovim sluπateljima biti oholih ljudi kojivjeruju ljudskim teorijama i zagovornika laænih sustava bogo-sluæja koji pipaju zatvorenih oËiju, nadajuÊi se da Êe u knjiziprirode naÊi teorije koje Êe se protiviti stvarnosti duhovnog ibesmrtnog æivota objavljenog u Pismima. Takoer je znao daÊe kritiËari nastojati pobiti krπÊansko tumaËenje objavljene Ri-jeËi, a skeptici doËekati Kristovo Evanelje s ruganjem i ismija-vanjem.

Dok je duπe nastojao dovesti u podnoæje kriæa, Pavao senije usuivao izravno karati one koji su bili razvratni niti po-kazati koliko je u oËima svetog Boga odvratan njihov grijeh.Umjesto toga iznosio im je pravu svrhu æivota i nastojao u nji-hov um utisnuti pouke boæanskog UËitelja koje Êe ih, ako ihprihvate, uzdiÊi iz svjetovnosti i grijeha u ËistoÊu i pravednost.Posebno je naglaπavao praktiËnu poboænost i svetost koju mo-raju postiÊi oni koji Êe se udostojiti mjesta u Boæjem kraljev-stvu. »eznuo je da vidi kako svjetlost Kristova Evanelja pro-dire kroz tamu njihova uma kako bi mogli uvidjeti koliko su uBoæjim oËima bili uvredljivi njihovi nemoralni postupci. Zatoje ovdje teæiπte njegovog nauka bio Krist i to razapeti. Nasto-jao im je pokazati da moraju najozbiljnije prouËavati predivneistine o spasenju kroz pokajanje Bogu i vjeru u Gospodina IsusaKrista i da to mora biti njihova najveÊa radost.

Filozof se odvraÊa od svjetla spasenja jer ono njegove oholeteorije pretvara u niπtavost. Svjetovan Ëovjek ga odbija jer Êega odvojiti od njegovih zemaljskih idola. Pavao je vidio da ljudiprvo moraju razumjeti Kristov karakter da bi Ga mogli zavo-ljeti i kriæ promatrati oËima vjere. Tu moraju poËeti prouËa-vati ono πto Êe za svu vjeËnost biti znanost i pjesma otkuplje-nih. Samo se u svjetlu kriæa moæe procijeniti prava vrijednostljudske duπe.

Utjecaj Boæje milosti koja oplemenjuje, mijenja prirodneËovjekove sklonosti. Nebo ne moæe biti poæeljno za tjelesnogËovjeka; njegovo prirodno, neposveÊeno srce ne moæe osjeÊatiprivlaËnost tog Ëistog i svetog mjesta, pa kad bi i mogao doÊitamo, na njemu ne bi naπao niπta srodno. Sklonosti koje vladajutjelesnim srcem moraju se Kristovom miloπÊu pokoriti da bipali Ëovjek mogao uÊi u Nebo i uæivati u druπtvu Ëistih, svetih

Apolon u Korintu

273


anela. Kad Ëovjek umre grijehu i oæivi novim æivotom u Kri-stu, srce mu ispunja boæanska ljubav; njegovo razumijevanjepostaje posveÊeno; on pije iz neiscrpnog izvora radosti i znanja,a put mu obasjava vjeËni dan jer je Svjetlo æivota stalno s njim.

Pavao je nastojao u misli braÊe u Korintu utisnuti Ëinje-nicu da su on i propovjednici koji rade s njim samo ljudi kojeje Bog opunomoÊio da nauËavaju istinu, da su svi zaposleni uistom poslu i da svi podjednako ovise o Bogu za uspjeh u svo-jem radu. Rasprava o zaslugama razliËitih propovjednika do kojeje doπlo u crkvi nije bila po Boæjem nalogu, veÊ je bila poslje-dica njegovanja sklonosti tjelesnog srca. “Zar niste samo ljudi,kad jedan od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja Apolo-nov’? Pa πto je Apolon? ©to li je Pavao? Sluge koje su vas privelek vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodindao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog Ëinio da raste.Stoga: niti je πto onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onajkoji Ëini da raste — Bog.” (1. KorinÊanima 3,4-7)

Pavao je prvi propovijedao Evanelje u Korintu i on je utom gradu organizirao crkvu. To je bilo djelo koje mu je Go-spodin povjerio. Poslije su, po Boæjim uputama, poslani drugiradnici da zauzmu njegovo mjesto. Posijano sjeme treba zalije-vati, a to je trebao uËiniti Apolon. On je slijedio Pavla u nje-govom radu, davao daljnje upute i pomagao da se posijano sjemerazvije. Uspio je zadobiti srca ljudi, ali mu je Bog dao uspjeh.Preobrazba karaktera nije posljedica ljudske, veÊ boæanske snage.Oni koji sade i oni koji zalijevaju ne Ëine da sjeme raste; onirade pod Boæjim nadzorom, kao od Njega odreena oruasuraujuÊi s Njim u Njegovom poslu. Velikom Radniku pripa-da Ëast i slava koju prati uspjeh.

Ne posjeduju svi Boæji sluge iste darove, ali su svi Njegoviradnici. Svaki mora uËiti od velikog UËitelja, a zatim prenijetiono πto je nauËio. Bog je svakomu svojem vjesniku povjerioposeban posao. Postoje razliËiti darovi, ali svi se radnici trebajuujediniti, voeni Svetim Duhom Ëiji utjecaj posveÊuje. Kad buduobjavljivali Evanelje o spasenju, mnoge Êe Boæja sila osvjedo-Ëiti i obratiti. Boæje orue je skriveno s Kristom u Bogu i Kristse pojavljuje kao Onaj koji se istiËe meu tisuÊama, koji je savod ljupkosti.

“Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali Êe svakiprimiti svoju plaÊu prema svome trudu. Mi smo Boæji surad-

274

275

173

nici; vi ste Boæja njiva, Boæja graevina.” (redci 8 i 9) U ovomulomku apostol usporeuje Crkvu s obradivom njivom na kojojrade poljodjelci brinuÊi se za Ëokote u Gospodnjem vinogra-du. Usporeuje je i s graevinom koja treba izrasti u sveti Gos-podnji hram. Bog je glavni Radnik i On svakome dodjeljuje njegovposao. Svi trebaju raditi pod Njegovim nadzorom, dopuπtajuÊida On radi za svoje radnike i preko njih. On im daje taktiË-nost i sposobnost, i ako budu sluπali Njegove upute, njihoviÊe napori biti okrunjeni uspjehom.

Boæji sluge trebaju raditi zajedno pokoravajuÊi se ljubaz-noj slozi, uËtivom redu — “u davanju Ëasti prednjaËite jedandrugome” (Rimljanima 12,10). Ne smije biti neljubazne kritikeni ruπenja rada drugoga; ne smije biti odvojenih stranaka. Svatkokomu je Gospodin povjerio vijest ima svoj posao. Svatko imavlastitu osobnost koju ne treba utopiti u osobnosti drugog Ëo-vjeka. Ali svatko treba raditi u skladu sa svojom braÊom. Gos-podnji radnici trebaju u sluæbi biti jedno. Nitko se ne smijepostaviti kao mjerilo i govoriti s nepoπtovanjem o svojim kole-gama radnicima ili postupati prema njima kao manje vrijedni-ma. Pod Boæjim vodstvom svatko treba raditi posao koji mu jepovjeren i biti poπtovan, voljen i hrabren od drugih radnika.Zajedno trebaju raditi u poslu do njegova dovrπetka.

Pavao je naπiroko raspravljao o ovim naËelima u svojemprvom pismu korintskoj crkvi. Apostol kaæe za “sluge Kristo-ve” da su “upravitelji Boæjih tajna”, a za njihov posao veli: “Odupravitelja se dalje traæi da se svaki pokaæe vjeran. Meni nijenimalo stalo do toga da me vi ili drugi ljudski sud sudite. Joπviπe: ja ni sam sebe ne sudim. Istina, moja me savjest ne pre-korava ni zbog Ëega, ali nisam time opravdan. Moj je sudacGospodin. Zato ne sudite prerano, prije nego doe Gospodin!On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami i objaviti nakane srda-ca, i tada Êe svatko primiti zasluæenu pohvalu od Boga.” (1.KorinÊanima 4,1-5)

Nijednom ljudskom biÊu nije dano da sudi izmeu razliËi-tih Boæjih slugu. Jedini sudac Ëovjekova rada jest Gospodin iOn Êe svakome dati pravednu nagradu.

U nastavku se apostol izravno osvrnuo na usporeivanjesvojeg i Apolonovog rada: “Ovo sam sve, braÊo, primijenio nase i Apolona zbog vas, da na nama nauËite (πto znaËi rijeË):‘Ne preko onoga πto stoji pisano!’ da se ne uznosite πto prista-

Apolon u Korintu

276

277


jete uz jednoga protiv drugoga. A tko tebi daje prednost preddrugima? ©to li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio, πtose ponosiπ kao da nisi primio?” (redci 6 i 7)

Pavao je crkvi jasno ukazao na opasnosti i teπkoÊe koje suon i njegovi suradnici strpljivo podnosili u sluæbi za Krista. “Doovoga Ëasa”, izjavio je, “gladujemo i æeamo, podnosimo golo-tinju i primamo udarce, bez stalnog smo boraviπta i do izne-moglosti radimo svojim rukama. Vrijeaju nas, a mi blagosliv-ljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo; ocrnjuju nas, ami uzvraÊamo lijepim. Postali smo kao smeÊe svijeta, kao izmetsviju sve do sada. Ovo ne piπem da vas zasramim, nego da vasopomenem kao svoju ljubljenu djecu. Da i bezbroj uËitelja imateu Kristu, ipak nemate mnogo otaca, jer vas ja Evaneljem ro-dih u Kristu Isusu.” (redci 11-15)

Onaj koji πalje evaneoske radnike kao svoje izaslanike bi-va osramoÊen kad se meu sluπateljima oËituje tako snaænaprivræenost nekom omiljenom propovjedniku da ne prihvaÊajurad drugog uËitelja. Gospodin πalje pomoÊ svojem narodu, neuvijek onakvu kakvu bi on htio, nego onakvu kakva mu je po-trebna; jer ljudi su kratkovidni i ne mogu proniknuti πto je zanjihovo najveÊe dobro. Rijetko kad neki propovjednik ima svesposobnosti koje mogu pomoÊi u usavrπavanju crkve u svemuπto zahtijeva krπÊanstvo. Stoga Bog Ëesto πalje druge propovjed-nike od kojih svaki posjeduje neke sposobnosti koje drugimanedostaju.

Crkva treba zahvalno prihvatiti ove Kristove sluge kao πtobi prihvatila samog UËitelja. Ona treba nastojati izvuÊi sve mo-guÊe koristi od uputa koje im svaki propovjednik moæe dati izBoæje rijeËi. Istine πto ih Boæji sluge donose treba prihvatiti icijeniti s krotkom poniznoπÊu, ali ni od jednog propovjednikane treba praviti idola.

ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, Boæji sluge su vjesnici svjetlai blagoslova. Ako ozbiljnom, ustrajnom molitvom prime dar Sve-tog Duha i pou osjeÊajuÊi teret za spaπavanje duπa, srca is-punjenih æeljom da proπire pobjedu kriæa, oni Êe vidjeti plodsvojeg rada. Budu li odluËno odbijali sluæiti se ljudskom mu-droπÊu ili uzdizati sebe, oni Êe izvrπiti djelo koje Êe izdræatiSotonine napade. Mnoge Êe se duπe okrenuti od tame k svjetlui bit Êe osnovane mnoge crkve. Ljudi se neÊe obraÊati ljudskom

278

175

oruu, veÊ Kristu. Ja Êe ostati u pozadini; vidjet Êe se samoIsus, »ovjek s Golgote.

Oni koji danas rade za Krista mogu oËitovati onu istu izu-zetnu vrsnost koju su oËitovali oni koji su u apostolsko dobanavijeπtali Evanelje. Bog je isto tako spreman dati snagu svo-jim slugama danas kao πto ju je bio spreman dati Pavlu i Apo-lonu, Sili i Timoteju, Petru, Jakovu i Ivanu.

U apostolsko doba bilo je nekih zavedenih duπa koje sutvrdile da vjeruju u Krista, ali nisu htjele pokazati poπtovanjeprema Njegovim izaslanicima. Izjavljivali su kako ne slijedenijednog ljudskog uËitelja, veÊ da ih pouËava izravno Krist, bezpomoÊi propovjednika Evanelja. Bili su nezavisnog duha inespremni pokoriti se glasu Crkve. Takvi su ljudi bili u straπ-noj opasnosti da budu prevareni.

Bog je u Crkvu kao svoje pomoÊnike stavio ljude s razli-Ëitim darovima da bi nadopunjavanjem mudrosti mnogih biladokuËena namjera Duha. Ljudi koji æive u skladu s vlastitimsnaænim karakternim crtama i ne æele se ujarmiti s drugimakoji imaju dugogodiπnje iskustvo u Boæjem djelu, bit Êe za-slijepljeni samopouzdanjem, nesposobni da razlikuju laæno odistinitog. Za takve nije dobro da budu izabrani za voe u crkvijer Êe, bez obzira na miπljenje svoje braÊe, slijediti svoj vlastitisud i namjere. Neprijatelju je lako raditi preko onih koji, premdasami na svakom koraku trebaju savjet, u svojoj snazi preuzi-maju skrbniπtvo nad duπama a da nisu nauËili Kristovu poniz-nost.

Sami dojmovi nisu siguran vodiË u duænosti. Neprijatelj Ëestouspije uvjeriti ljude da misle kako ih vodi Bog, dok zapravoslijede samo ljudske impulse. Ali ako budemo briæno pazili isavjetovali se sa svojom braÊom, razumjet Êemo Gospodnju voljujer obeÊanje glasi: “On ponizne u pravdi vodi i uËi malene pu-tu svome.” (Psalam 25,9)

U prvoj krπÊanskoj Crkvi bilo je nekih koji nisu htjeli pri-znati ni Pavla ni Apolona, veÊ su svojim voom smatrali Petra.Tvrdili su da je Petar bio najprisniji s Kristom dok je UËiteljhodio Zemljom, dok je Pavao bio progonitelj vjernika. Njihovaglediπta i osjeÊaji proizlazili su iz predrasuda. Nisu imali dra-govoljnosti, dareæljivosti ni njeænosti πto pokazuje da Krist na-stava u srcu.

Apolon u Korintu

279

280


Postojala je opasnost da ovakav stranaËki duh izazove ve-liko zlo u krπÊanskoj Crkvi pa je Gospodin pouËio Pavla da uputinajsveËanije upozorenje i najozbiljniji prosvjed. One koji sugovorili: “‘Ja sam Pavlov.’ ‘Ja sam Apolonov.’ ‘Ja sam Petrov.’‘Ja sam Kristov’”, apostol je pitao: “Zar je Krist razdijeljen? Zarje Pavao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime krπteni?” “Nekase nitko ne ponosi ljudima”, molio je. “Vama pripada sve: i Pa-vao, i Apolon, i Kefa, i svijet, i æivot, i smrt, i sadaπnjost, ibuduÊnost. Sve je vaπe, a vi ste Kristovi, a Krist je Boæji.” (1.KorinÊanima 1,12.13; 3,21-23)

Pavao i Apolon bili su u savrπenom skladu. Apolon se po-slije razoËarao i rastuæio zbog podjele u korintskoj crkvi; nijeiskoristio pokazanu naklonost niti ju je poticao, veÊ je brzonapustio polje sukoba. Kad ga je Pavao poslije pozvao da po-novo posjeti Korint, Apolon je odbio poziv i nije doπao raditiu tu crkvu dok nije postigla bolje duhovno stanje.

177

27Efez


Dok je Apolon propovijedao u Korintu, Pavao je izvrπioobeÊanje da Êe se vratiti u Efez. Nakratko je posjetio Jeruza-lem i neko vrijeme proveo u Antiohiji, prvom mjestu svojegdjelovanja. Zatim je proπao Malu Aziju te “proe redom gala-cijsko podruËje i Frigiju” (Djela 18,23); posjeÊivao je crkve kojeje osnovao i utvrivao vjeru uËenika.

U apostolsko doba zapadni dio Male Azije bio je poznatkao rimska pokrajina Azija. Prijestolnica Efez bila je velikotrgovaËko srediπte. Luka je bila prepuna brodova, a njezinimulicama prolazilo je mnoπtvo ljudi iz svih krajeva svijeta. KaoKorint, i Efez je u misionarskom smislu mnogo obeÊavao.

Æidovi koji su u to vrijeme bili rasprπeni po svim civili-ziranim zemljama oËekivali su dolazak Mesije. Kad je propo-vijedao Ivan Krstitelj, mnogi su ga za svojeg posjeta Jeruzale-mu na blagdane iπli sluπati na obale Jordana. »uli su kako jeIsusa objavio kao ObeÊanoga i ovu su vijest prenijeli u sve di-jelove svijeta. Tako je Providnost pripremila put za djelovanjeapostola.

Po dolasku u Efez, Pavao je naπao dvanaestoricu braÊe kojasu, kao i Apolon, bila uËenici Ivana Krstitelja, i kao on steklaneko znanje o Kristovoj misiji. Nisu imala Apolonove sposob-nosti, ali su s istom iskrenoπÊu i vjerom nastojala πiriti primlje-nu spoznaju.

Ova braÊa nisu imala pojma o zadaÊi Svetog Duha. Kad ihje Pavao upitao jesu li primili Svetog Duha, oni su odgovorili:

281

282

(177)


“Ne, nismo ni Ëuli da postoji Duh Sveti.” “Kojim ste, onda, krπ-tenjem krπteni?” pitao je Pavao, a oni su odvratili: “Ivanovimkrπtenjem.”

Na to im je apostol navijestio velike istine koje Ëine temeljkrπÊanske nade. Govorio im je o Kristovom æivotu na Zemlji ikako je umro okrutnom i sramotnom smrÊu. Govorio im je kakoje Gospodar æivota sruπio prepreke groba i ustao kao pobjedniknad smrÊu. Ponovio je Spasiteljev nalog uËenicima: “Dana mije sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i uËinite sve na-rode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Sve-toga!” (Matej 28,18.19) Govorio im je i o Kristovom obeÊanjuda Êe poslati Branitelja Ëijom Êe silom Ëiniti silne znake i Ëudate opisao kako se ovo obeÊanje slavno ispunilo na Pedesetnicu.

BraÊa su sluπala Pavlove rijeËi s dubokim zanimanjem izahvalnoπÊu te zadivljenom radoπÊu. Vjerom su prihvatili pre-divnu istinu o Kristovoj ærtvi pomirnici i primili Ga za svojegOtkupitelja. Krstili su se u Isusovo ime, a kad Pavao “na njihpoloæi ruke”, bili su krπteni i Svetim Duhom pa su bili ospo-sobljeni da govore i prorokuju jezicima drugih naroda. Takosu bili pripremljeni za misionarski rad u Efezu i okolici, a i danavijeste Evanelje u Maloj Aziji.

Upravo zato πto su gajili ponizan duh i bili posluπni, ovisu ljudi stekli iskustvo koje ih je osposobilo da pou kao rad-nici u polje. U njihovom primjeru nalazimo vrlo vrijednu po-uku za krπÊane. Mnogi gotovo i ne napreduju u svetom æivotuje su previπe zadovoljni sobom da bi postali uËenici. Oni sezadovoljavaju povrπnim poznavanjem Boæje rijeËi i ne æelepromijeniti svoju vjeru ili postupke, pa stoga ne ulaæu naporda steknu veÊe svjetlo.

Kad bi Kristovi sljedbenici ozbiljno teæili za mudroπÊu,upoznali bi bogata polja istine koja su im dotad bila potpunonepoznata. Boæanska Êe ruka voditi onoga tko se potpuno pre-da Bogu. Takav moæe biti neobrazovan i naizgled nedarovit, aliako sa srcem punim ljubavi i povjerenja posluπa svaku objavuBoæje volje, njegove Êe snage biti oËiπÊene, oplemenjene i oja-Ëane i njegove Êe se sposobnosti uveÊati. Kad bude cijenio poukeboæanske mudrosti, bit Êe mu povjerena sveta zadaÊa; on Êebiti tako osposobljen da mu æivot bude na Ëast Bogu i na bla-goslov svijetu. “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene ura-zumljuje.” (Psalam 119,130)

283

284

179

Danas mnogi nemaju pojma o djelovanju Svetog Duha nasrce, kao πto je to bilo kod vjernika u Efezu, premda nijednadruga istina nije tako jasno iznesena u Boæjoj rijeËi. Njome suse bavili proroci i apostoli. Sam je Krist usmjerio naπu pozor-nost na rast biljnog svijeta kao ilustraciju djelovanja svojeg Duhau odræavanju duhovnog æivota. Sok Ëokota, koji se penje iz ko-rijena, prelazi u loze omoguÊavajuÊi rast i proizvodeÊi cvijet iplod. Tako i æivotodavna snaga Svetog Duha koja dolazi odSpasitelja proæima duπu, obnavlja pobude i osjeÊaje te misli po-korava Boæjoj volji osposobljavajuÊi primatelja da donese dra-gocjeni plod svetih djela.

ZaËetnik ovog duhovnog æivota je nevidljiv, a metodu ko-jom se æivot daje i odræava nemoguÊe je objasniti snagom ljud-ske filozofije. No djelovanje Duha uvijek je u skladu s pisanomRijeËi. Kao πto je u prirodi, tako je i u duhovnom svijetu. Pri-rodni æivot u svakom trenutku Ëuva boæanska sila; ali on se neodræava izravnim Ëudom, veÊ koriπtenjem blagoslova koji su namstavljeni nadohvat ruke. Tako i duhovni æivot odræava uporabasredstava za koja se pobrinula Providnost. Da bi Kristov sljed-benik mogao uzrasti do “Ëovjeka savrπena, do mjere uzrastapunine Kristove” (Efeæanima 4,13 — DF), mora jesti kruh æivotai piti vodu spasenja. Mora bdjeti, moliti se i raditi i u svemuse dræati Boæjih uputa danih u Njegovoj RijeËi.

U iskustvu ovih æidovskih obraÊenika nalazimo joπ jednupouku. Kad su bili krπteni Ivanovom rukom, oni nisu potpunorazumjeli Isusovu misiju, da Êe On ponijeti grijeh. Dræali su seozbiljnih zabluda. Ali uz jasnije svjetlo, radosno su prihvatilisvojeg Otkupitelja i tada je doπlo i do promjene u njihovim ob-vezama. Primanjem Ëistije vjere doπlo je i do odgovarajuÊe pro-mjene u njihovom æivotu. Kao zalog ove promjene i priznanjavjere u Krista, oni su se krstili u Isusovo ime.

Prema svojem obiËaju, Pavao je otpoËeo s radom u EfezupropovijedajuÊi u æidovskoj sinagogi. Tu je radio tri mjeseca“raspravljajuÊi i nastojeÊi uvjeriti sluπatelje u ono πto se odno-si na kraljevstvo Boæje”. Isprva je bio lijepo primljen, ali kaou drugim krajevima, ubrzo su mu se poËeli ogorËeno protivi-ti. Neki su “bili okorjeli te odbijali vjeru i ocrnjivali Put prednarodom”. BuduÊi da su ustrajali u odbacivanju Evanelja, apostolje prestao propovijedati u sinagogi.

Efez

285


Boæji Duh je pratio Pavlov rad za njegove sunarodnjake.Iznio im je dovoljno dokaza da osvjedoËi sve koji su iskrenoæeljeli upoznati istinu. Ali mnogi su dopustili da njima zavla-daju predrasude i nevjera pa su odbili prihvatiti i najrjeËitijedokaze. BojeÊi se da bi vjera vjernika mogla doÊi u opasnoststalnim druæenjem s ovim protivnicima istine, Pavao se od njihodvojio i uËenike okupio u drugo tijelo nastavivπi javno po-duËavati u πkoli Tirana, poznatog uËitelja.

Pavao je vidio da su se pred njim “otvorila velika vrata zarad”, premda je bilo mnogo “protivnika” (1. KorinÊanima 16,9).Efez je bio ne samo veliËanstven, nego i najizopaËeniji od svihazijskih gradova. Njegovim su stanovniπtvom vladali praznovjerjei osjetilna zadovoljstva. U sjeni njegovih hramova zaklanjali suse svakovrsni kriminalci, a svuda su bujali najniæi poroci.

Efez je bio poznato srediπte oboæavanja Artemide. SlavaveliËanstvenog hrama “efeπke Artemide” bila je poznata u cijelojAziji i po svijetu. Zbog svojeg nenadmaπnog sjaja bio je ponosne samo grada, nego i cijele zemlje. Prema predaji, kip u hra-mu pao je s neba. Na njemu su bili ispisani tajanstveni znako-vi za koje se vjerovalo da posjeduju veliku moÊ. Efeæani su na-pisali knjige u kojima su objasnili znaËenje i opisali upotrebuovih simbola.

Meu onima koji su se posvetili iscrpnom prouËavanju ovihskupih knjiga bili su vraËari koji su vrπili snaæan utjecaj na umovepraznovjernih πtovatelja kipa u hramu.

U radu u Efezu apostol Pavao je dobio posebne znakoveboæanske naklonosti. Njegove napore pratila je Boæja sila i mnogisu ljudi bili izlijeËeni od tjelesnih bolesti. “Bog je tako neobiË-na Ëudesa Ëinio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stav-ljali rupce za znoj ili pregaËe πto bi dotakli njegovo tijelo, pasu ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazili iz njih.” Ova oËitovanjanadnaravne sile bila su daleko snaænija od svega πto se prijemoglo vidjeti u Efezu i bila su takvog karaktera da ih spret-nost opsjenara i vraËanje vraËara nije moglo oponaπati. BuduÊida su ova Ëuda bila uËinjena u ime Isusa iz Nazareta, narod jeimao prigodu vidjeti da je nebeski Bog silniji od vraËeva kojisu πtovali boæicu Artemidu. Tako je Gospodin pred samim ido-lopoklonicima mnogostruko uzvisio svojeg slugu iznad moÊnihi omiljenih vraËara.

286

287

181

Ali Onaj komu se pokoravaju zli duhovi, koji je svojim slu-gama dao vlast nad njima, namjeravao je nanijeti joπ veÊu sra-motu i poraz onima koji su prezirali i obeπËaπÊivali Njegovosveto ime. VraËanje je prema Mojsijevom zakonu bilo zabranjenouz kaznu smrti, ali s vremena na vrijeme otpali su Æidovi topotajno Ëinili. U vrijeme Pavlova posjeta Efezu u gradu su “ne-ki Æidovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove”, vi-djevπi Ëuda koja je Pavao Ëinio, pokuπali “nad opsjednutima zvatiime Isusovo”. To je pokuπalo “sedam sinova nekoga Skeve, ve-likoga æidovskog sveÊenika”. Kad su naπli ljude opsjednutedemonom, oslovili su ih rijeËima: “Zaklinjem vas Isusom kogaPavao navjeπÊuje!” “Ali im zli duh odvrati: ‘Isusa poznajem, iznam tko je Pavao. A tko ste vi?’ I opsjednuti nasrnu na njih,sve ih nadvlada i toliku silu iskali na njima da goli i izranjenipobjegoπe iz one kuÊe.”

Time je dan nedvosmisleni dokaz o svetosti Kristova ime-na i pokazana opasnost kojoj se izlaæu oni koji ga zazivaju bezvjere u boæansku narav Kristove misije. Zbog toga “sve obuzestrah, a veliËalo se ime Gospodina Isusa”.

Dotad skrivene Ëinjenice sada su iziπle na svjetlo dana. Pri-hvativπi krπÊanstvo, neki se vjernici nisu potpuno odrekli pra-znovjerja. U odreenoj mjeri nastavili su se baviti magijom. Nosada, osvjedoËeni u svoju zabludu, “mnogi su obraÊenici do-lazili da priznaju i otkriju svoja vraËarska djela”. Dobro djeloproπirilo se i na neke vraËare i mnogi od njih “donosili su knjigete ih spaljivali naoËigled sviju. Kad proraËunaπe njihovu vri-jednost, ustanoviπe da su vrijedile pedeset tisuÊa srebrnika. Takose rijeË Gospodnja silno nastavila πiriti i pokazivati svoju sna-gu.”

Spaljivanjem vraËarskih knjiga efeπki su obraÊenici poka-zali da se sada gnuπaju onoga u Ëemu su nekad uæivali. Upra-vo su magijom posebno vrijeali Boga i dovodili u opasnostsvoje duπe; sad su upravo prema magiji pokazali takvo nego-dovanje. Time su dokazali iskrenost svojeg obraÊenja.

Ove rasprave o vraËanju sadræavale su propise i oblike ko-municiranja sa zlim duhovima. Bili su to propisi o πtovanju So-tone — upute za zazivanje njegove pomoÊi i dobivanje infor-macija od njega. Da su zadræali ove knjige, uËenici bi se izloæilikuπnji; da su ih prodali, izloæili bi druge kuπnji. Oni su se odreklikraljevstva tame i nisu oklijevali uniπtiti njegovu moÊ bez ob-

Efez

288

289


zira na ærtvu. Tako je istina trijumfirala nad ljudskim predra-sudama i ljubavi prema novcu.

Ovim oËitovanjem Kristove snage izvojevana je velika po-bjeda za krπÊanstvo u samoj utvrdi praznovjerja. Glas o onomeπto se zbilo proπirio se dalje nego πto je Pavao bio svjestan.Vijesti iz Efeza nadaleko su se prenosile i tako je Kristovo dje-lo dobilo snaæan poticaj. Ovi su prizori ostali ljudima u æivomsjeÊanju dugo nakon πto je apostol zavrπio svoje djelo i bili sred-stvo zadobivanja obraÊenika za Evanelje.

Naivno se pretpostavlja da je pogansko praznovjerje nestalopred civilizacijom dvadesetog stoljeÊa. Ali Boæja rijeË i neobo-rive Ëinjenice pokazuju da se ljudi danas bave vraËanjem kao iu ono vrijeme. Drevni sustav vraËanja u biti je isti kao onajkoji danas poznajemo kao suvremeni spiritizam. Sotona nalazipristup tisuÊama umova prikrivajuÊi se pod krinkom pokojnihprijatelja. Sveto pismo izjavljuje da “mrtvi ne znaju niπta” (Pro-povjednik 9,5). Nestale su njihove misli, njihova ljubav, njihovamrænja. Mrtvi ne komuniciraju sa æivima. Ali vjeran svojoj pr-vobitnoj lukavosti, Sotona se sluæi ovim sredstvom da steknenadzor nad umovima.

PomoÊu spiritizma mnogi bolesni, oæaloπÊeni i znatiæeljnikomuniciraju sa zlim duhovima. Svi koji se to usude, nalaze sena opasnom tlu. RijeË istine pokazuje kako ih Bog gleda. Udrevna vremena izgovorio je oπtar sud nad kraljem koji je za-traæio savjet od poganskih proroka: “Zar nema Boga u Izraelute se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim? Izato veli Jahve ovako: NeÊeπ siÊi s postelje u koju si se popeo;sigurno Êeπ umrijeti.” (2. o Kraljevima 1,3.4)

Ono πto su bili vraËari u pogansko doba, to su danasspiritistiËki mediji, vidovnjaci i proricatelji sreÊe. MistiËni gla-sovi koji su govorili u En Doru i Efezu joπ uvijek svojim laælji-vim rijeËima zavode ljudske sinove. Kad bi se mogao podiÊiveo ispred naπih oËiju, vidjeli bismo kako zli aneli rabe svesvoje umijeÊe da prevare i uniπte. Gdje god postoji utjecaj kojiljude navodi da zaborave na Boga, tu Sotona koristi svoju op-ËaravajuÊu moÊ. Kad se ljudi pokore sotonskom utjecaju, nji-hov um postane zbunjen i duπa oneËiπÊena prije nego πto togapostanu svjesni. Boæji narod danas treba prihvatiti apostolov savjetefeπkoj crkvi: “I ne budite sudionici u besplodnim djelima ta-me, veÊ ih radije razotkrivajte!” (Efeæanima 5,11)

290

183

28Dani muka i kuπnji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,21-41; 20,1.

Efez je viπe od tri godine bio srediπte Pavlova djelovanja.U Efezu je bila osnovana uspjeπna crkva i Evanelje se iz togagrada proπirilo na cijelu pokrajinu Aziju, meu Æidovima i po-ganima.

Apostol je veÊ neko vrijeme razmiπljao o joπ jednom misij-skom putovanju. “Pavao naumi da preko Makedonije i Ahajeotie u Jeruzalem. ‘Poπto budem tamo — govorio je — trebatÊe mi i Rim vidjeti.’” Sukladno ovom planu poslao je “u Make-doniju dvojicu svojih pomoÊnika, Timoteja i Erasta”, a sam je,osjeÊajuÊi da djelo u Efezu joπ uvijek zahtijeva njegovu prisut-nost, odluËio ostati do iza Pedesetnice. Meutim, dogodilo seneπto πto je ubrzalo njegov odlazak.

Jednom godiπnje u Efezu su odræavane posebne sveËanostiu Ëast boæice Artemide. One su privlaËile mnoπtvo ljudi iz cijelepokrajine. Tijekom tog razdoblja odræavane su priredbe praÊe-ne velikom raskoπi i sjajem.

Te su sveËanosti bile vrijeme kuπnje za novopridoπlice uvjeri. Druπtvo vjernika koje se okupljalo u Tiranovoj πkoli biloje neskladni ton u zboru sveËara pa je bilo izloæeno bespo-πtednom ismijavanju, ruganju i uvredama. Pavlov rad zadao jesnaæan udarac poganskom bogosluæju; posljedica je bila primjetnoopadanje broja prisutnih na puËkoj sveËanosti i smanjeno odu-πevljenje πtovatelja. Utjecaj Pavlova nauka nije bio ograniËensamo na stvarne obraÊenike u vjeru. Mnogi ljudi, koji nisu otvo-

291

292

(183)


reno prihvatili novi nauk, postali su toliko prosvijetljeni da suizgubili svako povjerenje u svoje poganske bogove.

Postojao je i drugi razlog nezadovoljstvu. U Efezu je biorazvijen snaæan i unosan obrt proizvodnje i prodaje malih sve-tiπta i slika Artemidinog hrama i kipa. Oni koji su se bavili ovimobrtom ustanovili su da im se zarada smanjuje i svi su se sloæilida ovu nedobrodoπlu promjenu treba pripisati Pavlovom dje-lovanju.

Demetrije, proizvoaË srebrnih hramova, sazvao je obrtnikesvojeg ceha i rekao: “Ljudi, vi znate da od ovoga posla zavisinaπe blagostanje, a vidite i Ëujete da je ovaj Pavao uvjerio izaveo mnogo svijeta, ne samo u Efezu nego gotovo u svoj Aziji,tvrdeÊi da bogovi izraeni rukama nisu bogovi. Tako postojipogibao ne samo da naπ zanat propadne nego da i hram velikeboæice Artemide bude smatran za niπta, i da izgubi neπto odsvog veliËanstva ona koju πtuje sva Azija i svekoliki svijet.” Ovesu rijeËi potaknule najgore strasti u ljudima. “Kad to Ëuπe, punignjeva poËeπe vikati: ‘Velika je efeπka Artemida!’”

Izvjeπtaj o ovom govoru brzo se proπirio. “I sav se graduzbuni.” Traæili su Pavla, ali ga nisu mogli naÊi. Njegova su gabraÊa, na obavijest o opasnosti, sklonila na sigurno. Bog je poslaosvoje anele da Ëuvaju Pavla; joπ nije doπlo vrijeme da umremuËeniËkom smrÊu.

Kad nije uspjela pronaÊi objekt svojega gnjeva, svjetina jeuhvatila “Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike” i “kaojedan jurnuπe prema kazaliπtu”.

Pavlovo skroviπte nije bilo daleko i on je ubrzo saznao dasu njegova voljena braÊa u opasnosti. Zanemarivπi vlastitu si-gurnost, Pavao je odmah htio otiÊi u kazaliπte da se obrati okup-ljenom narodu. Ali “ne dopustiπe mu uËenici”. Gaj i Aristarhnisu bili plijen koji je narod traæio; nije im prijetila nikakvaozbiljna opasnost. Ali da su ugledali apostolovo blijedo, briga-ma obiljeæeno lice, to bi izazvalo najgore strasti svjetine i nebi bilo nikakvih izgleda da mu se saËuva æivot.

Pavao je i dalje æelio braniti istinu pred mnoπtvom, ali jekonaËno odustao zbog poruke upozorenja koju su mu poslaliiz kazaliπta. “»ak i neki azijarsi, prijatelji njegovi, poslaπe muljude da ga zamole neka se ne pojavljuje u kazaliπtu.”

Meteæ u kazaliπtu stalno je jaËao. “Jedni pak vikali jedno,drugi drugo. Skupljeni bijahu zbunjeni, a veÊina ih nije znala

293

294

185

ni zaπto su se skupili.” »injenica da su Pavao i neki od njegovihpratilaca bili æidovskog podrijetla potaknula je Æidove da se ja-sno ograde od njega i njegovog rada. Zato su gurali jednog Ëlanaiz svoje zajednice da pred narodom iznese stvar. Izabrali suAleksandra, obrtnika, kotlara, za kojeg Êe Pavao poslije reÊi damu je nanio mnogo zla (2. Timoteju 4,14). Aleksandar je inaËebio sposoban Ëovjek koji se iz sve snage zauzeo da gnjev naro-da usmjeri iskljuËivo na Pavla i njegove pratioce. Ali kad jemnoπtvo vidjelo da je Aleksandar Æidov, nisu mu dali govoriti,veÊ su “svi u jedan glas” poËeli vikati: “‘Velika je efeπka Arte-mida!’ Vikali su oko dva sata.”

KonaËno su od iscrpljenosti prestali vikati pa je na trenu-tak nastala tiπina. A onda je gradski tajnik zatraæio pozornostmnoπtva i zahvaljujuÊi svojem poloæaju dobio rijeË. On se na-rodu obratio na njegovoj razini i pokazao da nema razloga zasadaπnji nemir. Pozivao se na njihov razum. “Efeæani!” rekaoje. “‘Tko ima od ljudi koji ne bi znao da je grad Efez πtovalachrama velike Artemide i njezina kipa πto je pao s neba? Budu-Êi da su te stvari neosporive, vi treba da ostanete mirni i niπtaprenaglo ne poduzimate! Ovi ljudi koje ste doveli nisu ni skvr-nitelji svetiπta, niti pogrdno govore protiv naπe boæice. Ako De-metrije i njegovi drugovi imaju protiv koga tuæbu, sudovi rade,a tu su i prokonzuli, neka tuæe jedni druge. Ako li æelite πtodrugo, to Êe se rijeπiti u zakonitoj skupπtini. Prijeti pogibao dabudemo zbog danaπnjeg nereda optuæeni, jer ne postoji nika-kav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.’ To reËe te ra-spusti skupπtinu.”

U svojem obraÊanju Demetrije je rekao: “Postoji pogibao…da naπ zanat propadne.” Ove su rijeËi otkrile pravi razlog ne-reda u Efezu, a bile su i uzrokom progonstva koje je apostolepratilo u njihovom radu. Demetrije i njegovi drugovi vidjeli suda je nauËavanjem i πirenjem Evanelja njihov posao izradekipova doπao u opasnost. Na kocki je bio prihod poganskihsveÊenika i obrtnika pa su se zbog toga tako ogorËeno podigliprotiv Pavla.

Odluka tajnika i drugih Ëasnih sluæbenika u gradu prika-zala je narodu Pavla kao Ëovjeka koji nije kriv ni za kakavnezakoniti Ëin. Ovo je bila joπ jedna pobjeda krπÊanstva nadzabludom i praznovjerjem. Bog se posluæio visokom gradskomvlaπÊu da opravda svojeg apostola i zauzda nemirnu svjetinu.

Dani muka i kuπnji

295


Pavlovo srce bilo je ispunjeno zahvalnoπÊu Bogu πto mu jepoπtedio æivot i πto krπÊanstvo zbog nemira u Efezu nije doπlona zao glas.

“Kad se stiπa buna, Pavao dozva k sebi uËenike te im dadeopomene. Nato se oprosti s njima i otputova u Makedoniju.”Na putu su ga pratila dva vjerna brata iz Efeza, Tihik i Trofim.

Tako je zavrπio Pavlov rad u Efezu. Bilo je to razdoblje ne-umornog rada, mnogih kuπnji i duboke tjeskobe. NauËavao jeljude javno i po kuÊama, savjetujuÊi i opominjuÊi ih uz mnogosuza. Stalno su mu se protivili Æidovi koji nisu propuπtali nijednupriliku da raspoloæenje naroda potaknu protiv njega.

BoreÊi se s protivljenjem, vrπeÊi s neumornom gorljivoπÊudjelo Evanelja i ËuvajuÊi interese joπ mlade crkve u vjeri, Pa-vao je na duπi nosio teæak teret za sve crkve.

Vijesti o otpadu u nekim crkvama koje je osnovao izazvalesu u njemu duboku tugu. Bojao se da bi se njegov trud za njihmogao pokazati uzaludnim. Mnogu je besanu noÊ proveo umolitvi i ozbiljnom razmiπljanju kad bi saznao za metode kojesu bile rabljene da se osujeti njegovo djelovanje. Kad je imaopriliku i kad je stanje to zahtijevalo, pisao je crkvama koreÊiih, savjetujuÊi, opominjuÊi i hrabreÊi. U ovim se pismima Pa-vao ne zadræava na svojim nevoljama, ali povremeno nalazimonagovjeπtaje o njegovom radu i stradanju u Kristovom djelu.Bio je izloæen biËevanju i zatvaranju, hladnoÊi, gladi i æei, po-giblima na kopnu i moru, u gradu i pustinji, pogiblima od svojihsunarodnjaka, od pogana, od laæne braÊe — sve je to trpio radiEvanelja. Bio je “ocrnjivan”, “vrijean”, uËinjen “kao smeÊesvijeta”, “u tjeskobi”, “progonjen”, “u svakom pogledu… u ne-volji”, “svaki Ëas izloæen pogibli”, “predan smrti zbog Isusa”.

Usred stalne oluje protivljenja, buËenja neprijatelja i napu-πten od prijatelja, neustraπivi se apostol nije obeshrabrio. Vra-tio bi pogled na Golgotu i s novim æarom nastavio πiriti spo-znaju o Raspetome. Jednostavno je koraËao putom obiljeæenimkrvlju kojim je prije njega proπao Krist. Nije traæio otpust izborbe dok ne doe trenutak da svoje oruæje poloæi pred nogeOtkupitelju.

296

297

187

29Poruka upozorenja i molbi

Ovo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici KorinÊanima.

Pavao je prvu poslanicu korintskoj crkvi napisao pri krajuboravka u Efezu. Ni za koga nije osjeÊao dublje zanimanje niuloæio viπe neumornog truda nego za vjernike u Korintu. Go-dinu i pol je radio meu njima ukazujuÊi im na razapetog iuskrslog Spasitelja kao jedino sredstvo spasenja; molio ih je dase bezuvjetno oslone na preobraæavajuÊu snagu Njegove milo-sti. Prije nego πto Êe u crkvenu zajednicu primiti one koji suse opredijelili za krπÊanstvo, pazio je da dobiju posebne uputeo prednostima i duænostima krπÊanskog vjernika; ozbiljno imje nastojao pomoÊi da budu vjerni svojem krπteniËkom zavje-tu.

Pavao je bio duboko svjestan borbe koju svaka duπa moravoditi s oruima zla koja neprekidno nastoje prevariti i zave-sti, pa je neumorno radio na tome da ojaËa i utvrdi mlade uvjeri. Molio ih je da se potpuno predaju Bogu jer je znao dase duπa koja to ne uËini nije odrekla grijeha, apetiti i poæudejoπ uvijek nastoje njome zagospodariti, a kuπnje zbunjuju sa-vjest.

Predaja mora biti potpuna. Svaka duπa koja je slaba, kojasumnja i koja se bori a potpuno se preda Gospodinu, dolazi uizravan doticaj s oruima koja Êe joj omoguÊiti da pobijedi.Takvoj je duπi Nebo blizu i ona u svakom trenutku kuπnje ipotrebe ima potporu i pomoÊ milosrdnih anela.

Vjernici korintske crkve bili su okruæeni idolopoklonstvomi putenoπÊu u najzavodljivijem obliku. Dok je apostol bio s nji-

298

299

(187)


ma, ovi utjecaji nisu imali nikakve moÊi nad njima. Pavlova Ëvrstavjera, æarke molitve i ozbiljne upute, a iznad svega njegov po-boæan æivot, pomogli su im da se radi Krista odreknu sebe iprezru grjeπna zadovoljstva.

Meutim, nakon Pavlova odlaska nastupile su nepovoljneokolnosti; meu pπenicom pojavio se korov koji je neprijateljposijao i on je ubrzo poËeo donositi svoj zao plod. To je zakorintsku crkvu bilo vrijeme teπke kuπnje. Apostol viπe nije biomeu njima da ih ohrabri svojom gorljivoπÊu i pomogne im unastojanju da æive u skladu s Bogom; malo-pomalo postali sunemarni i ravnoduπni te dopustili da njima zagospodare tjele-sni ukusi i sklonosti. On, koji ih je tako Ëesto poticao na uzvi-πene ideale ËistoÊe i poπtenja, viπe nije bio meu njima pa nijebilo malo onih koji su se, iako su u vrijeme svojeg obraÊenjaodbacili loπe navike, sada vratili poniæavajuÊim grijesima po-ganstva.

Pavao je kratko pisao crkvi savjetujuÊi vjernike da se nedruæe s onim Ëlanovima koji ustrajavaju u razuzdanosti; ali mnogisu izopaËili apostolove rijeËi, nadmudrivali se oko njih i nala-zili ispriku da odbace njegove upute.

Crkva je Pavlu poslala pismo pitajuÊi za savjet o raznimpitanjima, ali ne govoreÊi o teπkim grijesima koji su postojalimeu vjernicima. Meutim, Pavao je pod utjecajem Svetog Duhaimao snaæan dojam da su prikrili pravo stanje crkve i da je ovopismo pokuπaj pisaca da iz njegovih izjava izvuku tvrdnje kojebi mogli uporabiti za svoje ciljeve.

U to vrijeme u Efez su doπli Ëlanovi Klojina domaÊinstva,vrlo cijenjene krπÊanske obitelji u Korintu. Pavao se raspitaoza stanje u crkvi, a oni su ga obavijestili da crkvu razdiru po-djele. Nesloga koja je vladala u vrijeme Apolonova posjeta jakose raπirila. Laæni uËitelji ohrabrivali su vjernike da prezru Pa-vlove upute. Bio je izopaËen evaneoski nauk i uredbe. Meuonima koji su nekoÊ bili gorljivi zagovornici krπÊanskog æivotastalno su rasli oholost, idolopoklonstvo i putenost.

Kad su mu tako prikazali pravo stanje, Pavao je shvatio dasu se obistinile njegove najveÊe bojazni. Ali zato se nije predaomisli da je njegov rad bio neuspjeπan. U dubokoj “tjeskobi sr-ca” i “s mnogim suzama” potraæio je savjet od Boga. Rado biodmah posjetio Korint kad bi to bilo najmudrije rjeπenje. Znaoje da u sadaπnjem stanju vjernici ne bi imali koristi od njegova

300

301

189

rada i zato je poslao Tita da pripremi put za njegov kasniji po-sjet. Zatim je apostol, ostavivπi po strani osobne osjeÊaje zbogputa kojim su krenuli oni koji su svojim ponaπanjem pokazalitako straπnu izopaËenost, i oslonivπi duπu Ëvrsto na Boga, crkviu Korintu napisao jedno od svojih najopπirnijih, najpouËnijih inajsnaænijih pisama.

Upadljivom jasnoÊom poËeo je odgovarati na razliËita pi-tanja koja mu je crkva poslala i iznositi opÊa naËela koja Êevjernicima, ako ih budu slijedili, pomoÊi da se uzdignu na vi-πu duhovnu razinu. Bili su izloæeni opasnosti i on nije mogaopodnijeti pomisao da u ovo kritiËno vrijeme propusti doprijetido njihovih srca. Vjerno ih je upozorio na opasnosti i ukoriozbog njihovih grijeha. Ponovo ih je uputio na Krista i nastojaou njima zapaliti revnost prijaπnje posveÊenosti.

Apostolova velika ljubav prema korintskim vjernicima vid-ljiva je u njegovom njeænom pozdravu crkvi. Podsjetio ih je naiskustvo kad su se odvratili od idolopoklonstva i obratili πtova-nju pravoga Boga. Podsjetio ih je na darove koje su primili odSvetog Duha i pokazao im kako su mogli stalno napredovati ukrπÊanskom æivotu dok ne postignu Kristovu ËistoÊu i svetost.“U njemu ste postali bogati u svakom pogledu,” pisao je, “usvakoj vrsti govora i znanja — kao πto se svjedoËanstvo o KristuuËvrstilo meu vama — tako da ne oskudijevate nijednom mi-losti dok Ëekate objavljenje Gospodina naπega Isusa Krista.”

Pavao je otvoreno govorio o neslozi koja se pojavila ukorintskoj crkvi i pozvao vjernike da se prestanu svaati. “Zakli-njem vas, braÊo,” pisao je, “imenom Gospodina Isusa Kristada svi budete sloæni; da ne bude meu vama razdora, veÊ dabudete sjedinjeni u istom osjeÊaju i istoj misli.”

Apostol si je uzeo slobodu da spomene kako ga je i tkoobavijestio o podjelama u crkvi. “Rekoπe mi, braÊo moja, Klo-jini ukuÊani da meu vama ima prepiranja.”

Pavao je bio apostol nadahnut od Boga. Istine koje je po-duËavao primio je “otkrivenjem”, ali mu Gospodin nije uvijekizravno otkrio stanje svojeg naroda. U ovom sluËaju oni kojisu bili zainteresirani za napredak crkve u Korintu, koji su vidjelikako se u nju uvlaËi zlo, izvijestili su o tome apostola pa jeon, zahvaljujuÊi boæanskoj objavi koju je dobio prije, mogaoprosuditi o karakteru ovih dogaaja. Bez obzira na Ëinjenicuda mu Gospodin nije dao novo otkrivenje za ovo posebno vri-

Poruka upozorenja i molbi

302


jeme, oni koji su stvarno teæili za svjetlom prihvatili su njego-vu poruku kao izraz Kristovih misli. Gospodin mu je pokazaoteπkoÊe i opasnosti koje Êe se pojaviti u Crkvi pa kako su seta zla pojavljivala, apostol je prepoznavao njihovo znaËenje. Bioje postavljen da brani Crkvu. Trebao je bdjeti nad duπama kaoonaj koji mora poloæiti raËun Bogu. Zar nije bilo dosljedno iispravno od njega da obrati pozornost na izvjeπtaje o anarhijii podjelama meu njima? Svakako; a ukor koji im je poslaonesumnjivo je bio napisan pod nadahnuÊem Boæjeg Duha kaoi sve ostale njegove poslanice.

Apostol nije spominjao laæne uËitelje koji su nastojali uni-πtiti plod njegovog rada. Zbog tame i podjela u crkvi, on semudro suzdræao da im to ne spominje bojeÊi se da neke potpunone odvrati od istine. Usmjerio je njihovu pozornost na svojedjelovanje meu njima kad je radio “kao mudri graditelj” kojije poloæio temelj na kojem su drugi zidali. No time nije uzvisi-vao sebe jer je izjavio: “Mi smo Boæji suradnici.” Nije za sebetvrdio da je mudar, veÊ je priznao da ga je samo boæanska silaosposobila da istinu iznese na Bogu ugodan naËin. Sjedinjen sKristom, najveÊim od svih uËitelja, Pavao je mogao iznijeti po-uke boæanske mudrosti koje su zadovoljavale potrebe svihdruπtvenih slojeva i koje su primjenjive u sva vremena, na svimmjestima i u svim prilikama.

Meu ozbiljnijim zlima koja su se razvila meu korintskimvjernicima bio je i povratak na mnoge poniæavajuÊe poganskeobiËaje. Jedan od nekadaπnjih obraÊenika otiπao je tako dalekoda je njegov razvratan æivot bio prekrπaj Ëak i u odnosu na ni-sko mjerilo moralnosti u neznaboæaËkom svijetu. Apostol je moliocrkvu: “Uklonite zloËinca izmeu sebe!” “Zar ne znate”, upo-zoravao ih je, “da malo kvasca ukvasi sve tijesto? OËistite seod staroga kvasca da budete novo tijesto: ta veÊ ste beskvasni.”

Drugo veliko zlo koje se pojavilo u crkvi bilo je πto su sebraÊa meusobno parniËila na svjetovnom sudu. Postojalo jeobilje odredaba za rjeπavanje teπkoÊa meu vjernicima. Sam jeKrist dao jasne upute o tome kako se trebaju rjeπavati takvisporovi. “Ako li ti brat sagrijeπi,” savjetovao je Spasitelj, “poite ga ukori nasamo. Ako te posluπa, dobio si svoga brata. Akote ne posluπa, dovedi joπ jednoga ili dvojicu sa sobom da sve,oslanjajuÊi se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjero-dostojno. Ako ni njih ne posluπa, saopÊi to Crkvi! Ako li ni Cr-

303

304

191

kve ne posluπa, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kaæemvam: πto god sveæete na zemlji, bit Êe svezano i na nebesima,i πto god razrijeπite na zemlji, bit Êe razrijeπeno i na nebesi-ma.” (Matej 18,15-18)

Pavao je korintskim vjernicima, koji su izgubili iz vida ovajjednostavni savjet, jasnim rijeËima uputio upozorenje i ukor.“Usuuje li se tko od vas,” pitao je, “ ako ima parnicu s dru-gim, traæiti pravdu pred nepravednima, a ne pred svetima? Zarne znate da Êe sveti suditi svijetu? Pa ako Êete vi suditi svije-tu, zar niste dostojni suditi u sitnicama? Ne znate li da Êemosuditi anelima! Koliko viπe onda u svagdaπnjem! I sad, ako imateparnice o svagdaπnjim stvarima, vi uzimate za suce one koji uCrkvi niπta ne vrijede! Neka vas je stid πto sam prisiljen ovogovoriti! Tako, meu vama nema ni jednoga mudra koji bi mo-gao rasuditi izmeu svoga brata i brata! Mjesto toga brat pro-tiv brata traæi pravdu, i to pred nevjernicima! Bez sumnje vamje veÊ to nedostatak πto uopÊe imate parnice meu sobom. Zaπtoradije ne pretrpite nepravdu?… Naprotiv, vi nanosite nepravdui πtetu, i to braÊi! Zar ne znate da nepravednici neÊe baπtinitikraljevstva Boæjega?”

Sotona stalno nastoji u Boæji narod unijeti nepovjerenje,otuenost i pakost. »esto Êemo biti kuπani da osjeÊamo kakosu nam povrijeena prava, Ëak i kad nema pravog razloga zatakve osjeÊaje. Oni kod kojih je ljubav prema sebi jaËa od njihoveljubavi prema Kristu i Njegovom djelu, stavit Êe svoj probitakna prvo mjesto i pribjeÊi gotovo svakom sredstvu da ga saËu-vaju i zadræe. »ak i mnoge, naizgled savjesne krπÊane, oholosti samopoπtovanje sprjeËava da u Ëetiri oka priu onima za ko-je misle da su u zabludi, da s njima u Kristovom duhu poraz-govaraju i zajedno mole jedan za drugoga. Neki Êe Ëak, akopomisle da su ih njihova braÊa povrijedila, iÊi na sud umjestoda slijede Spasiteljevo pravilo.

KrπÊani ne trebaju iÊi pred graanske sudove da rjeπavajuneslaganje do kojeg moæe doÊi meu vjernicima Crkve. Takvenesporazume trebaju rijeπiti sami ili uz pomoÊ Crkve, suklad-no Kristovim uputama. »ak i ako mu bude uËinjena nepravda,sljedbenik krotkog i poniznog Isusa radije Êe “pregorjeti πte-tu”, nego pred svijet iznijeti grijehe svoje braÊe u Crkvi.

Parnice meu braÊom sramota su za djelo istine. KrπÊanikoji odlaze na sud da bi se meusobno parniËili, izlaæu Crkvu


305

306


ruganju njezinih neprijatelja i Ëine da sile tame likuju. Oni ti-me ranjavaju Krista i javno Ga izlaæu ruglu. PreziruÊi crkvenuvlast, oni pokazuju da preziru Boga koji je Crkvi dao tu vlast.

U svojem pismu Pavao je KorinÊanima nastojao pokazatiKristovu silu koja ih moæe saËuvati od zla. Znao je da Êe, bu-du li prihvatili iznesene savjete, biti jaki u Gospodnjoj silnojmoÊi. Da bi im pomogao da se oslobode zaËaranosti grijeha iu strahu Boæjem privedu svoju svetost k savrπenstvu, Pavao imje predoËio zahtjeve Onoga kome su u vrijeme obraÊenja po-svetili svoj æivot. “Vi ste Kristovi… Ne znate li da ne pripadatesebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”

Apostol je otvoreno ukazao na posljedice odvraÊanja odËistog i svetog æivljenja na pokvarene postupke u poganstvu.“Nemojte se varati!” pisao je. “Ni bludnici, ni idolopoklonici,ni preljubnici… ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici,ni razbojnici neÊe baπtiniti kraljevstva Boæjega.” Molio ih je davladaju niæim strastima i teænjama. “Ili zar ne znate”, pitao je,“da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i kojivam je dan od Boga?”

Premda je imao izuzetne umne sposobnosti, Pavlov je æi-vot otkrivao silu rijetke mudrosti koja ga je obdarila brzinomzapaæanja i saæaljivim srcem i dovodila ga u tijesnu vezu s dru-gima tako da je mogao poticati njihovu plemenitiju narav inadahnuti ih da teæe za uzviπenijim æivotom. Njegovo je srcebilo ispunjeno iskrenom ljubavlju za korintske vjernike. »eznuoje da vidi kako oËituju unutarnju poboænost koja Êe ih uËvr-stiti u borbi protiv kuπnji. Znao je da Êe im se na krπÊanskomputu na svakom koraku usprotiviti Sotonina sinagoga i da Êese svakodnevno morati boriti. Morat Êe se Ëuvati lukavog ne-prijatelja koji Êe im nametati stare navike i sklonosti, i uvijekbdjeti u molitvi. Pavao je znao da se viπi krπÊanski dosezi mo-gu postiÊi samo s mnogo molitve i uz stalnu budnost, pa je tonastojao utisnuti u njihov um. Ali isto je tako znao da im je urazapetom Kristu ponuena sila koja moæe obratiti duπu iboæanski je prilagoditi da bude sposobna oduprijeti se svim kuπ-njama zla. S vjerom u Boga kao oklopom i Njegovom RijeËjukao bojnim oruæjem, oni Êe dobiti unutarnju snagu koja Êe imomoguÊiti da odbiju napade neprijatelja.

Vjernicima u Korintu bilo je potrebno dublje iskustvo s Bo-gom. Joπ uvijek im nije bilo dovoljno jasno πto znaËi gledati

307

193

Njegovu slavu i preobraæavati se iz karaktera u karakter. Vidje-li su tek prve zrake te slave. Pavao je æelio da se ispune Boæ-jom puninom, da upoznaju Njega, Ëiji je dolazak pouzdan kaozora, i nastave uËiti dok ne steknu savrπenu spoznaju evane-oske vjere.


308


30Pozvani na postizanje

viπeg mjerilaOvo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici KorinÊanima.

U nadi da Êe u umove korintskih vjernika æivo utisnuti va-ænost odluËnog samosvladavanja, nepokolebljive trezvenosti ineumorne gorljivosti u Kristovoj sluæbi, Pavao je u svojem pi-smu iznio dojmljivu usporedbu izmeu krπÊanske borbe ipoznatih utrka koje su se u odreenim vremenskim razmacimaodræavale u blizini Korinta. Od svih igara koje su se odræavalemeu Grcima i Rimljanima, utrke su spadale meu najstarije inajomiljenije. Njima su prisustvovali kraljevi, odliËnici i dræav-nici. U njima su sudjelovali mladiÊi iz svih druπtvenih slojevakoji nisu prezali ni od kakvog napora i stege potrebne za stje-canje nagrade.

Utrke su se odvijale prema strogim pravilima na koja senitko nije mogao æaliti. Oni koji su æeljeli biti uvrπteni u natje-canje za nagradu, prvo su morali proÊi naporne pripreme. Strogoje bilo zabranjeno πtetno popuπtanje apetitu ili bilo kojemdrugom zadovoljstvu Ëime bi se umanjila umna ili tjelesna sna-ga. Da bi natjecatelj mogao raËunati na uspjeh u ovom odmje-ravanju snage i brzine, miπiÊi moraju biti snaæni i gipki, a æivcipod nadzorom. Svaki pokret mora biti proraËunat, a korak brzi odluËan; tjelesna snaga mora dostiÊi najviπu razinu.

Kad su se natjecatelji pojavili pred okupljenim mnoπtvom,bila su objavljena njihova imena i jasno iznesena pravila utrke.Zatim su svi krenuli odjednom uz napetu pozornost gledatelja

309

310

(194)

195

koji su ih sokolili u odluËnosti da pobijede. Suci su sjedili bli-zu cilja da bi mogli pratiti utrku od poËetka do kraja i dodije-liti nagradu pravom pobjedniku. Ako je netko prvi doπao nacilj, a posluæio se nezakonitim stjecanjem prednosti, nije do-bio nagradu.

U ovim natjecanjima trkaËi su se izlagali velikoj opasnosti.Neki se nikad nisu oporavili od velikog tjelesnog napora. Nijebilo neobiËno da neki natjecatelji za vrijeme utrke padnu krvareÊina usta i nos, a katkad se dogodilo da je natjecatelj pao mrtavu trenutku kad je bio nadomak pobjedi. Ali ni moguÊnost do-æivotne povrede ili smrti nije smatrana prevelikim rizikom uusporedbi s ËaπÊu kojom je bio nagraen uspjeπni natjecatelj.

Kad je pobjednik stigao na cilj, pljesak gledatelja prolomiose zrakom odjekujuÊi od obliænjih breæuljaka i planina. Predsvim gledateljima suci su mu dali oznake pobjede — lovorovvijenac i palminu granËicu koju je trebao nositi u desnici. Nje-govu su slavu opijevali po cijeloj zemlji; njegovi su roditelji su-djelovali u Ëasti; Ëak i grad u kojem je æivio bio je visoko po-πtovan zato πto je dao tako velikog atletiËara.

SpominjuÊi ove utrke kao sliku krπÊanske borbe, Pavao jeistaknuo prijeko potrebnu pripremu za uspjeh natjecateljâ uutrci — stegu, umjerenu prehranu, potrebu za trijeznoπÊu. “Svakise natjecatelj uzdræava u svim stvarima”, izjavio je. TrkaËi suodbacili svako popuπtanje koje bi moglo oslabiti njihovu tje-lesnu snagu, a stalnim vjeæbanjem dali su miπiÊima snagu iizdræljivost da bi, kad doe dan natjecanja, mogli izdræati najveÊinapor. Koliko je vaænije da krπÊanin, Ëiji su vjeËni interesi nakocki, podloæi apetit i osjeÊaje razumu i Boæjoj volji! On nesmije dopustiti da mu pozornost odvuku zabave, uæici ili lago-dan æivot. Sve svoje navike i osjeÊaje mora podloæiti Ëvrstoj stezi.Razum, prosvijetljen nauËavanjem Boæje rijeËi i voen BoæjimDuhom, mora dræati uzde nadzora.

Kad to uËini, krπÊanin mora uloæiti najveÊi napor da bipobijedio. U korintskim igrama posljednjih nekoliko korakanatjecatelji u utrci uËinili su krajnji napor da zadræe nesmanje-nu brzinu. Tako Êe i krπÊanin, kako se pribliæava cilju, uloæitijoπ veÊu gorljivost i odluËnost nego na poËetku utrke.

Pavao prikazuje razliku izmeu pobjednikova lovorova vi-jenca koji vene i vijenca besmrtne slave koju Êe dobiti onajtko pobjedniËki trËi u krπÊanskoj utrci. “Oni [trËe]”, izjavljuje,

Pozvani na postizanje viπeg mjerila

311

312


“da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.” Da bi dobiliraspadljivu nagradu, grËki trkaËi nisu πtedjeli ni truda ni ste-ge. Mi trËimo za beskrajno vredniju nagradu, za krunu vjeË-nog æivota. Koliko bismo trebali biti paæljiviji u nastojanju, ko-liko spremniji na ærtvu i samoodricanje!

U Poslanici Hebrejima istaknuta je jedinstvenost namjerekoja treba obiljeæavati krπÊaninovu utrku za vjeËni æivot:“Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, teustrajno trËimo na utakmici koja nam je odreena! Uprimopogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,1.2)Zavist, zloba, zle misli, klevetanje, lakomost — to su bremenakoja krπÊanin mora odbaciti da bi mogao uspjeπno trËati utrkuza besmrtnost. Bez obzira na ærtvu, treba odloæiti svaku navi-ku ili postupak koji vodi grijehu i nanosi sramotu Kristu.Blagoslove Neba ne moæe primiti Ëovjek koji krπi vjeËna na-Ëela pravde. Jedan njegovani grijeh dovoljan je da dovede dokvarenja karaktera i zavede druge.

“Ako te na grijeh navodi ruka tvoja,” rekao je Spasitelj, “od-sijeci je! Bolje ti je kljastu uÊi u æivot nego s dvjema rukamaotiÊi u pakao — u neugasivi oganj. Ako te na grijeh navodi no-ga tvoja, odsijeci je! Bolje ti je hromu uÊi u æivot nego da bu-deπ s dvjema nogama baËen u pakao.” (Marko 9,43-45) Ako radispaπavanja tijela od smrti treba odrezati nogu ili ruku, ili Ëakiskopati oko, koliko bi ozbiljnije krπÊanin trebao odloæiti gri-jeh koji donosi smrt duπi!

Nakon πto su se opredijelili za samoodricanje i strogu stegu,natjecatelji u drevnim igrama uopÊe nisu bili sigurni da Êe po-bijediti. “Ne znate li”, rekao je Pavao, “da u trkaliπtu svi trkaËitrËe, ali samo jedan dobiva nagradu!” Koliko se god trkaËi tru-dili, samo jedan dobiva nagradu. Samo je jedna ruka moglauhvatiti æeljeni vijenac. Neki su mogli uloæiti krajnje napore dadobiju nagradu, ali kad su pruæili ruku da je uzmu, drugi je,samo trenutak prije njih, zgrabio æeljeno blago.

Ali tako nije u krπÊanskoj borbi. Nitko tko se dræi uvjetaneÊe biti razoËaran na kraju utrke. Nitko tko je ozbiljan i us-trajan, neÊe doæivjeti neuspjeh. Ne dobivaju utrku hitri ni bojhrabri. Najslabiji sveti kao i najjaËi moæe ponijeti vijenac besmrtneslave. Pobijediti mogu svi koji snagom boæanske milosti uskla-de æivot s Kristovom voljom. Æivot u potpunosti usklaen s na-Ëelima iznesenim u Boæjoj rijeËi ljudi Ëesto smatraju nevaænim

313

197

— previπe beznaËajnim da bi zasluæio pozornost. Ali imajuÊi naumu koliki je ulog, niπta nije malo πto moæe pomoÊi ili sprije-Ëiti. Svaki postupak znaËi odreenu teæinu na vagi koja odre-uje æivotnu pobjedu ili poraz. A nagrada koju dobivaju onikoji pobijede bit Êe u omjeru prema snazi i ozbiljnosti kojomsu se trudili.

Apostol je samog sebe usporedio s Ëovjekom koji sudje-luje u utrci nastojeÊi svom snagom steÊi nagradu. “Ja stoga ta-ko trËim,” kaæe, “ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, nekao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vu-Ëem ga kao roba, da sâm ne budem odbaËen poπto sam dru-gima propovijedao.” Da u krπÊanskoj utrci ne bi trËao na ne-sigurno ili nasumce, Pavao se podvrgnuo ozbiljnoj pripremi.RijeËi “krotim svoje tijelo” (DF) doslovce znaËi da strogom stegompotiskuje æelje, pobude i osjeÊaje.

Pavao se bojao da bi, nakon πto je drugima propovijedao,sâm mogao biti odbaËen. Bio je svjestan da, ne provede li usvojem æivotu naËela u koja je vjerovao i koja je propovijedao,rad za druge njemu samome neÊe biti od koristi. Njegove rijeËi,utjecaj, odbijanje da zadovoljava svoje prohtjeve, sve to morapokazati da njegova vjera nije samo zvanje, veÊ svakidaπnja æivapovezanost s Bogom. Pred sobom je stalno imao samo jedancilj koji je nastojao dosegnuti s najveÊom ozbiljnoπÊu — pra-vednost “koja dolazi od Boga na osnovi vjere” (Filipljanima 3,9).

Pavao je znao da njegova borba protiv zla neÊe zavrπiti doklegod æivi. Bio je stalno svjestan potrebe da se mora dobro Ëu-vati da zemaljske æelje ne nadvladaju duhovnu gorljivost. Svimsnagama nastavio se boriti protiv uroenih sklonosti. Uvijek jepred sobom imao ideal koji je æelio postiÊi, a ovaj je ideal na-stojao doseÊi posluπnoπÊu Boæjem zakonu. Svoje rijeËi, postup-ke i osjeÊaje — sve je to pokorio nadzoru Boæjeg Duha.

Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci za vjeËniæivot Pavao æelio vidjeti u æivotu korintskih vjernika. Znao jeda je pred njima, da bi mogli dostiÊi Kristov ideal, æivotna borbau kojoj neÊe biti odmora. Molio ih je da se trude u okviru Za-kona, da iz dana u dan teæe za poboænoπÊu i moralnim savr-πenstvom. Molio ih je da odloæe svako breme i æure naprijedprema cilju savrπenstva u Kristu.

Pavao je KorinÊanima ukazao na iskustvo drevnih Izraela-ca, na blagoslove kojima je bila nagraena njihova posluπnost i


314

315


na kazne koje su uslijedile zbog prijestupa. Podsjetio ih je ka-ko su Hebreji na Ëudesan naËin bili izvedeni iz Egipta pod za-πtitom oblaka danju i stupom od ognja noÊu. Tako ih je Bogsigurno preveo preko Crvenog mora, dok su se EgipÊani, nadajuÊise da Êe prijeÊi na isti naËin, svi utopili. Ovim djelima Bog jeIzraela priznao svojom Crkvom. Svi su “jeli isto duhovno je-lo… pili isto duhovno piÊe. Pili su, naime, iz duhovne stijenekoja ih je pratila, a ta stijena bijaπe Krist.” Æidovi su tijekomcijelog putovanja imali Krista za vou. Udarena stijena prikazi-vala je Krista koji je bio izranjen za grijehe ljudi da bi svimanjima mogla poteÊi rijeka spasenja.

Bez obzira na nak lonost koju je Bog pokazao premaHebrejima, zbog njihove silne æelje za uæicima koje su ostaviliu Egiptu i zbog njihova grijeha i buntovnosti, snaπla ih je Boæ-ja kazna. Apostol je upozorio vjernike u Korintu da uzmu uobzir pouke sadræane u iskustvu Izraela. “To se dogodilo namaza primjer,” izjavio je, “da ne Ëeznemo za zlim stvarima, kaoπto su oni Ëeznuli.” Pokazao im je kako je ljubav prema udob-nosti i zadovoljstvima pripremila put grijesima koji su izazvaliBoæju osvetu. Kad su sinovi Izraelovi sjeli da jedu i piju pa us-tali da igraju, odbacili su Boæji strah i poklonili se zlatnom te-letu koje su naËinili da prikazuje Boga. Nakon πto su sudjelo-vali u razuzdanom slavlju povezanom sa πtovanjem BaalaPeorskog, mnogi su se Hebreji odali razvratu. Tako su izazvaliBoæju srdæbu i na Njegovu je zapovijed “u jedan dan palo dva-deset i tri tisuÊe” ljudi.

Apostol je upozorio KorinÊane: “Dakle, tko misli da stoji,neka pazi da ne padne!” Ako postanu hvalisavi i samopouzda-ni, a zanemare budnost i molitvu, past Êe u straπan grijeh itime na se navuÊi Boæju srdæbu. No Pavao nije æelio da ih svla-da maloduπnost ili obeshrabrenje. Dao im je sigurnost. “Bog jevjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, negoÊe vam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da je moæetepodnijeti.”

Pavao je pozivao svoju braÊu da sama ocijene kako Êenjihove rijeËi i djela utjecati na druge, i da ne Ëine niπta, kolikogod neduæno bilo samo po sebi, πto bi izgledalo kao da odo-bravaju idolopoklonstvo ili da vrijeaju osjeÊaje nekoga tko jemoæda slab u vjeri. “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pije-

316

317

199

te, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju! Ne bu-dite na sablazan ni Æidovima, ni Grcima, ni Crkvi Boæjoj.”

Apostolova upozorenja upuÊena korintskoj crkvi primjenjivasu na sva vremena i posebno prilagoena naπem dobu. Podidolopoklonstvom nije mislio samo na πtovanje idola, veÊ nasluæenje sebi, na ljubav prema udobnosti, zadovoljavanje ape-tita i osjetila. Sámo ispovijedanje vjere u Krista, hvalisavo po-znavanje istine, ne Ëini Ëovjeka krπÊaninom. Religija koja na-stoji samo zadovoljiti oko, uho i okus, ili odobrava popuπtanjesebi, nije Kristova religija.

UsporeujuÊi Crkvu s ljudskim tijelom, apostol priklad-no prikazuje prisan i skladan odnos koji treba vladati meu svimvjernicima Kristove Crkve. “Mi smo svi”, pisao je, “krπteni jed-nim Duhom u jedno tijelo… bilo Æidovi bilo Grci, bilo robovibilo slobodnjaci. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelose ne sastoji od jednoga uda, veÊ od mnogih. Ako noga rekne:‘BuduÊi da nisam ruka, ne pripadam tijelu’, tim ne prestajepripadati tijelu… Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio duh?Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? Ali je Bog udove, i tosvaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio. Kadabi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? Udovi su mnogi, atijelo je jedno. Ne moæe oko reÊi ruci: ‘Ne trebaπ mi’, ili opetglava nogama: ‘Ne trebate mi’… Ali je Bog sloæio tijelo dajuÊiveÊu Ëast onome udu koji je nema, da ne bude razdora u tije-lu, veÊ da udovi briæno nastoje oko zajedniËkog dobra sviju.Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednome uduiskazuje Ëast, s njim se raduju svi udovi. Vi ste tijelo Kristovo,a pojedinci udovi.”

Zatim je rijeËima, koje su do danaπnjeg dana nadahnuÊe iohrabrenje muæevima i æenama, istaknuo vaænost ljubavi kojuKristovi sljedbenici trebaju njegovati: “Kad bih ljudske i ane-oske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed πtojeËi, ili cimbal πto zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znaosve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bihbrda premjeπtao, a ljubavi ne bih imao, bio bih niπta. Kad bihna hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelosvoje predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta mi koristilone bi.”

Bez obzira na to koliko visoko bilo znanje, onaj Ëije srcenije ispunjeno ljubavlju za Boga i bliænje, nije pravi Kristov uËe-


318


nik. Premda moæe imati veliku vjeru i moÊ da Ëak Ëini Ëuda,njegova bi vjera bez ljubavi bila bezvrijedna. On moæe poka-zati veliku dareæljivost; ali kad bi, iz neke druge pobude osimiskrene ljubavi, razdao sav imetak da nahrani gladne, ovim Ëi-nom ne bi stekao Boæju naklonost. U svojoj revnosti mogao biËak umrijeti muËeniËkom smrÊu, ali ako nije potaknut ljubav-lju, Bog bi ga smatrao zavedenim zanesenjakom ili Ëastoljubi-vim licemjerom.

“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi,ne hvasta se, ne oholi se.” NajËiπÊa radost proizlazi iz najdub-lje poniznosti. NajjaËi i najplemenitiji karakteri izgrauju se natemelju strpljenja, ljubavi i pokornosti Boæjoj volji.

Ljubav “nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se,zaboravlja i praπta zlo”. Ljubav sliËna Kristovoj nalazi najpovoljnijetumaËenje tuih pobuda i djela. Ona ne istiËe nepotrebno ni-Ëije pogrjeπke; ne sluπa znatiæeljno nepovoljne izvjeπtaje, veÊnastoji zapaziti dobre osobine drugih.

Ljubav se “ne raduje… nepravdi, a raduje se istini. Sve is-priËava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi”. Takva lju-bav “nigda ne prestaje”. Ona nikad ne gubi svoju vrijednost;nebeska je osobina. Onaj tko je posjeduje, unijet Êe je kao sku-pocjeno blago kroz vrata Boæjeg grada.

“Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveÊameu njima ljubav.”

Meu korintskim vjernicima koji su snizili moralno mje-rilo bili su neki koji su napustili neke od osnovnih elemenatasvoje vjere. Neki su otiπli tako daleko da su nijekali nauk ouskrsnuÊu. Pavao se ovom krivovjerju suprotstavio jasnim svje-doËanstvom o nedvojbenim dokazima Kristova uskrsnuÊa. Re-kao je da je Krist, nakon svoje smrti, “treÊi dan, suglasno Pis-mima, uskrsnuo”, nakon Ëega “se ukazao Kefi, potom Dva-naestorici. Zatim se ukazao braÊi kojih je bilo zajedno viπe odpet stotina, od kojih veÊina joπ i sada æivi, a neki su veÊ po-mrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A na-posljetku, ukazao se i meni kao nedonoπËetu.”

Apostol je s uvjerljivom snagom iznio veliku istinu o us-krsnuÊu. “Ako li nema uskrsnuÊa mrtvih,” dokazivao je, “ondani Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je ne-osnovano naπe propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera. Tadizlazi da smo i laæni svjedoci Boæji jer smo svjedoËili da je Bog

319

320

201

uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskrπa-vaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, ni Krist nijeuskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednostivaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kri-stu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo u ovome æivotu uzdamo uKrista, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sad, Krist je uskrsnuood mrtvih. On je prvenac umrlih.”

Apostol je misli korintske braÊe usmjerio prema trijumfujutra uskrsnuÊa, kad Êe uskrsnuti svi sveti koji spavaju da zau-vijek æive sa svojim Gospodinom. “Kazujem vam tajnu”, izja-vio je apostol, “svi neÊemo umrijeti, ali Êemo se svi preobraziti,u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit Êetruba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi, a mi Êemo se preobraziti,jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu ida se ovo smrtno tijelo obuËe besmrtnoπÊu. A kad se ovo ras-padljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i ovo smrtno tijelo bes-mrtnoπÊu, tada Êe se ispuniti pisana rijeË: ‘Pobjeda proguta smrt.Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?’… Alihvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπemu Gospodinu Isu-su Kristu!”

Slavna pobjeda oËekuje vjerne. Svjestan moguÊnosti kojese nalaze pred korintskim vjernicima, apostol im je nastojaoiznijeti ono πto Êe ih uzdiÊi iznad sebiËnog i osjetilnog, πtoproslavlja æivot s nadom u besmrtnost. Ozbiljno ih je opomi-njao da budu vjerni svojem uzviπenom zvanju u Kristu. “BraÊomoja ljubljena,” molio ih je, “budite Ëvrsti, nepokolebljivi, uvi-jek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaπ trud u Go-spodinu nije uzaludan!”

Tako je apostol na najodluËniji i najdojmljiviji naËin nasto-jao ispraviti laæne i opasne zamisli i postupke koji su prevla-dali u korintskoj crkvi. Govorio je otvoreno, ali s ljubavlju zanjihove duπe. U njegovim opomenama i ukorima sjalo je svjet-lo s Boæjeg prijestolja da otkrije skrivene grijehe koji su kaljalinjihov æivot. Kako Êe ih prihvatiti?

Nakon πto je pismo poslao, Pavao se bojao da Êe ono πtoje napisao moæda preduboko raniti one kojima ga je namije-nio. Jako se bojao daljnjeg otuenja i katkad je poæelio da opo-zove svoje rijeËi. Oni koji, kao apostol, osjeÊaju odgovornostza voljene crkve ili ustanove, najbolje mogu razumjeti njegovupotiπtenost i samooptuæivanje. Boæjim slugama koji nose bre-


321

322


me Njegovog djela u ovo vrijeme poznat je rad, sukobi i zabri-nutost πto ih je iskusio veliki apostol. OptereÊen podjelama ucrkvi, naiπavπi na nezahvalnost i izdaju od nekih koje je sim-patizirao i podupirao, svjestan opasnosti za crkve koje gaje be-zakonje, prisiljen da u prekoravanju grijeha uputi otvoren po-ziv na samoispitivanje, bio je istodobno optereÊen strahom daje moæda nastupio s prevelikom oπtrinom. DrπÊuÊi od zabrinu-tosti, Ëekao je na neku vijest o primitku svoje poruke.

203

31PrihvaÊena vijest

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslaniciKorinÊanima.

Pavao je iz Efeza krenuo na joπ jedno misijsko putovanjetijekom kojega je namjeravao ponovo posjetiti mjesta prijaπnjegrada u Europi. Zadræao se neko vrijeme u Troadi gdje je propo-vijedao “Kristovu Radosnu vijest”; tamo je naπao neke koji subili spremni sluπati Njegovu vijest. Poslije Êe o svojem radu utom gradu reÊi da mu se “otvoriπe vrata u Gospodinu”. Ali kolikogod bili uspjeπni njegovi napori, nije mogao dugo ostati u Tro-adi. Na srcu mu je teπko poËivala “briga za sve crkve”, a posebnoza crkvu u Korintu. Nadao se da Êe u Troadi sresti Tita i takood njega saznati kako su primljene rijeËi savjeta i ukora kojeje poslao braÊi u Korintu, ali se u tome razoËarao. O ovom jedoæivljaju pisao: “Ne imadoh duπevnog mira buduÊi da tu nenaoh svoga brata Tita.” Zato je napustio Troadu i preπao uMakedoniju gdje je u Filipima sreo Timoteja.

Tijekom tog razdoblja tjeskobe zbog crkve u Korintu Pa-vao se nadao najboljem, ali katkad ga je svladao osjeÊaj naj-dublje tuge jer se bojao da vjernici mogu pogrjeπno shvatitinjegove savjete i upozorenja. “Naπe slabo ljudsko biÊe nije imalonikakva mira”, pisao je poslije. “Naprotiv, u svakom smo pogledubili u nevolji: izvana borbe — iznutra zebnje. Ali Bog, koji tjeπipotiπtene, utjeπi nas Titovim dolaskom.”

Ovaj vjerni vjesnik donio je radosne vijesti o izvanrednojpromjeni koja se zbila meu korintskim vjernicima. Mnogi suprihvatili upute sadræane u Pavlovom pismu i pokajali se za svoje

(203)

323

324


grijehe. Njihov æivot viπe nije bio na sramotu krπÊanstva, veÊje vrπio snaæan utjecaj u prilog praktiËne poboænosti.

Ispunjen radoπÊu, apostol je poslao novo pismo korintskimvjernicima iskazujuÊi radost srca zbog promjene koja se u njimadogodila: “Zbilja, ako sam vas i raæalostio poslanicom, nije miæao. Ako sam i æalio...” MuËen strahom da Êe prezreti njegoverijeËi, katkad se kajao πto im je tako odluËno i oπtro pisao. “...Sad se radujem,” nastavio je, “ne zbog toga πto ste postali æalosni,nego zbog toga πto vas je ta æalost dovela k obraÊenju. Vi stese raæalostili po promisli i volji Boæjoj, tako da od nas ne pretrpitenikakve πtete. Æalost, naime, koja je po promisli i volji Boæjojraa spasonosno i stalno obraÊenje.” Zato Êe pokajanje, do kojegdolazi zahvaljujuÊi utjecaju boæanske milosti na srce, dovestido priznanja i odbacivanja grijeha. Takvi su bili plodovi kojeje apostol vidio u æivotu korintskih vjernika. “Koliku je gorlji-vost proizvela u vama ta ista æalost... ©toviπe! Koliko opravdavanje!Koliko ogorËenje! Koliki strah! Koliku Ëeænju! Koliki æar!”

Pavao je veÊ neko vrijeme u duπi nosio breme za crkve —tako teπko da ga je jedva mogao nositi. Laæni uËitelji nastojalisu uniπtiti njegov utjecaj meu vjernicima i nametali su svojanauËavanja umjesto evaneoske istine. Nedoumice i obeshrab-renja kojima je Pavao bio okruæen vidljivi su iz ovih rijeËi: “Bija-smo prekomjerno, preko snage, optereÊeni te smo veÊ strepilii za æivot.” (DF)

No sada je bio uklonjen jedan uzrok brige. Na vijest o tomeda su KorinÊani prihvatili pismo koje im je uputio, Pavao jepoËeo rijeËima radosti: “Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodinanaπega Isusa Krista, Otac milosra i Bog svakovrsne utjehe, kojinas tjeπi u svoj naπoj nevolji tako da mi moæemo svakovrsnomutjehom, kojom nas same tjeπi Bog, tjeπiti one koji se nalazema u kakvoj nevolji. Zaista, kao πto se patnje Kristove preobilnoizlijevaju na nas, tako preobilna biva i naπa utjeha po Kristu.Ako podnosimo nevolje, to je za vaπu utjehu i spasenje. Akoprimamo utjehu, to je za vaπu utjehu koja vam omoguÊuje dastrpljivo podnosite iste patnje koje i mi podnosimo. Naπa jenada za vas Ëvrsta, jer znamo da Êete, kao πto dijelite s namapatnje, tako dijeliti i utjehu.”

IskazujuÊi radost zbog njihovoga ponovnog obraÊenja i ra-stenja u milosti, Pavao je Bogu pripisao svu hvalu za preobraz-bu njihova srca i æivota. “Hvala Bogu,” uskliknuo je, “koji nas

325

326

205

uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po namaπiri na svakomu mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodanKristov miris meu onima koji se spasavaju i meu onima kojipropadaju.” U ono je vrijeme bio obiËaj da vojskovoa kojipobijedi u bitci pri povratku sa sobom vodi povorku zaroblje-nika. U takvim su prigodama bili odreeni nositelji mirisa, idok je vojska pobjedniËki stupala kuÊi, miris je za zarobljeni-ke osuene da umru bio miris πto vodi u smrt pokazujuÊi dase pribliæava vrijeme njihova pogubljenja, dok je za one zarob-ljenike koji su stekli naklonost osvajaËa, kojima je æivot biopoπteen, to bio miris æivota pokazujuÊi da im se pribliæavasloboda.

Pavao je sada bio pun vjere i nade. OsjeÊao je da SotonaneÊe trijumfirati nad Boæjim djelom u Korintu i zato su rijeËihvale potekle iz njegova zahvalnog srca. On i njegovi suradni-ci proslavit Êe pobjedu nad neprijateljima Krista i istine takoda s novom gorljivoπÊu pou πiriti spoznaju o Spasitelju. MirisEvanelja trebao se kao tamjan πiriti po svijetu. Onima koji pri-hvate Krista, vijest Êe biti miris πto od æivota vodi u æivot. Onima,pak, koji ustraju u nevjeri, bit Êe miris πto od smrti vodi usmrt.

Svjestan goleme veliËine ovog rada, Pavao je uskliknuo: “Atko je za ovo sve sposoban?” Tko je kadar navijeπtati Krista ta-ko da Njegovi neprijatelji neÊe imati opravdanog razloga daprezru vjesnika ili vijest koju nosi? Pavao je æelio vjernicimaukazati na sveËanu odgovornost evaneoske sluæbe. Samo oda-nost propovijedanju RijeËi, povezana s Ëistim i dosljednim æi-votom, moæe napore propovjednika uËiniti prihvatljivima za Bogai korisnima za duπe. Propovjednici u naπe vrijeme, pod tere-tom osjeÊaja veliËine posla, mogu s apostolom uskliknuti: “Atko je za ovo sve sposoban?”

Bilo je onih koji su Pavla optuæivali za hvalisanje u prethod-nom pismu. Apostol je sada to spomenuo pitajuÊi vjernike jesuli time prosuivali njegove pobude. “PoËinjemo li ponovo pre-poruËivati sami sebe?” upitao je. “Ili su nam, moæda — kao neki-ma — potrebne preporuËnice za vas ili od vas?” Vjernici kojisu se selili u novo mjesto Ëesto su sa sobom nosili pisanu prepo-ruku crkve s kojom su dotad bili povezani, ali vodeÊi radnici,osnivaËi tih crkava, nisu imali potrebu za takvom preporukom.Korintski vjernici, koji su od πtovanja idola bili prevedeni u evan-

PrihvaÊena vijest

327


eosku vjeru, bili su sva preporuka koju je Pavao trebao. Toπto su prihvatili istinu i promjena do koje je doπlo u njihovomæivotu, bili su rjeËito svjedoËanstvo o vjernosti njegova rada iprava da kao Kristov propovjednik savjetuje, ukori i pouËi.

Pavao je braÊu u Korintu smatrao svojim svjedoËanstvom.“Vi ste naπa preporuka”, rekao je, “upisana u naπim srcima ko-ju poznaju i Ëitaju svi ljudi. OËito je da ste vi pismo Kristovo,sastavljeno naπom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Bogaæivoga, ne na ploËama od kamena, nego na ploËama tjelesnim— u srcima.”

ObraÊenje grjeπnikâ i njihovo posveÊenje istinom najjaËije dokaz propovjedniku da ga je Bog pozvao u sluæbu. Dokaznjegova apostolstva upisan je u srca obraÊenika i vidljiv u njiho-vom obnovljenom æivotu. U njima je oblikovan Krist, nada sla-ve. Ovi peËati na njegovoj sluæbi jako osnaæuju propovjednika.

Danas Kristovi propovjednici trebaju imati istu potvrdu kojuje korintska crkva dala za Pavlov rad. Premda u ovo vrijemeima mnogo propovjednika, jako su rijetki sposobni, sveti pro-povjednici — ljudi ispunjeni ljubavlju koja je æivjela u Kristo-vom srcu. Oholost, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, nala-æenje pogrjeπaka kod drugih, ogorËenost i zavist plodovi su πtoih donose mnogi koji ispovijedaju Kristovu vjeru. Njihov æivot,u oπtroj suprotnosti sa Spasiteljevim, Ëesto je æalosno svjedo-Ëanstvo o karakteru propovjednikova rada meu obraÊenicima.

»ovjek ne moæe doæivjeti veÊu Ëast nego da ga Bog prihvatikao sposobnog propovjednika Evanelja. Ali oni koje Gospo-din blagoslivlja silom i uspjehom u radu za Njega ne hvale se.Oni priznaju da su potpuno ovisni o Njemu, svjesni da saminemaju nikakve sile. Oni s Pavlom kaæu: “To ne znaËi da bismosami po sebi bili sposobni neπto pomisliti kao da bi dolazilood nas. Ne, naπa sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i ospo-sobio da budemo sluæbenici Novoga saveza.”

Pravi propovjednik vrπi UËiteljevo djelo. On osjeÊa vaænostsvojeg rada, svjestan da u odnosu na Crkvu i svijet odræava odnossliËan onome koji je Krist odræavao. On neumorno radi na tomeda grjeπnike vodi plemenitijem, uzviπenijem æivotu kako bi mogliprimiti nagradu pobjednika. Njegove su usnice dirnute æeravi-com sa ærtvenika i on Isusa uzdiæe kao jedinu nadu grjeπnika.Oni koji ga sluπaju, znaju da se pribliæio Bogu u æarkoj, djelo-tvornoj molitvi. Sveti Duh poËiva na njemu, njegova je duπa

329

328

207

osjetila æivu, nebesku vatru, i on je sposoban usporeivati du-hovno s duhovnim. Dobio je snagu da ruπi Sotonine utvrde.Njegovo prikazivanje Boæje ljubavi lomi srca i mnogi pitaju: “©tomi treba Ëiniti da se spasim?”

“Zato, imajuÊi ovu sluæbu, jer smo postigli milosre, nemalaksavamo, nego smo otklanjali skrivene naËine rada kojihbi se trebalo stidjeti. Nismo æivjeli lukavo niti izobliËavali rijeËBoæju, veÊ smo, naprotiv, otvorenim navjeπÊivanjem istinepreporuËivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu predBogom. Ako li je zastrta naπa Radosna vijest, zastrta je onimakoji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepionevjerniËku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vi-jesti Krista, koji je slika Boæja. Mi, naime, ne propovijedamosebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaπe slugeradi Isusa. Zbilja, Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvije-tli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spozna-ju slave Boæje na licu Kristovu.”

Tako je apostol veliËao Boæju milost i milosre koje se oËito-valo u svetom zalogu, povjerenom njemu kao Kristovu propo-vjedniku. ZahvaljujuÊi Boæjem obilnom milosru, on i njegovabraÊa mogli su izdræati u teπkoÊama, nevoljama i opasnostima.Svoju vjeru i nauk nisu oblikovali da odgovara æeljama sluπate-lja niti su za sebe zadræali istine bitne za spasenje kako bi svojenauËavanje uËinili privlaËnijim. Istinu su iznijeli jednostavno ijasno moleÊi za osvjedoËenje i obraÊenje duπa. Uz to su svojeponaπanje nastojali uskladiti s naukom da istina sama sebe pre-poruËi savjesti svakog Ëovjeka.

“Ovo blago nosimo u zemljanim posudama”, nastavio je apo-stol, “da se ona izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne na-ma.” Bog je svoju istinu mogao objaviti preko bezgrjeπnih an-ela, ali to nije Njegov plan. On bira ljudska biÊa, ljude sputa-ne slabostima, da budu orua koja Êe ostvariti Njegove namje-re. Ovo neprocjenjivo blago stavljeno je u zemljane posude. Nje-govi blagoslovi dolaze svijetu preko ljudi. Preko njih Njegovaslava treba svijetliti u mraku grijeha. Sluæbom ljubavi trebajupoÊi grjeπnima i potrebitima i povesti ih kriæu. A slavu, Ëast ihvalu trebaju u svojem svekolikom radu pripisati Onomu kojije iznad svih i nad svima.

VraÊajuÊi se na ono πto je sam doæivio, Pavao je pokazaoda pri izboru Kristove sluæbe nije bio potican sebiËnim pobudama

PrihvaÊena vijest

330


buduÊi da je njegov put bio prepun nevolja i kuπnji. “U svemupritisnuti,” pisao je, “ali ne pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdva-jajuÊi; progonjeni, ali ne napuπteni; obarani, ali ne oboreni —uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i æivot Isusovu tijelu naπem oËituje.” (DF)

Pavao je svoju braÊu podsjetio da su on i njegovi surad-nici kao Kristovi vjesnici stalno izloæeni opasnosti. TeπkoÊe ko-je su podnosili iscrpljivale su njihovu snagu. “Mi se uvijek,”pisao je, “dok smo æivi, predajemo smrti zbog Isusa, da se iæivot Isusov oËituje na naπem smrtnom tijelu. I tako: smrt oËitujesvoju silu u nama, a æivot svoju u vama.” TrpeÊi oskudicu ipatnje, ovi su se Kristovi propovjednici izjednaËili s NjegovomsmrÊu. Ali ono πto je u njima oËitovalo smrt, donosilo je duhovniæivot i zdravlje KorinÊanima koji su vjerovanjem u istinu po-stali sudionicima vjeËnog æivota. S obzirom na to, Isusovi sljed-benici trebali su paziti da nemarom i neljubaznoπÊu ne pove-Êaju breme i nevolje radnika.

“A kako imamo isti duh vjere”, nastavio je Pavao, “o kojemje pisano: ‘Vjerovah, zato govorih’, jednako i mi vjerujemo, izato govorimo.” BuduÊi da je bio potpuno svjestan stvarnostiistine koja mu je bila povjerena, niπta Pavla nije moglo navestida s Boæjom rijeËju postupa prijevarno ili da skrije osvjedoËe-nja svoje duπe. Nije namjeravao steÊi bogatstvo, Ëast ili zado-voljstvo pokoravanjem miπljenjima ovog svijeta. Premda se nalaziou stalnoj opasnosti da umre muËeniËkom smrÊu za vjeru kojuje propovijedao KorinÊanima, nije se dao zastraπiti jer je znaoda Êe ga Onaj koji je umro i uskrsnuo podiÊi iz groba i prika-zati Ocu.

“Uistinu, sve ovo biva radi vas,” rekao je, “da poveÊanamilost uËini obilnom zahvalu veÊeg broja (vjernika) na slavuBoæju.” Apostoli nisu propovijedali Evanelje da bi proslavilisebe. Upravo ih je nada da mogu spasiti duπe navela da svojæivot posvete ovom djelu. A ta ih je nada poticala da se neprestanu truditi zato πto im prijeti neposredna opasnost ili stra-danje.

“Zato ne malaksavamo”, izjavio je Pavao. “Naprotiv, ako sei raspada naπ vanjski Ëovjek, ipak se naπ nutarnji Ëovjek obnavljaiz dana u dan.” Pavao je osjeÊao moÊ neprijatelja, ali premdaje njegova tjelesna snaga opadala, on je vjerno i nepokolebljivonavjeπÊivao Kristovo Evanelje. Opremljen svom Boæjom boj-

332

331

209

nom opremom, ovaj junak kriæa nastavio se dalje boriti. Nje-gov radosni glas pokazivao je da u toj borbi pobjeuje. UpiruÊipogled u nagradu vjernih, uskliknuo je pobjedniËkim glasom:“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja do-nosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramona vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivoje vjeËno.”

Vrlo je ozbiljan i ganutljiv apostolov poziv korintskoj bra-Êi da iznova uzmu u obzir neusporedivu ljubav svojeg Otkupitelja.“Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista,”pisao je, “kako je radi vas od bogataπa postao siromah da vipostanete bogati njegovim siromaπtvom.” Poznata vam je visinas koje je siπao, dubina poniæenja do koje se spustio. Kad jestupio na put samoodricanja i ærtve, nije se osvrtao dok nijedao svoj æivot. Izmeu prijestolja i kriæa za Njega nije bilo od-mora.

Pavao je nabrajao toËku za toËkom da bi oni koji budu Ëitalinjegovu poslanicu mogli u potpunosti shvatiti Ëudesno poniæe-nje πto ga je Spasitelj proπao radi njih. PrikazujuÊi Krista ka-kav je bio dok je bio jednak s Bogom i s Njim primao πtovanjeanela, apostol je slijedio Njegov put sve do najveÊe dubineponiæenja. Pavao je bio osvjedoËen da Êe iz njihova æivota ne-stati svaka sebiËnost ako ih pokrene da shvate zapanjujuÊu ær-tvu nebeskog Vladara. Pokazao im je kako je Sin Boæji odloæiosvoju slavu, kako se dragovoljno pokorio ograniËenjima ljud-ske naravi i onda postao ponizan kao sluga, posluπan do samesmrti “i to do smrti na kriæu” (Filipljanima 2,8) da bi palogËovjeka podigao od poniæenja do nade, radosti i Neba.

Kad boæanski karakter prouËavamo u svjetlu kriæa, vidimomilosre, njeænost i oprost pomijeπan s jednakoπÊu i pravdom.Vidimo nasred prijestolja Njega kako na rukama, nogama islabinama nosi znakove patnje koju je pretrpio da bi Ëovjekapomirio s Bogom. Vidimo beskonaËnog Oca kako prebiva u ne-pristupaËnom svjetlu, ali nas prima zahvaljujuÊi zaslugama svojegSina. Oblak osvete koji je prijetio bijedom i oËajem, u svjetlukoje dolazi od kriæa otkriva Boæju poruku: Æivi, grjeπniËe, æivi!Vi, pokajane duπe, æivite! Ja sam platio otkupninu.

Dok razmiπljamo o Kristu, mi se zadræavamo na obali bes-konaËne ljubavi. Pokuπavamo govoriti o ovoj ljubavi, ali namnedostaju rijeËi. Promatramo Njegov æivot na Zemlji, Njegovu

PrihvaÊena vijest

334

333


ærtvu koju je prinio za nas, Njegovo djelo koje vrπi na Nebukao naπ zastupnik, i stanove koje pripravlja za one koji Ga lju-be — i jedino πto moæemo jest uskliknuti: Kakve li visine i du-bine Kristove ljubavi! “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi lju-bili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvupomirnicu za naπe grijehe.” “Gledajte koliku nam je ljubav Otaciskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 4,10; 3,1)

U svakom pravom uËeniku ova ljubav gori na oltaru srcakao sveta vatra. Upravo se na Zemlji ova Boæja ljubav objavilapreko Krista. I na toj Zemlji Njegova djeca trebaju svojimbesprijekornim æivotom odraæavati ovu ljubav. Tako Êe grjeπ-nici biti dovedeni kriæu da gledaju Janje Boæje.

211

32Dareæljiva crkva

U prvom pismu upuÊenom crkvi u Korintu Pavao je vjerni-cima dao upute o velikim naËelima koja se odnose na podupi-ranje Boæjeg djela na Zemlji. PiπuÊi o svojem apostolskom raduza njih, pitao je:

“Kada tko vojuje o svom troπku? Tko sadi vinograd, a neuæiva njegov rod? Tko li pase stado, a mlijeka od stada ne pije?Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: ‘Ne zavezuj usta volukoji vrπe!’ Zar se Bog brine za volove? Ili bez sumnje to govoriradi nas? Da, to je za nas napisano, jer treba da oraË s nadomore i da vrπilac vrπe s nadom da Êe dobiti od æetve.”

“Ako smo mi vama sijali duhovna dobra,” pitao je dalje apo-stol, “je li neπto veliko ako poæanjemo vaπa zemaljska dobra?Ako drugi imaju pravo na vas, zar nemamo veÊe mi? Ali se nismoposluæili ovim pravom, veÊ podnosimo sve da ne postavimokakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti. Zar ne znate da seoni koji obavljaju svetu sluæbu hrane od hramskih dohodaka,da sluæbenici ærtvenika sa ærtvenikom dijele? Jednako je Gospodinnaredio onima koji navjeπÊuju Radosnu vijest da od Radosnevijesti æive.” (1. KorinÊanima 9,7-14)

Apostol ovdje govori o Gospodnjem planu za uzdræavanjesveÊenika koji su sluæili u hramu. One koji su bili odvojeni zaovu svetu sluæbu, uzdræavala su njihova braÊa koju su posluæi-vali duhovnim blagoslovima. “Istina, i potomci Levijevih sinova,oni koji primaju sveÊeniËku sluæbu, imaju naredbu od Zakonada uzimaju desetinu od naroda.” (Hebrejima 7,5) Gospodin jeizabrao Levijevo pleme za svetu sluæbu povezanu s hramom isveÊenstvom. “Jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj... njega i

(211)

336

335


njegove sinove... da obavljaju sluæbu i blagoslivljaju u ime Jahve.”(Ponovljeni zakon 18,5) Gospodin je desetinu svega prihodasmatrao svojim dijelom, a zadræavanje desetine smatrao je pljaË-kom. Pavao je govorio o ovom planu za uzdræavanje propovjed-niπtva kad je rekao: “Jednako je Gospodin naredio onima kojinavjeπÊuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti æive.” Poslijeje apostol, piπuÊi Timoteju, rekao: “Radnik zasluæuje svoju pla-Êu.” (1. Timoteju 5,18)

Davanje desetine bilo je dio Boæjeg plana za odræavanjeNjegove sluæbe. Bog je odredio i davanje brojnih darova i pri-nosa. U æidovskom sustavu narod je bio pouËavan da njegujeduh dareæljivosti u podupiranju Boæjeg djela i u zadovoljavanjupotreba siromaha. Za posebne prilike bili su predvieni drago-voljni prinosi. Za vrijeme æetve i berbe prvi su plodovi — æita-rice, groæe i ulje — bili posveÊeni kao prinos Gospodinu.Zaostalo klasje i plodovi bili su namijenjeni siromaπnima. Prviplodovi vune kod striæenja ovaca i prvo zrnje kad se vrπilo æitoodvajani su za Boga. Tako je bilo i s prvoroenim od sve sto-ke, a za sina prvenca plaÊao se otkup. Prvi su plodovi bili izno-πeni pred Gospodina u Svetiπtu, a zatim predavani sveÊenici-ma na koriπtenje.

Ovim sustavom dragovoljnosti Gospodin je nastojao pou-Ëiti Izraelce da On u svemu mora biti prvi. Tako ih je podsjeÊaoda je On vlasnik njihovih njiva i stada, da im On πalje sunce ikiπu koja pomaæe da æetva uzraste i sazri. Sve πto su posjedo-vali bilo je Njegovo; oni su bili samo upravitelji Njegovih dobara.

Nije Boæja namjera da krπÊani, koji imaju daleko veÊe pred-nosti od onih koje je imao æidovski narod, budu manje dareæljivi.“Komu je mnogo povjereno,” izjavio je Spasitelj, “od njega Êese viπe iskati.” (Luka 12,48) Dareæljivost koja se oËekivala odHebreja uglavnom je koristila njihovom narodu; danas je Boæjedjelo raπireno po cijelome svijetu. Krist je u ruke svojih sljed-benika stavio blago Evanelja i uËinio ih odgovornima da Radosnuvijest o spasenju navijeste svijetu. Nema sumnje da su naπe ob-veze mnogo veÊe od obveza drevnog Izraela.

Kako se bude πirilo Boæje djelo, tako Êe i pozivi za pomoÊbiti uËestaliji. Na ove Êe se pozive moÊi odgovoriti ako krπÊanibudu poπtovali zapovijed “Donesite Ëitavu desetinu u riznicuda u mojoj kuÊi bude hrane.” (Malahija 3,10) Kad bi oni kojise smatraju krπÊanima vjerno donosili Bogu desetinu i darove,

338

337

213

Njegova bi riznica bila puna. Tada ne bi bilo potrebe za pri-bjegavanje dobrotvornim priredbama, lutrijama i zabavama dase skupe sredstva za podupiranje Evanelja.

Ljudi su u kuπnji da svoj novac uporabe za zadovoljavanjesvojih æelja i prohtjeva, za osobno ukraπavanje ili za ukraπava-nje svojih domova. Mnogi vjernici za to ne oklijevaju potroπitii viπe nego πto treba. Ali kad Ëuju poziv da daju u Gospodnjuriznicu da bi Njegovo djelo na Zemlji moglo napredovati, ondamrmljaju. Moæda, kad osjeÊaju da ne mogu drukËije, daju svo-tu koja je daleko manja od novca koji Ëesto potroπe za ono πtoje nepotrebno. Oni ne pokazuju pravu ljubav prema Kristovomdjelu niti ozbiljno zanimanje za spasenje duπa. Ne treba se Ëu-diti πto je æivot takvih krπÊana samo zakræljalo, bolesno æivota-renje.

Onaj Ëije srce gori ljubavlju prema Kristu, neÊe smatratisamo duænoπÊu, veÊ i zadovoljstvom πto moæe pridonijeti napretkunajuzviπenijeg i najsvetijeg djela povjerenog Ëovjeku — iznoπe-nja svijetu bogatstva dobrote, milosra i istine.

Upravo duh pohlepe navodi ljude da radi zadovoljenja svojihæelja zadræe sredstva koja s pravom pripadaju Bogu, a taj je duhNjemu odvratan sada kao i onda kad je preko proroka ozbilj-no ukorio svoj narod rijeËima: “Smije li Ëovjek prikraÊivati Bo-ga? A vi mene prikraÊujete. I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikra-Êujete vi, sav narod!” (Malahija 3,8.9)

Duh dareæljivosti je duh Neba. Ovaj se duh najoËitije vidiu Kristovoj ærtvi na kriæu. Otac je radi nas dao svojeg jedino-roenog Sina, a Krist je, nakon πto se odrekao svega πto je imao,dao samog sebe da bi mogao spasiti Ëovjeka. Golgotski kriæ bisvakog Spasiteljevog sljedbenika trebao potaknuti na dareælji-vost. Na njemu je prikazano naËelo davanja i samo davanja. “Tkotvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio.”(1. Ivanova 2,6)

S druge strane, duh sebiËnosti je Sotonin duh. NaËelo kojese oËituje u æivotu svjetovnih ljudi jest uzimanje i samo uzima-nje. Tako se nadaju osigurati sreÊu i udoban æivot, ali je plodsjemena koje siju bijeda i smrt.

Dokle god Bog blagoslivlja svoju djecu, ne prestaje njiho-va obveza da Mu vrate Njegov dio. Ne samo da trebaju Gospodinudati dio koji Njemu pripada, nego trebaju donijeti u riznicu dra-

Dareæljiva crkva

340

339


govoljni dar kao dar zahvalnosti. Stvoritelju trebaju radosna srcaposvetiti prve plodove svojeg obilja — najvrednije πto imaju,svoju najbolju i najsvetiju sluæbu. Tako Êe steÊi bogate blago-slove. Sâm Êe Bog uËiniti da njihove duπe budu kao zaliven vrtkojemu voda ne nedostaje. A kad bude zavrπena posljednja ve-lika æetva, klasje koje su uspjeli donijeti UËitelju bit Êe nagra-da za nesebiËno koriπtenje talenata koji su im bili posueni.

Boæji izabrani vjesnici, ukljuËeni u neumoran rad, nikadne bi smjeli poÊi u borbu na svoju ruku, bez suÊutne i srdaËnepotpore svoje braÊe. Vjernici Crkve duæni su voditi brigu o onimakoji su ostavili svjetovne poslove da bi se posvetili sluæbi. Kadsu Boæji propovjednici ohrabreni, Njegovo djelo silno napre-duje. Ali ako im se zbog ljudske sebiËnosti uskrati potpora nakoju imaju pravo, njihove ruke slabe i njihova je korisnost Ëestoozbiljno osakaÊena.

Bog je nezadovoljan onima koji tvrde da su Njegovi sljed-benici, a dopuπtaju da posveÊeni radnici, koji aktivno sluæe, osku-dijevaju u onome πto im je potrebno za æivot. Ovakvi sebiËnja-ci bit Êe pozvani da daju raËun, ne samo za zloporabu Gospod-njeg novca, veÊ i za potiπtenost i bol koju su svojim postupkomnanijeli Njegovim vjernim slugama. Oni koji su pozvani upropovjedniËku sluæbu i koji, odgovorivπi na poziv, ostavljajusve da bi uπli u Gospodnju sluæbu, trebaju za svoj nesebiËnirad dobiti plaÊu koja je dovoljna za uzdræavanje njih i njihovihobitelji.

U razliËitim granama svjetovnog rada, na umnom i fiziË-kom podruËju, marljivi radnici mogu dobro zaraditi. Nije li djeloπirenja istine i dovoenja duπa Kristu vaænije od svakog drugogobiËnog zvanja? Nemaju li oni koji odano rade u ovom djelupravo na obilnu nagradu? Svojom procjenom vrijednosti radaza moralno i tjelesno dobro, mi pokazujemo koliko cijenimonebesko nasuprot zemaljskom.

Da bi u riznici bilo sredstava za odræavanje propovjedniË-ke sluæbe i da bi se moglo udovoljiti pozivima za pomoÊ u mi-sionarskim pothvatima, potrebno je da Boæji narod daje radosnoi dareæljivo. Na propovjednicima poËiva sveËana odgovornostda pred crkve iznose potrebe za Boæje djelo i da ih odgajaju udareæljivosti. Ako se to zanemari i crkve propuπtaju davati zapotrebe drugih, ne samo πto strada Gospodnje djelo, veÊ sezadræavaju blagoslovi koje bi vjernici trebali dobiti.

341

215

I vrlo siromaπni bi trebali donositi svoje darove Bogu. Onitrebaju biti sudionici Kristove milosti odriËuÊi se u korist onihËija je potreba veÊa od njihove. Dar siromaha, plod samoodri-canja, dolazi pred Boga kao ugodni miris. A svaki Ëin samo-poærtvovnosti jaËa duh dareæljivosti u srcu davatelja povezujuÊiga sve tjeπnje s Onim koji je bio bogat, ali je radi nas osiroma-πio da bismo se mi Njegovim siromaπtvom obogatili.

Djelo udovice koja je u blagajnu dala dvije lepte — sve πtoje imala — zapisano je za ohrabrenje onima koji, iako se boresa siromaπtvom, svojim darovima æele pomoÊi Boæjem djelu. Kristje skrenuo pozornost uËenika na ovu æenu koja je dala “svesvoje uzdræavanje” (Marko 12,44). On je njezin dar smatrao vred-nijim od velikih darova onih Ëiji prilozi nisu zahtijevali samo-odricanje. Oni su dali mali dio od svojeg obilja. Udovica, da bidala dar, uskratila je sebi Ëak i ono πto joj je bilo prijeko potrebnoza æivot uzdajuÊi se u Boga da Êe se sutra pobrinuti za njezinepotrebe. O njoj je Spasitelj izjavio: “Zaista, kaæem vam, ova jesiromaπna udovica ubacila viπe nego svi drugi koji su ubacivaliu blagajnu.” (redak 43) Ovim je uËio da se vrijednost dara neocjenjuje prema koliËini, veÊ prema omjeru danog dijela i po-budama darivatelja.

U svojem radu po crkvama apostol Pavao je u srcima novo-obraÊenika neumorno nastojao potaknuti æelju da uËine velikestvari za Boga. »esto ih je pozivao da pokaæu dareæljivost. Ugovoru koji je odræao efeπkim starjeπinama o svojem radu meunjima, rekao je: “U svemu sam vam dao primjer da se tako trebatruditi i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi Gos-podina Isusa koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati nego primati.’”“Ovo vam velim”, pisao je KorinÊanima, “tko πkrto sije, πkrtoÊe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i æeti! Neka svatko dadnekako je srcem odluËio, a ne sa æaloπÊu i na silu, jer Bog ljubivesela darivaoca.” (Djela 20,35; 2. KorinÊanima 9,6.7)

Gotovo su svi makedonski vjernici bili siromaπni u svje-tovnim dobrima, ali je njihovo srce bilo prepuno ljubavi za Bogai Njegovu istinu, pa su radosno davali da podupru Evanelje.Kad se u poganskim crkvama prikupljala pomoÊ za æidovskevjernike, Pavao je isticao dareæljivost obraÊenika u Makedonijikao primjer drugim crkvama. U pismu korintskim vjernicimaapostol je usmjerio njihovu pozornost na milost “koju je Bogdao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kuπnji nevolja-

Dareæljiva crkva

343

342


ma obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromaπtvorodilo bogatom dareæljivoπÊu... [jer su] prema svojim moguÊ-nostima i iznad njih, dragovoljno darivali i usrdno nas moliliza milost da mogu sudjelovati u ovoj sluæbi milosra u koristsvetih.” (2. KorinÊanima 8,1-4)

Spremnost makedonskih vjernika da ærtvuju bila je poslje-dica iskrenog posveÊenja. Pokrenuti Duhom Boæjim, “sami susebe predali u prvome redu Gospodinu” (2. KorinÊanima 8,5),a onda bili spremni dragovoljno dati svoja sredstva za podupi-ranje Evanelja. Nije ih trebalo nagovarati na davanje; radovalisu se πto se mogu odreÊi Ëak i onoga πto je njima potrebno,da bi zadovoljili potrebe drugih. Kad ih je apostol pokuπao obuz-dati, molili su ga da primi njihov dar. U svojoj jednostavnostii iskrenosti, i u ljubavi prema braÊi, oni su se rado odricali itako obilovali u plodovima dareæljivosti.

Kad je Pavao poslao Tita u Korint da utvrdi tamoπnje vjer-nike, traæio je da tu crkvu upozna s miloπÊu davanja, a u osob-nom pismu upuÊenom vjernicima dodao je i svoju molbu. “Kakose u svemu istiËete,” molio ih je, “u vjeri, u govoru, u prizna-nju, u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi prema nama — istaknitese i u ovom djelu milosra!” “A sad i dovrπite to djelo: kao πtoste bili spremni htjeti, tako budite spremni i izvrπiti prema svojimmoguÊnostima. Spremnost je, ako postoji, ugodna po onomeπto tko ima, a ne po onome Ëega stvarno nema.” “A Bog moæetako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imatiuvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za ko-je mu drago dobro djelo... tako Êete postati bogati u svemu zasvaku dareæljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bo-gu.” (2. KorinÊanima 8,7.11.12; 9,8-11)

NesebiËna dareæljivost izazvala je u prvoj Crkvi mnogoradosti jer su vjernici znali da njihov trud pomaæe slanju evan-eoske vijesti onima koji se nalaze u tami. Njihova dragovolj-nost svjedoËila je o tome da nisu uzalud primili Boæju milost.©to je osim posveÊenja Duhom moglo proizvesti takvu dareæ-ljivost? U oËima vjernika i nevjernika bilo je to Ëudo milosti.

Duhovni napredak tijesno je povezan s krπÊanskom dareæ-ljivoπÊu. Kristovi sljedbenici trebaju se radovati πto imaju prili-ku da u svojem æivotu otkriju dragovoljnost svojeg Otkupitelja.Kad daju Gospodinu, mogu biti sigurni da njihovo blago idepred njima u nebeske dvore. Æele li osigurati svoj imetak? Ne-

345

344

217

ka ga stave u ruke obiljeæene oæiljcima od klinova. Æele li uæi-vati u njemu? Neka ga koriste na blagoslov siromaπnima inapaÊenima. Æele li uveÊati svoj imetak? Neka poπtuju boæan-ski propis: “»asti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svogprirasta. I tvoje Êe æitnice biti prepune i tvoje Êe se kace preli-jevati novim vinom.” (Izreke 3,9.10) Ako svoj imetak zadræe zasebiËne ciljeve, bit Êe im za vjeËni gubitak. Neka svoje blagodaju Bogu i ono Êe od tog trenutka imati Njegovu oznaku. OnoÊe biti zapeËaÊeno Njegovom nepromjenljivoπÊu.

Bog objavljuje: “Blagoslovljeni ste vi, moæete sijati pokrajsvih voda.” (Izaija 32,20 — ©A) Stalno davanje Boæjih darova,kad god Boæje djelo ili potrebe ljudskog roda zahtijevaju naπupomoÊ, ne vodi u siromaπtvo. “Tko dijeli obilato, sve viπe ima,a tko πkrtari, sve je siromaπniji.” (Izreke 11,24) SijaË umnoæavasjeme bacajuÊi ga. Tako je i kod onih koji vjerno dijele Boæjedarove. Davanjem poveÊavaju svoje blagoslove. “Dajite, pa Êevam se davati”, obeÊao je Bog. “Dobra, zbijena, stresena i pre-obilna mjera iskrenut Êe vam se u skut.” (Luka 6,38)

Dareæljiva crkva


33Rad u teπkim prilikama

Premda je Pavao pazio da svojim obraÊenicima iznese ja-san nauk Svetog pisma o ispravnom podupiranju Boæjeg djela,i premda je za sebe tvrdio da kao propovjednik Evanelja ima“pravo ne raditi rukama” (1. KorinÊanima 9,6) neki svjetovniposao, u odreenim trenucima tijekom svoje sluæbe u velikimsrediπtima civilizacije zaraivao je za kruh vlastitim rukama.

Meu Æidovima se fiziËki rad nije smatrao neobiËnim niponiæavajuÊim. Mojsije je Hebreje pouËio da kod svoje djecerazvijaju radne navike; smatralo se grijehom dopustiti mladimada odrastu bez poznavanja fiziËkog rada. »ak i kad je neko dijetebilo odgajano za svetu sluæbu, smatralo se bitnim da steknepraktiËno æivotno znanje. Svaki je mladiÊ, bili njegovi roditeljibogati ili siromaπni, morao izuËiti neki zanat. Smatralo se daroditelji, koji ne pruæe svojem djetetu znanje nekog zanata, od-stupaju od Gospodnjih uputa. U skladu s ovim obiËajem, Pa-vao je zarana izuËio za πatoraËa.

Prije nego πto je postao Kristov uËenik, Pavao je zauzimaovisok poloæaj i nije morao raditi rukama da bi se uzdræavao.Ali poslije, kad je sva svoja sredstva upotrijebio za napredakKristova djela, katkad se posluæio svojim zanatom da se prehrani.To je posebno Ëinio u mjestima gdje su se njegove pobude moglepogrjeπno protumaËiti.

Prvi put Ëitamo da je Pavao zaraivao svojim rukama zaæivot dok je propovijedao u Solunu. PiπuÊi tamoπnjim vjernici-ma, podsjetio ih je kako je mogao “nastupiti u svojstvu apostola”i dodao: “Ta, sjeÊate se, braÊo, naπeg truda i umora! Radili smonoÊ i dan da nikomu od vas ne padnemo na teret dok smo

(218)

347

346

219

vam propovijedali Radosnu vijest Boæju.” (1. Solunjanima 2,7.9)U Drugoj poslanici ponovo je izjavio da on i njegovi suradnici,dok su bili kod njih, nisu “badava jeli iËiji kruh”. “Radili smotrudno i umorno, noÊ i dan,” pisao je, “da ne padnemo komuod vas na teret. Ne kao da na to ne bismo imali pravo, veÊ davam sami sebe damo za primjer da nas nasljedujete.” (2. Solu-njanima 3,7-9)

Pavao je u Solunu sreo neke vjernike koji nisu htjeli raditisvojim rukama. O njima Êe poslije pisati: “Sad Ëujemo da nekimeu vama besposliËe, da uopÊe niπta ne rade, veÊ se baveispraznim stvarima. Takvima nareujemo i opominjemo ih uGospodinu Isusu Kristu da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh.”Dok je boravio u Solunu, Pavao se trudio da im pokaæe dobarprimjer: “Zbilja, kad smo bili kod vas, naredili smo vam ovo:ako tko neÊe da radi, neka i ne jede!” (redci 11.12.10)

U sva vremena Sotona je nastojao omesti napore Boæjih sluguunoseÊi u Crkvu duh fanatizma. Tako je bilo u Pavlovo vrije-me, a jednako je bilo i u posljednjim stoljeÊima tijekom refor-macije. Wycliffe, Luther i mnogi drugi, koji su svojim utjeca-jem i vjerom bili blagoslov svijetu, usprotivili su se varkamakojima je neprijatelj nastojao odvesti u fanatizam previπe gor-ljive, neuravnoteæene i neposveÊene umove. Zavedene duπe nau-Ëavale su da prava svetost uzdiæe um nad sve zemaljske misli ivodi ljude da se potpuno uzdræavaju od rada. Drugi, odlazeÊiu krajnost u odnosu na odreene biblijske tekstove, nauËavalisu da je raditi grijeh — da krπÊani ne smiju misliti na ovozemaljskudobrobit i dobrobit svojih obitelji, veÊ Ëitav svoj æivot posvetitisamo duhovnim stvarima. Nauk i primjer apostola Pavla pred-stavljaju ukor za takve krajnosti.

Dok je bio u Solunu, Pavao nije bio potpuno ovisan o radusvojim rukama. GovoreÊi poslije o onome πto je doæivio u tomgradu, pisao je vjernicima u Filipima da potvrdi kako je od njihprimio poslane darove: “»ak ste mi i za mog boravka u Solunuposlali dvaput da mi olakπate potrebu.” (Filipljanima 4,16) Bezobzira na Ëinjenicu da je primio ovu pomoÊ, Pavao je pazioda Solunjanima pokaæe primjer marljivosti kako ga nitko ne bimogao optuæiti za pohlepu, a i da onima koji su imali fanatiË-ne poglede o radu rukama moæe uputiti praktiËan prijekor.

Kad je prvi put posjetio Korint, Pavao se naπao meu lju-dima koji su sumnjali u pobude stranaca. Grci uz obalu bili su

Rad u teπkim prilikama

349

348


spretni trgovci. Tako su se dugo vjeæbali u nemilosrdnom trgo-vanju da su doπli do uvjerenja kako je dobitak poboænost, i daje zaraditi, bilo na poπten, bilo na nepoπten naËin, pohvalno.Pavlu su bile poznate ove Ëinjenice pa im nije æelio pruæiti prilikuda kaæu kako propovijeda Evanelje zato da bi se obogatio. Spravom je mogao traæiti uzdræavanje od svojih sluπatelja u Ko-rintu, ali ga se rado odrekao kako njegova korisnost i uspjeπ-nost kao propovjednika ne bi stradala nepravednom sumnjomda propovijeda Evanelje radi dobitka. Nastojao je ukloniti svakumoguÊnost pogrjeπnog tumaËenja, kako njegova vijest ne bi iz-gubila na snazi.

Ubrzo nakon dolaska u Korint, Pavao je naπao “nekog Æidovaimenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije doπao iz Italijezajedno sa svojom æenom Priscilom”. Bili su “istoga zanata” kaoon. Protjerani Klaudijevim dekretom, kojim je svim Æidovimanareeno da napuste Rim, Akvila i Priscila doπli su u Korintgdje su poËeli proizvoditi πatore. Pavao se raspitao o njima ikad je saznao da se boje Boga i da nastoje izbjeÊi zarazne utje-caje kojima su bili okruæeni, “nastanio se kod njih i radio...Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi i nastojao prido-biti Æidove i Grke.” (Djela 18,2-4)

Poslije su se Pavlu u Korintu pridruæili Sila i Timotej. Ovasu braÊa iz Makedonije sa sobom donijela novac od crkava zapodupiranje djela.

U drugom pismu vjernicima u Korintu, nakon πto je u tomgradu osnovao jaku crkvu, Pavao se osvrnuo na svoj æivot me-u njima. “Ili sagrijeπih πto sam vam badava navjeπÊivao Rado-snu vijest,” upitao je, “ponizujuÊi sam sebe da vas uzvisim? Drugesam crkve plijenio, primajuÊi od njih plaÊu za to da vamamognem sluæiti. I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, ni-sam nikomu bio na teret. U mojoj su mi oskudici pomogla braÊaπto dooπe iz Makedonije. I u svemu sam se Ëuvao — i ËuvatÊu se — da vam ne budem na teret. Istine mi Kristove πto je umeni, jamËim da mi se neÊe uzeti ovaj ponos u ahajskim pred-jelima!” (2. KorinÊanima 11,7-10)

Pavao kaæe zaπto je tako postupao u Korintu. Razlog je bioda ne pruæi priliku za prigovor “onima koji traæe neki oslonac”(redak 12). Premda je radio u svojem zanatu, isto je tako oda-no navjeπÊivao Evanelje. O svojem radu sam kaæe: “Dokazesvog apostolstva pruæio sam meu vama u savrπenoj strpljivo-

350

221

sti: kako Ëudesnim znakovima, tako silnim djelima.” Zatim do-daje: “Pa πto je to u Ëemu sam vas zapostavio ostalim crkva-ma, osim πto vam ja osobno nisam bio na teret? Oprostite mitu ‘nepravdu’! Evo, spreman sam sada treÊi put doÊi k vama, ineÊu vam biti na teret, jer ne traæim vaπ imetak, nego vas...vrlo Êu rado... utroπiti i sam sebe.” (2. KorinÊanima 12,12-15)

Tijekom dugog razdoblja πto ga je proveo u sluæbi u Efe-zu, gdje je tri godine marljivo navjeπÊivao Evanelje u cijelomkraju, Pavao je opet radio svoj zanat. U Efezu, kao i u Korin-tu, apostola je ohrabrila prisutnost Akvile i Priscile koji su gapratili kad se pri kraju svojeg drugog misijskog putovanja vra-tio u Aziju.

Bilo je onih koji su prigovarali πto Pavao radi svojim ruka-ma tvrdeÊi da to nije u skladu s djelovanjem propovjednika Evan-elja. Zaπto bi Pavao, propovjednik najviπeg ranga, povezaomanualni rad s propovijedanjem RijeËi? Nema li radnik pravona plaÊu? Zaπto izradom πatora troπi vrijeme koje bi po svemusudeÊi mogao iskoristiti za neπto bolje?

Ali Pavao tako potroπeno vrijeme nije smatrao izgubljenim.Dok je radio s Akvilom, odræavao je vezu s velikim UËiteljemne propuπtajuÊi priliku da svjedoËi za Spasitelja i pomaæuÊi onimakojima je pomoÊ bila potrebna. Njegove su misli uvijek teæileza duhovnom spoznajom. Svojim je suradnicima davao duhov-ne upute, a uz to je primjerom pokazao marljivost i temelji-tost. Bio je brz, spretan radnik, marljiv u poslu, “u duhu gorljiv,Gospodinu” sluæeÊi (Rimljanima 12,11 — DF). BaveÊi se svo-jim zanatom, apostol je imao pristup staleæu do kojeg inaËene bi dopro. Svojim je suradnicima pokazao da je spretnost uobiËnom zanatu dar od Boga koji daje dar i mudrost za rad.UËio je da Boga treba poπtovati i u svakidaπnjem poslu. Nje-gove od rada otvrdnule ruke nisu niπta oduzimale snazi ganut-ljivih poziva koje je upuÊivao kao krπÊanski propovjednik.

Katkad je Pavao radio i danju i noÊu ne samo za svoje uz-dræavanje, nego i da bi pomogao suradnicima. Dijelio je svojuzaradu s Lukom i pomagao Timoteju. Katkad je gladovao da bimogao zadovoljiti potrebe drugih. Njegov je æivot bio nesebi-Ëan. Pri kraju sluæbe, u oproπtajnom govoru efeπkim starjeπi-nama u Miletu, mogao je pred njima podignuti svoje od radaogrubjele ruke i reÊi: “Srebra, zlata i odijela nisam poæelio niod koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih


352

351


sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se takotreba truditi i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati ri-jeËi Gospodina Isusa Krista koje on sam reËe: ‘Blaæenije je da-vati nego primati.’” (Djela 20,33-35)

Ako propovjednici smatraju da u Kristovom djelu podnoseteπkoÊe i oskudicu, neka u mislima posjete radionicu u kojojje radio Pavao. Neka dræe na umu da, dok ovaj od Boga izabraniËovjek oblikuje tkaninu, zarauje za kruh koji je poπteno zara-dio svojim radom kao apostol.

Rad je blagoslov, a ne prokletstvo. Lijeni duh upropaπtavapoboænost i æalosti Boæjeg Duha. MoËvara je odvratna, dok bi-stri potok πiri zdravlje i zadovoljstvo. Pavao je znao da oni kojizanemaruju fiziËki rad ubrzo slabe. Nastojao je pouËiti mladepropovjednike da Êe radom svojim rukama, naprezanjem mi-πiÊa i tetiva, tako ojaËati da mogu podnijeti napore i oskudicekoje ih oËekuju u evaneoskom polju. Bio je svjestan da Êe injegovom poduËavanju nedostajati æivahnost i snaga ako ne budenastojao da svi dijelovi njegovog organizma budu pravilnouvjeæbani.

LijenËina gubi dragocjeno iskustvo koje se stjeËe marljivimobavljanjem svakidaπnjih æivotnih duænosti. Ne samo nekolicina,veÊ tisuÊe ljudskih biÊa æivi samo zato da troπi blagoslove ko-jima ih Bog dariva u svojem milosru. Ona ne donose Gospo-dinu darove zahvalnosti za blaga koja im je povjerio. Zaborav-ljaju da mudrom uporabom posuenih talenata trebaju bitiproizvoaËi, a ne samo potroπaËi. Kad bi shvatila koji posaoBog æeli da vrπe kao Njegovi pomagaËi, ona ne bi izbjegavalaodgovornost.

Korisnost mladih ljudi, koji se osjeÊaju pozvanima od Bogada propovijedaju, umnogome ovisi o naËinu na koji pristupajusvojem poslu. Oni koje je Bog izabrao za rad u propovjedniË-koj sluæbi, dat Êe dokaze o svojem uzviπenom pozivu i svim sesnagama truditi da se razviju u sposobne radnike. Nastojat ÊesteÊi iskustvo koje Êe im pomoÊi da planiraju i ostvare planove.CijeneÊi svetost svojeg poziva, oni Êe samosvladavanjem posta-jati sve sliËniji svojem UËitelju otkrivajuÊi Njegovu dobrotu, ljubavi istinu. I kad pokaæu odluËnost da umnoæe darove koji su impovjereni, Crkva im treba promiπljeno pomoÊi.

Nije dobro sve koji osjeÊaju poziv da propovijedaju ohrabritida odmah od Crkve oËekuju stalnu novËanu potporu za sebe i

354

353

223

svoje obitelji. Postoji opasnost da neke radnike s ograniËenimiskustvom iskvari laskanje pa da nerazumnim ohrabrenjemoËekuju puno uzdræavanje, neovisno o bilo kakvom ozbiljnomnaporu sa svoje strane. Sredstva posveÊena πirenju Boæjeg dje-la ne bi trebali troπiti oni koji æele propovijedati samo zato dabi dobili uzdræavanje i tako zadovoljili sebiËnu teænju za udob-nim æivotom.

Mladi koji æele iskuπati svoje darove u propovjedniËkoj sluæbinaÊi Êe korisnu pouku u Pavlovom primjeru u Solunu, Korin-tu, Efezu i drugim mjestima. Premda je bio rjeËit govornik,izabran od Boga za posebno djelo, on se nikad nije ustruËavaoraditi niti se ikad umorio od ærtvovanja za djelo koje je volio.“Do ovoga Ëasa gladujemo i æeamo,” pisao je KorinÊanima,“podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo bo-raviπta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeaju nas,a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo.”(1. KorinÊanima 4,11.12)

Jedan od najveÊih uËitelja meu ljudima, Pavao, radosnoje obavljao najniæe kao i najviπe duænosti. Kad su okolnosti unjegovoj sluæbi za UËitelja to zahtijevale, bio je spreman raditisvoj zanat. Ali uvijek je bio spreman ostaviti po strani svjetov-ni posao da bi se suprotstavio protivljenju neprijatelja Evane-lja ili iskoristio posebnu priliku da zadobije duπe za Isusa. Nje-gova gorljivost i marljivost ukor su lijenosti i æelji za lagodnimæivotom.

Pavao se primjerom usprotivio miπljenju, koje se u ono vri-jeme poËelo πiriti u Crkvi, da Evanelje mogu uspjeπno propo-vijedati samo oni koji su osloboeni svake potrebe za fiziËkimradom. On je na praktiËan naËin pokazao πto posveÊeni vjer-nici mogu uËiniti u mnogim mjestima u kojima puËanstvo nijeupoznalo istine Evanelja. Njegov je postupak nadahnuo mno-ge skromne radnike æeljom da uËine koliko najviπe mogu zanapredak Boæjeg djela i da se istodobno uzdræavaju vlastitimradom. Akvila i Priscila nisu bili pozvani da sve svoje vrijemeposvete sluæbi Evanelja, ali ove je ponizne radnike Bog uporabioda Apolonu pokaæu savrπeniji put. Gospodin se sluæi razliËitimoruima za ostvarenje svoje namjere, i dok neke s posebnimdarovima bira da sve svoje snage posvete djelu pouËavanja ipropovijedanja Evanelja, mnoge druge, na koje nikad nisu polo-æene ruke, poziva da uzmu vaæan udio u spaπavanju duπa.


355


Pred samostalnim evaneoskim radnikom postoji veliko otvo-reno polje. Mnogi mogu steÊi vrijedna iskustva u sluæbi pro-povijedanja dok jedan dio vremena obavljaju manualne poslo-ve; na ovaj se naËin mogu izvjeæbati dobri radnici za vaænu sluæbuu podruËjima u kojima su potrebni.

Samopoærtvovni Boæji sluga, koji neumorno radi rijeËju iprimjerom, na srcu nosi teπko breme. On svoj rad ne mjeri sa-tima. Njegova plaÊa ne utjeËe na njegov rad niti Êe ga nepovoljneprilike odvratiti od njegove duænosti. On je nalog primio s Ne-ba i od Neba oËekuje naknadu za povjereni posao.

Boæja je namjera da takvi radnici budu osloboeni nepo-trebne zabrinutosti kako bi imali moguÊnost posluπati Pavlovsavjet Timoteju: “Vrπi ove duænosti, sav im se posveti.” (1. Ti-moteju 4,15) Dok s jedne strane trebaju raditi toliko da saËu-vaju snaæan um i tijelo, s druge strane nije Boæja namjera daveliki dio svojeg vremena budu prisiljeni provoditi u svjetov-nom poslu.

Ovi vjerni radnici, premda spremni da potroπe i budu po-troπeni za Evanelje, nisu osloboeni kuπnji. Sputane i optere-Êene brigom zato πto im Crkva nije pruæila odgovarajuÊu novËanupotporu, neke od njih æestoko napada kuπaË. Kad vide da senjihov rad ne cijeni, svlada ih potiπtenost. Istina, oni oËekujuvrijeme suda kad Êe primiti pravednu nagradu i to ih bodri;ali u meuvremenu njihovim su obiteljima potrebni hrana iodjeÊa. Kad bi osjeÊali da su osloboeni boæanskog naloga, onibi rado radili svojim rukama. No svjesni su da njihovo vrijemepripada Bogu bez obzira na kratkovidnost onih koji bi ih trebaliopskrbiti s dovoljno novca. Oni se odupiru kuπnji da uu uposlove koji bi im omoguÊili da se ubrzo oslobode oskudice,pa nastavljaju raditi za napredak djela koje im je draæe od samogæivota. Meutim, da bi to uËinili, prisiljeni su slijediti Pavlovprimjer i neko vrijeme raditi rukama dok istodobno nastavljajuobavljati propovjedniËku sluæbu. To ne Ëine zato da bi promicalisvoj probitak, veÊ probitak Boæjeg djela na Zemlji.

U nekim se trenucima Boæjem sluzi Ëini nemoguÊim da iz-vrπi potrebno djelo zbog nedostatka sredstava za nastavak oz-biljnog, temeljitog rada. Neki se boje da s onim πto im stojina raspolaganju ne mogu uËiniti sve πto osjeÊaju da im je duæ-nost. Ali ako krenu naprijed u vjeri, otkrit Êe se Boæje spase-nje i napredak Êe pratiti njihov trud. Onaj koji je svojim sljed-

357

356

225

benicima naloæio da idu u sve dijelove svijeta, brinut Êe se zasvakog radnika koji posluπan Njegovom nalogu navjeπÊuje Nje-govu vijest.

U izgradnji svojeg djela Gospodin ne objaπnjava uvijek svesvojim slugama. Katkad iskuπava pouzdanje svojeg naroda takoπto stvara okolnosti koje ga potiËu da krene naprijed u vjeri.»esto ga dovodi na uska i teπka mjesta i traæi da ide naprijedkad se Ëini da mu noge dotiËu vode Jordana. Upravo u takvimtrenucima, kad se Bogu uzdiæu molitve Njegovih slugu u ozbiljnojvjeri, On pred njima otvara putove i izvodi ih na prostrano mje-sto.

Kad Boæji vjesnici shvate svoje odgovornosti prema potre-bitim dijelovima Gospodnjeg vinograda, i u duhu Velikog Rad-nika budu neumorno radili na obraÊenju duπa, Boæji aneo Êepred njima pripraviti put i osigurati sredstva potrebna za na-stavak rada. Prosvijetljeni ljudi dareæljivo Êe podupirati djelouËinjeno u njihovu korist. Oni Êe se rado odazvati na svaki pozivza pomoÊ i Bog Êe ganuti njihova srca da podupru Gospodnjedjelo ne samo u svojoj sredini, veÊ i u drugim podruËjima. TakoÊe snaga doÊi i radnicima u drugim mjestima pa Êe Gospod-nje djelo napredovati onako kako je to On odredio.


358


34PosveÊena sluæba

U svojem æivotu i poukama Krist je pokazao savrπen pri-mjer nesebiËne sluæbe koja potjeËe od Boga. Bog ne æivi zasebe. Stvaranjem svijeta i odræavanjem svega On stalno sluæidrugima. On “Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobri-ma, i da kiπa pada pravednima i nepravednima” (Matej 5,45).Ovaj ideal sluæbe Otac je povjerio svojem Sinu. Isus je bio postav-ljen za glavu ljudskom rodu da svojim primjerom pokaæe πtoznaËi biti propovjednik. Cijeli Njegov æivot bio je podloæan za-konu sluæbe. On je sluæio svima.

Isus je uvijek iznova pokuπavao uspostaviti ovo naËelo meusvojim uËenicima. Kad su Jakov i Ivan zahtijevali prvo mjesto,rekao je: “Tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ posluænik!A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ sluga po primjeruSina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæii da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!” (Matej 20,26-28)

Nakon uzaπaπÊa, Krist svoje djelo na Zemlji vrπi preko iza-branih izaslanika preko kojih govori sinovima ljudskim i propo-vjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadziresvoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovipredstavnici.

Poloæaj onih koje je Bog pozvao da rijeËju i naukom rade naizgradnji Njegove Crkve veoma je odgovoran. Oni trebaju u Kristo-vo ime pozivati muπkarce i æene da se pomire s Bogom, a svojuzadaÊu mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i snagu odozgo.

Kristovi su propovjednici duhovni Ëuvari naroda koji je po-vjeren njihovoj brizi. Njihov je rad usporeen s radom straæara.U drevna vremena straæari su bili Ëesto postavljani na gradske

(226)

360

359

227

bedeme odakle su s visine mogli nadzirati vaæna mjesta koja jetrebalo Ëuvati, i upozoriti na pribliæavanje neprijatelja. O njihovojvjernosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U odreenim vre-menskim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurnida su svi budni i da se nikome nije niπta dogodilo. Povik ohrab-renja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dokne bi obiπao grad.

Svakom propovjedniku Gospodin kaæe: “I tebe sam, sineËovjeËji, postavio za straæara domu Izraelovu: kad Ëujeπ rijeËiz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezboæniku:‘BezboæniËe, umrijet Êeπ!’ — a ti ne progovoriπ i ne opomeneπbezboænika da se odvrati od svojega zloga puta, bezboænik Êeumrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu traæit Êu iz tvojeruke. Ali ako bezboænika opomeneπ da se odvrati od svojegazloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta... ti si spasio æivotsvoj.” (Ezekiel 33,7-9)

ProroËke rijeËi ukazuju na sveËanu odgovornost onih kojisu postavljeni za Ëuvare Boæje crkve, upravitelje Boæjih tajna.Oni trebaju stajati kao straæari na zidovima Siona da na pojavuneprijatelja oglase uzbunu. Duπe su u opasnosti da podlegnukuπnji i one Êe propasti ako Boæji propovjednici ne budu vjernionome πto im je povjereno. Ako iz bilo kojeg razloga njihovaduhovna osjetila tako otupe da ne budu sposobni zamijetiti opas-nost i zbog svojeg propusta ne upozore narod da Êe propasti,Bog Êe iz njihovih ruku traæiti krv onih koji su izgubljeni.

Prednost straæara na zidovima Siona jest da æive tako blizuBogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegova Duha dapreko njih moæe muπkarcima i æenama govoriti o opasnosti ukojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjernoupozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno zastupatiprobitak Crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popustiti u svojojbudnosti. Trebaju podignuti glasove kao trubni zvuk, a nikadne smiju dati kolebljiv, nesiguran ton. Oni trebaju raditi ne zaplaÊu, nego zato πto ne mogu drukËije, zato πto su svjesni daÊe trpjeti teπke posljedice ako ne budu propovijedali Evanelje.Izabrani od Boga, zapeËaÊeni krvlju posveÊenja, oni trebaju iz-bavljati muæeve i æene od prijeteÊeg uniπtenja.

Propovjednik koji je Kristov suradnik bit Êe svjestan svetostisvojeg rada i koliko truda i ærtve mora uloæiti da bude uspje-πan. On ne razmiπlja o vlastitoj lagodnosti ili udobnosti. On za-

PosveÊena sluæba

362

361


boravlja sebe. U potrazi za izgubljenim ovcama nije svjestanda je sâm umoran, promrznuo i gladan. Pred sobom ima samojedan cilj — spaπavanje izgubljenih.

Onaj koji sluæi pod krvlju umrljanom Emanuelovom zasta-vom morat Êe obaviti posao koji zahtijeva izuzetan napor i strp-ljivu ustrajnost. No vojnik kriæa stoji nepokolebljivo na bojiπ-nici. Kad ga neprijatelj napada, on se vraÊa u utvrdu po pomoÊ,i kad Gospodinu iznosi obeÊanja iz RijeËi, dobiva snagu za iz-vrπenje potrebne duænosti. On je svjestan potrebe za snagomodozgo. Pobjede koje izvojuje ne vode samouzvisivanju, veÊ gapotiËu da se sve viπe oslanja na MoÊnoga. OslanjajuÊi se naSilu, on je sposoban iznijeti vijest spasenja takvom snagom daÊe odzvanjati u umovima ljudi.

Onaj koji pouËava RijeË mora sam æivjeti u svjesnoj, nepre-kidnoj vezi s Bogom preko molitve i prouËavanja Njegove Rije-Ëi, jer u tome je izvor snage. Zajedniπtvo s Bogom dat Êe propo-vjednikovom trudu veÊu silu nego πto je utjecaj njegova pro-povijedanja. On mora paziti da ne bude liπen ove sile. S ozbilj-noπÊu koja se ne moæe nijekati, mora moliti Boga da ga ojaËai utvrdi za duænost i teπkoÊe kao i da mu usne dotakne æarom.Kristovi se izaslanici vrlo Ëesto preslabo dræe vjeËnih stvarno-sti. Ako budu hodili s Bogom, On Êe ih skloniti u zaklon Stije-ne. Tako zaklonjeni moÊi Êe vidjeti Boga kao πto Ga je Mojsijevidio. Njegovom silom i svjetlom razumjet Êe viπe i postiÊi viπenego πto se to Ëini njihovom ograniËenom prosuivanju.

Sotona se svojom vjeπtinom najuspjeπnije koristi protiv po-tiπtenih. Kad obeshrabrenje prijeti da svlada propovjednika, nekasvoje potrebe iznese pred Boga. Kad je Nebo nad Pavlom biloolovno, on se upravo tada najviπe uzdao u Boga. Viπe od osta-lih znao je πto znaËi biti izloæen nevoljama, ali posluπajmo gakako, okruæen kuπnjama i sukobima, pobjedniËki kliËe dok munoge neumorno koraËaju prema Nebu: “Uistinu, naπa nam sa-daπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno velikui vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na ne-vidljivo.” (2. KorinÊanima 4,17.18) Pavlove su oËi bile stalnouprte u nevidljivo i vjeËno. Svjestan da se bori protiv nadnaravnihsila, pouzdao se u Boga i u tome je bila njegova snaga. Zahva-ljujuÊi tome πto je gledao Nevidljivoga, dobivao je snagu i æivostduπe; zemaljska sila nije mogla vladati njegovim umom i karak-terom.

363

229

Pastor se treba slobodno druæiti s ljudima za koje radi, dabi, kad ih upozna, znao kako da svoje pouËavanje prilagodi nji-hovim potrebama. Kad propovjednik odræi propovijed, njegovje rad tek zapoËeo. Tada ga Ëeka osobni rad. Treba posjetitiljude u njihovim domovima, ozbiljno i u poniznosti razgova-rati i moliti s njima. Ima obitelji do kojih nikad neÊe doprijetiistine Boæje rijeËi ako upravitelji Njegove milosti ne uu u domi pokaæu im uzviπeniji put. Ali srca onih koji vrπe ovaj rad morajukucati kao i Kristovo.

Mnogo je toga saæeto u zapovijedi: “Izii na putove i me-u ograde i natjeraj svijet da doe da mi se napuni kuÊa!” (Lu-ka 14,23) Neka propovjednici pouËavaju istinu u obiteljima pri-bliæavajuÊi se onima za koje rade, i kad tako surauju s Bo-gom, On Êe ih obdariti duhovnom snagom. Krist Êe ih voditiu njihovom radu, dati im rijeËi koje Êe se duboko utisnuti usrca sluπatelja. Prednost je svakog propovjednika da moæe reÊis Pavlom: “Nisam niπta propustio da vam u potpunosti saopÊimBoæji naum.” “Nisam niπta od onoga πto je korisno propustioda vam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊama sveËanonavjeπÊujuÊi... potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u naπega Go-spodina Isusa.” (Djela 20,27.20.21)

Spasitelj je iπao od kuÊe do kuÊe i iscjeljivao bolesne, tje-πio æalosne, smirivao nesretne i oËajnima govorio o miru. Uzi-mao je malu djecu na ruke i blagoslivljao ih te umornim maj-kama upuÊivao rijeËi nade i utjehe. S neumornom njeænoπÊu iblagoπÊu uklanjao je svaki ljudski jad i nevolju. Radio je ne zasebe, veÊ za druge. Bio je sluga svima. Njegovo jelo i piÊe biloje donositi nadu i snagu svima s kojima je dolazio u dodir. Ikad su muæevi i æene sluπali istine koje su silazile s Njegovihusana, tako razliËite od predaja i dogmi koje su nauËavali rabi-ni, u njihovim se srcima rodila nada. U Njegovom pouËavanjubilo je ozbiljnosti koja je Njegove rijeËi sa snaænim osvjedoËe-njem utisnula u srca.

Boæji propovjednici trebaju nauËiti Kristove metode radada bi iz riznice Njegove RijeËi iznosili ono πto Êe zadovoljitiduhovne potrebe onih za koje rade. Samo tako mogu ostvaritizadaÊu koja im je povjerena. Isti onaj Duh koji je prebivao uKristu kad je iznosio upute πto ih je stalno primao, treba bitiizvor njihova znanja i tajna njihove sile u nastavljanju Spasiteljevarada u svijetu.

PosveÊena sluæba

365

364


Neki koji su radili u propovjedniËkoj sluæbi nisu imali us-pjeha jer se nisu potpuno posvetili Gospodnjem djelu. Propo-vjednici ne smiju imati drugo zanimanje osim velikog djela do-voenja duπa Spasitelju. Ribari koje je Krist pozvao odmah suostavili mreæe i krenuli za njim. Propovjednici ne mogu uspjeπnovrπiti djelo za Boga i istodobno voditi brigu o velikim osobnimposlovnim pothvatima. Takva podijeljenost zamagljuje njihovduhovni vid. Um i srce bivaju zaokupljeni zemaljskim i Kristovasluæba zauzima drugo mjesto. Takvi nastoje svoje djelo za Bogaoblikovati prema okolnostima, umjesto da oni tako oblikujuokolnosti da zadovolje Boæje zahtjeve.

Sve su propovjednikove snage potrebne za vrπenje uzviπe-nog zvanja. Njegove najbolje snage pripadaju Bogu. On se netreba upuπtati u πpekulacije niti u bilo kakav drugi posao kojibi ga odvratio od velikog djela. “Nijedan se vojnik u sluæbi nezapleÊe u poslove svakidaπnjega æivota”, kaæe Pavao, “kako biugodio vojskovoi.” (2. Timoteju 2,4) Tako je apostol naglasiopropovjednikovu potrebu za bezrezervnim posveÊenjem UËi-teljevoj sluæbi. Propovjednik koji je potpuno posveÊen Bogu neÊese upuπtati u poslove koji bi ga sprijeËili da se potpuno posvetisvojem svetom zvanju; on ne teæi za zemaljskom ËaπÊu ili bla-gom. Njegov je jedini cilj drugima govoriti o Spasitelju koji jedao sebe da bi ljudska biÊa doveo u bogatstvo vjeËnog æivota.Njegova najuzviπenija æelja nije skupljanje blaga u ovom svije-tu, veÊ ukazivanje na vjeËne stvarnosti ravnoduπnima i nevjer-nima. Njemu Êe se moæda nuditi da se upusti u poslove kojiobeÊavaju veliki svjetovni dobitak, ali on na takve kuπnje uz-vraÊa: “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubisvoj æivot?” (Marko 8,36)

Sotona je s ovakvom ponudom doπao Kristu, svjestan danikad neÊe otkupiti svijet ako je prihvati. Pod razliËitim krinkamadolazi s istim kuπnjama i danas Boæjim propovjednicima, zna-juÊi da Êe oni koje uspije prevariti iznevjeriti povjereni posao.

Boæja volja nije da se Njegovi propovjednici nastoje obo-gatiti. O tome je Pavao pisao Timoteju: “Jer je pohlepa za nov-cem izvor svih zala. BuduÊi da su joj se neki predali, zalutalisu od vjere i proboli sami sebe mnogim teπkim mukama. Aliti, o ËovjeËe Boæji, bjeæi od toga! Teæi svim silama za praved-noπÊu, poboænoπÊu, vjerom, ljubavlju, postojanoπÊu, blagoπÊu!”Primjerom kao i poukom Kristov izaslanik treba “bogataπima

367

366

231

ovoga svijeta [prenijeti]... da ne budu bahati, da ne polaæu nadeu nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno dajena uæivanje, da iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelimaljubavi, da budu dareæljivi i podatni, da tako sebi zgrÊu sigur-no blago za buduÊnost kako bi postigli pravi æivot.” (1. Timoteju6,10.11.17-19)

Iskustva apostola Pavla i njegove upute o svetosti propo-vjednikova rada izvor su pomoÊi i nadahnuÊa onima koji radeu evaneoskoj sluæbi. Pavlovo je srce gorjelo ljubavlju za grjeπ-nike i on je ulagao sve svoje snage za zadobivanje duπa. Nikadnije bilo radnika s viπe samoodricanja i ustrajnosti. Blagoslovekoje je primao cijenio je kao prednosti koje treba uporabiti zablagoslivljanje drugih. Nije propuπtao nijednu priliku da govorio Spasitelju ili da pomogne ljudima u nevolji. Iπao je od mjestado mjesta propovijedajuÊi Kristovo Evanelje i osnivajuÊi crkve.Gdje god je naπao sluπatelje, nastojao je djelovati protiv zla ka-ko bi noge muπkaraca i æena uputio na put pravednosti.

Pavao nije zaboravio na crkve koje je osnovao. Kad su zavrπilisvoje misijsko putovanje, on i Barnaba vratili su se istim pu-tem i posjetili crkve koje su podigli birajuÊi u njima ljude kojeÊe moÊi pripremiti da se pridruæe navjeπÊivanju Evanelja.

Ova karakteristika Pavlova rada sadræi vaænu pouku za da-naπnje propovjednike. Dio njegovog rada bio je odgajanje mla-dih ljudi za propovjedniËku sluæbu. Poveo bi ih sa sobom namisijska putovanja i tako su stjecali iskustva koja su ih poslijeosposobljavala da preuzmu odgovorne poloæaje. Kad je bio od-vojen od njih, joπ uvijek je pratio njihov rad i njegova pismaupuÊena Timoteju i Titu pokazuju koliko je iskreno æelio dabudu uspjeπni.

Iskusni radnici danas vrπe plemenito djelo kad, umjesto dasami pokuπavaju nositi sve terete, pripremaju mlae radnike istavljaju terete na njihova lea.

Pavao nije nikad zaboravio odgovornost koja poËiva na njemukao Kristovom propovjedniku i da Êe ga Bog dræati odgovor-nim ako se duπe izgube zbog njegovog nemara. “Ja postadohnjezin sluæbenik”, rekao je o Radosnoj vijesti, “onim darom kojimi dade Bog za vas da potpuno navijestim rijeË Boæju: Tajnukoja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja, a koja je sadaobjavljena njegovim svetima. Njima je Bog htio saopÊiti kakoje bogata slava ove Tajne meu poganima koja glasi: Krist, na-

PosveÊena sluæba

368


da slave, jest meu vama. Njega mi navjeπÊujemo, opominjuÊisvakoga Ëovjeka i pouËavajuÊi svakoga Ëovjeka u svoj mudro-sti, da uËinimo zrelim svakog Ëovjeka u Kristu. Zato se i trudimi borim prema njegovoj djelotvornosti koja snaæno oËituje svo-ju silu u meni.” (Koloπanima 1,25-29)

Ovim je rijeËima pred radnika za Krista postavljen visokcilj, ali ga mogu postiÊi svi koji, stavljajuÊi se pod nadzor Veli-kog UËitelja, svakodnevno uËe u Kristovoj πkoli. Sila kojom Bograspolaæe neograniËena je, i propovjednik koji se u velikoj po-trebi za Gospodinom povlaËi u osamu moæe biti siguran da Êeprimiti ono πto Êe za njegove sluπatelje biti miris æivota za æi-vot.

Pavlovi spisi pokazuju da propovjednik Evanelja treba bi-ti primjer istina koje poduËava, da niËim ne daje “nikakva po-voda sablazni, da se ne bi ozloglasila... sluæba”. O svojem raduostavio nam je sliku u pismu vjernicima u Korintu: “Preporu-Ëujemo same sebe u svemu kao Kristovi sluæbenici velikom po-stojanoπÊu: u nevoljama, u nuædama, u tjeskobama, pod udar-cima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u po-stovima; ËistoÊom, znanjem, strpljivoπÊu, dobrotom, Duhom Sve-tim, iskrenom ljubavi; rijeËju istine, silom Boæjom, s oruæjempravednosti za napad i obranu, sa slavom i sramotom, sa zlimi dobrim glasom. »ini se da smo zavodnici, a zapravo smo po-πteni; Ëini se da smo nepoznati, a zapravo smo poznati; Ëini seda umiremo, a zapravo evo æivimo; Ëini se da smo kaænjavani,a zapravo nismo ubijani; Ëini se da smo æalosni, a zapravo smouvijek veseli; Ëini se da smo siromasi, a zapravo smo oni kojimnoge obogaÊuju; Ëini se da smo ljudi bez iËega, a zapravosmo oni koji posjedujemo sve.” (2. KorinÊanima 6,3.4-10)

Titu je pisao: “Isto tako opominji mladiÊe da budu uzdræ-ljivi u svemu! Sam sebe pokaæi uzorom dobra vladanja! U nau-ci pokaæi cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu rijeË,da se posrami svaki protivnik jer ne moæe o nama πto zlo re-Êi.” (Titu 2,6-8)

U Boæjim oËima nema niËega dragocjenijeg od Njegovihpropovjednika koji odlaze u pusta mjesta na Zemlji da siju sje-me istine, gledajuÊi unaprijed na æetvu. Nitko osim Krista nemoæe ocijeniti gorljivost Njegovih slugu u traæenju izgubljenih.On im daje svojeg Duha i njihovim se trudom duπe okreÊu odgrijeha k pravednosti.

370

369

233

Bog poziva ljude koji su spremni napustiti svoja imanja, aako treba i svoje obitelji, da postanu Njegovi propovjednici. INjegov Êe poziv biti prihvaÊen. U proπlosti je bilo ljudi kojisu, pokrenuti Kristovom ljubavlju i potrebama izgubljenih, na-pustili udobnosti doma i druπtvo prijatelja, pa Ëak i suprugu idjecu, da bi poπli u strane zemlje, meu idolopoklonike i div-ljake, objavljivati vijest milosra. Mnogi su u tom pokuπaju iz-gubili æivot, ali su ustali drugi da nastave djelo. Tako Kristovodjelo napreduje korak po korak, a sjeme posijano u tuzi donosibogatu æetvu. Spoznaja o Bogu nadaleko se proπirila i barjakkriæa je podignut u neznaboæaËkim zemljama.

Za obraÊenje jednog grjeπnika propovjednik treba uloæitisve svoje snage. Duπa koju je Bog stvorio, a Krist otkupio, imaveliku vrijednost zbog moguÊnosti koje stoje pred njom, duhovnihprednosti koje su joj osigurane, sposobnosti koje moæe posje-dovati ako budu oæivljene Boæjom rijeËju i besmrtnosti koju moæesteÊi zahvaljujuÊi nadi navijeπtenoj u Evanelju. Ako je Kristnapustio devedeset devet ovaca da bi mogao potraæiti i spasitisamo jednu izgubljenu, moæemo li se opravdati ËineÊi manjeod toga? Nije li izdaja svetog povjerenja uvreda za Boga, akone radimo kao πto je Krist radio i ne ærtvujemo se kao πto seOn ærtvovao?

Srce pravog propovjednika ispunjeno je silnom teænjom daspasi duπe. On troπi vrijeme i snagu, ne πtedi nikakav naporjer drugi moraju Ëuti istine koje su njegovoj duπi donijele zado-voljstvo, mir i radost. Na njemu poËiva Kristov Duh. On bdijenad duπama kao onaj koji mora poloæiti raËun. OËima uprtimu kriæ na Golgoti, gledajuÊi podignutog Spasitelja, oslanjajuÊise na Njegovu milost, vjerujuÊi da Êe biti s njim do kraja kaonjegov πtit, njegova snaga, njegova djelotvornost, on radi za Boga.Pozivima, molbama i uvjeravanjem o Boæjoj ljubavi, on nastojizadobiti duπe za Isusa i na Nebu ga ubrajaju meu “pozvane,izabrane i vjerne” (Otkrivenje 17,14).

PosveÊena sluæba

371


35Spasenje Æidovima

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Rimljanima.

Nakon mnogih neizbjeænih odgoda Pavao je konaËno sti-gao u Korint, mjesto u kojem je u proπlosti radio s mnogo tru-da, a koje je neko vrijeme bilo predmet njegove duboke zabri-nutosti. Ustanovio je da ga mnogi od prvih vjernika i dalje cijenekao onoga koji im je donio svjetlo Evanelja. Kad je ove uËe-nike pozdravio i vidio dokaze njihove vjernosti i gorljivosti,radovao se πto njegov rad u Korintu nije bio uzaludan.

Korintski vjernici, nekoÊ tako skloni da iz vida izgube svojevisoko zvanje u Kristu, razvili su snaæan krπÊanski karakter.Njihove rijeËi i postupci otkrivali su preobraæavajuÊu snagu Boæjemilosti i sada su bili velika snaga za dobro u tom srediπtu po-ganstva i praznovjerja. U druπtvu svojih voljenih pratilaca i ovihvjernih obraÊenika, apostolov izmoreni i uznemireni duh na-πao je poËinak.

Tijekom boravka u Korintu, Pavao je naπao vremena da po-traæi nova i πira podruËja sluæbe. Njegove je misli posebno zao-kupljala moguÊnost putovanja u Rim. Jedna od njegovih naj-draæih nada i jedan od najomiljenijih planova bio je da vidi krπ-Êansku vjeru Ëvrsto ustoliËenu u velikom srediπtu poznatog svi-jeta. U Rimu je veÊ bila osnovana crkva i apostol je æelio ta-moπnje vjernike privoljeti na suradnju u radu koji je trebaloizvrπiti u Italiji i u drugim zemljama. Da bi pripremio put zadjelovanje meu tamoπnjom braÊom, od kojih su mnoga za njegajoπ uvijek bila stranci, poslao im je pismo u kojem im je naja-

(234)

373

372

235

vio namjeru da posjeti Rim i æelju da u ©panjolskoj podignebarjak kriæa.

U poslanici Rimljanima Pavao je iznio velika naËela Evan-elja. Iznio je svoje stajaliπte o pitanjima koja su uznemirivalaæidovske i poganske crkve, i pokazao da su nade i obeÊanjakoja su nekad pripadala samo Æidovima sada ponuena i ne-znaboπcima.

S velikom jasnoÊom i snagom apostol je iznio nauk o oprav-danju vjerom u Krista. Nadao se da bi i drugim crkvama bilekorisne upute koje je poslao krπÊanima u Rimu; kako li je samomaglovito predvidio dalekoseæni utjecaj svojih rijeËi! U svimvjekovima velika istina o opravdanju vjerom stajala je kao moÊnisvjetionik πto pokajane grjeπnike vodi na put æivota. Upravo jeovo svjetlo razbilo tamu koja je vladala Lutherovim umom i ot-krilo mu snagu Kristove krvi da Ëisti od grijeha. Isto je svjetlovodilo tisuÊe grijehom optereÊenih duπa do pravog Izvora oprostai mira. Svaki krπÊanin ima razloga zahvaljivati Bogu za posla-nicu upuÊenu crkvi u Rimu.

U tom je pismu Pavao otvoreno iznio πto osjeÊa za Æidove.Joπ od svojeg obraÊenja silno je æelio pomoÊi æidovskoj braÊida dobiju jasniju spoznaju evaneoske vijesti. “Æelja moga srcai moja molitva Bogu za njih”, izjavio je, “jest da se spase.”

Nije to bila obiËna æelja. Apostol je stalno molio Boga daradi u prilog Izraelaca koji u Isusu iz Nazareta nisu prepoznaliobeÊanog Mesiju. “Istinu govorim u Kristu,” uvjeravao je vjer-nike u Rimu, “zato mi svjedoËi moja savjest zajedno s DuhomSvetim da u svom srcu nosim duboku i trajnu bol. Æelio bihda ja osobno budem odreen za uniπtenje, odijeljen od Krista,za svoju braÊu, za svoju rodbinu po tijelu. Oni su Izraelci; nji-ma pripada: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogo-πtovlje i obeÊanja; njihovi su patrijarsi, i od njih potjeËe Kristpo tijelu, koji je iznad svega, Bog slavljen zauvijek.”

Æidovi su bili Boæji izabrani narod preko kojeg je namjera-vao blagosloviti cijeli ljudski rod. Bog je meu njima podignuomnoge proroke. Oni su prorekli dolazak Otkupitelja koji Êe bi-ti odbaËen i ubijen od onih koji su Ga prvi trebali prepoznatikao ObeÊanoga.

GledajuÊi kroz buduÊa stoljeÊa i svjedoËeÊi o odbacivanjuprorokâ, a na kraju i samog Boæjeg Sina, prorok Izaija je podnadahnuÊem pisao o tome da Êe Otkupitelja prihvatiti oni koji

Spasenje Æidovima

375

374


se nikad prije nisu ubrajali u sinove Izraelove. SpominjuÊi ovoproroËanstvo, Pavao izjavljuje: “A Izaija se osmjeljuje reÊi: ‘Na-πli su me oni koji me nisu traæili, i objavio sam se onima kojinisu pitali za me.’ A na Izraela upuÊuje rijeË: ‘Cio dan pruæahruke svoje prema neposluπnom i buntovnom narodu.’”

Premda je Izrael odbacio Boæjeg Sina, Bog njih nije odba-cio. Posluπajmo kako Pavao nastavlja svoje dokazivanje: “Pre-ma tome pitam: Je li Bog odbacio od sebe narod svoj? Dalekood toga! Ta, i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov iz plemenaBenjaminova. Nije Bog odbacio od sebe svoga naroda koji jeunaprijed izabrao. Ili ne znate πto veli Pismo gdje je govor oIliji, kako se ovaj tuæi Bogu na Izraela: ‘Gospodine, proroke tvojepoubijaπe, ærtvenike tvoje razruπiπe. Ja sâm ostadoh i hoÊe dai mene ubiju.’ A πto mu odgovara Boæja objava? ‘Ostavih sebisedam tisuÊa ljudi koji ne prignuπe koljena pred Baalom.’ Takoi u sadaπnje vrijeme postoji jedan Ostatak izabran po milosti.A ako je po milosti, nije viπe po djelima; jer inaËe milost nebi viπe bila milost.”

Izrael je posrnuo i pao, ali to nije prepreka da ne bi mogaoponovo ustati. U odgovoru na pitanje: “Zar su tako posrnulida konaËno padnu?” apostol odgovara: “Daleko od toga! Negoje njihovim prekrπajem doπlo spasenje poganima, da bi ih ovipotakli na natjecanje. Ako njihov prekrπaj znaËi bogatstvo zasvijet, a njihov umanjeni broj blagoslov za pogane, koliko Êeviπe njihov puni broj? A sad govorim vama, poganskog podri-jetla. U svojstvu apostola poganâ, ja vrlo cijenim i zato briænoobavljam svoju sluæbu ne bih li potakao na natjecanje svojesunarodnjake te neke od njih spasio. Jer, ako je njihovo odbaËenjeizmirenje svijeta, πto Êe biti njihovo ponovno primanje, ako neuskrsnuÊe od mrtvih?”

Boæja je namjera bila da se Njegova milost oËituje meupoganima kao i meu Izraelcima. Ovo je jasno prikazano u sta-rozavjetnim proroËanstvima. U svojem dokazivanju apostol sepoziva na neka od ovih proroËanstava. “Zar lonËar nema vlastinad glinom”, pita, “da od istoga glinenog tijesta napravi jednuposudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? A (πtose onda usuujeπ prigovarati) ako je Bog, premda je htio pokazatisvoj gnjev i oËitovati svoju moÊ na posudama ispunjenima gnje-vom koje su sebe uËinile prikladnima za propast, s velikom ihstrpljivoπÊu podnosio, da tako oËituje bogatstvo svoje slave prema

376

237

posudama ispunjenima milosrem koje je otprije pripremio zaslavu — prema nama koje je pozvao i od Æidova i od pogana,kako i veli kod Ozeja: ‘Narod koji nije moj narod s pravom Êunazvati svojim narodom, i nedragu dragom, i tako Êe se dogo-diti da Êe na istom mjestu gdje im je reËeno: ‘Vi niste moj na-rod’ s pravom biti prozvani sinovima æivog Boga.’” (PogledatiHoπea 1,10.)

Bez obzira na to πto je Izrael kao narod pao, u njemu jeostao poboæan ostatak onih koji se trebaju spasiti. U vrijemeSpasiteljeva dolaska bilo je vjernih muπkaraca i æena koji su sradoπÊu prihvatili vijest Ivana Krstitelja i ponovo prionuli uzprouËavanje proroËanstava o Mesiji. Kad je bila osnovana prvakrπÊanska crkva, nju su Ëinili vjerni Æidovi koji su u Isusu izNazareta prepoznali Onoga za Ëijim su dolaskom Ëeznuli. O ovomostatku govori Pavao kad piπe: “Ako su prvine svete, sveto je isve tijesto. Ako je korijen svet, svete su i grane.”

Pavao usporeuje ostatak u Izraelu sa stablom plemenitemasline od kojeg su se odlomile neke grane. On usporeujeneznaboπce s granama divlje masline, pricijepljenima na kori-jen. “Ako su neke grane odlomljene,” piπe vjernicima iz ne-znaboπtva, “i ako si ti, koji si divlja maslina, pricijepljen mje-sto njih i postao s njima sudionik u soËnom korijenu masline,ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoÊeπ uzvisivati, sjeti se da nenosiπ ti korijena, nego korijen tebe! Ti Êeπ sad reÊi: Grane suodlomljene da ja budem pricijepljen. Dobro! Njih je odlomilanevjera, a tebe dræi vjera. Ne ponosi se viπe, nego se boj! Jer,ako Bog nije poπtedio prirodnih grana, neÊe ni tebe poπtedje-ti. Dakle, promatraj dobrotu i strogost Boæju: strogost premapalima, a dobrotu Boæju prema tebi — ako ustrajeπ u dobroti —jer inaËe Êeπ i ti biti odsjeËen.”

Zbog nevjernosti i odbacivanja nebeske namjere, Izrael jekao narod izgubio vezu s Bogom. Ali grane koje su se odlomileod stabla Bog je mogao ponovo sjediniti s pravim korijenomIzraela — s ostatkom koji je ostao vjeran Bogu svojih otaca. “OniÊe,” izjavljuje apostol o odlomljenim granama, “ako ne ustrajuu nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog moæe opet pricijepiti.”“Ako si ti”, piπe poganima, “odsjeËen od divlje masline, kojojsi po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomumaslinu, koliko Êe se lakπe pricijepiti na vlastitu maslinu onikoji joj po prirodi pripadaju. NeÊu vas dræati u nejasnoÊi o taj-

Spasenje Æidovima

378

377


ni ovoj, da se ne biste oslanjali na vlastito miπljenje. Otvrdnu-Êe jednoga dijela Izraela traje dok pogani ne uu u punom broju.

Kada to bude, sav Êe se Izrael spasiti, kako stoji napisano:‘Od Siona Êe doÊi Osloboditelj; on Êe udaljiti bezboænost odJakova. I ovaj moj Savez s njima ispunit Êe se kad im uzmemgrijeh.’ S obzirom na Radosnu vijest oni su doduπe neprijateljiradi vas, ali s obzirom na izbor oni su ljubimci — zbog otaca,jer su neopozovljivi Boæji darovi i poziv. Baπ kao πto ste vi ne-koÊ bili neposluπni Bogu, a sada ste postigli milosre zahvalju-juÊi njihovoj neposluπnosti, tako su i oni sada postali neposluπnizahvaljujuÊi milosru prema vama, da i oni postignu milosre.Bog je naime zatvorio sve ljude u neposluπnost da im se svimasmiluje.

O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako sunedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi njegovi putovi!Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio sa-vjetnik? Tko li mu je neπto prije dao da bi mu mogao uzvrati-ti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slavazauvijek.”

Tako Pavao pokazuje da je Bog neograniËeno sposobanpreobraziti srca Æidova i pogana podjednako i da svakom vjernikuu Krista daruje blagoslove obeÊane Izraelu. On ponavlja Izaijinproglas o Boæjem narodu: “‘Iako je broj sinova Izraelovih kaomorski pijesak, spasit Êe se samo Ostatak, jer Êe Gospodin pot-puno i brzo ostvariti rijeË na zemlji.’ I kako je prorekao Izaija:‘Da nam nije Gospod nad vojskama ostavio potomstva, bili bi-smo kao Sodoma i postali bismo sliËni Gomori.’”

U vrijeme kad je Jeruzalem bio razoren a hram leæao uruπevinama, tisuÊe Æidova bile su prodane da sluæe kao roboviu neznaboæaËkim zemljama. Oni su bili rasuti po narodima kaoostaci nakon brodoloma. TisuÊu osamsto godina Æidovi su lu-tali od zemlje do zemlje po cijelom svijetu i ni na kojem mje-stu nisu dobili moguÊnost da povrate drevni ugled kao narod.*

Oklevetani, omrznuti i progonjeni, iz stoljeÊa u stoljeÊe baπtinaim je bila stradanje.

* Istinitost ove tvrdnje potvruje Ëinjenica da suvremeni Izrael, sastav-ljen tek od malog dijela Æidova u svijetu, ni u Ëemu ne odgovara ugledu πtoga je Izrael imao za Davidove i Salomonove vladavine.

379

239

Bez obzira na straπnu presudu izgovorenu nad Æidovimakao narodom u vrijeme kad su odbacili Isusa iz Nazareta, usvim razdobljima æivjeli su mnogi plemeniti, bogobojazni æidovskimuæevi i æene koji su patili bez rijeËi. Bog je tjeπio njihova srcau nevolji i sa suÊuti pratio straπno stanje u kojem su se nala-zili. »uo je oËajniËke molitve onih koji su Ga svim srcem moliliza pravilno razumijevanje Njegove RijeËi. Neki su u skromnomNazareÊaninu, kojeg su njihovi preci odbacili i razapeli, uvi-djeli pravog Izraelovog Mesiju. Kad je njihov um shvatio zna-Ëenje poznatih proroËanstava, tako dugo zamraËenih predajomi pogrjeπnim tumaËenjem, srce im je ispunila zahvalnost Boguza neiskazani dar πto ga daje svakom ljudskom biÊu koje od-luËi prihvatiti Krista za osobnog Spasitelja.

Upravo je o ovakvima govorio Izaija u svojem proroËan-stvu: “Spasit Êe se samo Ostatak.” Od Pavlovog vremena do danasBog svojim Svetim Duhom poziva Æidove kao i neznaboπce. “UBoga nema pristranosti”, izjavio je Pavao. Apostol se smatraoduænikom “i Grcima i barbarima”, kao i Æidovima, ali nikad ni-je izgubio iz vida velike prednosti koje su Æidovi imali nad dru-gima, jer “njima su povjerena Boæja proroËanstva”. Evaneljeje, izjavio je, “sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku, kako, uprvom redu, Æidovu tako Grku. Jer u njemu se oËituje praved-nost Boæja, iz vjere u vjeru.” Upravo je za ovo Kristovo Evan-elje, koje je podjednako djelotvorno za Æidove i pogane, Pa-vao u svojoj poslanici Rimljanima rekao da ga se ne stidi.

Kad se ovo Evanelje u svoj punini predstavi Æidovima,mnogi Êe Krista prihvatiti kao Mesiju. Meu krπÊanskim pro-povjednicima samo se nekolicina osjeÊa pozvanima da rade zaæidovski narod, ali Êe onima koji su tako Ëesto bili zaobilaæeni,kao i svima drugima doÊi vijest o Kristovom milosru i nadi.

U zavrπnom navijeπtanju Evanelja, kad se treba izvrπiti po-sebno djelo za dosad zanemareni sloj ljudi, Bog oËekuje od svojihvjesnika da se posebno zainteresiraju za æidovski narod koji ÊenaÊi u svim krajevima svijeta. Kad se starozavjetna Pisma sto-pe s Novim zavjetom u objaπnjenju Jahvinih vjeËnih namjera,to Êe za mnoge Æidove biti kao zora novog stvaranja, uskrsnu-Êe duπe. Kad Krista iz evaneoskog doba vide na stranicamastarozavjetnih Pisama, i shvate kako Novi zavjet jasno objaπnja-va Stari, probudit Êe se njihove usnule sposobnosti i oni Êe uKristu prepoznati Spasitelja svijeta. Mnogi Êe vjerom prihvatiti

Spasenje Æidovima

381

380


Krista za svojeg Otkupitelja. Na njima Êe se ispuniti rijeËi: “Isvima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja: onimakoji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)

Ima meu Æidovima nekih koji su, kao Savao iz Tarza, silniu Pismima i takvi Êe Ëudesnom snagom navijeπtati nepromje-njivost Boæjeg zakona. Izraelov Bog Êe to ostvariti u naπe dane.Njegova ruka nije prekratka da izbavi. Kad Njegovi sluge buduradili u vjeri za one koji su dugo bili zanemareni i prezreni,objavit Êe se Njegovo spasenje.

“Zato ovako govori Jahve, Bog kuÊe Jakovljeve, koji otkupiAbrahama: ‘NeÊe se odsad viπe stidjeti Jakov, i viπe mu neÊelice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetitÊe ime moje.’ Svetit Êe Sveca Jakovljeva, bojat Êe se Boga Izra-elova. Zabludjeli duhom urazumit Êe se, a oni πto mrmljaju primitÊe pouku.” (Izaija 29,22-24)

382

241

36Otpad u Galaciji

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici GalaÊanima.

Za boravka u Korintu Pavao je imao razloga za ozbiljnubojazan za neke veÊ osnovane crkve. Zbog utjecaja laænih uËiteljakoji su se pojavili meu vjernicima u Jeruzalemu, meu vjer-nicima u Galaciji naglo se poËela πiriti podjela, krivovjerje i pu-tenost. Ovi su laæni uËitelji mijeπali æidovsku predaju s evan-eoskim istinama. Ne mareÊi za odluku opÊeg sabora u Jeruza-lemu, zahtijevali su od obraÊenika iz poganstva da vrπe propi-se obrednog zakona.

Stanje je bilo kritiËno. Nastalo zlo prijetilo je brzim uniπte-njem galacijskih crkava.

Pavla je zaboljelo srce i duπa mu je bila uznemirena zbogotvorenog otpada dijela onih koje je vjerno pouËavao naËeli-ma Evanelja. Odmah je pisao zabludjelim vjernicima razotkri-vajuÊi laæne teorije koje su prihvatili, i s velikom oπtrinom ko-rio one koji su odstupili od vjere. Nakon pozdrava “Milost vami mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa Krista”, Pavao jeGalaÊanima uputio rijeËi oπtrog ukora:

“»udim se da se tako brzo odmeÊete od onoga koji vas jepozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeete na drugo‘evanelje’. Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi kojivas zbunjuju i koji æele izvrnuti Kristovo Evanelje. Ali, ako bivam tko — bili to mi, bio aneo s neba — navijestio Evaneljeprotivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!” Pavlovnauk bio je u skladu s Pismima i Sveti Duh je posvjedoËio zanjegov rad; zato je upozorio svoju braÊu da ne sluπaju niπta

(241)

384

383


πto bi se protivilo istinama kojima ih je on uËio.Apostol je molio galacijske vjernike da pozorno ispitaju svoje

prvo iskustvo u krπÊanskom æivotu. “O nerazumni GalaÊani! Tkovas zaËara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljenpred oËi? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primiliDuha vrπenjem Zakona ili prihvaÊanjem vjere? Jeste li tako ne-razumni da poËinjuÊi s Duhom sad svrπavate s tijelom? Jeste liuzalud toliko toga doæivjeli? Ako je doista uzalud! A onaj kojivam daje Duha i Ëini meu vama Ëudesa, Ëini li to zbog vrπe-nja Zakona ili zbog prihvaÊanja vjere?”

Tako je Pavao pozvao vjernike u Galaciji pred zid njihovevlastite savjesti u nastojanju da ih zaustavi na njihovom putu.OslanjajuÊi se na Boæju spasiteljsku silu i odbijajuÊi priznati naukotpalih uËitelja, apostol je pokuπao navesti vjernike da vide kakosu straπno prevareni, ali da vraÊanjem svoje prijaπnje vjere uEvanelje mogu ipak poraziti Sotonine namjere. Apostol je Ëvrstostao na stranu istine i pravednosti; njegova je Ëvrsta vjera i po-vjerenje u vijest koju je nosio pomogla mnogima kojima je vje-ra malaksala da se vrate odanosti Spasitelju.

Koliko je razliËit bio Pavlov naËin pisanja korintskoj crkviod naËina na koji se obratio GalaÊanima! Prvu je korio vrlopaæljivo i njeæno, dok za posljednju nije πtedio rijeËi ukora. Ko-rinÊane je nadvladala kuπnja. Prevareni lukavim nastupom uËi-telja koji su pod krinkom istine iznosili zabludu, bili su zbunjenii smeteni. Morao ih je oprezno i strpljivo pouËiti da mogu ra-zlikovati laæno od istinitog. Grubost ili nepromiπljena æurba ra-zorili bi Pavlov utjecaj kod mnogih kojima je æelio pomoÊi.

U galacijskim je crkvama otvorena, neprikrivena zabludanadomjeπtala evaneosku vijest. U biti je Krist, pravi temelj vjere,bio zamijenjen zastarjelim obredima judaizma. Apostol je vidioda radi spaπavanja vjernika u Galaciji od opasnih utjecaja kojisu im prijetili mora poduzeti najodluËnije mjere, uputiti najoπ-trija upozorenja.

Vaæna pouka koju mora nauËiti svaki Kristov propovjednikjest da svoj rad treba prilagoditi okolnostima u kojima se nalazeljudi kojima nastoji pomoÊi. Jednako su tako potrebne njeænost,strpljivost, odluËnost i Ëvrstina, ali ih treba primijeniti razum-no. Mudro postupanje s razliËitim umovima, u razliËitim okol-nostima i uvjetima, posao je koji zahtijeva mudrost i prosuivanjeprosvijetljeno i posveÊeno Boæjim Duhom.

386

385

243

U pismu vjernicima u Galaciji Pavao je ukratko spomenuoglavne dogaaje vezane uz vlastito obraÊenje i prva krπÊanskaiskustva. Time je æelio pokazati da je posebnim oËitovanjemboæanske snage bio naveden da vidi i shvati velike istine Evan-elja. ZahvaljujuÊi uputama πto ih je primio od samog Boga,Pavao je bio potaknut da na sveËan i pozitivan naËin upozorii savjetuje GalaÊane. Pisao je ne s oklijevanjem i sumnjom, veÊsa sigurnoπÊu proizaπlom iz osvjedoËenja i sigurne spoznaje.Jasno je ocrtao razliku izmeu poduke koja se prima od Ëovje-ka i upute koja dolazi izravno od Krista.

Apostol je pozvao GalaÊane da ostave laæne voe koji suih zaveli i da se vrate vjeri koja je bila tako nepogrjeπivo potvr-ena boæanskim odobravanjem. Ljudi koji su ih pokuπali odve-sti od vjere u Evanelje bili su licemjeri, bez svetosti u srcu ipokvareni u æivotu. Njihova se poboænost sastojala od nizanjaobreda Ëijim su vrπenjem oËekivali steÊi Boæju naklonost. Nijeim stalo do Evanelja koje je zahtijevalo posluπnost rijeËima:“Tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæje-ga!” (Ivan 3,3) Smatrali su da vjera utemeljena na takvom na-uku zahtijeva preveliku ærtvu pa su se dræali svojih zabluda va-rajuÊi sebe i druge.

Vrπenje vanjskih oblika poboænosti umjesto svetosti srca iæivota joπ uvijek odgovara neobnovljenoj naravi, kao πto je tobilo u vrijeme ovih æidovskih uËitelja. Danas, kao i u ono vrijeme,postoje laæni duhovni voe Ëiji nauk mnogi rado sluπaju. Soto-na promiπljeno nastoji odvratiti umove od nade u spasenje vje-rom u Krista i posluπnoπÊu Boæjem zakonu. U svakom razdob-lju praneprijatelj prilagoava svoje kuπnje predrasudama i na-klonostima onih koje nastoji prevariti. U apostolsko doba na-veo je Æidove da uzdiæu obredni zakon a odbace Krista; danasnavodi mnoge koji se smatraju krπÊanima da pod izlikom po-πtovanja Krista prezru moralni zakon i tvrde da se njegovi pro-pisi mogu nekaænjeno prestupati. Duænost je svakog Boæjeg slugeda se Ëvrsto i odluËno odupre svima koji izvrÊu vjeru i da rijeËjuistine neustraπivo razotkrije njihove zablude.

U nastojanju da stekne povjerenje svoje braÊe u Galaciji,Pavao je odvaæno branio svoj poloæaj Kristova apostola. Za sebeje rekao da je apostol “ne od ljudi, niti po kojemu Ëovjeku,veÊ po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih”. SvojuzadaÊu nije primio od ljudi, veÊ od najviπe Vlasti na Nebu. A

Otpad u Galaciji

387


njegov je poloæaj potvrdio opÊi sabor u Jeruzalemu odlukamakojima se Pavao pokorio u svojem cjelokupnom radu meu ne-znaboπcima.

Onima koji su nijekali njegovo apostolstvo, Pavao je izniodokaz da “ni u Ëemu nisam manji od nadapostola” (2. KorinÊa-nima 11,5), ne zato da uzvisi sebe, veÊ da veliËa Boæju milost.Oni koji su nastojali omalovaæiti njegov poziv i rad, borili suse protiv Krista Ëija se milost i snaga oËitovala preko Pavla.Apostol je zbog protivljenja svojih neprijatelja bio prisiljen od-luËno ustati u obranu svojeg poloæaja i vlasti.

Pavao je molio one koji su nekoÊ u svojem æivotu upoznaliBoæju moÊ, da se vrate svojoj prvoj ljubavi za evaneosku isti-nu. Neporecivim argumentima iznio im je prednost da posta-nu slobodni muπkarci i æene u Kristu, po Ëijoj se milosti pomi-renja svi koji Mu se potpuno pokore oblaËe u odjeÊu Njegovepravednosti. Zauzeo je stajaliπte prema kojem svaka duπa kojase æeli spasiti mora steÊi istinsko, osobno iskustvo s Bogom.

Apostolove ozbiljne i usrdne molbe nisu bile besplodne.Sveti Duh je djelovao velikom snagom i mnogi, Ëije su nogeodlutale na stranputicu, vratili su se svojoj nekadaπnjoj vjeri uEvanelje. Otad su æivjeli nepokolebljivo u slobodi kojom ih jeKrist oslobodio. U svojem su æivotu oËitovali darove Duha — ato su bili “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjer-nost, krotkost, uzdræljivost”. Tako se proslavilo Boæje ime i mnogoje novih vjernika u cijelom podruËju pristupilo Crkvi.

388

245

37Pavlovo posljednje putovanje

u JeruzalemOvo se poglavlje zasniva na Djelima 20,4 do 21,16.

Pavao se silno æelio vratiti u Jeruzalem prije Pashe kakobi se imao prilike sresti s onima koji su iz svih krajeva svijetadolazili za ovaj blagdan. Uvijek se nadao da bi na neki naËinmogao biti sredstvo u uklanjanju predrasuda svojih nevjernihsunarodnjaka i navesti ih da prihvate dragocjeno svjetlo Evan-elja. Takoer se æelio sastati s crkvom u Jeruzalemu i donijetijoj darove koje su poganske crkve poslale siromaπnoj braÊi uJudeji. Isto se tako nadao da Êe ovim posjetom pridonijeti ËvrπÊojpovezanosti æidovskih i neznaboæaËkih obraÊenika.

Nakon πto je zavrπio posao u Korintu, odluËio je otplovitiizravno u jednu od luka na obali Palestine. Tek πto su izvrπenesve pripreme i on upravo trebao zakoraËiti na lau, obavijeπ-ten je o zasjedi u kojoj su ga Æidovi namjeravali ubiti. Prije subila sprijeËena sva nastojanja ovih protivnika vjere da uËine krajapostolovom radu.

Uspjeh koji je pratio propovijedanje Evanelja ponovo jerazgnjevio Æidove. Sa svih strana dolazili su izvjeπtaji o πirenjunovog nauka prema kojem se Æidovi oslobaaju od vrπenja odre-daba obrednog zakona, a poganima pruæaju jednake prednostikao i Abrahamovoj djeci. U propovijedima u Korintu Pavao jeiznosio iste dokaze koje je tako snaæno isticao u svojim posla-nicama. Njegovu istaknutu izjavu: “Tu nema viπe ni Grka ni Æi-dova, ni obrezana ni neobrezana” (Koloπanima 3,11), neprijatelji

(245)

389

390


su smatrali drskim bogohuljenjem pa su odluËili da zauvijekuπutkaju njegov glas.

Nakon upozorenja o zasjedi, Pavao je odluËio putovati prekoMakedonije. Morao je odustati od plana da stigne u Jeruzalemza pashalnu sluæbu, ali se nadao da Êe stiÊi za Pedesetnicu.

Pavla i Luku pratili su “Sopater, Pirov sin, iz Bereje; Ari-starh i Sekund iz Soluna; Gaj iz Derbe i Timotej; Tihik i Tro-fim iz Azije”. Pavao je sa sobom nosio veliku svotu novca odpoganskih crkava koju je namjeravao dati u ruke braÊi odgovornojza rad u Judeji. Zbog toga je uredio da ga ova braÊa kao pred-stavnici iz razliËitih crkava prate u Jeruzalem.

Pavao je preko Pashe ostao u Filipima. S njim je ostao sa-mo Luka; drugi su suputnici otiπli u Troadu da ga tamo Ëekaju.Filipljani su se ubrajali meu apostolove najdraæe i najiskrenijeobraÊenike pa je tijekom osam dana tog blagdana uæivao u nji-hovoj miroljubivoj i radosnoj zajednici.

Nakon πto su isplovili iz Filipa, Pavao i Luka su pet danaposlije stigli do svojih pratilaca u Troadi i tu ostali sedam danas vjernicima.

Posljednje veËeri njihova boravka braÊa su se sastala da lomekruh. Zbog Ëinjenice da je njihov voljeni uËitelj trebao otiÊi,okupilo se veÊe druπtvo od uobiËajenog. Sastali su se “u gor-njoj sobi” na treÊem katu. Tu je Pavao, u æaru svoje ljubavi ibrige za njih, propovijedao do ponoÊi.

Na jednom od otvorenih prozora sjedio je mladiÊ imenomEutih. U tom opasnom poloæaju zaspao je i pao u dvoriπte. Na-stala je uzbuna i meteæ. Podigli su mladiÊa mrtva i mnogi suse okupili oko njega plaËuÊi i nariËuÊi. Ali Pavao je proπao krozuplaπeno druπtvo, obujmio ga i uputio ozbiljnu molitvu Boguda mu vrati æivot. Bog mu je usliπao molbu. Apostolov glas nad-jaËao je æalopojke i tuæaljke: “Nemojte se uznemirivati: njegovaje duπa u njemu!” Vjernici su se s radoπÊu ponovo okupili ugornjoj sobi, a onda je Pavao nastavio “s propovijedanjem dugo— sve do zore”.

Brod kojim su Pavao i njegovi pratioci namjeravali nasta-viti putovanje upravo je trebao isploviti i braÊa su poæurila dase ukrcaju. Meutim, sam apostol je odluËio krenuti kraÊim,kopnenim putem izmeu Troade i Asosa da bi se sa svojim pra-tiocima sastao u tom gradu. To mu je dalo kratko vrijeme zarazmiπljanje i molitvu. TeπkoÊe i opasnosti vezane uz njegov

392

391

247

posjet Jeruzalemu, stav Crkve prema njemu i njegovom radu,kao i stanje crkava i zanimanje za Evanelje u drugim podruË-jima, bili su predmeti ozbiljnog, tjeskobnog razmiπljanja, i onje iskoristio ovu posebnu priliku da od Boga traæi snagu i vod-stvo.

Kad su putnici iz Asosa isplovili na jug, proπli su pokrajEfeza, tog mjesta u kojemu je apostol dugo radio. Pavao je silnoæelio posjetiti tamoπnju crkvu jer joj je trebao dati vaæne uputei savjete. Ali nakon razmiπljanja odluËio je da poæure, jer jeæelio “da bude, ako je moguÊe, na Duhove u Jeruzalemu”. Me-utim, kad su stigli u Milet, pedesetak kilometara udaljen odEfeza, saznao je za moguÊnost da porazgovara s crkvom prijenego πto brod nastavi plovidbu. Stoga je odmah poslao poru-ku starjeπinama moleÊi ih da poæure u Milet, kako bi ih mogaovidjeti prije nego πto nastavi put.

Doπli su na njegov poziv i on im je na oproπtaju uputioozbiljne, ganutljive rijeËi savjeta. “Vi znate”, rekao je, “kako samse vladao meu vama sve vrijeme od prvoga dana kad stupihu Aziju, sluæeÊi Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama ikuπnjama koje me snaoπe zbog æidovskih zasjeda; kako nisamniπta od onoga πto je korisno propustio da vam saopÊim i davas pouËim javno i po kuÊama, sveËano navjeπÊujuÊi Æidovimai Grcima potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u naπega Gospo-dina Isusa.”

Pavao je uvijek uzvisivao boæanski Zakon. Pokazao je kakoZakon nema snage da spasi ljude od kazne zbog neposluπnosti.Prijestupnici se moraju pokajati za svoje grijehe i poniziti predBogom Ëiji su pravedni gnjev prouzroËili krπenjem NjegovaZakona, a isto tako moraju pokazati vjeru u Kristovu krv kaojedino sredstvo oprosta. Boæji Sin umro je kao njihova ærtva iuzaπao na Nebo da pred Ocem stane kao njihov zastupnik. Po-kajanjem i vjerom mogu se osloboditi od osude grijeha i Kristo-vom miloπÊu biti osposobljeni da ubuduÊe budu posluπni Boæ-jem zakonu.

“Sada, evo,” nastavio je Pavao, “svezan u duhu, idem u Jeru-zalem ne znajuÊi πto Êe me u njemu zadesiti. Jedino mi DuhSveti jamËi u svakom gradu da me Ëekaju okovi i patnje. Menini najmanje nije do æivota; samo da dovrπim svoju trku — sluæ-bu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoËiti za Evaneljemilosti Boæje. Evo, sad sam svjestan da vi svi meu kojima sam

Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem

393


proveo propovijedajuÊi Kraljevstvo neÊete viπe vidjeti moga li-ca.”

Pavao nije namjeravao ovo reÊi, ali dok je govorio, na nje-ga je siπao Duh nadahnuÊa potvrujuÊi njegovu bojazan da Êeovo biti njegov posljednji sastanak s efeπkom braÊom.

“Zato vam danas sveËano izjavljujem da sam Ëist od krvivas sviju, jer nisam niπta propustio da vam u potpunosti saop-Êim Boæji naum.” Nikakav strah da ne uvrijedi, ni teænja za pri-jateljstvom ili odobravanjem, nisu mogli navesti Pavla da zadr-æi rijeËi koje mu je Bog dao za njihovu poduku, upozorenje ipopravljanje. Bog od svojih slugu danas traæi neustraπivost upropovijedanju RijeËi i u provoenju njezinih propisa. Kristovpropovjednik ne smije ljudima iznositi samo istine koje im gode,a zadræavati druge koje bi mogle zaboljeti. On treba s dubokomzabrinutoπÊu pratiti razvoj karaktera. Ako vidi da bilo tko iznjegova stada njeguje grijeh, mora mu kao vjerni pastir iz BoæjerijeËi dati uputu koja je primjenjiva na njegov sluËaj. Ako pustida ovaj u svojoj samouvjerenosti ostane neopomenut, on Êe bitiodgovoran za njegovu duπu. Pastor koji vrπi svoju uzviπenu sluæbumora vjernicima dati pouzdane upute o svakoj toËki krπÊanskevjere te im pokazati kakvi moraju biti i πto trebaju Ëiniti da bimogli biti savrπeni u Dan Boga. Samo Êe vjerni uËitelj istinena kraju svojeg rada moÊi reÊi s Pavlom: “Ja sam Ëist od krvisvih ljudi.”

“Pazite na se”, savjetovao je svoju braÊu, “i na cijelo stadou kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete CrkvuBoæju koju sebi steËe krvlju svojom.” Kad bi propovjednici Evan-elja stalno imali na umu Ëinjenicu da im je povjereno onoπto je Krist priskrbio svojom krvlju, imali bi dublji osjeÊaj vaæ-nosti svojeg rada. Oni trebaju paziti na sebe i na svoje stado.Svojim primjerom trebaju ilustrirati i potkrijepiti upute koje daju.Kao uËitelji puta æivota ne smiju dati priliku da se ruæno govo-ri o istini. Kao Kristovi predstavnici trebaju Ëuvati Ëast Njego-va imena. PosveÊenoπÊu, Ëistim æivotom i poboænim razgovori-ma trebaju dokazati da su dostojni svojeg uzviπenog zvanja.

Apostolu su bile otkrivene opasnosti kojima Êe biti izloæe-na crkva u Efezu. “Znam da Êe poslije moga odlaska provalitimeu vas okrutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izmeu vassamih diÊi Êe se neki koji Êe nauËavati opaku nauku da odvukuuËenike za sobom.” Pavao je drhtao za Crkvu kad je, gledajuÊi

395

394

249

u buduÊnost, vidio napade koje Êe morati trpjeti od vanjskih iunutarnjih neprijatelja. Sa sveËanom ozbiljnoπÊu molio je bra-Êu da budno Ëuvaju svoj sveti zalog. Kao primjer ukazao im jena svoj vlastiti neumorni rad meu njima: “Zato bdijte i sjeÊaj-te se da tri godine — noÊ i dan — nisam prestajao sa suzamaopominjati svakoga pojedinog meu vama!”

“A sad vas preporuËujem Bogu”, nastavio je, “i rijeËi — nje-govoj milosti, njemu koji moæe sagraditi i dati vam baπtinu meusvima posveÊenima. Srebra, zlata i odijela nisam poæelio ni odkoga.” Neka od efeπke braÊe bila su bogata, ali Pavao od njihnikad nije traæio osobnu korist. Nije bio dio njegove vijesti daprivuËe pozornost na vlastite potrebe. “Vi sami znate da su overuke”, izjavio je, “providjele mojim i mojih sudrugova potrebama.”Usred napornog rada i dugih putovanja za Kristovo djelo bioje sposoban ne samo providjeti za svoje potrebe, veÊ neπto uπte-djeti za potrebe svojih suradnika i za pomoÊ dostojnim siroma-sima. To je postizao samo neumornom marljivoπÊu i najstroæomπtednjom. Slobodno je mogao ukazati na svoj primjer kad jerekao: “U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditii pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi GospodinaIsusa koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati, nego primati.’

Kada to reËe, kleknu te se pomoli s njima svima. Tada svibriznuπe u velik plaË, padoπe Pavlu oko vrata te ga izljubiπe,oæaloπÊeni iznad svega njegovom rijeËi da neÊe viπe vidjeti nje-gova lica. Zatim ga otpratiπe na lau.”

Putnici su iz Mileta otplovili ravno u Kos, “a sutradan uRod i odande u Pataru” na jugozapadnoj obali Male Azije, gdjesu naπli “lau πto polazi u Feniciju” kojom su nastavili plovid-bu. U Tiru, gdje je laa istovarena, naπli su nekoliko uËenika skojima su mogli provesti sedam dana. Preko tih uËenika SvetiDuh je upozorio na opasnosti koje su oËekivale Pavla u Jeruza-lemu pa su ga molili “da ne uzlazi u Jeruzalem”. Ali apostolnije dopustio da ga strah od stradanja i zatvaranja odvrati odnjegove namjere.

Na kraju tjedna provedenog u Tiru, sva su braÊa, sa æena-ma i djecom, ispratila Pavla do lae i prije nego πto se ukrcaosvi su kleknuli na obali i molili, on za njih, a oni za njega.

NastavljajuÊi plovidbu prema jugu, putnici su stigli u Ce-zareju i uπli “u kuÊu Filipa — evanelista iz kruga Sedmorice —te ostadosmo kod njega”. Ovdje je Pavao proveo nekoliko mirnih,

Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem

397

396


radosnih dana — posljednju savrπenu slobodu koju dugo vre-mena neÊe uæivati.

Dok je Pavao boravio u Cezareji, “doe iz Judeje neki prorokimenom Agab. Kad nas pohodi,” piπe Luka, “uze Pavlov pâs,sveza sebi ruke i noge te reËe: ‘Ovako Êe Ëovjeka Ëiji je ovopâs u Jeruzalemu svezati Æidovi i predati ga u ruke poganima.’”

“Kada to Ëusmo,” nastavlja Luka, “poËesmo mi i mjeπtanimoliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.” No Pavao se nije daoodvratiti od puta duænosti. On Êe slijediti Krista, ako treba, iu tamnicu i u smrt. “©to Ëinite? Zaπto plaËete i mekπate misrce?” uskliknuo je. “Ja sam spreman ne samo biti svezan negoi umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.” Kad su vidje-li da mu samo nanose bol a da on ne mijenja svoju namjeru,braÊa su prestala sa svojim molbama i samo rekla: “Neka budevolja Gospodnja!”

Ubrzo je kratkom boravku u Cezareji doπao kraj i Pavao injegovo druπtvo, praÊeni nekolicinom braÊe, krenuli su premaJeruzalemu pod dubokim dojmom predstojeÊeg zla.

Nikad prije apostol nije prilazio Jeruzalemu s takvom tu-gom u srcu. Znao je da Êe naÊi malo prijatelja a mnogo nepri-jatelja. Pribliæavao se gradu koji je odbacio i ubio Sina Boæjeg,nad kojim su sada visjele prijetnje boæanske srdæbe. PrisjeÊaju-Êi se kako je bio ogorËen u svojoj predrasudi prema Kristovimsljedbenicima, osjeÊao je najdublje saæaljenje prema svojim za-bludjelim sunarodnjacima. Kako se malo mogao nadati da Êeim moÊi pomoÊi! Isti slijepi gnjev koji je nekoÊ plamtio u nje-govom srcu, sada je s neiskazanom snagom buknuo u srcu cijelenacije protiv njega.

A nije mogao raËunati ni na naklonost i potporu Ëak nivlastite braÊe u vjeri. NeobraÊeni Æidovi, koji su ga uporno sli-jedili u stopu, nisu oklijevali πiriti najnepovoljnije izvjeπtaje poJeruzalemu, bilo osobno, bilo u pismima, o njemu i njegovomradu, a Ëak su i neki apostoli i starjeπine smatrali ove izvjeπta-je istinitima ne pokuπavajuÊi im se usprotiviti niti pokazujuÊiæelju da se s njim razjasne.

Ali ni usred obeshrabrenja apostol nije oËajavao. Vjerovaoje da Êe Glas koji je govorio njegovom srcu progovoriti i srci-ma njegovih sunarodnjaka i da Êe UËitelj, kojeg su njegovi drugoviuËenici voljeli i kome su sluæili, ujediniti njihova srca u djeluEvanelja.

398

251

38Pavao kao zatvorenik


“Kad stigosmo u Jeruzalem, braÊa nas primiπe radosno.Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuÊu, gdje se sastado-πe sve starjeπine.”

Ovom su prigodom Pavao i njegovi pratioci formalno pre-dali voama djela u Jeruzalemu darove koje su poganske crkveposlale kao pomoÊ siromaπnima meu æidovskom braÊom. Pri-kupljanje ovih darova stajalo je apostola i njegove suradnike mno-go vremena, briga i zamornog rada. Svota koja je daleko nad-maπivala oËekivanje starjeπina u Jeruzalemu znaËila je mnogeærtve i Ëak ozbiljnu oskudicu neznaboæaËkih vjernika.

Ovi dragovoljni darovi posvjedoËili su odanost obraÊenikaiz poganstva organiziranom Boæjem djelu po svijetu i svi su ihtrebali prihvatiti uz zahvalno priznanje, ali je Pavlu i njegovimpratiocima bilo jasno da meu onima pred kojima sada stojeima nekih koji nisu sposobni cijeniti duh bratske ljubavi kojaje potaknula na darivanje.

U prvim godinama evaneoskog rada meu neznaboπcima,neka od vodeÊe braÊe u Jeruzalemu, dræeÊi se prijaπnjih predra-suda i navika razmiπljanja, nisu srdaËno suraivala s Pavlom injegovim pomoÊnicima. NastojeÊi saËuvati besmislene obiËajei obrede, izgubili su iz vida blagoslov koji bi dobili oni i djelokoje su voljeli da su se potrudili ujediniti sve dijelove Gospod-njega djela. Premda su se zauzimali za probitak krπÊanske Cr-kve, nisu odræali korak s napredovanjem Boæje providnosti i usvojoj ljudskoj mudrosti pokuπali su radnike ograniËiti mnogim

(251)

400

399


nepotrebnim zabranama. Tako se pojavila skupina ljudi koji osob-no nisu bili upoznati s promijenjenim okolnostima i posebnimpotrebama s kojima su se suoËavali radnici u dalekim poljima,ali koji su ustrajavali na tome da imaju vlast odreivati svojojbraÊi u tim poljima kojim Êe se metodama rada sluæiti. Sma-trali su da djelo propovijedanja Evanelja treba obavljati u skladus njihovim miπljenjem.

Proπlo je nekoliko godina otkako su braÊa u Jeruzalemu, spredstavnicima iz drugih vodeÊih crkava, pozorno razmotrilazbunjujuÊa pitanja koja su se pojavila oko metoda kojima suse sluæili oni koji su radili meu poganima. Kao rezultat ovogsabora, braÊa su se sloæila oko konaËnih preporuka crkvama uvezi s nekim obredima i obiËajima, ukljuËujuÊi i obrezanje. Upra-vo su na ovom opÊem saboru braÊa odluËila da krπÊanskim cr-kvama preporuËe Barnabu i Pavla kao radnike dostojne punogpovjerenja svakog vjernika.

Meu prisutnima na ovom sastanku bilo je nekih koji suoπtro kritizirali rad apostolâ na kojima je poËivao glavni teretnavijeπtanja Evanelja neznaboæaËkom svijetu. Ali tijekom sa-bora njihova su se glediπta o Boæjoj nakani proπirila pa su sesloæili sa svojom braÊom u donoπenju mudrih odluka koje supridonijele jedinstvu tijela svih vjernika.

Poslije, kad je postalo oËito da broj obraÊenika meu po-ganima brzo raste, meu vodeÊom braÊom u Jeruzalemu poja-vili su se neki koji su ponovo poËeli gajiti svoje prijaπnje pred-rasude protiv metoda Pavla i njegovih suradnika. Ove su pred-rasude tijekom godina jaËale, dok neki od voa nisu odluËilida se djelo propovijedanja Evanelja ubuduÊe mora vrπiti u skladus njihovim predodæbama. Ako Pavao svoje metode prilagodi iz-vjesnim zamislima koje su oni zastupali, oni Êe priznati i po-duprijeti njegov rad; inaËe viπe neÊe s naklonoπÊu gledati nanjega niti mu pruæiti potporu.

Ovi su ljudi izgubili iz vida Ëinjenicu da je Bog uËitelj svojegnaroda; da svaki radnik u Njegovom djelu treba steÊi osobnoiskustvo u slijeenju boæanskog Voe, a da ne oËekuje izravnovodstvo od strane Ëovjeka; da Njegovi radnici ne smiju biti obli-kovani prema ljudskim zamislima, veÊ prema boæanskom uzo-ru.

U svojoj sluæbi Pavao je narod uËio ne “uvjerljivim rijeËi-ma mudrosti, veÊ u oËitovanju Duha i snage”. Istine koje je

402

401

253

navjeπÊivao objavio mu je Sveti Duh, “jer Duh sve ispituje, Ëaki dubine Boæje. Ta tko od ljudi zna Ëovjekove tajne, osim Ëo-vjeËjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna,osim Boæjega Duha... I mi”, izjavio je Pavao, “o tom govorimo,ne rijeËima kakve uËi ljudska mudrost, nego rijeËima kakve uËiDuh, izraæavajuÊi duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti.” (1.KorinÊanima 2,4.10-13)

Tijekom sluæbe Pavao je od Boga oËekivao izravno vodstvo.Istodobno je jako pazio da radi u skladu s odlukama opÊeg saborau Jeruzalemu, a kao rezultat “crkve se utvrivahu u vjeri i sva-ki dan bivahu brojnije” (Djela 16,5). I sada, bez obzira na ne-odobravanje na koje je kod nekih nailazio, naπao je utjehu usvijesti da je izvrπio svoju duænost potiËuÊi u obraÊenicima duhodanosti, dareæljivosti i bratske ljubavi, kako se ovom prilikommoglo vidjeti po velikim darovima koje je stavio pred æidov-ske starjeπine.

Nakon predaje darova, Pavao je poËeo “redom iznositi sveπto je Gospodin njegovom djelatnosti uËinio meu poganima”.Ovo nizanje Ëinjenica dovelo je srca sviju, Ëak i onih koji susumnjali, do osvjedoËenja da je njegov rad pratio nebeski bla-goslov. “Oni, kad to Ëuπe, poËeπe slaviti Boga.” OsjeÊali su dametode rada koje je apostol primjenjivao nose peËat Neba. Bogatidarovi koji su leæali pred njima dodatno su potvrdili apostolo-vo svjedoËanstvo o vjernosti novih crkava osnovanih meu po-ganima. Ljudi koji su, buduÊi da su bili smatrani voama djelau Jeruzalemu, samovoljno traæili da se poduzmu mjere nadzo-ra, vidjeli su Pavlovu sluæbu u novom svjetlu i bili osvjedoËenida je njihov put pogrjeπan, da su zarobljeni æidovskim obiËaji-ma i predajama, i da je djelo Evanelja ozbiljno zaprijeËeno ti-me πto nisu shvatili kako je Kristovom smrÊu sruπen zid kojije dijelio Æidove od pogana.

Ovo je bila zlatna prilika za svu vodeÊu braÊu da otvorenopriznaju kako je Bog djelovao preko Pavla i da su oni katkadbili u zabludi dopuπtajuÊi da izvjeπtaji njegovih neprijatelja iza-zovu u njima zavist i predrasude. Ali umjesto da se sjedine unaporu da postupe poπteno prema onome koga su povrijedili,dali su mu savjet koji je pokazao da joπ uvijek smatraju kakoje Pavao u velikoj mjeri odgovoran za postojeÊe predrasude.Nisu plemenito stali u njegovu obranu nastojeÊi da nezadovolj-nicima pokaæu u Ëemu su pogrijeπili, veÊ su pokuπali uËiniti

Pavao kao zatvorenik

403


kompromis savjetujuÊi mu da uËini ono πto Êe, po njihovu miπ-ljenju, ukloniti svaki uzrok nerazumijevanju.

“Vidiπ, brate,” uzvratili su na njegovo svjedoËanstvo, “ko-liko je tisuÊa Æidova prigrlilo vjeru i svi su vatrene pristaπe Za-kona. A o tebi su Ëuli da svojim uËenjem odvraÊaπ od Mojsije-va zakona sve Æidove koji su rasprπeni meu poganima, govoreÊiim da ne obrezuju djece i ne æive po (otaËkim) predajama. ©tosada? Sigurno Êe doznati da si doπao. UËini ovo πto ti savjetujemo:imamo ovdje Ëetiri Ëovjeka koji su pod zavjetom; uzmi ih i pod-vrgni se s njima obredu oËiπÊenja te preuzmi za njih ærtvenetroπkove da mognu oπiπati sebi glave. Tako Êe svi uvidjeti danema niπta od onoga πto su Ëuli o tebi, veÊ da si na pravomputu i da i sam vrπiπ Zakon. A πto se tiËe pogana koji su prigrlilivjeru, njima smo pismeno saopÊili naπe odluke: uzdræavati seod mesa ærtvovanog idolima, od krvi, od udavljenog i od bluda.”

BraÊa su se nadala da bi Pavao, slijedeÊi njihov savjet, mo-gao uvjerljivo opovrgnuti laæne izvjeπtaje o sebi. Uvjeravali suga da odluka prijaπnjeg sabora u vezi s obraÊenicima iz pogan-stva i obrednim zakonom joπ uvijek vrijedi. Ali savjet koji sumu sada dali nije bio u skladu s tom odlukom. Boæji Duh nijepotaknuo na ovu uputu; ona je bila plod kukaviπtva. Voe cr-kve u Jeruzalemu znali su da Êe nepoπtivanjem obrednog za-kona krπÊani na sebe navuÊi mrænju Æidova i sebe izloæitiprogonstvu. Veliko vijeÊe je Ëinilo sve πto je moglo da sprijeËinapredovanje Evanelja. Ovo je tijelo izabralo ljude koji Êe apo-stole pratiti u stopu, a posebno Pavla, i na svaki se moguÊinaËin usprotiviti njihovu radu. Kad bi oni koji vjeruju u Kristabili pred Velikim vijeÊem osueni kao prekrπitelji Zakona, Ëe-kala bi ih brza i oπtra kazna kao otpadnike od æidovske vjere.

Mnogi Æidovi koji su prihvatili Evanelje joπ su uvijek po-πtovali obredni zakon i bili skloni nerazumnom popuπtanju na-dajuÊi se da Êe steÊi povjerenje svojih sunarodnjaka, uklonitinjihove predrasude i pridobiti ih da povjeruju u Krista kao Ot-kupitelja svijeta. Pavao je shvatio da Êe mnogi od vodeÊih Ëlanovacrkve u Jeruzalemu stalno raditi na suzbijanju njegova utjecajadokle god budu prema njemu njegovali predrasude. Smatraoje da bi, kad bi ih bilo kakvim razumnim popuπtanjem mogaopridobiti za istinu, uklonio veliku prepreku za uspjeh Evane-lja u drugim mjestima. Ali Bog mu nije odobrio da popusti to-liko koliko su oni traæili.

405

404

255

Kad se sjetimo velike Pavlove æelje da bude u slozi sa svo-jom braÊom, njegove njeænosti prema slabima u vjeri, poπtova-nja apostola koji su bili s Kristom i Jakova, Gospodnjeg brata,i namjere da svima bude sve bez ærtvovanja naËela — kad sesjetimo svega toga, manje iznenauje πto je bio prisiljen odstu-piti od svojeg Ëvrstog, odluËnog smjera kojim je dotad iπao.Ali umjesto da postignu æeljeni cilj, njegovi napori za pomire-njem samo su stvorili krizu, ubrzali proreËeno stradanje i do-veli do odvajanja od braÊe, liπavajuÊi Crkvu jednog od njezi-nih najjaËih stupova i donoseÊi tugu u srca krπÊana gdje godse nalazili.

SljedeÊeg dana Pavao je poËeo provoditi savjet starjeπina.Uzeo je sa sobom onu Ëetvoricu koja su bila pod nazirejskimzavjetom Ëiji je rok gotovo istekao i poπao u hram da se podvrgnu“obredu oËiπÊenja... kad se za svakoga od njih imala prinijetiærtva”. Odreene skupe ærtve za oËiπÊenje trebalo je tek prini-jeti.

Oni koji su savjetovali Pavla da poduzme ovaj korak, nisudovoljno razmislili o velikoj opasnosti kojoj Êe zbog toga bitiizloæen. U ovo doba Jeruzalem je bio pun πtovatelja iz mnogihzemalja. BuduÊi da je Pavao, ispunjavajuÊi zadaÊu koju mu jeBog povjerio, odnio Evanelje poganima, posjetio je mnoge velikegradove i bio dobro poznat tisuÊama hodoËasnika koji su iz stra-nih zemalja doπli za blagdan u Jeruzalem. Meu njima je biloljudi Ëija su srca bila ispunjena ogorËenom mrænjom prema Pavlui on je ulaskom u hram takvom prigodom stavio æivot na koc-ku. Nekoliko je dana ulazio i izlazio zajedno s drugim πtovate-ljima i po svemu sudeÊi bio neprimijeÊen; meutim, prije iste-ka odreenog razdoblja, dok je razgovarao sa sveÊenikom o ær-tvama koje je trebalo prinijeti, prepoznali su ga neki Æidovi izAzije.

Noπeni demonskim bijesom jurnuli su na njega viËuÊi: “Iz-raelci, u pomoÊ! Evo onoga koji posvuda i svakome propovijedanauku koja je uperena protiv (æidovskog) naroda, protiv Zako-na i protiv ovog mjesta!” Kad su se ljudi odazvali pozivu zapomoÊ, dodana je druga optuæba: “Povrh toga je i Grke uveou hram, i tako oskvrnuo ovo sveto mjesto!”

Prema æidovskom zakonu bio je zloËin kaænjiv smrÊu daneobrezana osoba ue u unutarnje dvoriπte svetog zdanja. Pa-vla su u gradu vidjeli u druπtvu Trofima iz Efeza, pa se nasluÊivalo


407

406


da ga je uveo u hram. On to nije uËinio; a kako je sam bioÆidov, to πto je uπao u hram nije bio prekrπaj Zakona. Ali premdaje optuæba bila laæna, posluæila je da se pobudi opÊa predra-suda. Kad se povik pronio kroz hramska dvoriπta, okupljenomnoπtvo obuzelo je divlje uzbuenje. Novost se brzo proπirilaJeruzalemom i “uskomeπa se sav grad i nastade strka naroda”.

Da se neki otpadnik u Izraelu usudio oskvrnuti hram u vri-jeme kad su tisuÊe hodoËasnika iz svih krajeva svijeta doπle nabogosluæje, to bi uzbudilo najæeπÊe strasti svjetine. “UhvatiπePavla, izvukoπe ga izvan hrama pa odmah zatvoriπe vrata.”

“Dok su ga nastojali ubiti, doe glas zapovjedniku Ëete daje sav Jeruzalem u vrenju.” Klaudije Lizija dobro je poznavaonemirne elemente s kojima je imao posla, pa “odmah uze vojnikei stotnike te dotrËa k pobunjenicima. Oni prestadoπe tuÊi Pa-vla Ëim opaziπe zapovjednika s vojnicima”. Ne znajuÊi uzroknemira, ali vidjevπi da je bijes mnoπtva uperen protiv Pavla,rimski je zapovjednik zakljuËio da bi to mogao biti egipatskipobunjenik za kojeg je Ëuo, a koji je do tog trenutka uspio iz-bjeÊi uhiÊenje. Zato “ga uhvati i naredi da ga sveæu u dvojelance. Zatim poËe ispitivati tko je i πto je uËinio.” Odmah suse zaËule glasne i gnjevne optuæbe; “iz naroda su jedni vikalijedno, a drugi drugo. BuduÊi da zapovjednik nije mogao niπtapouzdano saznati zbog vike, naredi da ga odvedu u vojarnu.Kad stiæe na stepenice, morali su ga vojnici nositi zbog nasrtajasvjetine, jer je mnoπtvo naroda iπlo za njim i vikalo: ‘Smakniga!’”

Usred svega tog meteæa Pavao je bio miran i pribran. Umislima se oslanjao na Boga; znao je da ga okruæuju nebeskianeli. Nije bio voljan napustiti hram a da pred svoje sunarod-njake ne pokuπa iznijeti istinu. U trenutku kad je trebao bitiuveden u vojarnu, obratio se zapovjedniku: “Smijem li ti neπtoreÊi?” Lizija je odvratio: “Zar znaπ grËki? Zar nisi ti onaj EgipÊaninkoji je nedavno podigao bunu i odveo u pustinju Ëetiri tisuÊerazbojnika?” Pavao je odgovorio: “Ja sam Æidov iz Tarza... graaninznamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovo-rim narodu!”

Kad je dobio dopuπtenje, “Pavao stade na stepenice, dadenarodu znak rukom da uπuti”. Njegov je pokret privukao pozor-nost, a njegovo je ponaπanje zahtijevalo poπtovanje. “Kad nastadevelika tiπina, progovori hebrejskim jezikom ovako: ‘BraÊo i oci,

408

257

posluπajte πto vam sad imam reÊi u svoju obranu!’” Na zvukpoznatih hebrejskih rijeËi “joπ veÊma uπutjeπe” i Pavao je na-stavio u sveopÊoj tiπini:

“Ja sam Æidov, rodom iz Tarza u Ciliciji, a odgojen u ovomgradu, gdje sam kod Gamalielovih nogu toËno pouËen u otaË-kom Zakonu. Bio sam pun revnosti za Boga kao πto ste vi svidanas.” Nitko nije mogao nijekati apostolove tvrdnje buduÊi dasu spomenute Ëinjenice bile poznate mnogima koji su joπ uvi-jek æivjeli u Jeruzalemu. Zatim je govorio o svojoj prijaπnjojrevnosti u proganjanju Kristovih uËenika, Ëak do smrti; opisaoje okolnosti svojeg obraÊenja priËajuÊi svojim sluπateljima ka-ko je njegovo oholo srce bilo navedeno da se pokloni razape-tom NazareÊaninu. Da je pokuπao raspravljati sa svojim protiv-nicima, oni bi ga tvrdoglavo odbili sasluπati, ali iznoπenje vlastitogiskustva bilo je popraÊeno osvjedoËavajuÊom snagom koja kaoda je privremeno omekπala i pokorila njihova srca.

Zatim je htio pokazati da njegov rad meu neznaboπcimanije bila stvar njegove odluke. On je æelio raditi za svoj narod,ali upravo u tom hramu Boæji glas mu je progovorio u svetomvienju πaljuÊi ga “daleko, k poganima”.

Narod je dosad sluπao s velikom pozornoπÊu, ali kad je Pavaou izlaganju svoje proπlosti stigao do mjesta gdje ga je Krist ime-novao za izaslanika poganima, njihov je bijes ponovo provalio.Navikli da sebe vide kao jedini narod koji je mio Bogu, nisubili spremni dopustiti da prezreni pogani sudjeluju u predno-stima koje su dotad smatrali iskljuËivo svojima. NadjaËavπi gla-som govornika, povikali su: “Makni takvog stvora sa zemlje! Onne smije æivjeti!”

“Dok su oni tako vikali, haljinama tresli i praπinu vitlali uzrak, zapovjednik naredi da ga odvedu u vojarnu te ga, primi-jenivπi biËevanje, presluπaju da bi doznao zaπto tako viËu pro-tiv njega.

Kad su ga rastegli da ga biËuju, reËe Pavao nazoËnom stot-niku: ‘Zar smijete biËevati rimskog graanina, i joπ k tome bezosude?’ Kada stotnik to Ëu, ode i obavijesti zapovjednika: ‘©tokaniπ uËiniti? — upita ga. — Ovaj je Ëovjek rimski graanin!’Nato zapovjednik doe k njemu te mu reËe: ‘Kaæi mi, jesi li tirimski graanin?’ ‘Da’, odgovori Pavao. ‘Ja sam — reËe zapovjed-nik — za velik novac stekao to graanstvo.’ ‘A ja sam se — reËePavao — s njim i rodio.’ Odmah, dakle, odstupiπe od njega oni


409

410


koji su ga imali biËevati, a zapovjednik se uplaπi kad dozna daje on rimski graanin i da ga je ipak svezao.

HoteÊi toËno znati zaπto ga Æidovi optuæuju, sutradan gazapovjednik oslobodi lanaca pa sazva velike sveÊenike i cijeloVeliko vijeÊe te dovede Pavla da ga suoËi s njima.”

Apostolu je sada trebao suditi isti sud Ëiji je i sam bio Ëlanprije obraÊenja. Dok je stajao pred æidovskim knezovima, bioje smiren, a njegovo je lice odsjajivalo Kristov mir. “Pavao uperipogled na Veliko vijeÊe i reËe: ‘BraÊo, ja sam æivio sa posveËistom savjesti pred Bogom do ovoga dana.” Kad su Ëuli njegoverijeËi, ponovo je buknula njihova mrænja i “veliki sveÊenikAnanija naredi onima πto bijahu kraj njega da ga udare poustima”. Na ovaj neljudski nalog Pavao je uskliknuo: “Tebe Êeudariti Bog, okreËeni zide! Ti sjediπ da me sudiπ po Zakonu, aprotiv Zakona nareujeπ da me udaraju!” “‘©to, ti grdiπ veliko-ga Boæjeg sveÊenika?’ odvratiπe mu nato prisutni.” Svojom uobiËa-jenom uËtivoπÊu Pavao je odgovorio: “Nisam znao, braÊo... daje veliki sveÊenik. Stoji, naime, pisano: ‘Ne proklinji poglavarasvog naroda!’

Zatim Pavao, znajuÊi da je jedan dio sastavljen od saduceja,a drugi od farizeja, poviËe u Velikom vijeÊu: ‘BraÊo, ja sam farizej,potomak farizejâ. Zbog nade u uskrsnuÊe mrtvih meni se sudi.’

Kad on to reËe, nastade prepiranje izmeu farizeja i sadu-ceja, te se skupπtina razdijeli. Saduceji, naime, tvrde da nemani uskrsnuÊa, ni anela, ni duha, a farizeji to sve priznaju.” Dvijesu stranke poËele meusobno raspravljati i tako je bila skrπenasnaga njihovog protivljenja Pavlu. “Ustadoπe neki knjiæevnicifarizejske stranke te se odluËno suprotstaviπe: ‘Mi ne nalazimo— rekoπe — nikakva zla na ovomu Ëovjeku. A πto ako mu jegovorio duh ili aneo?’”

U meteæu koji je slijedio, saduceji su se nastojali dokopatiapostola da bi ga mogli pogubiti, a farizeji su ga nastojali zaπti-titi. “Kad nastade velika svaa, poboja se zapovjednik da Pavlane rastrgaju, te naredi da sie vojska pa ga otme izmeu njihi opet odvede u vojarnu.”

Kad je Pavao poslije razmiπljao o kuπnjama tog dana, poËeoje strahovati da njegov postupak nije bio po volji Bogu. Je limoæda pogrijeπio πto je uopÊe doπao u Jeruzalem? Nije li nje-gova velika æelja za sjedinjenjem s njegovom braÊom dovela doovih katastrofalnih posljedica?

411

412

259

Poloæaj koji su Æidovi kao Boæji narod imali pred nevjer-niËkim svijetom uzrokovao je kod apostola veliku tjeskobu. KakoÊe ovi neznaboæaËki duænosnici gledati na njih? Tvrde da suJahvini πtovatelji i svojataju svetu sluæbu, a prepuπtaju se slije-pom, bezumnom gnjevu nastojeÊi uniπtiti i svoju braÊu koja seusuuju razlikovati od njih u vjeri, i pretvaraju svoje najugled-nije savjetodavno vijeÊe u mjesto svae i divljeg meteæa. Pavaoje osjeÊao da je ime njegovog Boga osramoÊeno u oËima ovihpogana.

Sad je bio u zatvoru; znao je da Êe njegovi neprijatelji usvojoj oËajniËkoj zloÊi pribjeÊi svim sredstvima da ga smaknu.Je li moguÊe da je njegovo djelo za crkve zavrπilo i da Êe sadau njih uÊi okrutni vuci? Kristovo djelo jako je priraslo Pavlo-vom srcu i s velikom je tjeskobom mislio na opasnosti koje prijeterasutim crkvama, izloæenima progonstvu upravo takvih ljudi kakveje sreo u Velikom vijeÊu. Uznemiren i obeshrabren, plakao jei molio.

U tom teπkom Ëasu Gospodin nije bio ravnoduπan premasvojem sluzi. On ga je saËuvao od ubilaËki raspoloæene svjeti-ne u hramskom dvoriπtu; On je bio s njim pred Velikim vije-Êem; On je bio s njim u vojarni i On se svojem vjernom sluziobjavio kao odgovor na ozbiljne molbe za vodstvo. “SlijedeÊenoÊi Gospodin se ukaza Pavlu i reËe mu: ‘Budi odvaæan! Daka-ko, kao πto si za me svjedoËio u Jeruzalemu, tako ti treba svje-doËiti i u Rimu.’”

Pavao je dugo æelio posjetiti Rim; silno je æelio tamo po-svjedoËiti za Krista, ali je osjeÊao da su njegove namjere osu-jeÊene neprijateljstvom Æidova. Nije mu palo na pamet, Ëak nisada, da Êe tamo otiÊi kao zatvorenik.

Dok je Gospodin hrabrio svojeg slugu, Pavlovi su neprija-telji marljivo planirali da ga uniπte. “Kad nastade dan, Æidoviskovaπe urotu i obeÊaπe, uz zaziv prokletstva na se, da neÊe nijesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je viπe od Ëetrdeset kojisu skovali tu urotu.” Tu se radilo o postu koji je Gospodin osudiopreko proroka Izaije — postu “da se svaate i tuËete, da udara-te πakom opakom” (Izaija 58,4 — ©A).

Urotnici su doπli “k sveÊeniËkim glavarima i sveÊenicimate im reknu: ‘Tvrdo smo obeÊali, uz zaziv prokletstva na se,da neÊemo niπta okusiti dok ne ubijemo Pavla. Zato vi sada za-jedno s Velikim vijeÊem izrazite æelju zapovjedniku da ga do-


414

413


vede k vama pod izlikom da æelite pomnije ispitati njegovu stvar.A mi smo spremni ubiti ga joπ prije nego stigne k vama.’”

Umjesto da ih ukore zbog tako okrutnog plana, sveÊenicii knezovi rado su se s njima sloæili. Pavao je rekao istinu kadje Ananiju usporedio s okreËenim grobom.

Ali Bog se umijeπao da spasi æivot svojeg sluge. Kad je do-znao “za zasjedu”, sin Pavlove sestre “doe i ue u vojarnu teobavijesti Pavla. A Pavao dozva jednog stotnika te mu reËe: ‘Ovo-ga mladiÊa odvedi k zapovjedniku jer mu ima neπto saopÊiti!’Stotnik ga uze i odvede zapovjedniku i reËe: ‘Suæanj Pavao do-zva me i zamoli da ovoga mladiÊa dovedem k tebi jer ti imaneπto kazati.’”

Klaudije Lizija je ljubazno primio mladiÊa, odveo ga nasa-mo i upitao: “‘©to mi imaπ saopÊiti?’ ‘Æidovi se dogovoriπe —odgovori mladiÊ — da te zamole da sutra dovedeπ Pavla u Veli-ko vijeÊe pod izlikom da pomnije ispitaπ njegovu stvar. Ali ihnemoj posluπati, jer ga viπe od Ëetrdeset ljudi iz njihova krugaËeka u zasjedi, koji su se obvezali, uz zaziv prokletstva na se,da neÊe ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I veÊ stoje spremni iËekaju tvoj pristanak.’”

“Tada zapovjednik otpusti mladiÊa i naredi mu: ‘Nikomune kazuj da si mi ovo otkrio.’”

Lizija je odmah odluËio da Pavla iz svoje sudske ovlasti predaovlasti prokuratora Feliksa. Kao narod, Æidovi su bili u stanjuuzbuenosti i razdraæljivosti pa su vrlo Ëesto izbijali nemiri.Daljnja prisutnost apostola u Jeruzalemu mogla bi izazvati opa-sne posljedice po grad i Ëak po samog zapovjednika. Zato jepozvao “dvojicu stotnika i naredi im: ‘Pripremite dvjesta voj-nika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, da poslije tre-Êeg sata noÊu krenu u Cezareju. Neka se pripreme i konji Pav-lu za jahanje da ga zdrava odvedu do upravitelja Feliksa!’”

Zapovjednik nije gubio vrijeme da se rijeπi Pavla. “Vojniciprema nareenju uzeπe Pavla te ga noÊu odvedoπe u Antipatri-du.” Odatle su konjanici sa zatvorenikom nastavili put do Ce-zareje, dok se Ëetiri stotine vojnika vratilo u Jeruzalem.

Zapovjednik jedinice predao je zatvorenika Feliksu i uru-Ëio mu pismo koje mu je dao glavni zapovjednik:

“Klaudije Lizija preuzviπenom upravitelju Feliksu pozdrav!Ovoga su Ëovjeka uhvatili Æidovi i htjeli ga ubiti, ali sam ja,kada sam doznao da je rimski graanin, doπao s vojskom i iz-

415

261

vukao ga iz pogibli. ÆeleÊi toËno saznati krivnju za koju gaoptuæuju, dovedoh ga u njihovo Veliko vijeÊe. Ustanovih da gaoptuæuju zbog prijepornih pitanja njihova Zakona, ali da nemanikakve krivnje koja zasluæuje smrt ili samo lance. A kad meobavijestiπe da se sprema zasjeda protiv njega, odmah ga po-slah k tebi, poπto i njegovim tuæiteljima dadoh do znanja dasvoju tuæbu protiv njega iznesu preda te. Budi zdravo!”

Nakon Ëitanja poruke Feliks se raspitao iz koje pokrajinezatvorenik dolazi, pa kad je Ëuo da je iz Cilicije, rekao je: “‘Pre-sluπat Êu te kada i tvoji tuæitelji dou.’ Nato zapovjedi da gaËuvaju u Herodovoj palaËi.”

U Pavlovom sluËaju ovo nije bilo prvi put da je Boæji slugakod pogana naπao utoËiπte od zlobe onih koji su tvrdili da suJahvin narod. U svojem bijesu protiv Pavla Æidovi su dodali joπjedan zloËin mraËnom katalogu koji je biljeæio povijest tognaroda. Joπ su viπe otvrdnuli srca prema istini i uËinili sigurni-jom svoju propast.

Malo njih razumije puno znaËenje Kristovih rijeËi kad seu sinagogi u Nazaretu objavio kao Pomazanik. On je objaviosvoju zadaÊu da tjeπi, blagoslivlja i spasi nesretnike i grjeπnike,a kad je u srcima svojih sluπatelja vidio oholost i nevjeru, pod-sjetio ih je kako se u proπlosti Bog odvratio od svojeg izabra-nog naroda zbog nevjere i buntovnosti i objavio se neznaboπ-cima koji nisu odbacili nebesko svjetlo. Udovica u Sarepti i Na-aman Sirijac æivjeli su prema svjetlu koje su imali; zato su sma-trani pravednijima od Boæjeg naroda koji je otpao od Njega iærtvovao naËelo za udobnost i svjetovnu Ëast.

Krist je Æidovima u Nazaretu iznio zastraπujuÊu istinu kadje izjavio da u otpalom Izraelu nema sigurnosti za vjernog Boæjegvjesnika. Oni ne æele prepoznati njegovu vrijednost ni cijenitinjegov rad. Dok su æidovski voe tvrdili da silno revnuju zaBoæju Ëast i dobro Izraela, oni su bili neprijatelji i jednog i dru-gog. RijeËju i primjerom odvodili su narod sve dalje od po-sluπnosti Bogu — vodeÊi ga tamo gdje On nije mogao biti njihovaobrana u dan nevolje.

Spasiteljeve rijeËi ukora upuÊene stanovnicima Nazaretavrijede u Pavlovom sluËaju ne samo za nevjerne Æidove, veÊ iza njegovu braÊu u vjeri. Da su se voe Crkve potpuno oslobodiliosjeÊaja gorËine prema apostolu i prihvatili ga kao onoga kojije posebno pozvan od Boga da odnese Evanelje neznaboπci-


417

416


ma, Gospodin bi im ga saËuvao. Bog nije odredio da Pavlovrad tako brzo zavrπi, ali nije uËinio Ëudo da djeluje protiv nizaokolnosti izazvanih postupkom crkvenih voa u Jeruzalemu.

Isti duh joπ uvijek dovodi do istih posljedica. Zanemariva-nje i odbacivanje prednosti koje pruæa boæanska milost liπilaje Crkvu mnogih blagoslova. Kako bi Ëesto Bog produæio radnekog vjernog propovjednika, ali njegov se rad nije cijenio! Noako Crkva dopuπta da neprijatelj duπa iskrivi razumijevanje ta-ko da rijeËi i postupci Kristovog sluge budu nepravilno prika-zani i pogrjeπno protumaËeni; ako mu se isprijeËi na putu iomete njegovu korisnost, Gospodin joj katkad oduzima blago-slov koji joj je dao.

Sotona stalno djeluje preko svojih orua da obeshrabri iuniπti one koje je Bog izabrao da ostvari veliko i dobro djelo.Oni mogu biti spremni da i sâm æivot ærtvuju za napredak Kri-stova djela, ali veliki Êe varalica u njihovoj braÊi izazvati sum-nje koje Êe, ako ih budu njegovala, potkopati povjerenje upoπtenje njihovog karaktera i tako onemoguÊiti njihovu koris-nost. On ih preËesto uspijeva, preko njihove vlastite braÊe, takooæalostiti da se Bog milostivo upliÊe kako bi svojim progonje-nim slugama dao poËinak. Kad se sklope ruke na prsima u ko-jima srce viπe ne kuca, kad uπuti glas opomene i ohrabrenja,tada se tvrdoglavi moæda trgnu i poËnu cijeniti blagoslove kojesu odbacili. Njihova smrt moæe postiÊi ono πto nije uspio nji-hov æivot.

418

263

39Suenje u Cezareji

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 24.

Pet dana nakon Pavlova dolaska u Cezareju stigli su nje-govi tuæitelji iz Jeruzalema praÊeni Tertulom, govornikom kojegsu uzeli za odvjetnika. Bilo im je odobreno brzo sasluπanje. Kadje Pavao izveden pred skup, Tertul “poËe optuæbu”. Uvjerenda Êe laskanje imati veÊi utjecaj na rimskog upravitelja od jed-nostavnog izlaganja istine i pravde, lukavi govornik je svoj govorpoËeo pohvalama Feliksu: “Mi u svemu i na svakom mjestu ra-do priznajemo sa svom zahvalnoπÊu, preuzviπeni Felikse, datvojom zaslugom uæivamo dubok mir i da se, zahvaljujuÊi tvo-joj skrbi, vrπe korisne promjene za narod.”

Tertul se posluæio otvorenom laæi, jer je Feliks po karak-teru bio pokvaren i podao. O njemu se govorilo da je “svakovr-snim razvratom i okrutnoπÊu vladao silom kralja, a imao naravroba” (Tacit, History, pogl. 5, dio 9). Oni koji su sluπali Tertu-love laskave rijeËi znali su da nisu istinite, ali njihova æelja dase Pavla osudi bila je jaËa od ljubavi prema istini.

U svojem govoru Tertul je optuæio Pavla za zloËine zbogkojih bi, ako se dokaæu, bio osuen za veleizdaju vlasti. “Usta-novismo, evo, da je ovaj Ëovjek kuga,” izjavio je govornik, “daizaziva prepirke meu Æidovima po svem svijetu i da je kolovoanazarejske sljedbe. On je pokuπao i hram oskvrnuti.” Zatim jeTertul opisao kako je Lizija, zapovjednik jeruzalemskog garni-zona, nasilno oteo Pavla Æidovima kad su mu htjeli suditi pre-ma crkvenom zakonu pa ih je tako prisilio da stvar iznesu predFeliksa. Ove su izjave trebale navesti upravitelja da Pavla pre-

(263)

420

419


da æidovskom sudu. Sve su ove optuæbe æestoko potvrivaliprisutni Æidovi koji nisu skrivali mrænju prema zatvoreniku.

Feliks je bio dovoljno oπtrouman da prozre raspoloæenje ikarakter Pavlovih tuæitelja. Znao je iz kojih su mu pobuda las-kali, a isto je tako vidio da nemaju Ëvrstih dokaza za optuæbeprotiv Pavla. Okrenuvπi se optuæenome, dao mu je znak da od-govori. Pavao nije troπio rijeËi na komplimente, veÊ je jedno-stavno izjavio da mu je drago πto se moæe braniti pred Felik-som s obzirom na to da je ovaj veÊ dugo upravitelj i zbog togadobro poznaje æidovske zakone i obiËaje. U vezi s optuæbamaprotiv sebe jasno je pokazao da nijedna od njih nije istinita.Izjavio je da ni u kojem dijelu Jeruzalema nije izazvao nemirniti je oskvrnuo Svetiπte. “Nisu me naπli ni u hramu, ni u sina-gogama, ni u gradu da s kim raspravljam ili uzrokujem strkunaroda, a ne mogu ti ni dokazati ono zbog Ëega me sada optu-æuju.”

Priznavπi da, slijedeÊi “Put, koji oni nazivlju sljedbom”, πtujeBoga svojih otaca, ustvrdio je da je uvijek vjerovao “u sve πtostoji pisano u Zakonu i Prorocima” i da u skladu s jasnim nau-kom Pisma gaji vjeru u uskrsnuÊe mrtvih. Zatim je izjavio daje oduvijek temeljno pravilo u njegovom æivotu imati “Ëistu sa-vjest i pred Bogom i pred ljudima”.

Iskreno i otvoreno iznio je razlog svojeg posjeta Jeruzale-mu i okolnosti uhiÊenja i suenja: “Poslije viπe godina doπaosam da donesem milostinju svom narodu i da prinesem ærtve.Upravo kad sam prinosio ærtve, naπli su me veÊ oËiπÊena uhramu, ali bez strke naroda i bez buke. I to su me naπli nekiÆidovi iz Azije... Trebalo bi da oni dou preda te i tuæe meako imaju πto protiv mene. Ili neka ovi ovdje sami kaæu kakvusu krivnju naπli na meni kad sam bio pred Velikim vijeÊem,osim ako se ne radi o ovoj jednoj rijeËi koju doviknuh stojeÊimeu njima: Zbog uskrsnuÊa mrtvih vi me danas sudite!”

Apostol je govorio ozbiljno i oËito iskreno; njegove su rijeËibile uvjerljive. Klaudije Lizija dao je u svojem pismu FeliksusliËno svjedoËanstvo o Pavlovu ponaπanju. ©toviπe, Feliks je boljepoznavao æidovsku religiju nego πto su to mnogi pretpostav-ljali. Pavlovo jasno iznoπenje Ëinjenica omoguÊilo je Feliksu dajoπ jasnije razumije pobude koje su poticale Æidove u pokuπajuda apostola osude za zavoenje i izdajniËko ponaπanje. Upravi-telj im neÊe pruæiti zadovoljstvo da nepravedno osudi rimskog

422

421

265

graanina niti Êe ga predati njima da ga pogube bez poπtenasuenja. Ali Feliks nije poznavao uzviπenije pobude od vlasti-tog probitka; njime je vladala ljubav za pohvalom i teænja zanapredovanjem. Strah da ne uvrijedi Æidove sprijeËio ga je dapostupi pravedno prema Ëovjeku za kojeg je znao da je nevin.Stoga je odluËio odgoditi suenje dok ne bude prisutan Lizijarekavπi: “Kada doe zapovjednik Lizija, rijeπit Êu vaπu stvar.”

Apostol je ostao suæanj, ali je Feliks zapovjedio stotnikukoji je Ëuvao Pavla da se pobrine “da uæiva olakπice i da ni-kom od njegovih ne brani da ga posluæuje”.

Nedugo zatim Feliks i njegova supruga Druzila poslali supo Pavla da u privatnom razgovoru Ëuju “njegovo izlaganje ovjeri u Isusa Krista”. Bili su spremni i Ëak æeljni da Ëuju te no-ve istine — istine koje moæda nikad viπe neÊe Ëuti i koje Êe,ako ih odbace, biti snaæan svjedok protiv njih u Dan Boga.

Pavao je smatrao da mu je ovo Bogom dana prilika i vjer-no ju je iskoristio. Znao je da stoji u prisutnosti onoga koji imavlast osuditi ga na smrt ili osloboditi, ali se Feliksu i Druzilinije obratio pohvalama i laskanjem. Znao je da Êe rijeËi kojeim bude uputio za njih biti miris za æivot ili za smrt, pa je,zaboravljajuÊi na sva sebiËna razmatranja, nastojao u njimapobuditi svijest o opasnosti u kojoj se nalaze.

Apostol je bio svjestan da Evanelje postavlja zahtjeve predsvakoga tko sluπa njegove rijeËi; da Êe jednog dana stajati iliËisti i sveti pred velikim bijelim prijestoljem, ili s onima kojimaÊe Krist reÊi: “Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7,23) Znaoje da svakog sluπatelja mora sresti pred nebeskim sudom i daÊe morati poloæiti raËun ne samo za ono πto je rekao i uËinio,veÊ i za pobude i duh svojih rijeËi i postupaka.

Feliksov je æivot bio toliko nasilan i okrutan da mu se rijetkotko usudio Ëak i nagovijestiti da njegov karakter i ponaπanjenisu bez mane. Ali Pavao se nije bojao Ëovjeka. On je otvorenoiznio svoju vjeru u Krista i razlog te vjere, pa je tako mogaogovoriti o vrlinama bitnim za krπÊanski karakter kojih je oholipar pred njim bio potpuno liπen.

On je pred Feliksom i Druzilom uzdignuo Boæji karakter— Njegovu pravednost, pravdu i jednakost te narav Njegova Za-kona. Jasno je ukazao na duænost Ëovjeka da æivi trijezno i umje-reno, da strasti dræi pod nadzorom razuma u skladu s Boæjimzakonom i da tjelesne i umne snage saËuva u zdravom stanju.

Suenje u Cezareji

423


Objavio je da Êe sigurno doÊi dan suda kad Êe svi primiti plaÊuprema djelima koja su uËinili u tijelu, i kad Êe biti jasno otkri-veno da bogatstvo, poloæaj ili titule ne mogu Ëovjeku priskr-biti Boæju naklonost niti ga izbaviti od posljedica grijeha. Po-kazao je da je ovaj æivot vrijeme pripreme za buduÊi æivot. AkoËovjek zanemari sadaπnje prednosti i prilike, pretrpjet Êe vjeË-ni gubitak; neÊe dobiti joπ jednu priliku.

Pavao se posebno zadræao na dalekoseænim zahtjevima Boæ-jeg zakona. Pokazao je kako on obuhvaÊa duboke tajne Ëovje-kove moralne naravi i snaæno osvjetljava ono πto je skrivenood pogleda i znanja ljudi. Ono πto mogu uËiniti ruke ili izgovoritijezik — πto otkriva vanjsku stranu æivota — samo nesavrπenopokazuje Ëovjekov moralni karakter. Zakon istraæuje misli, po-bude i nakane. MraËne strasti koje leæe skrivene od oËiju ljudi— zavist, mrænja, poæuda, Ëastoljublje i zla djela o kojima serazmiπljalo u mraËnim skroviπtima duπe, ali nikad nisu bilaostvarena zbog nedostatka prilike — sve to Boæji zakon osuuje.

Pavao je nastojao misli svojih sluπatelja usmjeriti na velikuÆrtvu za grijeh. Ukazao je na ærtve koje su bile sjena onogaπto Êe doÊi i onda prikazao Krista kao stvarnost svih ovih ob-reda — cilj na koji su ukazivale kao jedini izvor æivota i nadeza palog Ëovjeka. Kad su vidjeli kako su prinoπene ærtve u mu-kama umirale, gledali su preko ponora stoljeÊa na Janje Boæjekoje uzima grijehe svijeta.

Bog s pravom zahtijeva ljubav i posluπnost od svih svojihstvorenja. Dao im je svoj Zakon kao savrπeno mjerilo pravde.No mnogi zaboravljaju svojeg Tvorca i odluËuju slijediti vlas-titi put nasuprot Njegovoj volji. Oni na ljubav visoku kao neboi πiroku kao svemir uzvraÊaju neprijateljstvom. Bog ne moæesniziti zahtjeve svojeg Zakona da se uskladi s mjerilima zlih ljudi;niti Ëovjek svojom snagom moæe zadovoljiti zahtjeve Zakona.Samo vjerom u Krista grjeπnik moæe biti osloboen krivnje iosposobljen za posluπnost Zakonu svojeg Tvorca.

Tako je Pavao, kao suæanj, iznosio zahtjeve boæanskog Za-kona za Æidove i pogane, i prikazao Isusa, prezrenog Nazare-Êanina, kao Boæjeg Sina, Otkupitelja svijeta!

Æidovski su knezovi dobro razumjeli sveti karakter tog Za-kona koji su tako besramno krπili, ali predrasude prema »ovje-ku s Golgote otvrdnule su im srce za rijeËi æivota. No Feliksnikad prije nije sluπao istinu, i kad mu je Boæji Duh osvjedo-

425

424

267

Ëio duπu, jako se uznemirio. Sada probuena savjest progovo-rila je i Feliks je osjeÊao da su Pavlove rijeËi istinite. SjeÊanjega je vratilo u proπlost optereÊenu krivnjom. Sa straπnom ja-snoÊom pred njim su se pojavile tajne njegovog prijaπnjegrazuzdanog æivota, krvoproliÊa i mraËni izvjeπtaj njegovih kas-nijih godina. Vidio je sebe raskalaπena, okrutna i pohlepna. Nikadprije istina nije tako doprla do njegovog srca. Nikad prije nje-gova duπa nije bila toliko ispunjena uæasom. Pomisao da su svetajne njegovog zloËinaËkog æivota otvorene pred Boæjim okom,i da mora biti suen prema svojim djelima, uzrokovala je da jezadrhtao od straha.

Ali umjesto da dopusti da ga osvjedoËenje privede pokaja-nju, nastojao je odbaciti nedobrodoπla razmiπljanja. Zato je pre-kinuo razgovor s Pavlom. “Sad zasad hajde!” rekao je. “Kad imad-nem zgodno vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.”

Kako je velika suprotnost izmeu puta koji je izabrao Fe-liks i puta tamniËara u Filipima! Gospodnji sluge bili su vezanidovedeni tamniËaru, kao i Pavao Feliksu. Dokazi o boæanskojsili koja ih πtiti, radost unatoË stradanju i sramoti, neustraπi-vost kad je zemlja zadrhtala od potresa i Kristov duh opraπta-nja osvjedoËio je srce tamniËara koji je s drhtanjem priznaosvoje grijehe i dobio oprost. Feliks je drhtao, ali se nije poka-jao. TamniËar je s radoπÊu primio Svetog Duha u srce i svojdom; Feliks je boæanskom Vjesniku zapovjedio da ode. Jedanje izabrao da bude Boæje dijete i baπtinik Neba; drugi se opre-dijelio za zlotvore.

Pune dvije godine niπta se nije poduzelo protiv Pavla kojije i dalje ostao u suæanjstvu. Feliks ga je nekoliko puta posje-tio i pozorno sluπao πto govori. Ali prava pobuda iza prividneljubaznosti bila je æelja za dobitkom; oËekivao je da Êe Pavaopokuπati priskrbiti slobodu plaÊanjem velike svote novca.Meutim, apostol je bio suviπe plemenite naravi da bi do slobodedoπao mitom. Nije bio kriv ni za kakav zloËin i nije bio spre-man uËiniti neko zlo da bi stekao slobodu. Osim toga, bio jepreviπe siromaπan da plati takvu otkupninu, a da je tome Ëaki bio sklon, ne bi zbog sebe pozvao obraÊenike na ljubav idareæljivost. Takoer je osjeÊao da se nalazi u Boæjim rukama inije se htio uplitati u namjere koje je Bog imao s njim.

Feliks je na kraju bio pozvan u Rim zbog velikih nepravdikoje je uËinio Æidovima. Prije nego πto je napustio Cezareju

Suenje u Cezareji

427

426


da odgovara na optuæbe, odluËio je “ugoditi Æidovima” pa jeostavio Pavla u tamnici. No Feliks nije uspio u pokuπaju dapovrati povjerenje Æidova. Bio je sramno uklonjen s poloæaja,a na njegovo je mjesto imenovan Porcije Fest sa sjediπtem uCezareji.

Kad mu je Pavao govorio o pravednosti, umjerenosti ibuduÊem sudu, Nebo je dopustilo da na Feliksa padne zrakasvjetla. Tu mu je priliku Nebo dalo da uvidi svoje grijehe i daih odbaci. Ali on je Boæjem vjesniku rekao: “Sad zasad hajde!Kad imadnem zgodno vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.” Timeje prezreo posljednju ponudu milosra. Nikad viπe neÊe dobitidrugi poziv od Boga.

269

40Pavao zahtijeva da bude

izveden pred caraOvo se poglavlje zasniva na Djelima 25,1-12.

“Tri dana poslije preuzimanja vlasti nad pokrajinom Festuzie iz Cezareje u Jeruzalem. Dooπe mu glavari sveÊeniËkizajedno s prvacima æidovskim da optuæe Pavla. Dugo su ga vruÊemolili traæeÊi za se milost protiv Pavla da ga poπalje u Jeruza-lem.” Ovaj su zahtjev uputili s namjerom da Pavlu postave za-sjedu duæ puta za Jeruzalem da bi ga ubili. Ali Fest je imaovisok osjeÊaj odgovornosti za svoj poloæaj pa je uËtivo odbioposlati po Pavla. “Rimljani”, izjavio je, “ne obiËavaju izruËitinekoga prije nego se optuæeni suoËi sa svojim tuæiteljima i do-bije priliku da se brani od optuæbe.” Rekao je da Êe “brzo ion sam otputovati” u Cezareju. “Neka, dakle... ovlaπteni od vaspou sa mnom pa neka ga tuæe ako je πto kriv taj Ëovjek.”

To Æidovi nisu æeljeli. Nisu zaboravili poraz πto su ga doæivjeliu Cezareji. Nasuprot smirenom ponaπanju i snaænim apostolo-vim argumentima, njihov zlobni duh i neutemeljene optuæbepokazali bi se u najgorem moguÊem svjetlu. Ponovo su molilida Pavao bude doveden u Jeruzalem na suenje, ali je Fest ostaopri Ëvrstoj odluci da Pavlu omoguÊi poπteno suenje u Ceza-reji. Bog je u svojoj providnosti nadzirao Festovu odluku kakobi apostolu mogao produæiti æivot.

Kad nisu uspjeli u svojoj namjeri, æidovski su se voe od-mah poËeli pripremati da svjedoËe protiv Pavla na upravitelje-vu sudu. Poπto se vratio u Cezareju nakon kraÊeg boravka u

(269)

429

428


Jeruzalemu, Fest “sutradan sjede na sudaËku stolicu i naredida se dovede Pavao.” Kad je doπao, “okruæiπe ga Æidovi πto sudoπli iz Jeruzalema te iznesoπe protiv njega mnoge i teπke optuæbekojih nisu mogli dokazati”. BuduÊi da su ovaj put bili bez od-vjetnika, sami su iznijeli svoje optuæbe. Kako je suenje pro-tjecalo, smirenost optuæenika i njegova otvorenost jasno su po-kazali laæljivost njihovih izjava.

Fest je shvatio da je prijeporno pitanje potpuno vezano uzæidovska vjerovanja i da, ako ih se ispravno shvati, u optuæba-ma protiv Pavla nema niËega πto bi mogli dokazati i πto bi mo-glo zahtijevati osudu na smrt, pa Ëak ni utamniËenje. No on jejasno vidio oluju bijesa koja bi nastala kad Pavao ne bi bio osuenili predan u njihove ruke. I zato, “hoteÊi ugoditi Æidovima”, Festse obratio Pavlu i upitao ga je li pod njegovom zaπtitom voljanotiÊi u Jeruzalem da mu se sudi pred Velikim vijeÊem.

Pavao je znao da ne moæe oËekivati pravdu od ljudi kojisu svojim zloËinima na se navukli Boæju srdæbu. Znao je, kaoi prorok Ilija, da Êe biti sigurniji meu neznaboπcima nego meuonima koji su odbacili svjetlo s Neba i otvrdnuli srca protivEvanelja. Umoran od sukoba, njegov aktivni duh teπko je mo-gao podnositi stalne odgode i zamornu neizvjesnost suenja iutamniËenja. Zbog toga je odluËio iskoristiti svoje pravo da kaorimski graanin zahtijeva da bude izveden pred cara.

OdgovarajuÊi na upraviteljevo pitanje, Pavao je rekao: “Predcarskim sudom stojim... tu mi se mora suenje nastaviti. Æido-vima, kao πto vrlo dobro znaπ, nisam niπta skrivio. Ako samdoista kriv i ako sam uËinio neπto πto zasluæuje smrt, ne odbijamumrijeti. Ali ako su neosnovane optuæbe kojima me ovi optu-æuju, nitko me ne moæe njima na dar dati. Prizivam se na cara.”

Fest nije imao pojma o uroti Æidova da ubiju Pavla pa jebio iznenaen njegovim prizivom na cara. Meutim, PavloverijeËi su zaustavile sudski postupak. “Tada Fest, poπto se posa-vjetovao sa sudskim vijeÊem, odvrati: ‘Na cara si prizvao, predcara Êeπ iÊi!’”

Tako je joπ jednom, zbog mrænje potekle od vjerske zasli-jepljenosti i samopravednosti, Boæji sluga bio prisiljen potraæitizaπtitu kod neznaboæaca. Upravo je ova ista mrænja prisilila Ili-ju da pobjegne pod zaπtitu udovice u Sarepti; ona je prisililavjesnike Evanelja da se okrenu od Æidova i vijest objave po-ganima. A Boæji narod koji æivi u danaπnje vrijeme s ovom Êe

431

430

271

se mrænjom tek morati suoËiti. Meu mnogima koji tvrde dasu Kristovi sljedbenici prisutna je ista oholost, formalizam isebiËnost, isti duh tlaËenja koji je zauzimao tako visoko mje-sto u srcima Æidova. U buduÊnosti Êe ljudi koji tvrde da su Kri-stovi predstavnici poÊi putem sliËnim onome kojim su iπli sve-Êenici i knezovi u postupanju s Kristom i apostolima. U veli-koj krizi u kojoj Êe se uskoro naÊi, vjerni Boæji sluge naiÊi Êena istu tvrdoÊu srca, istu okrutnu odluËnost, istu nepopustlji-vu mrænju.

Svima koji Êe u taj zli dan neustraπivo sluæiti Bogu premasvojoj savjesti bit Êe potrebna hrabrost, Ëvrstina i poznavanjeBoga i Njegove RijeËi; oni koji budu vjerni Bogu bit Êe progo-njeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji naporipogrjeπno tumaËeni i njihova imena ozloglaπena. Sotona Êe sesluæiti svom prijevarom da utjeËe na srce i zamagli razum, dazlo prikaæe dobrom, a dobro zlom. ©to Êe jaËa i ËiπÊa biti vjeraBoæjeg naroda i πto Êe biti odluËniji da sluπa Boga, to Êe jaËeSotona nastojati da protiv njega potakne bijes onih koji, tvrdeÊida su pravedni, gaze Boæji zakon. Bit Êe potrebno najËvrπÊepouzdanje i najveÊa odluËnost da se odræi vjera koja je jedan-put zauvijek predana svetima.

Bog æeli da se Njegov narod pripravi za krizu koja Êe uskoroizbiti. Pripremljeni ili nepripremljeni, svi Êe se morati suoËitis njom; a samo oni koji su svoj æivot uskladili s boæanskimmjerilom ostat Êe Ëvrsti u to vrijeme ispita i kuπnje. Kad sesvjetovni vladari ujedine s propovjednicima religije da namet-nu svoju volju u pitanjima savjesti, tada Êe se vidjeti tko sestvarno boji Boga i sluæi Mu. Kad bude vladao najdublji mrak,svjetlo karaktera koji je nalik Boæjem najjaËe Êe sjati. Kad nebude nikakve uzdanice, vidjet Êe se tko ima trajno pouzdanjeu Jahvu. I dok neprijatelji istine sa svih strana zlonamjerno okru-æuju Gospodnje sluge, Bog Êe nad njima bdjeti radi njihova dobra.On Êe im biti kao sjena velike stijene u suhoj zemlji.

Pavao zahtijeva da bude izveden pred cara

432


41“Zamalo me uvjeri”

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,13-27; 26.

Pavao se prizvao na cara i Fest nije mogao drugo nego daga poπalje u Rim. No proπlo je neko vrijeme dok se naπla po-godna laa; a buduÊi da su s Pavlom trebali biti poslani i drugisuænji, razmatranje njihovih sluËajeva takoer je uzrokovaloodgodu. To je Pavlu dalo priliku da razloge svoje vjere iznesepred visokim duænosnicima u Cezareji, pa i pred kraljem Agri-pom II., posljednjim herodovcem.

“Kad proe neko vrijeme, dooπe u Cezareju kralj Agripai Berenika te pozdraviπe Festa. Kako se tu zadræaπe duæe vre-mena, Fest radi savjeta iznese kralju Pavlov sluËaj: ‘Feliks je os-tavio — reËe — nekog utamniËenika koga su mi glavari sveÊe-niËki skupa sa æidovskim starjeπinama optuæili za moga borav-ka u Jeruzalemu i zahtijevali njegovu osudu.’” Opisao je okol-nosti koje su dovele do toga da je zatvorenik prizvao na cara idodao kako Æidovi nisu protiv Pavla iznijeli optuæbe koje je oËe-kivao, veÊ su se prepirali “o nekim pitanjima svoje vjere i onekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je æiv”.

SluπajuÊi Festovu priËu, Agripa se zainteresirao i rekao: “Ija bih æelio posluπati toga Ëovjeka.” U skladu s njegovom æeljomzakazan je sastanak za iduÊi dan. “Sutradan, dakle, Agripa i Be-renika dooπe s velikim sjajem i uoπe u sveËanu dvoranu, upratnji visokih Ëasnika i najuglednijih osoba u gradu.” Tada “naFestovu zapovijed dovedoπe Pavla.”

U Ëast svojih posjetitelja Fest se trudio da ovu prigodu is-koristi za veliku sveËanost. Bogata odjeÊa upravitelja i njegovih

(272)

434

433

273

gostiju, maËevi vojnika i sjajni oklopi njihovih zapovjednika davalisu poseban sjaj cijelom prizoru.

A onda je Pavao, joπ uvijek u verigama, stao pred okuplje-nim druπtvom. Kakve li suprotnosti! Agripa i Berenika imali sumoÊ i poloæaj i zato ih je svijet cijenio. No nedostajale su imkarakterne crte koje Bog cijeni. Bili su prijestupnici Boæjeg za-kona, pokvareni u srcu i æivotu. Nebo se gnuπalo nad njihovimpostupcima.

U pojavi ostarjelog zatvorenika, vezanog za vojnika straæa-ra, nije bilo niËega πto bi navelo svijet da mu ukaæe poπtova-nje. A ipak se za ovog Ëovjeka, naizgled bez prijatelja, bogat-stva ili poloæaja, suænja zbog vjere u Boæjeg Sina, zanimalo cijeloNebo. Aneli su bili njegovi posluæitelji. Da je bljesnula slavasamo jednog od ovih sjajnih vjesnika, izblijedjelo bi kraljevskobljeπtavilo i ponos; kralj i dvorani popadali bi na zemlju kaoπto je to bio sluËaj s rimskom straæom kod Kristova groba.

Sam Fest predstavio je Pavla skupu rijeËima: “Kralju Agri-pa i vi svi ovdje s nama prisutni! Gledajte ovoga zbog koga jenavaljivao na mene sav æidovski narod u Jeruzalemu i ovdje,viËuÊi da ne smije dulje æivjeti. Ja sam, naprotiv, ustanovio danije niπta uËinio πto zasluæuje smrt. Ali kako je ovaj Ëovjek samprizvao na carsko veliËanstvo, odluËio sam ga tamo poslati. Bu-duÊi da o njemu nemam niπta pouzdano napisati Gospodaru,izveo sam ga pred vas, posebno preda te, kralju Agripa, da bihmogao πto napisati nakon ove sudske istrage. Jer mi se Ëini ne-razborito poslati zatvorenika, a ne naznaËiti optuæbe protiv njega.”

Nato je kralj Agripa dopustio Pavlu da se brani. Apostolanije omeo sjaj ni visoki poloæaj sluπateljstva jer je znao kolikomalo vrijedi svjetovno bogatstvo i poloæaj. Zemaljski sjaj i moÊnisu ni trenutka mogli zastraπiti njegovu odvaænost ili utjecatina njegovo samosvladavanje.

“Kralju Agripa,” rekao je, “osjeÊam se sretnim πto se danasmogu pred tobom braniti od svega za πto me tuæe Æidovi, toviπe πto ti dobro poznajeπ æidovske obiËaje i njihova prepira-nja. Zato molim da me strpljivo posluπaπ.”

Pavao je zatim iznio iskustvo svojeg obraÊenja iz tvrdoglavenevjere u vjeru u Isusa iz Nazareta kao Otkupitelja svijeta. Opisaoje nebesko vienje koje ga je isprva ispunilo neizrecivim uæa-som da bi se poslije pokazalo izvorom najveÊe utjehe — objavuboæanske slave usred koje je sjedio ustoliËen Onaj kojega je pre-

“Zamalo me uvjeri”

436

435


zirao i mrzio, Ëije je sljedbenike nastojao uniπtiti. ZahvaljujuÊimilosru koje preobraæava, Pavao je od tog trenutka postao noviËovjek, iskreni i revni vjernik u Isusa.

Jasno i snaæno Pavao je pred Agripom opisao najvaænijedogaaje vezane uz Kristov æivot na Zemlji. PosvjedoËio je daje Mesija iz proroËanstava veÊ doπao u osobi Isusa iz Nazareta.Pokazao je kako su starozavjetna Pisma objavila da Êe se Me-sija pojaviti kao Ëovjek meu ljudima, i kako se u Isusovomæivotu ispunila svaka pojedinost proreËena preko Mojsija i pro-roka. Da bi otkupio izgubljeni svijet, boæanski Sin Boæji pretr-pio je kriæ, prezreo sramotu i uzaπao na Nebo kao pobjedniknad smrÊu i grobom.

Zaπto bi, tumaËio je Pavao, bilo nevjerojatno da je Kristuskrsnuo od mrtvih? NekoÊ se to i njemu Ëinilo nevjerojatnim,ali kako je mogao ne vjerovati onomu πto je sam vidio i Ëuo?Na damaπËanskim vratima on je vidio razapetog i uskrslog Kri-sta, onog istog koji je hodio jeruzalemskim ulicama, umro naGolgoti, slomio okove smrti i uzaπao na Nebo. Isto onako kaoKefa, Jakov, Ivan ili bilo koji drugi uËenik, tako Ga je i on vidioi razgovarao s Njim. Taj Glas mu je zapovjedio da navjeπÊujeRadosnu vijest o uskrslom Spasitelju, pa kako da ne posluπa?U Damasku, u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i drugim krajevi-ma on je svjedoËio o razapetom Isusu pozivajuÊi sve staleæe“da se obrate i okrenu Bogu vrπeÊi djela dostojna obraÊenja”.

“Zbog toga su me”, izjavio je apostol, “Æidovi uhvatili uhramu i pokuπali me ubiti. Ali s pomoÊu Boæjom stojim do da-naπnjeg dana i svjedoËim i malome i velikome, ne govoreÊi ni-πta drugo osim πto su kazali Proroci i Mojsije da Êe se dogoditi:da Êe Mesija morati trpjeti i da Êe, uskrsnuvπi prvi od mrtvih,navijestiti svjetlo i æidovskom narodu i poganima.”

Cijelo je druπtvo napeto sluπalo Pavlov izvjeπtaj o njego-vim Ëudesnim iskustvima. Apostol je govorio o svojoj omilje-noj temi. Nitko tko ga je sluπao nije mogao posumnjati u njegovuiskrenost. No usred njegova uvjerljivog nastupa prekinuo ga jeFest, koji je povikao: “Ludujeπ, Pavle! Tvoje te veliko znanjeËini luakom!”

Apostol je odgovorio: “Ne ludujem, preuzviπeni Feste... veÊozbiljno govorim rijeËi istine i razbora. Ta i kralj, kome se po-uzdano i slobodno obraÊam, zna ove stvari. Ne vjerujem da muje iπta od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu

437

275

kutu.” A onda se okrenuo Agripi i izravno mu se obratio: “Vje-rujeπ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjerujeπ!”

Duboko ganut, Agripa je za trenutak izgubio iz vida svojuokolinu i dostojanstvo svojeg poloæaja. Svjestan samo istine ko-ju je Ëuo, vidjevπi samo skromnog suænja kako pred njim stojikao Boæji izaslanik, nehotice je odgovorio: “HoÊeπ me uvjeritida si me za kratko vrijeme uËinio krπÊaninom!”

Apostol je ozbiljno odgovorio: “Æelio bih od Boga... da biza kraÊe ili za dulje ne samo ti nego i svi moji danaπnji sluπa-telji postali takvi ljudi kakav sam i ja”, i diæuÊi okovane ruke,dodao, “izuzevπi ove okove.”

Fest, Agripa i Berenika s punim su pravom trebali biti ve-zani okovima koje je nosio apostol. Svi su bili krivi za straπnezloËine. Ovi su prijestupnici tog dana Ëuli ponudu spasenja uKristovo ime. Najmanje je jedan bio gotovo nagovoren da pri-hvati ponuenu milost i oprost. Ali Agripa je odgodio ponue-no milosre odbivπi prihvatiti kriæ razapetog Otkupitelja.

Kraljeva je znatiæelja bila zadovoljena i, ustavπi sa sjedala,dao je znak da je razgovor zavrπen. Dok se skup razilazio, lju-di su meusobno govorili: “Ovaj Ëovjek nije uËinio niπta πtozasluæuje smrt ili okove.”

Premda je Agripa bio Æidov, nije dijelio vjersku iskljuËi-vost i slijepe predrasude farizeja. “Ovaj je Ëovjek”, rekao je Festu,“mogao biti puπten na slobodu da nije prizvao na cara.” NosluËaj je bio predan viπem sudu i sada je bio izvan ovlasti iFesta i Agripe.

“Zamalo me uvjeri”

438


42Plovidba i brodolom

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 27; 28,1-10.

KonaËno je Pavao bio na putu za Rim. “Kad bi odluËenoda otplovimo u Italiju,” piπe Luka, “predadoπe i Pavla i nekedruge suænje jednom stotniku iz carske Ëete imenom Juliju.Uosmo u neku adramitijsku lau koja je imala ploviti u azij-ska mjesta, pa se otisnusmo. S nama je bio Aristarh, Makedo-nac iz Soluna.”

U prvom stoljeÊu krπÊanske ere plovidba morem bila jepraÊena posebnim teπkoÊama i opasnostima. Pomorci su smjerplovidbe odreivali uglavnom prema poloæaju sunca i zvijezda,a kad njih nije bilo a sve je ukazivalo na oluju, vlasnici laabojali su se isploviti na otvoreno more. U jednom dijelu godi-ne sigurna je plovidba bila gotovo nemoguÊa.

Apostol Pavao je sada morao trpjeti teπku kuπnju koja gaje Ëekala kao suænja u lancima tijekom dugog i zamornog pu-tovanja do Italije. Jedna mu je okolnost uvelike olakπala teæinuusuda — bilo mu je dopuπteno druπtvo Luke i Aristarha. U pis-mu Koloπanima on Êe poslije ovog drugog nazvati “drug moju suæanjstvu” (Koloπanima 4,10) jer je Aristarh dragovoljno di-jelio s Pavlom suæanjstvo da bi mu mogao posluæiti u njego-vim nevoljama.

Putovanje je poËelo dobro. Sutradan su bacili sidro u sidon-skoj luci. Ovdje je Julije, stotnik, “s Pavlom ËovjeËno postupio”i kad je Ëuo da u tom mjestu ima krπÊana, “dopusti mu poÊi kprijateljima i da se pobrinu za nj” (DF). Ovo dopuπtenje je apo-stol, koji je bio slabog zdravlja, jako cijenio.

(276)

440

439

277

Nakon odlaska iz Sidona laa je bila izloæena nepovoljnimvjetrovima; buduÊi da je skrenula s izravnog smjera, sporo jenapredovala. U Miri, luci u pokrajini Liciji, stotnik je naπao ve-liku aleksandrijsku lau koja je plovila u Italiju i na nju odmahprebacio svoje zatvorenike. Ali joπ uvijek su puhali suprotnivjetrovi pa je laa sporo napredovala. Luka je poslije zapisao:“Viπe je vremena plovidba bila spora i jedva smo stigli poredKnida. Kako nam vjetar nije dao pristati, doplovismo pod Kre-tu kod Salmone. S mukom ploveÊi uz obalu stigosmo na nekomjesto zvano Dobra pristaniπta.”

Bili su prisiljeni ostati neko vrijeme u Dobrim pristaniπti-ma ËekajuÊi pogodne vjetrove. Zima se brzo pribliæavala; “plo-vidba [je] veÊ postala pogibeljna” i odgovorni za lau izgubilisu nadu da Êe stiÊi na odrediπte prije nego πto zavrπi vrijemeza plovidbu morem za tu godinu. Jedino pitanje koje je tre-balo rijeπiti bilo je hoÊe li ostati u Dobrim pristaniπtima ili Êepokuπati naÊi pogodnije mjesto za zimovanje.

O tom se pitanju ozbiljno raspravljalo i na kraju ga je stotnikpostavio Pavlu, koji je stekao poπtovanje mornara i vojnika.Apostol je bez oklijevanja savjetovao da ostanu gdje jesu. “Vi-dim”, rekao je, “da Êe plovidba biti s mukom i s velikom πte-tom ne samo po tovar i lau nego i po naπ æivot.” “Ali je stotnikviπe vjerovao kormilaru i vlasniku lae”, a i veÊina putnika iposade nije bila spremna prihvatiti njegov savjet. “BuduÊi daluka nije bila prikladna za zimovanje, veÊina je savjetovala dase odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa,πto gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu.”

Stotnik je odluËio posluπati glas veÊine. »im je okrenuo“tihi juænjak”, isplovili su iz Dobrih pristaniπta u nadi da Êeuskoro stiÊi u æeljenu luku. “Ali brzo poslije toga puhnu... straπanvjetar” koji “zahvati lau tako da se nije mogla oduprijeti vjetru”.

Tjerana vjetrom, laa se pribliæila malom otoku Klaudi idok su bili pod njegovim zaklonom, mornari su se pripremiliza najgore. »amac za spaπavanje koji je laa vukla za sobom,njihovo jedino sredstvo izbavljenja u sluËaju da se nasuËu, bioje u opasnosti da se svakog trenutka razbije. Prvi im je posaobio da ga izvuku na palubu lae. Zatim su poduzeli sve mogu-Êe mjere da ojaËaju lau i pripreme je da izdræi oluju. Slabazaπtita koju im je pruæao otoËiÊ nije dugo trajala i ubrzo subili ponovo izloæeni punom bijesu oluje.

Plovidba i brodolom

442

441


Oluja je bjesnjela Ëitavu noÊ i unatoË svim poduzetimmjerama, brod je poËeo propuπtati vodu. “Sutradan... poËeπeizbacivati tovar.” Ponovo je pala noÊ, ali vjetar nije jenjavao.Valovima udarana laa, sa slomljenim jarbolom i poderanimjedrima, bila je bacana tamo-amo bjesnilom oluje. Dok se laavaljala i tresla pod udarcima valova, Ëinilo se da Êe drvo kojeje stenjalo svakog trenutka popustiti. Rupa kroz koju je prodi-rala voda brzo se poveÊavala pa su putnici i posada stalno iz-bacivali vodu. Na brodu nije bilo ni trenutka predaha. “A treÊidan”, piπe Luka, “svojim rukama izbaciπe brodsku opremu. Ka-ko se viπe dana ne pokazaπe ni sunce ni zvijezde i kako je idalje bjesnjela velika oluja, nestajalo je sve viπe svake nade dase moæemo spasiti.”

»etrnaest dana bili su noπeni vjetrom pod svodom bez suncai zvijezda. Premda je i sâm fiziËki trpio, apostol je u tom naj-mraËnijem Ëasu imao rijeËi nade, ruku pomoÊnicu u svakojnevolji. Vjerom se uhvatio BeskonaËne Sile i njegovo je srceostalo uz Boga. Nije se bojao za se; znao je da Êe ga Bog saËu-vati da u Rimu svjedoËi za istinu o Kristu. Ali njegovo je srceosjeÊalo suÊut prema jadnim duπama oko sebe, grjeπnim, poni-æenim i nepripremljenim da umru. Dok je ozbiljno molio Bogada im poπtedi æivot, bilo mu je otkriveno da je njegova moli-tva usliπana.

Iskoristivπi zatiπje u oluji, Pavao je stao na palubu i podi-gavπi glas, rekao: “Ljudi, trebalo je mene posluπati i ne otiski-vati se s Krete te tako izbjeÊi i ovu patnju i ovu πtetu. A sadavas opominjem da budete odvaæni, jer nitko od vas neÊe pro-pasti, osim lae. NoÊas mi se ukaza aneo onoga Boga komepripadam i komu sluæim te mi reËe: ‘Ne boj se, Pavle! Ti trebada doeπ pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje æivote svihkoji s tobom plove.’ Zato, ljudi, budite odvaæni! Vjerujem Boguda Êe biti tako kako mi je obeÊao. Ali treba da se nasuËemona neki otok.”

Ove su rijeËi probudile nadu. Putnici i posada trgli su seiz apatije. Trebalo je joπ mnogo toga uËiniti i trebalo je uloæitisve napore da se izbjegne propast.

»etrnaeste noÊi plovidbe po mraËnim, visokim valovima,mornari “oko ponoÊi”, po zvuku udaranja valova o obalu,“nazreπe da im se primiËe neka zemlja. Baciπe olovnicu i naoπedvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovo je baciπe i naoπe

443

279

petnaest hvati. BojeÊi se”, piπe Luka, “da ne udarimo u gre-bene, spustiπe s krme Ëetiri sidra; tako su puni Ëeænje Ëekalidolazak dana.”

U zoru se maglovito mogla nazrijeti obala, ali na njoj nijebilo poznatih oznaka. BuduÊi da izgledi nisu bili nikakvi, po-ganski su mornari, izgubivπi svaku odvaænost, “gledali pobjeÊis lae” pod izlikom da “kane s pramca spustiti sidra” i veÊ suspustili Ëamac. Kad je Pavao prozreo njihovu pokvarenu namjeru,rekao je stotniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu u lai, vi sene moæete spasiti!” Vojnici su odmah presjekli “uæeta na Ëam-cu i pustiπe ga da padne”.

NajkritiËniji Ëas joπ uvijek je bio pred njima. Ponovo je apo-stol uputio rijeËi ohrabrenja i zamolio sve, mornare i putnike,da neπto pojedu govoreÊi: “Danas je Ëetrnaesti dan koji provo-dite u iπËekivanju bez jela, a da niπta niste uzeli. Zato vas mo-lim da jedete, jer je to za vaπe zdravlje bitno. Ni jednom odvas neÊe propasti ni vlas s glave.”

“Kada to reËe, uze kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomiga i poËe jesti.” Tada se i izmoreno i obeshrabreno druπtvo oddvije stotine i sedamdeset pet duπa, koje bi bez Pavla palo uoËaj, pridruæilo apostolu i poËelo jesti. “Kada se nasitiπe, poËeπeolakπavati lau bacajuÊi pπenicu u more.”

Sad se potpuno razdanilo, ali nisu ni po Ëemu mogli odre-diti gdje se nalaze. Meutim, “opaziπe neki zaljev s ravnom oba-lom te odluËiπe, ako bi mogli, tamo otjerati lau. Odvezaπe sidrai spustiπe ih u more, popustiπe konope na kormilima i digoπeprednje jedro prema vjetru, te usmjeriπe prema obali. Ali uda-riπe u greben, komu je s obje strane more, te nasukaπe lau.Prednji dio nasjednu i ostade nepomiËan, dok se zadnji dio lo-mio od æestine valova.”

Pavlu i drugim zatvorenicima sada je zaprijetila mnogostraπnija sudbina od brodoloma. Vojnici su shvatili da Êe, dokse budu nastojali doËepati kopna, biti nemoguÊe voditi raËunao suænjima. Svatko Êe morati uËiniti sve πto moæe da spasi sebe.Ali ako koji suæanj bude nedostajao, izgubit Êe æivot oni kojisu za njega bili odgovorni. Stoga su ih vojnici namjeravali svepoubijati. Rimski zakon je odobravao ovaj okrutan obiËaj i onibi ga odmah proveli da nije bilo onoga kome su svi zajednotoliko dugovali. Stotnik Julije je znao da je Pavao bio sredstvospaπavanja svih na lai pa mu se, uvjeren da je s njim Gospo-

Plovidba i brodolom

445

444


din, bojao nauditi. Stoga “naredi da najprije poskaËu u moreoni koji znaju plivati te da iziu na kopno, a ostali (da iziu)jedni na daskama, a drugi na ostacima lae. Tako svi æivi izi-oπe na kopno.” Kad je izvrπena prozivka, nitko nije nedosta-jao.

Brodolomce je ljubazno primilo barbarsko pleme na Malti.“Sve nas primiπe”, piπe Luka, “k velikoj vatri koju bijahu nalo-æili zbog kiπe πto je padala i zbog zime.” Pavao je bio meuonima koji su aktivno pomagali. Kad je nakupio “naramak su-hih grana” i bacio ih na vatru, “izie zmija natjerana od vru-Êine te mu se uhvati za ruku”. PromatraËi sa strane uæasnulisu se i vidjevπi prema lancu da je Pavao zatvorenik, govorili sujedan drugomu: “Ovaj je Ëovjek sigurno ubojica: umakao je morui Pravda mu ne dopuπta da æivi.” Ali Pavao je zmiju otresao uvatru i niπta mu nije bilo. PoznavajuÊi njezinu otrovnost, ljudisu oËekivali da Êe svakog trenutka pasti u velikim bolovima.“Poπto su dulje Ëekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nika-kvo zlo, promijeniπe miπljenje i rekoπe da je bog.”

Tijekom tri mjeseca, koliko je druπtvo brodolomaca pro-velo na Malti, Pavao i njegovi suradnici iskoristili su mnoge prilikeda objave Evanelje. Bog je na znaËajan naËin radio preko njih.ZahvaljujuÊi Pavlu, domoroci su s cijelim druπtvom brodolomacapostupali ljubazno; pobrinuli su se za njihove potrebe i, kadsu napuπtali Maltu, dareæljivo ih opskrbili svim potrebnim zaput. Glavne dogaaje za vrijeme njihova boravka Luka je ukratkozapisao:

“U onoj se okolici nalazilo imanje poglavara otoka imenomPublija, koji nas primi i tri dana ljubezno pogosti. A Publijevotac, koga je muËila groznica i srdobolja, leæao je u postelji.Pavao ue k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i ozdravi ga.Poslije toga dogaaja poËeπe dolaziti i ostali bolesnici s otokai ozdravljati. Oni nam iskazaπe mnoge poËasti, a kad smo odla-zili, staviπe (u lau) sve πto nam je trebalo.”

446

281

43U Rimu

Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 28,11-31i Poslanici Filemonu.

Kad je poËela sezona plovidbe, stotnik je sa svojim suæ-njima nastavio put u Rim. Aleksandrijska laa, sa znakomDioskura, prezimila je na Malti na putu prema zapadu; na njusu se ukrcali putnici. Premda su ih poneπto omeli suprotni vje-trovi, plovidba je sretno zavrπila i laa se usidrila u lijepoj luciPuteoli na talijanskoj obali.

U tom je mjestu bilo nekoliko krπÊana koji su molili apo-stola da s njima ostane sedam dana, πto je stotnik ljubaznoodobrio. Otkad su primili poslanicu koju je Pavao uputio Rim-ljanima, krπÊani u Italiji æeljno su oËekivali apostolov posjet.Nisu mislili da Êe ga vidjeti kao zatvorenika, ali im je bio joπdraæi zbog patnji kojima je bio izloæen. BuduÊi da je Puteoliod Rima udaljen oko 220 kilometara, a luka je bila u stalnojvezi s metropolom, rimski su krπÊani bili obavijeπteni o Pavlovomdolasku pa su mu neki iziπli u susret.

Osmog dana nakon pristajanja stotnik i njegovi suænji kre-nuli su prema Rimu, s tim πto je Julije apostolu izlazio ususretu svemu πto je bilo u njegovoj moÊi, ali nije mogao promije-niti njegov poloæaj kao suænja niti ga osloboditi veriga koje suga vezivale uz njegovog straæara. Pavao je teπka srca krenuo udugooËekivani posjet svjetskoj prijestolnici. Kako su drukËijebile okolnosti od onih koje je oËekivao! Kako Êe ovdje, oko-van i æigosan, navijeπtati Evanelje? »inilo se da su njegove nade

(281)

448

447


da u Rimu zadobije mnoge duπe za istinu osuene na razoËa-ranje.

KonaËno su putnici stigli do Apijeva Trga, oko πezdeset petkilometara udaljenog od Rima. Dok su prolazili izmeu mno-πtva koje se kretalo πirokom cestom, sjedokosom starcu, oko-vanom sa skupinom otvrdnulih zloËinaca, upuÊivani su mnogiprezrivi pogledi i mnoge grube, podrugljive πale.

Odjednom se zaËuje usklik radosti i jedan Ëovjek iskaËeiz rijeke prolaznika i pada oko vrata zatvoreniku grleÊi ga sasuzama i radoπÊu, kao πto bi sin pozdravio dugo odsutnog oca.Ovaj se prizor ponavlja uvijek iznova kad oËi, izoπtrene oËeki-vanjem, u okovanom suænju prepoznaju onoga koji im je u Ko-rintu, u Filipima, u Efezu uputio rijeËi æivota.

BuduÊi da se dragi uËenici æeljno okupljaju oko svojeg ocapo Evanelju, cijela se povorka zaustavlja. Vojnici su nestrp-ljivi zbog zastoja, ali nemaju srca prekinuti ovaj radosni sasta-nak jer su i oni nauËili poπtovati i cijeniti svojeg suænja. Naumornom, bolom obiljeæenom licu uËenici vide odraz Kristovalika. Oni uvjeravaju Pavla da ga nisu zaboravili niti prestali vo-ljeti; da mu duguju za radosnu nadu koja osvjeæava njihov æi-vot i daje im Boæji mir. Kad bi im bilo dopuπteno, oni bi ga uæaru ljubavi ponijeli cijelim putem do grada.

Malo njih shvaÊa znaËenje Lukinih rijeËi kad izvjeπÊuje ka-ko Pavao, kad je vidio svoju braÊu, “zahvali Bogu i ohrabri se”.Usred plaËa i suÊutnog druπtva vjernika koji se nisu postidjelinjegovih okova, apostol je glasno hvalio Boga. Nestalo je obla-ka tuge koji je poËivao na njegovom duhu. Njegov je krπÊan-ski æivot bio niz kuπnji, patnji i razoËaranja, ali u tom je ËasuosjeÊao da mu je obilno plaÊeno. »vrπÊim korakom i radosnimsrcem nastavio je put. NeÊe se tuæiti na proπlost niti se bojatibuduÊnosti. Znao je da ga oËekuju lanci i patnje, ali je istotako znao da ima pravo oslobaati duπe od beskrajno straπnijegropstva pa se radovao πto moæe stradati za Krista.

U Rimu je stotnik Julije predao svoje suænje zapovjednikucarske straæe. Dobar izvjeπtaj koji je dao o Pavlu, zajedno s Fe-stovim pismom, uËinio je da zapovjednik blagonaklono gledana apostola, pa mu je, umjesto da bude baËen u tamnicu, bilodopuπteno da stanuje u posebnom stanu. Premda je joπ uvijekbio stalno vezan uz jednog vojnika, slobodno je mogao primatiprijatelje i raditi za napredak Kristova djela.

450

449

283

Mnogi Æidovi koji su prije nekoliko godina bili istjerani izRima dobili su dopuπtenje da se vrate tako da ih se ovdje na-πao velik broj. Njima je, prije svih, Pavao odluËio iznijeti Ëinjeniceo sebi i svojem radu prije nego πto njegovi neprijatelji ugrabepriliku da ih okrenu protiv njega. Zato je tri dana nakon svo-jeg dolaska u Rim sazvao æidovske prvake i na jednostavan,izravan naËin objasnio zaπto je u Rim doπao kao zatvorenik.

“BraÊo,” rekao je, “mene su, iako nisam niπta uËinio ni protivnaroda ni protiv otaËkih obiËaja, ipak u Jeruzalemu stavili ulance i predali Rimljanima u ruke. Ovi su me, nakon sudskeistrage, htjeli pustiti, jer nije bilo na meni nikakve krivnje kojabi zasluæivala smrt. Ali jer se Æidovi tome suprotstaviπe, biosam prisiljen da prizovem na cara — ne kao da bih imao neπtoza πto bih tuæio svoj narod. Eto, zato sam vas zamolio da vasvidim i da vam progovorim, jer radi nade Izraelove nosim ovelance.”

Niπta nije govorio o zlostavljanju od strane Æidova ili o nji-hovim urotama da ga ubiju. Njegove su rijeËi bile obiljeæeneoprezom i ljubaznoπÊu. Nije nastojao steÊi osobnu pozornostili simpatiju, veÊ braniti istinu i saËuvati Ëast Evanelja.

Njegovi su sluπatelji ustvrdili da nisu primili nikakve op-tuæbe protiv njega ni javnim ni privatnim pismom, i da ga nit-ko od Æidova koji su doπli u Rim nije optuæio ni za kakav zlo-Ëin. I oni su izrazili veliku æelju da sami Ëuju razloge njegovevjere u Krista “jer nam je”, rekli su, “za ovu sljedbu jedinopoznato da joj se svuda protive”.

BuduÊi da su sami izrazili ovu æelju, Pavao je traæio da od-rede dan kad bi im mogao iznijeti istine Evanelja. U odreenovrijeme mnogi su doπli, a “on im je izlagao i svjedoËio o kraljev-stvu Boæjem i nastojao — od ranog jutra do kasne veËeri — daih uvjeri o Isusu, polazeÊi od Mojsijeva zakona i prorokâ.” Is-priËao im je vlastito iskustvo i jednostavno, iskreno i sa silomiznio dokaze iz starozavjetnih Pisama.

Apostol je pokazao da se vjera ne sastoji od obreda i cere-monija, vjerovanja i teorija. Kad bi tako bilo, tjelesni bi je Ëovjekrazumio istraæivanjem, kao πto razumije svjetovne stvari. Pavaoje uËio da je vjera praktiËna, spasonosna snaga, naËelo od Bo-ga, osobno doæivljavanje Boæje obnoviteljske sile u duπi.

Pokazao je kako je Mojsije Izraelu ukazao na Krista kaoProroka kojeg trebaju sluπati; kako su svi proroci svjedoËili o

U Rimu

451


Njemu kao Boæjem velikom lijeku za grijeh, Nevinome koji jetrebao ponijeti grijehe krivaca. Nije smatrao pogrjeπnim njiho-vo poπtivanje obreda i ceremonija, ali im je pokazao da su, doksu obrednu sluæbu odræavali s najveÊom toËnoπÊu, odbacili Onogakoji je bio izvor toga cjelokupnog sustava.

Pavao je izjavio kako u svojem neobraÊenom stanju nijepoznavao Krista zahvaljujuÊi osobnom poznanstvu, veÊ samoprema predodæbama koje je zajedno s drugima gajio o karak-teru i djelu Mesije koji je trebao doÊi. Odbacio je Isusa iz Naza-reta kao varalicu jer On nije ispunjavao ove predodæbe. Ali sadje Pavlov pogled na Krista i Njegovu zadaÊu bio mnogo duhovnijii uzviπeniji, jer se obratio. Apostol je tvrdio da im ne predstavljaKrista po tijelu. Herod je Krista vidio kao Ëovjeka; Ana Ga jevidio; Pilat, sveÊenici i knezovi su Ga vidjeli; rimski vojnici suGa vidjeli. No nisu Ga vidjeli kao proslavljenog Otkupitelja.Prihvatiti Krista vjerom, imati o Njemu duhovnu spoznaju biloje mnogo poæeljnije od osobnog poznanstva s Njim kad je biona Zemlji. Zajednica s Kristom koju je Pavao sada uæivao bilaje prisnija i trajnija od svake zemaljske i ljudske zajednice.

Dok je Pavao govorio ono πto je znao i svjedoËio o onomeπto je vidio o Isusu iz Nazareta kao nadi Izraela, oni koji suiskreno traæili istinu bili su osvjedoËeni. Na neke su umove nje-gove rijeËi ostavile dojam koji se nikad neÊe izbrisati. No dru-gi su tvrdoglavo odbili jasna svjedoËanstva Pisma, Ëak i kad suim bila iznesena po onome koji je bio posebno prosvijetljenSvetim Duhom. Nisu mogli opovrgnuti njegove dokaze, ali suodbili zakljuËke.

Proπlo je mnogo mjeseci nakon Pavlova dolaska u Rim prijenego πto su se pojavili Æidovi iz Jeruzalema da osobno iznesuoptuæbe protiv zatvorenika. Stalno su bili osujeÊivani u svojimplanovima; a sada, kad je Pavlu trebalo biti sueno pred najvi-πim sudom Rimskog Carstva, nisu æeljeli doæivjeti joπ jedan poraz.Lizija, Feliks, Fest i Agripa, svi su izrazili uvjerenje da je ne-vin. Njegovi su se neprijatelji mogli nadati uspjehu samo akospletkarenjem uspiju zadobiti carevu naklonost. Odgaanje imje odgovaralo jer bi im dalo vremena da usavrπe i izvedu svojeplanove, pa su Ëekali neko vrijeme prije nego πto Êe iznijetioptuæbe protiv apostola.

U Boæjoj providnosti ovo odgaanje je dovelo do daljnjegnapredovanja Evanelja. ZahvaljujuÊi naklonosti onih koji su bili

453

452

285

odgovorni za Pavla, njemu je bilo dopuπteno da stanuje u pro-stranom stanu gdje se slobodno mogao sastajati sa svojim pri-jateljima i svakodnevno iznositi istinu onima koji su navraÊalida ga Ëuju. Tako je radio pune dvije godine i “sasvim slobod-no i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Boæjem i izlagaonauku o Gospodinu Isusu Kristu”.

Tijekom tog vremena nije zaboravio na crkve koje je osnovaou mnogim zemljama. Svjestan opasnosti koje su prijetile obra-Êenicima na novu vjeru, apostol je nastojao da, koliko god jebilo moguÊe, zadovolji njihove potrebe pismima s upozorenji-ma i praktiËnim uputama. Iz Rima je slao posveÊene radnike darade ne samo za ove crkve, veÊ i u podruËjima koja sâm nijeposjetio. Ovi su radnici kao mudri pastiri jaËali djelo koje je Pa-vao otpoËeo; a apostol, kojega su oni stalno obavjeπtavali o stanjui opasnosti u crkvama, mogao je sve njih mudro nadgledati.

I tako, dok je naizgled bio onemoguÊen u aktivnom radu,Pavao je vrπio πiri i trajniji utjecaj nego da je slobodno puto-vao po crkvama kao u prijaπnjim godinama. Njegova su ga braÊajoπ viπe voljela sada kad je bio suæanj za Gospodina, i njegoverijeËi, πto ih je pisao u okovima radi Krista, izazivale su veÊupozornost i poπtovanje nego kad je bio osobno s njima. Tekkad im je Pavao bio uzet, vjernici su shvatili kolike je teπketerete nosio radi njih. Dotad su uglavnom izbjegavali odgovor-nosti i noπenje tereta jer im je nedostajala njegova mudrost,taktiËnost i nesalomljiva energija; ali sada su, neiskusni, ostav-ljeni da uËe lekcije koje su prije izbjegavali, cijenili njegovaupozorenja, savjete i upute onako kako nisu cijenili ni njegovosobni rad. A kad su saznali za njegovu odvaænost i vjeru tije-kom dugog utamniËenja, bili su potaknuti na veÊu vjernost irevnost u Kristovom djelu.

Meu Pavlovim pomagaËima u Rimu bili su mnogi njegovinekadaπnji pratioci i suradnici. S njim je bio Luka, “ljubljenilijeËnik”, koji ga je pratio na putu u Jeruzalem i bio s njim uCezareji tijekom dvogodiπnjeg utamniËenja i na opasnom pu-tovanju u Rim. Tu je bio i Timotej da mu sluæi. Tihik, “ljubljenibrat, vjerni sluga i drug u Gospodinu”, stajao je hrabro uz apo-stola. I Dema i Marko bili su s njim. Aristarh i Epafra bili su“drug[ovi] u suæanjstvu”. (Koloπanima 4,7-14)

Od onih prvih godina kad je prigrlio vjeru, Markovo sekrπÊansko iskustvo produbilo. Ozbiljnijim prouËavanjem Kristova

U Rimu

455

454


æivota i smrti stekao je jasnije vienje Spasiteljeve zadaÊe, teπ-koÊa i sukoba koji su je pratili. »itajuÊi u oæiljcima na Kristo-vim rukama i nogama znakove Njegove sluæbe za ljudski rod, idubinu do koje je iπlo Njegovo samoodricanje da bi spasioizgubljene i one koji propadaju, Marko je odluËio slijediti UËi-telja na putu samopoærtvovnosti. Sada, dok je dijelio sudbinusuænja Pavla, razumio je bolje nego ikad prije da je beskonaË-no veliki dobitak zadobiti Krista, a beskonaËno veliki gubitakzadobiti svijet i izgubiti duπu za koju je prolivena Kristovaotkupiteljska krv. UnatoË ozbiljnim kuπnjama i teπkoÊama, Markoje ostao Ëvrst, mudar i voljeni apostolov pomagaË.

Dema, koji je neko vrijeme bio Ëvrst, poslije je okrenuolea Kristovom djelu. GovoreÊi o tome, Pavao je pisao: “Jer meDema ostavio iz ljubavi prema ovome svijetu.” (2. Timoteju 4,10)Dema je za svjetovni dobitak dao sve πto je bilo uzviπeno i ple-menito. Kako je to bilo kratkovidno! ImajuÊi samo svjetovnobogatstvo ili Ëast, Dema je ipak bio siromaπan bez obzira nato Ëime se mogao ponositi; dok je Marko, time πto je odluËiostradati radi Krista, imao vjeËno blago i bio na Nebu smatranbaπtinikom Boæjim i subaπtinikom s Njegovim Sinom.

Meu onima koji su zahvaljujuÊi Pavlovom trudu u Rimupredali srce Bogu bio je Onezim, poganski rob koji je, nakonπto je uËinio zlo svojem gospodaru Filemonu, krπÊanskom vjer-niku u Kolosi, pobjegao u Rim. Ljubaznim srcem Pavao je na-stojao olakπati siromaπtvo i nemir bijednog bjegunca i zatimu njegov zamraËeni um unijeti svjetlo istine. Onezim je slu-πao rijeËi æivota, priznao svoje grijehe i obratio se Kristovojvjeri.

Onezim je Pavlu bio posebno drag zbog njegove poboænostii iskrenosti, a jednako tako i zbog njegove njeæne skrbi zaapostolove potrebe i gorljivosti za promicanje Radosne vijesti.Pavao je u njemu vidio karakterne crte koje bi ga mogle uËi-niti korisnim pomagaËem u misionarskom radu pa mu je sa-vjetovao da se bez oklijevanja vrati Filemonu, moli za oprost iplanira buduÊnost. Pavao je obeÊao da Êe sâm platiti svotu kojuje ukrao Filemonu. BuduÊi da je namjeravao poslati Tihika spismima u viπe crkava u Maloj Aziji, poslao je s njim Onezi-ma. Bila je to ozbiljna kuπnja za roba koji se sâm predaje gos-podaru kojem je uËinio zlo, ali on se iskreno obratio i zatonije ustuknuo pred ovom duænoπÊu.

456

287

Pavao je po Onezimu poslao Filemonu pismo u kojem jeapostol, uobiËajenom taktiËnoπÊu i ljubaznoπÊu, zastupao slu-Ëaj pokajanog roba i izrazio æelju da ubuduÊe ostane u njego-voj sluæbi. Pismo je poËeo iskrenim pozdravom Filemonu kaoprijatelju i suradniku:

“Milost i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa Kri-sta! Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjeÊam u svojimmolitvama — Ëujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju imaπprema Gospodinu Isusu i prema svim svetima — da ona zajed-nica koja potjeËe od tvoje vjere bude djelotvorna u iskazivanjusvakog dobra koje se Ëini i mora Ëiniti meu vama radi Kri-sta.” Apostol je podsjetio Filemona da za svaku dobru namjerui karakternu crtu koju posjeduje treba zahvaliti Kristovoj mi-losti; samo to ga razlikuje od pokvarenih ljudi i grjeπnika. Istaje milost mogla propalog zloËinca uËiniti Boæjim djetetom i ko-risnim radnikom u navjeπÊivanju Radosne vijesti.

Pavao je mogao Filemona podsjetiti na njegovu krπÊanskuduænost, ali se radije posluæio jezikom molbe: “Pavao, starac,a sada i suæanj Krista Isusa. Molim te za svog sina koga rodihu okovima, za Onezima, koji ti je negda bio nekorisan, a kojije sada i tebi i meni vrlo koristan.”

Apostol je molio Filemona da, s obzirom na OnezimovoobraÊenje, pokajanog roba primi kao vlastita sina i da mu po-kaæe takvu ljubav da odluËi ostati kod svojeg nekadaπnjeggospodara, “ne viπe kao rob, nego viπe od roba, kao dragi brat”.Izrazio je æelju da zadræi Onezima kao onoga koji bi mu slu-æio u njegovim okovima kao πto bi to uËinio sâm Filemon,premda nije æelio da mu sluæi ako sâm Filemon ne oslobodiroba.

Apostol je dobro znao kako gospodari strogo postupaju sasvojim robovima, a isto je tako znao da je Filemon bio vrlorazbjeπnjen zbog ponaπanja svojeg roba. Pokuπao mu je pisatitako da pobudi njegove najdublje i najnjeænije krπÊanske osje-Êaje. Obrativπi se, Onezim je postao brat u vjeri, i svaku kaznukoju bi morao podnijeti novi obraÊenik Pavao bi smatrao kaz-nom kojom je kaænjen on sâm.

Pavao je dragovoljno predloæio da preuzme Onezimov dugkako bi krivac bio poπteen sramotne kazne i opet uæivao pred-nosti koje je prokockao. “Ako, dakle, mene smatraπ za druga”,pisao je Filemonu, “primi njega kao mene! A ako te je u Ëemu

U Rimu

458

457


oπtetio ili ti πto duguje, to unesi u moj raËun. Ja, Pavao, pot-pisujem vlastoruËno, ja Êu platiti.”

Kako je ovo vjerna ilustracija Kristove ljubavi za grjeπnikakoji se kaje! Rob koji je prevario svoga gospodara nije imaoniπta za nadoknadu. Grjeπnik koji je Bogu ukrao godine sluæbenema Ëime platiti svoj dug. Isus posreduje izmeu grjeπnika iBoga govoreÊi: Ja Êu platiti dug. Neka grjeπnik bude poπteen;ja Êu stradati umjesto njega.

Nakon πto je ponudio da Êe preuzeti Onezimov dug, Pa-vao je podsjetio Filemona koliko je sâm silno duæan apostolu.Dugovao mu je sebe sama jer je Pavao bio sredstvo njegovaobraÊenja. A onda je njeænim, ozbiljnim rijeËima pozvao File-mona da, kao πto je dareæljivo okrijepio svete, okrijepi duh apo-stolu time πto Êe mu dati povod za radost. “Posve uvjeren utvoju posluπnost,” dodao je, “ovo ti piπem, znajuÊi da Êeπ uËi-niti i viπe nego πto traæim.”

Pavlovo pismo Filemonu pokazuje kako je Evanelje utje-calo na odnos izmeu gospodara i roba. Robovlasniπtvo je biloustaljena ustanova u cijelom Rimskom Carstvu pa su se u cr-kvama za koje je Pavao radio nalazili i robovlasnici i robovi. Ugradovima u kojima je broj robova Ëesto bio veÊi od broja slo-bodnog puËanstva, smatralo se nuænim da postoje vrlo okrutnizakoni kako bi ih se dræalo u pokornosti. Bogati Rimljanin Ëe-sto je imao stotine robova raznih staleæa, narodnosti i zvanja.BuduÊi da je potpuno vladao duπom i tijelom ovih bespomoÊ-nih stvorenja, mogao ih je kazniti svakom moguÊom kaznom.Ako se tko od njih za odmazdu ili u samoobrani usudio dig-nuti ruku na svoga gospodara, cijela obitelj prijestupnika mo-gla je biti neËovjeËno ærtvovana. Najmanja pogrjeπka, nezgodaili nemar Ëesto su kaænjavani bez milosti.

Neki gospodari, ËovjeËniji od drugih, bili su mnogo po-pustljiviji prema svojim robovima, ali golema veÊina bogatih iuglednih robovlasnika, prepuπtajuÊi se bez obuzdavanja poæudi,strasti i nagonima, uËinila je robove bijednim ærtvama samo-volje i tiranije. Cijeli taj sustav bio je beznadno poniæavajuÊi.

Apostolov posao nije bio da samovoljno ili preko noÊi mi-jenja ustanovljeni druπtveni poredak. Takav bi pokuπaj sprijeËiouspjeπno napredovanje Evanelja. Ali je iznio naËela koja suudarala u sam temelj robovlasniπtva i koja Êe, ako se provedu,sigurno potkopati cijeli sustav. “Gdje je Duh Gospodnji, ondje460

459

289

je sloboda.” (2. KorinÊanima 3,17) Kad se obratio, rob je postaoud Kristova tijela i kao takvog njegov ga je gospodar trebaovoljeti i s njim postupati kao s bratom jer je sa svojim gospo-darom sada bio subaπtinik Boæjih blagoslova i prednosti πto ihdonosi Evanelje. S druge strane, robovi su trebali vrπiti svojeduænosti “ne samo dok ste na oku kao da se ljudima æelite svi-djeti, veÊ kao robovi Kristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju”(Efeæanima 6,6).

KrπÊanstvo stvara Ëvrstu vezu jedinstva izmeu gospodarai roba, kralja i podanika, propovjednika Evanelja i poniæenoggrjeπnika koji je u Kristu oËiπÊen od grijeha. Oni su oprani is-tom krvlju, osnaæeni istim Duhom i postali jedno u Kristu Isu-su.

U Rimu


44Carevo kuÊanstvo

Evanelje je uvijek bilo najuspjeπnije meu niæim druπtve-nim slojevima. “Koji ste pozvani... nema vas ni mnogo na ljud-sku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo plemenitih.” (1. Korin-Êanima 1,26) Od Pavla, siromaπnog suænja bez prijatelja, nijese moglo oËekivati da Êe uspjeti privuÊi pozornost bogatih iuglednih rimskih graana. Njih je privlaËio porok svojim za-vodniËkim sjajem i dræao ih robovima po vlastitoj volji. Ali meuradom iscijeenim, gladnim ærtvama ugnjetavanja, Ëak i meujadnim robovima, mnogi su s radoπÊu sluπali Pavlove rijeËi ivjera u Krista donijela im je nadu i mir koji su ih krijepili unevoljama njihovog usuda.

Ali iako je apostol poËeo djelovati meu skromnima i po-niæenima, njegov se utjecaj πirio dok nije dopro i na sam impe-ratorov dvor.

U ono je vrijeme Rim bio srediπte svijeta. Oholi carevi iz-davali su zakone za gotovo sve zemlje svijeta. Car i dvorani ilinisu znali za skromnog NazareÊanina ili su na Njega gledali smrænjom i porugom. A ipak je u manje od dvije godine Rado-sna vijest naπla put iz skromnog zatvorenikovog stana do im-peratorovih dvorova. Pavao je bio u okovima kao zloËinac, ali“rijeË Boæja nije okovana” (2. Timoteju 2,9).

U prijaπnjim godinama apostol je s velikom uvjerljivoπÊujavno navijeπtao Kristovu vjeru, a znaci i Ëuda nepogrjeπivo sudokazivali boæanski karakter njegovog rada. Plemenitom Ëvrs-tinom stajao je pred grËkim mudracima i svojim znanjem i rje-ËitoπÊu uπutkao argumente ohole filozofije. S neskrivenom hrab-roπÊu stajao je pred kraljevima i upraviteljima i govorio im o

(290)

462

461

291

pravednosti, umjerenosti i buduÊem sudu, dok oholi vladari nisuzadrhtali kao da veÊ vide uæas Boæjeg dana.

Takve prilike sada nije imao apostol zatvoren u stanu gdjeje mogao navijeπtati istinu samo onima koji bi ga potraæili. Ni-je imao, kao Mojsije i Aron, boæanski nalog da izie pred razu-zdanog kralja i da ga u ime velikog JA JESAM ukori za okrut-nost i ugnjetavanje. Ali upravo u to vrijeme, kad je glavnomzastupniku naizgled bio zabranjen javni rad, izvojevana je ve-lika pobjeda za Evanelje; od samih kraljevih ukuÊana neki suse pridruæili Crkvi.

Nigdje nije moglo biti neprikladnijeg ozraËja prema krπ-Êanstvu nego na rimskom dvoru. »inilo se da je Neron iz svojeduπe uklonio posljednji trag boæanskog, pa Ëak i ljudskog, ta-ko da je nosio obliËje Sotone. Njegovi sluæbenici i dvorani bilisu uglavnom istog karaktera — æestoki, podli i pokvareni. Pre-ma svemu moglo se zakljuËiti da je krπÊanstvu nemoguÊe naÊiuporiπte na Neronovu dvoru i u njegovoj palaËi.

No u ovom sluËaju, kao i u mnogim drugima, potvrenaje istinitost Pavlove tvrdnje da je oruæje u ovoj borbi “boæanskijako za ruπenje utvrda” (2. KorinÊanima 10,4). »ak su i u Nero-novom kuÊanstvu zadobiveni trofeji kriæa. Od zlih posluæiteljajoπ goreg cara pridobiveni su obraÊenici koji su postali sinoviBoæji. Oni nisu bili tajni, veÊ javni krπÊani. Oni se nisu stidjelisvoje vjere.

A kako je krπÊanstvo uspjelo uÊi i naÊi Ëvrsto uporiπte ta-mo gdje nije imalo izgleda da bude primljeno? U Poslanici Filip-ljanima Pavao pripisuje svojem suæanjstvu uspjeh u zadobiva-nju obraÊenika na vjeru iz Neronova kuÊanstva. BojeÊi se dabi mogli pomisliti kako njegovo stradanje prijeËi napredak Evan-elja, on ih je uvjeravao: “Ali, braÊo, æelim da vi znate da jemoj poloæaj veoma mnogo pripomogao πirenju Radosne vije-sti.” (Filipljanima 1,12)

Kad su krπÊanske crkve prvi put Ëule da Pavao namjeravaposjetiti Rim, oËekivale su veliku pobjedu Evanelja u tom gradu.Pavao je odnio Radosnu vijest u tolike zemlje; navijeπtao ju jeu velikim gradovima. Zar ovaj junak vjere ne bi mogao uspjetiu zadobivanju duπa za Krista Ëak i u glavnom gradu svijeta?No nade vjernika su se izjalovile kad su doËuli da je Pavao od-veden u Rim kao suæanj. Nadali su se da Êe vidjeti kako Êe seEvanelje, kad jednom bude ustoliËeno u ovom velikom sredi-

Carevo kuÊanstvo

464

463


πtu, brzo proπiriti meu sve narode i postati prevladavajuÊa silana Zemlji. Kako je sad veliko bilo njihovo razoËaranje! Ljudskasu oËekivanja propala, ali nije i Boæja namjera.

Pozornost dvora na krπÊanstvo nisu privukle Pavlove pro-povijedi, veÊ njegovi okovi. Upravo je kao suæanj slomio okovekoji su mnoge duπe dræali u robovanju grijehu. No ni to nijebilo sve. On je izjavio: “VeÊina braÊe, ohrabrena u Gospodinumojim okovima, usuuje [se] sve viπe i viπe bez straha propo-vijedati rijeË Boæju.” (Filipljanima 1,14)

Pavlova strpljivost i vedrina tijekom dugog i nepravednogsuæanjstva, njegova odvaænost i vjera, bili su stalna propovijed.Njegov duh, tako drukËiji od duha svijeta, svjedoËio je da unjemu æivi uzviπenija sila od zemaljske. ZahvaljujuÊi njegovomprimjeru, krπÊani su bili potaknuti da s veÊom snagom zastu-paju javno djelo koje Pavao viπe nije mogao obavljati. Na ovajnaËin, kad je izgledalo kako su njegova snaga i korisnost one-moguÊeni, i kad naizgled nije mogao niπta uËiniti, Pavlovi suokovi bili tako utjecajni da je skupljao snopove za Krista u po-lju iz kojeg se Ëinilo da je potpuno iskljuËen.

Prije kraja toga dvogodiπnjeg suæanjstva Pavao je mogao reÊi:“Tako da su moji okovi postali poznati kao okovi poradi Kristasvoj carskoj tjelesnoj straæi i svima ostalima”, a meu onimakoji πalju pozdrave Filipljanima, posebno je spomenuo one “izcareve kuÊe”. (redak 13; 4,22)

Strpljenje i odvaænost donose pobjede. Duπe se mogu zado-biti za Krista krotkoπÊu u nevolji isto koliko i odvaænoπÊu upothvatu. KrπÊanin koji izloæen tuzi i patnji pokaæe strpljenje ivedrinu, koji se s nepokolebljivom vjerom mirno i spokojno suo-Ëava i sa samom smrÊu, moæe za Evanelje postiÊi viπe negoπto je mogao postiÊi tijekom dugog æivota predanog rada. BogËesto, kad se Njegov sluga povuËe iz aktivne sluæbe, tajanstve-nom providnoπÊu zbog koje bi naπa kratkovidnost trebala æa-liti, odluËuje izvrπiti djelo koje inaËe nikad ne bi bilo ostvareno.

Neka ni jedan Kristov sljedbenik, kad viπe ne moæe otvorenoi aktivno raditi za Boga i Njegovu istinu, ne misli da viπe nemaπto pruæiti, da viπe ne moæe steÊi nagradu. Kristovi pravi svje-doci nikad nisu ostavljeni po strani. U zdravlju i bolesti, u æivotui smrti, Bog se njima joπ uvijek sluæi. Kad su zahvaljujuÊiSotoninoj zloÊi Kristovi sluge bili progonjeni i njihov aktivnirad osujeÊen, kad su bacani u tamnicu ili odvoeni na vjeπala

465

293

ili lomaËu, bilo je to zato da bi istina mogla izvojevati joπ veÊupobjedu. Kad su ovi vjerni ljudi zapeËatili svoje svjedoËenjevlastitom krvlju, dotad sumnjiËave i nesigurne duπe osvjedoËilesu se u Kristovu vjeru i odvaæno stale na Njegovu stranu. Izpepela muËenika urodila je obilna æetva za Boga.

Revnost i vjernost Pavla i njegovih suradnika, a niπta ma-nje vjera i posluπnost ovih obraÊenika na krπÊanstvo u tako te-πkim prilikama, ukor su lijenosti i nedostatku vjere Kristovogpropovjednika. Apostol i njegovi suradnici mogli su tvrditi daje uzalud pozivati na pokajanje i Kristovu vjeru Neronove dvo-rane buduÊi da su bili podloæni tako æestokim kuπnjama, okru-æeni golemim preprekama i izloæeni ogorËenom protivljenju. »aki ako budu osvjedoËeni u istinu, kako Êe joj biti posluπni? AliPavao nije tako razmiπljao; s vjerom je iznio Evanelje ovimduπama i meu onima koji su ga Ëuli bilo je nekih koji su odluËiliposluπati bez obzira na cijenu. Ne mareÊi za prepreke i opasnosti,oni Êe prihvatiti svjetlo i pouzdati se u Boga da Êe im pomoÊida svojim svjetlom obasjaju druge.

Ne samo πto je u carevoj kuÊi bilo obraÊenika pridobive-nih za istinu, nego su oni nakon svojeg obraÊenja ostali u ku-Êanstvu. Nisu smatrali da trebaju napustiti svoju duænost zatoπto im viπe ne odgovara sredina. Istina ih je naπla na tom mje-stu i tu su i ostali, ali njihov promijenjeni æivot i karakter svje-doËili su o preobraæavajuÊoj snazi nove vjere.

Je li tko u kuπnji da se izgovara kako u okolnostima u ko-jima se nalazi ne moæe svjedoËiti za Krista? Neka takav razmislio situaciji u kojoj su se nalazili uËenici u carevom kuÊanstvu— izloæeni imperatorovoj pokvarenosti i razuzdanosti na dvo-ru. Teπko moæemo zamisliti okolnosti nepovoljnije za vjerski æivot,praÊene veÊom ærtvom ili protivljenjem od onih kojima su biliizloæeni ovi obraÊenici. Ali usred teπkoÊa i opasnosti oni su ostalivjerni. Zbog prepreka koje se krπÊaninu Ëine nepremostivimaon moæe traæiti izgovore da ne sluπa istinu kakva je u Isusu, aline moæe pronaÊi izgovor koji Êe izdræati ispit. Kad bi to mogao,dokazao bi da je Bog nepravedan πto je svojoj djeci postaviouvjete za spasenje koje ne mogu ispuniti.

Onaj tko odluËna srca æeli sluæiti Bogu, naÊi Êe priliku dasvjedoËi za Njega. TeπkoÊe ga neÊe moÊi sprijeËiti da prvo traæiBoæje kraljevstvo i Boæju pravednost. Osnaæen molitvom i prou-Ëavanjem RijeËi, traæit Êe vrlinu a odbaciti porok. GledajuÊi na

Carevo kuÊanstvo

467

466


Isusa, zaËetnika i zavrπitelja vjere, koji je od grjeπnikâ podniotakvo protivljenje, vjernik Êe hrabro prkositi prijeziru i ruga-nju. A Onaj Ëija je rijeË istina, obeÊao je pomoÊ i milost zasvaku priliku. Njegove vjeËne ruke okruæuju duπu koja Mu seobraÊa za pomoÊ. Moæemo sigurno poËivati u Njegovoj skrbigovoreÊi: “Kad me strah spopadne, u te Êu se uzdati.” (Psalam56,4) I svima koji se pouzdaju u Njega, Bog Êe ispuniti svojeobeÊanje.

Spasitelj je svojim primjerom pokazao da Njegovi sljedbe-nici mogu biti u svijetu, ali i ne od svijeta. On nije doπao sudje-lovati u njegovim prijevarnim zadovoljstvima niti da bude po-koleban njegovim obiËajima i slijedi njegove postupke, veÊ davrπi volju svojeg Oca, da traæi i spasi izgubljene. S ovim ciljempred sobom krπÊanin moæe stajati neokaljan u bilo kojoj sredi-ni. Bez obzira na poloæaj ili okolnosti, bio ugledan ili skroman,on Êe vjernim obavljanjem duænosti oËitovati snagu prave vje-re.

KrπÊanski se karakter ne razvija bez nevolja, veÊ usred njih.Izlaganje prijekorima i protivljenju vodi Kristove sljedbenike veÊojbudnosti i ozbiljnijoj molitvi moÊnom PomagaËu. Teπka nevo-lja prevladana miloπÊu Boæjom razvija strpljivost, budnost, ustraj-nost te duboko i trajno pouzdanje u Boga. Trijumf krπÊanskevjere osposobljava njezine sljedbenike da trpe i budu jaki; dase pokore i tako nadvladaju; da ih se ubija svaki dan, a da ipakæive; da nose kriæ i tako zadobiju vijenac slave.

468

295

45Pisano u Rimu

Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Koloπanimai Filipljanima.

Apostol Pavao je na poËetku svojega krπÊanskog iskustvadobio osobite prilike da upozna Boæju volju u odnosu na Isu-sove sljedbenike. Bio je “uznesen do treÊega neba”, “u raj i daje Ëuo neizrecive rijeËi koje Ëovjeku nije dopuπteno reÊi”. Samje priznao da mu se Gospodin javio u mnogim “vienjima iobjavama”. Njegovo razumijevanje naËela evaneoske istine bi-lo je jednako razumijevanju “nadapostola”. (2. KorinÊanima12,2.4.1.11) Jasno je i potpuno shvaÊao πto je “πirina, duljina,visina i dubina” Kristove ljubavi “koja nadilazi spoznaju” (Efe-æanima 3,18.19).

Pavao nije mogao reÊi sve πto je vidio u vienju jer je meunjegovim sluπateljima bilo onih koji bi pogrjeπno primijenilinjegove rijeËi. Ali ono πto mu je bilo objavljeno osposobilo gaje za rad voe i mudrog uËitelja, a takoer je oblikovalo poru-ke koje je u kasnijim godinama poslao crkvama. Dojam koji jedobio dok je bio u vienju nikad ga nije napuπtao; tako je bioosposobljen da ispravno prikaæe Kristov karakter. Govorenomi pisanom rijeËju iznosio je vijest koja je od tog vremena donijelapomoÊ i snagu Boæjoj crkvi. Danaπnjim vjernicima njegova vi-jest jasno govori o opasnostima koje Êe prijetiti Crkvi i laænimnauËavanjima s kojima Êe se morati suËeliti.

Apostol je æelio da oni kojima se obraÊao pismima savjetai upozorenja ne budu “viπe malodobni, igraËka valova, okolotjerani svakim vjetrom nauke”, ali i da dou “k jedinstvu u vjeri

(295)

470

469


i u pravoj spoznaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeripunine veliËine Kristove”. Molio je Isusove sljedbenike u pogan-skoj sredini da ne æive æivotom “kako ga provode i pogani, uispraznosti svoga miπljenja, zamraËeni u svom razumu, otueniod Boæjeg æivota... zbog okorjelosti njihova srca”, nego da æive“ne kao ludi, nego kao mudri; iskoriπÊujte vrijeme”. (Efeæani-ma 4,14.13.17.18; 5,15.16) Poticao je vjernike da gledaju u bu-duÊnost kad Êe Krist, koji je “ljubio Crkvu i sam sebe predaoza nju”, privesti sebi “Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, beziËega tomu sliËna” — Crkvu svetu “i bez mane” (Efeæanima5,25.27).

Ove poruke, napisane silom, ne ljudskom veÊ Boæjom, sa-dræe pouke koje svi trebaju prouËavati i koje vrijedi Ëesto po-navljati. U njima je prikazana praktiËna poboænost, izloæena sunaËela koja treba slijediti u svakoj crkvi i objaπnjen je put kojivodi u vjeËni æivot.

U pismu upuÊenom “Koloπanima, svetoj i vjernoj braÊi uKristu”, napisanom dok je bio suæanj u Rimu, Pavao govori osvojoj radosti zbog njihove ustrajnosti u vjeri. Ove vijesti do-nio mu je Epafra koji ga je, piπe apostol, “obavijestio o vaπojljubavi u Duhu.” “Zato i mi”, nastavio je, “od onoga dana ukoji smo to Ëuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vasBog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnommudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da æivite dostojnoGospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosnisvakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga;da se, ojaËani svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊinjegova boæanstva, osposobite za savrπenu postojanost i strplji-vost.”

Tako je Pavao pretoËio u rijeËi svoju æelju za vjernike uKolosi. Kako je uzviπen ideal koji ove rijeËi uzdiæu pred Kri-stovim sljedbenikom! One pokazuju Ëudesne moguÊnosti za krπ-Êanski æivot i pojaπnjavaju da nema granica blagoslovima kojemogu primiti Boæja djeca. Stalno jaËajuÊi u Boæjoj spoznaji, oniu krπÊanskom iskustvu mogu iÊi iz snage u snagu, iz visine uvisinu, dok zahvaljujuÊi “moÊi njegova boæanstva” ne postanu“dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.

Apostol je uzdizao Krista pred svojom braÊom kao Onogapreko koga je Bog stvorio sve i preko koga ih je otkupio. Izja-vio je da je ruka koja dræi svjetove u svemiru i odræava njihov

472

471

297

poredak i neumornu aktivnost svega u Boæjem svemiru — onaruka koja je za njih bila prikovana na kriæ. “Jer je u njemu svestvoreno”, pisao je Pavao, “sve na nebu i na zemlji; vidljivo inevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva,bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prijesvega, i sve se u njemu dræi u redu.” “I vas, koji ste nekad biliotueni i koji ste postali neprijatelji svojim miπljenjem i zlimdjelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrÊu, davas izvede preda se svete, neporoËne i besprijekorne.”

Boæji Sin se ponizio da bi uzdignuo pale ljude. Zbog togaje napustio bezgrjeπne svjetove na visini, devedeset devet onihkoji su Ga ljubili, i doπao na Zemlju gdje “za naπe grijehe pro-bodoπe njega” i za “opaËine naπe njega satrijeπe” (Izaija 53,5).U svemu je morao postati sliËan svojoj braÊi. Postao je Ëovjekkao πto smo mi. Znao je πto znaËi biti gladan, æedan i umoran.Odræavao se hranom i osvjeæivao snom. Bio je tuinac i put-nik na Zemlji — u svijetu, ali ne od svijeta, kuπan i iskuπan kaoπto danas bivaju kuπani i iskuπani muπkarci i æene, ali je æivioæivotom bez grijeha. Njeæan, suÊutan, saæaljiv, uvijek obziranprema drugima, prikazao je Boæji karakter. “I RijeË tijelom po-stala i nastanila se meu nama... pun[a] milosti i istine.” (Ivan1,14)

Okruæenima poganskim postupcima i utjecajima, vjernici-ma u Kolosi prijetila je opasnost da budu odvuËeni od jedno-stavnosti Evanelja pa ih je Pavao, upozoravajuÊi ih na to, upu-Êivao na Krista kao jedinog sigurnog vodiËa. “Zato bih æelioda znate”, pisao im je, “koliku borbu izdræavam za vas, za oneu Laodiceji i za sve one koji me ne poznaju po vienju, da seutjeπe njihova srca i da, sjedinjeni ljubavlju, postignu bogat ipun uvid u pravu spoznaju Boæje Tajne: Krista, u kome se na-lazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja.

A ovo velim zato da vas tko ne prevari lukavim govorom...Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u nje-mu æivjeti: u njemu Ëvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno nazi-ivani i uËvrπÊivani vjerom, kako ste pouËeni, obilujte zahval-noπÊu! Pazite da vas tko za sobom ne odvede ‘filozofijom’ —ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju Ëisto ljudsku,na prirodne sile svijeta, a ne na Krista. BuduÊi da u njemu sta-nuje stvarno sva punina boæanstva, po njemu ste i vi ispunje-ni. On je glava svakog Poglavarstva i Vlasti.”

Pisano u Rimu

473


Krist je prorekao da Êe se pojaviti varalice pod Ëijim Êese utjecajem “razmahati... bezakonje i ljubav Êe kod mnogihohladnjeti” (Matej 24,12). Upozorio je uËenike da Êe Crkva bitiu veÊoj opasnosti od ovog zla nego od progonstva neprijatelja.Pavao je uvijek iznova upozoravao vjernike na ove laæne uËi-telje. Ove se opasnosti moraju Ëuvati viπe od svih ostalih jerÊe primanjem laænih uËitelja otvoriti vrata zabludama kojimaÊe neprijatelj zamagliti duhovno prosuivanje i uzdrmati po-vjerenje onih koji su tek doπli u vjeru Evanelja. Krist je trebaobiti mjerilo prema kojem su trebali ispitivati iznesena nauËava-nja. Trebali su odbaciti sve πto nije bilo u skladu s Njegovimnaukom. Krist razapet za grijehe, Krist uskrsnuo od mrtvih, Kristuzaπao na visinu — to je bio nauk spasenja koji su trebali nau-Ëiti i poduËavati druge.

Upozorenja Boæje rijeËi na opasnosti koje okruæuju krπÊanskuCrkvu upuÊena su i nama danas. Kao πto su u vrijeme apostolaljudi pokuπali predajom i filozofijom uniπtiti vjeru u Pisma, ta-ko i danas dopadljivim miπljenjima visoke kritike, evolucije, spi-ritizma, teozofije i panteizma, neprijatelj pravednosti nastojiodvesti duπe na zabranjene staze. Za mnoge je Biblija svjetiljkabez ulja jer su svoje misli usmjerili kanalima spekulativnog vje-rovanja koje dovodi do pogrjeπnih zakljuËaka i zabune. Visokakritika seciranjem, nagaanjima i rekonstruiranjem biblijskogteksta razara vjeru u Bibliju kao boæansku objavu. Ona otimaBoæjoj rijeËi snagu da upravlja ljudskim æivotom, uzdiæe ga inadahnjuje. Spiritizam nauËava mnoπtvo da vjeruje kako je æe-lja najviπi zakon, razuzdanost sloboda, a Ëovjek odgovoran sa-mo sebi.

Kristov sljedbenik srest Êe se sa “zavodljivim rijeËima” (DF)na koje je apostol upozorio vjernike u Kolosi. On Êe se srestisa spiritistiËkim tumaËenjima Pisma, ali ih ne smije prihvatiti.Svoj glas treba jasno podiÊi u prilog vjeËnim istinama Svetogpisma. DræeÊi pogled usmjeren u Krista, on treba stalno napre-dovati oznaËenim putem i odbaciti sva miπljenja koja nisu uskladu s Njegovim naukom. Predmet njegovog razmiπljanja tre-ba biti Boæja istina. Bibliju treba smatrati Boæjim glasom kojise obraÊa izravno njemu. Tako Êe naÊi boæansku mudrost.

Spoznaju o Bogu, onakvu kako je objavljena u Kristu, morajuimati svi spaπeni. To je spoznaja koja preobraæava karakter.Primljena u æivot, ona Êe u duπi obnoviti Kristovu sliku. Bog

475

474

299

poziva svoju djecu da prime tu spoznaju pokraj koje je sve drugotlapnja i niπtavilo.

U svakom naraπtaju i u svakoj zemlji pravi temelj za izgradnjukaraktera uvijek je isti — naËela sadræana u Boæjoj rijeËi. Jedi-no sigurno pravilo jest Ëiniti ono πto Bog kaæe. “Prava je naredbaJahvina” i “tko tako Ëini, pokolebat se neÊe dovijeka” (Psalam19,9; 15,5). Apostoli su se Boæjom rijeËju usprotivili laænimteorijama svojeg vremena govoreÊi: “Nitko, naime, ne moæepostaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen.”(1. KorinÊanima 3,11)

Kad su se obratili i krstili, vjernici u Kolosi obvezali su seda Êe se odreÊi vjerovanja i postupaka koji su bili dio njihovaæivota dotad i pokazati vjernost u odanosti Kristu. Pavao ih nato podsjeÊa u svojem pismu i poziva da ne zaborave kako se,da bi odræali zavjet, moraju stalno boriti protiv zala koja njimanastoje zagospodariti. “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tra-æite ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desnestrane! SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je nazemlji, jer ste umrli i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu!”

“Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, no-vo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) ZahvaljujuÊi Kristo-voj sili, muπkarci i æene su slomili okove grjeπnih navika. Od-rekli su se sebiËnosti. Bezboæan je postao poboæan, pijan trije-zan, a nemoralan Ëist. Duπe koje su nalikovale Sotoni, preobra-zile su se u sliku Boæju. Ova je promjena sama po sebi Ëudonad Ëudima. Promjena koju je izvrπila RijeË, jedna je od njezi-nih najdubljih tajni. Mi je ne moæemo razumjeti; moæemo sa-mo vjerovati da je, kako izjavljuje Sveto pismo, “Krist, nada slave...meu vama”.

Kad Boæji Duh upravlja umom i srcem, obraÊena duπapoËinje pjevati novu pjesmu jer razumije da se u njezinom sluËajuostvarilo Boæje obeÊanje, da joj je prijestup oproπten, grijehpokriven. Ona se pokajala zbog prijestupa boæanskog Zakona ipokazuje vjernost Kristu koji je umro za Ëovjekovo opravda-nje. “Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem Gospo-dinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1)

Ali kad to doæivi, krπÊanin ne sklapa ruke zadovoljan onimπto je za njega uËinjeno. Onaj tko je odluËio uÊi u duhovnokraljevstvo ustanovit Êe da su se na njega okomile sve snage ipoæude neobraÊene naravi, poticane silama kraljevstva tame. Sva-

Pisano u Rimu

477

476


kog dana mora iznova obnoviti svoje posveÊenje, svakog se danaboriti sa zlom. Stare Êe navike, naslijeene sklonosti prema zlu,ponovo nastojati zagospodariti, i zato ih se mora stalno ËuvatinastojeÊi da pobijedi u Kristovoj snazi.

“Usmrtite, dakle, ono πto je u vaπem tijelu zemaljsko”, pi-sao je Pavao Koloπanima. “Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad steprovodili æivot u tim neurednostima. Ali i sada odbacite od sebesve ovo: srdæbu, naglost, zloÊu; izbacite iz usta svojih psovku...Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti i ljub-ljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strp-ljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraπtajte me-usobno ako tko protiv koga ima neπto πto je za ukor. Kao πtoje Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëinite i vi. A povrhsvega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrπene sklad-nosti! I neka u vaπim srcima vlada mir Kristov, na koji ste ipozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!”

Poslanica upuÊena Koloπanima prepuna je pouka od naj-veÊe vrijednosti za sve koji rade u Kristovoj sluæbi, pouka kojepokazuju jedinstvenu nakanu i uzviπen cilj πto Êe se vidjeti uæivotu onoga koji ispravno predstavlja Spasitelja. OdbacujuÊi sveπto bi ga moglo omesti u napredovanju ili odvratiti noge dru-gih od uskog puta, vjernik Êe u svojem svakidaπnjem æivotuoËitovati milosre, ljubaznost, poniznost, krotkost, strpljivost iKristovu ljubav.

Snaga za uzviπeniji, ËiπÊi i plemenitiji æivot naπa je velikapotreba. Previπe je naπih misli posveÊeno svijetu, a premalonebeskom kraljevstvu.

U nastojanju da postigne ideal koji mu je Bog postavio,krπÊanin nema razloga za oËajavanje. ZahvaljujuÊi Kristovoj milostii snazi, svima je obeÊano moralno i duhovno savrπenstvo. Isusje izvor snage, izvor æivota. On nas dovodi svojoj RijeËi i sastabla æivota pruæa liπÊe za ozdravljivanje duπa bolesnih od gri-jeha. On nas vodi do Boæjeg prijestolja i u naπa usta stavlja mo-litvu kojom s Njim uspostavljamo tijesnu vezu. On za nas pokreÊesvemoÊna nebeska orua. Na svakom koraku dotiËemo Njego-vu æivu snagu.

Bog ne odreuje granicu napredovanja onima koji æele bi-ti ispunjeni “potpunom spoznajom... [Boæje] volje sa svakovrs-nom mudrosti i duhovnim razumijevanjem”. Oni trebaju moli-tvom, budnoπÊu, napredovanjem u spoznaji i razumijevanju

478

301

ojaËati “svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi njegovaboæanstva”. Spasiteljeva je namjera da ljudska biÊa, oËiπÊena iposveÊena, budu Njegova ruka pomoÊnica. Zahvalimo za ovuveliku prednost Onomu koji “nas uËini dostojnima sudioniπtvau baπtini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i pre-nese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.”

Poslanicu Filipljanima, kao i onu Koloπanima, Pavao jenapisao kao suæanj u Rimu. Crkva u Filipima poslala je Pavludarove preko Epafrodita, kojeg Pavao oslovljava kao “svoga brata,suradnika i suborca koga ste vi poslali da mi pomogne u mo-joj potrebi”. Epafrodit se u Rimu razbolio “nasmrt... ali mu seBog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imaoæalost na æalost”. Kad su vjernici u Filipima doËuli za Epafrodi-tovu bolest, jako su se zabrinuli pa je Pavao odluËio da im gavrati. “Jer je Ëeznuo za vama svima i bio zabrinut πto ste saznalida je obolio... Bræe ga dakle poslah da se, poπto ga vidite, opetobradujete, i ja da budem manje æalostan. Primite ga dakle uGospodinu sa svom radosti i poπtujte takve jer se za djelo Kri-stovo smrti sasvim pribliæio, æivotnoj pogibli izloæio da nado-puni ono u Ëemu me vi ne mogoste posluæiti.” (DF)

Pavao je poslao po Epafroditu pismo Filipljanima u kojemim je zahvalio za poslane darove. Od svih crkava, ova u Filipi-ma je bila najdareæljivija u namirivanju Pavlovih potreba. “A znatei vi, Filipljani, da mi u poËetku Radosne vijesti, kad odoh izMakedonije, nijedna crkva — izuzevπi jedino vas — niπta ne dadeπto bih unio u ‘Izdatak i primitak’. »ak ste mi i za mog borav-ka u Solunu poslali dvaput da mi olakπate potrebu. To ne znaËida traæim darove. Naprotiv, traæim dobitak koji se poveÊava navaπ raËun. Namiren sam svim πto treba, i pretjeËe mi: ispunje-ne su mi sve æelje otkako sam primio od Epafrodita vaπu po-πiljku, slatki miris, prijatnu i ugodnu ærtvu Bogu.”

“Milost vam i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina IsusaKrista! Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svakiput u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vaπegudjela u πirenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. Sigu-ran sam u ovo isto da Êe onaj koji je poËeo dobro djelo meuvama dovrπiti ga do Dana Isusa Krista. I pravedno je da oveosjeÊaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu, vassve koji ste sudionici moje milosti kako u mojim okovima takou obrani i utvrivanju Radosne vijesti. Bog mi je svjedok da

Pisano u Rimu

480

479


izgaram za vama svima... I ovo je moja molitva: Neka vaπa lju-bav sve viπe raste u pravoj spoznaji i svakom rasuivanju damognete prosuditi ono πto je bolje: da budete Ëisti i besprije-korni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Boæju puni roda — pra-vednosti — koja dolazi po Isusu Kristu.”

Boæja milost odræavala je Pavla u suæanjstvu i osposoblja-vala ga da se raduje u nevoljama. S vjerom i uvjerenoπÊu pisaoje svojoj braÊi u Filipima da je njegovo suæanjstvo dovelo donapredovanja Evanelja. “Ali, braÊo, æelim da vi znate”, izjavioje, “da je moj poloæaj veoma mnogo pripomogao πirenju Ra-dosne vijesti, tako da su moji okovi postali poznati kao okoviporadi Krista svoj carskoj tjelesnoj straæi i svima ostalima, i dase veÊina braÊe, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usu-uje sve viπe i viπe bez straha propovijedati rijeË Boæju.”

U ovom Pavlovom iskustvu krije se pouka za nas jer otkri-va naËin na koji Bog djeluje. Gospodin moæe izvesti pobjeduiz onoga πto se nama Ëini kao propast i poraz. U opasnosti smoda zaboravimo na Boga, da gledamo ono πto se vidi, umjestoda oËima vjere gledamo ono πto je nevidljivo. Kad naie ne-sreÊa ili tragedija, spremni smo Boga optuæiti za nemar iliokrutnost. Ako On smatra dobrim da onemoguÊi naπu koris-nost u nekom podruËju, mi tugujemo; ne zastanemo da pomi-slimo kako Bog na taj naËin radi za naπe dobro. Moramo nau-Ëiti da je kaænjavanje dio Njegovog velikog plana i da pod pali-com nevolje krπÊanin za UËitelja katkad moæe uËiniti viπe negodok je radio u aktivnoj sluæbi.

Kao primjer za krπÊanski æivot Pavao je Filipljanima uka-zao na Krista koji, premda “boæanske naravi, nije se ljubomor-no dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi na-rav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek,ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti nakriæu.”

“Stoga, ljubljeni moji,” nastavio je, “posluπni, kako ste uvi-jek bili — ne samo kad sam ja prisutan nego joπ viπe sada kadsam odsutan — sa strahom i drhtanjem nastojte da postignetesvoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenjei djelovanje da mu se moæete svidjeti. »inite sve bez mrmlja-nja i oklijevanja, da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djecaBoæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijet-lite kao zvijezde u svemiru, Ëvrsto dræeÊi rijeË æivota, da se

482

481

303

mogu ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud trËao ni uzaludse trudio.”

Ove su rijeËi zapisane da pomognu svakoj duπi koja se bori.Pavao uzdiæe mjerilo savrπenstva i pokazuje kako ga je moguÊedosegnuti. “Nastojte da postignete svoje spasenje”, kaæe. “Bogje, naime, onaj koji proizvodi u vama.”

Djelo postizanja spasenja jest djelo suradnje, zajedniËkipothvat. Mora postojati suradnja izmeu Boga i pokajanoggrjeπnika. To je potrebno za oblikovanje pravih naËela u ka-rakteru. »ovjek treba poduzeti ozbiljne napore da svlada onoπto ga sprjeËava u postizanju savrπenstva. Ali da bi uspio, onu potpunosti ovisi o Bogu. Ljudski napori sami za sebe nisudovoljni. Bez boæanske pomoÊi i snage niπta ne vrijede. Bogradi i Ëovjek radi. Odupiranje kuπnji mora poteÊi od Ëovjeka,koji svoju snagu mora crpsti od Boga. S jedne je strane besko-naËna mudrost, suÊut i snaga, a s druge slabost, grjeπnost i pot-puna bespomoÊnost.

Bog æeli da vladamo sobom. Ali On nam ne moæe pomoÊibez naπeg pristanka i suradnje. Boæanski Duh djeluje preko silai sposobnosti koje je Ëovjek dobio. Sami po sebi ne moæemouskladiti svoje ciljeve, æelje i sklonosti s Boæjom voljom; ali akodopustimo da On u nama proizvede htijenje, Spasitelj Êe to po-stiÊi umjesto nas: oborit Êe “mudrovanja i svaku oholost kojase podiæe protiv spoznanja Boga” i zarobiti “svaki um na po-kornost Kristu” (2. KorinÊanima 10,5 — DF).

Onaj tko æeli izgraditi snaæan, skladan karakter, tko æeli bitiuravnoteæeni krπÊanin, mora dati i uËiniti sve za Krista jerOtkupitelj neÊe priznati poloviËnu sluæbu. On mora svakodnevnouËiti znaËenje osobne predaje. Mora prouËavati Boæju rijeË, uËitiiz nje i sluπati njezine propise. Tako moæe dosegnuti mjerilokrπÊanskog savrπenstva. Bog s njim radi iz dana u dan usavrπa-vajuÊi karakter da moæe opstati u vrijeme konaËnog ispita. Avjernik iz dana u dan pred ljudima i anelima zorno pokazujena djelu πto Evanelje moæe uËiniti za pala ljudska biÊa.

“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæemsamo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se premaonome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu— nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.”

Pavao je mnogo toga uËinio. Od trenutka kad se opredije-lio za Krista, njegov je æivot bio ispunjen neumornom sluæbom.

Pisano u Rimu

483


Putovao je od grada do grada, od zemlje do zemlje, iznosio priËuo kriæu, zadobivao obraÊenike za Radosnu vijest i osnivao crkve.Za te se crkve stalno skrbio; napisao im je mnoga pisma pre-puna uputa. Katkad je radio svoj zanat da bi zaradio za svagdanjikruh. Ali u svim tim æivotnim aktivnostima Pavao nikad nije izvida izgubio glavnu namjeru — da trËi k nagradi, nebeskom stanjuu koje ga je Bog pozvao. Pred sobom je stalno imao cilj dabude vjeran Onomu koji mu se sam objavio na vratima Dama-ska. Od tog cilja nije ga mogla odvratiti nikakva sila. Uzvisitigolgotski kriæ— to je bila pobuda koja je proæimala i nadahnji-vala njegove rijeËi i postupke.

Veliki cilj koji je poticao Pavla da ide naprijed unatoË os-kudici i teπkoÊama treba navesti svakog krπÊanskog radnika napotpuno posveÊenje sluæbi Bogu. Pojavit Êe se svjetovna pri-vlaËnost da njegovu pozornost odvrati od Spasitelja, ali on trebaneumorno iÊi k cilju pokazujuÊi svijetu, anelima i ljudima daje nada u trenutak kad Êe ugledati Boæje lice vrijedna svih na-pora i ærtava.

Premda suæanj, Pavao nije bio obeshrabren. Mjesto toga,u pismima koja je iz Rima pisao crkvama odzvanja ton trijum-fa. “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!...Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊ u svemu iznesite svojepotrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mirÊe Boæji, koji nadilazi svaki razum, Ëuvati srca vaπa i misli vaπeu Kristu Isusu. Uostalom, braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno,πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubezno, πto je na dobruglasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræajvaπih misli!”

“A moj Êe Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potreburaskoπno prema svom bogatstvu... Milost Gospodina Isusa Kri-sta s duhom vaπim!”

484

305

46Na slobodi

Dok je Pavlov rad u Rimu bio blagoslovljen obraÊenjemmnogih duπa te jaËanjem i ohrabrivanjem vjernika, poËeli suse navlaËiti oblaci koji su zaprijetili ne samo njegovoj sigurnosti,veÊ i napretku Crkve. Po dolasku u Rim bio je predan zapo-vjedniku carske straæe, pravednom i poπtenom Ëovjeku Ëijoj jeblagosti imao zahvaliti πto je razmjerno slobodno mogao vrπitidjelo Evanelja. Ali prije svrπetka dvogodiπnjeg suæanjstva, ovogje Ëovjeka zamijenio sluæbenik od kojeg Pavao nije mogao oËe-kivati posebnu naklonost.

Æidovi su u svojim naporima protiv Pavla sada bili aktivni-ji nego ikad, i u razvratnoj æeni koju je Neron uzeo sebi zadrugu suprugu naπli su sposobnog pomagaËa. Ona je, buduÊiæidovska prozelitkinja, uloæila sav svoj utjecaj da pomogne os-tvarenju njihovih krvoloËnih planova protiv prvaka krπÊanstva.

Pavao se od cara na kojeg je prizvao nije mogao nadatimilosti. Neron je bio pokvareniji u moralu, lakoumniji u karak-teru i istodobno spremniji na groznu okrutnost od bilo kojegvladara koji mu je prethodio. Uzde vlasti nisu mogle doÊi u rukeveÊeg despota. Prva godina njegove vladavine bila je obiljeæenatime πto je otrovao svojeg mlaeg polubrata, zakonitog nasljednikaprijestolja. Neron je u porocima i zloËinima padao sve dublje,dok nije dao ubiti vlastitu majku, a onda i suprugu. Nije bilozvjerstva koje ne bi poËinio niti zloËinaËkog djela pred kojimbi ustuknuo. U svakom je plemenitom umu izazivao samo od-vratnost i prijezir.

Pojedinosti bezakonja koja je poËinio na svojem dvoru pre-viπe su poniæavajuÊe, previπe grozne da bismo ih opisali. Svojom

(305)

486

485


je razvratnom zloÊom izazvao zgraæanje i gnuπanje Ëak i kodmnogih koji su bili prisiljeni sudjelovati u njegovim zloËinima.Takvi su bili u stalnom strahu kakve Êe nove grozote smisliti.No ni takvi zloËini nisu pokolebali odanost njegovih podanika.Bio je priznat apsolutnim vladarom cijelog civiliziranog svijeta.©toviπe, ukazivali su mu boæanske poËasti i klanjali mu se kaobogu.

S ljudskog glediπta Pavao je pred takvim sucem mogao ra-Ëunati samo na osudu. Ali apostol je osjeÊao da se, dokle godje vjeran Bogu, nema Ëega straπiti. Onaj koji je u proπlosti bionjegov zaπtitnik, mogao ga je joπ uvijek zaπtititi od zlobe Æi-dova i careve moÊi.

I Bog je zaπtitio svojeg slugu. Optuæbe protiv Pavla na saslu-πanju nisu bile potvrene pa je Neron, protivno opÊem oËeki-vanju, a u skladu s pravdom suprotnom njegovom karakteru,suænja proglasio nevinim. Pavlu su skinuli verige; bio je opetslobodan Ëovjek.

Da mu je suenje bilo odgoeno ili da je zbog bilo kojegrazloga ostao zatvoren u Rimu do sljedeÊe godine, bez sumnjebi poginuo u progonstvu do kojeg je tada doπlo. Tijekom Pa-vlova suæanjstva obraÊenici na krπÊanstvo su postali toliko brojnida su privukli pozornost vlasti i izazvali njihovo neprijateljstvo.Imperatorov gnjev posebno se razbuktao zbog obraÊenja Ëla-nova njegova kuÊanstva i on je ubrzo naπao izgovor da krπÊaneuËini predmetom svoje nemilosrdne okrutnosti.

U to je vrijeme u Rimu izbio strahovit poæar u kojem jeizgorjela gotovo polovica grada. Sam Neron, priËalo se, pod-metnuo je poæar, ali da bi izbjegao svaku sumnju, pokazao jeveliku dareæljivost pomaæuÊi beskuÊnicima i osiromaπenima.Meutim, ipak je bio optuæen za taj zloËin. Narod je bio uzne-miren i razbjeπnjen, pa je Neron, da bi sebe oprao i istodobnooslobodio grad od omrznute skupine koje se bojao, za ovaj zloËinoptuæio krπÊane. Njegov je plan uspio i tisuÊe Kristovih sljed-benika — muπkaraca, æena i djece — okrutno je smaknuto.

Pavao je bio poπteen straπnog progonstva jer je napu-stio Rim Ëim je bio osloboen. Svoje posljednje razdoblje slobo-de proveo je u marljivom radu po crkvama. Nastojao je uËvr-stiti jedinstvo izmeu grËkih i istoËnih crkava i utvrditi umovevjernika protiv laænih nauËavanja koja su se uvlaËila da kvarevjeru.

488

487

307

Kuπnje i brige koje je Pavao trpio odrazile su se na njego-vu tjelesnu snagu. Dolazile su slabosti koje donosi starost. OsjeÊaoje da sada obavlja posljednje djelo, i kako je vrijeme njegovarada bivalo sve kraÊe, joπ se viπe trudio. »inilo se da nema gra-nica njegovoj gorljivosti. OdluËan u namjeri, brz u djelovanju,jak u vjeri, putovao je od crkve do crkve u mnogim zemljama,i svim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju nastojao ojaËatiruke vjernika da bi mogli vjerno raditi na zadobivanju duπa zaIsusa i da bi u teπkim vremenima koja su veÊ nailazila mogliostati Ëvrsti u Radosnoj vijesti i vjerno svjedoËiti za Krista.

Na slobodi


47Posljednje uhiÊenje

Pavlovo djelovanje u crkvama nakon oslobaanja u Rimunije moglo ostati nezamijeÊeno meu njegovim neprijateljima.Otkako je poËelo Neronovo progonstvo, krπÊani su svuda biliproglaπeni opasnom sektom. Nakon nekog vremena nevjerniÆidovi su smislili da Pavla proglase krivim za zloËin poticanjana podmetanje poæara u Rimu. Nitko ni jednog trenutka nijepomislio da bi on bio kriv, ali su znali da Êe takva optuæba,ma kako bila neuvjerljiva, zapeËatiti njegovu sudbinu. Njihovimje trudom Pavao bio ponovo uhiÊen i zasuænjen; to Êe biti nje-govo posljednje utamniËenje.

Na drugom putovanju u Rim Pavla je pratilo nekolikonjegovih bivπih suradnika; drugi su iskreno æeljeli dijeliti nje-gov usud, ali im on nije dopustio da svoj æivot na ovaj naËinizloæe opasnosti. Izgledi su za njega ovaj put bili manje povolj-ni nego u vrijeme prijaπnjeg suæanjstva. Progonstvo pod Nero-nom uveliko je smanjilo broj krπÊana u Rimu. TisuÊe su umrlemuËeniËkom smrÊu za svoju vjeru; mnogi su napustili grad, aoni koji su ostali bili su jako potiπteni i zastraπeni.

Nakon dolaska u Rim Pavao je baËen u mraËnu tamnicu ukojoj je trebao ostati dok ne zavrπi svoj æivot. Optuæen za po-ticanje na najpodlije i najstraπnije zloËine protiv ovoga grada izemlje, bio je predmet opÊeg zgraæanja.

Ono nekoliko prijatelja koji su apostolu pomagali nosititerete, sada su poËeli odlaziti; neki su ga napustili, a drugi suodlazili na zadaÊe u razliËite crkve. Meu prvima su otiπli Fi-gel i Hermogen. A onda je Dema, obeshrabren sve guπÊim obla-cima teπkoÊa i opasnosti, ostavio progonjenog apostola. Pavao

(308)

490

489

309

je poslao Krescenta crkvama u Galaciji, Tita u Dalmaciju, a Tihikau Efez. PiπuÊi o ovome Timoteju, Pavao je rekao: “Jedini je Lukasa mnom.” (2. Timoteju 4,11) Nikad Pavlu nije bila toliko po-trebna sluæba njegove braÊe kao sada, ostarjelom od godina,muka i slabosti, zatvorenom u vlaænoj, mraËnoj rimskoj tam-nici. Sluæba Luke, ljubljenog uËenika i vjernog prijatelja, bilaje velika utjeha Pavlu; ona mu je omoguÊila da ostane u vezisa svojom braÊom i vanjskim svijetom.

U ovo teπko vrijeme Pavlovo su srce radovali Ëesti Onezi-forovi posjeti. Ovaj Efeæanin toploga srca uËinio je sve πto jebilo u njegovoj moÊi da apostolu olakπa teret utamniËenja. Njegovvoljeni uËitelj bio je u okovima zbog istine, dok je on sâm bioslobodan; zato nije πtedio truda da Pavlovu sudbinu uËinipodnoπljivijom.

U posljednjem pismu πto ga je napisao, apostol za ovogvjernog uËenika kaæe: “Neka Gospodin bude milostiv Onezifo-rovu domu jer me Ëesto utjeπio; nije se stidio mojih okova, veÊ,naprotiv, kad je doπao u Rim, briæno me potraæio i naπao —neka mu dadne Gospodin da nae milosre kod Gospodina uonaj Dan.” (2. Timoteju 1,16-18)

Sam Bog je u srce usadio teænju za ljubavlju i suÊuti. UËasu muke u Getsemaniju Krist je Ëeznuo za utjehom svojihuËenika. I Pavao je, premda naizgled ravnoduπan prema teπ-koÊama i stradanju, Ëeznuo za utjehom i druπtvom. Oneziforovposjet, koji je svjedoËio o njegovoj vjernosti u vrijeme osame inapuπtenosti, obradovao je i ohrabrio onoga koji je svoj æivotproveo u sluæbi za druge.

Posljednje uhiÊenje

491


48Pavao pred Neronom

Kad je pozvan da izie na sud pred cara Nerona, Pavao jebio svjestan da ga Ëeka sigurna smrt. Ozbiljnost zloËina za kojeje bio optuæen i sveopÊe neprijateljstvo prema krπÊanima da-valo je malo nade za povoljan ishod.

Meu Grcima i Rimljanima bilo je uobiËajeno da optuæe-nik smije imati odvjetnika koji Êe u njegovo ime govoriti predsudom. Snagom dokazivanja, strastvenom rjeËitoπÊu ili molba-ma, molitvama i suzama, takav je odvjetnik Ëesto uspio izboritipovoljnu presudu za suænja ili, ako u tome nije uspio, bar umanjitinjezinu oπtrinu. Ali kad je Pavao iziπao pred Nerona, nitko senije usuivao biti njegov savjetnik ili odvjetnik; nije bilo ni pri-jatelja koji bi zapisao optuæbe iznesene protiv njega ili dokazeπto ih je iznosio u svoju obranu. Meu krπÊanima u Rimu nijebilo nijednog koji bi u ovom teπkom Ëasu stao uz njega.

Jedini pouzdan izvjeπtaj o tom dogaaju dao je sâm Pavaou drugom pismu upuÊenom Timoteju: “Za moje prve obranenitko mi nije pritekao u pomoÊ”, pisao je apostol, “πtoviπe, svisu me ostavili. Neka im to Bog ne uraËuna! Ali mi je Gospodinpritekao u pomoÊ i jaËao me da se mojim posredstvom propovi-jedanje potpuno izvrπi i da ga Ëuju svi pogani. I izbavljen samod lavljih usta.” (2. Timoteju 4,16.17)

Pavao pred Neronom — kakva oËita suprotnost! Taπti mo-narh, pred kojim je Boæji Ëovjek trebao odgovarati za svoju vjeru,dosegnuo je vrhunac zemaljske moÊi, vlasti i bogatstva, kao inajveÊu dubinu zloËina i bezakonja. Nije mu bilo premca u moÊii veliËini. Nije bilo nikoga da se usprotivi njegovom autoritetu,nikoga da se usprotivi njegovoj volji. Na njegovu zapovijed kretale

(310)

493

492

311

su moÊne vojske i barjaci na njegovim laama navijeπtali su po-bjedu. Njegov je kip stajao u sudskim dvoranama, a ukazi se-natora i odluke sudaca bili su samo odjek njegove volje. Mili-juni ljudi u posluπnosti su se saginjali pred njegovim nalozi-ma. Svijet se tresao od Neronova imena. NavuÊi njegovo neza-dovoljstvo znaËilo je izgubiti imetak, slobodu i æivot; a njego-vog neodobravanja bojali su se viπe od kuge.

Bez novca, bez prijatelja i bez odvjetnika ostarjeli je su-æanj stajao pred Neronom — vladarom Ëije je lice bilo obilje-æeno sramotnim strastima πto su bjesnjele u njemu, dok je liceoptuæenog apostola govorilo o srcu pomirenom s Bogom. Pavaoje æivio æivotom siromaπtva, samoodricanja i patnje. Bez obzirana stalne klevete, poniæavanja i zlostavljanja kojima su ga nje-govi neprijatelji nastojali zastraπiti, on je neustraπivo dræao bar-jak kriæa. Kao njegov UËitelj, i on je bio putnik bez doma ikao On æivio je da bude na blagoslov ljudskom rodu. Kako jeNeron, hiroviti, raspaljivi, razvratni tiranin mogao razumjeti ilicijeniti karakter i pobude ovog Boæjeg sina?

Golema dvorana bila je prepuna znatiæeljnog, nemirnogmnoπtva koje se guralo da vidi i Ëuje sve πto Êe se dogoditi.Tu je bilo uglednih i priprostih, bogatih i siromaπnih, uËenih ineznalica, oholih i poniznih, a nitko nije imao pravu spoznajuo putu æivota i spasenja.

Æidovi su protiv Pavla iznijeli stare optuæbe o zavoenju ikrivovjerju, a jedni i drugi, Æidovi i Rimljani, optuæili su ga zapoticanje na podmetanje poæara u gradu. Dok su protiv njegaiznoπene ove optuæbe, Pavao je ostao potpuno miran. Narod isuci iznenaeno su ga gledali. Prisustvovali su mnogim sue-njima i vidjeli mnoge zloËince, ali nikad nisu vidjeli Ëovjekakoji bi imao takav izgled svete smirenosti kao ovaj suæanj prednjima. Oπtre oËi sudaca, navikle da Ëitaju s lica optuæenika,uzalud su istraæivale Pavlovo lice da nau neki dokaz krivnje.Kad mu je bilo dopuπteno da govori u svoju obranu, svi su sluπalis velikim zanimanjem.

Joπ jednom je Pavao dobio priliku da pred iznenaenimmnoπtvom podigne barjak kriæa. Dok promatra mnoπtvo predsobom — Æidove, Rimljane i strance iz mnogih zemalja — duπamu biva potaknuta iskrenom æeljom za njihovo spasenje. Ongubi iz vida okolinu, opasnosti koje ga okruæuju, straπan usudkoji izgleda tako blizu. Vidi samo Isusa, Zagovornika koji moli

Pavao pred Neronom

495

494


pred Bogom za grjeπne ljude. RjeËitoπÊu i snagom veÊom odljudske Pavao iznosi istine Radosne vijesti. Svojim sluπateljimaukazuje na ærtvu prinesenu za pali ljudski rod. Izjavljuje da jeza Ëovjekovo otkupljenje plaÊena beskonaËna cijena. Da su zanjega odreeni uvjeti pod kojima moæe stati pred Boæje prije-stolje. ZahvaljujuÊi aneoskim vjesnicima, Zemlja je povezanas Nebom i sva ljudska djela, bila dobra ili zla, otvorena su predokom BeskonaËnog Suca.

Tako se brani zastupnik istine. Vjeran meu nevjernima,odan meu izdajicama, stoji kao Boæji predstavnik i glas mu jekao glas s Neba. Nema straha, nema tuge, nema obeshrabrenjau rijeËi i pogledu. Snaæno svjestan vlastite nevinosti, odjevenu odjeÊu istine, on se raduje πto je Boæji sin. Njegove su rijeËikao poklik pobjede koji nadjaËava buku borbe. On objavljujeda je djelo kojemu je posvetio svoj æivot jedino djelo koje ni-kad ne moæe propasti. Premda on moæe poginuti, Evanelje neÊepropasti. Bog æivi i Njegova Êe istina trijumfirati.

Mnogi koji su tog dana pogledali u njegovo lice “opaze damu je lice poput lica aneoskoga” (Djela 6,15).

Nikad prije to druπtvo nije Ëulo takve rijeËi. One su dodir-nule strunu koja je zatreperila Ëak i u najotvrdnulijim srcima.Istina, jasna i uvjerljiva, sruπila je zabludu. Svjetlo je zasjalo uumovima mnogih ljudi koji su nakon toga radosno slijedili nje-zine zrake. Istine izgovorene toga dana trebale su uzdrmati na-rode i æivjeti trajno, djelujuÊi na srca ljudi kad usne koje su ihizgovorile budu πutjele u grobu muËenika.

Nikad prije Neron nije Ëuo istinu kao ovom prigodom. Ni-kad prije nije mu bila tako otkrivena krivnja njegovog vlastitogæivota. Nebesko svjetlo prodrlo je u grijehom okaljane prosto-rije njegove duπe i on je drhtao uæasnut pri pomisli na sud predkoji Êe on, vladar svijeta, biti konaËno pozvan, kad Êe primitipravednu nagradu za svoja djela. Bojao se apostolova Boga inije se usuivao osuditi Pavla kojemu nije bila dokazana nijednaoptuæba. OsjeÊaj strahopoπtovanja neko je vrijeme zauzdao njegovkrvoæedni duh.

Za trenutak se Nebo otvorilo otvrdnulom i okrivljenom Ne-ronu, i apostolov mir i ËistoÊa Ëinili su mu se poæeljnim. »aki njemu je upuÊen ovaj poziv milosti. Ali pomisao na oprostbila mu je ugodna samo jedan trenutak. A onda je izdana naredbada se Pavao vrati u tamnicu; kad su se za Boæjim vjesnikom

496

313

zatvorila vrata, za rimskog vladara zauvijek su se zatvorila vratapokajanja. Nijedna zraka svjetla s Neba nikad viπe neÊe prodri-jeti kroz tamu koja ga je okruæivala. Uskoro Êe biti izloæen BoæjimosvetniËkim kaznama.

Nedugo zatim Neron je otplovio na zloglasno putovanje uGrËku, gdje je sebe i svoje carstvo osramotio podlom i poniæa-vajuÊom lakoumnoπÊu. Kad se s velikom raskoπi vratio u Rim,okruæio se svojim dvoranima i prepustio prizorima odvratnograzvrata. Usred ovog razuzdanog slavlja na ulicama se zaËulagraja. Vjesnik koji je trebao ispitati uzrok, vratio se sa zastra-πujuÊom vijeπÊu da se Galba, na Ëelu vojske, naglo pribliæavaRimu, da je u gradu veÊ izbila pobuna i da su ulice prepunepodivljalog mnoπtva koje se, prijeteÊi smrÊu caru i svim njegovimpomagaËima, brzo pribliæava palaËi.

U tom opasnom trenutku Neron se nije mogao, kao vjerniPavao, osloniti na moÊnoga i milosrdnog Boga. BojeÊi se patnjii moguÊeg muËenja kojemu bi bio izloæen od strane svjetine,bijedni je tiranin pomislio da svoj æivot skrati vlastitom rukom,ali mu je u odluËnom trenutku ponestalo hrabrosti. Sam sam-cat sramotno je pobjegao iz grada i potraæio zaklon na neko-liko kilometara udaljenom imanju, ali uzalud. Njegovo su skro-viπte uskoro otkrili progonitelji na konjima, a kad su se pribli-æili, pozvao je u pomoÊ jednog roba i zadao si smrtonosnu ra-nu. Tako je tiranin Neron poginuo u dobi od trideset dvije go-dine.

Pavao pred Neronom

497


49Pavlovo posljednje pismo

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici Timoteju.

Iz careve sudske dvorane Pavao se vratio u svoju Êeliju,svjestan da je uspio dobiti samo kratki predah. Znao je da nje-govi neprijatelji neÊe mirovati dok ne postignu njegovu smrt.Ali je isto tako znao da je za neko vrijeme istina trijumfirala.Navijestiti raspetog i uskrslog Spasitelja pred takvim mnoπtvomkoje ga je sluπalo bilo je pobjeda sama po sebi. Tog dana biloje zapoËeto djelo koje Êe rasti i jaËati i koje Êe Neron i svidrugi Kristovi neprijatelji uzalud nastojati sprijeËiti ili uni-πtiti.

SjedeÊi dan za danom u mraËnoj Êeliji, svjestan da mu æi-vot na Neronovu rijeË ili pokret moæe biti ærtvovan, Pavao jemislio na Timoteja i odluËio ga pozvati. Timoteju je bila povjerenaskrb nad crkvom u Efezu i on je zbog toga ostao tamo kad jePavao krenuo na svoje posljednje putovanje u Rim. Pavao i Ti-motej bili su povezani neobiËno dubokom i snaænom ljubavlju.Od svojeg obraÊenja Timotej je sudjelovao u Pavlovom radu istradanju, i prijateljstvo izmeu njih dvojice sve je viπe jaËalo,postajalo dublje i svetije, dok Timotej ostarjelom i od rada is-crpljenom apostolu nije bio kao sin voljenom i poπtovanom ocu.Ne treba se Ëuditi πto je u svojoj osami Pavao Ëeznuo da gavidi.

I u najpovoljnijim uvjetima trebalo je proÊi nekoliko mjeseciprije nego πto Timotej iz Male Azije stigne u Rim. Pavao je znaoda mu je æivot nesiguran pa se bojao da Êe Timotej stiÊi prekasno.Imao je vaæne savjete i upute za mladiÊa kojemu je povjerena

(314)

499

498

315

velika odgovornost; i dok ga je pozivao da doe bez oklijeva-nja, diktirao je svjedoËanstvo umiruÊeg koje moæda neÊe imatipriliku izreÊi. Duπom ispunjenom briænom ljubavlju za svojegsina u Evanelju i za crkvu povjerenu njegovoj brizi, Pavao jenastojao u Timoteja utisnuti vaænost vjernosti njegovom svetomzadatku.

Pavao je pismo poËeo pozdravom: “Timoteju, ljubljenomsinu. Milost, milosre i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodinanaπega! Zahvaljujem Bogu kojemu sluæim, kao i moji prei, Ëi-stom savjesti dok te se bez prestanka — noÊ i dan — sjeÊam usvojim molitvama.”

Zatim je uvjeravao Timoteja u potrebu za Ëvrstinom u vjeri.“Zato ti pripominjem”, pisao je, “da raspiriπ Boæju milost kojaje u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije daoduh bojaæljivosti, veÊ duh snage, ljubavi i trijeznosti. Prema to-me, ne stidi se svjedoËanstva za naπega Gospodina ni mene,njegova suænja! Naprotiv, dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest,oslanjajuÊi se na snagu Boga.” Pavao je molio Timoteja da seprisjeti kako je bio pozvan “svetim zvanjem” da navijesti sna-gu Onoga koji “obznani æivot i besmrtnost Radosnom vijesti,za koju sam”, rekao je, “ja postavljen glasnikom, apostolom iuËiteljem. Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znamkomu sam vjerovao i siguran sam da on moæe saËuvati povjerenomi blago do onoga Dana.”

Tijekom duge sluæbe Pavao se nikad nije pokolebao uodanosti svojem Spasitelju. Gdje god bio — bilo pred smrknu-tim farizejima ili pred rimskim vlastima; bilo pred razularenomsvjetinom u Listri ili osuenim grjeπnicima u makedonskoj tam-nici; bilo da se obraÊa uspaniËenim mornarima na lai osue-noj na propast ili da stoji pred Neronom u obrani svojeg æivota— nikad se nije stidio djela koje je zastupao. Jedini veliki ciljnjegova krπÊanskog æivota bio je da sluæi Onomu Ëije ga je imenekoÊ ispunjavalo prijezirom, i od ovog cilja nije ga moglo od-vratiti ni protivljenje ni progonstvo. Njegova vjera, koja je po-stala snaæna zahvaljujuÊi trudu i Ëista zahvaljujuÊi ærtvi, uzdi-zala ga je i jaËala.

“Ti se, dakle, sine moj,” nastavio je Pavao, “jaËaj miloπÊuKrista Isusa! Ono πto si od mene Ëuo pred mnogim svjedocima,povjeri pouzdanim ljudima koji Êe biti sposobni i druge pouËiti!Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!”

Pavlovo posljednje pismo

501

500


Pravi Boæji propovjednik neÊe ustuknuti pred tegobama iodgovornostima. Iz Izvora koji nikad ne ostavlja na cjedilu onekoji traæe boæansku silu, on crpi snagu koja ga osposobljavada se suoËi s kuπnjama i nadvlada ih i da izvrπi duænosti kojemu je Bog povjerio. Narav milosti koju prima poveÊava njegovusposobnost da upozna Boga i Njegova Sina. Njegova duπa iskazujesilnu teænju da izvrπi UËitelju ugodnu sluæbu. I dok napredujekrπÊanskim putem, on jaËa “miloπÊu u Isusu Kristu” (DF). Ovaga milost osposobljava da bude vjeran svjedok onoga πto je Ëuo.On ne prezire i ne zanemaruje znanje koje je primio od Boga,veÊ ga povjerava vjernim ljudima koji Êe ga prenijeti drugima.

U posljednjem pismu Timoteju Pavao je pred mladog surad-nika uzdignuo ideal ukazujuÊi na duænosti koje prenosi na nje-ga kao Kristovog propovjednika. “Marljivo nastoj da se pokaæeπpred Bogom kao prokuπan,” pisao je apostol, “kao radnik kojise nema Ëega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!” “Od mla-denaËkih strasti bjeæi! Teæi za pravednoπÊu, vjerom, ljubavlju ionim πto donosi spasenje, zajedno s onima koji Ëista srca zazi-vaju Gospodina! A luda i nezauzdana zapitkivanja odbaci, svje-stan da raaju svaama! A sluga se Gospodnji ne smije svaati,veÊ prema svima mora biti ljubezan, sposoban pouËiti i pretr-pjeti; protivnike Êe ukoriti blagoπÊu, ne bi li im Bog dao obra-Êenje da potpuno upoznaju istinu.”

Apostol je upozorio Timoteja na laæne uËitelje koji Êe na-stojati uÊi u Crkvu. “Ali ovo znaj”, izjavio je, “u posljednje Êedoba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi,umiπljeni, oholi, psovaËi, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bez-vjernici... Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su seodrekli njezine sile. I njih se kloni!”

“Zli [Êe] ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni”, na-stavio je, “napredovati iz zla u gore. A ti ostani u onome πto sinauËio i Ëvrstom vjerom prihvatio, jer znaπ od kojih si to nauËioi jer od djetinjstva poznajeπ sveta Pisma koja te mogu uËinitimudrim za spasenje... Svako je Pismo od Boga nadahnuto i ko-risno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pra-vednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svakodjelo ljubavi.” Bog je osigurao obilje sredstava za uspjeπnu borbuprotiv zla koje je u svijetu. Biblija je bojna oprema kojom semoæemo opremiti za borbu. Opaπimo se istinom. Obucimo okloppravednosti. U naπim rukama mora biti πtit vjere, na glavi ka-

502

317

ciga spasenja, a maËem Duha, to jest rijeËju Boæjom, trebamoprokrËiti put kroz prepreke i zamke grijeha.

Pavao je znao da Crkvi predstoji vrijeme velike opasnosti.Znao je da Êe oni koji se budu brinuli za crkve morati obavitivjeran i ozbiljan posao. Zato je pisao Timoteju: “Zaklinjem te— pred Bogom i Kristom Isusom koji Êe suditi æive i mrtve —i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj ri-jeË — pristupi (k vjernicima) — bilo da im je zgodno, bilo ne-zgodno — kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrstipouke.”

Ovaj sveËani poziv upuÊen tako gorljivom i vjernom Ëovjekukao πto je bio Timotej, snaæno je svjedoËanstvo o vaænosti iodgovornosti rada propovjednika Radosne vijesti. PozivajuÊi Ti-moteja da stane pred Boæji sud, Pavao ga moli da propovijedaRijeË, a ne ljudska kazivanja i obiËaje; da bude spreman po-svjedoËiti za Boga kad god mu se pruæi prilika — pred velikimskupovima i u privatnom krugu, na putu ili kraj ognjiπta, pri-jateljima i neprijateljima, bio u sigurnosti ili izloæen tegobamai opasnostima, prijekoru i gubitku.

BojeÊi se da bi Timoteja blagi, krotki duh mogao navestida izbjegava bitan dio njegova rada, Pavao ga je pozvao da bu-de dosljedan u karanju grijeha i da oπtro ukorava krivce za ve-lika zla. Ali to treba Ëiniti “u svoj strpljivosti i svakoj vrsti po-uke”. Trebao je pokazati Kristovu strpljivost i ljubav, objaπnja-vajuÊi i potkrepljujuÊi svoje ukore istinama RijeËi.

Teπko je mrziti i koriti grijeh a istodobno imati saæaljenjai njeænosti prema grjeπniku. ©to se viπe budemo trudili da po-stignemo svetost srca i æivota, to Êemo biti osjetljiviji za grijehi odluËniji u neodobravanju svakog odstupanja od dobra. Moramose Ëuvati nepotrebne oπtrine prema krivcu, ali isto tako mora-mo paziti da ne izgubimo iz vida strahovitu grjeπnost grijeha.Potrebno je da prema zabludjelome pokaæemo strpljenje i lju-bav nalik Kristovoj, ali isto tako postoji opasnost da pokaæemotako veliko razumijevanje za njegovu zabludu da Êe ukor sma-trati nezasluæenim pa Êe ga odbaciti kao nepriliËan i neprave-dan.

Propovjednici Evanelja katkad Ëine veliku πtetu dopuπta-juÊi da se njihovo strpljenje izrodi u snoπljivost prema grijehui Ëak sudjelovanje u njemu. Tako nalaze isprike i ublaæavaju onoπto Bog osuuje, pa nakon nekog vremena postaju tako zasli-


503

504


jepljeni da pohvaljuju upravo one koje su po Boæjoj zapovijeditrebali ukoriti. Onaj koji je svoje duhovno prosuivanje otupiogrjeπnom blagoπÊu prema onima koje Bog osuuje, na kraju ÊeuËiniti veÊi grijeh oπtrinom i gruboπÊu prema onima koje Bogprima.

Mnogi koji tvrde da su krπÊani i smatraju se ovlaπtenimapouËavati druge, oholoπÊu ljudske mudrosti, preziranjem utje-caja Svetog Duha i gnuπanjem prema istinama Boæje RijeËi bitÊe navedeni da se okrenu od Boæjih zahtjeva. Pavao je rekaoTimoteju: “Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdravenauke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilati uËite-lje koji im πkaklju uπi, te Êe odvratiti uπi od istine, a okrenutÊe se bajkama.”

Ovdje apostol ne govori o onima koji su otvoreni nevjer-nici, veÊ o nazovikrπÊanima koji se priklanjaju svojem vodiËu itako postaju robovi vlastitog ja. Takvi su voljni sluπati samo onanauËavanja koja ih ne kore za njihove grijehe niti osuuju zaljubav prema zadovoljstvima. Njih vrijeaju jasne rijeËi vjernihBoæjih slugu i zato biraju uËitelje koji Êe ih hvaliti i laskati im.A meu onima koji tvrde da su propovjednici ima takvih kojipropovijedaju miπljenja ljudi umjesto Boæje rijeËi. Nevjerni svojemzadatku oni odvode na stranputicu one koji od njih oËekujuduhovno vodstvo.

U propisima svojeg svetog Zakona Bog je dao savrπeno pra-vilo za æivot. On je objavio da Êe ovaj Zakon, u kojemu se nemoæe promijeniti ni jedna jota ili kovrËica, do svrπetka vremenazadræati zahtjeve u odnosu na ljudska biÊa. Krist je doπao dauzveliËa i proslavi Zakon. On je pokazao da je utemeljen naπirokoj osnovi ljubavi prema Bogu i prema Ëovjeku i da jeposluπnost svim njegovim propisima Ëovjekova duænost. On jeu svojem vlastitom æivotu dao primjer posluπnosti Boæjem za-konu. U propovijedi na gori pokazao je kako njegovi zahtjeviobuhvaÊaju viπe od vanjskih postupaka i uzimaju u obzir mislii nakane srca.

Ako ljudi posluπaju Zakon, on ih navodi da se odreknu “bez-boænosti i svjetskih poæuda” i da æive “umjereno, pravedno ipoboæno u ovome svijetu” (Titu 2,12). Ali neprijatelj svake pra-vednosti zarobio je ovaj svijet i naveo muπkarce i æene na nepo-sluπnost Zakonu. Kako je Pavao predvidio, mnogi su se odvra-tili od jasnih, ozbiljnih istina Boæje rijeËi i izabrali uËitelje koji

505

319

im iznose milozvuËne bajke. Mnogi propovjednici i drugi ljudinogama gaze Boæje zapovijedi. Tako se vrijea Stvoritelj svijeta,a Sotona se trijumfalno smije uspjelom planu.

Sve veÊi prijezir prema Boæjem zakonu izaziva sve veÊuodbojnost prema vjeri, sve veÊu oholost, ljubav prema zadovolj-stvima, neposluh roditeljima i popuπtanje sebi; a ljudi koji raz-miπljaju, svuda zabrinuto pitaju: ©to se moæe uËiniti da se ispraveova alarmantna zla? Odgovor nalazimo u Pavlovim savjetimaupuÊenim Timoteju: “Propovijedaj RijeË!” U Bibliji nalazimojedina sigurna naËela djelovanja. Ona je prijepis Boæje volje,izraz boæanske mudrosti. Ona ljudskom razumu razjaπnjava ve-like æivotne probleme i svima koji poπtuju njezine propise pokazatÊe se kao siguran vodiË koji Êe ih saËuvati da svoj æivot neutroπe u pogrjeπno usmjerene napore.

Bog je objavio svoju volju i za Ëovjeka je nerazumno sum-njati u ono πto je siπlo s Njegovih usana. Nakon πto je progovorilaBeskonaËna Mudrost, nema sumnjivih pitanja koja bi Ëovjektrebao rijeπiti, nema kolebljivih moguÊnosti kojima bi se tre-bao prilagoditi. Sve πto se od njega oËekuje jest otvoreno, ozbiljnoslaganje s objavljenom Boæjom voljom. Posluπnost je najuzviπe-niji nalog razuma kao i savjesti.

Pavao je nastavio sa svojom molbom: “A ti budi trijezan usvemu, podnesi patnje, vrπi djelo propovjednika Radosne vije-sti, ispuni svoju duænost do kraja!” Pavao je znao da Êe uskorozavrπiti utrku pa je æelio da Timotej zauzme njegovo mjesto,da Ëuva Crkvu od bajki i krivovjerja kojim Êe je neprijatelj, narazne naËine, nastojati udaljiti od jednostavnosti Evanelja.Savjetovao ga je da se Ëuva svih svjetovnih poslova i da se nezapliÊe u ono πto bi ga moglo prijeËiti da se potpuno predaradu za Boga; da s radoπÊu trpi protivljenje, prijekor i progon-stvo u kojem Êe se oËitovati njegova vjernost; da u cijelosti dokaæesvoju sluæbu koristeÊi se svim raspoloæivim sredstvima kako biËinio dobro onima za koje je Krist umro.

Pavao je svojim æivotom svjedoËio za istine koje je nauËa-vao i u tome je bila njegova snaga. Srce mu je bilo ispunjenodubokim, trajnim osjeÊajem odgovornosti; radio je u tijesnojzajednici s Onim koji je izvor pravde, milosra i istine. »vrstose dræao Kristovog kriæa kao jedinog jamstva za uspjeh. Spa-siteljeva ljubav bila je trajna pobuda koja ga je odræavala u borbisa sobom i borbi protiv zla, dok je u sluæbi za Krista iπao naprijed


507

506


ne obaziruÊi se na neljubaznost svijeta i protivljenje svojih ne-prijatelja.

Crkvi je u ove opasne dane potrebna vojska radnika kojisu, kao Pavao, sebe odgojili da budu korisni, koji imaju dubo-ko iskustvo s Bogom i koji su ispunjeni ozbiljnoπÊu i gorljivo-πÊu. Potrebni su joj posveÊeni, poærtvovni ljudi; ljudi koji ne-Êe izbjegavati tegobe i odgovornost; ljudi koji su hrabri i vjer-ni; ljudi u Ëijim je srcima Krist “nada slave”; ljudi koji Êe pro-povijedati “rijeË” usnama dodirnutim svetim ognjem. Boæje djelopropada zbog nedostatka takvih radnika, a kobne zablude kaosmrtonosni otrov kaljaju moral i gase nade velikog dijela ljud-skog roda.

Dok vjerni, radom izmoreni nositelji barjaka polaæu svojæivot za istinu, tko Êe istupiti da zauzme njihovo mjesto? HoÊeli naπi mladi ljudi prihvatiti svetu zadaÊu iz ruku svojih otaca?Pripremaju li se da popune mjesta ispraænjena smrÊu vjernih?HoÊe li poπtovati apostolovu molbu, Ëuti poziv na duænost us-red poticaja na sebiËnost i slavoljublje koji vrebaju mlade?

Pavao je zavrπio pismo osobnom porukom upuÊenom ra-znim pojedincima i ponovio hitan zahtjev da Timotej πto prijedoe k njemu, ako je moguÊe, prije zime. Govorio je o svojojosamljenosti prouzroËenoj time πto su ga napustili neki njego-vi prijatelji, a drugi su nuæno morali otiÊi; a ukoliko bi Timo-tej oklijevao krenuti bojeÊi se da je potreban crkvi u Efezu,Pavao je rekao kako je veÊ poslao Tihika da popuni njegovomjesto.

Nakon πto je spomenuo svoje suenje pred Neronom, Ëi-njenicu da su ga njegova braÊa napustila i okrepljujuÊu milostBoga koji Ëuva Savez, Pavao je zavrπio pismo preporuËivπivoljenog Timoteja zaπtiti velikog Pastira koji Êe se i dalje skrbitiza svoje stado, premda potpastiri mogu biti oboreni.

508

321

50Osuen na smrt

Za Pavlovog posljednjeg suenja pred Neronom, vladara setako snaæno dojmila snaga apostolovih rijeËi da je odgaao do-noπenje presude pa optuæenog Boæjeg slugu niti je oslobodioniti osudio. Ali vladareva zloba prema Pavlu uskoro se vratila.OgorËen πto ne moæe zaustaviti πirenje krπÊanske vjere, Ëak niu svojem carskom kuÊanstvu, odluËio je da apostola pogubi Ëimnae naoko uvjerljiv razlog. Nedugo zatim Neron je proglasioodluku kojom je Pavao osuen na muËeniËku smrt. BuduÊi dase rimskog graanina nije smjelo podvrgnuti muËenju, bio jeosuen na odsijecanje glave.

Pavao je potajno odveden do stratiπta. Samo je nekolicinipromatraËa bilo dopuπteno da budu prisutni jer su se njegoviprogonitelji, uznemireni snagom njegova utjecaja, bojali da bise prisustvovanjem njegovom pogubljenju neki mogli obratitina krπÊanstvo. Ali Ëak su i okorjeli vojnici koji su ga sprovodilisluπali njegove rijeËi i s Ëuenjem gledali kako vedro i Ëak ra-dosno oËekuje smrt. Za neke koji su prisustvovali pogubljenju,njegov duh opraπtanja svojim ubojicama i nepokolebljivo po-uzdanje u Krista do samog kraja pokazalo se mirisom za æivot.Viπe njih prihvatilo je Spasitelja kojeg je Pavao propovijedao inedugo zatim svoju vjeru neustraπivo zapeËatilo vlastitom krvlju.

Pavlov je æivot do posljednjeg trenutka svjedoËio o istinitostirijeËi πto ih je uputio KorinÊanima: “Bog koji je zapovjedio:‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcimada osvijetli spoznaju slave Boæje na licu Kristovu. Ali ovo bla-go nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspjeπ-nost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali

(321)

510

509


nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne oËa-javamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nasna zemlju, ali nismo uniπteni. Mi uvijek i svuda na svom tijelunosimo smrtne patnje Isusove, da se na naπem tijelu oËituje iæivot Isusov.” (2. KorinÊanima 4,6-10) Svoju dostatnost nije vi-dio u sebi, veÊ u prisutnosti i djelovanju boæanskog Duha kojimu je ispunjavao duπu i svaku misao dovodio u pokornost Kri-stovoj volji. Prorok objavljuje: “Narod pravedni... Ëuva mir, jerse u te uzda.” (Izaija 26,3) Nebeski mir koji se vidio na Pavlo-vom licu zadobio je mnoge duπe za Evanelje.

Pavao je bio okruæen ozraËjem Neba. Svi koji su se druæilis njim osjeÊali su utjecaj njegovog zajedniπtva s Kristom. Nje-gov vlastiti æivot bio je primjer istine koju je navijeπtao i to jedavalo osvjedoËavajuÊu snagu njegovom propovijedanju. U to-me leæi snaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog æivotanajuvjerljivija je propovijed koja se moæe iznijeti u prilog krπÊan-stvu. Argument, Ëak i kad ga se ne moæe pobiti, moæe izazvatisamo protivljenje; ali poboæni primjer ima snagu kojoj se nijemoguÊe potpuno oduprijeti.

U brizi za one koje Êe uskoro napustiti a koji Êe se moratiboriti s predrasudama, mrænjom i progonstvom, apostol je izvida izgubio vlastito stradanje. Ono nekoliko krπÊana koji suga pratili do stratiπta nastojao je ojaËati i ohrabriti ponavlja-njem obeÊanja danih onima koji su progonjeni radi pravednosti.Uvjeravao ih je da neÊe izostati niπta od onoga πto je Gospo-din rekao a odnosi se na Njegovu iskuπanu i vjernu djecu. MoædaÊe im za kratko biti teπko zbog mnogobrojnih kuπnji; moædaÊe biti liπeni zemaljske utjehe; ali neka ohrabre svoja srca si-gurnoπÊu Boæje vjernosti govoreÊi: “Znam komu sam povjero-vao i uvjeren sam da je on moÊan poklad moj saËuvati.” (2.Timoteju 1,12 — DF) Uskoro Êe prestati noÊ nevolja i patnji, aonda Êe svanuti jutro mira i savrπenog dana.

Apostol je gledao u slavnu buduÊnost, ne s nesigurnoπÊuili strahom, veÊ s radosnom nadom i velikom Ëeænjom. Dokstoji na stratiπtu, on ne vidi krvnikov maË ni zemlju koja Êeubrzo primiti njegovu krv; tog ljetnog dana gleda u mirno plavonebo k prijestolju VjeËnoga.

Ovaj Ëovjek vjere promatra ljestve iz Jakovljeva vienja πtoprikazuju Krista koji je povezao Zemlju s Nebom, prolaznogËovjeka s beskonaËnim Bogom. Vjera mu jaËa kad se prisjeÊa

512

511

323

patrijarha i proroka koji su se oslanjali na Onoga koji je njego-va potpora i utjeha i za koga daje svoj æivot. Od tih svetih ljudi,koji su iz stoljeÊa u stoljeÊe svjedoËili za svoju vjeru, Ëuje uvje-ravanje da je Bog istinit. Svoje sudrugove apostole, koji su propo-vijedajuÊi Kristovo Evanelje poπli da se suoËe s vjerskom zasli-jepljenoπÊu i poganskim praznovjerjem, progonstvom i prijezi-rom, koji nisu marili za svoj æivot samo da bi mogli visoko uzdig-nuti svjetlo kriæa usred mraËnog labirinta nevjere — njih Ëujekako svjedoËe o Isusu kao Sinu Boæjem, Spasitelju svijeta. Sasprava za muËenje, s lomaËa, iz tamnica, iz brloga i πpilja donjegovih uπiju dopiru pobjedniËki poklici muËenika. On ËujesvjedoËenje nepokolebljivih duπa koje, premda bijedne, napaÊenei muËene, neustraπivo i ozbiljno svjedoËe za vjeru izjavljujuÊi:“Znam komu sam vjerovao.” Ovi, dajuÊi svoj æivot za vjeru, navije-πtaju svijetu da Onaj u koga su se pouzdali moæe zauvijek spasiti.

Otkupljen Kristovom ærtvom, opran od grijeha u Njegovojkrvi i obuËen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi osvjedo-Ëen da je njegova duπa dragocjena u oËima Otkupitelja. Nje-gov je æivot skriven s Kristom u Bogu i on je uvjeren da Onajkoji je pobijedio smrt moæe saËuvati ono πto je Njemu povje-rio. Njegov se um hvata Spasiteljeva obeÊanja: “Ja Êu ga uskrs-nuti u posljednji dan.” (Ivan 6,40 — ©A) Misli su mu usredoto-Ëene na drugi dolazak njegovog Gospodina. I dok se spuπtakrvnikov maË i oko muËenika okupljaju sjene smrti, njegovaposljednja misao skaËe naprijed, kao πto Êe i prva u trenutkuvelikog buenja, ususret Davatelju æivota koji Êe ga primiti uradost blagoslovljenih.

Mnogo je stoljeÊa proπlo od dana kad je ostarjeli Pavao proliosvoju krv kao svjedok za rijeË Boæju i za svjedoËanstvo IsusaKrista. Nije bilo vjerne ruke koja bi za buduÊe naraπtaje zabi-ljeæila posljednje prizore u æivotu ovog svetog Ëovjeka, ali namje NadahnuÊe saËuvalo njegovo svjedoËenje pred smrt. Njegovje glas kao zvuk trube odjekivao kroz sve vjekove do danas, anjegova je odvaænost hrabrila tisuÊe svjedoka za Krista budeÊiu tisuÊama ojaenih duπa odjek njegove trijumfalne radosti: “VeÊse moja krv izlijeva u Boæju Ëast, vrijeme je moje smrti blizu.Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËuvao. VeÊmi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onaj Dandati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svimakoji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,6-8)

Osuen na smrt

513


51Vjerni potpastir

Ovo je poglavlje zasnovano na Prvoj Petrovoj poslanici.

U Djelima apostolskim malo je govora o kasnijem radu apo-stola Petra. Tijekom godina sluæbe nakon izlijevanja Duha naPedesetnicu, bio je meu onima koji su neumorno nastojali do-prijeti do Æidova koji su dolazili u Jeruzalem da se u vrijemegodiπnjih blagdana poklone u hramu.

Kako se umnoæavao broj vjernika u Jeruzalemu i u drugimmjestima u koja su otiπli vjesnici kriæa, talenti koje je imao Pe-tar pokazali su se neprocjenjivo vrijednima za prvu krπÊanskuCrkvu. Utjecaj njegova svjedoËenja o Isusu iz Nazareta πirio senadaleko. Na Petru je poËivala dvostruka odgovornost. Pred ne-vjernicima je odluËno svjedoËio o Mesiji i ozbiljno radio na nji-hovom obraÊenju; istodobno se posebno posvetio vjernicimajaËajuÊi ih u Kristovoj vjeri.

Nakon πto se odrekao sebe i shvatio da se u potpunostimora osloniti na boæansku silu, Petar je dobio poziv da djelujekao potpastir. Krist mu je, prije nego πto Ga se odrekao, rekao:“Kad k sebi doeπ, uËvrsti svoju braÊu.” (Luka 22,32 — DF) Ovimje rijeËima najavio opπiran i djelotvoran rad koji Êe apostol ubuduÊnosti obavljati za one koji Êe pristupiti vjeri. Za taj radPetra je pripremilo iskustvo grijeha, stradanja i pokajanja. Tekkad je postao svjestan vlastite slabosti, mogao je shvatiti potrebuvjernika da se oslone na Krista. Usred oluje kuπnji nauËio jeda Ëovjek moæe biti siguran samo ako se, potpuno nesiguran usebe, osloni na Spasitelja.

(324)

515

514

325

Za posljednjeg Kristovog susreta s uËenicima pokraj jeze-ra Petru je, kuπanom triput ponovljenim pitanjem: “Ljubiπ lime?” (Ivan 21,15-17), vraÊeno mjesto meu Dvanaestoricom.Povjeren mu je posao; trebao je pasti Gospodnje stado. Sadaje, obraÊen i prihvaÊen, trebao ne samo nastojati da spasi oneizvan stada, veÊ je trebao biti i pastir ovcama.

Krist je Petru spomenuo samo jedan uvjet sluæbe: “Ljubiπli me?” Ovo je bitna karakteristika. Premda je Petar mogaoposjedovati sve druge vrline, bez ljubavi prema Kristu ne bimogao biti vjerni pastir Boæjeg stada. Znanje, dobrota, rjeËi-tost, gorljivost — sve to je bitno za dobar rad, ali bez Kristoveljubavi u srcu djelo krπÊanskog propovjednika je promaπaj.

Kristova ljubav nije nestalan osjeÊaj, veÊ æivo naËelo kojese treba oËitovati kao trajna sila u srcu. Ako su karakter i po-naπanje pastira prikaz istine koju zastupa, Gospodin Êe na nje-gov rad staviti peËat svojeg odobravanja. Pastir i stado postatÊe jedno, ujedinjeni u zajedniËkoj nadi u Kristu.

Spasiteljev naËin postupanja s Petrom bio je pouka za njegai njegovu braÊu. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina,ljubav kojom ga je Isus ljubio nikad se nije pokolebala. I kadje apostol preuzeo sluæbu navijeπtanja RijeËi drugima, trebaoje prijestupniku pristupiti sa strpljenjem, saæaljenjem i ljubav-lju koja opraπta. DræeÊi na umu svoju vlastitu slabost i proma-πaj, trebao je s ovcama i janjcima povjerenim njegovoj skrbipostupati njeæno kao πto je Krist s njim postupio.

BuduÊi da su zla, ljudska su biÊa sklona postupati bez njeæ-nosti prema onima koji su izloæeni kuπnji i lutanju. Ona ne moguËitati srce; nemaju pojma o njihovoj borbi i boli. Trebaju nau-Ëiti πto je ukor ljubavi, udarac koji ranjava da bi iscijelio, upo-zorenje koje daje nadu.

Petar je tijekom svoje sluæbe vjerno bdio nad stadom povje-renim njegovoj brizi i tako se pokazao dostojnim zadatka i odgo-vornosti koju mu je Spasitelj povjerio. Uvijek je uzdizao Isusaiz Nazareta kao Nadu Izraela, Spasitelja ljudskog roda. Dopu-stio je da njegovim æivotom upravlja Veliki Radnik. Svime πtomu je bilo na raspolaganju nastojao je poduËiti vjernike za ak-tivnu sluæbu. Njegov poboæni primjer i neumorna aktivnost na-dahnuli su mnoge perspektivne mlade ljude da se potpuno po-svete propovjedniËkoj sluæbi. Kako je vrijeme protjecalo, takoje rastao utjecaj apostola kao odgojitelja i voe; i premda je

Vjerni potpastir

517

516


uvijek nastojao raditi posebno za Æidove, posvjedoËio je u mno-gim zemljama i ojaËao vjeru mnogih u Radosnu vijest.

U kasnijim godinama svoje sluæbe Petar je bio potaknutda piπe vjernicima “rasijanim meu poganima Ponta, Galacije,Kapadocije, Azije i Bitinije”. Svojim je pismima obnavljao od-vaænost i jaËao nadu onih koji su trpjeli kuπnje i nevolje te ob-navljao dobra djela onih koji su zbog mnogih kuπnji bili u opas-nosti da se prestanu oslanjati na Boga. Iz ovih se pisama vidida ih je pisao netko tko je bio izloæen obilnom stradanju zaKrista, ali i Njegovoj utjesi; netko Ëije je cijelo biÊe bilo preobra-æeno miloπÊu i Ëija je nada u vjeËni æivot bila sigurna i Ëvrsta.

Na samom poËetku prvog pisma ostarjeli Boæji sluga pri-pisuje svome Gospodinu razlog za hvalu i zahvalnost: “Nekabude hvaljen Bog, Otac naπega Gospodina Isusa Krista,” usklik-nuo je, “koji nas po svome velikom milosru uskrsnuÊem Isu-sa Krista od mrtvih ponovo rodi za æivu nadu, za neprolaznu,neokaljanu, neuvelu baπtinu koja vam stoji saËuvana u nebesi-ma, vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πto veÊstoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme.”

Ovoj su se nadi u zajamËenu baπtinu na novoj Zemlji ra-dovali prvi krπÊani, Ëak i u vrijeme teπkih nevolja i stradanja.“Zato Êete klicati od radosti,” pisao je Petar, “iako se jedan Ëas— ako to mora biti — budete oæalostili raznim kuπnjama, da sevrijednost vaπe vjere, dragocjenija od propadljivog zlata kojese kuπa u vatri, pokaæe na hvalu, slavu i Ëast u Ëasu kad seobjavi Isus Krist, koga ljubite iako ga niste vidjeli... klicat Êeteod veselja neizrecivom i proslavljenom radosti, jer Êete postiÊicilj svoje vjere: spasenje duπama.”

Apostolove rijeËi napisane su za vjernike svih vremena; oneimaju posebnu vrijednost za one koji æive u vrijeme kad “blizuje svrπetak svega”. Njegove upute i opomene, njegove rijeËi vjerei odvaænosti potrebne su svakoj duπi koja svoju vjeru æeli saËu-vati “Ëvrsto... do svrπetka” (Hebrejima 3,14).

Apostol je vjernike nastojao pouËiti koliko je vaæno saËu-vati um da se ne bavi zabranjenim predmetima i svoju snagune troπi na ono πto je beznaËajno. Oni koji ne æele upasti uSotonine zamke moraju Ëuvati pristupe duπi; moraju izbjega-vati Ëitanje, gledanje i sluπanje onoga πto navodi na neËiste misli.Ne smiju dopustiti da se um nasumce bavi svakim predmetomkoji mu moæe nametnuti neprijatelj duπa. Srce treba vjerno Ëu-

518

327

vati jer Êe u protivnom zlo izvana probuditi zlo unutra i duπaÊe lutati u mraku. “Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um,”pisao je Petar, “budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu umilost koja Êe vam se donijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist...ne oblikujte se prema negdaπnjim strastima — strastima iz vre-mena vaπeg neznanja, veÊ kao πto je svet onaj koji vas je po-zvao, postanite i sami sveti u svemu æivljenju, jer stoji pisano:‘Budite sveti jer sam ja svet!’”

“Provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuini! Znajteda niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom —od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naËina æivota, ne-go skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. Onje, istina, bio prije poznat (i predodreen), prije postanka svijeta,ali se tek na kraju vremena oËitova zbog vas. Po njemu vjeru-jete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i koji ga je proslavio,tako da vaπa vjera puna nade bude usmjerena k Bogu.”

Da se spasenje ljudi moglo kupiti srebrom i zlatom, kakobi to lako mogao ostvariti Onaj koji kaæe: “Moje je zlato, mojeje srebro!” (Hagaj 2,8) No prijestupnika se moglo otkupiti sa-mo dragocjenom krvlju Sina Boæjeg. Plan spasenja predviaoje ærtvu. Apostol Pavao je pisao: “Ta poznato vam je milosreGospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπapostao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.”(2. KorinÊanima 8,9) Krist je sebe predao za nas da bi nas mogaoizbaviti od svake bezboænosti. A kao krunski blagoslov spase-nja, “milosni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospo-dinu naπemu” (Rimljanima 6,23).

“Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svoje duπe da postig-nete bratsku ljubav,” nastavio je Petar, “Ëistim srcem ljubite æarkojedan drugoga.” Boæja rijeË — istina — sredstvo je preko kojegaGospodin oËituje svojeg Duha i snagu. Posluπnost rijeËi donosiplod traæene kvalitete — “nehinjeno bratoljublje” (DF). Ova jeljubav nebeskog podrijetla i vodi uzviπenim pobudama i nese-biËnim postupcima.

Kad istina postane trajno naËelo u æivotu, duπa se ponovoraa “ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËjuæivoga i vjeËnog Boga”. Ovo je novoroenje posljedica prima-nja Krista kao Boæje RijeËi. Kad Sveti Duh utisne u srce boæanskeistine, bude se nova shvaÊanja i dotad uspavana energija bivapotaknuta na suradnju s Bogom.

Vjerni potpastir

520

519


Tako je bilo kod Petra i njegovih drugova uËenika. Kristje objavio istinu svijetu. On je posijao neraspadljivo sjeme —Boæju rijeË — u srca ljudi. Ali mnoge od najdragocjenijih po-uka Velikog UËitelja iznesene su onima koji ih nisu razumjeli.Kad je nakon Njegova uzaπaπÊa Sveti Duh podsjetio uËenike naNjegove pouke, probudila su se njihova uspavana osjetila. Zna-Ëenje ovih istina bljesnulo je u njihovom umu kao nova objavai u njihove se misli ugnijezdila istina, Ëista i neiskrivljena. Ta-da su primili Ëudesno iskustvo Kristova æivota. RijeË je posvje-doËila njima, ljudima koje je On izabrao, pa su navijestili silnuistinu: “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama...” “Uis-tinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.”(Ivan 1,14.16)

Apostol je pozvao vjernike da prouËavaju Pisma, jer akoih pravilno razumiju, mogu osigurati vjeËnost. Petar je shvatioda Êe u æivotu svake duπe koja Êe na kraju pobijediti biti teπ-koÊa i nevolja, ali je isto tako znao da Êe poznavanje PismapomoÊi osobi izloæenoj kuπnji da se podsjeti obeÊanja koja Êetjeπiti srce i jaËati vjeru u SvemoguÊega.

“Svaki je, naime, Ëovjek kao trava,” ustvrdio je, “sva nje-gova slava kao cvijet od trave: trava se osuπi i cvijet joj otpad-ne, a rijeË Gospodnja zauvijek ostaje! A to je ta rijeË koja vamje navijeπtena kao Radosna vijest. Prema tome, odbacite od se-be svaku vrstu zloÊe i svaku vrstu lukavπtine, licemjerja, zavistii svaku vrstu klevetanja. BuduÊi da ste tek roena djeËica, Ëe-znite za onim Ëistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzra-stete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospo-din.”

Mnogi vjernici kojima je Petar upuÊivao svoja pisma æivjelisu usred pogana i puno je toga ovisilo o tome hoÊe li ostativjerni uzviπenom pozivu svojeg zvanja. Apostol ih je podsjeÊaona prednosti koje imaju kao sljedbenici Isusa Krista. “Vi ste,naprotiv,” pisao je, “izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, svetipuk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite slavna djelaonoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. NekoÊ ni-ste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Boæji; nekoÊ bez milo-sra, a sada ste postigli milosre.

Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da ste tuinci i stranci,klonite se tjelesnih poæuda, jer one vojuju protiv duπe! Vladaj-te se lijepo meu poganima da bi u onome u Ëemu vas sada

522

521

329

kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela, kad ih promatraju,pomno hvalili Boga na dan pohoenja!”

Apostol je jasno pokazao kako se vjernici trebaju ponaπatiprema graanskim vlastima: “Pokoravajte se svakoj ljudskojustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upra-viteljima, jer ih on πalje da kaænjavaju one koji Ëine zlo, a po-hvaljuju one koji Ëine dobro! Ovo je, naime, volja Boæja: daËineÊi dobro uπutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi.Pokoravajte se kao slobodni, ali ne sluæeÊi se slobodom kaoizgovorom za svoju zloÊu, nego kao sluge Boæje! Sve poπtujte,braÊu ljubite, Boga se bojte, kralja Ëastite!”

Slugama je savjetovao da budu pokorni svojim gospodari-ma “sa svim duænim poπtovanjem, ne samo dobrima i blagimanego i onima koji su muËne Êudi!” “Kakva je naime, slava”, ob-jasnio je apostol, “u tome ako Êete krivi strpljivo podnositi udarce?Ali ako Êete strpljivo podnositi trpeÊi πto dobro Ëinite, to jeugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio zavas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on kojine uËini grijeha i u Ëijim se ustima ne nae prijevare; on kojivrijean nije zauzvrat vrijeao, muËen nije prijetio, nego je toprepuπtao pravednomu Sucu; on koji osobno u svom tijelu naπegrijehe uznese na kriæ da mi, umrijevπi svojim grijesima, æivimopravednosti; on Ëijim ste modricama izlijeËeni. Lutali ste naimekao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i Ëuvaru duπa svojih.”

Apostol je upuÊivao æene u vjeri da budu Ëedne u razgo-vorima i skromne u odijevanju i ponaπanju. “Vaπ nakit neka nebude vanjski,” savjetovao je, “umjetno spletena kosa, stavljanjezlatnog nakita, oblaËenje raskoπnih haljina — nego skrivenost— srce obuËeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh — onoπto je dragocjeno pred Bogom.”

Ova pouka vrijedi za vjernike svih vremena. “Prepoznat Êeteih po njihovim plodovima.” (Matej 7,20) Unutarnji ukras krot-kog i mirnog duha jest dragocjen. U æivotu pravog krπÊaninavanjsko je ukraπavanje uvijek u skladu s unutarnjim mirom isvetosti. “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom,” rekao je Krist,“neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka meslijedi!” (Matej 16,24) KrπÊaninov æivot obiljeæavat Êe samo-odricanje i poærtvovnost. Dokaz da je ukus obraÊen vidjet Êese u odijevanju onih koji hode putem pripravljenim za Gospodnjeotkupljenike.

Vjerni potpastir

523


Dobro je voljeti ljepotu i Ëeznuti za njom, ali Bog æeli dana prvom mjestu volimo i traæimo najviπu ljepotu, onu ne-prolaznu. Nikakvo vanjsko ukraπavanje ne moæe se u ljepoti us-porediti s Ëovjekom “blaga i smirena duha” (DF), obuËenim “ubijel, Ëist lan” (Otkrivenje 19,14) koji Êe na sebi imati svi sve-ti sa Zemlje. Ovakva Êe ih odjeÊa uËiniti lijepima i omiljenimaovdje, a jednog Êe dana biti znamen koji Êe im omoguÊiti pri-stup u Kraljevu palaËu. Njegovo obeÊanje glasi: “Oni Êe hoditisa mnom u bjelini jer su dostojni.” (Otkrivenje 3,4 — DF)

GledajuÊi u proroËkom vienju opasnosti kojima Êe biti iz-loæena Kristova crkva u buduÊnosti, apostol je pozivao vjerni-ke da budu Ëvrsti u nevoljama i stradanju. “Prestanite se Ëu-diti, ljubljeni”, pisao je, “ kao da vam se πto neobiËno dogaa— poæaru koji bjesni meu vama da vas iskuπa!”

Kuπnja je dio πkolovanja u Kristovoj πkoli da se Boæja djecaoËiste od troske svjetovnosti. Kuπnje dolaze na njih zato πtoBog vodi svoju djecu. Kuπnje i prepreke su metode pomoÊukojih On primjenjuje stegu, to su Njegova sredstva za uspjeh.Onaj koji Ëita ljudska srca zna njihove slabosti bolje od njihsamih. On vidi da neki imaju sposobnosti koje bi, kad bi bileispravno usmjerene, mogle biti uporabljene za napredovanjeNjegovog djela. U svojoj providnosti On ove duπe dovodi u raz-liËite situacije i prilike da bi mogle uoËiti nedostatke koji sunjima skriveni. On im pruæa priliku da nadvladaju mane i dase uklope u sluæbu. »esto dopuπta da planu vatre kuπnji da bise mogli oËistiti.

Boæja skrb za Njegovu baπtinu ne prestaje. On ne dopuπtada na Njegovu djecu dou kuπnje osim onih koje su bitne zanjihovo sadaπnje i vjeËno dobro. On Êe oËistiti svoju Crkvu kaoπto je Krist oËistio hram tijekom svoje sluæbe na Zemlji. Sveπto Njegov narod snae u kuπnji i nevolji dolazi zato da bi mo-gao razviti dublju poboænost i steÊi veÊu snagu da i dalje niæepobjede kriæa.

U Petrovom æivotu bilo je trenutaka kad nije bio spremanvidjeti kriæ u Kristovom djelu. Kad je Spasitelj svojim uËeni-cima poËeo govoriti o stradanju i smrti koja Ga Ëeka, Petar jeuskliknuo: “Boæe saËuvaj! Tebi se takvo πto ne smije dogoditi!”(Matej 16,22) Petrovu primjedbu izazvalo je samosaæaljenje ko-je je ustuknulo pred zajedniπtvom s Kristom u stradanju. ZauËenika je bila gorka lekcija, koju je jako sporo uËio, da Kristov

525

524

331

put na Zemlji vodi kroz patnje i poniæenje. Ali on Êe ovu lek-ciju nauËiti u plamsanju ognja. Sada, kad je njegov nekad us-pravan stas bio pognut pod teretom godina i rada, mogao jepisati: “Ljubljeni! Ne Ëudite se poæaru πto bukti meu vama davas iskuπa, kao da vam se dogaa πtogod neobiËno! Naprotiv,radujte se kao zajedniËari Kristovih patnja da i o Objavljenjunjegove slave mognete radosno klicati.” (DF)

ObraÊajuÊi se crkvenim starjeπinama u vezi s njihovimodgovornostima kao potpastirima Kristova stada, apostol je pi-sao: “Pasite stado Boæje koje je meu vama i nadzirite ga, nena silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj volji; ne iz teænje zaprljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja! Ne vladajte okrutnonad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte bitiuzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neu-veli vijenac — slavu.”

Oni koji uæivaju poloæaj potpastira trebaju marljivo bdjetinad Gospodnjim stadom. To ne treba biti diktatorski nadzor,veÊ nadzor koji nastoji ohrabriti, ojaËati i uzdiÊi. PropovjedniËkasluæba je viπe od dræanja propovijedi; ona podrazumijeva ozbi-ljan osobni rad. Crkvu na Zemlji tvore pogrjeπivi muπkarci i æenekoje treba strpljivim, pomnim radom uvjeæbati i osposobiti dau ovom æivotu dragovoljno vrπe djelo kako bi u buduÊem æivotubili okrunjeni slavom i besmrtnoπÊu. Potrebni su pastori — vjernipastiri — koji Boæjem narodu neÊe laskati niti s njim grubopostupati, veÊ ga hraniti kruhom æivota — ljudi koji u svojemæivotu svakodnevno osjeÊaju preobraæavajuÊu snagu Svetog Duha,koji gaje snaænu, nesebiËnu ljubav prema onima za koje rade.

Potpastira Ëeka taktiËan posao kad se u crkvi bude trebaosuoËiti s otuenoπÊu, gorËinom, zaviπÊu i ljubomorom; bit Êepotrebno raditi u Kristovom duhu da sredi stvari. Treba upu-titi opomene, ukoriti za grijehe, ispraviti uËinjena zla, i to nesamo s propovjedaonice, veÊ u osobnom radu. Zabludjelo srcemoæe se usprotiviti vijesti i Boæjeg slugu pogrjeπno osuditi ikritizirati. Ali neka on zapamti da “mudrost koja dolazi odoz-go jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna,puna milosti i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru sesije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov3,17.18)

Posao propovjednika jest “da svima iznese na svjetlo pro-vedbu Tajne koja je od vjeËnosti bila sakrivena u Bogu”

Vjerni potpastir

527

526


(Efeæanima 3,9). Ako onaj koji stupi u ovo djelo izabere putnajmanje poærtvovnosti, zadovoljavajuÊi se propovijedanjem, aosobnu sluæbu prepusti nekome drugome, Bog neÊe prihvatitinjegov rad. Duπe za koje je Krist umro propadaju zbog nedostatkadobro usmjerenog osobnog rada; pogrijeπio je u pozivu onajkoji, nakon πto je stupio u propovjedniËku sluæbu, ne æeli obav-ljati osobni rad koji zahtijeva skrb za stado.

Pravi pastir ima duh nesebiËnosti. On gubi iz vida sebeda bi mogao vrπiti Boæja djela. Propovijedanjem RijeËi i osobnomsluæbom u domovima ljudi on saznaje njihove potrebe, njihovejade, njihove kuπnje; i suraujuÊi s velikim Nositeljem tereta,on sudjeluje u njihovim nevoljama, tjeπi ih u njihovoj zbunjenosti,hrani gladnu duπu i zadobiva njihova srca za Boga. U ovom radupropovjedniku pomaæu nebeski aneli i on sam dobiva uputei prosvjetljenje u istini koja ga Ëini mudrim za spasenje.

U vezi s uputama upuÊenim onima koji zauzimaju odgo-vorne poloæaje u Crkvi, apostol je iznio neka opÊa naËela πtoih trebaju slijediti svi koji pripadaju crkvenoj zajednici. Mlaeje pripadnike pozivao da slijede primjer svojih starjeπina u oËito-vanju Kristove poniznosti: “Jednako, vi mladiÊi, pokoravajte sestarjeπinama! U meusobnom saobraÊaju svi se obucite u poniz-nost, jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost. Ponizitese dakle pod moÊnom rukom Boæjom, da vas uzvisi u svoje vri-jeme! Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊilav, traæeÊi koga da proædere! Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri!”

Tako je Petar pisao vjernicima u vrijeme posebne nevoljeza Crkvu. Mnogi su veÊ postali dionicima Kristovih muka, aCrkva je uskoro trebala proÊi kroz razdoblje straπnog progon-stva. Mnogi od onih koji su u Crkvi stajali kao uËitelji i voe,trebali su za nekoliko kratkih godina poloæiti æivot za Radosnuvijest. Ubrzo su trebali provaliti okrutni vuci koji ne πtede stada.Ali niπta od toga nije smjelo obeshrabriti one koji su svoje nadeusredotoËili na Krista. Uz rijeËi ohrabrenja i dobre volje Petarje misli vjernika sa sadaπnjih nevolja i buduÊeg stradanja usmjeriona “neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baπtinu”. “Bog, izvor sva-kovrsne milosti,” æarko je molio, “onaj koji vas je u Kristu pozvaou svoju vjeËnu slavu, sâm Êe vas, kad budete neko kratko vrijemetrpjeli, usavrπiti, uËvrstiti, ojaËati i utvrditi. Njemu slava i vlastu vijeke vjekova! Amen.”

528

333

52Vjeran do kraja

Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj Petrovoj poslanici.

U drugom pismu πto ga je Petar poslao onima koji su pri-mili “istu dragocjenu vjeru”, apostol je iznio boæanski plan zarazvoj krπÊanskog karaktera. On piπe:

“Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospo-dina naπega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavomsvojom i krepoπÊu, boæanska nas je snaga njegova obdarila svi-me za æivot i poboænost. Time smo obdareni dragocjenim, naj-veÊim obeÊanjima da po njima postanete zajedniËari boæanskenaravi umakavπi pokvarenosti koja je u svijetu zbog poæude.

Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost,krepoπÊu spoznanje, spoznanjem uzdræljivost, uzdræljivoπÊupostojanost, postojanoπÊu poboænost, poboænoπÊu bratoljublje,bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, ne-Êete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.” (DF)

Ove su rijeËi pune uputa i tvore osnovu za pobjedu. Apostolpred vjernike postavlja ljestve krπÊanskog napredovanja u ko-jem svaka preËka predstavlja napredovanje u spoznaji Boga; upenjanju ovim ljestvama ne smije biti zastoja. Vjera, krepost,spoznaja, uzdræljivost, postojanost, poboænost, bratoljublje i ljubavpreËke su na ovim ljestvama. Mi se spaπavamo penjanjem s preË-ke na preËku i diæemo se korak po korak do visine ideala kojinam je postavio Krist. Tako On postaje naπa mudrost, pravednost,posveÊenje i otkupljenje.

Bog je svoj narod pozvao u slavu i krepost, vrline koje Êese oËitovati u æivotu svih koji su stvarno povezani s Njim. BuduÊi

(333)

530

529


da su postali zajedniËari nebeskog dara, oni trebaju teæiti ksavrπenstvu, da ih “snaga Boæja po vjeri Ëuva” (1. Petrova 1,5).Boæjoj djeci Njegova slava daje krepost. On æeli da muπkarci iæene dostignu najviπu mjeru; i kad se vjerom uhvate Kristovesnage, kad se pozovu na Njegova Ëvrsta obeÊanja i primijeneih na sebe, kad upornoπÊu koja se ne moæe odbiti traæe siluSvetog Duha, usavrπit Êe se u Njemu.

Kad primi evaneosku vjeru, vjernik treba dodati svojemkarakteru krepost; tako Êe oËistiti srce i pripremiti um za pri-manje spoznaje o Bogu. Ona je osnova svakog pravog odgoja isvake prave sluæbe. Ona je jedina sigurna zaπtita od kuπnji; sa-mo ona moæe po karakteru uËiniti Ëovjeka sliËnim Bogu. Pu-tem spoznaje o Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu vjernik do-biva sve “πto je potrebno za æivot i poboænost”. Nijedan darneÊe biti uskraÊen onomu tko iskreno Ëezne za stjecanjem Boæjepravednosti.

“A ovo je vjeËni æivot”, rekao je Krist, “spoznati tebe, jedinopravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)I prorok Jeremija je izjavio: “Mudri neka se ne hvale mudroπ-Êu, ni junak neka se ne hvali hrabroπÊu, ni bogati neka se nehvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoÊe, neka se hvali time πtoima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo — rijeË je Jahvina.”(Jeremija 9,22.23) Teπko da ljudski um moæe shvatiti πirinu, du-binu i visinu duhovnog dostignuÊa onoga tko stekne ovu spo-znaju.

Nitko ne mora u svojem okruæenju doæivjeti neuspjeh upostizanju savrπenstva krπÊanskog karaktera. ZahvaljujuÊi Kri-stovoj ærtvi, vjerniku je omoguÊeno da dobije sve πto je potrebnoza æivot i poboænost. Bog nas poziva da dostignemo mjerilosavrπenstva i pred nas stavlja primjer Kristovog karaktera. Usvojoj ljudskoj naravi, usavrπenoj æivotom stalnog odupiranja zlu,Spasitelj je pokazao da suradnjom s Boæanstvom ljudska biÊamogu postiÊi savrπenstvo karaktera u ovom æivotu. Ovo je Boæjejamstvo da i mi moæemo postiÊi potpunu pobjedu.

Vjerniku se nudi predivna moguÊnost da postane sliËan Kri-stu, posluπan svim naËelima Zakona. Ali Ëovjek sam po sebiuopÊe ne moæe ostvariti ovaj uvjet. Svetost koju prema BoæjojrijeËi Ëovjek mora imati da bi se mogao spasiti, posljedica jedjelovanja boæanske milosti kad se pokori stezi i utjecaju Duha

532

531

335

istine. »ovjekova posluπnost moæe postati savrπenom samo zah-valjujuÊi tamjanu Kristove pravednosti koja boæanskim mirisomispunja svaki Ëin posluπnosti. Sa svoje strane krπÊanin treba us-trajati u svladavanju svakog nedostatka. Stalno se treba molitiSpasitelju da izlijeËi njegovu grijehom oboljelu duπu. On nemani mudrosti ni snage za pobjedu; i jedno i drugo pripada Gos-podinu i On ih daje onima koji Ga ponizno i skruπeno moleza pomoÊ.

Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bog izdana u dan radi na Ëovjekovom posveÊenju, a Ëovjek trebasuraivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje ispravnenavike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radi ponaËelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema naËelu mnoæenja.Naπ je Spasitelj uvijek spreman Ëuti i odgovoriti na molitvu skru-πenog srca i On svojim vjernima umnoæava milost i mir. Radoim jamËi blagoslove koji su im potrebni u borbi protiv zla kojeih opsjeda.

Ima onih koji se pokuπavaju uspeti ljestvama krπÊanskognapredovanja, ali kad krenu, poËnu se uzdati u ljudsku snagui ubrzo iz vida gube Isusa, ZaËetnika i Zavrπitelja svoje vjere.Posljedica je neuspjeh — gubitak svega πto su postigli. Æalosnoje stanje onih koji, umorni od puta, dopuπtaju neprijatelju duπada im otme krπÊanske kreposti koje su se razvijale u njihovomsrcu i æivotu. “A tko toga nema,” izjavljuje apostol, “slijep je,kratkovidan; zaboravio je da je oËiπÊen od svojih prijaπnjih gri-jeha.” (DF)

Apostol Petar je imao bogato iskustvo s Bogom. Njegovavjera u Boæju moÊ da spasi nesumnjivo je pokazala da nemaneuspjeha kod onoga koji se, iduÊi naprijed vjerom, penje preËkupo preËku, uvijek prema gore, do posljednje preËke na ljestva-ma koje seæu do nebeskih vrata.

Niz godina je Petar govorio vjernicima o potrebi stalnograstenja u milosti i spoznaji istine; a sada, svjestan da Êe uskorobiti pozvan da umre muËeniËkom smrÊu za svoju vjeru, on jejoπ jednom ukazao na dragocjene prednosti koje su nadohvatsvakom vjerniku. S potpunom sigurnoπÊu u svoju vjeru ostar-jeli apostol je pozivao braÊu na Ëvrstinu namjere u krπÊanskomæivotu. “Zato, braÊo,” molio je, “to ozbiljnije nastojte da u vlastitukorist uËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊetenigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je potrebno

Vjeran do kraja

533


za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospodina, Spasitelja IsusaKrista.” Dragocjeno jamstvo! Slavna je nada pred vjernikom kojivjerom napreduje prema visinama krπÊanskog savrπenstva.

“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo,” nastavio je apostol,“premda sve i sami znate i premda ste uËvrπÊeni u sadaπnjojistini. Smatram svojom duænoπÊu, dok sam god u ovom πatoru,da vas opomenama dræim u budnosti, jer sam svjestan da Êubrzo ostaviti svoj πator, kako mi i naπ Gospodin Isus kaza. AliÊu se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognetesjeÊati ovoga.”

Apostol je s punim pravom mogao govoriti o Boæjim na-mjerama za ljudski rod, jer je za vrijeme Isusove sluæbe vidioi Ëuo mnogo toga πto se ticalo Boæjeg kraljevstva. “Uistinu, ni-smo vam navijestili moÊ i dolazak naπega Gospodina Isusa Kri-sta”, podsjetio je vjernike, “dræeÊi se lukavo izmiπljene bajke,nego jer smo bili oËevici njegova (boæanskog) veliËanstva. Onje, naime, primio Ëast i slavu od Boga Oca kad mu je od takouzviπene Slave doπao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, kogasam odabrao.’ I taj glas koji je doπao s neba mi smo Ëuli kadsmo bili s njim na svetoj gori.”

No bez obzira na to koliko je uvjerljiv ovaj dokaz sigur-nosti nade vjernika, postoji joπ jedno mnogo uvjerljivije svjedo-Ëanstvo proroπtva po kojemu se svaËija vjera moæe potvrditi iËvrsto usidriti. “Tim dræimo vrlo sigurnim sve proroπtvo”, izja-vio je Petar. “Vi dobro Ëinite πto upirete u nj pogled kao usvjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan idok se ne pomoli Danica u vaπim srcima. Prije svega ovo znaj-te: nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovolj-nog tumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nije doπlo od ljud-skoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od DuhaSvetoga.”

IstiËuÊi “potvrenu proroËku rijeË” (DF) kao siguran vodiËu vrijeme opasnosti, apostol je sveËano upozorio Crkvu na ba-klju laænog proroπtva koju uzdiæu “krivi uËitelji, koji Êe kra-dom unijeti pogubna vjerovanja... nijeËuÊi Gospodina”. Za oveje krive uËitelje, koji su se pojavljivali u Crkvi i koje su mnogiod njihove braÊe smatrali pravima, apostol rekao da su kao izvori“bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se Ëuva tamni mrak.”“Njihovo posljednje stanje biva gore od prijaπnjega”, tvrdio je.“Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopÊe nisu priznali puta

535

534

337

pravednosti, nego da, poπto su ga priznali, okrenu lea svetojzapovijedi koja im je predana.”

GledajuÊi kroz stoljeÊa do kraja vremena, Petar je bio na-dahnut da ocrta stanje koje Êe vladati u svijetu neposredno predKristov drugi dolazak. “Na koncu vremena pojavit Êe se izru-givaËi”, pisao je, “koji Êe æivjeti prema vlastitim poæudama ipitati: ‘Gdje je njegov obeÊavani dolazak? Otkada su umrli naπioËevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvorenja.’”Ali kad “ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe seiznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Meu-tim, neÊe svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kako sebude pribliæavao kraj svemu, vjerni Êe biti sposobni zamijetitiznakove vremena. Dok Êe se veliki broj nazovi-vjernika svojimdjelima odreÊi vjere, postojat Êe ostatak koji Êe ustrajati do kraja.

Petar je u srcu odræavao æivu nadu u Kristov povratak paje Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja:“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uz-mem k sebi.” (Ivan 14,3) Iskuπanima i vjernima moæda je izgledaloda se ovaj dolazak predugo odgaa, ali ih je apostol uvjeravao:“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to neki misle,nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego dasvi pristupe obraÊenju. Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov;u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËéla Êese u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊeviπe naÊi.

BuduÊi da Êe se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda moratebiti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete dolazak da-na Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenu raspasti, apoËéla u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo, prema njegovuobeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.

Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljagei mane budete u njegovim oËima u miru! A strpljivost naπegaGospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao πto vam je i naπljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao... Pre-ma tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se da nebiste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav! ©to-viπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spa-sitelja Isusa Krista!”

Prema Boæjoj providnosti Petru je bilo dopuπteno da za-vrπi svoju sluæbu u Rimu, gdje ga je car Neron dao utamniËiti

Vjeran do kraja

537

536


nekako u vrijeme Pavlova posljednjeg uhiÊenja. Tako su ova dvaapostola veterana, koji su zbog svojeg rada bili odvojeni nizgodina, trebali posljednje svjedoËanstvo za Krista dati u glav-nom gradu svijeta i na njegovom tlu proliti svoju krv kao sjemevelike æetve svetih i muËenika.

Nakon ponovnog ustoliËenja nakon odricanja od Krista, Petarje neustraπivo prkosio opasnosti i pokazao plemenitu odvaænostu propovijedanju raspetoga, uskrsloga i uznesenog Spasitelja.LeæeÊi u Êeliji, sjetio se rijeËi koje mu je Krist uputio: “Zaista,zaista, kaæem ti, kad si bio mlai, opasivao si se sam i hodiokud si htio. Ali kad ostariπ, raπirit Êeπ ruke svoje, i drugi Êe teopasivati i voditi kamo ti ne bi htio.” (Ivan 21,18) Tako je Isusovom uËeniku najavio naËin na koji Êe umrijeti; Ëak je prore-kao da Êe ruke raπiriti na kriæu.

Kao Æidov i stranac, Petar je bio osuen na πibanje i raza-pinjanje. SuoËen s ovom straπnom smrÊu, apostol se sjetio svojegvelikog grijeha kad je zanijekao Isusa na suenju. Dok nekoÊnije bio spreman priznati kriæ, sada je smatrao radoπÊu πto moæedati æivot za Radosnu vijest dræeÊi da je za njega koji se odre-kao svoga Gospodina prevelika Ëast da umre na isti naËin nakoji je umro njegov Gospodin. Petar se iskreno pokajao zbogtog grijeha i Krist mu je oprostio kao πto je to bilo vidljivo izuzviπenog naloga da pase ovce i janjce u stadu. Ali on si nijemogao oprostiti. »ak ni pomisao na patnje tog straπnog posljed-njeg prizora nisu mogle umanjiti gorËinu njegove tuge i kaja-nja. Kao posljednju uslugu traæio je od svojih krvnika da ga nakriæ razapnu glavom prema dolje. Udovoljili su njegovu zahtje-vu i tako je umro veliki apostol Petar.

538

339

53Ljubljeni Ivan

Ivan je za razliku od ostalih apostola nazvan uËenikom “ko-jega je Isus osobito ljubio” (Ivan 21,20). »ini se da je uæivaoposeban stupanj Kristova prijateljstva; primio je mnoge dokazeSpasiteljeva povjerenja i ljubavi. Bio je jedan od trojice kojimaje bilo dopuπteno da budu oËevici Kristove slave na gori pre-obraæenja te Njegovih muka u Getsemaniju; u posljednjim sati-ma muke na kriæu naπ Gospodin je njegovoj skrbi povjerio svojumajku.

Spasiteljeva ljubav prema voljenom uËeniku bila je uzvra-Êena svom snagom æarke odanosti. Ivan se dræao Krista kao πtose loza ovija oko veliËanstvenog stupa. Radi svojeg UËitelja pr-kosio je opasnosti u sudskoj dvorani i ostao u blizini kriæa, ana vijest da je Krist uskrsnuo, poæurio je do groba i u gorljivo-sti nadmaπio i neobuzdanog Petra.

Privræena ljubav i nesebiËna odanost koju nalazimo u Iva-novu æivotu i karakteru pruæaju pouke neizrecive vrijednostiza krπÊansku Crkvu. Ivan nije po prirodi posjedovao svetostkaraktera koja se poslije oËitovala u njegovom æivotu. U naravije imao ozbiljne nedostatke. Bio je ne samo ohol, samosvjestani æeljan Ëasti, veÊ i nagao i osvetoljubiv. On i njegov brat na-zvani su “sinovi groma”. ZloÊudnost, æelja za osvetom, duhkritiziranja — sve je to bilo u voljenom uËeniku. Ali iza svegatoga boæanski je UËitelj vidio gorljivo, iskreno i ljubazno sr-ce. Isus je ukorio njegovu sebiËnost, razoËarao njegove teæ-nje, iskuπao njegovu vjeru. No otkrio mu je ono za Ëim jeteæila njegova duπa — ljepotu svetosti i snagu ljubavi koja preo-braæava.

(339)

540

539


Nedostaci Ivanovog karaktera jasno su se pokazali u viπenavrata tijekom njegova druæenja sa Spasiteljem. Jednom pri-godom Krist je poslao glasnike pred sobom u samarijansko selotraæeÊi od ljudi da za Njega i Njegove uËenike pripreme osvje-æenje. Ali kad se Spasitelj pribliæio selu, Samarijanci su doznalida je u prolazu za Jeruzalem. To je izazvalo njihovu zavist iumjesto da Ga pozovu da ostane kod njih, uskratili su Mu go-stoljublje koje bi inaËe ukazali obiËnom putniku. Isus se nikadnikome nije nametao pa su Samarijanci izgubili blagoslov kojibi dobili da su Ga zamolili da bude njihov gost.

UËenici su znali da je Kristov cilj bio da Samarijance bla-goslovi svojom prisutnoπÊu, pa su hladnoÊa, zavist i nepoπto-vanje koje su pokazali prema njihovom UËitelju u njima izaz-vali iznenaenje i negodovanje. Posebno su se uzbudili Jakov iIvan. Da netko tako postupa prema Onome koga su tako viso-ko cijenili, Ëinilo im se prevelikim zlom da bi se preko njegasamo tako preπlo bez trenutaËne kazne. U svojoj su gorljivostirekli: “Gospodine, hoÊeπ li da zapovjedimo ognju da sie s nebai da ih uniπti?” Pritom su mislili na uniπtenje pedesetnika snjegovom pedesetoricom koji su trebali uhvatiti proroka Iliju.Bili su iznenaeni kad su shvatili da su svojim rijeËima oæalo-stili Isusa, a joπ viπe kad su Ëuli Njegov ukor: “Ne znate Ëijegaste duha. Sin »ovjeËji nije doπao da uniπti ljudske æivote, negoda ih spasi.” (Luka 9,54-56 — ©A)

Nije Kristovo poslanje prisiljavati ljude da Ga prihvate. So-tona i ljudi koje potiËe njegov duh nastoje vrπiti nasilje nadsavjeπÊu. Pod izlikom revnovanja za pravednost, ljudi koji suudruæeni sa zlim anelima katkad nanose patnje svojim bliæ-njima u nakani da im nametnu svoje zamisli o religiji; ali Kristuvijek pokazuje milosre, uvijek nastoji zadobiti ljude oËitova-njem svoje ljubavi. On ne moæe dopustiti suparnika u duπi nitiprihvatiti poloviËnu sluæbu, veÊ æeli samo dragovoljnu sluæbu,voljnu predaju srca pod utjecajem ljubavi.

Drugom su prigodom Jakov i Ivan preko svoje majke izni-jeli molbu da u Boæjem kraljevstvu zauzmu najviπe poloæaje.Bez obzira na to πto je Krist uvijek iznova objaπnjavao naravsvojeg kraljevstva, ovi mladi uËenici joπ uvijek su gajili nadu uMesiju koji Êe preuzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu sljudskim æeljama. ÆeleÊi za svoje sinove poËasna mjesta u tomkraljevstvu, majka je zamolila: “Naredi da ova moja dva sina

542

541

341

sjednu u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvojelijeve strane!”

Ali Spasitelj je odvratio: “Ne znate πto iπtete... Moæete lipiti kaleæ koji Êu ja piti, i biti krπteni krπtenjem kojim sam jakrπten?” Sjetili su se Njegovih tajanstvenih rijeËi koje su ukazi-vale na suenje i stradanje, ali su s pouzdanjem odgovorili:“Moæemo.” Smatrat Êe najveÊom ËaπÊu da svoju odanost dokaæutako πto Êe dijeliti sve πto Êe snaÊi njihovog Gospodina.

“»aπu Êete moju doduπe piti”, izjavio je Krist — pred Njimje bio kriæ umjesto prijestolja s dvama zloËincima s desne i lijevestrane kao pratiocima. Jakov i Ivan sudjelovat Êe sa svojimUËiteljem u stradanju — jedan Êe doËekati brzu smrt od maËa,a drugi Êe najduæe od svih uËenika slijediti UËitelja u radu, po-niæenju i progonstvu. “Ali moje mjesto s desne strane ili s lije-ve strane”, nastavio je, “ne mogu ja dati; ono pripada onima,kojima je pripravio Otac moj.” (Matej 20,21-23 — ©A)

Isus je razumio pobudu koja je potaknula ovaj zahtjev izbog toga je ukorio oholost i æelju ove dvojice uËenika: “Znateda vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaπisluæe svojom vlaπÊu protiv njih. Neka ne bude tako meu va-ma! Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ po-sluænik! A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ slugapo primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, ne-go da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!”(redci 25-28)

U Boæjem kraljevstvu poloæaj se ne stjeËe pristranoπÊu. Nemoæe ga se zaraditi ni primiti samovoljnom dodjelom. On jerezultat karaktera. Kruna i prijestolje znaci su postignutog sta-nja — znaci pobjede nad sobom zahvaljujuÊi milosti naπegaGospodina Isusa Krista.

Dugo nakon toga, kad se Ivan usuglasio s Kristom prekozajednice u Njegovim mukama, Gospodin Isus mu je otkrio kojije uvjet za blizinu u Njegovom kraljevstvu. “Pobjedniku Êu da-ti”, rekao je Krist, “da sjedne sa mnom na mome prijestolju,kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu pri-jestolju.” (Otkrivenje 3,21) Onaj koji Êe stajati najbliæe Kristubit Êe onaj koji je najviπe poprimio Njegov duh samopoærtvov-ne ljubavi — ljubavi koja se “ne hvasta, ne oholi se... ne traæisvoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo” (1. KorinÊani-ma 13,4.5), ljubavi koja pokreÊe uËenika kao πto je pokrenula

Ljubljeni Ivan

543


i naπega Gospodina, da dade sve, da æivi, radi i ærtvuje se dosame smrti za spasenje ljudskog roda.

U jednoj drugoj prigodi, na poËetku evaneoskog rada, Jakovi Ivan su sreli Ëovjeka koji je, premda nije bio priznati Kristovsljedbenik, u Njegovo ime istjerivao avle. UËenici su Ëovjekuzabranili da to radi i bili uvjereni da su ispravno postupili. Alikad su o tome obavijestili Krista, On ih je ukorio rekavπi: “Ne-mojte mu braniti!... Jer nema nikoga tko bi Ëinio Ëudo u mojeime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti.” (Marko 9,39)Nije trebalo odbiti nikoga tko je na bilo koji naËin pokazao pri-jateljstvo prema Kristu. UËenici ne smiju njegovati uskogrud-ni, iskljuËivi duh, veÊ trebaju pokazati istu dalekoseænu suÊutkoju su vidjeli kod svojeg UËitelja. Jakov i Ivan mislili su da suzabranom ovom Ëovjeku imali na umu Gospodnju Ëast, ali supoËeli uviati da su to uËinili zbog zavisti misleÊi na svoju Ëast.Priznali su svoju zabludu i prihvatili ukor.

Kristove pouke kojima je isticao krotkost, poniznost i lju-bav, osobine bitne za rast u milosti i osposobljavanje za Njego-vo djelo, bile su od najveÊe vrijednosti za Ivana. On je cijeniosvaku pouku i stalno nastojao svoj æivot uskladiti s boæanskimuzorom. Ivan je poËeo nazirati Kristovu slavu — ne svjetovnuraskoπ i moÊ kojima je bio pouËen da se nada, veÊ “slavu kojuima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine” (Ivan1,14).

Dubina i æar Ivanove ljubavi prema UËitelju nije bila uz-rok Kristove ljubavi prema njemu, veÊ posljedica te ljubavi. Ivanje æelio biti sliËan Isusu i pod preobraæavajuÊim utjecajemKristove ljubavi postao je krotak i ponizan. Njegovo ja bilo jeskriveno u Isusu. Viπe od svih svojih drugova Ivan se pokoriosili tog Ëudesnog æivota. On kaæe: “Æivot se oËitovao, mi smoga vidjeli.” “Svi mi primismo od njegove punine: milost zamilost.” (1. Ivanova 1,2; Ivan 1,16) Ivan je Spasitelja pozna-vao iz iskustva. Pouke njegovog UËitelja urezale su mu se uduπu. Kad je svjedoËio o Spasiteljevoj milosti, njegov jedno-stavni jezik bio je obogaÊen ljubavlju koja je proæimala Ëita-vo njegovo biÊe.

Duboka ljubav prema Kristu navela je Ivana da uvijek æelibiti u Njegovoj blizini. Spasitelj je ljubio svu Dvanaestoricu, aliIvanov je duh bio najprimljiviji. Bio je mlai od ostalih i s viπeje djetinjeg povjerenja otvorio svoje srce Isusu. Tako je Krista

545

544

343

volio sve viπe pa je preko njega ljudima upuÊen Spasiteljev naj-dublji duhovni nauk.

Isus voli one koji predstavljaju Oca, a Ivan je o OËevoj ljubavigovorio kao ni jedan drugi uËenik. Objavio je bliænjima onoπto je osjeÊao u vlastitoj duπi oËitujuÊi u svojem karakteru Boæjeosobine. Na njegovom licu vidjela se Gospodnja slava. S njegaje Kristovom svjetloπÊu zraËila ljepota svetosti koja ga jepreobrazila. S oboæavanjem i ljubavlju gledao je Spasitelja doksliËnost Kristu i zajednica s Njim nije postala njegovom jedi-nom æeljom i dok mu karakter nije odraæavao karakter njego-vog UËitelja.

“Gledajte”, rekao je, “koliku nam je ljubav Otac iskazao,da se zovemo djeca Boæja... Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, aπto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËitu-je, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.”(1. Ivanova 3,1.2)

Ljubljeni Ivan


54Vjerni svjedok

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanovim poslanicama.

Nakon Kristova uzaπaπÊa Ivan se pokazao kao pouzdan,ozbiljan radnik za UËitelja. S ostalim je uËenicima doæivio izlije-vanje Duha na Pedesetnicu pa je sa svjeæom gorljivoπÊu i sna-gom nastavio govoriti narodu rijeËi æivota nastojeÊi da njihovemisli povede k Nevidljivome. Bio je silan propovjednik, gorljivi veoma ozbiljna nastupa. Predivnim jezikom i zvuËnim glasomgovorio je o Kristovim rijeËima i djelima tako da je utjecao nasrca onih koji su ga sluπali. Jednostavnost njegovih rijeËi, uzvi-πena snaga istina koje je iznosio i æar koji je obiljeæavao njegovopouËavanje omoguÊili su da bude uspjeπan meu svim druπ-tvenim slojevima.

Apostolov æivot bio je u skladu s njegovim nauËavanjem.Ljubav za Krista, koja je gorjela u njegovom srcu, poticala gaje da se ozbiljno, neumorno trudi za bliænje, posebno za svojubraÊu u krπÊanskoj Crkvi.

Krist je od prvih uËenika traæio da ljube jedan drugogakao πto je On njih ljubio. Tako su trebali objaviti svijetu da seu njima oblikovao Krist, nada slave. “Novu vam zapovijed da-jem”, rekao je. “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubiovas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) UËenici nisu moglirazumjeti ove rijeËi u vrijeme kad su bile izgovorene, ali na-kon πto su bili oËevici Kristova stradanja, nakon Njegova raspeÊa,uskrsnuÊa i uzaπaπÊa na Nebo i nakon πto je na Pedesetnicu nanjih bio izliven Sveti Duh, bolje su razumjeli Boæju ljubav i na-

(344)

547

546

345

rav ljubavi koju moraju imati jedan prema drugome. Tada jeIvan mogao reÊi svojim drugovima uËenicima:

“Po tomu smo spoznali ljubav πto je on za nas dao svojæivot. Tako i mi moramo dati svoj æivot za svoju braÊu.”

Nakon silaska Svetog Duha, kad su uËenici poπli navjeπÊi-vati æivog Spasitelja, njihova jedina æelja bila je spasenje duπa.Uæivali su u ugodnoj zajednici sa svetima. Bili su obzirni, briæ-ljivi, nesebiËni, spremni na svaku ærtvu radi istine. U svaki-daπnjem druæenju otkrivali su ljubav koju im je Krist zapovje-dio. NesebiËnim rijeËima i postupcima nastojali su ovu ljubavzapaliti u srcima drugih.

Takvu su ljubav vjernici uvijek trebali gajiti. Trebali su na-predovati u posluπnosti novoj zapovijedi. Bili su tako tijesnosjedinjeni s Kristom da su mogli ispuniti sve Njegove zahtjeve.Æivot im je trebao veliËati moÊ Spasitelja koji ih je opravdaosvojom pravednoπÊu.

Ali postupno je doπlo do promjene. Vjernici su u drugimapoËeli traæiti nedostatke. BaveÊi se pogrjeπkama, dajuÊi mjestaneljubaznoj kritici, izgubili su iz vida Spasitelja i Njegovu lju-bav. Postali su stroæi u odnosu na vanjske obrede, osjetljivijikad se radilo o teoriji nego o praktiËnoj poboænosti. U gorlji-vosti da osuuju druge, zanemarili su vlastite pogrjeπke. Izgu-bili su bratsku ljubav koju im je Krist zapovjedio, i πto je naj-æalosnije, nisu bili svjesni svoga gubitka. Nisu shvatili da iznjihovog æivota nestaje sreÊe i radosti, i da Êe se, buduÊi dasu iz srca iskljuËili Boæju ljubav, ubrzo naÊi u mraku.

Svjestan da bratska ljubav nestaje iz Crkve, Ivan je vjerni-cima govorio o stalnoj potrebi za ovom ljubavi. Njegova pismaCrkvi ispunjena su ovom miπlju. “Ljubljeni, ljubimo jedan dru-goga,” piπe, “jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Bogaje roen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jerje Bog ljubav. U tome nam se oËitovala ljubav Boæja πto je Bogposlao na svijet svoga jedinoroenog Sina da æivimo po nje-mu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego jeon ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπegrijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo lju-biti jedan drugoga.”

O posebnom naËinu na koji vjernici trebaju oËitovati ovuljubav apostol piπe: “Piπem vam novu zapovijed — ta se novostobistinjuje u njemu i u vama — jer tama prolazi, a pravo svjet-

Vjerni svjedok

549

548


lo veÊ svijetli. Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, utami je sveudilj. Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i unjemu nema sablazni. Ali tko mrzi svoga brata, u tami je; onæivi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.”“Jer ovo je poruka koju smo Ëuli od poËetka: ljubimo jedandrugoga!” “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubi-mo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi svogabrata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi traj-noga, vjeËnoga æivota. Po tomu smo spoznali ljubav πto je onza nas dao svoj æivot. Tako i mi moramo dati svoj æivot za svo-ju braÊu.”

NajveÊa prijetnja Kristovoj crkvi nije protivljenje svijeta. Zlokoje vjernici njeguju u svojim srcima prijeti najveÊom katastrofomi bez ikakve sumnje prijeËi napredak Boæjeg djela. Nema si-gurnijeg naËina slabljenja duhovnosti od gajenja zavisti, nepovje-renja, nalaæenja pogrjeπaka i zloslutnosti. S druge strane, naj-snaænije svjedoËanstvo da je Bog poslao svojeg Sina na svijetjest postojanje sklada i jedinstva meu raznolikim ljudima kojitvore Njegovu Crkvu. Davanje ovakvog svjedoËanstva prednostje Kristovih sljedbenika. Oni svoj karakter moraju uskladiti sKristovim karakterom i svoju volju s Njegovom.

“Novu vam zapovijed dajem”, rekao je Krist. “Ljubite jedandrugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”(Ivan 13,34) Predivne li izjave; ali kako se rijetko primjenjuje!Naæalost, danas u Boæjoj crkvi nedostaje bratske ljubavi. Mnogikoji tvrde da ljube Spasitelja, ne ljube jedan drugoga. Nevjer-nici promatraju vrπi li vjera onih koji se nazivaju krπÊanimaposveÊujuÊi utjecaj na njihov æivot; oni brzo primjeÊuju nedo-statke u karakteru, nedosljednost u postupcima. Neka krπÊanine omoguÊe neprijatelju da prstom pokazuje na njih i govori:Pogledajte kako ovi ljudi πto stoje pod Kristovom zastavom mrzejedan drugoga. Svi su krπÊani Ëlanovi iste obitelji, svi su djecaistog nebeskog Oca i imaju istu blaæenu nadu u besmrtnost.Veze kojima su povezani trebaju biti vrlo prisne i njeæne.

Boæanska ljubav upuÊuje srcu najganutljivije pozive kad naspoziva da pokaæemo onu istu suÊut koju je Krist pokazivao.Samo onaj koji nesebiËno ljubi svojeg brata ima pravu Boæjuljubav. Pravi krπÊanin neÊe namjerno dopustiti da duπa izloæe-na opasnosti i nevolji ostane bez opomene, nezbrinuta. On seneÊe kloniti zabludjelih, ostavljajuÊi ih da sve dublje tonu u

550

347

nezadovoljstvo i obeshrabrenje ili da padnu na Sotoninom boj-nom polju.

Oni koji nikad nisu iskusili Kristovu njeænu, privlaËnu lju-bav, ne mogu voditi druge k izvoru æivota. Njegova ljubav usrcu pokretaËka je snaga koja navodi ljude da svojim razgovo-rom, njeænim, saæaljivim duhom i uzdizanjem æivota onih s ko-jima se druæe objave Njega. KrπÊanski radnici koji uspijevaju usvojim naporima moraju poznavati Krista; a da bi Ga pozna-vali, moraju poznavati Njegovu ljubav. Njihovu sposobnost kaoradnika Nebo mjeri prema sposobnosti da ljube kao πto je Kristljubio i da rade kao πto je On radio.

“Ne ljubimo rijeËju i jezikom”, piπe apostol, “nego djelomi iskreno.” Savrπenstvo krπÊanskog karaktera postiæe se kad izËovjekove unutraπnjosti stalno dolaze poticaji da pomogne dru-gima i bude im na blagoslov. Upravo ozraËje ove ljubavi πtookruæuje duπu Ëini vjernika mirisom za æivot i omoguÊuje Bo-gu da blagoslovi njegov rad.

Vrhunska ljubav prema Bogu i nesebiËna ljubav jednih premadrugima — to je najbolji dar πto ga naπ nebeski Otac moæe dati.Ova ljubav nije trenutaËna pobuda, veÊ boæansko naËelo, traj-na snaga. Ona ne moæe poteÊi iz neposveÊenog srca niti je onomoæe proizvesti. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vlada Isus.“Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” U srcu obnovljenomboæanskom miloπÊu ljubav je temeljno naËelo djelovanja. Onamijenja karakter, upravlja pobudama, nadzire strasti i opleme-njuje osjeÊaje. Ova ljubav, njegovana u duπi, sladi æivot i πiriprofinjen utjecaj na sve oko sebe.

Ivan se trudio da vjernike dovede do razumijevanja uzviπenihprednosti koje Êe im pripasti ako budu pokazivali duh ljubavi.Ova Êe spasonosna snaga, kad ispuni duπu, upravljati svim dru-gim pobudama i one koji je posjeduju uzdiÊi iznad pokvarenihutjecaja svijeta. A kad ova ljubav doe do punog izraæaja i po-stane pokretaËka snaga u æivotu, njihovo Êe pouzdanje i povje-renje u Boga i Njegovo postupanje s njima biti savrπeno. Tadamogu k Njemu pristupiti s punim pouzdanjem znajuÊi da Êeod Njega primiti sve πto im je potrebno za sadaπnje i vjeËnodobro. “U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas doseglavrhunac”, pisao je, “da smo veÊ sad sigurni u pogledu Sudnjegdana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavinema straha; naprotiv, savrπena ljubav iskljuËuje strah.” “Ovo

Vjerni svjedok

552

551


je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas usliπava ako πtomolimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas usliπava... znamoda veÊ posjedujemo ono πto smo ga molili.”

“Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca:Isusa Krista, pravednika. On je ærtva pomirnica za naπe grije-he; ne samo za naπe nego za grijehe svega svijeta.” “Ako pri-znajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe namgrijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” Uvjeti za dobiva-nje milosra od Boga jednostavni su i razumni. Da bi nam bilooproπteno, Gospodin od nas ne zahtijeva da uËinimo neπto bolno.Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodoËaπÊa ili vrπiti bol-ne pokore da bismo preporuËili svoje duπe Bogu ili okajali pri-jestupe. “Tko ih ispovijeda... milost nalazi” (Izreke 28,13).

U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu — moliza one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. DjelotvornostNjegove ærtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljeÊa.Niti nas æivot ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od lju-bavi Boæje u Kristu Isusu; ne zato πto se mi tako Ëvrsto dræimoNjega, veÊ zato πto On nas dræi tako Ëvrsto. Kad bi spasenjeovisilo o naπim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti;ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svih obeÊanja. Moæda seËini da Ga se dræimo nedovoljno Ëvrsto, ali On nas voli ljubavljustarijeg brata; dokle god Ëuvamo zajednicu s Njim, nitko nasne moæe iπËupati iz Njegovih ruku.

Kako su godine prolazile i kako je rastao broj vjernika, Ivanje radio sa sve veÊom vjernoπÊu i ozbiljnoπÊu za svoju braÊu.Vremena su bila puna opasnosti po Crkvu. Svuda je bilo sotonskihprijevara. Sotonini su izaslanici pogrjeπnim tumaËenjem i kle-vetama nastojali pobuditi protivljenje Kristovom nauku i zbogtoga su Crkvi prijetile podjele i krivovjerja. Neki koji su tvrdilida slijede Krista govorili su da ih je Njegova ljubav oslobodilaposluπnosti Boæjem zakonu. S druge strane mnogi su nauËavalida je potrebno vrπiti æidovske obiËaje i obrede; da je jednostavnovrπenje Zakona, bez vjere u Kristovu krv, dovoljno za spase-nje. Neki su tvrdili da je Krist bio dobar Ëovjek, ali su nijekaliNjegovu boæansku narav. Neki koji su se pretvarali da su odaniBoæjem djelu, bili su varalice i u biti su nijekali Krista i Njego-vo Evanelje. BuduÊi da su sami æivjeli u prijestupima, unosilisu u Crkvu krivovjerje. Tako su mnogi bili uvedeni u labirintskepticizma i laæi.

553

349

Ivana je ispunila tuga kad je vidio da se ove otrovne zabludeuvlaËe u Crkvu. Vidio je opasnosti kojima je Crkva izloæena paje brzo i odluËno djelovao. Ivanove poslanice odiπu duhomljubavi. »ini se kao da ih je napisao perom umoËenim u lju-bav. Ali kad je doπao u dodir s onima koji su krπili Boæji za-kon, a tvrdili su da æive bez grijeha, nije oklijevao da im uka-æe na njihovu straπnu zavedenost.

PiπuÊi jednoj pomoÊnici u djelu Evanelja, æeni na dobruglasu i snaænog utjecaja, rekao je: “U svijetu su se pojavili mnogizavodnici koji ne priznaju da Isus dolazi kao utjelovljeni Me-sija. Svaki takav je Zavodnik, Antikrist. Pazite sami na se, dane izgubite πto ste zaradili, veÊ, naprotiv, da primite potpunuplaÊu! Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nemaBoga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. Ako tkodoe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primiti u ku-Êu i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlimdjelima njegovim.”

Mi smo ovlaπteni da jednako kao ljubljeni apostol procje-njujemo one koji tvrde da nastavaju u Kristu, a æive prestupa-juÊi Boæji zakon. U ove posljednje dane postoje zla sliËna oni-ma koja su prijetila napredovanju prve Crkve i u ovim pitanji-ma trebamo pozorno slijediti nauk apostola Ivana. “Trebate imatiljubavi”, Ëuje se sa svih strana, posebno od onih koji ispovije-daju savrπenstvo. Ali prava je ljubav previπe Ëista da bi pre-krila nepriznat grijeh. Dok s jedne strane trebamo ljubiti duπeza koje je Krist umro, s druge strane ne smijemo vrπiti kom-promis sa zlom. Ne smijemo se ujediniti s buntovnicima i tonazivati ljubavlju. Bog u ovo vrijeme zahtijeva od svojeg naro-da da zastupa pravdu isto tako nepokolebljivo kao πto je to Ëi-nio Ivan protiveÊi se zabludama koje upropaπÊuju duπe.

Apostol nauËava da smo, premda trebamo pokazivati krπ-Êansku uËtivost, ovlaπteni da otvoreno postupimo prema grijehui grjeπnicima; to se ne protivi pravoj ljubavi. “Tko god poËinjagrijeh,” piπe, “krπi zakon; grijeh je krπenje zakona. A znate dase on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu ne-ma. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostajeu grijehu, njega nije vidio ni upoznao.”

Kao Kristov svjedok, Ivan nije ulazio u rasprave, u zamor-ne prepirke. Govorio je ono πto je znao, πto je vidio i Ëuo. Bioje tijesno povezan s Kristom, sluπao Njegov nauk, bio oËevidac

Vjerni svjedok

555

554


Njegovih silnih Ëuda. Malo je njih moglo vidjeti ljepotu Kristo-va karaktera kao πto ju je Ivan vidio. Za njega je nestalo tame;osvjetljavalo ga je istinito svjetlo. Njegovo svjedoËanstvo o Spasi-teljevom æivotu i smrti bilo je jasno i snaæno. Govorio je iz srcaprepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaus-tavila njegove rijeËi.

“©to bijaπe od poËetka,” izjavio je, “πto smo Ëuli, πto smosvojim oËima vidjeli, πto smo promatrali i πto su naπe rukeopipale o RijeËi æivota... πto smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊuje-mo i vama, da i vi imate s nama zajedniπtvo. A naπe je zajedni-πtvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.”

Tako svaki vjernik temeljem vlastitog iskustva moæe potvr-diti “da je Bog istinit” (Ivan 3,33). On moæe svjedoËiti o onomeπto je vidio i Ëuo i osjetiti Kristovu silu.

556

351

55Preobraæen miloπÊu

U æivotu uËenika Ivana vidimo primjer pravog posveÊenja.U godinama prisnog druæenja s Kristom Spasitelj mu je ËestoupuÊivao opomene i upozorenja, a on je te ukore primao. Kakomu se otkrivao karakter boæanskog Sina, Ivan je vidio vlastitenedostatke i ta ga je spoznaja uËinila poniznim. Dan za danom,kao suprotnost svojem nasilnom duhu promatrao je Isusovu njeæ-nost i podnoπenje, i sluπao Njegove pouke o poniznosti i strp-ljivosti. Njegovo je srce dan za danom privlaËio Krist dok uljubavi prema svojem UËitelju nije iz vida izgubio sebe. MoÊ injeænost, veliËanstvenost i krotkost, snaga i strpljivost koju jesvakog dana vidio u æivotu Boæjeg Sina, ispunili su njegovu du-πu divljenjem. Svoju uvredljivu, Ëastohlepnu Êud pokorio je pre-obraæavajuÊoj Kristovoj snazi i boæanska je ljubav preobrazilanjegov karakter.

U oπtroj suprotnosti posveÊenju koje se ostvarilo u Ivano-vu æivotu, stoji iskustvo njegovog sudruga uËenika Jude. Kao ion, Juda je tvrdio da je Kristov uËenik, ali je imao samo vanj-ski oblik poboænosti. Juda nije bio neosjetljiv na ljepotu Kri-stovog karaktera, i dok je sluπao Spasiteljeve rijeËi Ëesto bi gasvladalo osvjedoËenje, ali nije htio poniziti srce i priznati svojegrijehe. Odupiranjem boæanskom utjecaju sramotio je UËiteljakojeg je, tvrdio je, volio. Ivan se ozbiljno borio protiv svojihnedostataka, a Juda je potiskivao svoju savjest i popuπtao kuπ-njama tako da su se u njemu sve viπe utvrivale zle navike. Æi-vot prema istinama koje je Krist pouËavao bio je u sukobu snjegovim æeljama i namjerama, i on jednostavno nije mogao na-tjerati sebe da se odrekne svojih zamisli kako bi primio mu-

(351)

558

557


drost s Neba. Umjesto da hodi u svjetlu, odluËio je hoditi utami. Njegovao je zle æelje, pohlepu, osvetoljubive osjeÊaje, mraË-ne i turobne misli, dok Sotona nije njime potpuno zavladao.

Ivan i Juda prikazuju one koji tvrde da slijede Krista. Obasu uËenika imala iste prilike da prouËavaju i slijede boæanskiUzor. Obojica su bila tijesno povezana s Isusom i imala pred-nost da sluπaju Njegov nauk. Svaki od njih imao je ozbiljne nedo-statke u karakteru i svaki je imao pristup boæanskoj milosti kojapreobraæava karakter. No dok je jedan u poniznosti uËio odIsusa, drugi je pokazao da nije tvorac rijeËi, veÊ samo sluπatelj.Jedan je, svakodnevno umiruÊi sebi i nadvladavajuÊi grijeh, bioposveÊen istinom, dok je drugi, odbijajuÊi preobraæavajuÊu snagumilosti i popuπtajuÊi sebiËnim æeljama, pao u Sotonino ropstvo.

Preobrazba karaktera koja se vidi u Ivanovu æivotu uvijekje posljedica zajedniπtva s Kristom. U karakteru pojedinca mo-gu postojati znaËajni nedostaci, ali kad postane pravi KristovuËenik, sila boæanske milosti vrπi preobraæenje i posveÊenje.GledajuÊi kao kroz staklo Gospodnju slavu, on se mijenja izslave u slavu dok ne postane sliËan Onomu koga oboæava.

Ivan je bio uËitelj svetosti i u svojim je pismima Crkvi iznionepogrjeπiva pravila za ponaπanje krπÊana. “Tko god je poloæioovu nadu u njega,” pisao je, “Ëisti se od grijeha kao πto je onËist.” “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kakoje on æivio.” (1. Ivanova 3,3; 2,6) Ivan je nauËavao da krπÊaninmora uvijek biti Ëistog srca i æivota. Nikad se ne smije zadovo-ljiti samo praznom ispovijedi. Kao πto je Bog svet u svojem okru-æenju, tako i pali Ëovjek, vjerom u Krista, treba biti svet u svo-jem.

“Ovo je, naime, volja Boæja”, pisao je apostol Pavao, “vaπeposveÊenje.” (1. Solunjanima 4,3) PosveÊenje Crkve Boæji je cilju Njegovom cjelokupnom postupanju s pripadnicima svojegnaroda. On ih je izabrao od vjeËnosti da bi mogli biti sveti.On je dao svojeg Sina da umre za njih da bi se mogli posvetitiposluπnoπÊu istini, osloboeni svake sebiËnosti. Od njih zahti-jeva osobni rad, osobnu predaju. Oni koji tvrde da vjeruju uBoga, poπtuju Ga samo ako su usklaeni s Njegovom slikom ipod nadzorom Njegovog Duha. Tada mogu kao svjedoci za Spa-sitelja objaviti πto je boæanska milost uËinila za njih.

Pravo posveÊenje dolazi od djelovanja naËela ljubavi. “Bogje ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.”

560

559

353

(1. Ivanova 4,16) Æivot onoga u Ëijem srcu nastava Krist otkritÊe praktiËnu poboænost. Njegov Êe se karakter oËistiti, uzdig-nuti, oplemeniti i proslaviti. »ist nauk stopit Êe se s djelimapravednosti, a nebeska naËela pomijeπati sa svetim postupcima.

Oni koji æele dobiti blagoslov posveÊenja moraju prvo na-uËiti πto znaËi samopoærtvovnost. Kristov kriæ je srediπnji stupo kojem ovisi “obilato, sve obilatije breme vjeËne slave”. “Ako,dakle, tko hoÊe iÊi za mnom,” kaæe Krist, “neka se odreËe samogsebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (2. KorinÊanima4,17 — DF; Matej 16,24) Upravo moimiris naπe ljubavi premabliænjima oËituje naπu ljubav prema Bogu. Strpljenje u sluæbidonosi odmor duπi. Dobrobit Izraela promiËe se poniznim, mar-ljivim i vjernim radom. Bog podupire i jaËa one koji su voljnislijediti Kristov put.

PosveÊenje nije djelo trenutka, sata ili dana, veÊ cijelog æi-vota. Ono se ne postiæe izazivanjem uzbuenja, veÊ je posljedicastalnog umiranja grijehu i neprekidnog æivljenja za Krista. Sla-baπnim, povremenim naporima ne moæe se ispraviti zlo niti pro-vesti preobrazba karaktera. Mi Êemo postiÊi cilj samo dugotraj-nim, ustrajnim trudom, bolnom stegom i oπtrim sukobom. Da-nas ne znamo kako Êe snaæan biti naπ sljedeÊi sukob. Doklegod Sotona vlada, morat Êemo pokoravati sebe, nadvladavati gri-jehe πto nas pritiskuju; dokle god traje æivot, neÊe biti mjestada stanemo, toËke koju moæemo dostiÊi i reÊi: dostigao samsavrπenstvo. Savrπenstvo je posljedica doæivotne posluπnosti.

Nitko od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez gri-jeha. Ljudi koji su æivjeli u najveÊoj Boæjoj blizini, ljudi koji biprije ærtvovali æivot nego svjesno uËinili zlo, ljudi koje je BogpoËastio svojim svjetlom i snagom, priznali su grjeπnost svojenaravi. Nisu se uzdali u tijelo, nisu se pozivali na svoju pra-vednost, veÊ su se u potpunosti pouzdali u Kristovu praved-nost.

Tako Êe biti sa svima koji promatraju Krista. ©to budemobliæe prilazili Isusu i jasnije zamjeÊivali ËistoÊu Njegova karak-tera, to Êemo jasnije vidjeti strahovitu grjeπnost grijeha i ma-nje osjeÊati da se imamo Ëime ponositi. Naπa Êe duπa stalnoteæiti za Bogom i ozbiljno, skruπeno priznavati grijeh i ponizitisrce pred Njim. Sa svakim novim korakom naπega krπÊanskogæivota produbljivat Êe se naπe pokajanje. Znat Êemo da je naπadovoljnost samo u Kristu i zato Êemo s apostolom priznati: “Ja,

Preobraæen miloπÊu

561


naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest umom tijelu.” “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osimkriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni raza-pet svijet i ja svijetu!” (Rimljanima 7,18; GalaÊanima 6,14)

Neka aneli zapisniËari napiπu povijest o svetim borbamai sukobima Boæjeg naroda; neka zapiπu njegove molitve i suze;ali ne dopustimo da se Bog sramoti izjavom s ljudskih usana:“Ja sam bez grijeha; ja sam svet.” PosveÊene usne neÊe nikadizgovoriti tako drske rijeËi.

Apostol Pavao je bio uznesen do treÊeg neba i vidio je iËuo neizrecive stvari koje Ëovjeku nije dopuπteno izreÊi, a ipakje skromno rekao: “Ne kaæem da sam to veÊ postigao ili dasam veÊ postao savrπen. Naprotiv, ja i dalje kuπam kako bih todohvatio.” (Filipljanima 3,12) Neka nebeski aneli zapiπu Pav-love pobjede u voenju dobre borbe vjere. Neka se Nebo ra-duje njegovom upornom koraËanju prema Nebu i tome kakoon, imajuÊi pred oËima nagradu, sve drugo smatra otpadom.Aneli se raduju dok govore o njegovim pobjedama, ali Pavaose ne hvali svojim dostignuÊima. Pavlovo stajaliπte treba zau-zeti svaki Kristov sljedbenik dok krËi put u borbama za bes-mrtni vijenac.

Neka oni koji su skloni stalno govoriti o svetosti pogledajuu zrcalo Boæjeg zakona. Kad budu vidjeli njegove dalekoseænezahtjeve i razumjeli njegovo djelo prosuivanja nakana i mislisrca, oni se neÊe hvaliti da su bez grijeha. “Ako tvrdimo”, kaæeIvan, ne odvajajuÊi se od svoje braÊe, “da grijeha nemamo, samisebe varamo, i u nama nema istine.” “Ako tvrdimo da nismosagrijeπili, njega pravimo laπcem, i njegove rijeËi nema u nama.”“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: opro-stit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1.Ivanova 1,8.10.9)

Ima onih koji tvrde da su sveti, da su potpuno Gospodnji,koji se pozivaju na Boæja obeÊanja, dok odbijaju biti posluπniNjegovim zapovijedima. Ovi prijestupnici Zakona prisvajaju sveπto je obeÊano Boæjoj djeci; to je drsko s njihove strane jer namIvan kaæe da Êe se prava ljubav prema Bogu oËitovati u posluπ-nosti svim Njegovim zapovijedima. Nije dovoljno vjerovati u teo-riju istine, ispovijedati vjeru u Krista, vjerovati da Isus nije va-ralica i da biblijska vjera nije lukavo izmiπljena bajka. “Tko tvrdi:‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegove zapovijedi,” pisao je Ivan, “laæac

563

562

355

je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uisti-nu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja.” “Tko vrπi nje-gove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5;3,24)

Ivan nije nauËavao da se spasenje zarauje posluπnoπÊu,veÊ da je posluπnost plod vjere i ljubavi. “A znate da se onpojavio da uzme grijehe,” rekao je, “ i znate da grijeha u njemunema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko godostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6)Ako ostanemo u Kristu, ako Boæja ljubav nastava u srcu, naπiÊe osjeÊaji, naπe misli, naπi postupci biti u skladu s Boæjomvoljom. PosveÊeno srce je u skladu s propisima Boæjeg zakona.

Premda se trude da budu posluπni Boæjim zapovijedima,mnogima nedostaje mira i radosti. Ovaj nedostatak u njihovuæivotu posljedica je propusta da pokaæu vjeru. Oni idu kao dahodaju po slanom tlu, po isuπenoj pustinji. Malo traæe, a moglibi traæiti mnogo jer Boæjim obeÊanjima nema ograniËenja. Ta-kvi neispravno prikazuju posveÊenje koje dolazi od posluπno-sti istini. Gospodin æeli da svi Njegovi sinovi i kÊeri budu sret-ni, u miru i posluπni. Vjerom vjernik dolazi u posjed ovih bla-goslova. Vjerom se moæe nadomjestiti svaki karakterni nedostatak,oËistiti svaka neËistoÊa, ispraviti svaka pogrjeπka, razviti svakasposobnost.

Molitva je od Neba odreeno sredstvo za uspjeh u sukobus grijehom i u razvitku krπÊanskog karaktera. Boæanski utjecaj,koji dolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit Êe u duπi moli-telja sve ono za πto moli. Moæemo moliti za oprost grijeha, zaSvetog Duha, za karakter sliËan Kristovom, za mudrost i snaguda vrπimo Njegovo djelo, za svaki dar πto ga je obeÊao.

Dok je bio s Bogom na gori, Mojsije je vidio uzorak preli-jepe graevine koja je trebala posluæiti kao prebivaliπte Njego-ve slave. Upravo na gori s Bogom — na tajnom mjestu druæenja— trebamo razmiπljati o Njegovoj slavnoj nakani za ljudski rod.Bog je u svim vjekovima, preko ovog zajedniπtva s Nebom,ostvarivao nakane za svoju djecu postupnim otvaranjem njiho-vih umova nauku o milosti. Njegov naËin objavljivanja istineprikazan je ovim rijeËima: “Ko zora mu je pouzdan dolazak.”(Hoπea 6,3) Onaj tko se postavlja tamo gdje ga Bog moæe prosvi-jetliti, napreduje od djelomiËnog mraka praskozorja do punepodnevne svjetlosti.


564


Pravo posveÊenje znaËi savrπenu ljubav, savrπenu posluπ-nost, savrπenu pokornost Boæjoj volji. Bog nas treba posvetitiposluπnoπÊu istini. Naπa savjest mora biti oËiπÊena od mrtvihdjela da bismo sluæili æivomu Bogu. Mi joπ nismo savrπeni, aliimamo moguÊnost da se oslobodimo od sputanosti samim sobomi grijehom i da napredujemo k savrπenstvu. Svima su stavljenenadohvat ruke velike moguÊnosti, visoka i sveta dostignuÊa.

Razlog πto mnogi u ovo vrijeme ne napreduju u veÊoj mjeriu boæanskom æivotu jest πto tumaËe da je Boæja volja upravoono πto oni æele uËiniti. I dok slijede svoje vlastite æelje, laska-ju si da su posluπni Boæjoj volji. Takvi nemaju sukoba sa so-bom. Postoje i drugi koji su neko vrijeme uspjeπni u borbi protivsebiËnih æelja za zadovoljstvom i lagodnim æivotom. Oni su is-kreni i ozbiljni, ali ih umara dugotrajni napor svakodnevnogumiranja, neprekidnog nemira. Ravnoduπnost im izgleda takoprivlaËna, umiranje sebi odbojno, pa zatvaraju snene oËi i podsilinom kuπnje padaju umjesto da joj se odupru.

Upute iznesene u Boæjoj rijeËi ne ostavljaju mjesta kom-promisu sa zlom. Boæji Sin je siπao da bi mogao sve ljude pri-vuÊi k sebi. Nije doπao da uspava svijet, veÊ da pokaæe uskiput kojim moraju iÊi svi koji Êe na koncu stiÊi pred vrata Boæ-jega grada. Njegova Ga djeca moraju slijediti tamo kamo ih Onvodi; bez obzira na to koliko ih stajalo ærtvovanje lagodnog æi-vota ili popuπtanja sebi, bez obzira na cijenu truda ili patnje,oni se moraju stalno boriti sa sobom.

NajveÊa zahvalnost koju ljudi mogu dati Bogu jest da postanuposveÊena sredstva preko kojih On moæe djelovati. Vrijeme jakobrzo prelazi u vjeËnost. Ne uskraÊujmo Bogu ono πto pripadaNjemu. Ako Mu neπto ne moæemo dati s radoπÊu, Ëinimo to navlastitu propast. On traæi cijelo srce: dajte Mu ga; Njegovo je istvaranjem i otkupljenjem. On traæi vaπ um; dajte Mu ga; Nje-gov je. On traæi vaπ novac; dajte Mu ga; Njegov je. “Ne znateli da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?” (1. KorinÊanima6,19.20) Bog traæi poπtovanje od posveÊene duπe koja se pri-premila da Mu sluæi vjerom koja djeluje kroz ljubav. On prednas uzdiæe najviπi ideal, savrπenstvo. On traæi da u ovom svijetubudemo potpuno na Njegovoj strani, kao πto je On na naπojpred Bogom.

“Ovo je, naime, volja Boæja” za vas, “vaπe posveÊenje” (1.Solunjanima 4,3). Je li to i vaπa volja? Vaπi grijesi mogu vam

566

565

357

izgledati kao planine, ali ako ponizite srce i priznate svoje gri-jehe uzdajuÊi se u zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja, OnÊe vam ih oprostiti i oËistiti vas od svake nepravednosti. Bogod vas zahtijeva potpuni sklad sa svojim Zakonom. Ovaj je Za-kon odjek Njegova glasa koji vam govori: Svetiji, da, joπ svetiji.Teæite za puninom Kristove milosti. Neka vam srce bude is-punjeno snaænom æeljom za Njegovom pravednoπÊu, djelom kojeBoæja rijeË proglaπava mirom, a njegove su posljedice spokoj-nost i neprekidna sigurnost.

Kad vam duπa bude Ëeznula za Bogom, naÊi Êete sve viπei viπe neistraæivih blaga Njegove milosti. Kad budete razmiπ-ljali o ovom blagu, ono Êe postati vaπe pa Êete otkriti zaslugeSpasiteljeve ærtve, zaπtitu Njegove pravednosti, puninu Njego-ve mudrosti i Njegovu moÊ da vas izvede pred Oca “bez ljagei mane” (2. Petrova 3,14).


567


56Patmos

Od organiziranja Kristove crkve proπlo je viπe od pola sto-ljeÊa. Radosna vijest je tijekom tog vremena bila stalno izloæe-na protivljenju. Njezini neprijatelji ni za trenutak nisu umanjilinapore i na kraju su uspjeli pridobiti moÊ rimskog vladara zaborbu protiv krπÊana.

U straπnom progonstvu koje je uslijedilo, apostol Ivan jemnogo uËinio da uËvrsti i ojaËa vjeru vjernika. Iznosio je svje-doËanstvo koje njegovi protivnici nisu mogli osporavati i kojeje njegovoj braÊi pomoglo da se odvaæno i vjerno suoËe s nevo-ljama koje su ih snaπle. Kad je izgledalo da Êe se pod æestokimprotivljenjem s kojim su se morali suËeliti vjera krπÊana poko-lebati, stari, prokuπani Isusov sluga silno bi i rjeËito ponavljaopovijest o raspetom i uskrslom Spasitelju. On je ostao Ëvrst uvjeri i s njegovih je usana uvijek dolazila ista radosna vijest:“©to bjeπe od poËetka, πto smo Ëuli, πto smo svojim oËima vidjeli,πto smo promatrali i πto su naπe ruke opipale o RijeËi æivota...πto smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊujemo i vama.” (1. Ivanova 1,1-3)

Ivan je doæivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Je-ruzalema i propasti prelijepog hrama. BuduÊi da je bio posljednjiod uËenika i prisno povezan sa Spasiteljem, njegova je vijestimala silan utjecaj u isticanju Ëinjenice da je Isus Mesija, Otku-pitelj svijeta. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu iskrenost izahvaljujuÊi njegovom pouËavanju mnogi su se odvratili od ne-vjere.

Æidovski knezovi bili su ispunjeni ogorËenom mrænjom pre-ma Ivanu zbog njegove nepokolebljive odanosti Kristovom dje-

(358)

569

568

359

lu. Izjavili su da Êe njihov trud protiv krπÊana biti bezuspjeπandokle god u uπima ljudi bude odjekivalo Ivanovo svjedoËanstvo.Da bi se zaboravila Isusova Ëuda i nauk, treba uπutkati glas od-vaænog svjedoka.

Zbog toga je Ivan odveden u Rim da mu se sudi za njegovuvjeru. Tu je pred vlastima iskrivljeno prikazano apostolovo na-uËavanje. Laæni su ga svjedoci optuæivali da nauËava zavodljivakrivovjerja. Njegovi su se neprijatelji nadali da Êe svojim optuæ-bama uspjeti iznuditi uËenikovu smrt.

Ivan se branio jasno i uvjerljivo takvom jednostavnoπÊu iiskrenoπÊu da su njegove rijeËi ostavile snaæan dojam. Sluπate-lji su se Ëudili njegovoj mudrosti i rjeËitosti. Ali πto je njegovosvjedoËenje bilo uvjerljivije, to je dublja bila mrænja njegovihprotivnika. Car Domicijan se razbjesnio. Niti je mogao ospora-vati prosuivanje Kristovog vjernog zastupnika, niti je πto mo-gao uËiniti protiv sile koja je pratila njegovo izlaganje istine;ali ga je ipak odluËio uπutkati.

Ivana su bacili u kotao kipuÊeg ulja, ali je Gospodin saËu-vao æivot svojeg vjernog sluge kao πto je saËuvao trojicu Heb-reja u uæarenoj peÊi. Kad su bile izgovorene rijeËi: “Tako nekapropadnu svi koji vjeruju u tog varalicu Isusa Krista iz Naza-reta”, Ivan je izjavio: “Moj se Gospodar strpljivo pokorio svemuπto su Sotona i njegovi aneli mogli smisliti da Ga ponize i muËe.On je dao svoj æivot za spasenje svijeta. »ast mi je πto mogustradati radi Njega. Ja sam slab, grjeπni Ëovjek. Krist je bio svet,bezopasan, neokaljan. Nije uËinio grijeha niti se naπla krivnjau Njegovim ustima.”

Ove su rijeËi djelovale i Ivana su iz kotla izvadili oni kojisu ga u nj i bacili.

Ponovo je na apostola pala teπka ruka progonstva. Care-vim ukazom bio je prognan na otok Patmos, osuen “zbog rijeËiBoæje i Isusova svjedoËanstva” (Otkrivenje 1,9). Ovdje se, mislilisu njegovi neprijatelji, viπe neÊe osjeÊati njegov utjecaj, jer Êena kraju umrijeti u bijedi i tjeskobi.

Rimske su vlasti kao mjesto progonstva zloËinaca izabralePatmos, goli, stjenoviti otok u Egejskom moru, ali za Boæjegslugu ovo je turobno mjesto postalo vratima Neba. Ovdje je,iskljuËen od uæurbanosti æivota i aktivnog rada u prethodnimgodinama, imao druπtvo Boga i Krista i nebeskih anela; odnjih je primio upute za Crkvu za sva buduÊa vremena. Tu su

Patmos

571

570


mu bili prikazani zavrπni prizori zemaljske povijesti i tu je na-pisao vienja primljena od Boga. Kad njegov glas viπe nije mo-gao svjedoËiti o Onomu koga je ljubio i komu je sluæio, vijestikoje je dobio na toj pustoj obali trebale su svijetliti kao svjeti-ljka objavljujuÊi sigurnu Gospodnju nakanu za sve narode naZemlji.

Meu liticama i stijenama na Patmosu Ivan je odræavaozajedniπtvo sa svojim Stvoriteljem. Razmiπljao je o svojem protek-lom æivotu i pomisao na primljene blagoslove ispunila je nje-govo srce mirom. Æivio je æivotom krπÊanina, pa je s vjerommogao reÊi: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot.” (1. Iva-nova 3,14) To nije mogao reÊi car koji ga je prognao. On jemogao vidjeti samo bojna polja i krvoproliÊe, opustoπene do-move, udovice u suzama i siroËad, plod Ëastoljubive æelje dabude prvi.

U svojem samotnom domu Ivan je mogao temeljitije negoikad prouËavati oËitovanja boæanske sile kako su zapisana u knjiziprirode i na nadahnutim stranicama. Za njega je bilo uæivanjerazmiπljati o djelima stvaranja i oboæavati boæanskog Arhitek-ta. Prijaπnjih godina njegove su se oËi nagledale breæuljaka pre-krivenih πumama, zelenih dolina i plodnih ravnica; uvijek jevolio traæiti tragove Stvoriteljeve mudrosti i sposobnosti u ljepotiprirode. Sad je bio okruæen prizorima koji bi mnogima izgle-dali turobni i nezanimljivi, ali za Ivana su bili drukËiji. Premdaje ovaj okoliπ bio pust i gol, plavo nebo nad njim bilo je vedroi prekrasno kao nebo iznad njegovog voljenog Jeruzalema. Udivljim, raspuknutim stijenama, u tajanstvenim dubinama, u lje-poti nebeskog svoda Ëitao je vaæne pouke. Sve je to govorilo oBoæjoj moÊi i slavi.

Svuda oko sebe apostol je vidio svjedoke potopa koji jepreplavio Zemlju zato πto su se njezini stanovnici usudili pre-stupati Boæji zakon. Stijene, izbaËene iz velike dubine i zemljekad su izbile vode, æivo su ga podsjeÊale na uæase tog straπnogizlijevanja Boæje srdæbe. U glasu mnogih voda — kad bezdandoziva bezdan — prorok je Ëuo Stvoriteljev glas. More, izloæe-no bijesu nemilosrdnih vjetrova, doËaravalo mu je srdæbu uvrije-enog Boga. Silni valovi u strahovitom komeπanju, prisiljeni dase zadræe u granicama πto ih je postavila nevidljiva ruka, svje-doËili su o vlasti beskonaËne Sile. Nasuprot tome, shvatio jeslabost i ludost smrtnih ljudi koji se, premda samo crvi iz praπine,

572

361

nadimaju svojom navodnom mudroπÊu i snagom, a srcem usta-ju protiv Vladara svemira, kao da je Bog u svemu sliËan njima.Stijene su ga podsjeÊale na Krista, Stijenu svoje snage u Ëiji sezaklon mogao skloniti bez straha. Od prognanog apostola nastjenovitom Patmosu uzdizale su se najiskrenije teænje duπe zaBogom, najtoplije molitve.

Ivanov æivot vrlo zorno pokazuje na koji naËin Bog moæeupotrijebiti ostarjele radnike. Kad je bio prognan na otok Pat-mos, mnogi su smatrali da Ivan viπe ne moæe sluæiti, da je starai prelomljena trska, gotova da svakog trenutka padne. Ali Go-spodin je vidio da ga joπ uvijek moæe upotrijebiti. Premda viπenije mogao biti na mjestu gdje je radio prije, nije prestao svje-doËiti za istinu. »ak je i na Patmosu uspio steÊi prijatelje i obra-Êenike. Njegova je vijest bila vijest radosti kojom je navijeπtaouskrslog Spasitelja koji na Nebu posreduje za svoj narod dokse ne vrati da ga uzme k sebi. I nakon πto je ostario u sluæbiza svoga Gospodina, primio je s Neba viπe poruka nego πto ihje primio svih godina dotad.

Trebamo pokazati najnjeæniju obzirnost prema onima Ëijije æivot bio vezan uz Boæje djelo. Ovi ostarjeli radnici stajalisu vjerno usred oluja i kuπnji. Oni mogu imati slabosti, ali joπuvijek posjeduju talente koji im daju pravo da stoje na svojemmjestu u Boæjem djelu. Premda iscrpljeni i nesposobni da no-se teæe terete koje mogu i trebaju ponijeti mlai ljudi, savjetikoje mogu dati od najveÊe su vrijednosti.

Oni su moæda Ëinili pogrjeπke, ali su na svojim neuspjesi-ma nauËili kako da izbjegnu zablude i opasnosti. Nisu li zatosposobni dati mudar savjet? Oni su podnijeli kuπnje i nevolje,i premda su izgubili neπto od svoje æivosti, Gospodin ih ne odlaæena stranu. On im daje posebnu milost i mudrost.

Onima koji su sluæili svojem UËitelju kad je bilo teπko, kojisu trpjeli siromaπtvo i ostali vjerni kad je malo njih stajalo zaistinu, treba ukazati Ëast i poπtovanje. Gospodin æeli da mlairadnici steknu mudrost, snagu i zrelost druæenjem s ovim vjer-nim ljudima. Neka mlai shvate da su u velikoj prednosti πtomeu sobom imaju takve radnike. Neka im na svojim skupovi-ma daju poËasno mjesto.

Kad se oni koji su æivot proveli u Kristovoj sluæbi pribliæesvrπetku svoje zemaljske sluæbe, Sveti Duh Êe ih potaknuti dapotanko ispriËaju iskustva koja su stekli u Boæjem djelu. Novo-

Patmos

574

573


pridoπlima u vjeru treba ponavljati izvjeπtaje o Boæjem Ëudes-nom postupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj velikoj dobrotikad ih je izbavljao iz nevolja. Bog æeli da stari i prokuπani rad-nici stoje na svojem mjestu, da vrπe svoj udio u spaπavanju lju-di kako ih ne bi povukla moÊna struja zla; On æeli da zadræesvoje oruæje dok od njih ne bude traæio da ga poloæe.

U iskustvu πto ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva na-lazi se pouka o Ëudesnoj snazi i utjesi za krπÊanina. Bog nesprjeËava spletkarenje zlih ljudi, ali Ëini da se njihovi planoviokrenu na dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjernii odani. »esto evaneoski radnik svoje djelo obavlja usred olu-je progonstva, ogorËenog protivljenja i nezasluæenih prijekora.Neka se u takvim trenucima sjeti da je iskustvo πto Êe ga steÊiu peÊi nevolja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju dje-cu dovodi bliæe k sebi da bi im mogao pokazati njihove slabostii svoju snagu, da ih nauËi oslanjati se na Njega. Tako ih pripremaza krize, za preuzimanje odgovornih poloæaja i za ostvarenjevelike namjere za πto im je dana snaga.

U svim su se vremenima Boæji vjesnici izlagali prijeziru iprogonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zatoπto je ustrajao u kreposti i poπtenju. Davida, tog izabranogBoæjeg vjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer.Daniel je bio baËen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Jobje ostao bez svega πto je imao; bio je tako bolestan da su gase njegova rodbina i prijatelji gnuπali; ali ostao je vjeran. Jere-miju nisu mogli sprijeËiti da iznosi rijeËi koje mu je Bog po-vjerio; njegovo je svjedoËenje toliko razbjesnilo kralja i kne-zove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kameno-van zato πto je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatva-rali u tamnicu, tukli πtapovima, kamenovali i na kraju smak-nuli zato πto je bio vjeran Boæji vjesnik poganima. A Ivan jebio prognan na otok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbog Isuso-va svjedoËanstva”.

Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoËe o postojanosti BoæjihobeÊanja — Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori. OnisvjedoËe o snazi vjere koja se uspjeπno odupire silama svijeta.Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmraËnijem Ëasu i osjeÊati,bez obzira na veliËinu kuπnje i izloæenost oluji, da je naπ Otacza kormilom. Oko vjere moæe vidjeti u buduÊnost i ispravnoprocijeniti vrijednost vjeËnog blaga.

576

575

363

Isus svojim sljedbenicima ne pruæa nadu u stjecanje zemalj-ske slave i bogatstva, u æivot bez nevolja. Umjesto toga pozivaih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Njemu, kojije doπao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla.Povezani nemilosrdnim savezom, zli ljudi i zli aneli ustali suprotiv Kneza mira. Svaka Njegova rijeË i postupak otkrivali suboæansku suÊut, a razliËitost od svijeta izazivala je ogorËenoneprijateljstvo.

Tako Êe biti sa svima koji æive poboæno u Kristu Isusu. Pro-gonstvo i prijekor oËekuje one koji su nadahnuti Kristovim Du-hom. Karakter progonstva s vremenom se mijenja, ali naËelo— duh koji djeluje u pozadini — isti je onaj koji je ubijao Gos-podnje izabranike joπ od Abelovih dana.

Sotona je u svim vremenima progonio Boæji narod. MuËioih je i ubijao, ali su oni umiruÊi nadvladali. PosvjedoËili su oOnome koji je moÊniji od Sotone. Zli ljudi mogu muËiti i ubititijelo, ali ne mogu dirnuti æivot koji je s Kristom skriven u Bo-gu. Oni mogu muπkarce i æene zatvarati meu zatvorske zidi-ne, ali ne mogu vezati duh.

Preko nevolje i progonstva u Boæjim se izabranicima objav-ljuje Njegova slava — Njegov karakter. Kristovi vjernici, omrz-nuti i progonjeni od svijeta, odgajani su i poduËavani u Kristo-voj πkoli. Na Zemlji hode uskim putovima; oËiπÊeni su u peÊinevolje. Oni slijede Krista i u najteæim sukobima, trpe samo-odricanje i doæivljavaju gorka razoËaranja; ali tako uËe πto jekrivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnuπanjem. BuduÊida su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govoreÊi:“Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vremena nisu dostojneusporedbe sa slavom koja Êe se objaviti u nama.” (Rimljanima8,18)

Patmos

577


57Otkrivenje

U vrijeme apostola krπÊanski su vjernici bili ispunjeni oz-biljnoπÊu i oduπevljenjem. Tako su neumorno radili za svojegUËitelja da je u razmjerno kratko vrijeme, bez obzira na ogor-Ëeno protivljenje, Radosna vijest o kraljevstvu objavljena u svimnastanjenim dijelovima Zemlje. Gorljivost koju su u to vrijemepokazivali Isusovi sljedbenici nadahnuto je pero zapisalo radiohrabrenja vjernih u svim vremenima. Za crkvu u Efezu, kojuje Gospodin Isus uzeo kao simbol cijele krπÊanske Crkve u apo-stolsko doba, vjerni i istiniti Svjedok je izjavio:

“Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost. Znamda ne moæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one koji tvrde dasu apostoli, a nisu, i ustanovio si da su laπci. Ustrajan si i neu-morno si trpio za moje ime.” (Otkrivenje 2,2.3)

Isprva je crkvu u Efezu obiljeæavala djetinja jednostavnosti gorljivost. Vjernici su ozbiljno nastojali posluπati svaku Boæ-ju rijeË i njihov je æivot oËitovao ozbiljnu, iskrenu ljubav premaKristu. S radoπÊu su vrπili Boæju volju jer je u njihovim srci-ma trajno nastavao Spasitelj. BuduÊi da su bili ispunjeni ljubavljuprema svojem Otkupitelju, njihov je najvaæniji cilj bio zado-biti duπe za Njega. Nisu razmiπljali o tome da gomilaju dra-gocjeno blago Kristove milosti. OsjeÊali su vaænost svojeg po-ziva i pod teretom vijesti “Na zemlji mir ljudima dobre volje”,gorjeli su æeljom da odnesu Radosnu vijest o spasenju u naj-udaljenije krajeve Zemlje. I svijet je spoznao da su bili s Isusom.ZahvaljujuÊi Boæjem Sinu, grjeπni su ljudi, koji su se pokajali,dobili oprost, bili oËiπÊeni i posveÊeni, postali Boæji surad-nici.

(364)

579

578

365

Vjernici Crkve bili su ujedinjeni u miπljenju i postupcima.Ljubav prema Kristu bila je zlatni lanac koji ih je povezivao.Nastojali su sve viπe i potpunije upoznati Gospodina, i njihovje æivot objavljivao Kristovu radost i mir. Pomagali su sirotamai udovicama u njihovim nevoljama i same sebe Ëuvali Ëistimaod ovog svijeta, uvjereni da bi bilo suprotno njihovom ispovije-danju i odricanje od njihova Otkupitelja kad tako ne bi Ëinili.

Djelo je u svakom gradu napredovalo. Duπe su se obraÊale,a one su zauzvrat osjeÊale da moraju govoriti o neprocjenjivomblagu koje su primile. Nisu mogle poËivati dok svjetlo, koje jerasvjetljavalo njihov um, ne obasja i druge. Mnoπtvo nevjerni-ka upoznalo je razloge za krπÊansku nadu. UpuÊivani su topli,nadahnuti osobni pozivi zalutalima, odbaËenima i onima kojisu, tvrdeÊi da znaju istinu, bili viπe ljubitelji poæude nego ljubiteljiBoga.

Ali nakon nekog vremena gorljivost vjernika je poËela opa-dati i njihova ljubav prema Bogu i jednog prema drugome jeohladnjela. Neki su zaboravili Ëudesan naËin na koji su primiliistinu. Jedan po jedan od starih barjaktara pao je na svojempoloæaju. Neki mlai radnici, koji su mogli dijeliti terete s ovimpionirima i tako se pripremiti za mudro voenje, umorili suse od Ëesto ponavljanih istina. U æelji za neËim novim i privlaË-nim, nastojali su u nauk unijeti nove elemente, dopadljivije mno-gim umovima, ali koji nisu bili u skladu s temeljnim naËelimaEvanelja. U svojoj samouvjerenosti i duhovnom sljepilu nisuprozreli da Êe ova laæna mudrovanja izazvati sumnju u proπlaiskustva i tako izazvati zabunu i nevjeru.

Kad su se poËela nametati ova laæna nauËavanja, doπlo jedo podvajanja i oËi mnogih su se odvratile od Isusa kao zaËet-nika i zavrπitelja naπe vjere. Rasprave o nevaænim doktrinarnimtoËkama i razmatranje ugodno izmiπljenih bajki uzimali su vrijemekoje je trebalo posvetiti navijeπtanju Evanelja. Mnoπtvo kojeje bilo osvjedoËeno i obraÊeno vjernim iznoπenjem istine, ostaloje neopomenuto. Poboænost je naglo kopnjela; Ëinilo se da ÊeSotona nadvladati one koji se smatraju Kristovim sljedbenicima.

Upravo je u to kritiËno vrijeme u povijesti Crkve Ivan bioosuen na progonstvo. Crkvi je, kao nikada dosad, bio potrebannjegov glas. Gotovo su svi njegovi bivπi suradnici u propovjed-niËkoj sluæbi umrli muËeniËkom smrÊu. Ostali vjernici bili suizloæeni ogorËenom protivljenju. Sve je izvana pokazivalo da nije

Otkrivenje

581

580


daleko dan kad Êe neprijatelji Kristove crkve trijumfirati. AliGospodnja ruka nevidljivo se kretala u tami. Prema Boæjoj pro-vidnosti Ivan je doπao tamo gdje mu je Krist mogao dati pre-divnu objavu samog sebe i boæanske istine za prosvjetljenjecrkava.

Neprijatelji istine nadali su se da Êe uπutkati glas Boæjegvjernog svjedoka ako ga prognaju; ali na Patmosu je uËenik pri-mio vijest Ëiji Êe utjecaj nastaviti jaËati Crkvu do kraja vreme-na. Premda nisu bili osloboeni odgovornosti za svoj postupak,oni koji su prognali Ivana postali su orua u Boæjim rukamada ostvare nakane Neba, i upravo je nastojanje da ugase svjet-lo donijelo istini nuæno osloboenje.

Bila je subota kad se Gospodin slave javio prognanom apo-stolu. Ivan je na Patmosu jednako sveto poπtovao subotu kaodok je propovijedao narodu po selima i gradovima u Judeji.Pozvao se na dragocjena obeÊanja koja su bila povezana s timdanom. “Tada se zanesoh u dan Gospodnji “, piπe Ivan, “i zaËuhza sobom glas veliki kao trube, kako govori: ‘Ja sam Alfa i Omega,Prvi i posljednji... I okrenuh se da vidim glas koji mi je govo-rio; i okrenuvπi se vidjeh sedam svijeÊnjaka zlatnih, i usred se-dam svijeÊnjaka kao Sina ËovjeËjega.” (Otkrivenje 1,10-13 — ©A)

Ljubljeni uËenik bio je stvarno posebno povlaπten. Vidioje svojeg UËitelja u Getsemaniju lica umrljanog kapima krvi odmuke, “tako mu je lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjemviπe nije naliËio na Ëovjeka” (Izaija 52,14). Vidio Ga je u ruka-ma rimskih vojnika, obuËena u grimiznu kabanicu i okrunjenavijencem od trnja. Vidio Ga je kako visi na golgotskom kriæukao predmet okrutne poruge i zlostavljanja. Sada Ivan joπ jed-nom moæe gledati svoga Gospodina. Ali kako Mu je izgled druk-Ëiji! To viπe nije »ovjek boli, preziran i poniæavan od ljudi. Obu-Ëen je u odjeÊu nebeskog sjaja. “Njegova glava s kosom” je “bijelapoput bijele vune, poput snijega; njegove su oËi... kao ognjeniplamen; njegove su noge” sliËne “mjedi kad se uæari u peÊi”.(Otkrivenje 1,14.15.17) Njegov je glas sliËan æuborenju mno-gih voda. Njegovo lice sja kao sunce. U Njegovoj je ruci sedamzvijezda, a iz usta Mu izlazi oπtar dvosjekli maË, oznaka snageNjegove RijeËi. Patmos blista slavom uskrslog Gospodina.

“Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, aon stavi na me svoju desnicu i reËe mi: ‘Nemoj se bojati.’” (re-dak 17)

582

367

OjaËan, Ivan je mogao opstati pred svojim proslavljenimGospodinom. A onda se pred njegovim zaËuenim oËima otvorilaslava Neba. Bilo mu je dopuπteno da vidi Boæje prijestolje i,gledajuÊi iza sukoba na Zemlji, vidio je u bjelinu obuËeno mno-πtvo otkupljenih. »uo je glazbu nebeskih anela i trijumfalnepjesme onih koji su pobijedili Janjetovom krvlju i rijeËju svo-jeg svjedoËanstva. U otkrivenju koje je dobio, prizor za prizo-rom redala su se potresna iskustva Boæjeg naroda i pretkazanamu je povijest Crkve do samog svrπetka vremena. Ivanu su uslikama i simbolima bili prikazani predmeti od najveÊe vaæno-sti koje je trebao zapisati da bi Boæji narod, koji je æivio u nje-govo vrijeme i u buduÊim razdobljima, mogao ispravno razum-jeti predstojeÊe opasnosti i sukobe.

Ovo je otkrivenje dano radi voenja i tjeπenja Crkve tijekomkrπÊanskog razdoblja. Ali vjerski su ga uËitelji proglasili zape-ËaÊenom knjigom i tvrdili da se njegove tajne ne mogu protu-maËiti. Zbog toga su se mnogi okrenuli od proroËkog izvjeπ-taja i nisu htjeli odvojiti vrijeme za prouËavanje njegovih tajni.No Bog ne æeli da se Njegov narod tako odnosi prema toj knji-zi. Ona je “otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da poka-æe slugama svojim πto se ima uskoro dogoditi”. “Blago onomukoji Ëita”, izjavljuje Gospodin, “i onima koji sluπaju rijeËi ovogproroπtva te Ëuvaju πto je u njem napisano. Jer je vrijeme bli-zu!” (redci 1 i 3 — DF) “Ja svakomu koji Ëuje proroËanske ri-jeËi ove knjige izjavljujem: ‘Tko ovomu πto nadoda, Bog Êe mudodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËiove proroËke knjige, Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stabloæivota i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.’ Onaj koji ovo jamËiizjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’” (Otkrivenje 22,18-20)

U Otkrivenju su prikazane Boæje duboke istine. Sam nazivnadahnutih stranica ove knjige — “otkrivenje” — protivi se tvrdnjida se radi o zapeËaÊenoj knjizi. Otkrivenje je neπto πto je otkri-veno. Sam Gospodin je svojem sluzi otkrio tajne sadræane u ovojknjizi i Njegova je namjera da svima bude otvorena za prou-Ëavanje. Njezine su istine upuÊene onima πto æive u posljednjedane povijesti Zemlje kao i onima koji su æivjeli u Ivanovo vri-jeme. Neki od prizora u ovom proroπtvu zbili su se u proπlosti,a neki se zbivaju sada; neki prikazuju zavrπetak velikog suko-ba izmeu sila tame i nebeskog Kneza, a neki otkrivaju trijumfi radost otkupljenih na obnovljenoj Zemlji.

Otkrivenje

584

583


Neka nitko ne misli da je beskorisno istraæivati znaËenjeistine koju sadræi ova knjiga samo zato πto ne moæe objasnitiznaËenje svakog simbola u Otkrivenju. Onaj koji je ove tajneotkrio Ivanu, marljivom Êe istraæivaËu istine omoguÊiti da osjetinebesko ozraËje. Oni Ëija su srca otvorena za primanje istine,bit Êe osposobljeni da razumiju njezin nauk, a oni “πto sluπajurijeËi ovog proroπtva te Ëuvaju πto je u njem napisano”, primitÊe obeÊane blagoslove.

U Otkrivenju se susreÊu i zavrπavaju sve biblijske knjige.Ono je dopuna Danielovoj knjizi. Jedna je proroËanstvo, a drugaotkrivenje. Knjiga koja je bila zapeËaÊena nije Otkrivenje, veÊdio Danielova proroËanstva koje se odnosi na posljednje dane.Aneo je zapovjedio: “A ti, Daniele, dræi u tajnosti ove rijeËi izapeËati ovu knjigu do vremena svrπetka.” (Daniel 12,4)

Sam je Krist traæio da apostol zapiπe ono πto mu je bilootkriveno. “©to vidiπ, napiπi u knjigu”, zapovjedio je, “i poπaljisedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard,Filadelfiju i Laodiceju!” “Ja sam... Onaj koji æivi! Bio sam mrtav,ali, evo, æivim u vijeke vjekova... Sad napiπi πto si vidio: sadaπ-nje stanje i ono πto Êe se poslije ovoga dogoditi! ©to se tiËetajanstvenog znaËenja sedam zvijezda koje si vidio u mojoj de-snici i sedam zlatnih svijeÊnjaka: sedam zvijezda aneli su se-dam crkava, a sedam svijeÊnjaka sedam je crkava.” (Otkrivenje1,11.18-20)

Imena sedam crkava simboliziraju Crkvu u razliËitim razdob-ljima krπÊanske ere. Broj sedam ukazuje na cjelovitost i simbolje Ëinjenice da se vijesti proteæu do svrπetka vremena, dok sa-mi simboli otkrivaju stanje Crkve u razliËitim razdobljima povi-jesti svijeta.

Krist je prikazan kako hoda meu zlatnim svijeÊnjacima.Time je prikazan Njegov odnos prema crkvama. On je u stalnojvezi sa svojim narodom. On zna njegovo pravo stanje. Onpromatra njegov poredak, njegovu poboænost, njegovu posve-Êenost. Premda je veliki sveÊenik i posrednik u nebeskom Sve-tiπtu, ipak je prikazan kako se kreÊe usred svojih crkava na Zemlji.Neumornom i neprekidnom budnoπÊu pazi da svjetlo bilo ko-jeg od Njegovih straæara ne potamni ili se ugasi. Kad bi svijeÊnjacibili povjereni ljudskoj brizi, treperavi bi se plamen ugasio; aliOn je pravi straæar u Gospodnjem domu, pravi Ëuvar hramskihdvorova. Njegova stalna skrb i milostiva potpora izvor su æi-

586

585

369

vota i svjetla. Krist je prikazan kako u svojoj desnici dræi sedamzvijezda. To nam jamËi da se nijedna crkva, ako je vjerna onomeπto joj je povjereno, ne treba bojati propasti, jer nitko ne moæeiz Kristovih ruku iπËupati zvijezdu koja je pod zaπtitom Sve-moguÊega.

“Ovo govori onaj koji dræi sedam zvijezda u svojoj desni-ci.” (Otkrivenje 2,1) Ove su rijeËi upuÊene uËiteljima u Crkvi— onima kojima je Bog povjerio ozbiljne odgovornosti. Slatkiutjecaji koji trebaju obilovati u Crkvi povezani su s Boæjim pro-povjednicima koji trebaju objaviti Kristovu ljubav. Nebeske suzvijezde pod Njegovim nadzorom. On ih ispunja svjetlom. Onih vodi i upravlja njihovim kretanjem. Kad to ne bi Ëinio, postalebi pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima. Onisu samo orua u Njegovim rukama i sve dobro koje ostvarujuËine Njegovom silom. Oni trebaju odsjajivati Njegovo svjetlo.Njihova djelotvornost treba biti Spasitelj. Ako budu gledali uNjega kao πto je On gledao u Oca, bit Êe osposobljeni da vrπeNjegovo djelo. Kad se oslone na Boga, On Êe im dati svoj sjajda ga odsjajuju svijetu.

Zarana je u povijesti Crkve tajna bezakonja, koju je prore-kao apostol Pavao, poËela svoje zlokobno djelo; i kad su laæniuËitelji, na koje je Petar upozorio vjernike, nametali svoja kri-vovjerja, mnogi su bili zavedeni laænim nauËavanjima. Neki suse, pritisnuti nevoljama, pokolebali i bili u kuπnji da se odrek-nu vjere. U vrijeme kad je Ivan dobio ovo otkrivenje, mnogisu izgubili prvu ljubav prema evaneoskoj istini. Ali Bog u svojemmilosru nije pustio Crkvu da ostane u stanju otpada. U vijestibeskonaËne njeænosti objavio im je svoju ljubav i æelju da sepriprave za vjeËnost. “Sjeti se”, molio je, “odakle si pao, obratise i opet poËni Ëiniti prva djela!” (redak 5)

Crkva je bila manjkava i zasluæila je oπtar ukor i kaznu;Ivan je dobio nalog da zapiπe vijesti opomena, ukora i molbiupuÊenih onima koji Êe, gubeÊi iz vida temeljna naËela Rado-sne vijesti, izloæiti opasnosti svoju nadu u spasenje. No rijeËiukora, za koje Bog smatra da ih je potrebno uputiti, uvijek seiznose s njeænom ljubavlju i obeÊanjem mira svakom vjernikukoji se kaje. “Evo stojim na vratima i kucam”, izjavljuje Gospo-din. “Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu iveËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20)

Otkrivenje

587


A za one koji Êe usred sukoba saËuvati vjeru u Boga, prorokusu bile dane rijeËi pohvale i obeÊanja: “Poznam tvoja djela. Gle,otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moæe zatvoriti jersi unatoË svojoj maloj snazi i saËuvao moju rijeË i nisi se odre-kao moga imena.” “BuduÊi da si saËuvao moju poruku o posto-janosti, i ja Êu tebe saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na savsvijet da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje.” Vjernici su biliupozoreni: “Budi uvijek budan i ojaËaj ostatke koji veÊ leæe usmrti!” “Dolazim uskoro! Dræi Ëvrsto πto imaπ, da ti nitko neugrabi vijenca!” (redci 8.10.2.11)

Preko onoga koji se sam predstavio kao “brat vaπ i sudio-nik nevolje” (Otkrivenje 1,9), Krist je svojoj Crkvi objavio damora trpjeti radi Njega. PromatrajuÊi dugi niz stoljeÊa mraka ipraznovjerja, ostarjeli prognanik je vidio mnoπtvo koje zbog svojeljubavi prema istini umire muËeniËkom smrÊu. Ali isto je takovidio da Onaj, koji je krijepio svoje prve svjedoke, neÊe zabo-raviti vjerne sljedbenike u stoljeÊima progonstva koja morajuproÊi prije svrπetka vremena. “Nemoj se bojati muka πto teËekaju”, izjavio je Gospodin; “avao Êe ubrzo neke od vas ba-citi u tamnicu, da budete podvrgnuti kuπnji, i trpjet Êete... Ostanivjeran do smrti, i dat Êu ti vijenac — æivot!” (Otkrivenje 2,10)

A za sve vjerne koji su se borili protiv zla Ivan je ËuoobeÊanje: “Pobjedniku Êu dati da jede od stabla æivota koje senalazi u Boæjem raju.” “Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijeluhaljinu; njegova imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota;πtoviπe, njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovimanelima.” “Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na momeprijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem nanjegovu prijestolju.” (Otkrivenje 2,7; 3,5.21)

Ivan je vidio kako se Boæje milosre, njeænost i ljubav sta-paju s Njegovom svetoπÊu, pravednoπÊu i silom. Vidio je kakogrjeπnici dolaze k Ocu kojeg su se bojali zbog svojih grijeha. IgledajuÊi u vrijeme nakon vrhunca velikog sukoba, promatraoje na Sionu “pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citramaBoæjim” i “pjevaju pjesmu Mojsija” i Janjeta. (Otkrivenje 15,2.3)

Spasitelj je Ivanu prikazan kao “Lav iz Judina plemena” ikao “Janje gdje stoji kao zaklano” (Otkrivenje 5,5.6). Ovi simboliprikazuju sjedinjenje svemoguÊe sile i samopoærtvovne ljubavi.Lav iz Judina plemena, tako straπan za one koji su odbacili Nje-govu milost, bit Êe Janje Boæje posluπnima i vjernima. Stup ognja

589

588

371

koji znaËi uæas i srdæbu za prijestupnika Boæjeg zakona, bit Êejamstvo svjetla, milosra i izbavljenja za one koji su vrπili Nje-gove zapovijedi. Ruka, snaæna da uniπti buntovnika, bit Êe jakada izbavi odanog. Tko je god vjeran, bit Êe spaπen. “I on Êeposlati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike nje-gove od Ëetiri vjetra, od jednog kraja nebesa do drugoga.” (Matej24,31)

U usporedbi s milijunima ljudi u svijetu, Boæji Êe narodbiti, kao πto je uvijek bio, malo stado; ali ako bude Ëvrsto sta-jao za istinu kako je objavljena u Njegovoj RijeËi, Bog Êe bitinjegov zaklon. On Êe stajati pod πirokim zaklonom Svemogu-Êega. Bog je uvijek u veÊini. Kad zvuk posljednje trube prodreu tamnicu koja Ëuva mrtve, i kad pravednici ustanu uz pobjed-niËki poklik: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvojæalac?” (1. KorinÊanima 15,55) — stojeÊi s Bogom, s Kristom,s anelima i s odanima i vjernima svih vremena, Boæja Êe djecabiti u velikoj veÊini.

Pravi uËenici slijede Krista u teπkim sukobima, trpe samood-ricanje i doæivljavaju gorka razoËaranja, ali to ih uËi krivnji ibijedi grijeha i navodi ih da na njega gledaju s gnuπanjem. Bu-duÊi da su dionici Kristovih patnji, pripremljeno im je da budui dionici Njegove slave. U svetom vienju prorok je vidio tri-jumf Boæje crkve ostatka. On piπe:

“Takoer spazih neπto kao stakleno more pomijeπano s va-trom i pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citramaBoæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Ja-njeta.” (Otkrivenje 15,2.3)

“Potom sam imao ovo vienje: Janje stoji na Sionskoj gorii s njim sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe osoba koje su imale napi-sano na svojim Ëelima njegovo ime i ime njegova Oca.” (Otkri-venje 14,1) U ovom je svijetu njihov um bio posveÊen Bogu;oni su Mu sluæili razumom i srcem; a sada On na njihovo Ëelostavlja svoje ime. “Oni Êe kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkri-venje 22,5) Oni ne ulaze i izlaze kao oni koji mole mjesto. Onipripadaju broju onih kojima Krist kaæe: “Doite, blagoslovljeniOca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljenood postanka svijeta!” On ih doËekuje kao svoju djecu rijeËima:“Ui u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,34.21)

“To su oni koji... prate Janje kud god ono ide. Oni su otkup-ljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.” (Otkrivenje 14,4)

Otkrivenje

591

590


Prorok ih u vienju vidi kako stoje na Sionskoj gori, opasaneza svetu sluæbu, obuËene u bijelo platno koje znaËi pravednostsvetih. Ali svi koji slijede Janje na Nebu, moraju Ga prvo slije-diti na Zemlji, ne zlovoljno ili prkosno, veÊ s pouzdanom, lju-baznom i dragovoljnom posluπnoπÊu, kao πto stado slijedi pa-stira.

“A glas koji sam Ëuo podsjeÊao je na sviraËe πto sviraju nasvojim citrama. Pjevali su neπto sliËno novoj pjesmi pred pri-jestoljem... Nitko nije mogao nauËiti te pjesme, osim onih stoËetrdeset i Ëetiri tisuÊe koji su otkupljeni sa zemlje... U njiho-vim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.” (redci 2-5)

“I opazih kako Sveti grad — novi Jeruzalem — silazi od Bogas neba, opremljen poput zaruËnice koja je nakiÊena za svogamuæa.” “Njegov sjaj bijaπe sliËan dragom kamenu, prozirnomkamenu jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaesterimvratima, a na vratima dvanaest anela i napisana imena: imenadvanaest plemena Izraelovih sinova.” “Dvanaest je vrata dvana-est bisera. Pojedina su vrata od jednog bisera. Gradski je trgod Ëistog zlata, nalik na prozirno staklo. Hrama ne vidjeh unjemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, SvemoguÊi, iJanje.” (Otkrivenje 21,2.11.12.21.22)

U njemu “neÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje iJanjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gle-dat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.NeÊe viπe biti noÊi; i neÊe trebati ni svjetla od svjetiljke, nisvjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Ot-krivenje 22,3-5)

“Potom mi aneo pokaza rijeku æivota, bistru kao prozi-rac: izvire iz prijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskogtrga, s obje strane rijeke stablo æivota πto rodi dvanaest puta,svakog mjeseca svoj rod. A liπÊe stabla za zdravlje je narodi-ma.” “Blago onima koji peru svoje haljine: imat Êe pravo nastablo æivota i na vrata Êe smjeti u grad!” (redci 1.2.14 — DF)

“Tada Ëuh jaki glas πto dolazi od prijestolja kako viËe: ‘Evostana Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s njima: oni Êebiti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.’” (Otkrivenje21,3)

592

373

58PobjedniËka Crkva

Proπlo je viπe od osamnaest stoljeÊa otkako su apostolipoËinuli od svojeg rada, ali izvjeπtaj o njihovom trudu i ærtva-ma za Krista joπ uvijek pripada najdragocjenijem blagu Crkve.Ovaj izvjeπtaj, napisan po uputama Svetog Duha, napisan je dabi Kristove sljedbenike svih vremena potaknuo na veÊu gorlji-vost i ozbiljnost u Spasiteljevu djelu.

UËenici su ispunili nalog koji im je Krist dao. Kad su vjes-nici kriæa navijeπtali Radosnu vijest, doπlo je do takvog oËito-vanja Boæje slave kakvu smrtni Ëovjek nikad prije nije vidio.Suradnjom s boæanskim Duhom apostoli su izvrπili djelo kojeje potreslo svijet. U jednom jedinom naraπtaju Radosna vijestje navijeπtena svakom narodu.

Slavni su bili rezultati koji su pratili sluæbu Kristovih iza-branih apostola. Na poËetku sluæbe neki od njih bili su neukiljudi, ali njihova posveÊenost UËitelju bila je neograniËena;zahvaljujuÊi Njegovim uputama, bili su pripremljeni za velikodjelo koje im je povjerio. U njihovom su srcu vladali milost iistina nadahnjujuÊi njihove pobude i postupke. Njihov je æivotbio skriven s Kristom u Bogu; oni su sebe potpuno izgubili izvida, jer su utonuli u dubine beskonaËne ljubavi.

UËenici su bili ljudi koji su znali iskreno govoriti i molitise, ljudi koji su se oslanjali na Snagu Izraela. Kako su Ëvrstostajali uz Boga i svoju osobnu Ëast povezali s Njegovim prije-stoljem! Jahve je bio njihov Bog. Njegova je Ëast bila njihovaËast. Njegova istina bila je njihova istina. Svaki napad na Evan-elje bio je kao duboka rana nanesena njihovoj duπi, i oni suse svim snagama borili za Kristovo djelo. Mogli su iznositi rijeËi

(373)

594

593


æivota zato πto su primili nebesko pomazanje. OËekivali sumnogo, zato su i pokuπavali mnogo. Sâm Krist im se objavio;zato su oËekivali da ih On vodi. Njihovo razumijevanje istine isnaga da se odupru protivljenju bili su razmjerni pokoravanjuBoæjoj volji. Isus Krist, Njegova mudrost i sila, bili su tema svakograzgovora. Oni su uzvisivali Njegovo ime, jedino ime dano lju-dima po kojemu se Ëovjek spaπava. Kad su navijeπtali Kristovosavrπenstvo, uskrslog Spasitelja, njihove su rijeËi pokretale srca,i muπkarci i æene priklanjali su se Radosnoj vijesti. Mnoπtvokoje je grdilo Spasiteljevo ime i preziralo Njegovu silu, sada sesmatralo uËenicima Razapetoga.

Apostoli nisu svoju zadaÊu ostvarili vlastitom snagom, veÊsnagom æivoga Boga. Njihov rad nije bio lak. PoËetno djelova-nje krπÊanske Crkve pratile su teπkoÊe i gorËina tuge. UËenicisu se u svojem radu stalno susretali s oskudicom, klevetama iprogonstvom, ali nisu marili za svoj æivot, veÊ su se radovaliπto su bili pozvani da stradaju za Krista. U njihovom radu nijebilo mjesta kolebljivosti, neodluËnosti ili mlakih namjera. Bilisu voljni da se troπe i budu potroπeni. Svijest o odgovornostikoja je na njima poËivala oËistila je i obogatila njihovo isku-stvo, a boæanska milost se oËitovala u osvajanjima za Krista.Bog je svemoguÊom snagom djelovao preko njih da Evaneljebude pobjedonosno.

Apostoli su gradili Boæju crkvu na temelju koji je poloæiosam Krist. U Pismima se slika gradnje hrama Ëesto uzima kaoslika izgradnje Crkve. Zaharija govori o Kristu kao Izdanku kojiÊe sazidati Gospodnji hram. On govori o tome kako Êe nezna-boπci pomagati u radu: “I oni koji su daleko doÊi Êe i sazdatÊe Svetiπte Jahvino”, a Izaija izjavljuje: “Zidine Êe tvoje obno-viti stranci.” (Zaharija 6,12.15; Izaija 60,10)

Kad piπe o izgradnji ovog hrama, Petar kaæe: “Pristupite knjemu, æivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji jeu oËima Boæjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vassamih kao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa, sveto sveÊe-niπtvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne ærtve po Isusu Kri-stu!” (1. Petrova 2,4.5)

Apostoli su radili u kamenolomu æidovskog i neznaboæaË-kog svijeta i vadili kamenje koje su polagali na temelj. U pis-mu vjernicima u Efezu, Pavao je rekao: “Prema tome, niste viπetuinci i gosti, nego ste sugraani svetih i ukuÊani Boæji, nazi-

596

595

375

dani na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavnije kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, Ëvrsto povezana,raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno saz-dani za stan Boæji u Duhu.” (Efeæanima 2,19-22)

A KorinÊanima je pisao: “Prema Boæjoj milosti koja mi jedana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi na-doziuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziuje! Nitko, naime,ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ po-stavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom,srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svaËijeÊe djelo iziÊi na vidjelo. To Êe pokazati onaj Dan, jer Êe seoËitovati vatrom, a ta Êe vatra otkriti kakvo je Ëije djelo.” (1.KorinÊanima 3,10-13)

Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na VjeËnoj Stije-ni. K ovom su temelju donosili kamenje izvaeno iz kameno-loma ovog svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihovje rad bio izuzetno oteæan protivljenjem Kristovih neprijatelja.Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mræ-nje onih koji su gradili na laænom temelju. Mnogi koji su radilikao graditelji Crkve mogu se usporediti s graditeljima zidina uNehemijino vrijeme, o kojima je zapisano: “I nosaËi tereta dr-æali su oruæje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a udrugoj mu bilo oruæje.” (Nehemija 4,11)

Kraljevi i upravitelji, sveÊenici i knezovi nastojali su uniπ-titi Boæji hram. Ali unatoË zatvaranju, muËenju i smrti, vjerniljudi nastavljali su posao i graevina je rasla, lijepa i skladna.Katkad su graditelji bili gotovo zaslijepljeni maglom praznovjerjakoja ih je okruæivala. Katkad su bili gotovo svladani nasilnoπÊusvojih protivnika. Ali s nesalomljivom vjerom i nepokolebljivomhrabroπÊu nastavljali su raditi.

Jedan za drugim prvaci meu graditeljima padali su odneprijateljeve ruke. Stjepan je bio kamenovan, Jakov pogubljenmaËem, Pavlu odsjeËena glava, Petar razapet, Ivan prognan. AliCrkva je rasla. Novi su graditelji zauzimali mjesto onih koji supali i kamen za kamenom dodavan je graevini. Tako se pola-ko podizao hram Boæje crkve.

Nakon osnivanja krπÊanske Crkve uslijedila su stoljeÊaæestokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su iz-gradnju Boæjeg hrama smatrali vaænijom od samog æivota. Otakvima je napisano: “Drugi, opet, iskusiπe izrugivanja i udarce

PobjedniËka Crkva

597


i povrh toga okove i tamnice. Biπe kamenovani, stavljeni na kuπ-nju, pilani, umoreni maËem; iπli su tamo-amo u ovËjim koæu-sima i kozjim koæama, oskudni, nevoljni i zlostavljani — oni kojihsvijet ne bijaπe dostojan! — lutajuÊi po pustinjama, gorama, poπpiljama i zemaljskim pukotinama.” (Hebrejima 11,36-38)

Neprijatelj pravednosti Ëinio je sve kako bi zaustavio djelopovjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog “ne ostavi sebeneposvjedoËena” (Djela 14,17 — DF). Podizao je radnike sposobneda brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Po-vijest biljeæi izvjeπtaje o moralnoj snazi i junaπtvu tih ljudi. Po-put apostola, mnogi od njih pali su na poloæaju, ali je gradnjahrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo na-predovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Lu-ther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i CharlesWesley i mnoπtvo drugih donosili su k temelju grau koja Êetrajati za svu vjeËnost. I u kasnijim godinama, oni koji su takoplemenito nastojali promicati πirenje Boæje rijeËi i oni koji susvojom sluæbom u poganskim zemljama pripremili put za na-vjeπÊivanje posljednje velike vijesti — svi su oni takoer pomo-gli u podizanju graevine.

Premda su od apostolskih vremena protekla mnoga stoljeÊa,izgradnja Boæjeg hrama nikad nije prekinuta. Moæemo se osvr-nuti kroz stoljeÊa i vidjeti æivo kamenje kojim se gradi kakosvjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Blje-πtavo svjetlo ovog uglaËanog kamenja pokazuje veliku suprot-nost izmeu svjetla i tame, izmeu zlata istine i troske za-blude.

Pavao i drugi apostoli, i svi pravednici koji su æivjeli odonog vremena do danas, obavili su svoj dio posla u gradnji hrama.No graevina joπ nije dovrπena. Mi koji æivimo u ovo vrijemeimamo pred sobom posao, dio koji trebamo uraditi. Mi trebamotemelju donositi grau koja Êe izdræati kuπnju vatrom — zlato,srebro i drago kamenje pripremljeno “za Hram” (Psalam 144,12— RU). Onima koji tako grade za Boga, Pavao upuÊuje rijeËiohrabrenja i opomene: “Onaj kome ostane πto je nadozidao primitÊe nagradu, a onaj Ëije djelo izgori πtetovat Êe. On sâm spasitÊe se, ali kao kroz vatru.” (1. KorinÊanima 3,14.15) KrπÊaninkoji vjerno iznosi rijeË æivota i vodi ljude na put svetosti i mi-ra, donosi k temelju grau koja Êe ostati; on Êe u Boæjem kra-ljevstvu biti poπtovan kao mudri graditelj.

598

599

377

O apostolima je pisano: “A oni odoπe i poËeπe propovijedatisvuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrivao RijeË Ëude-sima πto su je pratila.” (Marko 16,20) Kao πto je slao uËenike,tako Krist danas πalje vjernike svoje Crkve. Njima stoji naraspolaganju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga uËinesvojom snagom, On Êe djelovati s njima i njihov rad neÊe bitiuzaludan. Neka shvate da je na djelo u koje su ukljuËeni Go-spodin stavio svoj peËat. Bog je Jeremiji rekao: “Ne govori: ‘Dijetesam!’ VeÊ idi k onima kojima te πaljem i reci sve ono πto Êu tinarediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” Zatimje pruæio ruku i dotaknuo usta svojeg sluge govoreÊi: “Evo, uusta tvoja stavljam rijeËi svoje.” (Jeremija 1,7-9) On nas πaljeda idemo i govorimo rijeËi koje nam daje, osjeÊajuÊi na svojimusnama Njegov sveti dodir.

Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvopreko kojeg Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazanoKristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio kaoimati predstavnike koji Êe svijetu predstaviti Njegovog Duha iNjegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebno kao ljudi prekokojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo Ëeka namuπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkriti snagu krπÊanstva.

Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju je opu-nomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu,posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe nastavati bo-gatstvo boæanske milosti. Ako bude odana, ako bude poπtovalaGospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe odupri-jeti.

Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike da sasilnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËna gor-ljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimo vijesto otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost jesvakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasiteljevdolazak.

Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li seodrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zorasvijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zau-vijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju,na kraju Êe trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala,njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijestnaie na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla

PobjedniËka Crkva

601

600


biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom energijom, ona Êe seprobiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku prepreku.

©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispu-njenog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe inasitio se njegovom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost, pro-matrao je sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenjuprimili oprost i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbav-ljenih. »uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta.

Mi moæemo imati viziju buduÊnosti, blaæenstvo Neba. U Bib-liji su objavljena vienja buduÊe slave, prizori πto ih je naslika-la Boæja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom mo-æemo stajati na pragu vjeËnoga grada i Ëuti milostivu dobrodo-πlicu upuÊenu onima koji u ovom æivotu surauju s KristomsmatrajuÊi ËaπÊu da stradaju radi Njega. Kad se zaËuju rijeËi:“Doite, blagoslovljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupiteljastavljaju svoje krune uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklanoda primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!...Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava ivlast u vijeke vjekova!” (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13)

Ovdje izbavljeni susreÊu one koji su ih doveli k Spasiteljui svi se sjedinjuju slaveÊi Onoga koji je umro da bi ljudska bi-Êa imala æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Su-kob je zavrπen. Doπao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjedeispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodijuDostojno je Janje zaklano, koje æivi, trijumfalni osvajaË.

“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima ve-liko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog narodai plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janje-tom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali ja-kim glasom: ‘Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi na pri-jestolju, i Janjeta!’... Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze izvelike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Ja-njetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan inoÊ u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustitÊe se na njih da boravi s njima. I viπe nigda neÊe ni ogladnjetini oæednjeti; viπe ih nigda neÊe moriti ni sunce ni ikakva æega,jer Êe ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi naizvore æive vode. I Bog Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju...Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 7,9.10.14-17; 21,4)

602

1 ellen g. white djela apostolska - upoznajistinu.com apostolska.pdf · 3 ellen g. white djela...

Documents