05 buncic naseobinski pokazatelji nalazista stenjevec

MAJA BUNÎ]

Arheolo{ki muzej u ZagrebuTrg Nikole [ubi}a Zrinskog 19HR – 10000 [email protected]

NASEOBINSKI POKAZATELJI KASNOG SREDNJEG VIJEKAZAGREBA^KOG NALAZI[TA STENJEVEC

UDK 904:726.82 (497.5 Stenjevec)Izvorni znanstveni rad

Tijekom iskopavanja groblja iz 11. i 12./13. stolje}a u Stenjevcu (Zagreb), na poloàju ùpnogvo}njaka crkve Uznesenja Blaène Djevice Marije, dokumentiran je i dio naselja iz razdobljakasnog srednjeg vijeka. U radu je obra|ena keramika iz pet otpadnih jama istraènih 1994. i1995. godine, na temelju ~ijih odlika tragove tog naselja treba datirati u 14. stolje}e, u vrijemekada je i prvi puta spomenuta stenjeve~ka ùpna crkva Blaène Djevice. Prevladava kuhinjskoposu|e jednostavnih oblika i ukrasa, dok je stolno zastupljeno samo malobrojnim ulomcima.

Klju~ne rije~i: Zagreb, Stenjevec, za{titno iskopavanje, groblje, naselje, otpadne jame, kera-mika, kasni srednji vijek

Key words: Zagreb, Stenjevec, rescue excavation, cemetery, settlement, refuse pits, pottery,late Middle Ages

UVOD

Posljednja dva desetlje}a pro{log stolje}a, iako s povremenim prekidima, istraìvano je sred-njovjekovno groblje u ùpnom vo}njaku crkve Uznesenja Blaène Djevice Marije u zagreba~komnaselju Stenjevec. Primarni interes istraìvanja, koja je vodila Katica Simoni, muzejska savjetnicaArheolo{kog muzeja u Zagrebu, bilo je bjelobrdsko groblje. Tijekom dugog razdoblja istraìvanjaprona|ena su 193 groba koja datiraju u 11. i 12./13. stolje}e. No na ~injenicu da je ovaj poloàjnaseljavan i prije i nakon {to je groblje bilo u funkciji, podsjetili su i ponovno dokazali rimskodobninalazi koji su sporadi~no pronalaèni u humusnom sloju, ali i tada prvi put prona|ene kasno-srednjovjekovne jame ukopane u zdravicu. Keramika koja je bila sadràj jama, potvrdila je jo{jednu naseobinsku fazu, dotada arheolo{ki nepoznatu, to~nije svjedo~i o naselju u Stenjevcu ukasnom srednjem vijeku. Stoga je cilj rada upotpuniti stenjeve~ku kronologiju predstavljaju}i kera-mi~ku gra|u i informacije koje se ~uvaju u muzejskom depou i dokumentaciji, o lokalitetu koji jemarljivo istraìvala i kojemu je dugi niz godina bila posve}ena Katica Simoni.

M. BUNÎ]: Naseobinski pokazatelji nalazi{ta Stenjevec, VAMZ, 3.s., XLIII 69–110 (2010) 69

U:\Arh-vjesnik2010\Buncic.vp5. travanj 2011 11:01:58

Color profile: DisabledComposite 150 lpi at 45 degrees

POLO@AJ NALAZI[TA I POVIJEST ISTRA@IVANJA

Stenjevec je zagreba~ka gradska ~etvrt u op}ini Susedgrad. Nalazi se u zapadnom dijeluZagreba, u nizini ispod samih obronaka Medvednice, dok se prema jugu prostire plodna savskaravnica. Danas (zra~na) udaljenost (sredi{ta) Stenjevca od korita rijeke Save iznosi manje od 3kilometra. S obzirom na to da je regulacija korita Save u Zagrebu zapo~ela tek po~etkom 20.stolje}a, njezin tok je u srednjem vijeku zasigurno i{ao sjevernije, odnosno bliè Stenjevcu. Sredi{teStenjevca, odnosno mjesto na kojemu se nalaze crkva, groblje, ùpne zgrade i nekada{nje gospo-darske zgrade, smje{teno je na vrlo povoljnom poloàju koje je blago uzvi{eno u odnosu na okolniteren, {to je donekle pruàlo sigurnost od obli`nje Save, dok je neposredna blizina Medvednice nasjeveru ~inila prirodni {tit.1 Te su prirodne karakteristike uvjetovale i razvoj vodenih i kopnenihprometnica koje su se pruàle savskom dolinom (@upa 1985: 5).

70 M. BUNÎ]: Naseobinski pokazatelji nalazi{ta Stenjevec, VAMZ, 3.s., XLIII 69–110 (2010)

1 No, geolo{ka ispitivanja pokazala su da je Savaispod Medvednice mogla te}i prije oko 7200–4700 g. Poloàjstenjeve~kog lokaliteta pak nije bio poplavljen ve} 2500 g.([EGOTA 1986: 307) {to ne ide u prilog Ivan~anovoj tezi.Kada je rije~ o Stenjevcu u rimsko doba, tada Lj. Ivan~an

tvrdi da je Sava tekla uz obronke Medvednice, odnosnoispod Stenjeva~kih brjegova i da se rimsko naselje nalazilona desnoj obali Save (IVANÂN 1898: 213). Tako|er,mi{ljenja je da je Sava jo{ do prije 200 godina tekla tikispod crkve u Stenjevcu (IVANÂN 1898: 211, Sl. 106).

Slika 1 – Poloàj nalazi{ta Zagreb – Stenjevec

Figure 1



Stenjevec se ve} odavno upisao me|u poznata i zna~ajna arheolo{ka nalazi{ta, u po~etku kaoanti~ko a kasnije i srednjovjekovno. Prvi, slu`beno zabiljeèn, nalaz potje~e iz 1758. godine, kadaje prilikom gradnje dana{nje crkve prona|en kameni spomenik posve}en rimskom caru Deciju(249.–251.). Nakon 138 godina uslijed oranja, na poloàju jugoisto~no od dana{nje crkve,prona|ena je rimska urna. Ubrzo su uslijedila arheolo{ka iskopavanja koja su potrajala tri sezone(1896.–1898.), a istraìvanja je vodio Ljudevit Ivan~an, tada{nji stenjeve~ki ùpnik. Na poloàjujugoisto~no od crkve istraèna je rimska nekropola (IVANÂN 1898), odnosno 128 paljevinskihgrobova. Rije~ je o ranocarskoj nekropoli (1. i 2. st.), dok neki slu~ajni nalazi, poput spomenika kojispominje Decija, upu}uju i na dulji vijek trajanja naselja (GREGL 1985: 12, 13). Na, i uokolopoloàja dana{nje crkve vjerojatno je bilo smje{teno rimsko naselje, {to potvr|uje i pronalazakbunara ali i brojnog gra|evinskog materijala (IVANÂN 1898: 212). Tako|er, i tijekom posljednjihiskopavanja nerijetko se nailazilo na rimsku ku}nu keramiku i gra|evinski materijal, no redovitoizvan konteksta.

Zna~ajan nalaz i svjedok vremena na ovom lokalitetu je, slu~ajno prona|ena naknadnimkopanjem na poloàju ranocarske nekropole 1913. godine, (minijaturna) slavenska lu~na fibula izranog 7. stolje}a (VINSKI 1954: 78, 79, Sl. L; Muzeopis 1996: 129, kat.187 s lit.). Fibula je zasada, inakon gotovo 100 godina od pronalaska, jedini i usamljeni dokaz o boravku ranih Slavena napodru~ju Stenjevca.


Slika 2 – Plan Stenjevca s ucrtanim sondama (rimska nekropola) i ozna~enim poloàjemsrednjovjekovnog groblja (nadopunjeno prema IVANÂN 1898: 211, Sl.106.).

Figure 2



Usput bi trebalo spomenuti jo{ jedan slu~ajan nalaz koji, iako nije iz Stenjevca nego iznajblièg susjedstva, prati kronolo{ki slijed. Rije~ je o èljeznom ma~u i bron~anoj pojasnoj gar-nituri iz Podsuseda datiranima u rano 9. stolje}e ([EPER 1944: 204–209; T.I.; VINSKI 1960: 53,slika 16).

Interes za daljnja istraìvanja, u potrazi za novim informacijama o rimskom naselju, rezul-tirao je sonda`nim iskopavanjima Anti~kog odjela Arheolo{kog muzeja u Zagrebu 1981. i 1982.godine (GREGL 1982a: 272, 273; SIMONI 2004: 11). Tragovi rimskog naselja bili su vrlo skromni,uglavnom je pronalaèn gra|evinski materijal i mjestimi~no tragovi stambene arhitekture, tj. dije-lovi uni{tenih zidova. Ono je o~igledno bilo uni{teno raznim kasnijim zaposjedanjem ovog polo-àja, izme|u ostaloga kopanjem suvremenog groblja. No daleko od ~injenice da ta sondiranja nisubila uspje{na, naprotiv, tada je u ùpnom vo}njaku otkriveno srednjovjekovno groblje. Te su dvijekampanje rezultirale s istraènih devet grobova. Godine 1983. istraìvanja preuzima Srednjovje-kovni odjel Arheolo{kog muzeja u Zagrebu pod vodstvom Katice Simoni. Uz povremene kra}eprekide (1985., 1988., 1989., 1991., 1992.) istraìvanja su se sustavno provodila do 1997. godine(SIMONI 1985: 18; 2004: 13).2 Tih je godina djelomi~no istraèno groblje iz 11. i 12./13. stolje}a,ali je tako|er zahva}en i rubni dio kasnosrednjovjekovnog naselja. Koliki je zna~aj ovih istraìvanjana podru~ju dana{njeg Zagreba, a tada{njeg obli`njeg sela, iskazuje se ~injenicom da su probnaiskopavanja 80-ih godina dokazala kontinuitet naseljavanja na ovom poloàju iz antike u rani sred-nji vijek, a kasnija za{titna istraìvanja u vo}njaku kontinuitet iz ranog u razvijeni, odnosno kasnisrednji vijek. Time se kronologija ovog nalazi{ta uvelike upotpunila i istaknula ovo vi{eslojnonalazi{te kao vaàn arheolo{ki punkt na karti grada Zagreba.3

ANALIZA KERAMIKE

Ovdje obra|en i predstavljen materijal potje~e iz pet jama koje su istraène u ùpnom vo}-njaku u Stenjevcu 1994. i 1995. godine (Slika 3). Tako|er, u obzir su uzeti i pojedini nalazi izhumusnog sloja. Svi nalazi pripadaju razdoblju kasnog srednjeg vijeka, i ocrtavaju dio svako-dnevnog ìvota tada{njeg naselja. Prije pregleda tipolo{kih karakteristika kerami~ke gra|e, neko-liko rije~i o jamama u kojima je ona prona|ena.4

Godine 1994. otkopane su dvije jame koje su sadràvale veliku koli~inu materijala. Jama 1nalazila se u sondi I, i najve}a je od svih iskopanih jama. Me|utim, u njoj je ukupno prona|enosamo 146 ulomka keramike (T.1, 2). U sondi I nalazio se kanal, i dvije jame. Druga jama, o~igledno,nije bila zapunjena nikakvim materijalom. Kanal nije istovremen s jamama, jer je presje~en dvama


2 Vi{e o karakteristikama groblja i grobnim prilozimavidi u SIMONI 2004. Stenjevec-starohrvatsko groblje.

3 O kontinuiranom zaposjedanju ovog poloàja, od-nosno o kasnijim intervencijama, osim spomenutih jamao ~ijem }e sadràju biti rije~i, svjedo~e i druge situacijeuo~ene tijekom iskopavanja koje je vi{e ili manje mogu}einterpretirati. Primjerice, u sondi otvorenoj 1984. godine(Sl. 3), koja je ujedno i najzapadnija od svih sondi otvore-nih tijekom narednih godina, uo~en je proboj u sredi{-njem dijelu sonde. Kosturi su bili poreme}eni a na|ena jeve}a koli~ina neobra|enog kamenja i pijeska. Na|eni subrojni ulomci rimske, srednjovjekovne i recentne kerami-ke na raznim dubinama (SIMONI 1984). Na mjestu pro-boja nisu prona|eni kosturi, a tlocrtno gledano taj dio za-

uzima pravokutni prostor koji se vjerojatno jo{ prostiraoprema istoku. To ukazuje na ukopavanje nekog kasnijegobjekta, odbacivanje otpada ili gra|evinskog materijalakoji se koristio u kasnijim fazama gradnje crkve, odnosnopopratnih objekata (SIMONI 2004: 15). To je logi~an sli-jed doga|aja, koji traje sve do dana{njih dana. Stoga valjapodsjetiti kako su i sama istraìvanja ustvari bila za{tit-nog karaktera.

4 S obzirom na to da nisam sudjelovala na iskopava-njima, i da, naàlost, nisam od voditeljice istraìvanjauspjela dobiti potrebne podatke, susretala sam se s odre|e-nim pote{ko}ama u nastojanjima da rekonstruiram terenskusituaciju pomo}u fotografija i podataka u dnevniku iskopa-vanja.




Slika 3 – Tlocrt groblja s (rekonstruiranim) polo`ajem jama u sondama istra`enim1994. i 1995. god. (nadopunjeno prema SIMONI 2004)

Figure 3



grobovima, a grobovi su stariji od jama.5 Od kerami~kih oblika u ovoj su jami zastupljeni lonci,naj~e{}e ukra{eni horizontalnim `lijebljenim linijama ili kanelurama, iako prevladavaju ulomci bezukrasa. êtiri rubna ulomka pripadala su poklopcima, a jedan ve}i i masivniji ulomak rubni je diopeke. Na stolnu keramiku, konkretnije na vr~eve, ukazuju dvije ru~ke, od kojih je jedna fine faktures tragovima slikanja, a druga je ukra{ena urezivanjem.

Jama 2 nalazila se u sondi II i iako je vrlo skromnih dimenzija, sadràvala je mno{tvokerami~ke gra|e (T.3–10). Kru`nog je oblika, dubine 24 cm, a zapunjena je bila velikom koli~inomrazlomljene keramike (367 ulomaka), sitnog kamenja i ugljena, a stijenke jame mjestimi~no su bilezape~ene. To je najsjevernija jama, {to zna~i da se nalazi najbliè crkvi, i udaljena je od ostale ~etiriprona|ene jame. U jami su bili uglavnom ulomci lonaca od kojih je jedan (rekonstruiran) velikihdimenzija (T.10:46), a i najve}i broj ulomaka poklopaca (T.9). Od stolnog posu|a sa~uvala se samojedna ru~ka i tri sredi{nja ulomka ukra{ena slikanjem. Naj~e{}i su ukras opet razne varijante hori-zontalnih linija koje su urezane, `lijebljene ili kanelirane.

Godine 1995. otkopane su tri manje jame, no niti jedna u potpunosti jer su ulazile u kontrolniprofil sonde. Sve su se nalazile u sondi I. Jama 1 (T.11–14) najisto~nija je od iskopanih jama, analazi se u nizu s ostale dvije u toj sondi. Najvi{e kerami~kih ostataka (659 ulomaka) bilo je uzapuni ove jame, a uglavnom je opet rije~ o ulomcima lonaca, od kojih jednog zbog dimenzijamoèmo nazvati i pitosom. Naj~e{}i ukras su horizontalne urezane i `lijebljene linije, ali ovdje su~este i valovnice, a ima i par ulomaka slikane fine keramike. Zanimljivost predstavlja situacijaspajanja dna lonca iz ove jame s ve}im ulomkom (spojenim od vi{e dijelova) tijela lonca koji senalazio u Jami 1 iz sonde I/1994. To nije usamljeni primjer, jer postoje jo{ dva ulomka ruba, pojedan iz svake jame, a koji se spajaju te jo{ dva sredi{nja ulomka jedne posude koji se ne spajaju, alise prema boji i fakturi moè sa sigurno{}u re}i da su ulomci iste posude. Ove ~injenice ukazuju dasu te dvije jame istovremene i da je rije~ o otpadnim jamama.6

Jama 2 (T.14, 15) nalazila se u sredi{njem dijelu sonde, i prema fotografijama je vidljivo daje bila dvodijelna ili je rije~ o dvije manje jame. Sadràvala je relativno malo keramike (97 ulo-maka). Osim ulomaka lonaca, prona|eni su ulomci najmanje tri razli~ita vr~a, od kojih je jedanslikan, i jednog poklopca. Prevladavaju}i ukras su horizontalne kanelure i urezi. I ovdje se pojavilaista situacija kao i s jamama 1/1994. i 1/1995. Rub lonca iz ove jame spaja se s ulomkom ruba izjame 2/1994.

Jama 3 (T.16–18) najzapadnija je iskopana jama, koja je kao i ostale u ovoj sondi, zbogkontrolnog profila samo djelomi~no iskopana. No kerami~ki ulomci su brojni, ukupno ih je 229.Najvi{e je sredi{njih ulomaka, od kojih su malobrojni ukra{eni, naj~e{}e horizontalnim kaneluramai urezima, a poneki i valovnicama. êtiri su ulomka slikane keramike. Osim lonaca, tipolo{ki seprepoznaje ulomak jednog poklopca i peke.

Manji broj kerami~kih ulomaka sakupljen je i prilikom uklanjanja humusnog sloja, uglav-nom 1993. i 1994. g. (T. 18, 19). Nema podataka o kojoj je sondi rije~. No s obzirom na to da tiulomci pokazuju sli~nost s onima iz sonde II, odnosno jame 2 iz 1994. g., moè se pretpostaviti da iovi prikazani lonci i ulomak poklopca potje~u iz sonde II, ~ak i da su bili sastavni dio jame 2, ali su


5 Kanal, tj. greda, u dnevniku iskopavanja zabiljeènje kao monoksil, a apsolutni datumi dobiveni iz uzorakaugljena iz tog „objekta« kre}u se od 780+–210 kalibriranoBC, odnosno svjedo~e o razdoblju kasnog bron~anog ilistarijeg èljeznog doba. No i za grobnu dasku groba 124,dobiven je sli~an datum – 680+–130 BC, pa je vjerojatno

uzorak bio pomije{an s monoksilom ili je do{lo do op}ekontaminacije pa se rezultati ne mogu adekvatno tuma~iti.

6 Uz du`no po{tovanje, ipak treba imati dozu oprezajer je isto tako mogu}e da je slu~ajno tijekom ili nakoniskopavanja do{lo do nekog poreme}aja prilikom pranjai/ili pakiranja keramike.



se naknadnim intervencijama u ùpnom dvori{tu na{li u sloju humusa, a ne u zatvorenoj cjelini,odnosno jami.

Tipologija

Glavnina ulomaka pripada kategoriji kuhinjske keramike za pripremanje i ~uvanje hrane, atipolo{ki se izdvajaju lonci, lonci velikih dimenzija – pitosi, poklopci i peke. Stolna keramika jemalobrojna, a prepoznatljiva je kroz nekoliko manjih ulomaka vr~eva (vrat, ru~ka), ~a{e ili boce.Zdjele, tanjuri i drugi oblici stolnog posu|a nisu bili dio repertoara, barem ovog istraènog dijela,kasnosrednjovjekovnog naselja u Stenjevcu. Keramika je izra|ena na brzom kolu i kvalitetno jepe~ena. Osim nekoliko ulomka slikane keramike, koja je finije fakture, sva ostala je vrlo sli~na ipokazuje odlike iste radionice. U sastavu gline sadràne su primjese vrlo sitnih (drobljenih) bijelihkamen~i}a i pijeska, koji je pak u ve}im postocima zastupljen u posudama tamnijih, odnosno sivihnijansi.

Lonci

Lonci su najbrojnija skupina posu|a zastupljena velikom koli~inom ulomaka u svim jama-ma. Uglavnom su to lonci zaobljenog, okruglog tijela, s najve}om {irinom na sredini trbuha. Ne{tovitkije profilacije su, primjerice, lonci iz jame 3/1995. (kat. 82, 84). Na temelju promjera otvoralonce je mogu}e izdvojiti u nekoliko skupina (SEKELJ IVANÂN 2001: 66, 67). Malih lonaca, spromjerom otvora od 9 do 14 cm ima osam, dok su najbrojniji, s 32 primjerka, oni srednje veli~ine, spromjerom otvora od 14–19 cm. Idu}a skupina su srednje veliki lonci, s promjerom otvora od 19–23cm, s tri primjerka, a toliko ih ima i u skupini velikih lonaca kojima promjer otvora iznosi 23–30 cm.Samo je jedan lonac s promjerom otvora ve}im od 30 cm, {to ga svrstava u skupinu jako velikihlonaca.7 Prevladavaju lonci tamnijih tonova, naj~e{}e sivi i sme|i, a manji je broj onih svijetlijihnijansi, sme|e, odnosno naran~aste boje. Svi su oni u presjeku sive boje, {to je ja~e izraèno kodnaran~astih ulomaka kojima je presjek svijetlosive boje. Nije rijetko da su ulomci naran~astihtonova prekriveni sme|im mrljama. Vrlo je malo ulomaka vrlo svijetlih nijansi poput lonca (kat. 90,Sl. 4). Taj je lonac sastavljen od svojih razbijenih ulomaka, dok jo{ izme|u pet i deset lonaca imadovoljno ulomaka, tj. elemenata za sigurnu rekonstrukciju.8 Profili rubova lonaca jednostavni su ime|usobno dosta sli~ni. Prepoznaje se nekoliko varijanti i njihovih ina~ica koje se obi~no ocrtavajuu stupnju nagiba, ili pak pojavom blagog udubljenja namijenjenom poklopcu, ali i sprje~avanjuizlijevanja teku}ine. Ipak, pojedine primjerke te{ko je strogo izdvojiti jer mogu predstavljati svoje-vrstan prijelazni oblik izme|u dvije skupine, s nijansama koje ih razlikuju od jedne, odnosno drugeskupine. Lonce s jednostavnim zaobljenim rubom ravno ili koso odrezanim rubom usta (kat.20, 30)prema usporednim primjerima s Kostanjevice, moèmo smatrati najstarijima i datirati u kraj 13. iprvu polovicu 14. stolje}a (PREDOVNIK 2003: 200, kat. 40, 41).9 Zadebljani jednostavni rubovi,jako nagnuti prema van prisutni su u jami 1/1994. (kat. 5, 7, 8), a sli~an ulomak, iako s malo ja~eizvu~enim donjim dijelom, na Kostanjevici je prona|en u sloju, kao i prethodni, datiranom u kraj13. i prvu polovicu 14. stolje}a (PREDOVNIK 2003: 200, kat.59). Tako|er, lonac kat. 1, pokazujeodlike 13. stolje}a, sude}i prema njegovom vrlo jednostavnom, izvrnutom i ravno odrezanom rubu,ali i ovdje rijetko prisutnom ukrasu – jednostrukom valovnicom. Lonci kat. 52 i 58 imaju vrlo nizaki jednostavan rub usta s utorom za poklopac s unutarnje strane. Lonci sa sli~nim rubovima u Slo-


7 U obzir su uzimani samo ulomci kojima je bilomogu}e rekonstruirati promjer otvora.

8 Na slici 4 prikazana su 3 lonca, dok su ostali u po-stupku restauracije.

9 U tekstu se navode samo katalo{ki brojevi uspored-nih kerami~kih oblika, dok su datacije slojeva na utvrdiKostanjevici obrazloène u PREDOVNIK 2003: 41–42.



veniji su poznati jo{ iz 12. i 13. stolje}a, ali su u upotrebi sve do 14. ~ak i po~etka 15. stolje}a(PREDOVNIK 2006: 184; 198, kat.1), a najsli~niji rub s utvrde Kostanjevice datiran je opet u kraj13. i po~etak 14. stolje}a (PREDOVNIK 2003: 199, kat. 32), a u Otoku pri Dobravi nalazio se usloju datiranom u ne{to {iri vremenski raspon, u drugu polovicu 13. i prvu polovicu 14. stolje}a([RIBAR 1972: 70, T. 51/244; 1974: 27–31). Osim toga, spomenuta dva lonca imaju bogatiji ukraskakav se na ne{to mla|im loncima vi{e ne pojavljuje – snopovi horizontalnih linija (kat. 58) i gustihorizontalni `ljebovi po cijelome tijelu (kat. 52). Brojni su rubovi tzv. kljunastog presjeka (npr. kat.2, 3, 6, 19, 21, 26, 27–29, 49, 55, 82, 83, 85). Njihov je rub zaobljen, a mogu se razlikovati po dubinisedlastog udubljenja na vanjskoj strani, ili pak imaju li ili ne udubljenje za poklopac na unutarnjojstrani. Sli~nosti ponovo nalazimo na Kostanjevici, a najvi{e u sloju datiranom u sredinu 14. stolje}a(PREDOVNIK 20003: 201, kat. 68–75, 88). U Otoku pri Dobravi tako|er su pronalaèni u sloje-vima 13. i 14. stolje}a ([RIBAR 1972: 103, T.69/338, T.70/392), no zadràli su se sve do najmla|ihfaza naselja ([RIBAR 1972: 108, T.73/480). Rana pojava kljunastih rubova zabiljeèna je na burguVrbovec gdje se takav ulomak nalazio u sloju samog kraja 12., tj. po~etka 13. stolje}a, a u~estaliji sukasnije u slojevima 13. stolje}a (TKALÊC 2010: 64, 65; 159, T.1/28; 66; 160, T.2/42). Isti~e se iskupina rubova koji su visoki, izduèni, s relativno paralelnim stijenkama (kat. 22, 24, 25, 46, 57,66, 86, 90, 92), a sam vrh im moè biti zaobljen (npr. kat.25), ili koso odrezan prema van (npr. kat.90). Na vanjskoj strani mogu imati blago udubljenje, a na unutarnjoj ponekad utor za poklopac.Najjednostavniji od njih (kat. 90) je najtanji i najmanje profiliran. U Sloveniji je taj tip ruba za-stupljen u slojevima s kraja 14. i po~etka 15. stolje}a (PREDOVNIK 2003: 212, kat. 273, 291; 214,kat. 329; 2006: 186; 199, kat. 8, 10). Zabiljeèna su i tri ruba koji na vanjskoj, odnosno unutarnjojstrani imaju tanki urez (kat. 60, 65, 67), a takvi rubovi prona|eni su u najmla|im slojevima Otokapri Dobravi ([RIBAR 1972: 107, T.107/423).

Iako visoki, vi{estruko ra{~lanjeni rubovi predstavljaju najkarakteristi~niji kasnosrednjo-vjekovni oblik (PREDOVNIK 2006: 187), zasada ih na podru~ju Stenjevca moèmo smatrati pra-vom rijetko{}u. Samo su dva takva ruba prona|ena, zadebljani rub koso odrezan prema van koji jedvostruko ra{~lanjen (kat. 31) i najsli~niji s ulomkom iz Otoka pri Dobravi iz sloja druge polovice13. i prve polovice 14. stolje}a ([RIBAR 1972: 31, T. 14/163) te jedan trostruko ra{~lanjen rub (kat.36). Takvi se rubovi pojavljuju ve} po~etkom 14. stolje}a (PREDOVNIK 2003: 59). Stenjeve~kitrostruko ra{~lanjeni ulomak najsli~niji je ulomku koji se na Kostanjevici nalazio u pomije{anomsloju faze napu{tanja grada, ali u kojem je bio i mleta~ki novac iz 13./14. stolje}a (PREDOVNIK2003: 41, kat. 254).

Kada je rije~ o ukra{avanju lonaca, zamjetno je da su ukrasi reducirani, nije rijedak njihovpotpuni izostanak, a ako su prisutni onda prevladava jednostavnost. Naju~estaliji na~in ukra{avanjasu razne varijante horizontalnih linija, bilo da je rije~ o tankim urezima, plitkim `ljebovima ilikaneliranju (kat. 16, 17, 23, 27, 28, 29, 35, 50, 52, 57, 58, 81, 90, 91, 92). Na pojedinim loncima jakosu vidljive linije koje su posljedica proizvodnje, odnosno brzog lon~arskog kola, ali koje naknadnonadopunjene s jo{ ponekom linijom ostavljaju dojam da su dio ukrasa. Valovnica je drugi naj~e{}iukras, iako puno manje zastupljena u odnosu na prethodni. Rije~ je o tanko urezanoj jednostrukojvalovnici, srednje do niske amplitude, koja se nalazi na ramenu posude (kat. 1, 53, 84), dok je navelikom loncu (kat. 48) kombinirana s horizontalnim linijama. Jedan je ulomak ruba na unutarnjojstrani ukra{en urezanom dvostrukom valovnicom (kat.11). Stil ukra{avanja posu|a sli~an je i urazdoblju 14. stolje}a na burgu Vrbovec (TKALÊC 2010: 66). Ukras u vidu plasti~nog rebra/trakes otiscima prsta pojavljuje se samo na jednom loncu velikih dimenzija (kat. 46). Takav ukras nosi ijedan, tako|er veliki lonac, oblikom sli~an ali s razli~itim rubom, iz sloja druge polovice 15. stolje}au burgu Vrbovcu, no tamo se takav ukras sporadi~no pojavljuje i u starijim slojevima, gdje je rije~,kao i ovdje, o uredno izvedenim motivima, dok je u mla|im slojevima ~esto uz njega prisutan ineuredan motiv izveden {tipanjem (TKALÊC 2010: 68; 164, T.6/146, 148).




Osim tijela lonaca koja su naj~e{}e ukra{ena, dva dna nose ukras, odnosno reljefno izvedenznak krià (kat. 12, 39). Jedan je ulomak vrlo mali pa se ne vidi je li kri` bio unutar kruga, dok se nadrugom vrlo slabo nazire krug. Najblià pak analogija je ulomak prona|en 2002. na Opatovini, akoji je datiran u mla|i naseobinski sloj, to~nije u vrijeme 11.–13. stolje}a (DEMO 2007: 28, 29, 63,kat. 1.57). Tako|er u slojevima burga Vrbovec s po~etka 13. stolje}a, u ne{to druga~ijem obliku,prisutna su dna sa znakovima (TKALÊC 2010: 66, 160, t.2/38). Mla|a varijanta ovakvog ozna-~avanja dna javlja se pak krajem 14. i u 15 stolje}u, to su krièvi upisani u krug. Poznati su umla|em sloju utvrde Kostanjevice (PREDOVNIK 2003: 165, 222, kat. 469, 470) i na burgu Vrbo-vec (TKALÊC 2010: 161, T.3/67–70).

Poklopci

Poklopci su ~e{}e zastupljeni svojim rubnim dijelovima nego dr{kama. Najvi{e ih je sadr-àvala jama 2/1994. (kat. 40–45). Promjeri otvora tih poklopca su jednaki, 17,8 cm, a gotovo istedimenzije je i ulomak poklopca iz humusnog sloja (kat. 93) –17,6 cm. Poklopcima navedenih pro-mjera mogli su se pokrivati lonci srednje veli~ine, dok je poklopac kat. 87, s promjerom otvora 27cm, bio namijenjen pokrivanju velikog lonca. Rubovi poklopaca (kat. 42–44) su visoki, zaobljeni, skoljenastim pregibom otprilike 1,5 cm od vrha, koji ga odvaja od tijela poklopca. Rubovi kat. 45 i 93na unutarnjoj strani imaju nagla{en utor koji sugerira da se poklopac postavljao s vanjske straneruba posude, odnosno da je promjer otvora posude koja se pokrivala bio manji od promjera po-klopca. Dr{ke, odnosno gumbi, drugi su element prema kojemu se prepoznaju poklopci. Ovdje suprona|ene dvije. To su {iroke, slabo izraène dr{ke, s nagla{en prstenastim rubom. Dr{ka kat. 40ispod prstena ima urezan Andrijin kri`, odnosno slovo x. Poklopac iste forme prona|en je u burguVrbovcu u sloju koji sadrì kerami~ke nalaze {irokog vremenskog raspona, od sredine 13. do drugepolovine 15. st. (TKALÊC 2010: 161, T.3/74). No ovakav tip poklopca ipak nije uobi~ajen u 15.stolje}u i kasnije, jer su tada poklopci niski, dr{ke su izraènije i puno su manjeg promjera u odnosuna otvor poklopca (CECH 1987: 281; Taf. 77). Naàlost, zbog fragmentiranosti nije mogu}e rekon-struirati niti jedan poklopac, pa tako niti govoriti o njihovoj punoj visini i pravoj formi. Ipak, premaovim vidljivim karakteristikama to su poklopci zvonolikog oblika. U Austriji su oni u upotrebi od13. stolje}a, a kasnije ih je sve manje i forma im se pojednostavljuje u smislu da nisu toliko izvijeni ivaloviti poput starijih primjeraka (CECH 1987: 195, 281, Taf. 77–79). Poklopac kat. 87 ima jakoizraèn koljenasti prijelaz u gornji kupolasti dio. Sli~nost, a ne direktnu paralelu, nalazimo napoklopcu iz Horna u Donjoj Austriji datiranom u 14. stolje}e (CECH 1987: 282, Taf. 78/M20).Ostale rubove poklopaca, iako bez identi~nih usporednih primjera, u skladu s datacijama lonacakoje su oni pokrivali, trebalo bi prema tome tako|er datirati u 14. stolje}e.

Peke

U dvije su jame prona|eni ulomci rubova koji svojim dimenzijama sugeriraju da su bilidijelovi peka. Kvalitetno su pe~eni, s malo primjesa pijeska i kamen~i}a, kao i gotovo sva ostalakeramika, a tonovi su tamniji –sme|i i sivi. Ulomak kat. 89 u donjem je dijelu ukra{en plasti~nimrebrom s otiscima prsta. Promjer otvora iznosi 42 cm. Ulomak kat. 15 razlikuje se minimalno odprethodnog navedenog. Ovdje je plasti~no rebro ne{to tanje i udaljenije je od ruba. Otisci prsta suvrlo plitki, jedva primjetni. Promjer otvora iznosi 41,4 cm. Kod obje peke, naàlost, premalo jeelemenata koji bi pomogli kod rekonstrukcije visine i oblika. Peke su vrlo funkcionalan oblikkuhinjskog posu|a, koji je zbog masivnosti, oblika i na~ina upotrebe mogao biti puno duè uupotrebi od lonaca. Uglavnom se upotrebljavaju na otvorenom ognji{tu, a horizontalno postavljenaplasti~na rebra bila su u funkciji zadràvanja àra. Peku su Slaveni u ranom srednjem vijeku po~elikoristiti za pe~enje kruha, a kasnije i za druga, sloènija jela (PLETERSKI 2008: 64, Sl. 4.56, 77, 96).




Dijelovi peka prona|eni su i na utvrdi ânjevo, a ulomak koji je slikovno prikazan, bitno serazlikuje u boji i fakturi, nedostatku ukrasa i drugih elemenata od stenjeve~kih peka. Peke s ânjevadatirane su u razdoblje 15.–17. stolje}a (ÎMIN 2008: 130, 131, Sl. 21). Tako|er se razlikuju odne{to starijih peka, iz 14. stolje}a, prona|enih u Starim Perkovcima.10 Iako se za razliku od drugogkuhinjskog posu|a vrlo rijetko spominju u literaturi, te stoga ulomci iz Stenjevca nisu me|usobnodirektno usporedivi s nekoliko nabrojanih peka, na terenu je situacija druga~ija. Ulomci peka za-stupljeni su na gotovo svim kasnosrednjovjekovnim lokalitetima.11 One su naj~e{}e, kao i gorenavedena iz utvrde ânjevo, slabije pe~ene, s puno primjesa organskog materijala, za razliku odulomaka iz Stenjevca koji su od pro~i{}ene gline i vrlo kvalitetno pe~eni.

Vr~eviSkupinu stolnog posu|a u kojima se dràla i posluìvala teku}ina naj~e{}e predstavljaju

vr~evi. Da su ih koristili i stanovnici Stenjevca, svjedo~e nalazi nekoliko ulomaka ru~ki i grla,odnosno vratovi nekoliko razli~itih tipova vr~eva. To su elementi koji sigurno mogu potvrditinjihovu prisutnost, dok zasigurno postoji i odre|en broj ulomaka tijela vr~eva koje je te{ko sasigurno{}u pripisati upravo njima. Ru~ka iz jame 1/1994., kat. 13, okruglog je presjeka, oker boje navanjskoj i unutarnjoj strani. Na trbuhu vr~a vidljiv je ostatak tanke urezane valovnice, dok je samaru~ka ukra{ena vrlo gustim kosim urezima u dva stupca (motiv borove gran~ice), ostavljaju}i tankupraznu liniju na sredini ru~ke. Isti ukras nalazi se na ru~ki vr~a iz burga Vrbovec, a datirana je unajmla|i sloj kraja 15., odnosno po~etka 16. stolje}a (TKALÊC 2010: 73; 173, T.15/318).

Trakasta ru~ka s dubokim urezima, kat. 94, naàlost, ne potje~e iz zatvorene cjeline. Sa~uvanje samo ulomak s tri ureza na vrhu ru~ke na ~iji sredi{nji urez se nastavljaju jo{ dva koji pratevertikalnu os ru~ke. Ti su urezi kosi, nagnuti na desnu stranu. S obje je strane prljavo roze boje, dokje presjek siv. Ima dosta primjesa pijeska. Vr~evi s trakastim ru~kama koje su ukra{ene urezima vrlosu ~esti u kerami~kom repertoaru u Budimpe{ti u 13. i 14. stolje}u, a rije~ je o uvoznoj, redukcijskipe~enoj keramici iz austrijskih radionica (HOLL 1966: 16, 17, Abb. 14; 24, 25, Abb. 25; 30, Abb.32/9, 10; 35, Abb. 37/12). Vrlo sli~na ru~ka iz Be~a datirana je ~ak u drugu polovicu 12. stolje}a(FELGENHAUER – SCHMIEDT 1981: 50, kat. 32).12 Naàlost, samo s ru~kom, bez drugihelemenata (rub, izljev, oblik) te{ko je preciznije datirati vr~. Takve su ru~ke prona|ene i u burguVrbovec (TKALÊC 2010: 73; 172, T.14/301, 302; 173, T.15/303, 306). Vrbove~ka stolnakeramika datirana je u drugu polovicu 15. i prvu polovicu 16. stolje}a (TKALÊC 2010: 73). Noovdje, kao i u Vrbovcu, vjerojatno nije rije~ o uvoznoj robi, nego o proizvodu lokalne radionice, jersu be~ki vr~evi sive boje, odnosno redukcijski pe~eni, za razliku od stenjeve~kog primjerka koji je upresjeku siv, ali su vanjska i unutarnja strana prljavo roze boje. Brojni su vr~evi s ovakvim ru~kamaprona|eni u Kostanjevici (PREDOVNIK 2003: 207, kat. 190; 216, kat. 352, 357; 217, 359, 360), anajsli~nija se nalazila u sloju datiranom u kraj 14. i po~etak 15. stolje}a (PREDOVNIK 2003: 219,kat. 401), dok su se u Otoku pri Dobravi nalazile unutar sloja iz druge polovice 13. i prve polovice14. stolje}a ([RIBAR 1972: 99, T. 66/334; 146, T.103/570), ali i u 15. stolje}u ([RIBAR 1972: 123,T.85/529; 125, T.88/499). Prema spomenutim paralelama i drugim nalazima, realno je da se i ovaru~ka datira najkasnije u prvu polovicu 15. stolje}a. Jedna je ru~ka ovalnog presjeka pripadala vr~u


10 Zahvaljujem kolegi Robertu îminu {to mi je poka-zao neobjavljene peke iz Starih Perkovaca.

11 Na usmenom priop}enju zahvaljujem Tatjani Tkal-~ec, koja taj podatak iznosi temeljem brojnih rekogno-sciranja na podru~ju kontinentalne Hrvatske na kojima jesudjelovala.

12 Suprotno tome, B. Cech tvrdi da se taj karakteri-sti~an ukras urezivanja zareza na ru~kama javlja od 15.stolje}a i traje do u novi vijek (CECH 1985: 257). Vr~ stakvom ru~kom iz Wiener Neustadta (CECH 1985: 302,Abb. 43/C9) je siv s crvenim presjekom, dok je ru~ka vr~aiz Stenjevca siva u presjeku a rozo-naran~asta izvana.



finije fakture. Sa~uvan je samo manji ulomak na kojemu se vide tragovi slikanja, ali nije mogu}eraspoznati motiv.

Uzimaju}i u obzir vratove, tada se prepoznaje najmanje pet razli~itih vr~eva, od kojih su setri nalazila u jami 2/1995. Jedan je ulomak od fine bijele keramike ukra{en crvenim slikanjem ispodpregiba vrata u tijelo (kat. 80). Motiv nije u cijelosti prepoznatljiv, sa~uvan je gornji dio na kojem sevide ostaci ~etiri nepravilna luka. Dva ulomka grla vjerojatno pripadaju istom vr~u (kat. 78, 79), alinije ih mogu}e spojiti. Samo je vrat ukra{en horizontalnim kanelurama. Sli~an ulomak, samo raz-li~ite (naran~aste) boje, nalazio se u susjednoj jami 1/1995. (kat. 64).

Ulomak kat.76 je vrlo mali i dio je samog ruba vr~a. Stijenke su tanke, a ukras je tako|er uvidu horizontalnih kanelura. Manji vr~ ili pehar bez izraènog grla prepoznaje se u ulomku kat. 37.Tamne je boje, a tijelo ukra{eno gustim, vrlo plitkim horizontalnim `ljebovima.

Slikana keramikaUlomci slikane keramike prona|eni su u svim osim u Jami 1/1994. Ukupno ih je prona|eno

14, a rije~ je uglavnom o manjim ulomcima trbuha vr~a ili boca te vrata i ru~ke, koji nisu dostatni zapreciznije odre|enje tipa ili oblika posude. Keramika je fino pro~i{}ena, kvalitetno pe~ena i glatkana dodir, uglavnom je oker boje, a poneki ulomci su svijetlosivi ili prljavo bijeli. Slikana je crvenomili naran~astom bojom. Motivi su linearni, u kombinaciji s to~kama ili pak lu~ni, kao npr. na dijelugrla vr~a ili boce (kat. 80).

Crveno slikani vr~evi repertoar su finog stolnog posu|a. Pojavljuju se sredinom 13. stolje}a,a uz neke promjene ti oblici traju kroz cijelo 14. stolje}e, ponekad i dalje. U Budimpe{ti je ovaj tipkeramike zastupljen, osim u kraljevskoj pala~i, i na ~itavom gradskom podru~ju (HOLL 2005: 321).Vr~evi ukra{eni to~kama, ili zarezima (zupcima) ome|enima dvama linijama datiraju se od kraja13. i u 14. stolje}e, i pripadaju skupini bijelo pe~ene keramike (HOLL 1966; 20, 28, Abb. 30/4,5;2005: 323, Abb.5/1). S obzirom na to da su u Stenjevcu prona|eni samo ulomci, paralele ne mo-èmo traìti na temelju oblika, ve} slikanog motiva, i to samo djelomi~no, tako to~ke ostaju jedinapoveznica. Slikani vr~evi i boce iz grada Ruìca datirani su u kasnije razdoblje, od 15. do 16.stolje}a, ali to je posu|e ~e{}e ukra{eno mreàstim motivima (RADI] – BOJÎ] 2004:187–189).Ulomak ukra{en crvenim slikanjem, i istim motivom kao i stenjeve~ki ulomak, prona|en je u burguVrbovec, i to u kontekstu s keramikom 12. i 13. stolje}a, dok je radiokarbonskom analizom taj slojdatiran vrlo rano, u prvu polovicu 12. stolje}a (TKALÊC 2010: 64, 159, T.1/15).

OstaloOd ostalih formi posu|a prona|ena su samo dva ulomka dna i donjeg dijela trbuha, koji bi

mogli biti dijelovi ~a{e ili eventualno manjega vr~a (kat. 38).

Iz ranije navedenog vidljivo je da je najvi{e analogija prona|eno u najblièm susjedstvu, usmjeru zapada. Rije~ je o srednjovjekovnim vi{eslojnim naseljima u Dolenjskoj (Slovenija), ~ijaudaljenost od Stenjevca (dana{njim prometnim pravcima) iznosi oko 50 kilometara. Jedan od njih jeutvrda Kostanjevica (Stari grad u Podbo~ju) gdje najstariji kerami~ki nalazi pripadaju sloju kraja12., odnosno po~etka 13. stolje}a, a najmla|i sloj datiran je u drugu polovicu, tj. kraj 15. stolje}a,kada je grad i napu{ten (PREDOVNIK 2003: 41, 42). Drugo naselje je Otok pri Dobravi, gdje sunajstariji slojevi datirani u kraj 10., odnosno po~etak 11. stolje}a, dok se kraj trajanja naselja datiranakon turskog napada 1473. godine ([RIBAR 1974: 27–31). Oba su naselja dala veliku koli~inumaterijala, a zahvaljuju}i velikim povr{inama i vertikalnoj stratigrafiji dobro se mogao pratiti irazvoj kerami~kih oblika. U njihovom se kerami~kom repertoaru moè na}i usporedba za gotovosvaki ulomak iz naselja u Stenjevcu. U pravcu sjevera na udaljenosti od oko 60 kilometara od




Stenjevca, nalazi se burg Vrbovec (Klenovec Humski), lokalitet s bogatom stratigrafijom od 12. do16. stolje}a (TKALÊC 2010: 49–58), koji je tako|er posluìo za usporedbu kerami~kih oblika idatiranje. Na temelju usporedbi s gra|om s navedenih lokaliteta, pokazalo se tako da kerami~kagra|a iz Stenjevca najvi{e odgovara okvirima 14. stolje}a, dok postoje i odre|eni elementi kojiukazuju na tradiciju 13. stolje}a. To su primjerice znakovi krià na dnu (kat. 12, 39), jednostavni,ravno odrezani rubovi i jednostruka tanko urezana valovnica (kat.1, 53, 84). Gra|a je u svim jama-ma vrlo sli~na, profilacije lonaca su relativno jednostavne, a ukra{avanje je svedeno na minimum. Uprilog takvoj dataciji i{lo bi i dominantno redukcijsko pe~enje – prevladavaju tamniji tonovi kera-mike, siva, crna, tamnosme|a, dok je za 15. stolje}e ipak karakteristi~nije oksidacijsko pe~enje,odnosno prevlast svijetlijih tonova keramike. Iako se na slovenskim lokalitetima zadràvaju tipovirubova naj~e{}e zastupljenih u Stenjevcu i u slojevima 15. stolje}a, izostanak primjerice vi{estrukora{~lanjenih rubova, koji su prili~no zastupljeni u tamo{njim naseljima, i to ve} i u 14. stolje}u, tedrugih oblika posu|a poput zdjela, ~a{a, boca i sl., a koji su redoviti repertoar u naseljima 15.stolje}a, idu u prilog ograni~avanju stenjeve~kog materijala u okvire 14. stolje}a, s tendencijomspu{tanja datacije prema prvoj polovici 14. stolje}a. Sporadi~na pojava ulomaka ~ija datacija moèu}i u okvire 15. stolje}a (npr. kat. 13, 94) ne treba ~uditi, jer je rije~ o poloàju na kojem se,dokazano, stolje}ima vrlo intenzivno ìvjelo i umiralo, a istoj situaciji svjedo~imo i danas.

KATALOG NALAZA

Keramika je u katalogu i na tablama tretirana prema kriteriju konteksta (jame), a unutar jama(uglavnom) prema tipolo{kim odrednicama. Opisi daju osnovne informacije o tipu ulomka/posude,dimenzijama i ukrasu. Promjer otvora ili dna odnosi se (naj~e{}e) na rekonstruirani promjer.

Jama 1/1994. – sonda I (T.1, 2)

1. Pet ulomaka ruba i tijela lonca. Vanjska strana sivosme|e, a s unutarnje se u pojasevima izmijenjuju bojeod naran~aste do tamnosive. Na ramenu je ukra{en plitko urezanom valovnicom koja ne te~e cijelimobujmom lonca. Stijenke su tanke. Pr. otvora: 14,2 cm; sa~uvana visina: 19,2 cm.

2. Pet ulomaka ruba i tijela lonca. Vanjska strana lonca ima raspon boja od naran~aste i oker do sme|e itamno sive. S unutarnje strane prevladava siva boja. Ukra{en je vrlo plitko urezanom horizontalnomlinijom. Pr. otvora: 17 cm.


Sl. 4 Rekonstrurani lonci (kat. 90, 17, 81)

Figure 4



3. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje. Pr. otvora: 16,8 cm.

4. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana naran~aste/oker boje, s unutarnje ima sivocrnu mrlju. Pr.otvora: 16,6 cm.

5. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje. Ispod ruba ima ostatke crnog taloga.

6. Ulomak ruba lonca. Vanjska strane naran~aste, a unutarnja naran~astosive boje.

7. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana tamnosive, a unutarnja oker boje.

8. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana sme|e i crne, unutarnja crne boje.

9. Ulomak ruba poklopca. Vanjska strana sivosme|e, a unutarnja svijetlosive boje.

10. Ulomak ruba poklopca. Vanjska i unutarnja strana sive boje.

11. Ulomak ruba posude (zdjele?). Vanjske strana sme|e, unutarnja sive boje. Ukra{ena je urezanomvalovnicom s unutarnje strane.

12. Ulomak dna posude. Vanjska strana sivosme|e, unutarnja svijetlosme|e boje. Na sredina dna reljefno jeizveden znak krià. Pr. dna: 22 cm.

13. Ulomak ru~ke i trbuha vr~a. Vanjska i unutarnja strana naran~asto/oker boje. Ru~ka je okruglog presjeka.Ukra{ena je gustim kosim urezima u dva stupca. Na trbuhu je vidljiv ostatak tanke urezane valovnice.

14. Ulomak trbuha posude (vr~a?). S vanjske i unutarnje strane svijetlosive boje. Ukra{en je slikanjemcrvenom bojom kombinacijom ravne linija i to~aka.

15. Ulomak ruba peke. Vanjska strane je tamnosive do crne boje, uz djelomi~no vidljivu naran~astu upozadini, a unutarnja je naran~astosme|e boje. Iznad ruba ima jedno plasti~no rebro s plitko utisnutimotiscima prsta. Pr. otvora: 41,4 cm.

Jama 2/1994. – sonda II (T.3–10)16. Tri ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska strana naran~aste do sive boje, unutarnja roze do sive. Ukra{en je

kaneliranjem. U donjoj polovici rebra postaju {ira i plosnatija. Rekonstruiran. Pr. otvora: 17,2 cm.

17. Pet ulomaka ruba i tijela lonca. Vanjska strana od svijetlosme|e do tamnosive boje, unutarnja sme|a scrnim mrljama. Ukra{en je kaneliranjem. Pr. otvora: 15,2 cm.

18. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana oker/sme|e s mrljama, unutarnja tamnosive boje. Pr. otvora: 16,2 cm.

19. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana sme|esive, unutarnja naran~astosme|e boje. Pr. otvora: 13,8 cm.

20. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Pr. otvora: 16,1 cm.

21. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana naran~aste boje sa sivim mrljama, unutarnja naran~aste. Pr. otvora:16,8 cm.

22. Ulomak ruba i tijela lonca. Sam rub vanjske strane je sive boje, tijelo naran~asto, a unutarnja strana ucijelosti je naran~aste boje. Ukra{en je {irokim i plitkim kanelurama. Pr. otvora: 14,6 cm.

23. Dva ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Ukra{en je {irokim plitkimkanelurama. Pr. otvora: 13,2 cm.

24. êtiri ulomka ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Nazire se ukras izveden plitkim`lijebljenim horizontalnim linijama. Pr. otvora: 17,6 cm.

25. Pet ulomaka ruba lonca. Vanjska strana sme|e, a unutarnja sme|e do naran~aste boje. Pr. otvora: 17,6 cm.

26. Pet ulomaka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Ukra{en je neravnomjerno izvedenimplitkim `ljebovima, a jako su izraèni i tragovi kola. Pr. otvora: 16 cm.

27. Dva ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje. Ukra{en je neravnomjernoizvedenim plitkim `ljebovima, a jaki su i tragovi kola. Pr. otvora: 16,6 cm.

28. Tri ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Ukra{en je neravnomjerno izvedenimplitkim `ljebovima, a jaki su i tragovi kola. Pr. otvora: 13 cm.




29. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana tamnosive boje. Na ramenu se nazire ukras plitkimkanelurama. Pr. otvora: 9,8 cm.

30. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana sivosme|e, unutarnja sive boje.

31. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana naran~aste boje. Pr. otvora: 23,8 cm.

32. Tri ulomka dna i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana naran~aste boje. Pr. dna: 11,2 cm.

33. êtiri ulomka dna i tijela lonca. Vanjska strana sivosme|e, unutarnja sive boje. Pr. dna: 9 cm.

34. Tri ulomka dna i tijela lonca. Vanjska strana sive, unutarnja naran~aste boje. Pr. dna: 11 cm.

35. Tri ulomka dna i tijela lonca. Vanjska strana naran~aste boje, uz iznimku pojasa debljine 2–3 cm uz samodno koji je crne boje. Unutarnja strana je tamnosive do crne boje. U donjem dijelu trbuha ukra{en jeplitkim horizontalnim kanelurama i urezanim linijama.

36. Dvadeset i dva ulomka ruba, tijela i dna lonca. Vanjska strana je u rasponu od svijetlosme|e do tamnosiveboje, i ima mrlje a na unutarnjoj prevladavaju naran~asti tonovi. Stijenke su tanke. Ukra{en je u gornjemdijelu vrlo plitkim, jedva vidljivim urezanim horizontalnim linijama. Pr. dna: 11,4 cm.

37. Ulomak ruba i tijela vr~a. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Ukra{en je vrlo plitkim, gustimhorizontalnim `ljebovima.

38. Dva ulomka dna i trbuha ~a{e. Vanjska i unutarnja strana àrkonaran~aste je boje, presjek sivi. Pr. dna: 4,7cm.

39. Ulomak dna. Vanjska strana sive boje, unutarnja sme|e. Na vanjskoj strani reljefno je izveden znak krià.

40. Ulomak dr{ke i tijela poklopca. Vanjska strana je naran~aste do sive boje, unutarnja tamnosive do sme|e.Ispod samog ruba dr{ke urezan je znak x, odnosno Andrijin kri`. Pr. dr{ke: 9 cm.

41. Ulomak dr{ke i tijela poklopca. Vanjska strana naran~astosive boje, unutarnja sive. Ukra{en jeneravnomjerno izvedenim horizontalnim rebrima (vidljivo samo jedno). Pr. dr{ke: 5 cm.

42. Ulomak ruba poklopca. Vanjska strana sivosme|e, unutarnja sive boje. Pr. otvora: 17,8 cm.

43. Ulomak ruba poklopca. Vanjska strana naran~aste boje sa sivim mrljama, unutarnja sive. Pr. otvora: 17,8cm.

44. Ulomak ruba poklopca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Pr. otvora: 17,8 cm.

45. Ulomak ruba poklopca. Vanjska strana naran~aste boje, unutarnja svijetlosive. Pr. otvora: 17,8 cm.

46. Rekonstruirani lonac. Vanjska i unutarnja strana u nijansama naran~aste boje, mjestimi~no prekriveno sasme|im mrljama. Ukra{en je plasti~nom trakom s otiscima prsta malo ispod naj{ireg dijela trbuha. Pr.otvora: 26 cm, vis: 35,6 cm, pr. dna: 15,6 cm.

47. Trideset devet ulomaka ruba, tijela i dna lonca. Na vanjskoj strani boja varira od naran~aste do sme|e, a naunutarnjoj prevladavaju svijetliji tonovi naran~aste, sme|e i roze boje. Na obje strane lonac ima sme|emrlje ili ~ak vertikalne linije. Ukras je izveden vrlo plitkim neravnomjerno izvedenim `ljebovima. Pr.otvora: 21,6 cm, pr. dna: 13 cm.

Jama 1/1995. – sonda I (T.11–14)48. Osam ulomaka ruba i tijela lonca/pitosa. Vanjska strana je sive boje, a unutarnja svijetlosive. Ukra{en je

`lijebljenom valovnicom ispod koje slijede horizontalne `lijebljene linije – vidljive su ~etiri. Pr. otvora:34,6 cm.

49. êtiri ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana sme|e boje. Na gornjem dijelu trbuha ukra{enje tanko urezanom valovnicom. Pr. otvora: 22 cm.

50. Dva ulomka ruba i tijela lonca. Na vanjskoj strani boja varira od naran~aste do tamnosive, a unutarnja jesiva. Ukra{en je tankim urezanim horizontalnim linijama. Pr. otvora: 17,8 cm.




51. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strane naran~aste boje, a unutarnja ima sive mrlje. Pr. otvora: 18,4cm.

52. ^etiri ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje raznih nijansi, s tragovima gorenja navanjskoj strani. Ukra{en je gustim horizontalnim `lijebljenim linijama. Pr. otvora: 14,6 cm.

53. ^etiri ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska strana naran~astosme|e boje, a unutarnja sivosme|ih nijansi.Ukra{en je tanko urezanom valovnicom na ramenu. Pr. otvora: 15,6 cm.

54. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje. Pr. otvora: 17,4 cm.

55. Tri ulomka ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje. Pr. otvora: 15 cm.

56. Tri ulomka ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana svijetlosme|e boje. Pr. otvora: 15,2 cm.

57. Tri ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska strana tamnosive, unutarnja sivosme|e boje. Ukra{en je vrloplitkim horizontalnim kanelurama i urezima. Pr. otvora: 14,6 cm.

58. Dva ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana tamnosive boje. Ukra{en je snopovima plitkourezanih horizontalnih linija. Pr. otvora: 12,8 cm.

59. Dva ulomka ruba lonca. Vanjska strana sivosme|e, unutarnja sme|e boje. Pr. otvora: 14,8 cm.

60. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Pr. otvora: 25,6 cm.

61. Ulomak tijela vr~a? Vanjska i unutarnja strana oker boje. Ukra{en je slikanjem crvenom bojom. Vidljivesu crvene to~ke unutar jednog polja koje ome|uju zrakasto postavljene ravne linije.

62. Dva ulomka trbuha vr~a? Vanjska i unutarnja strana svijetlosive boje. Ukra{eni su slikanjem crvenombojom. Vidljiva su tri polja odvojena ravnim linijama, od kojih su dva ispunjena to~kama.

63. Ulomak trbuha vr~a? Vanjska strana oker, unutarnja oker-sive boje. Ukra{en je slikanjem crvenom bojom.Vidljive su tri ravne, zrakasto postavljene linije.

64. Ulomak vrata vr~a. Vanjska i unutarnja strana naran~aste boje. Ukra{en je dubokim i {irokim vodoravnimkanelurama.

Jama 2/1995. – sonda I (T.14, 15)65. Dva ulomka ruba lonca. Vanjska strana svijetlo, a unutarnja tamnosive boje. Pr. otvora 27 cm.

66. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana od svijetlo do tamnosive boje. Pr. otvora: 13 cm.

67. Ulomak ruba i tijela lonca. Vanjska strana sive boje, unutarnja naran~aste koja prema otvoru prelazi ksivoj. Pr. otvora: 21 cm.

68. Ulomak ruba i tijela lonca. Vanjska i unutarnja strana naran~aste do sive boje, s tragovima crnog taloga. Pr.otvora: 15 cm.

69. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sivkaste boje.

70. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje.

71. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sme|enaran~aste boje.

72. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje.

73. Ulomak ruba lonca, zdjele? Vanjska i unutarnja strana sivosme|e boje razli~itih nijansi.

74. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana prljavo roze boje.

75. Dva ulomka ruba vr~a, zdjele? Unutarnja i vanjska strana sivosme|e boje nejednakih nijansi.

76. Ulomak vrata vr~a. Vanjska i unutarnja strana svijetlonaran~aste boje. Na vanjskoj strani ima sme|e mrlje.Stijenke su tanke. Ukra{en je horizontalnim kanelurama.

77. Ulomak ruba poklopca. Naran~aste boje s vanjske i unutarnje strane, sa sivim mrljama.

78. Dva ulomka vrata vr~a. Vanjska i unutarnja strane sive boje. Ukra{en je horizontalnim kanelurama. Ru~kaje odlomljena.




79. Dva ulomka vrata i trbuha vr~a. Vanjska i unutarnja strana mjestimi~no sive, a mjestimi~no sme|e boje.Vrat je ukra{en horizontalnim kanelurama.

80. Grlo i dio trbuha vr~a. Povr{ina je fino ugla|ena, svijetlosive do bijele boje. Ukra{en je slikanjemnaran~astom bojom, motiv nije u cijelosti vidljiv, raspoznaju se ~etiri (nepravilna) luka.

Jama 3/1995. – sonda I (T.16–18)81. Sedam ulomaka ruba i tijela lonca. Unutarnja i vanjska strana tamnosive boje. Ukra{en na ramenu i

gornjem dijelu trbuha vrlo plitkim kanelurama. Pr. otvora: 17,2 cm.

82. Ulomak ruba i tijela lonca. Vanjska strana samo djelomi~no naran~aste boje s velikom povr{inomprekrivenom crnim i sme|im mrljama. Unutarnja strana naran~asta do sme|a s manjim dijelom.Neukra{en. Pr. otvora: 18 cm.

83. Ulomak ruba lonca. Unutarnja i vanjska strana svijetlo do tamnosme|e boje. Pr. otvora: 16 cm.

84. Dva ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska strana samo djelomi~no naran~aste boje s velikom povr{inomprekrivenom crnim i sme|im mrljama. Unutarnja strana sme|a do tamno siva. Na ramenu je urezanajednostruka valovnica koja nije obuhva}ala cijeli obujam lonca. Pr. otvora: 17,2 cm.

85. Ulomak ruba lonca. Vanjska strana je tamnosiva, a unutarnja sme|esiva. Pr. otvora: 15 cm.

86. Ulomak ruba lonca. Vanjska i unutarnja strana sive boje. Pr. otvora: 14 cm.

87. Ulomak poklopca. I na vanjskoj i na unutarnjoj strani boja varira od oker do tamnosive. Sa~uvan je samodio dr{ke/gumba. Povr{ina je ukra{ena vrlo plitkim kanelurama. Pr. otvora: 27 cm.

88. Dva ulomka trbuha posude (vr~, boca?). Svijetlosiva do prljavo roza boja podloge s oker-crvenim sli-kanjem. Vidljive su zrakasto iscrtane linije koje zatvaraju trokute unutar kojih su oslikane to~ke.

89. Dva ulomka ruba peke.13 Vanjska strana sme|e, unutra{nja naran~astosive boje. Ukra{ena je plasti~nomtrakom s otiscima prstiju. Pr. otvora: 43,8 cm.

Iskop 1993. i 1994. (T.18, 19)90. Lonac naran~astoroze boje na vanjskoj i unutra{njoj strani. Ukra{en je horizontalnim `ljebovima od

ramena do donjeg dijela trbuha. Pr. otvora: 12,8, vis.: 14 cm, pr. dna: 7,4 cm.

91. Ulomak ruba i tijela lonca. Vanjska strana naran~aste do sive boje, unutarnja naran~astosme|e s naslagamacrnog taloga. Ukra{en kaneliranjem. Pr. otvora: 14 cm.

92. Dva ulomka ruba i tijela lonca. Vanjska strana naran~astosme|e, unutarnja naran~aste boje. Ukra{en jekaneliranjem. Pr. otvora: 16,2 cm.

93. Ulomak ruba i tijela poklopca. Na vanjskoj strani prevladava naran~asta boja sa sivim mrljama, dok sunutarnje prevladava siva boja. Pr. otvora :17,6 cm.

94. Ulomak trakaste ru~ke. Naran~asto-roze boje, presjek sivi. Ukra{ena je dubokim urezima, u gornjem redutri paralelna zareza, ispod kojih su sa~uvana jo{ dva kosa koja se nalaze na sredini ru~ke. Presjek je ovalnoplosnat.


13 Ulomak je na tabli (T.18) okrenut okomito kako biostao u M 1:3.



ZAKLJU^NA RAZMATRANJA

Stenjeve~ka se crkva, kao ùpna, prvi puta spominje 1344. godine u popisu ùpa zagreba~kebiskupije (BUTURAC 1984: 68). J. Buturac ispravno ukazuje na crkvu u Stenjevcu, misle}i nacrkvu Uznesenja Blaène Djevice Marije (ecclesia beate virginis), ali navodi i podatak da je crkva uono doba stajala na breùljku iznad Stenjevca, na mjestu Crkvi{te. Me|utim, taj se poloàj ne nalaziu Donjem Stenjevcu. Crkva na breùljku Crkvi{te (Cirkvi{}e) je crkva Svih svetih, i nema je upopisu ùpa zagreba~ke biskupije iz 1334. godine. Tada se spominje ùpna crkva Blaène DjeviceMarije na polju sinova ili nasljednika Arlandovih. Nalazila se u Stenjevcu, u nizini na posjedu kojisu od Vratislava naslijedili njegovi potomci, me|u njima velika{ka porodica Arlandi (DOBRONI]2003: 122). Takav opis mjesta na kojem se nalazila ùpna crkva svjedo~i da to mjesto u 14. stolje}unije imalo ime14, a ime Stenjevec, koje se u raznim oblicima spominje jo{ od po~etka 13. stolje}a,odnosio se isklju~ivo na podru~je dana{njeg Gornjeg Stenjevca koji je bio vlastelinski posjed Ste-nouc.15 Po~etkom 16. stolje}a ùpna se crkva (tada{nja i dana{nja) po~inje zvati stenjeve~kom(Zthennowcz) (BUTURAC 1984: 68), a samo selo se, za razliku od starijeg gornjeg Stenjevca, zovedonji Stenjevec (IVANÂN 1902: 189).

Iako se u popisu vizitacija crkva spominje tek 1334. godine, to pak ne mora biti protu-argument tezi da je ona postojala i ranije, prije prvog spominjanja. Crkva je vjerojatno postojala ve}u 11. ili po~etkom 12. stolje}a. Na tu tvrdnju upu}uje (djelomi~no) istraèno groblje na kojemu jeukopavanje trajalo kroz 11., 12. i vjerojatno po~etkom 13. stolje}a (SIMONI 2004: 58). U to jevrijeme ukopavanje bilo obvezno pored, odnosno uz crkvu. Ipak, fizi~ki nam dokazi nedostaju, jer,naàlost, nije bilo mogu}nosti provesti istraìvanja unutar, niti uz crkvu, kako bi se eventualnoistraìli temelji najranije gra|evine, ali i horizont mla|ih grobova.

Podaci kojima raspolaèmo o ovome kasnosrednjovjekovnom selu nisu dostatni da se progo-vori o nekom konkretnijem planu naselja, organizaciji te gusto}i i rasporedu objekata, prije svega,jer je otkopano samo nekoliko jama, isklju~ivo s kerami~kim materijalom. Jame su bile jedno-stavne, kru`nog oblika, uglavnom ravnih stjenki i dna, a sve tri jame iz sonde I/1995. ostale sudjelomi~no neiskopane jer su ulazile pod profil sonde. Uz jame se nisu nalazili ukopi od kolaca, nitidrugi tragovi koji bi ukazivali na mogu}e ostatke nastambi, i njihovog rasporeda. Jedna je jama(jama 2/1994.) imala stijenke od zape~ene zemlje. Nisu ustanovljeni tragovi nadzemnih objekata,ognji{ta, pe}i ili neki radioni~ki prostori. No na temelju poloàja istraènih jama, moè se pret-postaviti da se naselje nalazilo dalje prema jugu. Dana{nje groblje smje{teno je na velikoj povr{iniisto~no od crkve, i najvjerojatnije je da je ono preslojilo dio srednjovjekovnog naselja, mogu}e ionog ranosrednjovjekovnog. Ju`no od crkve, odnosno ruba zadnje istraène sonde, podru~je jedana{njeg ùpnog dvori{ta, a uokolo su ku}e, trg, cesta i drugi dijelovi suvremenog naselja ispod


14 O tome tako|er svjedo~i jo{ jedan spomen iz godine1367., u ispravi koju je izdao zagreba~ki Kaptol, a kojomse ure|uju me|a{i stenjeve~kog i susedskog posjeda, kadasu postojale obje crkve: „kamena crkva Svih svetih« i„crkva Blaène Djevice uz veliku cestu koja od Zagrebaide prema Susedu« (IVANÂN 1902: 188; DOBRONI]2003: 122). Ovakav opis sugerira da je crkva tada, {to pod-razumijeva i onovremeno naselje/selo oko nje, kao i danas,bilo smje{teno na iznimno va`nom prometnom pravcu kojije vodio iz Zagreba prema zapadu. Za usporedbu udaljenostimoè biti zanimljiv podatak da zra~na udaljenost od zagre-ba~ke katedrale do stenjeve~ke crkve iznosi 7,26 km.

15 Podatak o spu{tanju crkve iz Gornjeg u Donji Ste-njevec u nekom periodu nema ~vrsto upori{te. Naime, Lj.

Ivan~an tvrdi da je crkva prvobitno bila u Gornjem Ste-njevcu (crkva Svih Svetih) na poloàju Cirkvi{}e na brijeguBjeli~ina, na me|a{u sela Bor~ec i Gornji Stenjevec. Le-genda kaè da su ùpljani htjeli ve}u crkvu izgraditi naistom mjestu, ali {to bi danju sagradili, to su drugi danrazru{eno na{li, sve dok nisu u ravnici, na mjestu dana{njecrkve nai{li na panj, kojeg je donijela Sava, kip BlaèneDjevice Marije, i tu podigli crkvu, a gornju su napustilikrajem 13., odnosno po~etkom 14. stolje}a (IVANÂN1902: 190; @upa 1985: 80). Budu}i da je drveni kip datiranu 15. stolje}e, zaista moèmo govoriti o legendi. CrkvuSvih Svetih, na poloàju Crkvi{te, Ivan~an je osobno otko-pao. Spominje da je oko nje bilo i grobova (IVANÂN1902: 191), ali ne daje nikakve druge podatke relevantneza dataciju.



kojih se potencijalno kriju drugi srednjovjekovni ostaci. U ju`nom dijelu ùpnog dvori{ta osjetno sesmanjuje gusto}a grobova, upravo na mjestu gdje se pojavljuju kasnosrednjovjekovne jame, koje suprema svemu sude}i rubni dio naselja. Takav odnos starijeg groblja i mla|eg naselja, tj. ~injenica dasu grobovi minimalno o{te}eni, i samo oni u ju`nom dijelu, rezultat je svjesnog prostornog ali ivremenskog odmaka, i tretiranja groblja starijeg stanovni{tva s po{tovanjem. Granice kasnosrednjo-vjekovnog naselja odmaknule su se od crkve, tj. cinkture, dok je njihovo stanovni{tvo moralo bitiukopano uz samu crkvu i unutar nje.16

Dakle, na temelju komparativne metode tipolo{kih karakteristika i odnosa starijeg groblja imla|eg naselja, obrazloènih ranije, kerami~ku gra|u treba opredijeliti u okvire 14. stolje}a. Bu-du}i da nisu prona|eni metalni nalazi niti novac, niti je izvr{ena radiokarbonska analiza, uà jedatacija onemogu}ena.

Ako bismo razmi{ljali o leì{tima gline, valja uzeti u obzir Grmo{~icu koja se nalazi uneposrednoj blizini Stenjevca, i pretpostaviti da glina kori{tena za proizvodnju posu|a, ukoliko jeizra|ivano u selu ili okolici, potje~e s ovog lokalnog glini{ta, a koje se i danas eksploatira zaproizvodnju opeka.

Na podru~ju Stenjevca postoje jo{ poneke intaktne povr{ine koje su u neposrednoj blizinipoloàja o kojem je bilo rije~i, a koje zasigurno ~uvaju jo{ brojne vrijedne podatke i materijalnuostav{tinu, no ~ini se ipak vjerojatnijim da vi{e ne}e biti prilike za nova istraìvanja. Usprkos tome,potvr|en je kontinuitet naseljavanja Stenjevca i nakon 11., tj. 12./13. stolje}a, kada je ovaj poloàjkori{ten za ukopavanje lokalnog stanovni{tva, a ~ije je naselje tako|er moralo biti u neposrednojblizini. Predstavljeno kerami~ko posu|e pripadalo je u 14. stolje}u ùpljanima crkve Blaène Dje-vice. Unato~ ograni~enoj otkopanoj povr{ini, i svega nekoliko otpadnih jama, sada raspolaèmo i sdovoljno dokaza o postojanju sela uz ùpnu crkvu u 14. stolje}u, smje{tenom na polju u blizinikasnosrednjovjekovnog Zagreba.

POSVETA I ZAHVALA

Rad na prezentiranoj gra|i posebno me veselio jer je rije~ o zagreba~kom, meni bliskom,naselju, ~ija je kasnosrednjovjekovna faza ovom prilikom potvr|ena. Isto tako, iznimno mi je drago{to sam imala priliku baviti se jednim segmentom lokaliteta koji je imao poseban zna~aj u ìvotuKatice Simoni. Iako su kasnosrednjovjekovni nalazi tijekom iskopavanja izazivali znatno manjiinteres od ranosrednjovjekovnog groblja, smatram da je upravo ovaj svezak Vjesnika najboljamogu}a prigoda za objavu tog materijala. Stoga mi je ~ast {to sam u spomen dugogodi{nje vodi-teljice Srednjovjekovnog odjela Arheolo{kog muzeja u Zagrebu tematski ostala vezana uz projektkojemu je posvetila mnoge godine svog radnog vijeka i {to je sada na odre|eni na~in revaloriziranovaj vi{eslojni lokalitet u Stenjevcu. Zna~ajnu podr{ku od samih po~etaka obrade keramike prekorekonstruiranja terenske situacije te do same problematike ovog nalazi{ta, pruìo mi je @eljkoDemo, voditelj Srednjovjekovnog odjela Arheolo{kog muzeja u Zagrebu. Stoga mu iskreno zahva-ljujem na savjetima, smjernicama i vremenu utro{enom na razgovore o Stenjevcu i sli~nim srodnimtemama. Sretna je okolnost tako|er, {to je Arheolo{ki muzej u Zagrebu, odnosno njegovi Srednjo-vjekovni i Anti~ki odjeli, od samih po~etaka sudjelovao (po~ev{i od pohrane gra|e nakon prvihiskopavanja, a tek onda kao izvo|a~ istraìva~kih radova) u projektu Stenjevec, te je pri~a o Ste-


16 Godine 1982. otvorene su dvije sonde unutar cink-ture. Pokazalo se da nije mogu}e uhvatiti jasne stratigrafskeodnose. To je podru~je bilo podlo`no konstantnim preko-pavanjima, a vjerojatno i dugotrajnim ukopavanjem sta-

novni{tva. Zdravica je bila na dubini 1,80, odnosno 2,10 m,a slojevi potpuno ispremije{ani s ostacima kostiju, kasno-srednjovjekovnog materijala i cigle (GREGL 1982).



njevcu, barem o istraènom dijelu zaokruèna, jer je osim u stru~nim publikacijama, i anti~ka(GREGL 1989) i srednjovjekovna (SIMONI 2004) gra|a prezentirana u okviru raznih izlo`benihprojekata. Preostaje nam jo{ zadatak da u budu}em stalnom srednjovjekovnom postavu rezervi-ramo mjesto i za pokoji (kasnosrednjovjekovni) stenjeve~ki lonac, kako bi i {ira javnost imalapriliku vidjeti jo{ jedan segment zagreba~ke pro{losti, odnosno sela oko Zagreba, a koja su raz-vojem i {irenjem grada ve} odavno u{la u njegovu zonu.

Zahvaljujem i ostalim kolegama iz Arheolo{kog muzeja u Zagrebu koji su pridonijeli ovomeradu: Miljenki Gali} (crteì), Igoru Krajcaru (fotografije keramike), Ani Solter (nadopuna plananalazi{ta, Sl. 3) i Josipu Fluksiju (restauracija keramike) te Tatjani Tkal~ec iz Instituta za arheo-logiju na stru~noj pomo}i. Kori{teni su terenski dnevnici i izvje{taji o iskopavanju Srednjovjekov-nog (Katica Simoni) i Anti~kog odjela (Zoran Gregl) AMZ-a.

LITERATURA

BUTURAC, J. 1984 – Popis ùpa zagreba~ke biskupije 1334. i 1501. godine. Zusammenfassung:Volkszählungen der Pfarren des Bistums zagreb 1334 und 1501. Starine, knjiga 59., Zagreb,1984., 43–108.

CECH, B.– 1985. Mittelalteriche Keramik aus dem Stadtmuseum in Wr. Neustadt. ArAu, 69/1985: 251–307.– 1987. Die mittelalteriche Keramik aus dem Kamptal und dem Horner Becken. ArAu, 71/1987:

173–302.

ÎMIN, R. 2008 – Kerami~ki nalazi s utvrde ânjevo. Ceramic finds from fort ânjevo. In: L. BEKI](ed.) 2008. Utvrda ânjevo. Istraìvanja 2003–2007. Fort ânjevo. Researches 2003–2007.Visoko, 2008: 121–189.

DEMO, @. 2007 – Opatovina: tragovi povijesti izgubljene u sada{njosti. (Rezultati arheolo{kih iskopa-vanja pred crkvom svetog Franje u Zagrebu 2002. godine). Opatovina: traces of history lost in thepresent. (The results of the archaeological excavations in front of the church of St. Francis inZagreb in 2002). Zagreb, 2007.

DOBRONI], L. 2003 – Stari „vijenac« sela oko Zagreba. Zagreb, 2003.

FELGENHAUER-SCHMIEDT, S. 1981 – Katalog. U: Keramische Bodenfunde aus Wien. Mittelalter--Neuezeit. Wien, 1981: 37–126.

GREGL, Z.– 1982. Izvje{taj o iskapanju na lokalitetu Zagreb-Stenjevec u rujnu 1982.g. Dokumentacija sred-

njovjekovnog odjela AMZ-a.– 1982.a Zagreb-Stenjevec. VAMZ, 15/1982: 272–273.– 1985. Rimskodobno naselje u Stenjevcu. U: @upa Uznesenja Marijina Stenjevec. Ed: I. BUHIN –

A. MIJATOVI]. Zagreb, 1985.– 1989. Rimskodobna nekropola Zagreb-Stenjevec. Arheolo{ki muzej u Zagrebu. Katalozi, 3.

Zagreb, 1989.

HOLL, I. 1966 – Mittelalteriche Funde aus einem Brunnen von Buda. StudArchASH, 4/1966.

HOLL, I. 2005 – Tischgerät im spätmittelalterichen buda. ActaAHung, 56/2005, 1–3: 311–384.

IVANÂN, LJ. 1898 – Iskopavanje u rimskom groblju u Stenjevcu. VHAD, 3/1898–1899, 1: 207–214.

IVANÂN, LJ. 1902 – Crkva Svih Svetih u Stenjevcu VHAD, 6/1902, 1: 187–191.




Muzeopis 1996 – Muzeopis, 1846–1996. Arheolo{ki muzej u Zagrebu. Zagreb, 1996.

PLETERSKI, A. 2008 – Kuhinjska kultura v zgodnjem srednjem veku. Ljubljana, 2008.

PREDOVNIK, K. 2003 – Trdnjava Kostanjevica na Starem gradu nad Podbo~jem. Archaeologiahistorica Slovenica (Ljubljana), 4/2003.– 2006. Srednjeve{ka in novove{ka lon~enina s planin v Kamni{ko-Savinjskih Alpah. In: CEVC,

T. (ed.): ^lovek v Alpah : desetletje (1996–2006) raziskav o navzo~nosti ~loveka vslovenskih Alpah. Ljubljana, 2006: 182–208.

RADI], M. – Z. BOJÎ] 2004 – Srednjovjekovni grad Ruìca. Osijek, 2004.

SEKELJ IVANÂN, T. 2001 – Early Medieval Pottery in Northern Croatia. Typological and chrono-logical pottery analyses as indicators of the settlement of the teritory between the rivers Drava andSava from the 10 th to 13th centuries AD. BAR, International Series, 914, 2001.

SIMONI, K.– 1984. Izvje{taj o iskopavanju ranosrednjovjekovnog groblja u Stenjevcu od 17. 9. do 27. 9.

1984. god. Dokumentacija srednjovjekovnog odjela AMZ-a.– 1985. Srednjovjekovni arheolo{ki nalazi u Stenjevcu. U: @upa Uznesenja Marijina Stenjevec.

Ed.: I. BUHIN – A. MIJATOVI]. Zagreb, 1985.– 1996. Rezultati dosada{njih istraìvanja srednjovjekovnog groblja u Stenjevcu. Zusammen-

fassung: Ergebnisse bisheriger Forschungen am mittelalterichen Gräberfeld in Ste-njevec. IzdHAD, 17, 1996: 73–78.

– 2004. Stenjevec, starohrvatsko groblje. Summary: Stenjevec, an early Croatian cementery.Zagreb, 2004.

[EGOTA, T. 1986 – Neke kvartarolo{ke i arheolo{ke implikacije fluktuacije vodostaja Save u Zagrebu.Summary: Some quartarologic and archaeologic implications in water level fluctuations of theSava river in Zagreb, Croatia. Rad Knj. 424, Razred za prirodne znanosti, Knj. 21: 289–322.

[EPER, M. 1944 – Dva neobjelodanjena starohrvatska nalaza iz Posavske Hrvatske. Hrvatska smotra,12/1944, 5: 200–209.

[RIBAR, V.– 1972. Arheolo{ko odkrivanje Otoka pri Dobravi – freisin{kega trga Gutenwerth. Katalog kera-

mi~nega gradiva iz leta 1967. Ljubljana, 1972.– 1974. Razvoj srednjeve{ke keramike na Otoku pri Dobravi – Freizin{ki trg Gutenverth. Slo-

venski etnograf (Ljubljana), 25–26/1972–1973 (1974).

TKALÊC, T. 2010 – Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome: deset godina arheolo{kog istraìvanja.Summary: Vrbovec castle in Klenovec Humski: ten seasons of archaeological investigations.Zagreb, 2010.

VINSKI, Z. 1954 – Gibt es frühslawische Keramik aus der Zeit der südslawischen Landnahme? AJug,1/1954: 71–82.

VINSKI, Z. 1960 – Ranosrednjovjekovni arheolo{ki nalazi u Zagrebu i njegovoj okolici. ISNZ, 2, 1960:47–65.

@upa 1985 – @upa Uznesenja Marijina Stenjevec. Ed: I. BUHIN – A. MIJATOVI]. Zagreb, 1985.




SUMMARY

LATE MEDIAEVAL SETTLEMENT CHARACTERISTICS OF THE STENJEVEC

SITE IN ZAGREB

The mediaeval cemetery in the parish orchard of the Assumption of the Blessed Virgin Marychurch in the Zagreb quarter of Stenjevec was excavated during the last couple of decades of the lastcentury. The cemetery of the Bijelo Brdo culture was the primary point of interest for the exca-vators. 193 graves of 11th and 12th/13th c. were excavated. During the campaign, in the southern partof the parish orchard, for the first time on this site late mediaeval pits were found, confirming theexistence of another settlement phase, unknown until then in archaeological terms.

Stenjevec is a district in Zagreb in Susedgrad County. It is located in the western part ofZagreb, in lowlands below the foothills of Medvednica, with the fertile Sava plain to the south. Itwas known as an important archaeological site for a long time, at first only as a Roman, but later alsoas a mediaeval site. A Roman Early Imperial necropolis was excavated SE of the church, while aRoman settlement was located beneath the modern church as well as in the area around it, which isconfirmed by a well and a large quantity of building materials. Another important find coming fromthis site is a chance find of a (miniature) Slavic bow fibula of the early 7th c. In 1981 and 1982 thedepartment of Classical Antiquity of the Archaeological museum in Zagreb has conducted trenchexcavations that revealed the existence of a mediaeval cemetery, as well as modest remains of aRoman settlement in the parish orchard. In 1983 the Mediaeval department of the Archaeologicalmuseum in Zagreb took over the excavations, conducted by Katica Simoni, and they were con-ducted systematically until 1997. In those years the 11th and 12th/13th c. cemetery was partiallyexcavated, together with a marginal part of a late mediaeval settlement. The majority of ceramicfragments are kitchen pottery – typologically, pots, lids and bells. Table ceramics were not veryfrequent – only several smaller jar fragments (neck, handle), glasses and bottles. The pottery wasproduced on a fast wheel and well fired. Besides several fragments of painted pottery with a finefacture, the remaining pottery is very unvarying and shows the characteristics of the same work-shop. The clay contained admixtures of very small (grinded) white pebbles and sand; the latter ismore frequent in vessels of darker and grey hues. The pots are the most frequent type of vessels,present in large number of fragments in every pit. They are mostly pots with rounded spheroid body,the widest in the middle section of the belly. The profiles of their rims are simple and similar to oneanother. Several variants could be recognized, as well as different versions, usually distinguishablein the different slant angle or the appearance of a mild concavity intended for a lid that was also usedto prevent the overflowing of the liquid. Although high, heavily indented rims represent the mostcharacteristic late mediaeval form, they could be considered – at least for now – a rarity in theStenjevec area. Considering ornamentation, it could be observed that the decorations are reduced,often they are completely absent, and when they are present, the simplicity is their main charac-teristic. The most frequent form of ornamentation are different variants of horizontal lines, whetherthin incisions, shallow grooves or flutes (cat. nr. 16, 17, 23, 27, 28, 29, 35, 50, 52, 57, 58, 81, 90, 91,92). A wavy line is the second most numerous ornament, although much less frequent than theformer. Besides the pot body, which was most frequently ornamented, two bottoms were alsodecorated in a relief of a cross (cat. nr. 12, 39). Lid rims are more frequent that handles. The greatestnumber of those was contained in the pit 2/1994 (cat. nr. 40–45). There were only two handlesfound. They are wide, mildly protruding handles, with an emphasized ring-form rim. In two of thepits bell rim fragments were found. They were well-fired, with little admixture of sand and pebbles,similar to almost the entire ceramic assemblage, with darker colours – brown and grey. They weredecorated with a rib in a relief with fingerprints. The table pottery for keeping and serving liquids is




most frequently represented by jars. Several handle and bottleneck fragments, as well as necks ofseveral different jar types, suggest that they were used by the inhabitants of Stenjevec. Theseelements can verify their presence, while a certain number of jar bodies cannot be attributed toprecisely these vessels with any certainty. Painted pottery fragments, 14 in total, were recoveredfrom all of the pits, except for pit 1/1994. These are mostly smaller fragments of pot or bottle bellies,as well as necks and handles, which are not sufficient to precisely determine the type or form of avessel. The ceramic is finely filtrated, well-fired and smooth, mostly ochre in color, but somefragments are light-grey or grimy white. It is painted in red or orange. Decorative motifs are linear,combined with dots, or arch-form, for example on a part of a jar or bottle neck (cat. nr. 80). Amongother vessel forms, two bottoms and lower belly fragments that could belong to a glass or a small jarwere also found (cat. nr. 38).

The majority of analogous material was found in the immediate vicinity to the west, inmediaeval multi-layered settlements in Dolenjska (Slovenia), some 50 km from Stenjevec (mea-sured along modern roads). One of these settlements is the castle of Kostanjevica (Stari grad inPodbo~je), where the earliest ceramic finds come from a layer dating from the late 12th and early 13th

c., while the latest layer dates from the second half and the end of 15th c., when the castle wasabandoned. The second settlement is Otok pri Dobrava, where the earliest layer dates from the late10th and early 11th c., while the closing stage of the habitation on this site dates from the Turkishattack of 1473. In the ceramic repertoire from these two sites we can find an analogy to almost everyfragment from Stenjevec. Some 60 km to the north of Stenjevec there is a castle (burg) Vrbovec(Klenovec Humski), a site with a rich stratigraphy spanning the period from the 12th to the 16th c.The material from this site was also used for analogies and helped with the dating. Based on thecomparison with the material from these sites, it was shown that ceramic material from Stenjevecconforms to the 14th c. time frame, with some elements suggesting a 13th c. tradition. The material issimilar in all pits, pot profiles are relatively simple, while the decoration is minimalistic. A domi-nant form of pottery firing, reduction (darker hues dominate, grey, black, dark-brown), also sup-ports this dating. Although rim types most frequent in Stenjevec were present in Slovenian sites in15th c. layers, the lack of, for example, multiple-intended rims, rather numerous in these settlements,already in the 14th c., as well as other types of vessels such as bowls, glasses, bottles etc., regularlypresent in the 15th c. settlements, suggest that the material from Stenjevec should be dated to thetime frame of the 14th c., with a tendency to further lower it down to its first half. Sporadic ap-pearance of fragments that could be dated to the 15th c. (for example, cat. nr. 13, 94) should notsurprise us, because this was a site intensively occupied for centuries, which is a proven fact, while asimilar situation is also apparent in modern days.

The Stenjevec parish church is mentioned for the first time in 1344 in the list of parishes ofthe Zagreb archdiocese. It is described as a parish church of the Blessed Virgin Mary in the field ofArland’s sons or heirs. It was located in Stenjevec, in the lowland on the estate inherited fromVratislav by his descendants, among them the noble family of Arlands. This description suggeststhat the place was not named in the 14th c., while the name Stenjevec, mentioned in various formsfrom the early 13th c. on, exclusively designated the area of modern Upper Stenjevec – the Stenoucestate. From the early 16th c. the parish church was called the Stenjevec church, while the villageitself, as opposed to the earlier Upper Stenjevec, was called the Lower Stenjevec.

The information we posses on this late mediaeval village is not enough to describe a moresubstantial ground plan of the settlement, or organization, density and scheme of the structures, inthe first place because only several pits were excavated, containing only pottery. The pits weresimple, circular in form, mostly with flat walls and bottoms, and all three pits from the trench I/1995remained partly unexcavated because they were spreading under the trench profile. There were no




postholes by the pits, or other traces that would suggest the existence of residential structures ortheir layout. No traces of above-ground structures were encountered, hearths, ovens or workshopareas. The position of the excavated pits suggests, however, that the settlement spread out towardsthe south. Modern cemetery is placed on a large area east of the church, and it most probablyoverlaid a part of the mediaeval settlement, perhaps also the early mediaeval settlement. South ofthe church and the edge of the last excavated trench is an area of the parish yard, with houses, squareand other structures of modern settlements around it, beneath which are other potential mediaevalremains. In the southern part of the parish yard the density of graves is significantly lower, preciselythere where the late mediaeval pits appear, which, it would seem, marked the edge of the settlement.This correlation of an earlier cemetery and a later settlement, that is, the fact that the graves su-stained minimal damage, more precisely, those at the southern part, is a result of a conscious spatialbut also temporal detachment and the respectful treatment of an earlier cemetery. The limits of latemediaeval settlement were removed from the church, that is, the church walkway, while its inhab-itants had to be buried next to the very church and inside it.

We have affiliated the ceramic material to the 14th c., based on a comparative method oftypological characteristics and the relation of the earlier cemetery and later settlement. Since nometal objects or coins were found, and no C14 analysis was conducted, a narrower dating is im-possible. Although the excavated area was of limited extent, and only several pits were actuallyexcavated, we now have enough evidence for the existence of a village next to the parish church inthe 14th c., located in a field near the late mediaeval Zagreb.

Rukopis primljen: 29. XII. 2010.Rukopis prihva}en: 30. XII. 2010.





Tabla 1

Plate 1




Tabla 2

Plate 2




Tabla 3

Plate 3




Tabla 4

Plate 4




Tabla 5

Plate 5




Tabla 6

Plate 6




Tabla 7

Plate 7




Tabla 8

Plate 8




Tabla 9

Plate 9




Tabla 10

Plate 10




Tabla 11

Plate 11




Tabla 12

Plate 12




Tabla 13

Plate 13




Tabla 14

Plate 14




Tabla 15

Plate 15




Tabla 16

Plate 16




Tabla 17

Plate 17




Tabla 18

Plate 18




Tabla 19

Plate 19



05 buncic naseobinski pokazatelji nalazista stenjevec

Documents